Ovaj zaključak donesen je na prijedlog zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Nikole Špirića, koji je u toku rasprave rekao da će Klub srpskog naroda glasati za zakon i da je jedan od razloga za to podsticaj partnerima u vlasti na nivou BiH da se krene na usaglašavanje zakona o sudu, o sprečavanju pranja novca i Izbornog zakona.

“Ja vjerujem i očekujem da ćemo do kraja mjeseca imati usaglašene tekstove i ostalih zakona koji su na tragu preporuka iz Mišljenja Evropske komisije”, izjavio je Špirić.

Zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Dragan Čović u toku rasprave rekao je da je ovo samo jedan od zakona koji BiH stoji na putu ka EU.

“Ostalo je još tri ili četiri i pozvaću vas da, tamo gdje djelujete, dokušate obezbijediti sklad”, rekao je Čović.

On je naveo da bez unutrašnjeg sklada, niko sa strane BiH ne može otvarati vrata za ulazak u EU.

Šef Kluba bošnjačkog naroda u Domu naroda Šefik Džaferović u toku rasprave naveo je da će ovaj klub podržati donošenje zakona, te dodao da se on mogao donijeti i na prethodnoj sjednici ovog doma.

Ranije dans je I šef delegacije EU u BiH Johan Satler ponovo pozvao delegate u Domu naroda da usvoje pomenuti zakon.

Usvjanjem zakona okončana je hitna sjednica Doma naroda.

Ovaj zakon ključan je za sprečavanje negativnog izvještaja Komiteta eksperata za procjenu mjera protiv pranja novca i finansiranja terorizma /Manival/, čija delegacija od ponedjeljka, 12. februara, boravi u BiH i ocjenjuje njen napredak u oblasti sprečavanja pranja novca i finasiranja terorističkih aktivnosti.

The post Dom naroda BiH usvojio zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma first appeared on Gerila.info.

Pomenuti dvojac sve rjeđe se oglašava čak i kad je potrebno braniti odluke stranačkog šefa ili stajati na “braniku” Dodikovih političkih, pa i pravnih bitaka kao što je ona pred Sudom BiH. Umjesto Radmanovića, a posebno Špirića, koji je donedavno bio dežurni komentator i najomiljeniji sagovornik medija bliskih vlastima kad god je trebalo napasti sarajevsku političku “čaršiju”, obračunavati se s “izdajničkom” opozicijom, hvatati se u koštac sa stranim
ambasadorima ili braniti lidera SNSD-a od napada sa “mrskog Zapada”, posljednjih mjeseci u prvi plan iskočila su neka druga imena. Prije svih, živopisna mlada nada SNSD-a iz Doboja, Sanja Vulić, koja je za samo par godina doživjela meteorski uspon u stranačkoj hijerarhiji i od odbornice u dobojskoj skupštini prvo skočila do fotelje u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, zatim šefice kluba poslanika SNSD-a, da bi na nedavnoj sjednici Glavnog odbora SNSD-a bila
izabrana za potpredsjednika stranke.

Vulićeva je takođe, zajedno sa Radovanom Kovačevićem, Miloradom Kojićem, Aleksandrom Goganovićem i ostalim “junošama” iz SNSD-a, najagresivniji branilac lika i djela stranačkog šefa pred Sudom BiH, a Vulićkino javno pominjanje majke sudijama koje sude njenom “Bogu” sablaznilo je čak i one koji su već oguglali na “neposredni” vokabular Milorada Dodika i njegovih političkih učenika.

U isto vrijeme, Nebojša Radmanović i Nikola Špirić sada su i javno poslati u “ćošak” tako što su sa funkcija potpredsjednika stranke sklonjeni u politički savjet SNSD, a na njihova mjesta došli su Vulićeva, Miroslav Bojić i Luka Petrović, koga je na mjestu SNSD-ovog genseka zamijenio Srđan Amidžić.

Petroviću je to svakako nazadovanje jer je sa pozicije generalnog sekretara partije imao daleko veći uticaj od protokolarne, potpredsjedničke funkcije. Iako se o razlozima za pomenutu rotaciju ne govori javno, nezvanično se među SNSD-ovim kadrovima u prvi plan stavlja Petrovićevo približavanje pojedinim beogradskim adresama, u većoj mjeri u odnosu na banjalučke.

Da li se u SNSD dešava smjena generacija, da li je možda u pitanju taktika iskusnih političkih lisaca Špirića i Radmanovića, koji mudro čekaju rasplet situacije puštajući mlade da se “zalijeću”, ili su pak vremešni “senatori” vladajuće partije došli u nemilost stranačkog šefa, odgovore smo potražili od analitičara i dobrih poznavaoca ovdašnjih političkih prilika.

Prema mišljenju političkog analitičara Tanje Topić, već duže vrijeme je primjetno da su u javnom prostoru, kako kaže, mladi politički lavovi nadjačali vikom političke seniore iz redova vladajuće političke partije u Republici Srpskoj.

“Ti glasovi su posebno jaki u dijelu borbe da se zaštiti partijski šef, što govori o dva stila političkog ponašanja među uzdanicama ove stranke. Mladi očito više grizu, spremniji su na korišćenje svih sredstava, i dozvoljenih i nedozvoljenih, u odbrani lika i djela svog stranačkog šefa. S druge strane, stariji provjereni stranački kadrovi mudrije djeluju iza kulisa, bez prevelike pompe i javne vike, čekajući pogodan trenutak da se javno izjasne. Zavisno od okolnosti”, kaže Topićeva za Gerilu.

Posljednja dešavanja u Sudu BiH i medijska odbrana lika i djela Milorada Dodika, prema ocjeni političkog analitičara Nebojše Tojagića, jasno pokazuju da je u toku smjena generacija u najjačoj stranci. On smatra da se tu ne radi o namjernom guranju u prvi plan onih s manjkom političkog iskustva.

“Imenovanje Sanje Vulić za potpredsjednicu SNSD-a već je ukazivalo na to, ali ova zadnja dešavanja pokazuju da se stara garda SNSD-a u vidu Nebojše Radmanovića, Nikole Špirića, pa čak i njihovih političkih pulena, polako povlači”, kaže Tojagić za naš portal.

Da li je u pitanju svojevoljno povlačenje ili gubitak dosadašnjih pozicija, prema njegovim riječima, pokazaće vrijeme.

“To će se vidjeti već na lokalnim izborima. U svakom slučaju, Sanja Vulić, Radovan Kovačević, postaju uzdanice i dalje neprikosnovenog lidera Milorada Dodika”, zaključuje Tojagić.

GERILA info

The post Promjene u SNSD-u: Maratonci trče počasni krug a oko Dodika samo najlojalniji first appeared on Gerila.info.

Špirić je BUKU tužio jer je ovaj portal objavio priču o stanu Nikole Špirića u Beču na način da je objavljeno da je nejasno odkuda Špiriću 800 000 maraka za kupovinu tog stana. Špirić nikada nije objasnio otkud mu gotovo milion za stan u Beču a za neke medije je tvrdio da je novac zaradio prodajom knjiga što se ne može uzeti za ozbiljnu tvrdnju.

Špirić je od BUKE tražio nadoknadu u iznosu od 5 000 maraka a ovaj portal tužio je za klevetu.

Nikola Špirić je, inače, 2018. godine stavljen na američku crnu listu zbog korupcije a u BiH je i dalje jedan od najuglednijih članova društva.

Aleksandar Trifunović iz BUKE sada poziva nadležne institucije, budući da je dokazano da BUKA nije klevetala Špirića, da ispitaju odakle Špiriću novac za stan od gotovo milion maraka.

“Rekao sam onomad da ne mislim Špiriću dati ni marku, i neću. Ovo je konačna presuda u procesu koji je trajao skoro pet godina. Sada je red da Tužilaštvo istraži otkud Nikoli Špiriću novac za stanu Beču, oko 400 000 evra, pošto je u procesu protiv Buke to pravdao dobrom prodajom svojih knjiga”, napisao je na Facebooku Aleksandar Trifunović.

GERILA info

The post BUKA na sudu dobila Nikolu Špirića. Ko će Špirića pitati odakle mu novac za stan u Beču? first appeared on Gerila.info.

Transparency International u BiH (TI BiH) upozorava da imenovanje Nikole Špirića u Komisiju za izbor i praćenje rada Agencije za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) obesmišljava sve napore u borbi protiv korupcije. Parlamentarna skupština je u parlamentarno tijelo izabrala političara koji je prema zvaničnim saznanjima američke vlade umiješan u visoku korupciju i primanje mita u vezi sa javnim funkcijama koje je obavljao. Špiriću i njegovoj porodici je zabranjen ulazak u SAD zbog umiješanosti u korupciju.

Komisija kao nezavisno tijelo Parlamentarne skupštine nadzire rad APIK-a, i ima ključnu ulogu u postupku imenovanja i razrješenja rukovodstva jedine institucije čiji je mandat posvećen isključivo borbi protiv korupcije. Imenovanjem Špirića zakonodavna vlast daje mogućnost političaru koji je suočen sa najozbiljnijim optužbama za korupciju da prati, nadzire i utiče na rad agencije za borbu protiv korupcije. TI BiH podsjeća da je uloga Komisije i do sada bila kontroverzna, pa je posljednji objavljen izvještaj o radu Komisije onaj za 2017. godinu, dok je posljednja sjednica održana prije više od dvije godine. Koliko je neefikasan parlamentarni nadzor, pokazuje i to da isto toliko nije izabran zamjenik direktora APIK-a.

TI BiH podsjeća i na upozorenje federalnih revizora da od 2015. godine nisu stvoreni uslovi da se primjenjuje Zakona o suzbijanju korupcije i organizovanog kriminala u FBiH jer nisu osigurani smještajni kapaciteti za posebne odjele za suzbijanje korupcije, organizovanog i međukantonalnog kriminala pri Tužilaštvu i Vrhovnom sudu FBiH. Istovremeno, prvi zamjenik vrši dužnost glavnog federalnog tužioca iako je istekao period na koji je imenovan, a u Federalnom tužilaštvu se povećava broj neriješenih predmeta.

Neefikasan parlamentarni nadzor nad nezavisnom institucijom za borbu protiv korupcije i imenovanje političara koji je optužen za visoku korupciju u parlamentarno tijelo koje prati rad te institucije, ali i otpor vlasti da osiguraju sredstva za posebne tužilačke odjele za organizovani kriminal i korupciju, otkrivaju da u Bosni i Hercegovini ne postoji niti minimum političke volje za borbu protiv korupcije. Umjesto da se stvaraju uslovi za borbu protiv korupcije, stvaraju se zakonske, institucionalne  i finansijske pretpostavke da se osujeti svaki pokušaj borbe protiv korupcije.

Sličnog stava je i Partija demokratskog progresa iz koje ističu da kada građani ove zemlje pomisle da su vlasti nanizale sve moguće apsurde, oni iznova iznenade novim, teško objašnjivim, odlukama. Imenovanje Nikole Špirića za člana Кomisije za izbor i praćenje rada Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, sada potvrđeno u „Službenom glasniku BiH“, s pravom je podigla buru u javnosti. Špirić, čovjek koji je već dvije godine na crnoj listi Vlade Sjedinjenih Američkih Država zbog korupcije, u BiH, zemlji apsurda, nadzire prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije.

Osim američke crne liste, Špirić je ostao upamćen i po objašnjenjima na koji način je stekao basnoslovnu imovinu, a koja graniče sa naučnom fantastikom, poput onoga da je sve stekao prodajom knjiga.

Činjenica da čovjek biografije poput Špirićeve nadzire prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije ukratko bi se moglo opisati samo jednom rečenicom – to je kao da su svjesno pustili lisicu u kokošinjac.

The post Imenovanje Nikole Špirića u Komisiju za izbor i praćenje rada APIK-a – “svjesno puštanje lisice u kokošinjac” first appeared on Gerila.info.

Predstavnički dom Parlamenta Bosne i Hercegovine nije podržao prijedlog Zajedničkog kolegijuma oba doma Parlamenta BiH da Nikola Špirić iz SNSD-a, delegat u Domu naroda BiH, bude imenovan za člana Komisije za izbor i praćenje rada Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, prenosi Radio Slobodna Evropa.

Državni parlamentarci sa 16 glasova “za”, 16 “protiv” i osam “suzdržanih” odbacili su Prijedlog odluke o imenovanju članova Komisije za izbor i praćenje rada Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije čiji je predlagač Zajednički kolegijum oba doma Parlamentarne skupštine BiH, prenosi Radio Sarajevo.

Predstavnički dom, pored Špirića, nije imenovao za članove Komisije ni Amina Fazlića iz SDA, te Barišu Čolaka iz HDZ BiH.

Iz Predstavničkog doma Parlamenta BiH za članove Komisije bili su predloženi Halid Genjac iz SDA, Borjana Krišto iz HDZ BiH i Nenad Stevandić iz Ujedinjene Srpske.

U vezi sa prijedlogom da bude imenovan u Komisiju, Nikola Špirić je izjavio: “Svako ima pravo da priča, ja to ne mogu da zabranim nikome, naravno. Zavisi s kakvom namjerom ko daje dimenziju bilo kojoj priči. Što se mene tiče, nikome nije zabranjeno da se bavi svojim poslom”.

Zamjenik direktora Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije Dragan Slipac u izjavi za Radio Slobodna Evropa ističe da se Agencija ne može miješati u izbor članova Komisije za praćenje njenog rada.

“Vidite, ja se ne mogu miješati u to koga će Parlament imenovati u Komisiju. Mi smo nezavisna i samostalna upravna organizacija i to tijelo, to povjerenstvo samo prati naš rad. Oni čak nemaju ni pravo nadzora. Tako da, koga će iz oba doma imenovati, mi iz Agencije, nažalost, ne možemo ni na koji način uticati. Da li nešto stoji ili ne treba da bude, to nek javnost ocijeni ili oni koji biraju tamo. Što se tiče mene kao zamjenika direktora Agencije, ja radim svoj posao u skladu sa Zakonom o Agenciji i ne miješam se u ta politička imenovanja, s obzirom da se ni po Zakonu o Agenciji ja ne smijem baviti politikom ni tim stvarima, tako da ne mogu vam ništa više reći oko toga”, rekao je Slipac.

Podsjećamo, američki Stejt department je 10. septembra 2018. godine, na osnovu Javne oznake Odjela za državne, spoljne operacije i povezane programe uveo sankcije za Nikolu Špirića i njegovu užu porodicu. Iz same odluke, koja se nalazi na stranici Stejt departmenta, može se vidjeti da se na američku “crnu listu” dospijeva “u slučajevima kada državni sekretar ima kredibilne informacije da su strani službenici bili umješani u značajnu korupciju ili teške povrede ljudskih prava, te individue i najbliži članovi njihove porodice ne ispunjavaju uslove za ulazak u Sjedinjene Države”.

“Gospodin Špirić je bio umiješan i imao koristi od javne korupcije, uključujući primanje nepropisnih benefita u zamjenu za djelovanje po javnoj funkciji i ometanje javnih procesa tokom svog mandata kao član Predstavničkog doma u Bosni i Hercegovini”, navodi se u odluci Stejt departmenta iz 10.9.2018. godine.

The post Odbijen prijedlog da Špirić bude član Komisije za borbu protiv korupcije first appeared on Gerila.info.

Iz Zastupničkog doma PSBiH rad Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije trebali bi pratiti Halid Genjac (SDA), Borjana Krišto (HDZ) i Nenad Stevandić (Ujedinjena Srpska).

Što se tiče Doma naroda PSBiH, predloženo je da u ovu komisiju budu izabrani Nikola Špirić (SNSD), Amir Fazlić (SDA) i Bariša Čolak (HDZ). Tačnije, sve parlamentarci iz stranaka koje čine vlast na nivou državnih institucija.

Najzanimljivije u svemu jeste prijedlog da u Komisiju zasjedne Nikola Špririć koji je stavljen na američku tzv. “crnu listu” koja podrazumijeva zabranu ulaska u Sjedinjene Američke Države (SAD).

Podsjećamo, američki Stejt department je 10. septembra 2018. godine, na osnovu Javne oznake Odjela za državne, spoljne operacije i povezane programe uveo sankcije za Nikolu Špirića i njegovu užu porodicu. Iz same odluke, koja se nalazi na stranici Stejt departmenta, može se vidjeti da se na američku “crnu listu” dospijeva “u slučajevima kada državni sekretar ima kredibilne informacije da su strani službenici bili umješani u značajnu korupciju ili teške povrede ljudskih prava, te individue i najbliži članovi njihove porodice ne ispunjavaju uslove za ulazak u Sjedinjene Države”.

“Gospodin Špirić je bio umiješan i imao koristi od javne korupcije, uključujući primanje nepropisnih benefita u zamjenu za djelovanje po javnoj funkciji i ometanje javnih procesa tokom svog mandata kao član Predstavničkog doma u Bosni i Hercegovini”, navodi se u odluci Stejt departmenta iz 10.9.2018. godine.

Biće zanimljivo pratiti da li će biti reakcije iz ambasade SAD povodom prijedloga da u komisiju za prevenciju korupcije zasjedne čovjek kome je zabranjen ulazak u tu zemlju zbog toga što “državni sekretar ima kredibilne informacije da su strani službenici bili umješani u značajnu korupciju ili teške povrede ljudskih prava”.

The post Nikola Špirić na crnoj listi SAD-a zbog korupcije a žele ga u Komisiji za borbu protiv korupcije first appeared on Gerila.info.

Dok se koplja lome oko toga ko je izdao interese Republike Srpske (ukoliko evroatlantske integracije jesu izdaja) i prihvatio put ka NATO-u kako god se taj dio puta sada zvao ono što jeste činjenica je to da je Republika Srpska nedvosmisleno preko svojih predstavnika u proteklih desetak godina u Savjetu ministara pristala na evroatlantske integracije. Srpsku je u Sarajevu tada predstavljao blok predvođen SNSD-om. Sve ostalo samo je priča za unutrašnje političke potrebe. I aktuelne vlasti u RS koja zna da je politički nepopularno Srbima priznati da je put dogovoren i opozicije koja već tradicionalno nema hrabrost da stvar nazove pravim imenom. Slično je i u Federaciji BiH mada ne i isto jer tamo makar zvanično nema velikog protivljenja putu ka evroatlanskim integracijama.

Jedno od važnijih pitanja koje nije u potpunosti riješeno a koje će doći na dnevni red jeste pitanje vojne imovine i perspektivnih vojnih lokacija a što je jasno predviđeno u Akcionom planu.

“MAP je državna obaveza koja je formirana na bazi zahtjeva koji je podnio tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH, Nebojša Radmanović. To je, dakle, međunarodna obaveza koju je prihvatila i Republika Srpska.”– rekao je bivši član Prredsjedništva Mladen Ivanić u decembru 2018. godine.

Nebojša Radmanović je u junu 2009. godine potpisao formalni zahtjev BiH za Akcioni plan za članstvo u NATO. U martu 2010. godine Nikola Špirić, tada predsjedavajući Savjeta ministara predvodio delegaciju BiH, koja je u Briselu vodila razgovore sa generalnim sekretarom NATO saveza, i članovima Sjeverno atlantskog vijeća NATO-a.  Tema razgovora bio je napredak koji je Bosna i Hercegovina ostvarila na putu ka članstvu u NATO. Nikola Špirić je nakon tog sastanka izrazio nadu za skorim slanjem Akcionog plana za člansttvo na adresu BiH. Tada je rekao i da posttoje određene rrezerve prema onome što u BiH još nije urađeno.

“Vidjećemo hoće li te rezerve biti dovoljne da se da prolaz ili ne, ali u svakom slučaju mislim da odluka neće biti negativna, ona može biti uslovljena nečim što treba uraditi”- ostalo je zabilježeno da je rekao Nikola Špirić.

Potpisivanjem MAP-a Republika Srpska je pristala na gubitak perspektivnih vojnih lokacija. Radi se o 23 perspektivne lokacije u Republici Srpskoj koje su od izuzetne važnosti za NATO koji želi da, kada i ako BiH postane član ove organizacije, ima spremne lokacije u čitavoj BiH. U Federaciji BiH postoje 24 perspektivne lokacije ali su mnogo vrijednije i značajnije one u Republici Srpskoj.

Imovina u Han Pijesku možda je najvrijednija vojna imovina u čitavom regionu. Radi se o lokaciji koja se kroz papire vodila na Savezni sekretarijat za narodnu odbranu i u bivšoj državi bila je “Istureno komandno mjesto” sa kojeg bi se u slučaju rata upravljalo državom. Država BiH, odnosno ministarstvo odbrane, godinama pokušava da legalno upiše tu imovinu kao vlasništvo države. U slučaju Han Pijeska to je i učinjeno krajem 20016. godine. Međutim to je učinjeno uz veliku pomoć Republike Srpske i njenih institucija.

Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove je 2014. godine „iščupala“ vojnu imovinu u Han Pijesku iz kompletnog Han Pijeska. Lokacija na kojoj se nalazi vojna imovina izložena je pojedinačno pred Komisijom za izlaganje a Komisija je bila obavezna da javnim pozivom obavijesti sve zainteresovane strane. Medju njima i Pravobranilaštvo BiH.

Izvori Gerile tvrde da je vojna imovina u Han Pijesku izložena zbog ličnih interesa pojedinaca u rukovodstvu RUGIP-a koji su bacili oko na dio vojne imovine, konkretno šumu u ovoj opštini. Zloupotrebljen je institut “Pojedinačnog izlaganja” (ne prvi put) a takav potez pokrenuo je čitavu lavinu daljih dešavanja oko vojne imovine u Han Pijesku koja su rezultirala presudom Suda BiH.

Zanimljivo je da je Republika Srpska odnosno njena vlast godinama propuštala priliku da perspektivne vojne lokacije uknjiži na Republiku Srpsku. To je Vladi predloženo 2009. godine od strane tadašnjeg rukovodstva Geodetske uprave. Takav prijedlog je odbijen. Ništa nije učinjeno da se oteža upis vojne imovine na BiH. Taj posao Republika Srpske je i olakšala kada je Nebojša Radmanović kompletnu Arhivu bivšeg Geodetskog zavoda BiH koji je bio smješten u zgradi Predsjedništva prebacio u Arhiv BiH. Arhiva je po Dejtonu trebalo da bude podijeljena izmedju entiteta ali je ostala Bosni i Hercegovini. Zvanično nije mogla da bude korištena jer je morala biti podijeljena odmah nakon rata i zato je OHR pokušavao da udje u posjed arhiva u Geodetskoj upravi RS. 2008. i 2009. godine OHR u tome nije uspio. Priča je drastično drugačija nakon usvajanja Metodologije popisa i osnivanja Zavoda za statistiku BiH. Sve je rađeno tako da put ka evroatlantskim integracijama kada dođe na red bude olakšan.

2008. i 2009. godine OHR je na čelu sa Valentinom Inckom i Rafi Gregorijanom ušao u posao popisa vojne i državne imovine u BiH. OHR je osnovao radne grupe i od entitetskih geodetskih uprava uprava tražio pristup svim njihovim arhivama. RUGIP se tada tome protivio a OHR je već imao svu arhivu, onu koja je postojala u neugašenom Geodetskom zavodu BiH ali je nije smio javno koristiti jer po Dejtonu ta arhiva je odmah nakon rata morala biti podjeljena entitetima.

Tadašnje Rukovodstvo RUGIPA nije dozvolilo pristup svojoj arhivi a vlasti Republike Srpske predloženo je da po hitnom postupku bude popisana sva imovina na teritoriji Republike Srpske. Taj posao je mogao biti završen za nekoliko dana i svakako bi izazvao oštre sankcije OHR-a prema funkcionerima i RUGIPA I RS ali je u vrhu Geodetske uprave procjenjeno da je to žrtva koju se isplati podnijeti, tvrde izvori Gerila info. U vrhu Repubblike Srpske i Pravobranilaštvu nije. Ostao je status kvo, OHR nije ušao u arhivu RUGIPA, Republika Srpska nije popisala vojnu i državnu imovinu na svojoj teritoriji a arhiva postoji i u Sarajevu.

Popisnom Metodologijom predvidjeno je da agencija za statistiku BiH ima sopstvenu dokumentaciju što je na mala vrata pravljenje centralizovane geodetske uprave dok bi entitetski služili kao servisi. Slično je već uradjeno sa entitetskim Zavodima za statistiku.

Osnova za pravljenje centralizovane geodetske uprave na nivou BiH biće upravo arhiva koja je ostala u Sarajevu.

Gerila info

The post NATO put Republike Srpske pripreman je godinama first appeared on Gerila.info.

„Audi Q7“, koji je 2008. godine kupljen za 219.900 KM za tadašnjeg predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Nikolu Špirića, prodan je pet godina poslije za 34.218 KM. Optuženima za prevaru i zloupotrebu položaja u vezi sa ovom nabavkom počinje suđenje sljedećeg mjeseca na Osnovnom sudu u Brčko distriktu.

Na Osnovnom sudu u Brčko distriktu će polovinom maja biti održano prvo ročište u predmetu koji se vodi protiv firmi „Transjug L“ iz Donjeg Žabara i „Brčko Gas“ iz Brčkog te njihovih bivših direktora. Njima se stavlja na teret prevara i zloupotreba položaja u vezi sa nabavkom vozila za Nikolu Špirića, bivšeg predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (BiH).

U januaru ove godine je potvrđena optužnica Tužilaštva Brčko distrikta protiv Duška Sofrenovića i Sime Brkića, nekadašnjih direktora firmi „Transjug L“ i „Brčko Gas“ zbog nabavke i servisiranja terenskog automobila „Audi Q7 FSI Quattro tiptronic“. Vlasnik ovih firmi je Đorđa Kojić, Špirićev stranački kolega iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je prije devet godina pisao kako je na tenderu pobijedila firma“ Transjug L“ sa rokom isporuke odmah. Međutim, umjesto odmah, auto je isporučen skoro tri mjeseca poslije, uz napomenu da nedostaje rezervna oprema. Taj nedostatak i probijanje ugovorenog roka nisu utjecali na konačnu cijenu.

Sofrenoviću je stavljeno na teret lažno prikazivanje karakteristika koje su tražene tenderom za ovo vozilo za koje je firmi „Transjug L“ iz državnog budžeta plaćeno 219.900 KM. Brkiću je stavljeno na teret da je u servisnoj službi „Brčko Gasa“ odgovoran za sačinjavanje lažnog zapisnika o montiranju originalnih dijelova na „Audi Q7“ koji su nedostajali prilikom isporuke ovog vozila.

Kojić, vlasnik firmi, kaže da su njegovi direktori potpuno samostalni u radu i da njemu nisu poznati detalji tog tendera jer se javljaju na mnoge druge. Špirić ne želi razgovarati o ovoj temi, uz obrazloženje da on nije vršio nabavku.

Prema navodima iz izvještaja o stanju voznog parka sačinjenog četiri godine nakon kupovine, „Audi Q7“ se često kvario zbog čega je 2013. godine prodan na licitaciji za 34.218 KM.

Polovni dijelovi na „novom“ vozilu

Sekreterijat Vijeća ministara BiH je na tenderu 2008. godine tražio terenski automobil sljedećih karakteristika: motor od minimalno 257kW/350ks, zapremine 4.172 ccm, quattro pogon, tiptronic mjenjač te boja automobila mora biti metalik crna. „Audi Q7“ je odgovarao ovakvim karakteristikama.

Na tender su se javile tri firme: „Brčko Gas“ i „S-Auto“ iz Brčkog te „Transjug L“ iz Donjeg Žabara. Sve tri firme su vlasništvo Đorđa Kojića i ponudu su dostavile na isti dan. Razlika je bila u cijeni i roku isporuke.

„Brčko Gas“ je ponudio cijenu 225.316 KM sa rokom isporuke od 90 do 120 dana nakon potpisivanja ugovora, „S-Auto“ 220.452 KM uz rok isporuke od mjesec dana, a „Transjug L“ 219.900 KM i isporukom odmah.

Tenderska komisija je ocijenila da je ponuda firme „Transjug L“ najbolja nakon čega je Zvonimir Kutleša, tadašnji sekretar Vijeća ministara BiH u svom izvještaju napisao da je „zadovoljena konkurencija i postupak nabavke vozila izvršen na transparentan način i proveden u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama BiH“.

On je sa direktorom tog preduzeća Sofrenovićem 28. jula 2008. godine potpisao kupoprodajni ugovor.

Prema navodima iz optužnice, u vrijeme potpisivanja ugovora firma „Transjug L“ nije imala ovaj automobil. Sofrenović ga je, kao direktor preduzeća, kupio tek tri mjeseca nakon potpisivanja ugovora od firme „Brčko Gas“ za 134.250 KM. Nakon toga su ga isporučili Vijeću ministara BiH i zaradili 85.650 KM. Sofrenović nije htio novinarima CIN-a komentarisati optužnicu .

Optužnica otkriva i šta se dešavalo nakon prodaje automobila, odnosno 2009. godine kada je „Audi Q7“ dovezen na servis u preduzeće „Brčko Gas“ radi ugradnje nedostajuće opreme. Na novog „Audija Q7“ ugrađen je panoramski krov sa polovnog vozila kojeg je Kojićev „Brčko Gas“ uvezao za tu namjenu iz Njemačke. Prema optužnici, u jednoj privatnoj autolimarskoj radnji u Brčkom krov je sa tog polovnog automobila odsječen i postavljen na službeni automobil dok veći dio ostale nedostajuće opreme i nije ugrađen.

Potom je 12. marta 2009. godine u servisnoj službi preduzeća „Brčko Gas“ sačinjen lažni radni nalog i zapisnik o demontiranju i montiranju dijelova, s ciljem da se lažno prikaže da su u vozilo ugrađeni svi originalni dijelovi koji su nedostajali prilikom isporuke. Oni su zatim takvu dokumentaciju poslali Vijeću ministara BiH kao dokaz o navodnom ispunjenju ugovornih obaveza.

U optužnici je navedeno da su zbog takve nepravilne ugradnje krova izgubljena vozna svojstva, karakteristike i performanse te da je vozilo postalo nesigurno za vožnju, a i dalje mu je nedostajala određena oprema tražena tenderom. Brkić ne želi komentarisati optužnicu. Novinarima CIN-a je rekao da će na sudu objasniti situaciju.

Istragu ovog slučaja je radila Agencija za istrage i zaštitu (SIPA). Sredinom 2009. godine podnijela je Tužilaštvu BiH Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu u kojem je prijavila osam fizičkih i dva pravna lica za krivična djela nesavjestan rad u službi, prevaru i falsifikovanje ili uništavanje službene isprave. Tužilaštvo je u oktobru 2013. godine obavijestilo SIPA-u da je obustavilo istragu za prijavljena lica iz institucija BiH, dok je dio spisa ustupilo na rad Tužilaštvu Brčko distrikta BiH.

IZVOR: Centar za istraživačko novinarstvo

The post Suđenje zbog službenog automobila Nikole Špirića first appeared on Gerila.info.