Film autora Dejana Rakite i Vladimira Kovačevića, nastao u produkciji portala Gerila.info, prati višegodišnje borbe građana, aktivista, stručnjaka i lokalnih zajednica za očuvanje rijeka koje predstavljaju jedan od najvrijednijih prirodnih resursa Bosne i Hercegovine.

Kroz sedam različitih priča – sa Plive, Duboke, Neretve, Kasindolske rijeke, Neretvice, Ugra i Kruščice – dokumentarac prikazuje kako se širom zemlje ponavljaju gotovo identični obrasci: dodjela koncesija, osporavane dozvole, dugotrajni sudski procesi, pritisci na lokalne zajednice i uporna borba građana da sačuvaju rijeke od pretvaranja u cjevovode.

Posebnu vrijednost filmu daju autentična svjedočenja ljudi koji su godinama bili na prvoj liniji odbrane rijeka. U filmu govore aktivisti, mještani, ribočuvari, naučnici, novinari i predstavnici organizacija za zaštitu životne sredine, koji iz vlastitog iskustva svjedoče o posljedicama izgradnje mini hidroelektrana i borbi za očuvanje prirode.

Za razliku od klasičnih dokumentaraca, film je sniman bez naratora. Priču nose glasovi ljudi sa terena – onih koji su protestovali, blokirali bagere, organizovali pravne bitke i mjesecima ili godinama dežurali uz rijeke koje su željeli zaštititi.

Film donosi i širu sliku problema upravljanja prirodnim resursima u Bosni i Hercegovini. Kroz konkretne primjere otvara pitanje odnosa institucija prema javnom interesu, zaštiti životne sredine i ulozi građana u donošenju odluka koje direktno utiču na njihove zajednice.

„Rijeke na ivici“ ne govori samo o ekologiji. Ovo je priča o vodi, ljudima i pravu zajednica da odlučuju o prostoru u kojem žive. Istovremeno, film postavlja pitanje koliko je jedno društvo spremno da žrtvuje zarad energetskih projekata i ekonomskih interesa.

Dok su neke rijeke već nepovratno promijenjene, druge se još uvijek mogu odbraniti. Upravo zato autori kroz ovaj film žele otvoriti javnu raspravu o budućnosti rijeka u Bosni i Hercegovini i značaju njihovog očuvanja za buduće generacije.

Film je realizovan u okviru programa „Innovation. Media. Minds: EU Support to Public Service Journalism in the Western Balkans“, koji finansira Evropska unija, a sprovodi Goethe-Institut u ime Evropske komisije u saradnji sa implementacionim partnerom DW Akademie.

Sadržaj filma isključiva je odgovornost redakcije Gerila.info i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

The post Pogledajte dokumentarni film „Rijeke na ivici“: Priča o borbi za vodu i posljednje slobodne rijeke BiH first appeared on Gerila.info.

HE Ulog po projektu i po važećoj ekološkoj dozvoli protočna je elektrana ali sve upućuje na to da ova HE radi po vršnom principu rada- zadržava vodu u akumulaciji i ispušta je onda kada je to najpovoljnije za proizvodnju električne energije. Protočni princip rada podrazumijeva da se rijeka ne zaustavlja već da ona količina koja dođe u akumulaciono jezero istovremeno biva propuštana kroz branu.

U Centru za životnu sredinu Banjaluka upozoravaju da je mnogo sumnji u način na koji ova HE radi.

“Mi zahtjevamo da se radi redovan monitoring rada HE Ulog. To se radi četiri puta godišnje ali bi bilo neophodno da se to radi češće, čak svakodnevno. Problem je što kod nas to nije regulisano zakonom“, rekla je danas, na konferenciji za medije organizovanoj povodom postupka obnove ekološke dozvole za HE Ulog, Jelena Ivanić iz Centra za životnu sredinu.

HE Ulog je u fokus javnosti u Bosni i Hercegovini došla prošlog septembra kada se nizvodno od ove elektrane dogodio pomor ribe. Još tada su aktivisti ali i pojedini stručnjaci tvrdili da je pomor ribe prouzrokovan radom HE Ulog odnosno ispuštanjem velike količine vode siromašne kiseonikom koja je pobila ribu nekoliko kilometara nizvodno.

Evropski stručnjaci su ove tvrdnje dokazali a rezulatate svog istraživanja prezentovali su u Sarajevu u novembru prošle godine. Problem sa HE Ulog, rekao je danas u Banjaluci Gabrijel Singer istraživač sa Univerziteta u Insburku, je u tome što ona stvara akumulaciono jezero u čijim dubinama se taloži voda izuzetno siromašna kiseonikom a koja kada se ispusti iz jezera kroz HE Ulog pobije živi svijet nizvodno.

“Vidno je opadanje nivoa kiseonika do mjere ispod koje životinje ne mogu da prežive. Ta voda bez kiseonika se ispušta iz brane. Voda bez kiseonika biva puštena i onda tri, četiri kilometra treba rijeci da se oporavi. U ta tri ili četiri kilometra riba ugiba“, rekao je Singer koji je sa svojim timom vršio opsežna istraživanja vode u Neretvi nizvodno i uzvodno od HE Ulog.

Problemom Neretve nizvodno od HE Ulog aktivno se, mjesecima, bavi o organizacija Riverwatch.

“Ulog je odgovoran i prouzrokovao je pomor ribe i to će se desiti ponovo ukoliko se nešto hitno ne promijeni. Ne rade u skladu sa dozvolom, sve ukazuje na to. Ministarstvo treba početkom jula da izda novu dozvolu. Sumnjamo da ce EFT da pokuša da progura kod ministarstva obnovu ekološke dozvole kako bi se opravdao vršni rad“, kategoričan je Urlich Eichelmann iz ove organizacije.

Pomor ribe u Neretvi desio se 12. septembra prošle godine što se podudara sa ispuštanjem veće količine vode iz akumulacionog jezera HE Ulog koje se desilo u periodu između 8. i 12. septembra.

Iz Republičke uprave za inspekcijske poslove Republike Srpske naveli su, ranije, da je ekološki inspektor 17. septembra izvršio kontrolu na HE Ulog i rijeci Neretvi, te da kontrolom „nisu uočena odstupanja od ekološke dozvole koja bi se mogla dovesti u vezu sa pomorom ribe“. Tvrdili su i da je analiza vode pokazala da svi parametri zadovoljavaju prvu klasu kvaliteta površinske vode.

“Prema izjavi odgovornog lica, vršeno je plansko djelimično pretpražnjenje akumulacije, imajući u vidu da je prema hidrometeorološkim prognozama za širi region najavljena kiša jakog intenziteta (preko 100 l/m2), a kota u akumulaciji je bila blizu maksimalne. Ovakav vid operativnog rada definisan je Zakonom o vodama RS, koji propisuje da se između ostalog vanredne aktivnosti mogu sastojati u preventivnom pražnjenju akumulacija i retenzija, radi prihvatanja i ublažavanja poplavnog talasa“, naveli su u jednom od svojih ranijih odgovora novinarima Gerila info.

12. septembra lokalni ribari su nizvodno od HE Ulog otkrili veliki broj uginule ribe, rakova i drugih riječnih životinja. Uginiće je zabilježeno na potezu od Uloga do nekih sedam kilometara nizvodno od elektrane. Zvaničnih objašnjenja katastrofe nije bilo, a niko nije ni odgovarao.

Nezavisni međunarodni eksperti tvrde da je mogućnost za slučajnost vrlo malo. Stotinu devedeset i dva naučnika iz Evrope su povodom pomora ribe u Neretvi vlastima BiH, krajem prošle godine, uputila otvoreno pismo u kojem ukazuju na više dokaza koji jasno sugerišu da je pomor izazvan radom HE Ulog, iako to nadležne institucije i dalje negiraju.

U pismu je navedeno da je do pomora došlo najverovatnije ispuštanjem kiseonikom osiromašene vode bogate sumporvodonikom iz dubokih slojeva akumulacije.

“Dokumentacijom koja je cijenjena prilikom izdavanja predmetne ekološke dozvole predviđeno je da će rad HE ‘Ulog’ biti protočni, te da će samim tim uticaj na nizvodni entitet biti zanemarljiv jer će ista količina vode koja dođe do sistema nastaviti dalje da teče koritom rijeke Neretve. Ekološki prihvatljivim protokom će se obezbijediti nesmetan razvoj flore i faune u koritu rijeke Neretve u dijelu od pregradnog mjesta do ispusta ispod mašinske zgrade“, tvrdili su, ranije, iz Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju na čijem čelu je Bojan Vipotnik iz Ujedinjene Srpske.

HE Ulog je nakon više od deset godina izgradnje sa radom počela prošle godine. Vlada Republike Srpske je koncesiju preduzeću EFT dala na 50 godina. Procjenjuje se da će HE Ulog na godišnjem nivou da zaradi oko 15 miliona KM, od čega će u budžet Republike Srpske da se slijeva manje od 200.000 KM. Od decembra 2024. do septembra prošle godine, HE Ulog je na ime koncesione naknade uplatila 201.924 KM, zvanični su podaci iz Vlade Republike Srpske.

HE Ulog je u vlasništvu kompanije EFT koja je u vlasništvu Vuka Hamovića. Nakon što ih je odbila EBRD, investitor je kreditora projekta pronašao u kineskoj razvojnoj banci. Kinezi su finansiranje projekta uslovili time da sve glavne poslove, uključujući isporuku opreme, rade kineske kompanije, što se i desilo. Izvođač radova bila je kineska kompanija Synohidro, dok domaća radna snaga gotovo da nije ni korištena, iako je to bio jedan od aduta vlasti prilikom davanja koncesije i najava izgradnje.

Iz kompanije EFT ranije nisu odgovorili na pitanja u vezi sa pomorom ribe nizvodno od njihove hidroelektrane.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post HE Ulog! Vlada sprema obnovu ekološke dozvole, aktivisti i stručnjaci upozoravaju na nepoštovanje važeće! first appeared on Gerila.info.

Samo dva mjeseca kasnije, rezultati međunarodnog i domaćeg naučnog istraživanja zvanično su potvrdili upravo suprotno od tvrdnji institucija: ispuštanje vode osiromašene kiseonikom iz HE Ulog jeste uzrok pomora.

Na konferenciji održanoj u Plavoj sali Parlamentarne skupštine BiH, međunarodni i domaći naučnici – uključujući tim iz Insbruka, univerzitetske eksperte,  svjetski priznate stručnjake, hidrologe, biologe i nezavisne istraživače – predstavili su rezultate detaljnog mjerenja, terenskog rada i analize koja nedvosmisleno potvrđuje: HE Ulog jeste uzrok ekološke katastrofe u Neretvi!

Ni resorno Ministarstvo ni Inspektorat Republike Srpske danima ne daju nikakvo saopštenje niti komentar na nalaze naučnika. Kao da se konferencija na kojoj su izloženi nepobitni dokazi nije uopšte – ni dogodila?!

Smrtonosna voda: kako je Neretva ostala bez kiseonika

Prema nalazima istraživačkog tima, 12. septembar obilježio je trenutak kada je iz akumulacije HE Ulog ispuštena voda sa izrazito niskom koncentracijom rastvorenog kiseonika. To je bila dubinska, hladna, “mrtva” voda, koja tokom ljetnih mjeseci u stratifikovanim akumulacijama gubi kiseonik i postaje toksična za bilo koji oblik života nizvodno od HE Ulog.

Podsjećamo, 12. septembra lokalni ribari su nizvodno od HE Ulog uočili veliki broj uginule ribe, rakova i drugih riječnih organizama. Pomor je zabilježen na dionici od samog Uloga pa sve do oko sedam kilometara nizvodno od elektrane.

Prema ekološkoj dozvoli koju je kompaniji EFT izdale Ministarstvo za građevinarstvo i ekologiju RS, HE Ulog mora raditi u protočnom režimu i kontinuirano ispuštati količinu vode u granicama ekološki prihvatljivog proticaja — najmanje 0,52 kubna metra u sekundi.

HE Ulog je dozvolu za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije dobila u martu ove godine, a izdala ju je Regulatorna komisija za energetiku RS.

Profesor Gabriel Singer sa Univerziteta u Insbruku potvrdio je ono što su mnogi pretpostavljali, ali bez dokaza nisu mogli sa sigurnošću tvrditi:

„Mjerenja koja smo izvršili 28. septembra, šesnaest dana nakon pomora ribe, potvrdila su da je uzrok pomora ispuštanje niske vode osiromašene kisikom. HE ‘Ulog’ je primjer kako ne treba realizovati hidroenergetske projekte.“

Singer dodaje da su takve posljedice bile potpuno predvidive, jer akumulacije ovakvog tipa ljeti neminovno stvaraju slojeve vode sa različitim temperaturama i kvalitetom. Kada hidroelektrana radi u vršnom režimu — i ispušta dubinsku vodu — rezultat je smrtonosan.

Naučnici: „Ulog je opasan, predvidiv i ponovljiv slučaj“

Nakon pomora, istraživački tim proveo je terenske analize na pet kilometara toka rijeke nizvodno od HE Ulog. Otkriveni su dokazi hemijske destabilizacije, povećanog prisustva sumporvodika i kiseonika gotovo na nuli. Tijela uginule ribe, mekušaca, rakova i insekata ukazivala su na naglu, nepostepenu smrt.

Muriz Spahić, akademik i jedan od vodećih hidrologa u BiH, događaj je opisao kao upozorenje koje se ne smije ignorisati:

„Ovaj slučaj mora poslužiti kao primjer da energetski razvoj mora biti u ravnoteži s očuvanjem okoliša. Odluke se moraju donositi na temelju naučnih činjenica, a ne kratkoročnih komercijalnih interesa.“

Spahić je naglasio da je Neretva jedan od najvrednijih ekosistema jugoistočne Evrope, rijeka u kojoj su istraživači posljednjih godina otkrili potpuno nove vrste za nauku. „Njena zaštita je zajednička odgovornost svih nas“, poručio je.

Na prezentaciji je istaknuto da će se incidenti poput septembarskog pomora ponavljati ako se hitno ne zabrani vršni režim rada HE Ulog, te ako se ne uvede 24-časovni monitoring kvaliteta vode.

Neretva kao kolateralna šteta privatnog profita

Izgradnja HE Ulog već godinama je sinonim za sumnjive poslove, kršenje propisa, ignorisanje upozorenja i netransparentnost. Projekat je od početka pratio niz ozbiljnih problema: nestabilno tlo, česti odroni, pogibije radnika, probijanje rokova, izmjene projektne dokumentacije i tehničkih rješenja usred gradnje.

Još od prvih radova, istraživanja geologa upozoravala su da je trasa buduće akumulacije na izrazito nestabilnom terenu.

Umjesto da se radovi zaustave ili revidiraju, investitor — kompanija EFT Group — nastavio je sa gradnjom u tišini, oslanjajući se na podršku institucija Republike Srpske.

Istovremeno, dozvole su se mijenjale “u hodu”, a rokovi za završetak projekta probijani više puta. Ekološka dozvola i studije uticaja bile su predmet žalbi građanskih organizacija, a upravo je žalba Fondacije ACT dovela do poništenja vodne dozvole u martu 2025. godine.

Ipak — gradnja je nastavljena.

Ekocid kao očekivani ishod

Kada su se u septembru pojavile stotine mrtvih jedinki ugroženih vrsta — mekousne pastrmke i bjelonogog raka — institucije su požurile da saopšte kako je “navodni pomor” vjerovatno rezultat nečeg drugog.

U saopštenju Ministarstva za prostorno uređenje, koje je RTRS 16.septembra prenio bez ijednog dodatnog pitanja ili konteksta, navedeno je:

„Inspekcija nema konkretne dokaze da je razlog navodnog pomora u vezi sa radom HE Ulog.“

Umjesto ispitivanja akumulacije, uzorci su uzimani u potočićima iznad brane, tvrde eko aktivisti. Umjesto mjerenja sadržaja kisika, pozivali su se na ranije izvještaje iz juna — mjeseca kada stratifikacija još nije dostigla kritičnu fazu.

Ulrich Eichelmann, izvršni direktor Riverwatch-a, organizacije koja vodi evropsku kampanju “Save the Blue Heart of Europe”, upozorio je da je pomor samo početak:

„Katastrofa u septembru nije samo ubila ribe, već je uništila kompletan život u tom dijelu. Ako se dozvoli da HE Ulog nastavi ilegalno raditi u vršnom režimu, razorna šteta neće stati ispod elektrane — već će biti pogođene populacije riba sve do Konjica.“

On je dodao da je ovo je daleko od lokalnog incidenta: “Ovo je prijetnja cijelom ekosistemu Neretve”.

Nakon što su međunarodni timovi predstavili rezultate istraživanja u Parlamentu BiH, Republička uprava za inspekcijske poslove, Ministarstvo za prostorno uređenje RS i rukovodstvo HE Ulog nisu se oglasili. Još uvijek.

Jednako simptomatično — RTRS nije prenio nijednu vijest o ovim nalazima.

„Zaštita rijeka nije političko pitanje“

Azra Berbić, aktivistkinja Fondacije ACT, podsjetila je da je borba za Neretvu borba za opstanak:

„Zaštita rijeka i voda nije nacionalno ni etničko pitanje. Štiteći Neretvu, Unu, Plivu, Vrbas, Drinu — štitimo budućnost ljudi koji žive ovdje.“

Berbić je naglasila da je Neretva rijeka u kojoj su naučnici otkrili nove vrste za svjetsku nauku, rijeka čiji se biodiverzitet ne može obnoviti ako se ekološki šokovi budu ponavljali.

Dok javnost i dalje čeka reakciju, zvanični rezultati istraživanja ostaju neoborivi: međunarodni i domaći naučnici potvrdili su da je HE Ulog uzrok masovnog pomora ribe i drugih organizama u Neretvi. Institucije Republike Srpske još nisu ponudile objašnjenje, niti najavile bilo kakve mjere u vezi sa radom elektrane.

Ostaje otvoreno pitanje da li će nadležni preispitati režim rada HE Ulog, revidirati dozvole i uvesti nadzor koji bi spriječio slične incidente – ili će izostanak reakcije dovesti do ponavljanja ekoloških šteta u budućnosti.

I dok su nalazi sada dostupni javnosti i potvrđeni od strane međunarodno priznatih stručnjaka, izostanak reakcije institucija ostavlja Neretvu bez jasne garancije da se ovakav incident neće ponoviti.

Dejan Rakita / GERILA

The post Institucije RS mjesecima negirale, nauka dokazala suprotno: HE Ulog uzrok ekološke katastrofe u Neretvi! first appeared on Gerila.info.

Na potezu od mašinske zgrade HE Ulog do ušća Ljute u Neretvu, prije nekoliko dana zabilježen je masovan pomor ribe. Prve informacije su 13. septembra objavila ekološka udruženja, uz snimke mrtve ribe i zamućenog toka. Udruženje “Zeleni Neretva” iz Konjica tvrdi da se radi o “pravom masakru”, te da je ispod brane najprije “dugotrajno drastično smanjen nizvodni protok”, a zatim pušten “naglo povećan talas” koji je, kako sumnjaju, pomjerio lešine nizvodno i otežao uvid u stvarno stanje. HE Ulog praktično nije u funkciji, a ove fluktuacije nisu izazvane redovnim radom ove, inače izuzetno kontroverzne, elektrane.

“Zašto su uzorci rađeni samo kod brane?”

Centar za životnu sredinu (CZZS) poručuje da je dosadašnji odgovor institucija nedovoljan i metodološki pogrešan.

“Pomor upućuje na teže hemijsko zagađenje. Analize iz prethodnih mjeseci pokazuju vodu I klase, brzi tok i dobru aeraciju. Zašto je Republička inspekcija uzorkovala samo kod brane i u mašinskoj zgradi, kad je jasno da snaga vode nosi zagađenje nizvodno? Zašto Ministarstvo navodi da ‘nije bilo moguće’ odrediti kvalitet Ljute i Kalinovačke Jezernice — zar nije posao inspekcije da utvrdi sve relevantne faktore?”, navodi CZZS, najavljujući zahtjev za uvid u nalaze i tražeći da se uključe Federalna uprava za inspekcijske poslove i Međuentitetsko tijelo za okoliš.

Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS saopštilo je da “nema konkretnih dokaza” da je pomor ribe povezan s radom HE Ulog. Vanrednoj kontroli, kako navode, prisustvovali su ekološki inspektor, pomoćnik ministra i direktor elektrane. Pozvali su se i na izvještaj Instituta za zaštitu i ekologiju Banjaluka iz juna 2025, u kojem “svi parametri zadovoljavaju I klasu površinske vode”. Najavljena su nova redovna ispitivanja, a iz uprave elektrane tvrde da se “stalno prati ekološki garantovani protok (0,52 m³/s)” i da “lokalni ribari u akumulaciji redovno love”.

Na terenu: “Sve što je bilo u rijeci — nestalo je”

Ribolovci i mještani opisuju drugačiju sliku.

“Pet do šest kilometara nizvodno od HE Ulog sve je nestalo. Uzimamo uzorke uginule ribe i vode i predajemo na toksikologiju Veterinarskom fakultetu u Sarajevu,” kaže Mirsad Trešnjo iz Organizacije sportskih ribolovaca Konjic.

“Na terenu se osjeti miris sumpora; snimili smo dronom ljude u zaštitnim odijelima kod elektrane. Neko za ovo mora odgovarati — podnosimo krivične prijave”, ističu ribolovci.

Oni navode da su najveći gubici u zaljevima i virovima ispod brane, te upozoravaju da su stradale i endemske vrste: potočna pastrva neretvanskog sliva, mekousna pastrmva, glavatica, ali i manje ribe i rakovi.

Eko akcija: Akrilamid koji je vjerovatno korišten za “krpljenje” brane HE Ulog je mogući krivac za pomor

Prema tumačenju udruženja Eko akcija, upravo je zatvaranje pukotina i rupa na akumulaciji ili derivacionom tunelu hemijskim sredstvima moglo izazvati trovanje ribe i ostalog živog svijeta u gornjem toku Neretve.

Dokumentovani su slučajevi u kojima je malterisanje hemijskim materijalima, kao i slučajno ispuštanje cementne/betonske kaše, bilo povezano s masovnim pomorom ribe.

“HE Ulog je izgrađena na krečnjačkom terenu, koji je prirodno ispresijecan pukotinama i kraškim formama (pećine, vrtače, kanali) kroz koje voda može curiti. U takvim situacijama srednje i velike pukotine obično se zatvaraju cementnim malterom, ali za vrlo sitne pukotine i porozne podloge često se koristi akrilamid. Akrilamid je u svježem, nepolimerizovanom stanju visokotoksičan za vodeni svijet, pa bi njegovo dospijevanje u vodotok moglo objasniti zabilježeni pomor”, ističu iz Eko akcije.

Kao presedan, Eko akcija podsjeća na Švedsku 1997, kada je injektiranje akrilamida pri izgradnji željezničkog tunela dovelo do masovnog trovanja ribe i čak slučajeva paralize krava koje su pile zagađenu vodu.

Tužilaštvo traži vještačenja, uzrok i dalje nepoznat

Tužilaštvo HNŽ-a je formiralo predmet: naložena su patološka i toksikološka vještačenja ribe te analize vode. Federalna uprava za inspekcijske poslove, zajedno s Agencijom za vodno područje rijeke Save, uzela je uzorke na više lokacija. S druge strane entitetske linije, Ministarstvo RS priznaje da “kontrolom nije bilo moguće” procijeniti Ljutu i Kalinovačku Jezernicu — upravo pritoke koje nizvodno prvi “prime” eventualno zagađenje.

Dok jedni tvrde da je voda “prve klase”, drugi danima skupljaju uginulu ribu. Iako to rijeka kakva je Neretva zaslužuje, javnost nije dobila brzu i jasnu reakciju institucija, niti uporedive hemijske i mikrobiološke nalaze po jasno označenim lokacijama i vremenima.

CZZS zato traži zajedničku, međuentitetsku istragu i javnu objavu svih nalaza. Neretva nema luksuz da čeka.

Dejan Rakita/GERILA

The post Neretva poslije pomora ribe: Centar za životnu sredinu traži novu, nezavisnu istragu — Ministarstvo RS tvrdi da veze s HE Ulog “nema” first appeared on Gerila.info.

„Otišao bi da analiziram stanje i na jedno i na drugo mjesto. Kao da idem da probam sarmu na jednoj i na drugoj slavi. Da ne uvrijedim domaćicu. Mislim da to jeste veliko pitanje i to je razlog zbog kojeg imamo veliki broj apstinenata. I tek ćemo ih imati“, kazao je predsjednik Centra za životnu sredinu Tihomir Dakić.

Posljednjih desetak dana glavna ekološka tema u BiH je zagađenje Une. I dalje niko ne zna zbog čega je Una zagađena, kako je do toga došlo i ko će da odgovara.

„Prve informacije sa terena kažu da je u pitanju velika količina otpadnih voda koje su navodno iscurili iz kolektora u Bihaću. Neke institucija su se pokrenule i uradile ispitivanje kvaliteta vode. Prema posljednjim podacima, ne postoji nikakav problem i voda je biološki ispravna. Zagađenje bilo čega u ovoj zemlji traje svega par dana. Zato što govna idu nizvodno“, priča Dakić.

On kaže kako u BiH ne postoji podatak o zagađenosti voda. Niko ne zna koliko je zagađena Una, a koliko Vrbas, Neretva, Pliva, Sana… Pojedina ribarska društva jave kada se na određenoj rijeci desi pomor riba i onda se pokreću određene inicijative. Među onima koji često dižu halabuku postoji velika nesigurnost i nepovjerenje u institucije.

„Najčešće se nalazimo između čekića i nakovnja. S druge strane imamo političare i institucije koje nas kritikuju zbog neosnovane panike. Tako je bilo sa piralenom, tako je bilo kada su u pitanju bila neka veća zagađenja. Bili smo svjesni šta se dešava, vidjeli smo da se informacije minimiziraju i da se kontrolisano puštaju u medije“, ističe Dakić.

Dakić kaže kako često sami sebi postave pitanje: koji klinac radimo? To ih povremeno pitaju i drugi. I to je, dodaje on, dobro pitanje. Svako jutro se bude sa pitanjem koliko i na koji način njihovo djelovanje ima uticaj na negativne procese.

„Količina pritiska na prirodna dobra je ogromna. Ne samo kod nas. Dolaze nam i tek će da nam dolaze korporacije, a vode jesu jedna od tema koja će nam za nekoliko godina doći do grla. Nas je premalo. Proaktivnih građana u BiH ima za jedan bus. A koliko imamo vlada, koliko imamo ministarstava, koliko imamo kantona, koliko imamo onih koji će staviti potpis na davanje šikara da se iskoriste za geološka istraživanja? A onda poslije toga jedna korporacija proda drugoj korporaciji za 1,3 milijarde nekih para“, rekao je Dakić.

Drugo važno pitanje je: koliko kamiona iz Bistrica ide u Srbiju svakog dana? Dakić kaže da  se koridorom dešavaju iste stvari od 1992. godine. On kaže kako Centar pokušava da sazna koliko je zaista izvezeno uglja iz BiH. Uprava za indirektno oporezivanje BiH – ćuti.

„Nećemo govoriti o tome ko je direktor UIO BiH. Nećemo govoriti, ali je interesantno i indikativno da ne možete da saznate koliko je poreza naplaćeno u odnosu na količinu izvezenog uglja. Danonoćno idu kamioni. Srbiji je potreban ugalj i on se uvozi se bez obzira na to što ugalj ima visok procenat sumpora“, kazao je Dakić.

Iz potoka Grabovca sve ide u Medljanku, iz Medljanke sve ide u Sanu. Teški metali završavaju u ovim vodama i zbog toga postoji pad kategorije kvaliteta vode u ovim rijekama. Dakić pita da li smo sve bliže kukama i motikama, jer institucije ne rade posao koji bi trebalo da rade.

„Sistem postoji, ali on nije usmjeren na vladavinu prava, nego na bogaćenje manjine. I to udbaške manjine. Kada začeprkate i vidite ko je gdje završio školu i ko je s kim povezan, vidjećete  da su službe poprilično žive, da sarađuju i da realizuju sve što dogovore. A mi smo zaokupljeni time šta će reći Sanja Vulić i hoće li biti održana posebna sjednica Narodne skupštine“, kaže Dakić.

Tema broj tri: Pliva. Da li je stavljena tačka na izgradnju druge male hidroelektrane na Plivi ili će ipak tiha voda bregove potopiti? Dakić kaže kako se nada da će lokalno stanovništvo pratiti sve te slučajeve.

„Apetiti su još uvijek tu što se tiče realizacije koncesionih ugovora. Da li će se oni i desiti – to je do svih nas. Dobar dio koncesionih ugovora je poništen. Postojali su opravdani razlozi da ministarstvo raskine te ugovore. Građani su sve svjesniji i reaguju mnogo brže nego što je bilo prije 15 godina i mi sada ulazimo u jedan period u kojem ćemo morati tražiti individualnu krivičnu odgovornost prema svim predstavnicima institucija“, istakao je Dakić.

G. Dakić/Gerila.info

The post Tihomir Dakić za „PST!“: Sistem pomaže udbaškoj manjini da se bogati (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Više od 70 naučnika iz 17 zemalja svijeta istraživalo je sedam dana gornji tok rijeke Neretve sa ciljem prikupljanja argumentacije za zaštitu ovog područja koje je ugroženo planovima za izgradnju brojnih hidroenergetskih projekata.  Ukoliko dođe do realizacije ovih planova, ovaj jedinstveni riječni sistem bio bi u potpunosti uništen.

Kako ističu iz Centra za životnu sredinu cilj ovog istraživanja je da se ovo područje zaštiti i sačuva, i iz tog razloga se već drugu godinu zaredom organizuje Sedmicu nauke sa baznim kampom u selu Ulog.

„U odnosu na prošlu godinu proširili smo teren istraživanja na druge lokacije gornje Neretve koje do sada nikad nisu bila istraživana. Tako su mnoge pritoke Neretve bile fokus ovogodišnjeg događaja, a to su Jezernica, Ljuta, Međeđak i druge, kao i okolna jezera kao što su Uloško i Kladopoljsko. Posebno je važno što smo proširili istraživanje i upotpunili znanje u određenim grupama organizama, flori i vegetaciji ovog područja, zatim živom svijetu insekata, vodozemaca, gmizavaca, ptica i gljiva“, istakao je Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu koji je ujedno i koordinisao ovaj događaj.

Dodao je da  se ove godine priključilo puno više domaćih istraživača.

„To nam je posebno drago, jer su oni odlučili biti dio ovog događaja i dati svoj doprinos u kreiranju jedne pozitivne priče, te kroz umrežavanje sa inostranim stručnjacima i istraživačima dati doprinos novim saznanjima o ovom području i kreiranju preporuka za njegovu bolju zaštitu. Ono što očekujemo u budućnosti jeste da se odustane od hidroenergetske eksploatacije ove rijeke i njenih pritoka i da se pod hitno proglasi Zaštićeno stanište Neretva.“

Ulrich Eichelmann, koordinator kampanje Sačuvajmo plave srce Evrope u okviru koje se ovaj događaj organizuje ističe da je Neretva jedna od najvažnijih rijeka u Evropi po biodiverzitetu, posebno po pastrmkama, a da je za njega i jedna od najljepših rijeka našeg kontinenta.

„Nažalost, Neretva je bez sumnje najugroženija rijeka Evrope. Čini se da zvaničnici žele u potpunosti uništiti cijelu riječnu mrežu hidroelektranama. Tokom našeg boravka na ovoj rijeci, stručnjaci su istraživali različite grupe vrsta flore i faune i ponovno su bili zapanjeni raznolikošću Neretve, Ljute i Zalomke. Međutim, hidroelektrana Ulog koja je u izgradnji će izazvati katastrofu za biodiverzitet, kao i za lokalne zajednice uz rijeku. Ako ova hidroelektrana bude završena, naučnici predviđaju nestanak mekousne pastrmke, glavatice i jadranske pastrmke. To bi takođe dovelo do ugrožavanja raftinga koji je značajan izvor zarade i glavni turistički potencijal ljudima u Glavatičevu i Konjicu. I sve to zbog proizvodnje električne energije koju podjednako može proizvesti 10-15 vjetroturbina. Ulog hidroelektrana je ludilo i mora se zaustaviti”, zaključuje Eichelmann.

Vodeći naučnik Sedmice nauke na Neretvi, prof. dr Gabriel Singer sa Univerziteta u Insbruku istakao je da nastavljamo sa istraživanjima na ovoj rijeci, jer prošle godine nismo mogli dobiti više uvida u ekološki fascinantan ekosistem koji je dio evropskog nasljeđa, a i zbog toga  što još ne vidimo da su rijeka Neretva i njena dolina čvrsto zaštićene.

„Kako bismo odali počast činjenici da rijeka nije ništa bez svoje doline i da dolina nije mnogo bez svoje rijeke, ove godine smo imali drugačiji fokus: da bismo istinski dočarali vrijednost doline rijeke Neretve uzvodno od Uloga, pješačili smo i radili duž transekata, linija koje se protežu kroz dolinu i rijeku od jedne do druge kraške visoravni.  Naša namjera je bila da istražimo što je moguće više biodiverziteta ove doline u malo vremena koje nam je na raspolaganju. I nismo bili razočarani!  Livade kraških visoravni bile su u punom cvatu i u njima je stotine biljnih vrsta i insekata, obronci doline predstavljali su hrastove i priobalne šume s dijelom vrlo starom i raznolikom šumskom strukturom u kojoj su se nalazile rijetke ptice, a rijeka sa obalskom vegetacijom pokazala je još jednom veliku prirodnost ovog područja. Osim toga, istraživali smo skrivene kanjone i male potoke, pomoću kojih rijeka integrira krajolik i dolazi u bliski kontakt sa svojom kopnenom okolinom. Naša Sedmica nauke bila je puna uspjeha uprkos svoj kiši… ili možda baš zbog kiše, koja je omogućila “zdravo zeleno predoziranje”, što je dobra poslastica za svakog biologa“, rekao je Singer.

Singer ističe da očekuje niz dobrih rezultata istraživanja od naučnika koji su se pridružili ove godine, a koji će vrlo vjerovatno još jednom pokazati koliko bi bilo važno staviti ovo područje pod zaštitu.

„Postizanje statusa očuvanja doline rijeke Neretve uzvodno od Uloga čini se posebno važnim, jer je, na naš očaj, nastavljena izgradnja hidroelektrane Ulog i uništeno je mnogo lijepe priobalne šume u budućoj akumulaciji. Može se očekivati da će ovaj projekat nanijeti veliku štetu rijeci i dolini, kako uzvodno tako i nizvodno.  Sedmica nauke na rijeci Neretvi sama po sebi ne može zaustaviti ovakve, gledano iz perspektive ekologa, očito glupe projekte, ali jedinstvena kombinacija istraživača, fotografa, filmaša i predstavnika medija u tako lijepom ambijentu je zaista snažan korak ka tome. Iskreno se nadam da možemo doprinijeti očuvanju prirode, barem doline gornje Neretve, očuvanju biodiverziteta, ali i velikoj šansi za ekoturistički razvoj lokalne zajednice“, dodaje on.

Rezultat prošlogodišnje Sedmice nauke je pronalazak preko 1000 vrsta, a od ranije je poznato još 300. Od vrsta koje su pronađene na Sedmici nauke su 24 nove za Bosnu i Hercegovinu i osam vrsta novih za nauku, od kojih je jedna i zvanično potvrđena i nazvana je po rijeci Neretvi – Baeoura neretvaensis. Analizirani fizičko-hemijski parametri vode ukazali su na izuzetnu čistoću vode koja je svrstava u I kategoriju kvaliteta.

The post Završena je Sedmica nauke na rijeci Neretva: “HE Ulog je ludilo i mora se zaustaviti!“ first appeared on Gerila.info.

Naučnici okupljeni na drugoj Sedmici nauke na Neretvi su već prvog dana svoje istraživačke misije rekli kako pretpostavljaju da su pronašli nove vrste, što će biti potvrđeno nakon završetka ovog događaja.

The post Sedmica nauke na Neretvi okupila 70-ak naučnika i istraživača, naučnici pretpostavljaju da su već našli nove vrste (FOTO) first appeared on Gerila.info.

Na agendi ovogodišnjeg sastanka ovog tijela bio je i nastavak žalbenog postupka koji su Centar za životnu sredinu i Aarhus centar u Bosni i Hercegovini, kao članice Koalicije za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine, pokrenuli tokom 2020. godine, kada su sa organizacijama Riverwatch, EuroNatur, CEE Bankwatch Network i ClientEarth podnijeli žalbu protiv Bosne i Hercegovine zbog kršenja Bernske konvencije.

Između ostalog, razlozi ove žalbe bili su potpuni izostanak kumulativnog štetnog uticaja svih planiranih postrojenja na biodiverzitet visoke vrijednosti kojim obiluje gornji tok Neretve, koji je inače kandidovan kao Emerald područje kojem je, prema međunarodnim obavezama, država BiH morala da obezbjedi adekvatan režim zaštite.

Konkretni sporni projekti su: HE “Ulog”, HES “Gornja Neretva” (Faza I i Faza II) na teritoriji RS, kao i HE “Bjelimići”, PHP “Bjelimići” i HE “Glavatičevo” na teritoriji FBiH, sve planirane na gornjem toku rijeke Neretve.

Otvaranje predmeta direktno je podržala Njemačka, Luksemburg i Austrija, kao i organizacije Riverwatch, CEE Bankwatch Network i ProNatura. Niko od predstavnika delegata nije bio protiv otvaranja predmeta i usvajanja Preporuka za BiH. Nakon odlučivanja o otvaranju predmeta, sesija je zaključena usvajanjem amandmana na preporuke, koje je Njemačka predložila u cilju otklanjanja potencijalnih nejasnoća oko sadržaja obaveza za odgovorne vlasti u BiH. Ovi amandmani su takođe bili podržani od strane Stalne komisije i svih delegata, te su uvršteni u zvanične Preporuke za BiH.

Usvojene Preporuke, između ostalog, u pogledu projekata na teritoriji RS, podrazumijevaju zvanično usvajanje proglašenja područja “Gornji tok Neretve” emeraldnim područjem, usvajanje propisa o ekološki prihvatljivom protoku baziranom na naučnim istraživanjima, zabranu tzv. vršnog režima rada postrojenja, preciziranje mjere ublažavanja uticaja za ugrožena prirodna staništa, zabranu poribljavanja kao mjeru kompenzacije negativnih uticaja, obezbjediti mjere nadzora pogođenih vrsta i staništa.

Svakako najbitnija preporuka je ona koja se odnosi na obustavu izgradnje HE “Ulog” do momenta potpune realizacije gore pomenutih preporuka, kao i obustava daljeg planiranja i realizacije obje faze projekta HES “Gornja Neretva”, ali i projekata planiranih na pritokama gornje Neretve, kao i spornih postrojenja na teritoriji FBiH, te zabrana realizacije svih hidroenergetskih planova u emeraldnim područjima u BiH i uspostava fokalne tačke za Bernsku konvenciju na državnom nivou.

“U ekspanziji hidroenergetskih projekata uočavamo da se nerijetko ne poštuju zakonski propisane procedure i ne posmatra se šira slika uticaja ovakvih projekata na prirodu. Ne možemo da ostanemo nijemi na sve pritiske na prirodu koji su posljednjih godina preplavili našu zemlju. Ovakvim planiranjem i pristupom nisu ostali netaknuti i najvrjedniji prirodni biseri naše zemlje poput NP Sutjeska, sa planiranim hidroenergetskim objektima unutar parka (protiv čega smo se takođe borili), ali ni područja nominovana za Emerald mrežu ili nacionalnim strategijama planirana za zaštićena prirodna dobra. Na žalost interes kapitala i moći je brži i jači od zaštite prirode i ukoliko uvidimo da naše institucije nisu u stanju da kontrolišu sve ove procese neophodno je da se angažujemo kako udruženja građana, uključimo sveopštu i stručnu javnost i da odbranimo vrijedna prirodna dobra naše zemlje. Žalba upućena Bernskoj komisiji je jedan od legitimnih načina ove borbe u interesu građana BiH i očuvanja prirode naše zemlje”, izjavila je Aleksandra-Anja Dragomirović, potpredsjednica u Centru za životnu sredinu.

Redžib Skomorac, pravni savjetnik u Centru za životnu sredinu i Emina Veljović, izvršna direktorica Arhus centra u Strazburu su lično zastupali interese ispred žalitelja. Učešće je uzela i suprotna strana, odnosno predstavnici odgovorne vlasti iz Republike Srpske, dok je učešće predstavnika Savjeta ministara BiH ili predstavnika FBiH izostalo.

“Suprotno insistiranju predstavnika Republike Srpske, potrebno je istaći i shvatiti da, između ostalog, HE ‘Ulog’ nije od vitalnog interesa za državu Bosnu i Hercegovinu, jer BiH kao punopravna članica Vijeća Evrope, ne može dopustiti ni priuštiti daljnje kršenje Bernske konvencije. Podržavamo svaku dobru namjeru nadležnih organa u pogledu zaštite gornjeg toka Neretve, no ističemo da proglašenje predmetnog područja zaštićenim prema propisima samo jednog od bh. entiteta nije dovoljno, budući da takva zaštita evidentno predviđa da sporni projekti ostanu na mjestu. Stoga, adekvatna zaštita gornje Neretve može se postići samo kroz dosljednu implementaciju Bernske konvencije i zaštitu kroz Emerald mrežu, na čemu će predstavnici žalitelja nastaviti da insistiraju”, rekao je Redžib Skomorac, pravni savjetnik Centra za životnu sredinu, u toku svog obraćanja na sesiji pred Stalnom komisijom.

“Nevladin sektor je dao više od maksimuma kako bi Gornja Neretva zaista bila i zvanično smaragdno, odnosno emeraldno područje u skladu sa konvencijom. Na suprotnoj strani imali smo zaglušujuću tišinu predstavnika države BiH i FBiH, a o čemu su se tokom sastanka komiteta otvoreno čudili predstavnici drugih država. Naravno, predstavnici Republike Srpske su nastojali lobirati pozitivne strane HE “Ulog” i drugih projekata bez obzira na posljedice po Gornju Neretvu. Ali ostale države, članice Bernske konvencije, nakon naših prezentacija i aktivnog lobiranja su mogli uvidjeti da se uistinu radi o smaragdnoj rijeci koja se mora  pod hitno zaštititi, te su nas jednoglasno podržali. Sada je na svim vladama BiH, i to FBiH, RS i same BiH da urade isto”, izjavila je Emina Veljović, izvršna direktorica Aarhus centra u BiH.

Veljović je istakla da je otvaranje slučaja uistinu važan presedan i veliki korak za našu državu u odnosu na efikasniju implementaciju Bernske konvencije.

Iz Koalicije za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine ističu da očekuju od nadleženih donosioca odluka u Bosni i Hercegovini da će biti vođeni preporukama koje su usvojene pred Savjetom Evrope i da će iste implementirati bez odlaganja, budući da je Stalna komisija pozvala predstavnike BiH da već na narednom sastanku ovog tijela, a koji je zakazan za april 2023. godine, odgovorne vlasti u BiH dostave svoj prvi Izvještaj o realizaciji Preporuka.

Gerila

The post ZBOG NEGATIVNIH UTICAJA PLANIRANIH HIDROCENTRALA NA NERETVI U Strazburu usvojene preporuke za BiH! first appeared on Gerila.info.

Centar za životnu sredinu je pokrenuo postupak za proglašenja dva zaštićena područja na rijeci Neretvi prema Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske s ciljem zaštite staništa i vrsta koje obitavaju na ovom visoko vrijednom prirodnom području. Riječ je o dvije inicijative i to “Gornji tok Neretve, opština Gacko” i “Prirodno plodište pastrmke Ulog, opština Kalinovik”.

“U narednom periodu, u saradnji sa stručnjacima, planiramo provesti terenska biološka istraživanja i pripremiti Studiju za proglašenje zaštite ovog područja. Riječ je o prirodnom staništu koje naseljava veliki broj rijetkih, endemskih i reliktnih biljnih i životinjskih vrsta. Očekujemo da će ova inicijativa od strane Ministarstva biti prihvaćena i da će se prepoznati značaj za očuvanjem ovog vrijednog područja”, istakla je Jelena Ivanić potpredsjednica Centra za životnu sredinu.

Pokretanje ovih inicijativa je jedan od koraka kojim se želi sačuvati rijeka Neretva na kojoj je planirano sedam malih hidroelektrana u dvije faze projekta Hidroenergetski sistem (HES) ”Gornja Neretva”. Izgradnja ovog energetskog sistema bi praktično značila da će se sedam hidroelektrana u nizu nastavljati jedna na drugu na teritoriji od ukupno 30 kilometara gornjeg toka Neretve. Ako se ti planovi ostvare, gornja Neretva će se u potpunosti iz rijeke pretvoriti u niz akumulacija i cjevovoda, što će imati ogroman uticaj na biodivarzitet i nestaće mnoge rijetke, endemske i reliktne vrste.

Centar za životnu sredinu zajedno sa kolegama iz Koalicije za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine i međunarodnim organizacijma vodi borbu protiv ovih štetnih projekata i radi na očuvanju ovog dijela rijeke Neretve.

“Poznato je i da je za projekat HES ‘Gornja Neretva’ potrebna izgradnja dalekovoda dužine od oko 40 kilometara. Niti jedna studija uticaja ne spominje bilo kakvu procjenu kumulativnog uticaja svih hidroelektrana na slivu gornje Neretve, kao ni ove infrastrukture, a dalekovod i priključak na mrežu uglavnom finansira država. Nije jasno kakav bi uticaj njegova izgradnja i krčenje šuma povezano s izgradnjom dalekovoda, imalo na životnu sredinu i  vrste koje tu obitavaju”, naglasio je Viktor Bjelić iz Centra za životnu sredinu.

Sama činjenica da u gornjem toku Neretve opstaje genetski jedinstvena vrsta endemske potočne pastrmke jadranskog haplotipa, kao i da njihova očuvana staništa ukazuju na potrebu zaštite, ovi projekti su jako loš izbor i ne postoji javni interes i opravdanost za daljnjim investiranjem u hidroenergetske projekte na ovom području.

czzs.org

The post Pokrenuta inicijativa za zaštitu gornjeg toka rijeke Neretve first appeared on Gerila.info.

Investitor „Delaso“ iz Teslića je uspio izgraditi malu hidrocentralu „Hotovlje“ na Vrhovinskoj rijeci, provodeći radove sve vrijeme pod krinkom da se na ovoj lokaciji pravi ribnjak za koji je „Eling ribarstvo“ prvobitno i dobio koncesiju, sad već daleke 2012. godine.

avnost BiH prvi put za ovaj slučaj saznaje kada je Centar za životnu sredinu podnio tužbu protiv rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske kojim se zaključuje da investitor izgradnje male hidroelektrane Hotovlje, “Delaso” d.o.o. Teslić, na Vrhovinskoj rijeci u opštini Kalinovik nije obavezan da sprovede procjenu o uticaju na životnu sredinu. Bez procjene uticaja na životnu sredinu hidro-energetskog postrojenja MHE „Hotovlje” instalisane snage od 4,68 MW, teško je predvidjeti realnu štetu na životnu sredinu koja bi nastupila izgradnjom i korištenjem ove hidroelektrane.

Redžib Skomorac iz Centra za životnu sredinu kaže da je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske oslobodilo investitora ove obaveze prosto cijeneći da je instalisana snaga planirane MHE ispod praga od 5 MW, a za koja postrojenja je inače neophodna izrada Studije uticaja, zbog čega je zaključilo da planirana MHE “Hotovlje” snage od 4,68 MW neće imati štetnog uticaja na životnu sredinu.

„Međutim, takođe je jasno da je ministarstvo propustilo da uopšte razmotri odredbe podzakonskog akta koji reguliše izuzetak od ovog pravila, tj. da se obaveza izrade Studije uticaja može naložiti i ukoliko je snaga planiranog objekta ispod navedenog praga od 5 MW, ali je zbog specifičnosti samog projekta i osjetljivosti lokacije vrlo vjerovatno da će izgradnja istog imati negativnog uticaja“, navodi Skomorac.

Ono što je specifičnost ove planirane MHE je da je na navedenoj lokaciji zapravo planiran ribnjak. Koncesiju za MHE na Vrhovinskoj rijeci je dobila firma “Delaso” iz Teslića, dok navodni ribnjak grade takođe Teslićani iz firme “Eling ribarstvo” na koji su dobili koncesiju još 2012. godine, inače obje sestrinske firme sa „Eling inženjering“, inače poznate po izgradnji MHE. Upravo je „Eling inženjering“ izgradio MHE na rijeci Ilomska u Kneževu, bez tada propisanih dozvola. Ono što je zanimljivo da su i „Eling inženjering“ i „“Delaso” smješteni na istoj adresi: Svetog Save 87/A Teslić, dok je odgovorno lice u firmama „Eling ribarstvo“ i „Delaso“ takođe isto –  Zdravko Marković. Pretpostavlja se da je vlasnik svih firmi, zapravo vlasnik izvornog “Elinga” – Dragoljub Malić.

„Prema našim saznanjima radi se o svojevrsnoj franšizi, a koju primarno čine tri preduzeća i to «ELING MHE» d.o.o., «ELING INŽENJERING» d.o.o., te «ELING RIBARSTVO» d.o.o., sve sa sjedištem u Tesliću. Međutim, ono što je naročito interesantno je činjenica da je odgovorno lice u preduzeću «ELING RIBARSTVO» d.o.o. isto lice kao i u preduzeću «DELASO» d.o.o. iz Teslića. Dakle, oba ova koncesionara imaju istog direktora, a po svemu sudeći sve navedene kompanije imaju i istog osnivača. Sprega prva tri preduzeća na tržištu BiH je vrlo izvjesna i evidentna, ali odnos između konkretno kompanija «ELING RIBARSTVO» d.o.o., kao koncesionara za izgradnju ribnjaka, i «DELASO» d.o.o., kao koncesionar za izgradnju MHE – na istoj rijeci, teško da je slučajan. Tim prije čak što je prvobitni koncesionar za predmetni ribnjak bio «ELING MHE», koji je netom nakon dodjele koncesije istu u 2013. godini ustupio svojoj kćerci kompaniji «ELING RIBARSTVO» d.o.o. Konačno, jasno je da iza oba projekta na Vrhovinskoj rijeci stoji isti kapital, a time i isti materijalni interes – koji je ovdje najbitnija veza“, kažu iz Centra za životnu sredinu.

Miroslav Sladoje, sekretar Sportsko ribolovnog društva „Ulog“ Kalinovik, upoznat je sa radovima na Vrhovinskoj rijeci.

„Mi imamo informaciju da se tu pravi neki ribnjak koji je dobio sve potrebne dozvole. Ipak tu su postavljene cijevi za taj ribnjak ili centralu, ne znam šta se tu dešava. Sad bi trebala da bude javna rasprava za ekološku dozvolu. Ipak, po mojim saznanjima tu se uradilo mnogo više. Kod nas ima planiranih hidrocentrala, a prva u BiH je i sagrađena u našoj opštini, jedina koja je trenutno u izgradnji je ta na Vrhovinskoj rijeci. Nikome u suštini te male hidrocentrale ne donose koristi, niti državi, niti građanima, niti nama ribarima i ljubiteljima prirode“, kategoričan je Sladoje.

Fotografije lokacije pokazale nepravilnosti

Informacije da nešto nije u redu na lokaciji gdje su ispunjeni uslovi za izgradnju ribnjaka, a gdje su se tek trebale dobiti neophodne dozvole za izgradnju MHE, iz Centra za životnu sredinu su dobili u aprilu 2020. godine kada su dobili privatne fotografije sa same lokacije gradilišta.

„Na fotografijama se jasno moglo vidjeti da su izvjesni građevinski radovi na lokaciji bili već u toku, i odmah smo se obratili resornom ministarstvu kao i Opštini Kalinovik, radi dobijanja informacija da li je za sporni objekt (MHE «Hotovlje») izdata građevinska, odnosno ekološka dozvola. Dobili smo informacije od opštine i ministarstva, gdje oba organa navode da investitoru za sporni objekt tada nije izdavana građevinska, niti ekološka dozvola. Nakon podnošenja predstavke Republičkom inspektoratu u maju mjesecu, dobili smo odgovor od Područnog urbanističko-građevinskog i ekološkog inspektora od 14.7.2020.g. u kojem je utvrđeno da se na lokaciji gradi ribnjak, te da nema odstupanja od tehničke dokumentacije“, ističe Redžib Skomorac iz Centra za životnu sredinu.

Iz ovog udruženja koje se godinama bori za zaštitu životne sredine nakon novih saznanja sa terena i posjedovanja novih snimaka na kojima se jasno vidi izgrađen čvrsti objekat, obraćaju se resornom ministarstvu koje odgovara da u tom trenutku MHE nema niti građevinsku dozvolu, te da mu je izdata građevinska dozvola za izvođenje pripremnih radova od 29.5.2020. godine, u kojom se odobrava izvođenje pripremnih radova koje podrazumijeva konkrentno ”izgradnja zaštitne ograde gradilišta, postavljanje privremenih objekata za potrebe gradilišta, na primjer kancelarijski prostor i slično, kao i priprema unutrašnje saobraćajne komunikacije”.

„Kako je bilo očito da je na spornoj lokaciji investitor izgradio čvrsti objekat koji je bio trajno vezan za zemljište, zbog čega se isti ne može smatrati privremenim, a bez da je za to ishodovao redovnu građevinsku dozvolu, odnosno ekološku dozvolu, niti je nadležnom ministarstvu podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za izvođenje preostalih radova na izgradnji MHE “Hotovlje”, to smo u oktobru mjesecu od republičkih inspektora ponovno zahtjevali hitno provođenje nadzora radi identifikacije izgrađenog objekta“, naglašava Skomorac.

Odgovor stiže od područnog vodnog inspektora koji je na lokalitetu bio 27.11. prošle godine i utvrdio, kako tvrde iz Centra za životnu sredinu, potpuno pogrešno činjenično stanje, budući da je inspektor za sve objekte, koji čine MHE ”Hotovlje”, naveo da su planirani, iako su cjevovod i mašinska zgrada već bili potpuno sagrađeni.

Poseban problem izgradnje ove MHE je da se pozicija početka vodozahvata nalazi u neposrednoj blizini rezervoara pitke vode kojim se napaja opština Kalinovik.

„Činjenica da je planiranje postrojenja ove snage u gornjem toku Vrhovinske rijeke potpuno pogrešno izvodi se i iz mišljenja koje je dostavljeno od strane Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS, a u kojem se između ostalog navodi sljedeće: Uticajima na potencijalna izvorišta vode za piće nije se posvetila naročita pažnja od strane izrađivača prethodne procjene. Mašinska zgrada je u nenaseljenom mjestu u gornjem toku Vrhovinske rijeke 300 metara ispod kaptiranog izvorišta rijeke koji je namijenjen za javno vodosnadbijevanje stanovništva. Objekat je dosta blizu kaptaže u zaštitnim zonama javnog vodnog objekta (…). Iako je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS razmatralo i ovo mišljenje, to ga nije spriječilo da investitora ipak oslobodi od obaveze pribavljanja Studije uticaja na životnu sredinu, kojom bi se inače morale predvijeti sve negativne implikacije izgradnje u zonama zaštićenog javnog vodnog objekta, a što rezultirala time da je pravo lokalnog stanovništva na pristup pitkoj vodi potencijalno dovedeno u opasnost“, posebno naglašava Skomorac.

Zajedno sa ekipom Centra za životnu sredinu bili smo na lokalitetu na kojem se gradi ova mala hidrocentrala i ribnjak i lično smo se uvjerili u trenutno stanje na Vrhovinskoj rijeci. Gradilište puno radnika i teške mašinerije, položene cijevi, izgrađena mašinska zgrada. Radnici koji su bili prisutni na gradilištu nisu nas ništa pitali kada su pored nas prošli sa nekoliko kamiona iako su vjerovatno bili svjesni da smo došli namjenski da obiđemo baš taj lokalitet. Predio oko Vrhovinske rijeke je netaknuta priroda gdje se samo u daljini naziru prva naselja. Ipak, netaknutu prirodu narušila je ljudska ruka i to njen najljepši dio – rijeku. Video koji smo snimili dronom na najbolji način prikazuje u kakvom je stanju Vrhovinska rijeka trenutno i kakvu sudbinu očekuju sve naše rijeke, pošto je za skoro sve i jednu rijeku u BiH planirana (barem) jedna mala hidrocentrala.

„Stanje je takvo da investitor ”DELASO” d.o.o., za vrijeme izgradnje svih objekata koji čine cjelinu MHE ‘Hotovlje’, nije imao ishodovane neophodne dozvole, već je u najboljem slučaju sve radove izveo na temelju preliminarne dozvole za izvođenje pripremnih građevinskih radova, izdate od strane ministarstva koje ga je oslobodilo i obaveze za izradom Studije uticaja. Međutim, problem je u tome što ovo nije redovna građevinska dozvola, već prilično opskurna dozvola koja se izdaje shodno Zakonu o uređenju prostora i građenju. Tamo prosto nema ničega što liči na bilo kakav ribnjak. Na lokaciji je potpuno izgrađena mašinska zgrada za MHE «Hotovlje», kao i transportni cjevovod koji je doveden do same zgrade, te po svojim gabaritima i promjeru očito prevazilazi potrebe bilo kakvog ribnjaka“, izričit je Redžib Skomorac.

„Stoga, sumnjamo da je investitor u MHE ‘Hotovlje’ koristio koncesiju i dozvole za izgradnju ribnjaka, izdate bliskoj firmi, kao alibi za izgradnju mnogo unosnijeg postrojenja, a kao dokaz našim tvrdnjama jeste i dokumentacija koju je ovaj investitor dostavio uz zahtjev za izdavanje rkološke dozvole, koja u potpunosti opisuje ono što je već izgrađeno. U prilog tome ide i činjenica da je koncesioni period za ribnjak dodjeljen u trajanju od 30 godina, a kako je isti počeo da teče još 2012. godine, bez da se faktički ribnjak započeo i graditi nakon skoro trećinu tog perioda, navodi na zaključak koja od dvije koncesije je zapravo bila cilj. Kako je zahtjev za izdavanjem ekološke dozvole skoro bio na javnom uvidu, to smo svakako ukazali na samovolju investitora, ali i sve propuste kako ministarstva tako i inspekcija, zahtjevajući da se zahtjev investitora odbije, kao i da se o svemu obavijesti koncedent, Komisija za koncesije, kao i organi krivičnog gonjenja“, ističe Skomorac.

Poseban problem, ističu u Centru za životnu sredinu je i vodostaj koji bi nakon konačne izgradnje MHE Hotovlje i cjevovoda od skoro 5 kilometara i promjera jedan metar bio skoro pa zanemariv. To je posebna šteta jer je Vrhovinska rijeka zapravo rijeka prve kategorije.

„Uzevši u obzir da je cjevovod za MHE ’Hotovlje’ dužine preko 5 km, te da je enormnih gabarita cjelom svojom dužinom, prosto nije jasno na osnovu kojih parametara se na jednoj manjoj planinskoj rijeci kao što je Vrhovinska projektovalo postrojenje snage od čak 4,68 MW. Ovo govori da bi poslovanje ove MHE bilo drastično manje od očekivanog, što bi investitor sasvim sigurno pokušavao nadomjestiti usmjeravanjem cjelokupne vode u turbine, ostavljajući korito rijeke potpuno suhim“, alarmiraju iz Centra za životnu sredinu.

Stanište ugroženih vrsta

Vrhovinska rijeka je karakteristična i po tome, ili barem bila, da se u njoj nalaze i dvije zaštićene, odnosno ugrožene vrste. Ova rijeka je stanište vrste potočnog raka Austropotamobius torrentium, prepoznatog kao vrste od interesa za Evropsku Uniju, kao i jedno od najvećih i najviše očuvanih staništa autohtone potočne pastrmke Salmo trutta.

„Uopšte gledano za to područje na kojem se nalazi Vrhovinska rijeka i taj gornji dio sliva rijeke Neretve je prije nekoliko godina izrađen prijedlog za zaštitu izvorišta i gornjeg toka rijeke Neretve sa njenim pritokama kao značajnog ribljeg lovišta. Rađena je jedna opširna studija od strane profesora Vegare koji je predavač na jednom norveškom prestižnom fakultetu koji je sa svojim stručnim timom radio studiju zdravstvenog stanja riba i došao do zaista sjajnih rezultata, od kvaliteta vode do zdravstvenog stanja riba. Poslije toga je donesena odluka o izgradnji sedam malih hidrocentrala na Neretvi i jedna na Vrhovinskoj rijeci. Ukoliko se to sprovede u djelo to područje izgubiće sve karakteristike jedne teritorije koja bi moglo i trebalo da bude zaštićeno kao svojevrstan prirodni rezervat“, ističe Dejan Radošević, rukovodilac Sektora za biološko-tehničke poslove Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa.

„Bitna je i konstatacija ovog Zavoda koja se vjerovatno tiče suštine samog problema – a to je da konkretni slučaj predstavlja “nespojivost planskih rješenja”, s obzirom da se izmjenama i dopunama Prostornog Plana Republike Srpske do 2025. godine “područje gornjeg toka rijeke Neretve planira za zaštitu u kategoriji Područje upravljanja staništem”. Ove vrste su zaštićene kako Uredbom o strogo zaštićenim i zaštićenim vrstama RS, tako i Aneksom III Bernske konvencije, kao i Dodatkom II Direktive o staništima EU – što ne ostavlja prostora za izbjegavanje sistematske zaštite istih. Stoga, konkretno izgradnja hidroelektrane u staništu ovih vrsta je u suprotnosti sa preuzetim međunarodnim obavezama BiH, budući da iskustvo pokazuje da takve vrste, koje zavise od čiste vode, ne mogu preživjeti nizvodno od vodozahvata za MHE“, naglašavaju iz Centra za životu sredinu.

Dozvole uprkos nizu nepravilnosti

Uprkos svemu, krajem prošle godine, i to na dan kada smo obilazili navedenu lokaciju na kojoj smo svjedočili već izgrađenoj MHE, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, i pored svih nepravilnosti, te tada dodjeljuje ekološku i istovremeno građevinsku dozvolu firmi “Delaso” za izgradnju MHE “Hotovlje” na Vrhovinskoj rijeci.

Kako nezvanično saznajemo, resorno ministarstvo je moralo po zakonu izdati dozvolu, jer nemaju nikakve zvanične navode o nepravilnostima od inspekcija koje bi potvrdile navode Centra za životnu sredinu.

Na naš upit upućen Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju dobili smo odgovor da je sve urađeno po zakonu i ništa mimo predviđenih dozvola.

Odgovor smo dobili i od Inspektorata RS i on je kontradiktoran u odnosu na odgovor resornog ministarstva.

Republički građevinski i republički vodni inspektor vršili su kontrolu u mjestu Hotovlje na Vrhovinskoj rijeci i konstatovano je da su do trenutka vršenja inspekcijske kontrole izvedeni građevinski radovi koji se odnose na iskop rova, polaganje cjevovoda na desnoj i lijevoj obali vodotoka i zatrpavanje rova upotrebom građevinske mehanizacije, u dužini od cca 4 kilometra, te izgradnja ”ležeće” ploče od armiranog betona i vertikalnih armiranobetonskih stubova na ploči.

MPUGiE u zadnjem pasusu odgovora potvrđuje da nisu izdali redovnu građevinsku dozvolu prije dozvola po Zakonu o zaštiti životne sredine, jer i ne mogu prije ekološke dozvole, koju su izdali krajem novembra 2020. godine. Republička uprava za inspekcijske poslove se opet, i pogrešno, referiše na dozvolu za pripremne građevinske radove, koje nikako ne ovlašćuju investitora na izgradnju koja se desila na Vrhovinskoj rijeci, naglašavaju iz Centra za životnu sredinu. To je bio povod da protiv Republičke uprave ulože žalbu kod MPUGiE, ali i konačno krivičnu prijavu protiv investitora u MHE “Hotovlje”.

Od Republičke uprave za inspekcijske poslove smo dobili još jedan zapisnik o inspekcijskom nadzoru, načinjen kasnije, tačnije 9. decembra prošle godine. Pogađate, ni tu nisu uočene nikakve nepravilnosti.

Ono što je zanimljivo u cijeloj priči je da su za MHE “Hotovlje” ekološka i građevinska dozvola izdate isti dan, odnosno 27.11.2020.godine. Nelogično je, kažu naši izvori, da se dogodi takav slučaj, jer obično koncesionar mora posebno da zahtjeva izdavanje građevinske dozvole. Prema posljednjem zapisniku Inspekcije proizilazi da je investitor prijavio početak radova na izgradnji MHE dana 7.12.2020.g. (na kraju str. 2). Inspektor je na terenu bio svega dva dana kasnije, tačnije 9.12.2020, što je poseban apsurd u zapisniku, jer ispada da je MHE mogla biti zakonito izgrađena u roku od samo dva dana!?

Iz Opštine Kalinovik, iz kabineta načelnice Mileve Komlenović, nismo dobili odgovore na pitanja koja se tiču izgradnje MHE na teritorije ove prirodom bogate opštine.

Pozitivna presuda za odbranu Vrhovinske rijeke

Ipak, da nade u spas Vrhovinske rijeke možda ima dokazala je nedavno donesena presuda  Okružnog suda u Banja Luci.

Postupajući okružni sudija donio je 05.01.2021. godine pozitivnu presudu za odbranu Vrhovinske rijeke i presudom uvažio tužbu podnesenu od strane Centra za životnu sredinu, a pripremljenu u saradnji sa Aarhus centrom u BiH. Presudom je poništeno sporno rješenje Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS kojim je nosilac projekta “Delaso” d.o.o. Teslić oslobođen obaveze da izradi Studiju uticaja na životnu sredinu za malu hidroelektranu “Hotovlje” na Vrhovinskoj rijeci, nakon čega se resornom ministarstvu nalaže da provede ponovni postupak.

Okružni sud je naime utvrdio da resorno ministarstvo nije uvažilo mišljenje Instituta za javno zdravstvo RS-a kojim je ukazano da nije posvećena naročita pažnja uticajima na potencijalna izvorišta vode za pića od strane izrađivača prethodne procjene uticaja. Planirana mašinska zgrada bi se nalazila 300 metara ispod kaptiranog izvorišta rijeke koje služi za javno vodosnadbijevanje stanovništva. Resorno ministarstvo takođe nije uvažilo mišljenje Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa, u kojem je istaknuto kako ovo područje predstavlja stanište vrste potočnog raka Austropotamobius torrentium Schrank.

Stoga, ministarstvo koje vodi Srebrenka Golić je izdalo ekološku dozvolu za MHE “Hotovlje” na temelju sada već poništenog rješenja, zbog čega je Centar za životnu sredinu u decembru prošle godine uložio tužbu za koju se još čeka sudski epilog. U međuvremenu, a na osnovu obavezujuće presude, od Republičkog inspektorata , Centar za životnu sredinu je zahtjevao da hitno naloži obustavu svih aktivnosti na Vrhovinskoj rijeci. Sve navedeno, još ostavlja nadu za spas ove ranjene rijeke.

Također, zbog ovog svojevrsnog “organiziranog koncesionog poduhvata”, podnesene su i krivične prijave protiv investitora, s ciljem zadovoljena opšte, ali prije svega i ekološke pravde.

Malo ko je do sada čuo za tu malu i čudesnu rijeku Vrhovinsku u opštini Kalinovik, ali Vrhovinska rijeka nije sama. Vrlo brzo stvari bi se mogle promijeniti. Možda upravo slučaj ove rijeke bude spas za sve ostale rijeke u BiH.

Možda će upravo njeno sudbonosno ime značiti kraj otimanju i betoniranju naših rijeka.

Dejan Rakita

Napomena: Ovaj članak dio je serije članaka nastalih u saradnji Centra za životnu sredinu i portala www.gerila.info i dio je kampanje “Sačuvajmo plavo srce Evrope”.

The post Sudbina rijeke Vrhovinske: Hidrocentrala zamaskirana u ribnjak, vlasti nijeme, inspekcije slijepe first appeared on Gerila.info.