Međutim i nakon Pavićevog odlaska, Marjanovići nastavljaju da dobijaju unosne poslove od grada i gradskih preduzeća radeći na svemu – od igle do lokomotive, odnosno od pravljenja i uređivanja gradskih plaža u vrijednosti od nekoliko hiljada, pa do nabavki ogrijeva za gradsku toplanu u vrijednosti od nekoliko miliona konvertibilnih maraka.

Samo unazad godinu i po promet Marjanovića od gradskih institucija i preduzeća mjere se preko 10 miliona maraka, a od toga najviše su dobili za održavanje puteva, dogradnje kanalizacione mreže i gradske toplane.

Kako bi ugodio privilegovanim, iz dokumentacije koja je u našem posjedu, jasno je da je Grad Prijedor vršio i „cijepanje nabavki“, što nije u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, pa je dodjeljivao i Marjanovićima, ali i drugim firmama više direktnih sporazuma za isti posao, što je omogućilo trošenje novca iz gradske kase bez tenderske procedure. Pored Niskogradnje-Marjanović, te poslove su dobijali i „Brakom“ d.o.o. Prijedor, kao i „Elmating“ d.o.o. Prijedor.

Nadalje, posebno je interesantan slučaj kada je prijedorski ribnjak „Saničani“ (koji je u stečaju), dodijelio posao čišćenja okolnog šiblja gradskoj toplani, a ubrzo nakon toga, toplana je „proslijedila“ posao prvo firmi VB Proges (koji nije imao potrebnu mehanizaciju pa je napustio posao), a zatim Niskogradnji – Marjanović, koji su počeli da vrše čišćenje okoline ribnjaka. Posao je Marjanovićima, kako Infoveza nezvanično saznaje, dodijeljen mimo tendera. Međutim, odbornica u lokalnom parlamentu Biljana Knežević tvrdi da se vrlo brzo vidjelo da tu ima ogrijevne sječke i tehničkog drveta (hrasta).

„Većina te sječke koja se koristi za biomasu je odvežena, a ja pretpostavljam da je odvežena u toplanu, s obzirom na to da je izvođač radova tu došao po ugovoru koji je potpisao sa toplanom. Međutim, stečajni upravnik je tražio da se navedeni posao poništi, da li zbog nemara, nerada ili neispunjavanja ugovornih obaveza nisam sigurna“, kaže Kneževićka.

Ipak, danas niko sa sigurnošću ne može da tvrdi kome su Marjanovići prodali trupce, a naš izvor iz Prijedora ističe da se upravo u ovom trenutku raspisuje tender za čitav posao koji je obavljen još prošle godine, a koji bi sada trebalo da dobije firma Niskogradnja – Marjanović. Ostaje da se vidi da li će Marjanovići dobiti već odrađen posao.

Kneževićka kaže i da su Marjanovići, dobijajući poslove godinama, stekli uslove i opremu da danas tendere, usljed nedostatka konkurencije, dobijaju potpuno legalno.

„Dugi niz godina se dešavalo da je poslove koje je dodjeljivala gradska uprava dobijala upravo firma Marjanovića i na taj način su ugašeni manji privredni subjekti koji su se bavili sličnim djelatnostima. Prvenstveno se radi o nasipanju puteva, odvozu šljunka i razne popravke. Ne kažem da Marjanovići danas ne ispunjavaju sve uslove propisane tenderskom procedurom, ali mogu da kažem da su unazad 10-15 godina mnogi privrednici koji su bili na istoj startnoj poziciji kao i Marjanović vremenom prosto ugušeni, jer gradska uprava nije imala razumijevanja za njih“, objašnjava odbornica u lokalnoj skupštini.

Ovo je još veći apsurd kada uzmemo u obzir šta se dešavalo prije tačno dvije godine, kada su gradskoj toplani Marjanovići blokirali račun. Vršilac dužnosti direktora u “Toplani” Prijedor Duško Miletić rekao je tada novinarima na konferencji za medije u gradskoj upravi da ukupan dug ovog preduzeća prema “Niskogradnji – Marjanović” iznosi 1.189.000 KM, te da je bivši direktor iz DNS-a imao dogovor sa ovim dobavljačem da mjesečno uplaćuju 100.000 KM za dug.

“Za mjesec dana svog mandata sam “Niskogradnji Marjanović” pored ovih 100 hiljada KM koje su dogovorene, uplatio još 80.000 KM. Apsurd je što je stigao dopis od dobavljača da nije praćena dinamika, već da se od “Toplane ” traži izmirenje cijelog duga. Imam finansijsku karticu preduzeća na kojoj se vidi da je od moga dolaska 13.03. preduzeću “Niskogradnji Marjanović” isplaćeno 180.000 KM”, tvrdio je Miletić.

Marjanovići su dan posle uputili demanti koji možete pročitati ovdje.

Politikolog Velizar Antić ističe da je odnos između politike i biznisa potpuno prirodan i on postoji svuda u svijetu, ali da u razvijenim demokratijama svijeta postoje jasna pravila igre i institucije koje dobrim dijelom kontrolišu i oštro sankcionišu ukoliko se ne igra po pravilima igre i ukoliko se krše zakoni.

„Ono što je kod nas problem jeste da smo preko noći prešli iz jednog socijalističkog društva u kapitalističko, a da ni narod, ni politika, ni država, ni institucije nisu bili spremni za taj prelazak. U tom početnom trenutku najveću šansu da zarade novac imali su ljudi koji su bili u politici ili bliski politici. U tom trenutku mi i dobijamo prve velike milionere na ovim prostorima. Ti ljudi su imali podršku politike i koristili su dobre veze sa državom da ostvare ekstra profit i postanu milioneri“, pojašnjava Antić.

On dodaje i da dobar dio odgovornosti za čitavu ovu situaciju imaju političke partije na vlasti.

„One su stvorile jedan partokratski sistem u kojem živimo gdje se napravila sprega politike, biznisa i pravosuđa. To je sada jedan povezani lanac u kome se tačno zna kome ide koliki dio od kršenja pravila i procedura. Partije na vlasti koje su omogućile ovakav sistem imaju dio novca od biznisa za finansiranje svojih kampanja, kao i pojedinaca i naravno da im nije u interesu da sjeku granu na kojoj sjede i da se bore za transparentno društvo u kome bi se manipulacije i korupcija sveli na najmanji mogući nivo“, kazao je Antić i zaključio da sve dok su nam na vlasti takve političke elite i dok su institucije koje postoje da bi se borile protiv korupcije pod direktnom kontrolom partija, mi ćemo živjeti u korumpiranom društvu gde će se pojedinci bliski vlastima i dalje bogatiti na račun čitavog naroda.

Inače, vlasnik firme Niskogradnja Marjanović je Goran Marjanović zvani Mućak. Podsjećamo, mediji su ranije pisali o intenzivnoj bliskosti bivšeg gradonačelnika Prijedora Marka Pavića i Gorana Marjanovića, a prema tom pisanju, “Mućak” je prije desetak godina, boreći se za Pavićeve glasove, ušao u sukob i sa predstavnicima SNSD-a tako što je istukao Boška Torbicu koji je kasnije javno prozvao Gorana Marjanovića.

“Parkirao je svoj džip, a zatim kao sumanut izletio iz njega, preskočio ogradu i počeo da trga plakate. Psovao je SNSD zajedno sa Miloradom Dodikom. Ispriječio sam se ispred plakata“, tvrdio je tada Torbica za dnevne novine Pres.

Među mnogobrojnim poslovima koje je na tenderima u Prijedoru dobijala “Niskogradnja-Marjanović”, nalazi se i izgradnja Gradskog stadiona koja je vrlo sporna, jer je više od godinu dana trebalo da Fudbalski savez BiH primi objekat, a Marjanović je ranije dobio i posao eksploatacije nemetala u Rudniku željezne rude “Ljubija”.

Do trenutka objave ovog teksta, niko iz zvaničnih lokalnih institucija nije odgovarao na naše upite.

(infoveza.com)

The post “Niskogradnja – Marjanović” apsolutni monopolista prijedorskih nabavki first appeared on Gerila.info.

Piše: Žana Gauk / Žurnal

„Tokom građevinskih radova (realizacije ugovora) ukazala se potreba za nepredviđenim, dodatnim radovima koji su bili neophodni, o čemu su se i nadzorni organ i odgovorni projektanti izjasnili, kako bi objekat funkcionisao i služio namjeni, a isti nisu bili obuhvaćeni tehničkom dokumentacijom (glavnim projektom).“

Niz identičnih priznanja projektanata, koji su potvrdili da njihovi stambeni objekti namijenjeni izbjeglim i raseljenim praktično ne služe ničemu, građani su dodatno platili 2.057.659 KM. Direktne ugovore podobnim firmama podijelio je Republički sekretarijat za raseljena lica i migracije, odnosno DNS-ovi direktori Marko Aćić, a potom i Ljubo Ninković.

Na svaki od 16 ugovora potpis je stavljen nakon „pregovaranja“ sa poznatim građevinarima, ali da o tome javnost ne zna ništa.

Žurnal je 10. jula prošle godine, odgovarajući na Aćićevu poruku poslanu posredstvom režimskih medija da smo iznijeli niz netačnih, tendencioznih i neprovjerenih informacija, objavio sedam do tada sklopljenih ugovora vrijednih ukupno 612.761 KM. Nakon toga, Ačić  potpisuje još dva i to za dodatne radove na objektu u Kozarskoj Dubici i Modriči.

Javnost o svojim „pregovaranjima“ nije obavijestio, a sakrio je i podatke šta je to nedostak u glavnim projektima. Ugovor vrijedan 56.382 KM prvo je sklopio sa konzorcijumom „Nigra“, „Niskogradnja Marjanović“, „Netmont“ i „Elta kabel“, a potom drugi od 26.719 KM sa „Braćom Mićić“, „Euromontom“, „Balegemom“, „L.G.N.D -Elekto“ i „Roaming Networksom“.

Nekada desna ruka Nenada Nešića, bivšeg direktora „Puteva RS“ kojem se kao „zdravstveni razlog“ za povlačenje s funkcije ukazao lider vladajućeg SNSD-a Milorad Dodik, tada je ućutao. Možda nije dovoljno dijelio pa je nedugo zatim naprasno smijenjen. Po praksi, nikome nije odgovarao za galantnu podjelu budžetskog novca. U direktorsku fotelju zasjeo je njegov stranački kolega Ljubo Ninković i nastavio tamo gdje je Aćić stao.

Ninkovićevih sedam direktno datih ugovora vrijedi ukupno 1.361.798 KM sa uračunatim PDV-om. Nakon što kontaktira  direktora privatne firme i dogovori dodatno trošenje, napiše da su odgovorni priznali propust, da neće snositi dodatne troškove, već da će sve ponovo pasti na leđa poreskih obveznika.

Za dodatne radove na zgradi od 20 stanova u Bratuncu Ninković je polovinom decembra prošle godine dao 84.093 KM i to konzorcijumu „Braća Mićić“, „Duo-Lift“, „Džena“ i „ABC Solutions“. Iz udobne direktorske fotelje, nakon obrazloženja za koje je bio ubijeđen da je dovoljno, istog mjeseca za iskrsle radove na tri dobojske lamele sa 134 stana dao je 409.833 KM. Ninković je sve direktno ispregovarao sa „New Sanatronom“, „GP Krajinom“, „AD Graditeljem“ i „Termotehnikom“.

I za vlasti blizak „Jokić invest“ iz Zvornika direktor Ninković je našao „poslić“ od 64.765 KM u višegradskoj zgradi sa 40 stanova za raseljene. Pretposlednjeg dana 2020. na ugovor je stavljen potpis. Svakako, i u julu ove godine za vlasnika Ivu Jokića bilo je istog posla, ali na Sokocu – 122.719 KM.

Zanimljivo, građevinska sezona u Sekretarijatu ne prestaje, projektant i nadzorni organ rekli su da zgradu od 48 stanova u Trebinju treba prilagoditi namjeni, ali da to dodatno košta. Naravno, sve je odmah na raspolaganju pa i oni koji će uzeti dodatne svote iz javne kase. Konzorcijum „Inkoprom“, „Unijat-M“, „Energetik“ i „Sector Security“ ubijenog privrednika Slaviše Krunića, firma koju u javnosti sve češće povezuju sa proodicom Dodik, dobija nevjerovatnih 483.818 KM.

Ninković je firmama koje je sam birao, a sve pravdao nedostacima iz glavnih projekata, namijenio i poslove u Prijedoru, Brodu, Šamcu i Vukosavlju. Dva ugovora vrijedna – 137.376 KM i 54.195 KM dobila su dva konzorcijuma „Gratod“, „Unijat-M“, „Elektroobnova“, „Ar Klima“ i „DESKinženjering“ sa „Promaksom“.

Svi ugovori potpisani su nakon pregovora sa firmama koje je Sekretarijat, odnosno Marko Aćić i Ljubo Ninković kao odgovorni u direktorskoj fotelji, odabrane za poslove. Jer, pregovarački postupak bez objave obavještenja ostavlja jedino tu mogućnost, a funkcioneri je prečesto i obilato koriste. Samim tim, svi ostali ponuđači nisu imali pravo da se jave na tender.

The post NEPREDVIĐENI RADOVI AĆIĆA I NINKOVIĆA: Dva miliona KM predviđenim firmama first appeared on Gerila.info.