Transparency International u Bosni i Hercegovini je CIK-u dostavio audio snimak sa događaja na kom su prisutnima upućivane poruke podrške za Vladu Đajića i Nikolu Šobota koji su bili kandidati SNSD-a na predstojećim izborima uz pozive da se za njih glasa.

Sporni događaj se desio 9. jula a okupljene, koji su nosili majice sa natpisom „Za naše doktore“ voditelj je pozdravio pozivom na glasanje prije zvaničnog početka izborne kampanje, što Izborni zakon ne dozvoljava zbog čega je SNSD kažnjen sa 9,500 KM.

Osim što se na nju čekalo skoro devet mjeseci, ova odluka otvara dodatna pitanja kao što su ko je zapravo organizovao i snosio troškove ovog događaja koji, sudeći po broju od čak 50 izvođača i velikog broja posjetilaca, nisu mali.

„Krajiške večeri“ predstavljaju čitav niz manifestacija u banjalučkim mjesnim zajednicama, u sklopu kojih se organizuju koncerti i nudi različit kulturno-umjetnički sadržaj, hrana i piće bez jasne naznake ko je organizator, dok se na tim događajima redom pojavljuju kandidati i funkcioneri SNSD-a koji se promovišu.

Odluka CIK je samo potvrdila prethodne nalaze monitoringa izbora koje je vršio TI BiH po kojima su stranke prikazale 2,6 miliona KM manje troškove predizborne kampanje u čemu prednjači upravo SNSD koja je prijavila CIK-u troškove koji su za čak milion konvertibilnih maraka manji od procijenjenih. Pomenuti nalazi su takođe pokazali da su funkcioneri ove stranke bili najzastupljeniji na javnim servisima tokom izborne kampanje, pri čemu se posebno izdvaja RTRS – od ukupno 1437 političkih objava, čak 1211 bilo je posvećeno promociji funkcionera SNSD-a.

Zbog ovakvih primjera, TI BiH smatra da političke stranke značajan dio svojih kampanja finansiraju iz nedozvoljenih izvora, najčešće kroz zloupotrebu javnih resursa i privilegovane privatne firme povezane s javnim sektorom. To je posljedica upravo slabe kontrole čime je omogućeno da stranke u izborne cikluse ulaze s unaprijed osmišljenim modelima prikrivene promocije i netransparentnog finansiranja što obesmišljava zakonska ograničenja ali i urušava povjerenje u izborni proces.

Iako je uloga civilnog društva u značajna za nezavisan nadzor, ključnu ulogu u tom procesu imaju nadležne institucije zbog čega stvarne promjene neće biti moguće bez jačanja njihovih kapaciteta za otkrivanje i sankcionisanje zloupotreba uz donošenje adekvatnih zakonskih rješenja za sankcionisanje daljeg zaobilaženja propisa i zaštitu integriteta izbora.

(transparentno.ba)

The post SNSD kažnjen zbog „Krajiških večeri“, i dalje nepoznato ko plaća kampanju first appeared on Gerila.info.

SNSD je još od prvih izbora, 2000. godine, na kojima su Banjalučani direktno birali gradonačelnika, “zauzeo” pomenutu funkciju i držao je pune dvije decenije. Tri mandata Dragoljub Davidović suvereno je osvajao, ali je 2012. godine procijenjeno da se njegova popularnost među stanovnicima najvećeg grada u Srpskoj značajno istopila pa je odustao od borbe za četvrti mandat.

Toj odluci su najviše doprinijeli višemjesečni protesti izazvani uništavanjem parka zarad izgradnje stambenog kompleksa koji je finansirao Dodikov kum, Mile Radišić, sa firmom koja je brojala tek dvoje zaposlenih.

Umjesto Davidovića, SNSD nominuje Slobodana Gavranovića, koji je kratko, krajem prošlog vijeka, već obavljao funkciju prvog čovjeka Banjaluke. Gavranović osvaja mandat ali svima postaje jasno da je Banjaluka suštinski glasala protiv SNSD-a, te da im je pobjeda poklonjena od strane opozicije, koja je na izbore izašla sa dva kandidata, Draganom Čavićem i Nenadom Stevandićem. Od 93.000 ljudi koji su glasali, njih gotovo 60.000 nije podržalo Gavranovića.

Da SNSD nema podršku u Banjaluci, pokazivali su i opšti izbori. Vukota Govedarica je kao kandidat opozicije za predsjednika RS 2018. godine, u gradu na Vrbasu osvojio preko 8.500 glasova više od SNSD-ove Željke Cvijanović, a Dodik tek 804 više od PDP-ovog Mladena Ivanića. Četiri godine kasnije, kandidatkinja opozicije, Jelena Trivić (PDP), „oduvala“ je Dodika u Banjaluci, sa preko 11.000 glasova razlike.

Ono što je postalo jasno još 2012, osam godina kasnije ozvaničeno je pobjedom Draška Stanivukovića (PDP), koji je sa preko 8.600 glasova razlike pobijedio u trci za prvog čovjeka grada, iako je sa druge strane bio jedan od najkvalitetnijih SNSD-ovih kadrova, i tada još uvijek aktuelni gradonačelnik, Igor Radojičić. Ove godine razlika je bila još drastičnija. Stanivuković je osvojio čak 13.000 glasova više od SNSD-ovog Nikole Šobota. Razlika bi bila još veća da opozicija nije nominovala još jednog kandidata, Jelenu Trivić, koja je osvojila preko 13.500 glasova.

Prije četiri godine najveći ceh su platili Radojičić, koji je smijenjen sa čela Gradskog odbora SNSD Banjaluka te izolovan iz samog stranačkog vrha  ali i SPS, koalicioni partner koji je optužen za izdaju i ekspresno izbačen iz vladajuće koalicije na republičkom nivou.

Ove godine, potpuno suprotno, javno su optuženi drugi koalicioni partneri, svi osim SPS-a koji se u Dodikovo okrilje vratio 2022. godine. Najveći “pik” stavljen je na Ujedinjenu Srpsku Nenada Stevandića i DEMOS Nedeljka Čubrilovića, a u milosti nisu ni SP Petra Đokića i NPS Darka Banjca. Pored javnih napada na partnere, u SNSD mimo očiju javnosti optužuju prvog čovjeka najvećeg odbora u Srpskoj Vladu Đajića i njegov način na koji je vodio pomenuti odbor.

Kao što je već spomenuto, jedino pitanje koje se uopšte i ne razmatra, jeste da je možda lider te stranke Milorad Dodik postao dovoljno neomiljen u gradu na Vrbasu, između ostalog i zbog brojnih prijetnji koje je prije četiri godine uputio stanovnicima najvećeg grada u Srpskoj, a da kandidati SNSD-a “plaćaju ceh”, te da su Radojičić i Šobot samo kolateral svog stranačkog šefa.

Na to je skrenuo pažnju i politikolog Velizar Antić.

“Lošiji izborni rezultat SNSD-a u Banjaluci se ponavlja u nekoliko izbornih ciklusa i to stvara nervozu u njihovim redovima. Potrebno je naći krivca za neuspjeh na terenu, a da to ne bude Milorad Dodik. Prošli put je krivac bio Igor Radojičić, ovog puta su koalicioni partneri. Dakle, svi mogu i moraju da budu krivi, samo da se ne dira u Milorada Dodika. To je trenutna politika SNSD-a u Banjaluci”, rekao je Antić.

Sa njegovim mišljenjem se slaže i politička analitičarka Tanja Topić, koja za Gerilu kaže kako je “nepristojno a politički ravno samoubistvu reći caru da je go”.

“Može lako neko izgubiti političku glavu, i zato je lakše misliti vladarevom. Tad ste bezbrižni, samo je pomjerate dole. Generalno vladajućima ovdje nedostaje kritička samorefleksija pa se krivci traže na sve strane, samo ne na pravoj adresi”, kaže naša sagovornica.

Ona dodaje kako se u nekoliko izbornih ciklusa potvrđuje da Banjalučani Miloradu Dodiku daju “ne”, i da će se to teško promijeniti u dogledno vrijeme.

“U stranci koja njeguje kult lidera neoprostivo je njemu pripisati grijeh za izborne poraze i podbačaje, jer taj kult podrazumijeva da je lider nepogrešiv. Sama činjenica da svi bespogovorno prihvataju da njemu vraćaju mandate dovoljna je ilustracija stanja svijesti i duha u toj partiji. Bezbroj puta smo svjedočili da partijski poslušnici brane neodbranjivo i pri tome im je nebitno koliko kompromituju sopstveni ugled”, zaključila je Topićeva.

Politikolog Nebojša Tojagić kaže za naš portal da za izborne poraze SNSD-a u Banjaluci ne treba samo tražiti u padu popularnosti njenog lidera, nego i u mnoštvu drugih faktora.

“Dodik i dalje vedri i oblači u SNSD-u i njegov rejting je, čak i u Banjaluci, još uvijek iznad rejtinga stranke. Mislim da je problem banjalučkog SNSD-a, uz velike razmirice podijeljenih interesnih grupa, i u tome što nemaju jasnu strategiju rada na nivou grada”, rekao je naš sagovornik.

Banjalučanima se, dodao je on, očito nije dopala taktika blokade rada Skupštine Grada i onemogućavanje realizacije projekata.

“Nisu im se dopale ni prijetnje šta će biti ukoliko ne bude Šobot izabran za gradonačelnika pa ni ona afera oko usporavanja saobraćaja. Taj srpski inat i prkos su samo popravili rezultat Draška Stanivukovića koji je, pokazali su rezultati, definitvno bio bolji kandidat od Šobota. Tako da ne bih rekao da je riječ samo o padu popularnosti Dodika, želji da se glasa protiv njega već bi u prvom redu trebalo gledati u Gradski odbor SNSD-a a tek donekle u koalicione partnere. Ovi izbori su pokazali da će Stanivuković, ukoliko uspije napraviti stranačku infrastrukturu širom Srpske, biti ravnopravan takmac sa kandidatima SNSD-a za inokosne funkcije za manje od dvije godine”, rekao je Tojagić.

Gerila.info

The post Dodiku je za poraz u Banjaluci kriv svako, osim njega samog first appeared on Gerila.info.

Predsjednik SNSD-a je sinoć, nakon sastanka sa članovima Gradskog odbora Banjaluka, najavio ovaj radikalni potez koji do sada nismo viđali, barem ne javno. Na sastanku je, prema saznanjima redakcije Gerile, izraženo jedinstvo i data podrška aktuelnom rukovodstvu SNSD-a u Banjaluci, ali je bilo i dosta međusobnih optuživanja i uvreda.

Najviše varnica bilo je između dva ljekara, i to Gorana Talića, koji je možda i najpozitivnije iznenađenje unutar SNSD nakon nedavno održanih izbora, i Vlade Đajića, predsjednika GO SNSD. Pored Talića, nezadovoljan radom GO SNSD Banjaluka na čelu sa Đajićem, bio je i marinko Umičević.

Umičević se, zanimljivo, nije složio sa Dodikovim zahtjevom da odbornici koji su osvojili mandat potpišu ostavke.

Dodik je, kako saznajemo, rekao da će oni kandidati koji ne potpišu biti izbačeni iz stranke, nakon čega je Umičević ustao i rekao da ne želi potpisati, ali i da ga ne mogu izbaciti iz stranke.

Takođe, predsjednik SNSD-a je najavio da će Nikola Šobot biti njegov novi savjetnik za Banjaluku i tako ga neformalno ustoličio kao Đajićevog nasljednika na čelu banjalučkog odbora ove stranke, a o čemu je Gerila takođe pisala.

Iako smo od svih političkih aktera vidjeli svakakve “inžinjeringe”i naknadna prekrajanja izborne volje građana, ipak je potez predsjednika SNSD-a korak dalje na dosadašnju praksu, slažu se i sagovornici Gerila.

Andrijana Pisarević, novinarka portala Kapital, kaže za naš portal da se obaj poztez može tumačiti kao korak dalje, gdje će jedna osoba, poslije održanih izbora, odlučivati “šta je najbolje za građane”.

“U posljednjih desetak godina, možda i više, ustalila se praksa da se na listama, obično kao nosioci, nalaze ljudi koji ni nemaju namjeru da sjednu u odborničke klupe. To su često ministri i narodni poslanici, za koje partije vjeruju da mogu “da povuku” dosta glasova, a onda oni ne prihvate mandat i prepuste ga nekome sljedećem po broju glasova. Mediji i politički analitičari odavno upozoravaju na široko rasprostranjenu obmanu kojom se na ovaj načn prekraja izborna volje glasača. Ovaj potez SNSD-a može se zato tumačiti kao korak dalje, kao nadogradnja i proširenje iste te prakse u kojoj će jedna osoba kao lider partije sama da odluči koga su to Banjalučani izabrali za odbornike u svom gradu. Neće se zamijeniti samo jedno ili dvoje koji su bili na listi a onda mandat prepustili nekome ko ima manje glasova (što je takođe pogrešno), nego će se odraditi kompletan inženjering liste”, kaže Pisarević za Gerilu.

Ona tvrdi da je ova mjera pogrešna i da predstavlja, čak i bez preispitivanja zakonitosti Dodikove odluke, čisto prekrajanje izborne volje građana koji su dali glas SNSD-u.

“Sa jedne strane, oni koji su glasali za ovu partiju i njene kadidate su iznevjereni jer je njihovo glasačko pravo zloupotrijebljeno za čuvanje interesa partije, a oni koji su se kadidovali bi trebalo da se osjećaju uprljano, jer su sebi dopustili da im neko prekroji njihovo pasivno biračko pravo. Zanimljivo je i to da je predsjednik partije potpisao svakom od njih kandidaturu, a isto tako, nijedan kandidat koji je prošao ne mora vratiti mandat ako neće. Ostaje da se vidi da li će se iko u SNSD-u pobuniti protiv demokratije na Dodikov način”, dodaje Andrijana Pisarević u razgovoru za Gerilu.

Vladimir Šušak, novinar iz Banjaluke, ističe da mandati, po zakonu, pripadaju kandidatima ali samo do momenta kada zaista mogu da podnesu ostavku na tu poziciju.

“Ovo je svakako obesmišljavanje otvorenih lista, ličnih glasova i kampanja koje su vodili pojedinci kandidati. Razumijem da je i ranije postojala intencija da se izmjenama Izbornog zakona zatvore liste. Ovo je to, ali na grub način. Bez izmjena zakona, lomljenje preko koljena zbog potpune kontrole nad, očigledno, nimalo ružičastom situacijom unutar stranke”, kaže Šušak za Gerilu.

Politički analitičari su sličnog razmišljanja jer ovaj potez, prema njihovom mišljenju, obesmišljava demokratske procese u BiH.

Tanja Topić, politička analitičarka, smatra da ovom Dodikovom odlukom nisu izigrani samo glasači SNSD-a, već je ovo pokazalo sav besmisao izbora, kao i nepostojanje unutarstranačke demokratije.

“Istovremeno je jedan čovjek odlučio da primora izabrane odbornike na sistem zatvorenih lista. Ono što će biti zanimljivo pratiti jeste ponašanje onih koji su izabrani što voljom birača što pozicijom na stranačkoj listi. Hoće li svi pristati na odluku stranačkog šefa i da li je ovo izvođenje na čistac upravo “mangupa” iz sopstvenih redova. Ako sve bude prihvaćeno bez pogovora onda to samo, po ko zna koji put, pokazuje da živimo privid demokratije”, zaključuje Tanja Topić za Gerilu.

Da je ovo veliki korak unazad za demokratiju smatra i politički analitičar Nebojša Tojagić, politički analitičar, koji ističe da se nada se da će ovo ipak biti izolovan slučaj, i na političkoj sceni RS kao i unutar SNSD-a.

“Ovim činom Dodik je poslao poruku – SNSD to sam ja i zaista se ogrešio i o birače, ali i o kandidate koji su radili na terenu i uložili dosta vremena i novca da bi ostvarili rezultat. Upitno je koliko će se ovakav potez odraziti na naredne izbore i koliki će biti anagžman kandidata a i kakva će biti zainteresovanost biračkoh tijela SNSD-a. Izborni zakon nam je dao da direktno biramo svoje predstavnike u lokalnim, entitetskim i državnim skupštinama i šteta je da sada i na ovaj način odustajemo od tog koncepta. Evidentno je da su u skupštinu grada ušli oni “koji nisu trebali”, oni koji su nedovoljno ili nikako bili angažovani u radu stranke ili gradskog odbora, pa i oni koji su se možda i slagali načinom na koji je Draško Stanivuković vodio grad. Ali se onda postavlja pitanje zašto su i bili na listi?!”, dodaje Tojagić i razgovoru za naš portal.

Dejan Rakita/GERILA

The post Dodikov način demokratije ili izvođenje na čistac “mangupa” iz sopstvenih redova? first appeared on Gerila.info.

„Vlado Đajić je napravio dobar izborni rezultat i stabilizovao je SNSD, koji nema potrebu niti namjeru da se sa njim obračunava”, rekao je Dodik 6. oktobra, u svom prvom postizbornom obraćanju, u kome se osvrnuo na rezultate glasanja.

Podsjećamo, SNSD je osvojio (grado)načelničke pozicije u 47 od 64 opštine, a pao je sa vlasti u samo dvije – Palama i Gacku. U dva najveća grada, Banjaluci i Bijeljini, kandidati pomenute stranke nisu uspjeli pridobiti većinsko povjerenje glasača ali je SNSD sa koalicionim partnerima izašao kao pobjednik u trci za lokalne parlamente.

I pored pohvala na račun Đajića, koji pored stranačke, ima još dvije značajne funkcije – narodnog poslanika i direktora Univerzitetsko kliničkog centra Republike Srpske, jučerašnje Dodikovo obraćanje pokazalo je da su one bile kratkog daha.

“Sve što budemo radili u Banjaluci kontrolisaće Nikola Šobot (SNSD-ov kandidat za gradonačelnika Banjaluke, op.aut.), On će biti moj novi savjetnik za grad Banjaluku”, rekao je Dodik i tako ga neformalno ustoličio kao Đajićevog nasljednika na čelu banjalučkog SNSD-a.

Kako bi ova rotacija prošla što bezbolnije, Dodik je otišao i korak dalje, te osmislio način kako da se riješi i svih onih novoizabranih odbornika koji bi u potencijalnom otvorenom sukobu, umjesto na njegovu, stali na stranu Đajića.

„Kandidati koji su bili na listi SNSD-a za lokalne izbore potpisaće izjavu o ostavci. Rukovodstvo partije izabraće 11 kandidata koji će ići u Skupštinu i koji će se baviti politikom SNSD-a“, rekao je Dodik i tako obesmislio nedavno završene izbore za sve one koji su svoj glas dali njegovoj partiji.

Gerila.info

The post Mat u dva poteza: Dodik smanjuje uticaj Đajića first appeared on Gerila.info.

SNSD-ov Dragan Gajić sa jučerašnjim danom prekinuo je 23 godine dugu vladavinu Perića na čelu Ugljevika. Istovremeno, Bjelica je ostao bez četvrtog uzastopnog mandata, te će u svojoj biografiji, za sada, ostati na 12 godina upravljanja opštinom Sokolac. Porazio ga je Strahinja Bašević (SNSD), kojem je malo nedostajalo da čitavu predizbornu kampanju provede u pritvoru zbog malverzacija u „Šumama Srpske“, zbog kojih se i dalje vodi proces protiv njega. Da mu boravak iza rešetaka ne bi nužno naškodio pokazao nam je primjer iz Federacije BiH, gdje je Ibro Berilo (SDA) iz pritvora ubjedljivo slavio u trci za prvog čovjeka Trnova.

Banjaluka i Bijeljina

Ostali rezultati su uglavnom identični uz par smjena vlasti, poput Gacka, Bileće, Broda ili Pala. Dva najveća grada, Banjaluka i Bijeljina, ostali su dominantno protiv SNSD-a kada su u pitanju funkcije gradonačelnika, na kojima ostaju Draško Stanivuković (PDP) i Ljubiša Petrović (SDS) ali će, prema prvim rezultatima, lokalni parlamenti i dalje ostati pod kontrolom partije Milorada Dodika.

Sam Dodik, na konferenciji za medije bio je neuobičajeno smiren, što govori da ga rezultati u pomenuta dva grada, ipak, nisu iznenadili, za razliku od 2020. godine, kada je, između ostalog, i prijetio Banjalučanima zbog njihovog izbora. Pored samokandidovanja za novi mandat na čelu predsjednika Srpske na izborima 2026, Dodik je najavio i da će SNSD-ovi kandidati Nikola Šobot i Mikajlo Lazić ponovo boriti za poziciju gradonačelnika Banjaluke, odnosno Bijeljine, 2028. godine.

Vrijedno pomena iz njegovog govora jeste i tiha najava da stranka na čijem je čelu u narednom mandatu ne planira sabotažu Stanivukovića, kao što je bio slučaj u mandatu koji je na izmaku, a svojevrsnu najavu zvanične „simbioze“ u gradu na Vrbasu saopštio je i lider Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić.

Imajući u vidu spekulacije o nezvaničnoj saradnji Stanivukovića i Dodika, koja traje i do dvije godine unazad, biće interesantno vidjeti da li će, po istom modelu, od blokada odustati i u Bijeljini, gdje Petrović nije ušao, zbog „viših interesa“ ni u kakvu saradnju sa SNSD-ovim kadrovima.

U istočnoj Hercegovini dvije rotacije

Kada je riječ o istočnoj Hercegovini, sve oči su bile uprte u trebinjski duel SNSD-ovog Mirka Ćurića i Lazara Radana, kandidata liste Za pravdu i red, podržanog od cjelokupne opozicije. Iako je Radan predstavljao sve ono što većina birača, bar formalno priželjkuje, novo, politikom neukaljano, lice, koje krasi mladost, obrazovanje i kulturno ponašanje, iz pomenutog duela ipak je izašao kao poraženi. Razočarenje ishodom izbora nije krio lider pomenutog pokreta Nebojša Vukanović koji je u oštrom postizbornom nastupu, pored „mafije koja upravlja državom“, optužio i svoje sunarodnike iz Trebinja zbog izbora koji su napravili.

Dvije promjene viđene su u Gackom i Bileći. SDS-ov Vukota Govedarica novi je načelnik Gacka, a pored ličnih zasluga sigurno mu je na ruku išao i sukob njegovog protivkandidata Srđana Milovića (SNSD), sa „gospodarom Hercegovine“ Lukom Petrovićem, koji nije podržao stranačkog kolegu kako se to očekivalo. Bileća je otkazala povjerenje Veselinu Vujoviću (SDS), te će novi načelnik opštine najpoznatije po milionskim dugovima, biti SNSD-ov Miodrag Parežanin. Ipak, Vujović neće ostati bez posla jer će nakon povlačenja Govedarice iz Narodne skupštine RS, svoj naredni angažman imati u republičkom parlamentu.

Za Bileću je interesantna i smjenjivost stranaka na vlasti, na šta nismo navikli u ostatku Srpske. Naime, već tri mandata na čelu opštine se smjenjuju načelnici iz SNSD-a i SDS-a, te ova opština se definitivno ne može nazvati ničijim uporištem.

SDS je zadržao Ljubinje i Berkoviće, a SNSD Nevesinje, dok je u Istočnom Mostaru mandat obnovio Božo Sjeran, nekadašnji član SDS-a a sada nezavinsi kandidat podržan partijama okupljenim oko SNSD-a.

SDS odbranio uporišta, u Modriči neizvjesno

Prema nezvaničnim informacijama, lider SNSD-a velike nade je polagao u smjenu lidera SDS-a Milana Miličevića sa čela Teslića, koji se sinoć zabilježio šestu uzastopnu pobjedu, jer je osvojio četvrti načelnički mandat uz dva „preživjela“ referenduma o opozivu. SNSD-u nije pomoglo ni eliminisanje nepopularnog Dragana Bogdanića te kandidovanjem neocrnjenog Nedeljka Kerića, ali ni sudski postupci koji su pokrenuti protiv Miličevića baš u periodu predizborne kampanje.

Sam Miličević, pored novog mandata, osigurao je i ostanak na čelu najveće opozicione stranke, jer je Teslić postao jedno od najvećih uporišta SDS-a, ako ne i najveće. Jedino mjesto u kojima kadrovi SNSD-a od osnivanja stranke nikada nisu „prodrli“ ni u lokalnu skupštinu niti zasjeli u načelničku fotelju jesu Lopare, u kojima je Rado Savić osvojio peti uzastopni mandat, a SDS nastavak vladavine koja traje od početka devedesetih prošlog vijeka.

SDS se može pohvaliti i očuvanjem Šamca, Istočne Ilidže, Han Pijeska i Istočnog Starog Grada, gdje u načelničkim foteljama ostaju Đorđe Miličević, Marinko Božović, Slobodan Đurić i Bojo Gašanović. Pobjedu su proglasili i u Modriči, gdje je iz najveće stranke proglašeno da je Jovica Radulović obnovio mandat, ali su pomenutu informaciju osporili iz SNSD-a, a zvanični rezultati su dovoljno tijesni da je najsigurnije pričekati prebrojavanje svih glasova, uključujući i one iz dijaspore. Radulović je, ipak, u blagoj prednosti.

Pale DEMOS-u, SNSD „poklopio“ ostatak Srpske

Iz SNSD-a su saopštili da su osvojili 310.000 glasova, te da će (grado)načelnike imati u 47 gradova i opština. Među njima su i gradovi Zvornik, Doboj, Laktaši, Gradiška, Trebinje, Derventa, Prnjavor, Prijedor te Istočno Sarajevo, koje će tek naknadno dobiti gradonačelnika.

SNSD je od SDS-a preuzeo Brod, a slavio je i u Novom Gradu, Kostajnici, Kozarskoj Dubici, Srpcu, opštini Petrovac/Drinić, Čelincu, Istočnom Drvaru, Ribniku, Mrkonjić Gradu, Jezeru, Kneževu, Šipovu, Vukosavlju, Petrovu, Donjem Žabaru, Pelagićevu, Osmacima, Vlasenici, Milićima, Šekovićima, Bratuncu, Srrebrenici, Istočnom Novom Sarajevu, Trnovu, Rogatici, Višegradu, Foči, Novom Goraždu, Rudom i Drvaru.

Najbolniji poraz, iako je to lider SNSD-a pokušao zamaskirati pričom o tome da pobjeda od kolaicionog partnera manje boli, sigurno je slavlje Dejana Kojića (DEMOS) na Palama, koji se izašao kao pobjednik u duelu sa SNSD-ovim Damjanom Škipinom. Ujedinjena Srpska je zadržala načelnika Stanara, a Socijalistička partija je pobijedila u opštinama Kupres RS, Krupa na Uni te Čakniče. PDP, pored Banjaluke, zadržao je načelnika opštine Kotor Varoš.

Gerila.info

The post Izbori u Srpskoj: Omjer snaga ostao isti, iznenađenje pad SDS-ovih „vječnih načelnika“ first appeared on Gerila.info.

Grad se suočava s dugogodišnjim problemom nedostatka kapaciteta u vrtićima, a više od 2.000 djece ostaje na listama čekanja, dok roditelji pokušavaju balansirati između visokih troškova privatnih vrtića i nesigurnih uslova u onima koje najavljuju gradske vlasti.

Aktuelni gradonačelnik Banjaluke i kandidat Partije demokratskog progresa (PDP) Draško Stanivuković, kao i kandidati Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Narodnog fronta (NF) i Socijalističke partije Srpske (SPS), koriste ovu temu kako bi zadobili povjerenje glasača. Međutim, stvarnost često ostaje daleko od obećanja.

SNSD obećava nove vrtiće, ali i opstruiše postojeće projekte

SNSD-ov kandidat za gradonačelnika Banjaluke, Nikola Šobot, u svojoj predizbornoj kampanji naglašava izgradnju novih vrtića u naseljima Starčevica, Lazarevo i Kočićev Vijenac, s ciljem stvaranja 2.000 novih mjesta za smještaj mališana. Obećava i izjednačavanje subvencija za privatne i javne vrtiće kako bi roditelji imali pristup povoljnijim opcijama za svoje mališane. Šobotovo obećanje dolazi uz poruku da “socijalizacija djece mora biti omogućena svima”, što SNSD želi postići putem novih infrastrukturnih projekata. Međutim, stvarnost pokazuje složeniji odnos SNSD-a prema ovom pitanju – između obećanja i stvarnih opstrukcija postojećih inicijativa.

Iako SNSD obećava nove kapacitete, na terenu je prisutna značajna nesuglasica između njihovih obećanja i stvarnih poteza. Grad Banjaluka, pod upravom Draška Stanivukovića, suočio se s ozbiljnim preprekama pri pokušaju otvaranja novih vrtića, kao što je slučaj sa vrtićem u Novoseliji. Grad je završio sve pripreme, osigurao prostor u područnoj školi i zadovoljio sve tehničke i zakonske standarde, međutim Ministarstvo prosvjete i kulture, koje predvodi SNSD, iznenada je odbilo da da potrebnu saglasnost.

Odbijanje Ministarstva da odobri rad vrtića izaziva pitanja o motivima SNSD-a i njihovoj stvarnoj posvećenosti rješavanju problema predškolskog obrazovanja. Dok SNSD javno obećava izgradnju novih objekata, opstrukcija postojećih inicijativa gradskih vlasti upućuje na političku borbu koja se vodi preko leđa najmlađih građana Banjaluke. Sve to sugeriše da se interes djece koristi kao politički alat, a ne kao prioritetni cilj.

Još jedan primjer političke igre sa pitanjem vrtića je odbijanje otvaranja vrtića na Paprikovcu. Predsjednik Skupštine grada Ljubo Ninković, član SNSD-a, izjavio je da vrtić na Paprikovcu ne ispunjava sve uslove za siguran boravak djece jer zgrada nije u potpunosti adaptirana, te je okružena građevinskim radovima. Ninković, koji je ranije tvrdio da se Stanivukovićeva administracija neće moći pohvaliti otvaranjem nijednog vrtića tokom svog mandata, sada nastoji umanjiti značaj svakog pozitivnog koraka koje gradske vlasti poduzimaju u tom pravcu. Istovremeno, kritikama se pridružuje i predsjednik Savjeta za predškolsko vaspitanje i obrazovanje pri Gradskom odboru SNSD-a, Mirjana Krčmar, koja otvoreno dovodi u pitanje broj djece koje novi vrtići mogu zbrinuti, optužujući gradsku upravu za obmanu javnosti i roditelja.

S obzirom na to da problem nedostatka kapaciteta u vrtićima traje već gotovo petnaest godina, kritičari SNSD-a ističu da upravo njihova dugogodišnja vladavina i nedostatak proaktivnih mjera čine temeljni uzrok ove situacije. Uprkos brojnim obećanjima, Banjaluka se i dalje suočava s preopterećenim listama čekanja, nedostatkom adekvatnog prostora za boravak djece, i visokim cijenama privatnih vrtića, što dodatno opterećuje roditelje.

Ono što dodatno podiže sumnju u stvarnu posvećenost SNSD-a rješavanju problema jeste netransparentnost njihovog djelovanja. Dok se na jednoj strani obećava izgradnja novih objekata, na drugoj strani se opstruišu postojeći napori, čime se stvara ambivalentna poruka prema građanima. Nedostatak jasnoće oko pitanja finansiranja, raspodjele subvencija i dozvola za rad vrtića dodatno doprinosi osjećaju nepovjerenja među roditeljima, koji su često prepušteni borbi sa sistemom bez ikakvih konkretnih odgovora.

Subvencije kao kratkoročno rješenje, a ne sistemsko

U proteklim mjesecima subvencije za privatne vrtiće postale su centralna tačka rasprava oko problema predškolskog obrazovanja u Banjaluci. Aktuelni gradonačelnik Draško Stanivuković najavio je izjednačavanje cijena za privatne i javne vrtiće, što je predstavljeno kao značajan korak ka ublažavanju finansijskog tereta za roditelje. Međutim, subvencije, iako kratkoročno olakšavaju situaciju, daleko su od suštinskog i održivog rješenja problema koji postoji već petnaest godina.

Đorđe Konjević, jedan od roditelja i pokretača inicijative za izjednačavanje subvencija, ističe da je Gradska uprava, ono što je obećala za povećanja, ispoštovala, ali jedan dio dogovora nisu, a to je posebna sjednica sa jednom temom – vrtići.

“Prva tačka dnevnog reda bi bila Rezolucija, koja je za cilj imala izjednačavanje cijena i učešća roditelja do jula 2025. (a i ranije ako bude moguće). Druga tačka dnevnog reda je trebala biti pronalaženje i određivanje izvora prihoda za subvencije, kao i zakonsko usaglašavanje i uvrštavanje istih kao redovne budžetske stavke”, kaže Konjević i dodaje da gradske vlasti ne žele da sjednu i riješe problem.

“Hoće da isključivo bude jedna strana pobjednik, a druga nesposobna”, ističe Konjević.

Subvencionisanje troškova boravka djece u vrtićima, posebno u privatnim ustanovama, često se koristi kao privremena mjera koja ima za cilj da zadovolji potrebe roditelja u momentu, ali ne adresira temeljni problem – manjak infrastrukture i nedovoljno ulaganje u proširenje kapaciteta javnih vrtića. Problematično je to što subvencije samo ublažavaju posljedice manjka kapaciteta, ali ne rješavaju uzrok – nedostatak novih objekata koji bi dugoročno omogućili prijem više djece.

Konjević ističe da su subvencije samo “vatrogasna mjera” i da se suštinski problemi moraju rješavati izgradnjom novih objekata i boljom organizacijom postojećih. Naglašava da je za sistemsko rješavanje koje podrazumijeva:

• reviziju poslovanja Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje;
• izjednačavanje učešća roditelja u cijeni boravka djece u javnim i privatnim, trenutno je to 165 КM za jedno dijete;
• potpisivanje kolektivnog ugovora između Grada i privatnih vrtića;
• određivanje cijene na godišnjem nivou, kako za javne, tako i za privatne vrtiće;
• uvođenje subvencija kao redovne budžetske stavke, sa jasno definisanim izvorom prihoda;
• implementiranje “beogradskog modela”, djelimično ili potpuno.

Dodaje da je nemoguće sve postići bez saradnje sa privatnim vrtićima, jer je trenutna potreba za novih 35-40 objekata da bi smjestili svu djecu, a to se neće izgraditi za 50 godina.

On ukazuje na netransparentnost u načinu na koji se određuju subvencije i raspoređuju budžetska sredstva za njih.

“Imamo i veliko pitanje odakle Gradska uprava izvlači novac za povećanje subvencija i šta će biti sa isplatama nakon izbora”, kaže Konjević, ističući kako nedostatak sistemskog pristupa vodi do toga da se mnoge odluke donose ad hoc, bez dugoročnog plana.

Jedan od ključnih problema sa subvencijama jeste njihova neodrživost. Grad Banjaluka se već suočava s ozbiljnim budžetskim opterećenjima, a dodatno subvencionisanje boravka u privatnim vrtićima predstavlja dodatni teret za javne finansije. Ova praksa je posebno problematična jer se subvencije finansiraju iz budžeta koji nema predviđene rebalanse niti jasno definisane izvore za ovu namjenu. Bez transparentnog budžetskog plana i održivog finansiranja, ove subvencije postaju nesigurne i neizvjesne, što roditelje ostavlja u stanju neprestane nesigurnosti.

Osim finansijske neodrživosti, subvencije ne nude jednaku dostupnost za svu djecu. Zbog ograničenih budžetskih sredstava, subvencije se često dijele na način koji favorizuje one koji imaju više sreće ili veze u administraciji. Prema Konjevićevim riječima, “javni podaci o broju djece primljene u vrtiće su sumnjivi, a netransparentnost u distribuciji sredstava dodatno otežava situaciju”. Mnogi roditelji ostaju na listama čekanja jer ne mogu doći do subvencija, a oni koji ih dobiju često se suočavaju sa nesigurnošću kada su isplate u pitanju.

Subvencije, kao takve, takođe doprinose dodatnom zagušenju privatnog sektora, koji je preplavljen zahtjevima, ali nema dovoljno kapaciteta niti kvalifikovanog osoblja da adekvatno odgovori na potrebe. Konjević naglašava da su privatni vrtići, iako predstavljaju alternativu, takođe suočeni s vlastitim izazovima, uključujući visoke troškove keteringa, prekvalifikacije zaposlenih i druge operativne troškove, što ih primorava da konstantno podižu cijene. Ovo znači da subvencije, iako privremeno pomažu roditeljima, dugoročno vode ka dodatnom povećanju cijena usluga, što je suprotno cilju povećanja dostupnosti i pristupačnosti predškolskog obrazovanja.

Konjević naglašava da su subvencije održive, ali potrebno je istinski pristupiti problemu.

“Realno, Gradska uprava ih isplaćuje bez podrške Skupštine. Zato ne znam odakle je novac i brinem za budućnost. Ali isto tako, može dio tog novca da se povuče i od Centra, koji se bahati. I kada bi Gradska uprava i Skupština sjeli za sto, istovremeno sa nama, vjerujem da bi se našlo rješenje”, ističe Konjević.

Roditelji takođe ističu da se ovakvim subvencijama stvara nejednakost između privatnih i javnih vrtića. Konjević naglašava da se nejednakost ogleda u tome što za jedno dijete u privatnom vrtiću Grad daje 150 КM (i to nakon borbe roditelja od devet mjeseci), dok za jedno dijete u javnom vrtiću Grad daje 485 КM.

Problem dodatno komplikuje činjenica da se javnim vrtićima ne posvećuje dovoljno pažnje kada su u pitanju ulaganja u infrastrukturu, što je nužno za proširenje kapaciteta. Umjesto da se fokusira na izgradnju novih javnih objekata koji bi osigurali jednak pristup za svu djecu, gradska uprava koristi subvencije kao privremeni alat za umirivanje nezadovoljstva, što dugoročno samo pogoršava situaciju.

Jedini način da se dugoročno riješi problem s predškolskim obrazovanjem jeste planirano ulaganje u izgradnju novih javnih vrtića, uz jasno definisane kriterijume i transparentne procese. Roditelji naglašavaju da je potrebno osigurati da se sredstva usmjere u proširenje kapaciteta, umjesto što se troše na mjere koje nemaju dugoročnog efekta. Takođe, potrebno je regulisati privatni sektor na način da se osigura da cijene ostanu stabilne i da ne eksploatišu roditelje, posebno u situacijama kada se subvencije koriste za kompenzaciju operativnih troškova tih ustanova.

Subvencije mogu biti dio rješenja, smatraju roditelji, ali jedino ako se provode u kontekstu šire strategije koja uključuje povećanje javnih kapaciteta, regulaciju privatnog sektora i transparentno finansiranje. Bez toga, one ostaju samo privremena mjera koja ne rješava suštinski problem, već ga samo odlaže i prebacuje teret na buduće administracije i, na kraju, na roditelje koji se svakodnevno suočavaju sa nesigurnošću i finansijskim pritiscima. Konjević ističe da je bez saradnje sa privatnim sektorom sve teško postići.

“Neophodni su i privatni vrtići, pored javnih. Ali, ta saradnja se treba usaglasiti i staviti na papir. Svesti u okvire poslovanja i obostranog zadovoljstva”, kaže Konjević

Sukob interesa i problemi sa transparentnošću

Tema predškolskog obrazovanja u Banjaluci postala je arena i za otkrivanje duboko ukorijenjenih problema vezanih za sukobe interesa i manjak transparentnosti u radu gradske uprave i institucija koje upravljaju predškolskim obrazovanjem. Ove poteškoće ne samo da usporavaju napredak u rješavanju problema sa kapacitetima vrtića, nego dodatno povećavaju nepovjerenje javnosti prema nadležnim institucijama.

Jedan od najočiglednijih primjera sukoba interesa jeste pitanje izgradnje i otvaranja novih vrtića, kao što je slučaj s potencijalnim vrtićem u banjalučkom naselju Paprikovac. Prema izjavama predsjednika Skupštine grada Ljube Ninkovića, zgrada vrtića nije u potpunosti adaptirana, nalazi se na prostoru koji je još uvijek gradilište, a najam objekta bi građani Banjaluke trebali otplaćivati narednih 20 godina. Sve ovo dodatno komplikuje činjenica da se objekat iznajmljuje od ljudi bliskih Drašku Stanivukoviću.

Transparentnost rada Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje takođe je problematična. Đorđe Konjević ističe da je budžet ovog centra značajno porastao u posljednjih nekoliko godina – s 10 miliona KM u 2022. godini na 20,4 miliona KM u 2024. godini. Međutim, uprkos povećanju budžeta, kapaciteti vrtića nisu povećani, a pitanje kako se ta sredstva koriste ostaje bez odgovora. Konjević ističe da je problem prećutna korupcija pri zapošljavanju radnika i upisu djece, što dodatno usložnjava situaciju.

Problem s transparentnošću odnosi se i na način subvencionisanja privatnih vrtića. Netransparentnost u procesu odobravanja subvencija izaziva sumnje među roditeljima, koji su često neinformisani o kriterijumima na osnovu kojih se subvencije dodjeljuju. Takođe, pitanje izvora finansiranja za subvencije ostaje nejasno. Kako Konjević navodi, nije jasno odakle se povlače sredstva za subvencije niti šta će se desiti s isplatama nakon izbora. Nedostatak rebalansa budžeta dodatno doprinosi neizvjesnosti i zabrinutosti roditelja koji strahuju da će nakon izbora ostati bez obećane finansijske podrške.

Transparentnost je takođe upitna u vezi s ekonomskom cijenom boravka djece u vrtićima. Konjević iznosi podatke prema kojima je ekonomska cijena u javnim vrtićima znatno porasla – s 380 KM u 2022. godini na 650 KM u 2024. godini – dok se cijene u privatnim vrtićima nisu povećale u istom omjeru. Ova situacija ukazuje na ozbiljne probleme u poslovanju Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje, uključujući i prećutnu korupciju, loše upravljanje sredstvima, te moguću zloupotrebu resursa. Roditelji, koji su već opterećeni visokim troškovima, ostaju bez konkretnih odgovora o tome kako se koriste sredstva koja izdvajaju za obrazovanje svoje djece.

Alternativni planovi

Dok SNSD i gradonačelnik Draško Stanivuković nastoje osvojiti povjerenje glasača obećanjima o izgradnji novih vrtića i uvođenju subvencija, opozicija nudi alternativne planove za rješavanje problema predškolskog obrazovanja u Banjaluci. Kandidatkinja za gradonačelnicu Jelena Trivić iz Narodnog fronta, kao i lideri Socijalističke partije Srpske (SPS) i drugih nominalno opozicionih stranaka, kritikuju dosadašnje upravljanje i naglašavaju potrebu za fundamentalnim promjenama.

Jelena Trivić, kandidat Narodnog fronta, ističe da je rješenje problema vrtića jedno od najvažnijih pitanja u njihovom programu. Ona tvrdi da su dosadašnja obećanja o izgradnji novih vrtića bila više retorička nego stvarna, te da nije došlo do konkretnih promjena koje bi dovele do rješavanja problema s listama čekanja. Trivićeva predlaže izjednačavanje cijena između javnih i privatnih vrtića kao prioritet od 1. januara 2025. godine, čime bi se postigla veća dostupnost vrtića za sve roditelje, bez obzira na to koju vrstu vrtića preferiraju.

Saša Gligorić, predsjednik Gradskog odbora Socijalističke partije Srpske, predstavio je plan za izgradnju pet novih vrtića u Banjaluci, s ukupnim kapacitetom za 2.500 djece, što bi trebalo konačno riješiti problem s listama čekanja. Gligorić kritikuje gradske vlasti zbog njihovog oslanjanja na kratkoročna rješenja poput subvencija, umjesto da se fokusiraju na strateška ulaganja u javne objekte. On naglašava da je potrebno planirati i izgraditi objekte na više lokacija kako bi svi dijelovi Banjaluke bili obuhvaćeni, a problem s manjkom kapaciteta konačno postao stvar prošlosti. Osim izgradnje novih vrtića, Gligorić ističe i potrebu za poboljšanjem infrastrukture javnih prostora kako bi se omogućila adaptacija postojećih objekata u vrtiće, tamo gdje je to moguće.

Izvršni sekretar SP-a i kandidat za odbornika u Skupštini grada Banjaluka Nikola Vukčević kaže da je cilj Socijalističke partije da nijedno dijete ne bude na listama za čekanje na vrtić.

“Gradnja novih javnih vrtića je jedini način, ukoliko ne želimo ponovo da gledamo ucjenjivanje roditelja i poskupljenja nakon svakog povećanja subvencija. Osnovna razlika u pristupu je to što pojedini ljudi ne shvataju da predškolski sektor, odnosno djeca, nisu i ne mogu biti roba preko koje se ostvaruje profit. Privatni vrtići jesu neophodni, ali realno, to su privatne kompanije koje su osnovane zbog zarade, a ne kao servis građana. Zato je jedino rješenje da problem sa manjkom mjesta u vrtićima konsenzusom prihvatimo kao prioritetan problem grada i da se gradnja novih vrtića shvati kao prioritet nad prioritetima”, smatra Vukčević.

Boran Bosančić, nosilac liste Demosa za Skupštinu grada, ističe da su oni prvi ukazali da su cijene subvencija za privatne vrtiće nedovoljne, a tada su bile 100 KM. Mnogo djece se ne upisuje u gradske vrtiće, dok privatni često podižu cijene usluge, tako da su građani oštećeni. Ističe da su prvi rekli da to nije dovoljno i traže povećanje subvencije od strane grada za privatne vrtiće.

“Ta mjera je kratkoročno donesena, ali to nije dovoljno. Podržavamo što je došlo do povećanja subvencija, međutim treba se ući u sistemska rješenja, a to je gradnja novih gradskih vrtića. Prijedlog je da se u OŠ “Milan Rakić” u Novoseliji gradi novi vrtić, odnosno da se u postojećem školskom objektu adaptira prostor, što je prihvaćeno, i vjerujem da ćemo uskoro imati prostor za jedan broj mališana koji će tu da borave. Međutim, u naredne četiri godine se mora intenzivnije i hrabrije raditi na tom polju, te ulagati veća sredstva, tako što bismo dosta gradskih prostora adaptirali i tu gradili nove vrtiće”, ističe Bosančić.

Stvarnost daleko od obećanja

Iako su predizborna obećanja o izgradnji novih vrtića i uvođenju subvencija zvučala kao dugo očekivano rješenje za roditelje i najmlađe građane Banjaluke, stvarnost se pokazala sasvim drugačijom. Problemi s nedostatkom kapaciteta u vrtićima, neadekvatnim uslovima i neispunjenim obećanjima vlasti i dalje su prisutni, čineći svakodnevni život roditelja veoma izazovnim. Dok političari obećavaju promjene, rezultati na terenu jasno pokazuju kako su mnoga obećanja ostala samo na riječima, bez stvarnih koraka ka poboljšanju.

Jedan od najizraženijih problema je ogromna nesrazmjera između broja prijava za upis u vrtiće i stvarnog broja djece koja budu primljena. Na ovogodišnjem konkursu za prijem djece u javne vrtiće stiglo je gotovo 2.700 prijava, ali je samo 400 mališana dobilo mjesto. Ovi podaci jasno ukazuju na to da kapaciteti vrtića nisu ni približno dovoljni da zadovolje potrebe roditelja u Banjaluci. Bez obzira na ponovljena predizborna obećanja o izgradnji novih objekata, broj dostupnih mjesta ostaje ograničen, a liste čekanja sve duže. Problem nije nov – on traje već petnaest godina, ali se uprkos obećanjima o novim kapacitetima, situacija nije značajno promijenila.

Brojna obećanja o subvencijama za privatne vrtiće, kao način ublažavanja problema s manjkom kapaciteta u javnim vrtićima, nisu se pokazala kao dugoročno rješenje. Iako su subvencije najavljene kao način da se smanji finansijski pritisak na roditelje, one su se često pokazale neadekvatnim i neodrživim. Pitanje izvora finansiranja za ove subvencije ostaje nejasno, a izostanak rebalansa budžeta dovodi do nesigurnosti oko isplata. U međuvremenu, cijene u privatnim vrtićima rastu, pa subvencije više služe kao kratkoročna kompenzacija, a ne kao stvarno olakšanje za roditelje.

Stvarnost u Banjaluci pokazuje da je problem vrtića daleko od rješenja, bez obzira na brojna politička obećanja. Dok se kapaciteti javnih vrtića ne prošire i ne stvore adekvatni uslovi za boravak djece, roditelji će se i dalje suočavati s dugim listama čekanja, visokim cijenama i nesigurnošću u vezi sa subvencijama. Stvarna promjena zahtijeva sistemske reforme, uključujući ulaganje u nove objekte, transparentno korištenje budžetskih sredstava i bolje planiranje, a ne samo prazna obećanja koja se ne ostvaruju. Sve dok političke igre prevladavaju nad stvarnim interesima građana, obećanja će ostati daleko od stvarnosti, a problem vrtića će i dalje biti glavni izazov za roditelje u Banjaluci.

Gerila.info

The post Predizborna obećanja u vezi sa problemom vrtića u Banjaluci: Politička borba preko leđa najmlađih first appeared on Gerila.info.

Svi izborni ciklusi nakon pomenutog predstavljali su neuspjele pokušaje Banjalučana da vide leđa SNSD-ovim funkcionerima u gradu na Vrbasu, koji je prije nešto više od 10 godina izgubio podršku kakvu je imao početkom dvijehiljaditih. Međutim, zahvaljujući političkoj korupciji stranka Milorada Dodika održala se na vlasti u najvećem gradu Srpske sve do 2020. godine i pobjede PDP-ovog Draška Stanivukovića, koji je sa preko 8.600 glasova razlike pobijedio u trci za prvog čovjeka grada, iako je sa druge strane bio jedan od najkvalitetnijih SNSD-ovih kadrova, i tada još uvijek aktuelni gradonačelnik, Igor Radojičić.

Prednosti i mane

Nakon „furioznog“ starta, osnivanja tima za reviziju „koji će istraživati SNSD-ov kriminal“, najave da se više neće pogodovati „dvorskim firmama“, Stanivuković je nakon nešto više od godinu dana ipak „povukao ručnu“. Da li je to bila neminovnost jer nije kontrolisao skupštinsku većinu, a ona je neophodna za nesmetan razvoj grada, ili su tačne priče o „simbiozi“ sa predsjednikom Srpske, Miloradom Dodikom, pokazaće vrijeme. Ono što je sigurno, dio Stanivukovićevih glasača iz 2020. godine neće mu ponovo ukazati povjerenje, zbog čega se otvara pitanje da li će i na ovogodišnjim izborima za većinu Banjalučana biti primaran glas protiv, umjesto da glasaju za nekog od ponuđenih kandidata, a ima ih četiri.

U izbornu trku ušao je SNSD-ov Nikola Šobot kojem se uglavnom ne osporava ništa na ličnom nivou, ali partija čiji je predstavnik predstavlja nepremostivu branu velikom dijelu glasačkog tijela u gradu na Vrbasu. Drugi kandidat je sam Stanivuković, koga je podržao samo dio PDP-a, među kojima je i lider stranke Branislav Borenović. Uz dio sačuvanih glasova sa prethodnih izbora birača koji su zadovoljni njegovim radom, Stanivuković najviše računa na bazu glasača koju je napravio kroz zapošljavanja i druge usluge koje je činio određenom broju prostalica u prethodne četiri godine, a na ruku mu ide i to što je većina koalicionih partnera SNSD-a, prelomila na njegovu stranu te, iako ne javno, na terenu će ipak raditi u korist aktuelnog gradionačelnika.

Treći kandidat je Jelena Trivić, koja je dobila podršku „čiste“ opozicije, koja cijeni njenu dosljednost u borbi protiv aktuelne vlasti a pretpostavlja se da će glas dobiti i od dobrog dijela „vječitih kontraša“, kojima je primaran cilj poraz SNSD-a, a otkazali su povjerenje Stanivukoviću. Ono što joj ne ide na ruku jeste nedostatak bilo kakvih „poluga moći“ koje će koristiti i Stanivuković i SNSD, ali i to što će dio glasova „protiv“ otići četvrtom kandidatu, Davoru Dragičeviću. Oni koji glasaju za oca ubijenog Davida Dragičevića, dijeliće se na istinske pristalice njegove šestogodišnje borbe te dio onih koji su primarno protiv SNSD-a, ali Stanivukoviću pripisuju „simbiozu“ a Trivićevoj nekritičnost prema predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, za koga smatraju da vlada na istom principu kao i Dodik.

Dragičević nema nikakve šanse za pobjedu a upitno je i da li njegova kandidatura može mnogo da doprinese i samoj listi na kojoj se nalazi dio njegovih saradnika. Imajući u vidu da se za ovaj potez nije odlučio na prethodnim izbornim ciklusima, sadašnje pojavljivanje na glasačkom listiću svakako djeluje i previše zakašnjelo.

Za ili protiv

Politička analitičarka Tanja Topić kaže za Gerilu da je vrlo teško procijeniti kako će izgledati izborni epilog u gradu na Vrbasu, s obzirom na to da nemamo relevantna istraživanja po kojima možemo znati u kojem procentu će Banjalučani 6. oktobra izaći na birališta.

„Još uvijek je dosta maglovito ocijeniti izlaznost na izbore a tu se krije odgovor na pitanje kome će se glasovi protiv sliti. Definitivno ćemo imati najviše glasova protiv ali svih kandidata, što govori da će mnogi ostati 6. oktobra kod kuće. Ključno je da li će se desiti koji incident u smislu da  glasačku odluku dio glasača donese u minut do 12“, ističe naša sagovornica.

Ona dodaje da je ključno da li su građani dosegli taj nivo svijesti da kazne političare koji im prijete.

„Da li će kazniti one koji prijete uskraćivanjem zdravstvene njege, da li su zaboravili prijetnje zavrtanjem radijatora, da li ih je iznervirao ignorantski odnos lokalnih vlasti prema Ćiriličnom parku, da li razumiju doktora koji poziva na pristojno ponašanje na političkoj sceni dok je u društvu političke raje koja političke protivnike obasipa najprimitivnijim uvredama, da li svi doktori bespogovorno slušaju partijske šefove čak i kad im se ovi najgrublje petljaju u posao, da li će članovi partija ali i koalicionih partija ponovno izdati. Bezbroj pitanja a suštinski odgovor se može sažeti u okvir – da li smo uspjeli pobijediti sebe, dakle ličnu potkupljivost, a političari svesti političku korupciju na podnošljivu mjeru. Uz časne izuzetke“, kaže Topićeva.

Politikolog Nebojša Tojagić kaže za naš portal da su prošli izbori za gradonačelnila Banjaluke bili izbori protiv Igora Radojičića, ali da ove godine to nije slučaj.

„Taj izraz nezadovoljstva stanjem u društvu pa i gradu, a u vidu glasanja protiv njega, teško će se ikada ponoviti. Već ovi izbori su izbori za nekog, a ne protiv. Vidljiva su dva podijeljena pola – crveni i plavi koji se isključuju i u kojima se brane stavovi čak i kad je evidentno da su u pitanju pogrešne odluke ili mišljenja. Ovi izbori su zanimljivi zbog naknadne dileme „za ili protiv“ kada bude još značajnije i kada se krene u matematiku oko formiranja skupštinske većine gdje će svaki odbornik imati veliko značenje“, kaže Tojagić.

Otuda će, dodaje on, biti zanimljivo kakvi će biti stavovi Jelene Trivić, Nebojše Vukanovića i Igora Radojičića kada se bude formirala skupštinska većina.

„Tada će njihovih pet ili šest, možda i sedam odbornika biti prevaga između PDP-a i koalacije oko SNSD-a. Neko će nekom morati stisnuti ruku a taj trenutak više nije daleko“, zaključio je Tojagić.

Politikolog Velizar Antić kaže da će i ovoga puta veliki broj birača kao prvu opciju imati glasanje protiv određenih kandidata pa tek onda doći do svog izbora.

„Mislim da će i na ovim izborima za gradonačelnika Banjaluke birači u velikom procentu do konačnog izbora dolaziti sistemom eliminacije. Prvo će eliminisati one kandidate koji su najdalje od njihovog idealnog izbora i tako doći do izbora koji zadovoljava njihove želje. U trci su ovog puta tri jaka kandidata, Trivić, Stanivuković i Šobot, ali i jedan kandidat koji nema skoro nikakve šanse da pobijedi, ali bi mogao da bude tas na vagi. To je kandidatura Davora Dragičevića, koji sasvim sigurno ima određeni broj pristalica koji će za njega glasati. Ne verujem da on ima ozbiljne šanse da osvoji gradonačelničku poziciju ali može svojim glasovima da nanese štetu prije svega Jeleni Trivić, ali i Drašku Stanivukoviću. Verujem da glasači Davora Dragičevića ni u kom slučaju ne bi glasali za kandidata SNSD-a“, ističe naš sagovornik.

On dalje navodi da će Šobot dobiti glasove stranačke mašinerije SNSD-a koja je najorganizovanija partija i ima najjaču bazu glasača u ovom gradu.

„Međutim, ta baza bez podrške i ostalih koalicionih partija iz vlasti na entitetskom nivou ne može donijeti sigurnu pobjedu. Draško Stanivuković sasvim sigurno neće imati ni približno isti broj glasova koje je dobio na prošlim izborima jer je iznevjerio povjerenje velikog dijela tih birača previše se približavajući vlastima i pravljenjem određenih grešaka u rukovođenju gradom. Jelena Trivić može da računa na većinsku podršku opoziciono orijentisanih birača u gradu, sa tom ogradom da će određeni procenat opozicionih birača i dalje glasati za Stanivukovića. Sve u svemu, ne bi bilo iznenađenje da bilo ko od tri jaka kandidata pobijedi u trci za gradonačelnika. Mislim da će veliku ulogu imati glasači malih koalicionih vladajućih partija kao što su SP, SPS, DNS, DEMOS, US, NPS. Ove partije imaju podršku između 20-25 odsto birača i njihovo opredijeljenje bi moglo da odluči ko će biti gradonačelnik“, zaključio je Antić u razgovoru za Gerilu.

Decenija odbacivanja SNSD-a

Grad na Vrbasu među prvima je “prigrlio” partiju Milorada Dodika, koja je krajem devedesetih bila oštar protivnik neprikosnovenom SDS-u, ali ju je isto tako, prije drugih i odbacio, još 2012, kada je Slobodan Gavranović, kandidat SNSD-a, osvojio mandat sa tek nešto više od 34.000 glasova. Banjaluka, inače, ima oko 180 hiljada glasača, a na pomenute izbore izašlo je njih preko 93.000.

Nakon decenijske vladavine SNSD-ovog Dragoljuba Davidovića pomenuta partija rapidno je gubila na popularnosti u najvećem gradu Srpske, a višemjesečni protesti izazvani uništavanjem parka zarad izgradnje stambenog kompleksa koji je finansirao Dodikov kum, Mile Radišić, sa firmom koja je brojala tek dvoje zaposlenih, njihov rejting su “zakucali” daleko ispod potrebnih 50 odsto plus jedan glas.

Tada na scenu stupa Nenad Stevandić, u to vrijeme visoki funkcioner SDS-a, danas lider Ujedinjene Srpske, prvi čovjek Narodne skupštine RS te devet godina vjeran partner Milorada Dodika. Iako su druge opozicione partije već nominovale Dragana Čavića, tadašnjeg lidera NDP-a, partije koja je tada bila najradikalniji politički protivnik vladajuće koalicije, Stevandić je izlobirao da kandidat bude i on.

Dva opoziciona kandidata prikupila su preko 47.000 glasova nezadovoljnih Banjalučana, ali je Stevandićev potez omogućio SNSD-u da produži poljuljanu vladavinu. Dok su motivi Stevandića za razbijanje opozicionog jedinstva postali jasni nekoliko godina kasnije, ostalo je nepoznato zašto ga je u tom naumu podržao i tadašnji lider SDS-a, Mladen Bosić, bez koga ova kandidatura ne bi bila moguća, iako je znao da dva kandidata vode ka porazu na izborima. Te 2012. godine SNSD je izgubio izbore kada se u računicu stave svi gradovi i opštine u Srpskoj, a pobjeda u Banjaluci napravila je privid da su iz izborne trke izašli kao pobjednici.

Četiri godine kasnije gradonačelničku funkciju osvaja SNSD-ov Igor Radojičić, pobijedivši u direktnom duelu Dragana Čavića. Opozicioni odbornici koji su se u pomenutom sazivu priklonili vlasti redali su se kao na traci – Predrag Vulin, Ljubo Ninković, Dragan Talić, Vladimir Mirošljević, Zoran Talić, Tatjana Čičić- Odžaković i drugi. Vulin i Zoran Talić u momentu napuštanja SDS, odnosno PDP, bili su predsjednici banjalučkih odbora te nosioci stranačkih listi na izborima 2016. godine.

I sam Dragan Čavić i njegov NDP 2018. postaje dio koalicije okupljene oko SNSD-a.

Da SNSD nema podršku u Banjaluci, pokazivali su i opšti izbori. Vukota Govedarica je kao kandidat opozicije za predsjednika RS u gradu na Vrbasu osvojio  2018. godine preko 8.500 glasova više od SNSD-ove Željke Cvijanović a četiri godine kasnije, kandidatkinja opozicije, Jelena Trivić, „oduvala“ je i samog Dodika u Banjaluci, sa preko 11.000 glasova razlike.

Inače, Gerila je ranije pisala i o političkoj situaciji u Gradišci, Bijeljini, Trebinju, Zvorniku, Prijedoru, Srebrenici, Kozarskoj Dubici i Palama, a slijede pregledi i u drugim opštinama pred lokalne izbore u oktobru. Takođe, analizirali smo i opštine u kojima SNSD izbornu bitku bije sa koalicionim partnerima.

Lokalni izbori u BiH zakazani su za 6. oktobar.

Gerila.info

The post Da li će Banjalučani i na ovim izborima primarno glasati protiv? first appeared on Gerila.info.

Na jednom od svojih predizbornih skupova, Dodik je opisivao situaciju u kojoj bi pacijent, kojem je potrebna operacija na srcu, mogao naići na dr. Šobota u operacijskoj sali.

“Smanjene šanse za život”, rekao je Dodik, izazvavši smijeh među okupljenima, dodajući da to nije zbog dr. Šobota, već zbog straha pacijenta koji je glasao protiv njega. Ova izjava izazvala je burne reakcije u javnosti i među opozicionim političarima, koji su je nazvali prijetnjom životom.

Narodni poslanik i kandidat PDP-a za Skupštinu grada Banja Luka, Tanja Vukomanović, osudila je Dodikovu izjavu, naglašavajući kako zdravlje ne smije biti sredstvo političke manipulacije.

“Ljekarska profesija se temelji na principima humanosti, pomoći i zaštite života. U ovoj zemlji je sve dozvoljeno do te mjere da pacijenti umjesto zdravstvenih knjižica moraju nositi partijske”, rekla je Vukomanović. Podsjetila je da ovo nisu prazne prijetnje, jer su neki projekti u Banjoj Luci i obustavljeni zbog političkih neslaganja.

“On već godinama sije strah i prijeti ljudima, koristeći sve resurse Republike Srpske za to”, zaključila je Vukomanović.

Ovakvi istupi nisu neobični u retorici Milorada Dodika. Podsjetimo, u Modriči je nedavno izjavio da sredstva iz budžeta neće biti usmjerena prema onima koji ne glasaju za SNSD. Ovakve izjave ukazuju na to da Dodik građane dijeli na “naše” i “njihove,” stavljajući svoj politički interes ispred javnog dobra.

Jelena Trivić, predsjednica Narodnog fronta, nije ostala nijema na Dodikove izjave.

“Izjava da su pacijentima smanjene šanse da prežive ukoliko ne glasaju za kandidata SNSD-a Nikolu Šobota je vrhunac Dodikove političke i ljudske monstruoznosti”, rekla je Trivić, osuđujući ćutanje doktora oko Dodika, uključujući i samog Šobota.

“Gdje su oni polagali Hipokratovu zakletvu? Možda u Dodikovom kabinetu?”, upitala je ironično Trivić.

Trivić je nastavila, ističući kako je ovo samo dokaz da dr. Šobot nije nestranačka ličnost, već još jedan Dodikov poslušnik kojim se može upravljati na daljinski upravljač.

“Ovo je dokaz da Dodikova politika predstavlja najveću prijetnju Republici Srpskoj”, dodala je Trivić.

Na izjavu su reagovali i drugi politički akteri, pozivajući doktore da se ograde od ovakvih prijetnji. Mirna Savić-Banjac, narodni poslanik i kandidat PDP-a, pozvala je dr. Šobota da se javno distancira od Dodikovih izjava.

“Svaki čovjek ima pravo na medicinsku njegu, bez obzira na političku pripadnost. Narod se osjeća uplašenim i ugroženim jer je jasno rečeno da oni koji ne glasaju za dr. Šobota sebi smanjuju šanse za život. Dr. Šobot, da li neko ko ne glasa za vas, a uđe u vašu operacionu salu, treba da se plaši?”, upitala je Savić-Banjac.

Igor Crnadak, šef Kluba poslanika PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske, takođe je oštro osudio Dodikovu izjavu, naglasivši da ona potvrđuje svu nehumanost politike SNSD-a.

“Iako će se Dodik braniti da se šalio, dr. Šobot je morao već reagovati i uvjeriti građane Banje Luke da će svi dobiti kvalitetan medicinski tretman, bez obzira na to kako glasaju”, poručio je Crnadak.

Gradonačelnik Banje Luke, Draško Stanivuković, takođe je reagovao na Dodikove prijetnje, nazivajući ih “prostačkim, primitivnim i bahatim” i dodavši da je to nešto što Banja Luka davno odbacila.

“Samo vi nastavite sa vašom prljavom i vulgarnom kampanjom, a mi ćemo sa obrazom i djelima pred narod”, poručio je Stanivuković.

Međutim, bilo je onih koji su branili Dodika. Narodni poslanik Srđan Mazalica (SNSD) na svom profilu na društvenoj mreži X napisao je da u realnosti Dodik inicira osnivanje kardiohirurgije, dok je Šobot uspostavlja.

Додикова анегдота о пацијенту који долази код Шобота, некоме је пријетња и застрашивање. У тој анегдоти Шобот не пита како је пацијент гласао. У реалности Додик иницира оснивање кардиохирургије, Шобот је успоставља. Ваш политички домет да у вицевима тражите длаку у јајету? Браво!

— Срђан Мазалица (@SrdjanMazalica) September 15, 2024

“Dodikova anegdota o pacijentu koji dolazi kod Šobota, nekome je prijetnja i zastrašivanje. U toj anegdoti Šobot ne pita kako je pacijent glasao. U realnosti Dodik inicira osnivanje kardiohirurgije, Šobot je uspostavlja. Vaš politički domet da u vicevima tražite dlaku u jajetu? Bravo!”, napisao je Mazalica, na šta je dobio komentar da “brani neodbranjivo.

Analitičarka Tanja Topić u izjavi za Buku se osvrnula na Dodikovu izjavu, ističući da su građani navikli na ovakve prijetnje.

“Banjalučanima je, nakon glasanja za Stanivukovića, zaprijećeno hladnim radijatorima. Osveta zbog glasanja im je servirana hladna kroz četvorogodišnje blokiranje većine stvari koje građanima život znače. No, ono što nas je šokiralo jeste izjava o mogućnosti uskraćivanja liječenja”, rekla je Topić.

Ove izjave Milorada Dodika postavljaju ozbiljna pitanja o stanju društva i ljudskih prava u Republici Srpskoj. Kada politička moć postane sredstvo za manipulaciju i ucjenjivanje građana, osnovne vrijednosti demokratskog društva dolaze u pitanje. Dodikova retorika sugeriše da se koristi svim dostupnim sredstvima, uključujući i prijetnje građanima, kako bi održao svoju političku moć.

Izjave poput ove otkrivaju toksičnost političkog okruženja u Republici Srpskoj i pozivaju na hitnu reakciju društva i institucija. Upitno je koliko dugo će građani moći tolerirati ovakav način vođenja politike, u kojoj je čak i njihovo zdravlje postalo oruđe političke manipulacije.

U vremenu kada bi politički lideri trebali raditi na ujedinjenju i unapređenju kvaliteta života svih građana, ovakve izjave Milorada Dodika predstavljaju ozbiljnu prijetnju društvenom miru i poštovanju osnovnih ljudskih prava.

The post Dodikove prijetnje: Manipulacija zdravljem građana za političke ciljeve first appeared on Gerila.info.

Nove gradonačelnike i načelnike opština, kao i sazive gradskih i opštinskih skupština/vijeća biraće nešto više od 3,4 miliona građana BiH, odnosno za 3200 zastupničkih mjesta kao i za 142 načelničkih i gradonačelničkih pozicija konkuriše više od 26 hiljada kandidata.

Prvi je sa kampanjom, već tradiocionalno, startovao Milorad Dodik i njegov SNSD, koji je u ranu zoru prvog dana kampanje Nikolu Šobota promovisao kao “nešto najbolje” što Banja Luka ima na političkoj sceni, iako, realno, Šobot na toj sceni postoji tek posljednjih par mjeseci.

“Pobjeda se ovdje zove Nikola Šobot, a u svim drugim opštinama i gradovima naši kandidati su, naravno, divni ljudi, muškarci, žene na našim listama, od Banjaluke pa sve do sve jednog grada i opštine od 63 gdje izlazimo i tri opštine gdje pretendujemo da pobijedimo u Federaciji BiH, a izlazimo u devet opština u FBIH. Želimo fer i korektnu kampanju. Naš kandidat Šobot ovde je jedan od najboljih izabranih među nama. On je najbolja ponuda koju je Banja Luka možda imala u novoj političkoj istoriji”, rekao je Dodik.

Nikola Šobot, kandidat za gradonačelnika Banjaluke ispred SNSD-a, rekao je da očekuje pobjedu kao i da će on i njegova stranka građanima ponuditi rad, struku i obrazovanje, odnosno jednu bolju Banjaluku.

“Idemo prema pobjedi, a idemo upravo kroz krucijalne projekte, nove projekte, koji će Banjaluku da vrate na put razvoja, da se prestanemo baviti dnevnim populizmom, nego onim što su realne potrebe Banjaluke. Ja očekujem da ćemo mi imati fer i korektnu kampanju. Naravno, kampanje su nešto gdje možemo očekivati sve. Na sve smo i spremni, ali ćemo se truditi da pokažemo ovaj grad u najboljem svjetlu”, dodao je Šobot.

Milan Miličević, lider SDS-a, sa početkom kampanje je podsjetio na teško stanje u ovoj stranci uslijed američkih sankcija a koje su dosta otežale organizaciju ove stranke za predizbornu kampanju.

“Mi vodimo kampanju i počinjemo kampanju u vrlo specifičnim uslovima kada smo pod sankcijama kao Srpska demokratska stranka. Dakle, bez redovnog toka finansijskih sredstava kako je to predviđeno, što znači da se finansiramo iz sopstvenih sredstava, dakle, naši kandidati s sopstvenim sredstvima idu u kampanju i mislimo da je u ovakvim okolnostima to i neka vrsta prednosti i neka vrsta poruke. Naš je cilj potpuno jasan i on govori sljedeće, ne samo da ćemo mi odbraniti naših 15 opština gdje imamo izuzetne ličnosti i jako dobre načelnike, već je naš cilj u stvari mnogo veći, ali je realan. Naš cilj je realan, da imamo bolji rezultat nego što smo ga imali u vrlo otežanim uslovima, a to znači da planiramo da imamo više od 100.000 glasova, više odbornika nego što smo imali na prethodnim lokalnim izborima i naravno više načelnika. Mislim da je realno očekivati da to bude najmanje 20, ali to govorim zaista na osnovu realnog stanja na terenu”, ističe predsjednik SDS-a.

Kada govori o stanju u Banjaluci, u kojoj SDS nema svog kandidata za gradonačelnika i gdje se podrška GO SDS lomila između Draška Stanivukovića i Jelene Trivić, a na kraju Trivićka dobila podršku, Miličević kaže da je u pitanju prava odluka koju predsjedništvo stranke i stranački organi apsolutno poštuju

“Što se tiče Banjaluke, Gradski odbor je svoju listu, svoje kandidate, usaglasio na vrijeme. S druge strane, ovo je odlična prilika da jedna potpuno drugačija struktura Gradskog odbora i lista Gradske organizacije Srpske demokratske stranke Banjaluka na čelu sa gospodinom Željkom Raljićem, kombinacija vrlo iskusnih ljudi, stvaralaca SDS-a i jedne nove generacije, napravi jedan novi imidž stranke u Banjaluci. Dakle, jako nam je to važno i mislimo da je to pravi način da najveći grad Srpske ima ljude i kandidate koji su se iznjedrili iz ovog grada bez bilo kakvih uticaja sa strane, pritisaka, sugestija i tako dalje. Naša kampanja treba da bude jedna pozitivna kampanja, ne na bilo kakvoj retorici koja vrijeđa bilo koga”, dodao je Miličević.

PDP je svoju kampanju započeo na Trgu Krajine, za koji je lider stranke Branislav Borenović istakao da je to simbolično mjesto koje je prije četiri godine, upravo zahvaljujući Drašku Stanivukoviću, aktuelnom gradonačelniku a ujedno i ponovnom kandidatu, “oslobođeno” i dostupno za sve ljude sa različitim idejama i stavovima.

“Na jedan zaista veličanstven način smo otvorili kampanju u našoj Banjaluci. Kampanju u koju će gledati cijela Republika Srpska, a velikim brojem banjalučana na slobodnom trgu koji smo oslobodili prije četiri godine. U kampanju idemo snagom djela, kojih je toliko mnogo i koje građani vide svaki dan svojim očima. Od onih besplatnih užbenika, besplatne legalizacije, besplatnog javnog prevoza, pa preko mnogo parkova, pa do šetališta pored Vrbasa, do vidikovca na Banj brdu, kao i centralno spomen obilježje palim borcima VRS. Što pokazuje da se zaista sa riječi prešlo na djela i da je naš Draško Stanivuković u nemoguće teškim uslovima, uz opstrukciju skupštinske većine, napravio nevjerovatno velike stvari, koje građani svakim danom sve više i više pozdravljaju”, rekao je Borenović.

Draško Stanivuković je ostao dosljedan inovacijama i eksperimentisanju u političkoj kampanji pa je tako na Trgu Krajine podigao zastavu (?!) posvećenu svojoj kampanji a ujedno promovisao i slogan koji se sastoji od jedne riječi – “Djela” sa tačkom na kraju.

“Danas smo počeli zvanično našu kampanju, naravno na Trgu Krajine. Vi se sjećate da prije nego smo pobijedili u Banjaluci, da je ovo bio trg na kojom je vladala represija, policija, na kojem nismo mogli biti slobodni, kao i da za ove četiri godine na ovom Trgu Krajine svi mogu da budu. Oni koji misle na ovaj način, oni koji misle na neki drugi način. Došli smo da otvorimo našu kampanju i vidjeli ste da smo je simbolično započeli podizanjem zastave na kojoj se vijori naš slogan Djela – tačka. Zašto djela tačka? Poslije djela nema ništa, djela su više od riječi. Da, mi jesmo simbolično podigli ovu zastavu, ali mi smo u Banjaluci podigli standard, podigli smo kvalitet života i podigli smo ovaj grad”, uvjeren je u dobar rezultat Stanivuković.

Sa druge strane, očekivano, Jelena Trivić je svoju kampanju započela kod teniskih terena na kojima je prije godinu i po dana održan Srpska Open i to prozivkom Milorada Dodika, a posebno aktuelnog gradonačelnika Stanivukovića, njenog nekadašnjeg partijskog kolege, zbog, kako je istakla, simbioze i pogodovanja tejkunskim lobijima u Banjaluci. Prema njenim riječima, upravo je Srpska Open dokaz simbioznog djelovanja ovog dvojca, iako je Stanivuković pobjedu na prošlim lokalnim izborima i dobio najavom obračuna sa Dodikovim režimom i silnim korupcionaškim aferama koje prate Dodika i SNSD.

“Na ovom mjestu smo se našli zato što je ovo simbol narodne pljačke, simbol otimačine od naroda gdje je 70 miliona javnog novca bačeno u jednu rupu i to je simbol i simbioze aktuelnog rgadonačelnika Stanivukovića sa Miloradom Dodikom. Tu je preko puta i ta parcela od skoro tri dunuma zemlje koju su firmi Korićanac, bliskoj porodici Dodik, dali za samo 200 hiljada maraka, a ona vrijedi 10 miliona. Dakle, ovo je vrlo simbolično mjesto da mi, čije je prvo obećanje rat protiv tajkuna, otvorimo kampanju na ovom mjestu. U Gradskoj upravi je zaposleno samo u mandatu Draška Stanivukovića preko 300 ljudi, to je 90 miliona godišnje samo na njihove plate. Čak 130 ljudi je zaposleno samo u njegovom mandatu u Vodovodu, pet miliona je dao na koncerte, 15 miliona je dao na betoniranje već postojećih parkova kao i izgradnju nefunkcionalne i zbunjujuće kružne raskrsnice. U gradskoj kasi ima novca i biće novca za građane, ali onda neće biti interesa ni Kaje, ni tajkuna, ni njihovih sluga koji trenutno vrše vlast u gradu Banjaluka, a to su zajedno gradonačelnik i skupštinska većina”, rekla je Trivić medijima i okupljenim građanima.

Poseban segment njenog političkog programa u trci za gradonačelničku poziciju jeste borba protiv tajkuna a koje je Trivić jasno targetirala.

“Što se tiče rata protiv tajkuna, biće im zabranjen ulazak u gradsku upravu, a ako imaju neki podnesak da prilože u gradsku upravu imaju sporedna vrata, kao i svi drugi građani imaju sobu 16 tamo da uđu, a ne da ih dočekuje crveni tepih i da piju šampanjac u gradskoj upravi i imenuju načelnike odjeljenja kako oni hoće. Prečešljaćemo sve ugovore firmi u njihovom vlasništvu koje su zaključile sa gradom i izbaciti taj kriminal iz gradske uprave. Drugo je da bi smo zaustavili betonizaciju grada mora se usvojiti urbanistički plan i tu nema kompromisa oko urbanističkog plana. Usvojićemo neradnu nedelju u onim oblastima u kojima je to moguće. Rekli smo i uradićemo to da će grad finansirati izgradnju stanova gdje cijena kvadrata neće prelaziti 2000 maraka po kvadratu. Dakle, grad bi bio investitor. I ovo je mjera koje se najviše boje gradski tajkuni jer onda razne Kaje, Jarići i ostali neće moći prodavati svoje stanove koje oni prave po 4-4,5 hiljade maraka po kvadratu”, dodala je Jelena Trivić.

Predizborna kampanja će trajati tačno mjesec dana a izmjenama izbornog zakona koje je u martu nametnuo visoki predstavnik Kristijan Šmit, a kojeg vlasti u RS ne priznaju, predizborne promocije prije 6. septembra bile su zabranjene i podložne sankcijama. Prema dosadašnjim informacijama izrečeno je oko 300.000 KM kazni od kojih je samo SNSD-ovih 100 hiljada KM, prema ličnom priznanju Milorada Dodika.

U Transparency Internationalu BiH izračunali su kako je samo u posljednja dva mjeseca iz budžeta na raznim nivoima potrošeno 569 miliona konvertibilnih maraka na završene i započete radove u posljednja dva mjeseca.

Primjetan je i iznenadni porast zapošljavanja u javnom sektoru, masovna podjela poklona kao i jednokratna dodjela novčane pomoći.

Koalicija „Pod lupom“ koja sprovodi misiju građanskog, nestranačkog posmatranja Lokalnih izbora u BiH predstavila je Prvi preliminarni izvještaj dugoročnog posmatranja Lokalnih izbora 2024. godine.

U periodu od 22.7. do 1.9.2024. zabilježili su ukupno 710 izbornih nepravilnosti. Najveći broj nepravilnosti se odnosi na zloupotrebu javnih sredstava i resursa (223 slučaja) i nepravilnosti pri formiranju biračkih odbora (210 slučajeva). Ostale nepravilnosti se odnose na: preuranjenu izbornu kampanju (93 slučaja), propuste u radu lokalnih izbornih komisija (67 slučajeva), nepravilnosti u radu medija (39 slučajeva), pritiske na birače (24 slučaja) i različite druge oblike izbornih nepravilnosti (54 slučaja). Do sada je identifikovano da 30 političkih subjekta krši izborna pravila, a najveći broj nepravilnosti se odnosi na političke subjekte: SNSD (71), SDA (46), HDZ BiH (36), SDS (35) i SDP (29).

Takođe, iz Koalicije „Pod lupom“ naglašavaju da Centralni birački spisak (CBS) još uvijek nije dostupan javnosti. Prema posljednjim izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH, javnost ostvaruje pravo uvida u izvode iz CBS-a putem internet-stranice CIK-a, što do danas nije urađeno. Koalicija „Pod lupom“ je stava da se radi o kršenju zakona i da još uvijek nije moguće raditi analize da se ispita postoje li manipulacije biračkim spiskovima i u kojoj mjeri.

Na osnovu svih ovih nalaza, Koalicija „Pod lupom“ je podnijela 193 prijave CIK-u koje se odnose na preuranjenu izbornu kampanju, zloupotrebu javnih sredstava i resursa i nepravilnosti u formiranju biračkih odbora. CIK je na osnovu prijava Koalicije „Pod lupom“ do sada izrekao 43 sankcije, i to 55.300 KM novčanih kazni, te je 29 osoba uklonjeno do sada sa liste kandidata za nestranačke predsjednike i zamjenike predsjednika biračkih odbora.

Velizar Antić, politički analitičar, za Gerilu upozorava da bi predstojeća predizborna kampanja mogla biti prljava, kao, uostalom, i sve dosadašnje.

“Mislim da nas očekuje prosečna kampanja, ništa manje ni više prljava nego prethodne. Čak mislim da je u dosadašnjem toku, bila dosta mirnija i sa manje prljavih i niskih udaraca nego prethodne kampanje. To je i razumljivo jer se radi o lokalnim izborima i ulog nije tako veliki kao kada se radi o Opštim izborima. Što se tiče integriteta izbora, sa poslednjim izmenama Izbornog zakona koje je nametnuo Šmit a po kojim idemo na ove izbore, mislim da će za nijansu biti regularniji izbori. Međutim, ni ovog puta ne očekujem potpuno regularne izbore na kojima neće biti manipulacije sa glasačkim listićima. Možda je prostor za manipulaciju sužen i moguće da će biti regularnije brojanje glasova, ali i dalje postoji prostor za zloupotrebu i manipulacije naročito u toku brojanje glasova i nakon zatvaranja biračkih mesta”, ističe Antić.

Gerila.info

The post Šta nam to obećavaju kandidati u kampanji za Lokalne izbore: Borba protiv tajkuna, sabornost, nezavisnost, pregalaštvo, rad i red… first appeared on Gerila.info.

“Kada dodjete od toga da čitate istinite vijesti ispred RTRS do toga da čestitate RTRS-u dan što nije ništa sporno ali i da im poželi da nastave da budu objektivni onda mora čovjek da stavi prst na čelo i da razmisli ko to u ovom trenutku hvali RTRS izuzev vladajuće garniture. Manje više niko čak ni u svijetu medija odnosno medijskog profesionalizma“, kaže Stefan Blagić iz “Restarta”.

U čemu je tajna očigledne transformacije? Leži li u sjenci Stanivukovićeve funkcije i može li to opravdati velika očekivanja građana koji su glasali za Stanivukovića u kojem su vidjeli jednog od najvećih protivnika vladajućeg režima u Srpskoj?

“Gradonačelnik Banjaluke će svakako to pravdati odgovornošću sosptvene funkcije ali
nevjerovatna je transformacija iz jednog krvožednog opozicionog predatora u sad jednog
pomirljivog i na svaki način na dogovor spremnog političkog funkcionera. Previše je na terenu znakova približavanja Stanivukovića organima vlasti da bi oni mogli da se ignorišu“, kaže novinar Goran Dakić.

U mandatu gradonačelnika Banjaluke koji još traje Stanivuković je od mrskog neprijatelja RTRS-a i nekoga ko je upozoravao na neobjektivnost ovog medija postao rado viđen gost u emisijama, čak i onim udarnim, ovog medija. Promjena retorike prvog čovjeka Banjaluke i prvog čovjeka gradskog odbora PDP-a, kako kažu analitičari, nije od juče i počela je kada video snimak eksplicitnog sadržaja počinje kružiti društvenim mrežama.

Tada, kaže komunikolog Mladen Bubonjić ne počinje samo promjena odnosa prema RTRS-u već i prema Miloradu Dodiku i njegovoj porodici.

“Do tada je bio izuzetno kritički prema njima nastrojen izuzetno i radikalan čak. Od tog trenutka se sve mijenja, ne samo retorika prema Dodiku i njegovoj porodici i vladajućima u Republici Srpskoj nego i samo ponašanje. Vidjeli smo na primjeru najave izgradnje mosta u Česmi, gdje je u prvom redu sjedio sa Dodikom. Možemo da sumnjamo, ne možemo da dokažemo, da se iza svega možda krije neka ucjena kojom vladajući u Republici Srpskoj drže Stanivukovića a i on je prepoznao u svemu potencijal jer se sve više spekuliše da je upravo ono protiv čega je on istupao, što je zamjerao a to su koruptivne radnje, da je sve bliže tim radnjama, da se u Banjaluci sve više gradi upravo zahvaljujući Stanivukoviću i njegovom odobravanju“, kaže Bubonjić.

Politika u BiH je najvećim dijelom demagogija i put ka interesima smatraju analitičari. Na taj način može se posmatrati i kopernikanski obrat Draška Stanivukovića u odnosu prema RTRS-u i ne samo prema RTRS-u, kažu upućeni u politička dešavanja u Banjaluci i Republici Srpskoj.

“Vrlo dobro znamo način na koji je Draško Stanivuković govorio u predizbornoj kampanji i prije nego što je postao gradonačelniik o ovom rtv sistemu. Znamo da je organizovao proteste, da je predvodio građane govoreći da je riječ o televiziji koju je zarobila vladajuća politička partija, gdje opozicionari nemaju nikakvog prostora za iskazivanje stavova. I to se naglo promijenilo što govori da je došlo do približavanja izmedju gradonačelnika i vlasti na entitetskom nivou jer bez tog približavanja sasvim sigurno ne bi na javnom sistemu prostor našao ni aktuelni gradonačelnik“, kaže Tanja Topić, politička analitičarka iz Banjaluke.

Sve se dešava na pragu lokalnih izbora na kojima je Stanivuković jedan od kandidata za gradonačelnika. Tu funkciju ciljaju još dva kandidata, Jelena Trivić kao opozicioni i Nikola Šobot, formalno nestranačka ličnost ali suštinski predložen od strane SNSD i Milorada Dodika. Ono o čemu se u Banjaluci mjesecima spekuliše jeste to ko je zaista glavni Dodikov kandidat.

“Čak se ide i korak dalje pa se smatra i da su članovi stranke upoznati, da im je sugerisano da glasaju za nekog drugog kandidata. Ako se stvari posmatraju iz te perspektive onda se može govoriti o razvodnjavanju i borbi koja postoji unutar samog SNSD“, kaže Tanja Topić.

Ključno pitanje je kako će Banjaluka, koja je u posljednjih nekoliko izbornih ciklusa pokazala da je bliža opozicionim stavovima nego SNSD-u, reagovati na sljedećim izborima.

“RTRS je propagandno glasilo SNSD i vladajuće garniture i to je ono što mi svi znamo i to je nešto što mi svi znamo i tako je unazad deset godina. Tu vidimo zaokret Stanivukovića. A šta će mu to donijeti to ćemo vidjeti na ovim izborima. Ja podsjećam da je Banjaluka većinski opoziciona što se pokazalo unazad nekoliko izbornih ciklusa“, kaže Stefan Blagić za Gerila info.

Dodik preko kandidature Nikole Šobota može i da se, u slučaju njegovog neuspjeha na izborima, lako i bez previše pitanja riješi Vlade Đajića predsjednika gradskog odbora SNSD u Banjaluci, komentarišu politički analitičari. Tako bi Dodik bio pobjednik bez obzira ko pobijedi na izborima. Osim ako to ne bude Jelena Trivić.

“To je već uradio sa Igorom Radojičićem a da li mu je to plan sa Đajićem ostaje da se vidi“, kaže Blagić.

Stanivuković je na čelu Banjaluke od lokalnih izbora 2020. godine. Tada je pobijedio Igora Radojičića, kandidata SNSD.

Radojičića je nakon poraza Dodik izbacio iz stranke i poslao u političku penziju iz koje se Radojičić vratio prije nekoliko dana. Dodik pred te izbore i naročito nakon njih nije biranim riječima govorio ni o Stanivukoviću ni o onima koji su glasali za njega. U posljednje vrijeme i on je prestao sa napadima na prvog čovjeka Banjaluke.

Možda neko vjeruje da je jednostavno odlučio da je vrijeme za pristojniju političku komunikaciju.

GERILA info

The post Stanivukovićev hod po ivici! first appeared on Gerila.info.