„Kad imam – jedem, kad nemam – ne jedem. Od 190 maraka socijalne pomoći, nakon računa ostane mi 20–30 maraka. Šta mogu s tim?“, kaže Avdija Huskić, opisujući život na ivici egzistencije. Njegova priča nije izuzetak, već pravilo za mnoge u ovom naselju.

Slično govori i Nusret Seferović, koji sa porodicom živi u kući uz neuslovan i opasan objekat naslonjen na njegov dom. Upozoravao je opštinske vlasti da urušeni dio predstavlja prijetnju za bezbjednost njegove porodice, ali bez ikakvog odgovora: „Kažu – popravi sebi ako imaš para. Pa da imam para, ne bih vas pitao.“

Njegova porodica, kao i mnoge druge, živi bez sigurnog krova nad glavom i bez konkretne pomoći nadležnih.

Na sistemski problem ukazuje i Redžo Seferović, mještanin Zavidovića i neformalni zaštitnik romskih prava, koji ističe da su Romi među najmarginalizovanijim grupama u državi: „Znate kada se najviše vodi evidencija o Romima? U predizbornim kampanjama, kad se traži i kupuje glas. Tada se sjete da postojimo.“

Prema njegovim riječima, od više od hiljadu Roma u Zavidovićima zaposlen je tek jedan.

Film donosi i širu sliku – generacije koje završavaju škole, ali ne dobijaju posao, porodice bez zdravstvenog osiguranja i starije koji preživljavaju bez osnovnih uslova za život. U takvim okolnostima, borba za dostojanstvo postaje svakodnevna.

The post Romi u Zavidovićima – dokumentarni film: „Kad imaš jedeš, kad nemaš ne jedeš“ first appeared on Gerila.info.