Naprava koja je danas eksplodirala u Tesliću bila je podmetnuta na putu koji je u naposrednoj blizini kuće predsjednika Skupštine grada Teslića Slavena Jelića
najvjerovatnije je aktivirana automobilom.

Prvi rezultati istrage ukazuju da je naprava bila postavljena u konzervu, te je pomoću kočića i žice, koja je prevučena preko puta, podmetnuta tako da se aktivira kada se pređe preko žice.

„Jelić je ujutro vozio dijete u školu i točkovima je prešao preko žice. Međutim, nije odmah došlo do eksplozije, već tek naknadno kada na putu nije bilo nikoga. Nakon što je odvezao dijete Jelić se vratio i sve prijavio policiji“, kazao je jedan od svjedoka ovog incidenta.

Istorija političkog nasilja u Tesliću više je nego bogata. Svojevrsni početak političkih obračuna seže čak u 1998. godinu kada je tadašnjem poslaniku SDS-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske ispaljena zolja u kuću. U tom periodu je pretučen i visoki funkcioner SDS-a i kasniji predsjednik parlamenta Srpske Dušan Stojičić.

Na kuću tadašnjeg načelnika Teslića Radeta Pavlovića 2006. godine bačena je bomba. Pavlović je bio predsjednik opštine Teslić, dugogodišnji direktor Hemijske industrije „Destilacija, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske u dva mandata i načelnik Teslića u periodu od 2004. do 2008. godine.

Tadašnji šef policije u Tesliću Željko Radonjić demantovao je navode visokih funkcionera SDS-a koji su tvrdili kako je policija otkrila da je Pavlović sam organizovao bombaški napad na svoju vikendicu u Pavlovićima nadomak Teslića.

U novembru 2016. godine zapaljen je automobil koji je koristio predsjednik Opštinskog odbora Partije demokratskog progresa (PDP) u Tesliću Radojica Todić. Dva mjeseca ranije kandidatu SDS-a za lokalni parlament Nevenu Majstoroviću je zapaljen skupocjeni Audi A5. Požar je izazvan na parkingu u Karađorđevoj ulici u Tesliću, a povrijeđenih nije bilo.

„Audi je poliven gorivom, a zatim i zapaljen. Uviđajem je utvrđeno da je požar na vozilu izazavan namjerno otvorenim plamenom“, saopštila je tada portparol CJB Doboj Ljerka Stanimirović.

U julu 2017. godine na automobilu koje je bilo u vlasništvu porodice odbornice SNSD-a u Skupštini opštine Teslić Dijane Đekanović izbušene su sve četiri gume i zabijen je nož u krov. Ona je u julu te godine, zajedno sa Savom Radićem i Draganom Nikolićem, napustila Klub odbornika SNSD-a u Tesliću zbog, kako su tada naveli, višemjesečnih pritisaka koji se provode nad njima i zbog neslaganje sa predsjednikom OO SNSD-a Draganom Bogdanićem.

Mediji su u novembru 2020. godine objavili objavio je video na kojem se vidi kako je, trećeg marta 2019. godine, grupa batinaša pretukla aktivistu Socijalističke partije iz Teslića Zdravka Škrebića i njegovu suprugu Esmu Mekić. Tada je teško pretučen i Momo Pozderović.

Policija u Tesliću podnijela je u julu 2024. godine prijavu Okružnom javnom tužilaštvu u Doboju protiv zamjenika predsjednika Opštinskog odbora SNSD Srđana Klječanina, Stefana Đukarića, te Milana i Strahinje Klječanina zbog sumnje da su pretukli Daria Vidovića (21) i Zorana Kusića
(21) u Tesliću. Kako je tada saopšteno iz policije, njih četvorica su osumnjičeni za nasilničko ponašanje.

„Policiji je prijavljeno da su oko 3.25 časova u Dom zdravlja u Tesliću javili D.V. i Z.K. sa povredama koje su zadobili od strane više osoba koji su ih presrele automobilom i napali u povratku kući. Identifikovani su S.K., M.K., S.Đ. i S.K., svi iz Teslića, zbog postojanja osnova sumnje da su izvršili krivično djelo nasilničko ponašanje“, saopšteno je tada iz PU Doboj.

Prema informacijama iz medija, svemu je prethodio sukob u diskoteci „XL“ u Tesliću. Nešto kasnije Klječanin je, zajedno sa više osoba, u Gornjem Tesliću presreo automobil u kojem su bili Kusić i Vidović, te su obojicu pretukli i nanijeli im višestruke povrede. Pretučeni mladići policajcima su izjavili da su prepoznali četvoricu napadača koji su identifikovani.

Nakon batinanja mladići su primljeni u Dom zdravlja u Tesliću, a potom su prevezeni u dobojsku bolnicu. Vidović je pušten na kućno liječenje, dok je Kusić zadržan u bolnici. Klječanin je negirao optužbe da je bio učesnik nasilnog napada na druge osobe u Tesliću. Slučaj još nije dobio sudski epilog.

Goran Dakić, Gerila info

The post Istorija političkih obračuna i napada u Tesliću: Od prebijanja do bombi first appeared on Gerila.info.

Ovih dana u Republici Srbiji svjedočimo pooštravanju postupanja policije prema demonstrantima, i uvođenju grupa „batinaša” koje policija štiti, a koji vrše teror nad građanima i građankama.

Premlaćivanja nenaoružanih građana i građanki širom Srbije i ispaljivanje pirotehničkih i drugih sredstava na građane bez ikakvog upozorenja predstavljaju flagrantno kršenje i domaćih zakona i međunarodnih konvencija o sprečavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.

Posebno zabrinjavaju opasne izjave predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je još „jedino preostalo da neko strada” i najave da će u narednim danima iskoristiti „sve što nam je na raspolaganju” da se uvede red.

Kuća ljudskih prava Banja Luka oštro osuđuje ovakve prijetnje koje unose dodatni nemir (strah) među građane i građanke Srbije, te poziva i UN i evropske institucije za sprečavanje mučenja da hitno posjete Srbiju i na licu mjesta utvrde činjenično stanje i da posebno razgovaraju sa privedenim licima koje su tukli, ponižavali i prijetili im silovanjem, kao u slučaju studentice Nikoline Sinđelić.

Takođe, Kuća ljudskih prava Banja Luka poziva nosioce javnih funkcija u Republici Srpskoj da se uzdrže od pružanja bezrezervne podrške predsjedniku druge države čije policijske i parapolicijske snage tuku građane.

Mnogi građani i građanke Republike Srpske ne podržavaju metode koje je režim u Srbiji izabrao za obračunavanje sa protestantima, a koje uključuju kontinuiranu satanizaciju putem medija i fizičke napade na građane i građanke. Kuća ljudskih prava smatra krajnje neprimjerenim i licemjernim ponašanje i izjave političara u Republici Srpskoj koji zarad vlastitih interesa opravdavaju nasilje i gušenje kritičke misli u Srbiji.

The post “Zaustaviti nasilje nad građanima Srbije” first appeared on Gerila.info.

Napad na jutjubera Nevena Krstića (Nevenclips) u Pionirskom parku u Beogradu, pretvorenom u improvizovano kamp-naselje „Ćacilend“, razotkrio je koliko je daleko otišla neformalna uzurpacija javnog prostora. O tome ko smije da priđe parku danas odlučuje grupa tzv. „Ćacija“, dok policija građane upućuje da pitaju njih da li mogu da uđu.

Incident je uslijedio samo dan nakon što je sud odbacio inicijativu za lišenje poslovne sposobnosti predsjednika Aleksandra Vučića, ali je ipak u navodima prepoznao elemente krivičnog djela i proslijedio predmet tužilaštvu. Paralelno, na partijskim i provladinim profilima na društvenim mrežama širi se slogan „Uvek Ćaci, nikad naci“, koji javno legitimiše novo, paralelno „obezbjeđenje“ centra grada.

Neven Krstić je došao da snimi reportažu o „Ćacilendu“. Prethodno je zatražio zaštitu dvojice policajaca ispred kapije parka, koji su mu, bez daljih objašnjenja, rekli da „slobodno uđe“⁠. Prvih nekoliko izjava prošlo je mirno, ali je zatim nervozni muškarac počeo da ga vrijeđa zbog odijevanja. Za manje od minute okružilo ga je pet-šest lica, bačena je flašica vode, a potom su počeli udarci. Kamera je pala, ali se na snimku jasno čuje Krstićevo višestruko dozivanje policije.
Pošto niko nije došao, ekipa je preskočila zid i pobjegla. Krstić je završio u Urgentnom sa ušivenom posjekotinom ispod usne i modricama⁠.

Službenici MUP-a, prisutni na ulazu nekoliko minuta ranije, nisu se pojavili tokom napada. To nije prvi put. Očevici i novinari već mjesecima bilježe da ih dežurni policajci upućuju da „pitaju Ćacije“ smiju li da prođu, čime praktično priznaju paralelni autoritet neformalne grupe nad državnim organom⁠. I na snimku koji je Krstić objavio na Jutjubu vidi se kako policajci prebacuju odgovornost na „domaćine“ kampa⁠.

Pionirski park formalno je pod ingerencijom Grada Beograda. Zakonom o javnoj svojini parkovi spadaju u opšte dobro u javnoj upotrebi. Svako ograničenje pristupa moguće je tek odlukom nadležnog organa i uz jasno označenu zabranu. Ni jedna takva odluka nije objavljena u Službenom listu. Time policija, prepuštanjem kontrole neformalnoj grupi, faktički odustaje od obezbjeđenja javnog prostora i krši sopstvena ovlašćenja iz Zakona o policiji o dužnosti da „štiti bezbjednost građana i javni poredak“.

Istovremeno kada je Krstić napadnut, Prvi osnovni sud odbacio je inicijativu advokata Miroja Jovanovića da se predsjednik Aleksandar Vučić liši poslovne sposobnosti. Ipak, sud je naglasio da navodi iz podneska „sadrže elemente krivičnih djela čije gonjenje se preduzima po službenoj dužnosti“, te je predmet proslijedio Prvom osnovnom javnom tužilaštvu u Beogradu⁠.

Pravna zajednica taj potez vidi kao presedan. Sud je, iako je procesno odbacio inicijativu, eksplicitno otvorio vrata krivičnom gonjenju najvišeg državnog funkcionera, što dodatno naglašava pitanje selektivne (ne)primjene zakona u slučajevima „na terenu“, poput Ćacilenda.

Dok građani i novinari ne mogu u park bez „dozvole“, provladini portali, stranački profili SNS-a i čak predsjednikov Instagram stori masovno dijele plakate sa porukom „Uvek Ćaci, nikad naci“⁠.

Time se nasilna kontrola javnog prostora predstavlja kao patriotski čin i stavlja u binarni kod „mi“ (Ćaci, tj. lojalisti) protiv „njih“ (kritičari označeni kao „naci“).

Normalizacija paralelne sile vidljiva je u činjenici da “Ćacilend” funkcioniše kao pokazna vježba moći. Lojalni aktivisti mogu se nesmetano smjestiti na državnom zemljištu, kontrolisati ulaze i, po potrebi, fizički napadati sve koje proglase nepoželjnim. U takvim okolnostima rapidno se urušava povjerenje u policiju, jer kada službenici ne reaguju na pozive za pomoć niti obezbjeđuju slobodan prolaz, građanima se šalje poruka da je lična sigurnost selektivna privilegija rezervisana za podobne.

Gerila.info

The post Uzurpacija javnog prostora: Kako su „Ćaci“ zauzeli park, a država okrenula glavu first appeared on Gerila.info.

Ispred Palate pravde u Trebinju, spontano se okupilo stotinjak građana s ciljem pružanja podrške porodici tinejdžera koji je zadobio teške tjelesne povrede, nakon što ga je više maloljetnika pretuklo u subotu popodne.

Okupljeni građani poručuju da se ne osjećaju sigurno i da je krajnje vrijeme da institucije počnu da obavljaju svoj posao. Kako naglašavaju, oni su protiv nasilja.

Roditelji dječaka koji je pretučen nisu željeli da se javno obrate medijima. U neformalnom razgovoru poručili su da neće odustati i da će se boriti za pravdu. Prije svega, najvažnije im je da njihov sin bude dobro i da institucije počnu da rade svoj posao. Smatraju da je kvalifikacija krivičnog djela pogrešna, te da ovo nije ništa drugo nego pokušaj ubistva, jer je više lica krenulo na jednog tinejdžera.

Iz Okružnog javnog tužilaštva kažu da će se naknadno obratiti i obrazložiti cijelu situaciju.

Povrijeđeni maloljetnik se trenutno nalazi u trebinjskoj bolnici, a kako smo saznali iz ove zdravstvene ustanove dobrog je opšteg stanja.

U subotu u poslijepodnevnim časovima nakon prijema u bolnicu tunejdžer je operisan, a trenutno se prati njegovo zdravstveno stanje.

“Operaciju su izveli načelnik Odjeljenja za urologiju, dr Zvonko Sovtić, zajedno sa dr Goranom Andrijaševićem, te su uspješno sanirane urološke povrede.Dječak se trenutno nalazi na Odjeljenju za urologiju, dobrog opšteg stanja, a njegovo zdravstveno stanje će se pratiti intenzivno u narednih 48 časova, nakon čega će biti razmatran otpust”, rekla je Direktu Nikolina Jelić portparol trebinjske bolnice.

Krajem prošle godine, Gordana Rajić, ombudsman za djecu RS, je rekla da se u istraživanju provedenom 2024. o vršnjačkom nasilju među učenicima svih srednjih škola Republike Srpske od prvog do trećeg razreda, njih čak 24 odsto se izjasnilo da su bili žrtve nekog oblika nasilja tokom školovanja.

U istraživanju o vršnjačkom nasilju je učestvovao ček 5.701 učenik iz svih srednjih škola RS.

Prema podacima Institucije ombudsmana za djecu, prošle godine evidentirano je 127 prijava o povredi prava djece na zaštitu od nasilja, od kojih se 52 odnose na vršnjačko nasilje.

GERILA/direkt-portal.com

The post VRŠNJAČKO NASILJE U TREBINJU Okupljeni građani pred Palatom pravde traže pravdu za pretučenog dječaka first appeared on Gerila.info.

U mirnom gradiću u Bosni i Hercegovini desio se šokantan čin brutalnosti.

U Mrkonjić Gradu, četrnaestogodišnji dječak je nožem izbo svog druga iz detinjstva više puta, prekrio ga lišćem i otišao. Ovaj uznemirujući incident, koji je sada kvalifikovan kao pokušaj ubistva, otkriva dublji, ukorijenjen problem — rastuće nasilje među mladima i sistemski neuspjeh da se ono spriječi.

Prema policijskim izvještajima, dvojica dječaka su bili bliski prijatelji od djetinjstva, ali je njihovo prijateljstvo narušeno nedavnom svađom. Navodno, napadač je pozvao druga da se pomire, ali je tom prilikom počinio brutalan napad nakon čega je žrtvu ostavio da se bori za život. Povrijeđeni dječak je uspio da se dovuče do puta, gdje su ga pronašli radnici i odmah prevezli u bolnicu. Trenutno se nalazi u stabilnom stanju, ali će psihološke posljedice po obe porodice — i širu zajednicu — trajati mnogo duže.

Postavlja se pitanje šta je motivisalo tinejdžera na tako ekstremno nasilje? Slučaj u Mrkonjić Gradu nije izolovan incident već dio rastućeg trenda, kako u Bosni i Hercegovini i Balkanu, tako i šire. Istraživanja UNICEF-a i lokalnih nevladinih organizacija pokazuju da je nasilje među mladima naglo poraslo u posljednjoj deceniji. Faktori koji doprinose ovom problemu uključuju izloženost porodičnom nasilju, vršnjačko maltretiranje, sukobe pojačane društvenim mrežama, kao i normalizaciju agresije u postratnim društvima koja se još uvijek nose s traumama.

U studiji koju je sprovela sarajevska organizacija Atlantska inicijativa ističe se da neriješena trauma iz rata devedesetih, u kombinaciji sa slabom institucionalnom podrškom, stvara plodno tlo za konflikte među mladima. Nalazi ukazuju na opasnu normalizaciju agresije kao načina rješavanja sukoba — mentalitet koji se prenosi generacijama.

Širi društveni problem

Incidenti poput ovog u Mrkonjić Gradu ukazuju na slabosti društva koje nije u stanju da zaštiti svoju djecu od nasilja. Škole često nemaju obučene savjetnike, a sistemi za rano prepoznavanje i medijaciju sukoba praktično ne postoje. Istovremeno, ekonomske teškoće ostavljaju mnoge porodice bez sredstava za pružanje adekvatne emocionalne podrške djeci.

Stručnjaci za ponašanje adolescenata ističu da korijeni nasilja među mladima nikada nisu jednostavni. Naglašavaju da je u pitanju kumulativni efekat zanemarivanja, izloženosti nasilju i nedostatku uzora. Kada djeca osećaju da nemaju podršku, njihova frustracija se manifestuje destruktivnim ponašanjem.

Institucije u Bosni i Hercegovini često ne reaguju adekvatno. Pravne okvire ne prate specijalizovani rehabilitacioni programi za maloljetne počinioce, ostavljajući ih ranjivim na ponavljanje sličnih djela. U ovom slučaju, osumnjičeni dječak je brzo uhapšen, ali postavlja se pitanje šta ga čeka u pravosudnom sistemu koji je više fokusiran na kaznu nego na rehabilitaciju?

Još jedna dimenzija nasilja među mladima je uloga društvenih mreža u eskalaciji sukoba. Platforme poput TikToka i Instagrama, koje su popularne među tinejdžerima, sve češće se koriste za pojačavanje konflikata. Mala nesuglasica može prerasti u javno poniženje ili prijetnje, dodatno podstičući neprijateljstva. Istraživanja pokazuju da sajber maltretiranje i pritisak vršnjaka na ovim platformama često prethode nasilnim konfrontacijama.

U Mrkonjić Gradu, lokalna zajednica spekuliše da li su društvene mreže igrale ulogu u sukobu između dvojice dječaka. Policija još nije potvrdila takvu povezanost, ali stručnjaci upozoravaju da digitalni svijet često djeluje kao tihi saučesnik u stvarnom nasilju.

Rješenja na vidiku?

Suočavanje s nasiljem među mladima zahtijeva višeslojan pristup. Istraživanja iz skandinavskih zemalja, često navođenih kao modeli za rješavanje maloljetničke delinkvencije, naglašavaju važnost rane intervencije. Škole u Norveškoj i Finskoj, na primjer, uvode programe rješavanja sukoba već u osnovnim školama, dok roditelji prolaze obuku za nenasilnu komunikaciju.

U Bosni i Hercegovini, pojedine inicijative nevladinih organizacija već donose pozitivne rezultate. Lokalne nevladine organizacije organizuju radionice koje mladima pružaju vještine emocionalne regulacije i rješavanja sukoba. Međutim, ovi napori su daleko od sistemskih i često su ograničeni nedostatkom finansija i političke volje.

Vlast takođe mora preduzeti konkretne korake. Jačanje usluga mentalnog zdravlja za djecu i uvođenje obaveznih programa medijacije u školama mogli bi biti ključni u suzbijanju ovog zabrinjavajućeg trenda. Međunarodna podrška, uključujući sredstva EU i UNICEF-a, mogla bi ubrzati takve reforme.

Tragedija u Mrkonjić Gradu je sumorni podsjetnik na to koliko duboko ukorijenjeni problemi poput nasilja, siromaštva i društvenog zanemarivanja pogađaju mlade generacije. Iza naslova, ovo je priča o dvojici dječaka čija su djetinjstva obilježena sistemskim promašajima, što je kulminiralo činom nasilja koji je mogao biti izbjegnut.

Dok se žrtva oporavlja, a počinilac suočava s pravosudnim sistemom, grad — i nacija — moraju se suočiti s teškim pitanjima o tome kako štite svoju djecu. Ovo nije samo priča o jednom izolovanom incidentu. Ovo je priča o stvaranju društva gdje pomirenje ne završava krvlju i gdje djeca odrastaju učeći alate mira, a ne nasilja.

Ako promjena treba da dođe, mora početi sada. Svakim danom kašnjenja cijena se mjeri ne samo u statistikama, već u životima koji su zauvijek promijenjeni.

Gerila.info

The post Kada djetinjstvo preraste u nasilje: Porast nasilja među mladima first appeared on Gerila.info.

U srcu Banjaluke, na Trgu Krajine, odigrala se potresna scena povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.

Deset praznih stolica s natpisima bilo je postavljeno kako bi simbolizovale izgubljene živote žena zbog rodno zasnovanog nasilja. „Mjesto za majku čije dijete više nema kome da kaže ‘volim te’“, pisalo je na jednoj. „Mjesto za hrabru ženu kojoj sistem nije pružio zaštitu“, stajalo je na drugoj. Ove riječi odjekuju bolnom istinom: nasilje nad ženama nije samo privatna tragedija, već i sistemski promašaj.

Ovaj upečatljiv prizor organizovale su narodne poslanice Tanja Vukomanović i Mirna Savić Banjac. Stolice su služile kao oštar podsjetnik na deset žena ubijenih u Bosni i Hercegovini prošle godine koje su žrtve društva koje se još uvijek nije suočilo sa ukorijenjenim uzrocima ovog nasilja.

„Svaki mjesec, jedan muškarac u Bosni i Hercegovini ubije ženu s kojom je u vezi. To su zastrašujući podaci koje sistem nastavlja da ignoriše“, upozorila je Vukomanovićeva tokom događaja. Poslanice su naglasile da se problem ne završava na zakonima. Ključno je promijeniti društvene norme i riješiti sistemsku inertnost.

Nedavni slučajevi, poput ubistva žene u Gradačcu, naglašavaju težinu situacije. Uprkos policijskoj intervenciji, sud nije izrekao zabranu prilaska na vrijeme, pozivajući se na proceduralne prepreke. „Neke od ovih žena sistem je bukvalno ubio“, izjavila je Vukomanovićeva, što je uznemirujuća optužba na račun birokratske nebrige.

Pandemija femicida

Kriza u Bosni i Hercegovini odražava globalnu epidemiju. Prema izvještaju Kancelarije UN za drogu i kriminal (UNODC) i UN Women, najmanje 85.000 žena i djevojaka ubijeno je širom svijeta u 2023. godini, od čega je 60% ubio partner ili član porodice. To je 140 žena svakog dana – jedna svakih 10 minuta.

„Dom i dalje ostaje najopasnije mjesto za žene“, navodi se u izvještaju, koji ističe univerzalnost ovog problema. Dok su u Evropi i na američkom kontinentu za femicide uglavnom odgovorni partneri, u Africi i Aziji to često čine članovi porodice. Mnoge žrtve prijavile su prethodno fizičko, seksualno ili psihičko nasilje, što otvara bolnu mogućnost da su se mnoga ubistva mogla spriječiti pravovremenom intervencijom.

„Ovo nije neizbježno“, izjavila je direktorka UN Women, Sima Bahous. „Države moraju pooštriti zakone i obezbijediti njihovu primjenu kako bi se izborile s ovim duboko ukorijenjenim nasiljem.“

Uprkos pokazateljima, napredak je frustrirajuće spor. U Republici Srpskoj postoje samo tri sigurne kuće za žene, što je neadekvatno za populaciju koja se suočava sa eskalacijom nasilja. Pokušaji izmjene zakona takođe su naišli na prepreke. Šestomjesečni zastoj između nacrta i predloga Zakona o zaštiti od nasilja – kašnjenje koje proizlazi iz nemara vlasti – oslikava sistemsku nezainteresovanost.

Savić Banjac insistira da su hitne reforme neophodne. „Zahtijevamo da se femicid u Krivičnom zakonu tretira kaznom koja nije manja od one za teško ubistvo. Nemamo vremena za proceduralna kašnjenja kada su životi u pitanju“, poručila je.

Promjena narativa

Osim pravnih mjera, poslanice naglašavaju potrebu za kulturnim i društvenim promjenama. „Nasilje nad ženama nije privatna stvar; to je društvena kriza. Ne borimo se samo za ravnopravnost žena, već za njihove živote“, istakla je Vukomanovićeva. Njene riječi odražavaju globalne pozive na sveobuhvatne preventivne strategije, od edukativnih kampanja do brze reakcije policije i proširenja mreže podrške.

Prazne stolice u Banjaluci podsjećaju nas da je iza svake statistike jedan ugašeni život – majka, sestra, kćerka – čiji je potencijal uništen nasiljem koje se moglo spriječiti. One su i poziv na akciju i oštra osuda sistema koji je omogućio ove tragedije.

Dok svijet obilježava Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, jasno je da borba nije završena. Od ulica Banjaluke do globalne scene, poruka je ista: ova kriza zahtijeva našu pažnju, naš bijes i, iznad svega, naše djelovanje. Za ove žene i bezbroj drugih, tišina nije opcija.

Gerila.info

The post Tiha epidemija: Sistemsko ignorisanje nasilja nad ženama first appeared on Gerila.info.

Incident u Srednjoj poljoprivrednoj i medicinskoj školi u Bijeljini, kada je otac jednog učenika fizički napao profesoricu Oliveru Krsmanović zbog navodne loše ocjene, izazvao je brojne osude i skrenuo pažnju na zabrinjavajući trend učestalih napada na prosvjetne radnike.

Napad se dogodio 11. oktobra 2024. godine, kada je Dragan Krstić, otac učenice, upao u zbornicu škole i udario Krsmanovićevu dva puta po licu.

„Ja čovjeka nikad prije nisam ni vidjela. On je ušao na vrata i počeo udarati, tek poslije mi je rekao čiji je otac. Nemaš pojma zašto se to dešava, koji je razlog. Što je najcrnje to jeste u konačnici ocjena, ali u suštini to su konsultacije za djecu koja polažu vanredno medicinsku i za koje ja odvojim svoje vrijeme da radim sa njima“, prisjetila se profesorica, koja je i dalje u šoku.

Nakon napada, škola je odmah obavijestila nadležne institucije, a policija je brzo reagovala i sankcionisala Krstića zbog fizičkog napada i vrijeđanja prema Zakonu o javnom redu i miru. Međutim, podrška institucija, prema riječima Krsmanovićeve, izostala je.

„Svi su ćutali tri dana, niko nije progovorio, kao da se nije ni desilo“, izjavila je, dodajući da je osjećala odbačenost i zapostavljenost, čak i od strane Ministarstva prosvjete koje nije pružilo nikakvu podršku.

“Mislim da se na taj način daje prvenstveno loša poruka djeci, loša poruka tom djetetu, koje hajmo postaviti hipotezu i da je oštećeno, ali mislim da se na jedan grub način urušava dignitet obrazovnih institucija, da se urušava dignitet učitelja ili nastavnika kao onog tradiucionalnog zanimanja, nečega što je u ne tako davna vremena bilo zanimanje za poštovanje“, kaže sociolog Vladimir Vasić.

Saopštenje policijske uprave u Bijeljini potvrđuje da je protiv Krstića pokrenut postupak za prekršaje, dok je škola tek četiri dana kasnije izdala saopštenje u kojem se navodi da su preduzete sve potrebne procedure i da je profesorici pružena puna podrška. Uprkos tome, Krsmanovićeva tvrdi da nije osjetila nikakvu konkretnu pomoć i da je ostala prepuštena sama sebi.

Dodatne informacije koje su isplivale u javnost otkrile su da je Dragan Krstić zaposlen u kompaniji AD Grad, te da je član organizacije Garda Panteri i SNSD-a. Zbog incidenta, najavljeno je njegovo isključenje iz stranke i organizacije, što je dodatno pojačalo kontroverzu i otvorilo pitanja o povezanosti nasilja s političkim i društvenim problemima.

Samostalni sindikat srednjih škola Republike Srpske najoštrije je osudio napad na profesoricu, nazivajući ga „nedopustivim kršenjem ljudskih prava koje zahtijeva najstrože zakonske sankcije“. U saopštenju zahtijevaju od nadležnih organa da hitno preduzmu sve potrebne mjere da se ovakvi incidenti više ne ponavljaju, zatim da osiguraju bezbjednost svih prosvjetnih radnika, da pokrenu efikasne istrage o svim prijavljenim slučajevima nasilja nad nastavnicima, kao i da kazne sve počinioce nasilja u skladu sa zakonom.

“Apelujemo na Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske da pokrene inicijativu pred Narodnom skupštinom Republike Srpske za donošenje zakona kojim će prosvjetnim radnicima u osnovnim i srednjim školama biti dodijeljen status službenog lica. Ovaj status bi značajno doprinio unapređenju položaja prosvjetnih radnika, povećanju njihove bezbjednosti, ali i statusa u društvu, kao i efikasnijem obavljanju njihovih dužnosti”, ističe se u saopštenju.

Predsjednica Samostalnog sindikata srednjih škola Marica Đervida u izjavi za Gerilu najoštrije je osudila svaki oblik nasilja, posebno u obrazovnim ustanovama koje bi trebalo da budu mjesta sigurnosti, učenja i međusobnog poštovanja.

“Fizički napad na našu koleginicu je neprihvatljiv poraz svakog civilizovanog društva. Nažalost ovaj događaj je još jednom ukazao na sveprisutnu krizu u kojoj se nalazi naš obrazovni sistem. Krajnje je vrijeme da se rješavaju problemi koji narušavaju ugled i dostojanstvo nastavničke profesije. Pozivam i molim sve relevantne institucije i društvo u cjelini da prepoznaju značaj prosvetnih radnika i da se angažuju na poboljšanju njihovog statusa”, ističe Đervida i naglašava da od nadležnih organi očekuje da poduzmu sve potrebne korake, “jer uručivanjem samo prekršajnih naloga neće spriječiti slične incidente u budućnosti”.

Naglašava da je kvalitetno obrazovanje temelj svakog prosperitetnog društva, a bez adekvatnog vrednovanja i zaštite prosvetnih radnika, kako ističe, teško je očekivati napredak.

“Napadnutoj koleginici želim prenijeti riječi podrške u ime cijele obrazovne zajednice, jer dijelimo ovu bol i šok zbog neprihvatljivog čina nasilja. Kao prosvetni radnici suočavamo se sa mnogim izazovima, ali nijedan izazov ne bi trebalo da uključuje strah za našu sigurnost”, ističe Đervida na kraju.

Ovaj slučaj otvorio je niz pitanja o sigurnosti u školama, odnosu prema prosvjetnim radnicima, te sveprisutnoj agresiji u društvu. Dok se čekaju konkretni potezi nadležnih, incident služi kao opomena da je krajnje vrijeme za sistemske promjene koje će vratiti ugled i sigurnost obrazovnih institucija.

Gerila.info

The post Napad na profesoricu u Bijeljini: Nasilje nad prosvjetnim radnicima ugrožava dignitet obrazovnog sistema first appeared on Gerila.info.

U jeku porasta slučajeva femicida u Bosni i Hercegovini, ljute i zabrinute građanke/građani, ženske aktivističke formalne i neformalne grupe i svi koji odbijaju da šute, pozivaju na proteste pod sloganom NITI JEDNA VIŠE!

Kada: Srijeda, 11. oktobar 2023, u 16:00

Jedanaesti u mjesecu nosi breme svirepog nasilja jer su posljednja dva okrutna slučaja femicida izvršena na taj dan.

Protesti će se održati širom zemlje, a tom prilikom će se pročitati zahtjevi koje upućujemo prema nadležnim institucijama, ali i čitavoj javnosti.

Zahtjevi protesta protiv femicida i nasilja nad ženama i djevojčicama

Zašto protesti?

Zato što je 48% žena u Bosni i Hercegovini pretrpjelo seksualno i rodno zasnovano nasilje.

Zato što se u 84% slučajeva nasilje u porodici i intimnim vezama nikada ne prijavi.

Zato što oko 70% istraga slučajeva prijavljenih nadležnim tužilaštvima bude obustavljeno.

Zato što su radi blage kaznene politike mnoge od njih, njihova djeca i najbliži izloženi stalnom i brutalnom nasilju. Pakao koji završava premlaćivanjem do smrti – uživo.

Zato što nam je dosta da gledamo kako broj žrtava raste iz mjeseca u mjesec, dok se nasilje nad ženama i djevojčicama općenito doživljava ili kao privatni problem ili ono za što su „same krive“, jer imaju „dug jezik“, jer im je „dekolte previše otvoren“, jer se „prave pametne“, jer su „izabrale pogrešnog čo'eka“, „ko im je kriv“!

One nisu krive! KRIV je, na prvom mjestu, u društvo duboko ukorijenjen sistem nejednakosti – naširoko njegovana patrijarhalna svijest koja žene i sve „druge“ smatra niže vrijednim ljudskim bićima, objektima koje se posjeduje, subjektima koji se tlače i guraju na najnižu društveno-ekonomsku ljestvicu – prve na udaru prekomjerne zloupotrebe moći i upotrebe sile. U kući, na ulici, na radnom mjestu, u javnom prostoru. Nigdje se ne osjećaju sigurno.

KRIVE su institucije i politike koje to dozvoljavaju. KRIVA je javnost koja im to dopušta.

Stoga, TRAŽIMO hitnu i djelotvornu reakciju odgovornih institucija na svim nivoima u Bosni i Hercegovini, te korjenitu promjenu u svim društvenim sferama gdje se ovakva uvjerenja, oblici svijesti i prakse potiču, zataškavaju, ili prećutno odobravaju.

Svaki naredni slučaj femicida je ODGOVORNOST cijelog društva.

Pozivamo vas da svojim učešćem i djelovanjem glasno poručite: NITI JEDNA VIŠE!

The post Najavljeni protesti u više gradova u narednu srijedu sa porukom: “NITI JEDNA VIŠE!” first appeared on Gerila.info.

Činjenicu da se nakon raspada bračne i porodične zajednice djeca najčešće na brigu i staranje povjere majkama, stotine očeva brutalno zloupotrebljavaju neplaćanjem alimentacije i zahtjevima za dodjelu starateljstva koje u stvari ne žele, čime se svete i obračunavaju sa bivšom partnerkom.

Piše: Andrijana Pisarević

Na ovu pojavu država i njene institucije zadužene za brigu o najranjivijim kategorijama, nemaju pravi odgovor, pa se očevi lako izvuku od svojih obaveza i zatrpavaju majke tužbama i zahtjevima, a majka, nerijetko i žrtva nasilja, bori se i protiv napada bivšeg supruga, ali i sistema, koji definitivno nije na njenoj strani.

Ovo su za eTrafiku ispričale majke koje se godinama unazad bore da prežive razlaz sa partnerom i prehrane svoju djecu. Njihovu priču potkrepljuju dokumenta koja su u posjedu našeg portala, ali i stručnjaci u ovoj oblasti. Oni kažu da je krah braka sam po sebi veoma težak za obje strane, da su žene sa malom djecom po izlasku iz braka veoma ranjive, a da je sistem svojim nemarom omogućio očevima da izbjegavaju svoje obaveze i preko leđa djece se obračunavaju sa majkama.

Kao da ovo nije dovoljno, one su vrlo često izložene osudama i nerazumijevanju okoline, a najteže im pada to što pomoć ne mogu da dobiju ni u centrima za socijalni rad, koji bi trebalo da im pruže najbolju moguću logistiku za započinjanje novog života.

Ovakvih primjera ima na svakom koraku. Jedna majka iz Banjaluke, sa kojom smo razgovarali, uspjela je da se razvede nakon pet godina suđenja, ali status starateljstva nad djecom, koja su sve vrijeme sa njom, još uvijek nije riješen. Ona priča da je od trenutka kada je sa dvjema djevojčicama napustila zajednički stan, teret izdržavanja i brige pao samo na nju. Pomoći nije bilo.

“Sistem sigurno nije naklonjen djeci. Kada se supružnici razvedu, proces dodjeljivanja starateljstva traje od pola godine do godinu dana. Čak i kada se sve dogovori, pola godine je najbrže što se može, do trenutka kada djeca dobiju izdržavanje. To, naravno, nije moj slučaj. Više od pet godina sam na sudu i još nije riješeno pitanje starateljstva nad djecom i nema nikakvog dokumenta koji bi bio osnova za plaćanje alimentacije. Za to vrijeme otac ne daje ni marku za izdržavanje. Dok su ga djeca viđala, plaćao je hranu koju su jele dok su bile sa njim i to je to. One više ne žele da kontaktiraju sa njim, porasle su i shvatile da ih koristi kao instrument za obračun”, priča naša sagovornica.

Ona dodaje da su u toku razvoda braka u fokusu suda i Centra za socijalni rad (CSR) samo roditelji, a djeca su sporedna. Svi se bave time da ne bi bio oštećen jedan od roditelja, potpuno zapostavljajući činjenicu da sve vrijeme dok traju ti procesi, djeca oskudijevaju i pate.

“Radnici CSR su spori i tromi na svojim zadacima, a moje kćerke se uvijek šokiraju kada odu tamo. Ne mogu da kažem da li je to neprofesionalno ili ne, ali ta sporost i inertnost nešto govore. Pokrenu nešto tek ako im visite nad glavom. Nama je bilo jako teško na početku. Kad smo se odselile od muža, nisam mogla da ponesem ništa osim ličnih stvari. Čak ni dječiji klavir nije dao. Da ne govorim o mašini za veš, krevetima ili frižideru. Sve to sam morala da kupujem. Nikada nije osjetio obavezu da nešto obezbijedi djeci, a kada sam ga pozvala da pomogne, rekao je da on nije bankomat”, kaže majka.

Tromost sistema, kaže, očevi obilno koriste, zloupotrebljavajući rupe u zakonu, žalbe, prigovore, zakazivanja i otkazivanja ročišta, odlaganja, sve da bi se oteglo i rasteglo, iako to ide na štetu djece.

“Procesi na sudu traju po godinu dana, a djetetu je potrebna podrška prvi dan nakon što se roditelji raziđu, da se pregura najteži period. Alimentacionom fondu se radujem, ali ni to ne pomaže onima koji nemaju presudu. Pametnije bi bilo da se alimentacija plaća odmah nakon podnošenja tužbe za razvod. Djeci je potrebno izdržavanje i neka plati onaj roditelj kod kojeg nisu jer se o djeci ne možete brinuti naknadno. To ne ide tako”, kaže ona.

Druga majka je partnera napustila zbog nasilja, nakon čega je prekinula vezu i vratila se roditeljima. Šest godina kasnije, i dalje ne uspijeva da ostvari pravo izdržavanja za svoje dijete uprkos sudskoj presudi koja to naređuje. Ona govori da je njen bivši partner sada uspio da ubijedi radnice CSR da mu dodijele starateljstvo nad djetetom, uprkos istoriji nasilja, neplaćanju alimentacije i drugim problemima.

Ona tvrdi da radnice ove ustanove koje vode njen slučaj na sve načine pokušavaju da je ocrne i oduzmu joj dijete, te da nagovaraju njenog bivšeg partnera da protiv nje pokreće postupke u CSR.

“Centar za socijalni rad, uprkos tome što se radi o nasilniku koji neće da plati za izdržavanje sopstvenog djeteta, hoće da mi oduzme dijete i dodijeli ga njemu. Ne znam zašto su radnice tako postupale, ali znam da su njihova rješenja puna neistina. Čak mi je radnica rekla jednom da će sve najgore o meni da napiše. Uložila sam žalbu u Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS. Tražila sam i izuzeće tih radnica i žalila sam se direktorki”, rekla je majka.

Nažalost, ni iz Centra za socijalni rad Banjaluka, ni iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS nismo uspjeli da dobijemo odgovore na naša pitanja u vezi ovog slučaja. Iz obje institucije su nam odgovorili da ne mogu da govore o konkretnom slučaju zbog zaštite ličnih podataka štićenika. Iako smo ponovili da nećemo objavljivati identitet djeteta, a da tražimo neka obrazloženja, opet smo dobili isti odgovor.

“Ne smijemo iznositi nikakve informacije ni podatke o ovom slučaju konkretno, a što se tiče uopšteno da govorimo, svaki slučaj je priča za sebe, i svako postupanje je različito”, rekli su nam u CSR Banjaluka.

U Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite kažu da ne mogu da nam učine dostupnim tražene informacije ili da u javnost iznosi bilo kakve informacije o eventualnim postupcima u ovakvim predmetima, zbog povjerljivosti ličnih podataka, zaštite maloljetnih lica i obaveze čuvanja službene tajne.

“Imajući u vidu sadržaj vašeg upita, informišemo vas da Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite odluke donosi na osnovu trenutno raspoloživih dokaza i činjenica utvrđenih u postupku, a u skladu sa važećim procesnim i materijalnim propisima. Napominjemo da je zakonitost svake odluke ovog organa podložna preispitivanju u okviru upravno sudskog postupka, o čemu se stranke na propisan način pouče”, rekli su u Ministarstvu.

Direktorka Sigurne kuće u Modriči Gordana Vidović kaže da su ovi primjeri pokazatelji neprijateljskog odnosa sistema prema majkama i djeci i pogodovanja očevima da izbjegnu svoje obaveze. Ona priča da u centrima za socijalni rad ima dosta samovolje, ali i pred sudovima, koji bi trebalo da budu tu i zaštite prava djece i roditelja. Kao primjer navodi činjenicu da je od rastanka roditelja do razvoda i trenutka kada počinju da teku obaveze plaćanja alimentacije, potrebno preko sedam mjeseci, a nekada i više godina. Do tada su majka i djeca prepušteni sami sebi i nema pomoći države niti izdržavanja drugog roditelja.

“Mislim da nema dovoljno senzibiliteta prema roditeljima koji se nađu u toj situaciji, posebno ako su još i žrtve nasilja. Neki roditelji su spremni da odu toliko daleko da traže starateljstvo nad djecom ne zato što su ih željni, nego da bi napakostili bivšoj supruzi. Učestalo je da roditelji kod kojih nisu djeca izbjegavaju svoje obaveze prema njima, a od prije nekoliko godina moguće i podići krivičnu prijavu zbog toga”, kaže naša sagovornica.

Međutim, dodaje ona, prijave se vrlo često ne prihvataju, a roditelji nastavljaju da uspješno izbjegavaju obaveze, kriju imovinu, ne prikazuju platu.

“Borba između supružnika nekada traje unedogled, a kada konačno stigne presuda, onaj koji bi trebalo da plaća alimentaciju, samo zaboravi da ima djecu i obaveze prema njima”, objašnjava Vidovićka.

Kroz praksu se, kaže, susrela sa velikim brojem ovakvih situacija u kojima se veoma teško riješi problem i dogovori plaćanje alimentacije za djecu. Ranija najava uspostavljanja Alimentacionog fonda iz kojeg bi se pomagalo majkama i djeci dok se ne riješi izdržavanje sa ocem, ostala je mrtvo slovo inicijative, a rezultate ne daje ni oduzimanje pasoša i druge mjere, jer se uvijek nađe način za izbjegavanje obaveza.

“Predviđeno je da se formira takozvani Alimentacioni fond. Bila sam na raspravi oko toga dok sam još bila poslanik i zakon je trebalo da stupi na snagu. Trebalo je da se riješi tako da ako jedan roditelj ne plaća alimentaciju uskoči država da pomogne djeci. Trebalo je i da se oduzme pasoš ili onemogući registracija automobila za onog ko izbjegava obaveze. Pobunili su se određeni poslanici jer bi to, navodno, onemogućilo da se zaradi za izdržavanje djece. Zato se i dalje borimo sa starim problemima”, kaže Vidovićka.

Jednoroditeljske porodice u iščekivanju Alimentacionog fonda

Ona navodi primjer majke koja je zbog nasilja provela neko vrijeme u Sigurnoj kući i koja je sa četvoro djece ostavljena bez krova nad glavom, bez alimentacije i posla.

“Ona je već 15 godina konstantno naša korisnica. Od momenta kad je sa bebom došla kod nas dobila je podršku i pomoć da stane na noge. Danas ima dijete na fakultetu, drugo traži posao nakon srednje škole, a dvoje su još u školi. Radi sve moguće poslove, od posluživanja u svadbenim salonima, do uređenja dvorišta. Međutim, nikada nije dobila alimentaciju, a ostala je sama sa četvoro djece. Protiv njenog bivšeg muža smo podnosili krivičnu prijavu, ali ni to nije riješeno. On jednostavno izbjegava i pronalazi bezbroj načina da ne plati svoje obaveze, od onog da ne radi do toga da se previše zadužio i tako dalje”, kaže Vidović.

Gordana Vidović: “Žrtva nasilja obično kasnije postane i žrtva sistema”

Advokat Din Tešić kaže da pravni poredak Srpske u svom sistemu sadrži dovoljno dobra rješenja da zaštiti sve socijalno ugrožene građane, a posebno žrtve mogućeg porodičnog nasilja.

“Žene su često prilikom raspada bračne zajednice ostavljene sa djecom na milost i nemilost supružnicima koji su često i nasilni. Gorući problem su trenutno needukovan ili nezainteresovan kadar koji obavlja odgovoran poziv u nadležnim centrima za socijalni rad”, navodi naš sagovornik.

Ipak, dodaje, to ponekad nije dovoljno, jer je sistem socijalne zaštite, kako kaže, devastiran.

“Žena i majka ne smije biti nezaštićena, niti ostavljena da moli za svoja prava od institucije do institucije. Naprotiv, institucije moraju da, u roku od par sati, a ne par godina, riješe lična prava majke i djeteta, inače ćemo i dalje svjedočiti najgorim scenarijima koji su postali normalna pojava u Republici Srpskoj i Federaciji Bosne i Hercegovine”, kaže Tešić.

Ranije istraživanje “Gender centra” pokazalo je da određen broj partnera, naročito muškaraca, izbjegava odgovornost prema djetetu ili djeci, pa i po cijenu vlastitog osiromašenja. Imajući u vidu da je gorući problem izbjegavanje doprinosa izdržavanju djece, kada ne funkcioniše izdržavanje, obično ne funkcioniše ni kontakt, to se negativno odražava na roditelja kojem je dijete povjereno na staranje (najčešće majke).

“Više od polovine djece prepušteno majci na brigu i izdržavanje, a dijelom i državnim institucijama. Prema iskustvima iz prakse, da bi izbjegli doprinos za izdržavanje djeteta, očevi daju otkaze na poslu, rasprodaju imovinu ili je prenose na druge članove porodice, pribavljaju lažne potvrde o nezaposlenosti, mijenjaju mjesto boravka, osporavaju vlastito očinstvo”, navodi se u pomenutom istraživanju.

Sljedeći veliki problem zbog kojeg im se samohrani roditelji obraćaju je pitanje izdržavanja.

“Odluku o doprinosu za izdržavanje donosi sud. Međutim, i poslije te odluke, vrlo, vrlo teško to ide, mnogo je nesavjesnih, uglavnom očeva, koji na sve moguće načine izbjegavaju izdržavanje, pogotovo kad su u pitanju vanbračne zajednice. Mi u upravnom postupku povjerimo dijete jednom roditelju, to je najčešće majka. Kad sud donese odluku i obaveže oca da doprinosi izdržavanju, gotovo svaki postavi pitanje očinstva”, navode iz “Gender centra.”

Do tada, dodaju, ispaštaju i dijete i njegova majka.

“Ona treba da vodi brigu o njemu, da ga vaspitava, da ga izdržava, i to što očevi doprinose je malo u odnosu na ono što majka pruži djetetu. Otac ne može dati onoliko koliko djetetu treba. Toj djeci, pogotovo školskoj i predškolskoj, treba obezbijediti odjeću, obuću, hranu, toplu sobu, ono elementarno da bi učilo i boravilo”, navodi se u istraživanju.

(eTrafika)

The post Majke u milosti bivših muževa i nakaradnog sistema first appeared on Gerila.info.

U Bosni i Hercegovini u junu ove godine zabilježeno je deset incidenata počinjenih iz mržnje, dok nije zabilježena nijedna reakcija na te incidente, navodi se u izvještaju OSCE-a pod nazivom “Monitor mržnje”.

U izvještaju se navodi da su u pet navrata zabilježeni verbalni napadi, po dva puta zabilježeni su slučajevi fizičkog nasilja, uvredljivih grafita, isticanja simbola uvredljivog sadržaja i oštećenja vjerskih objekata, odnosno skrnavljenje grobalalja, dok je jednom zabilježeno oštećenje imovine. Incidenti se, inače, mogu sastojati od više počinjenih radnji. Jedan incident može biti svrstan u više od jedne navedene kategorije.

Svi incidenti su bili motivisani mržnjom prema etničkim i vjerskim grupama.

Incidenti su zabilježeni u sljedećim gradovima: dva puta u Foči, po jednom u Bijeljini, Brčkom, Rogatici, Zvorniku, Bosanskom Petrovcu, Drvaru, Milićima i Žepču.

Od početka godine zabilježeno je 69 incidenata počinjenih iz mržnje. Najviše je zabilježeno u martu – 17 incidenata. Slijedi april sa 14 zabilježenih incidenata, januar i maj sa po 11 zabilježenih incidenata, već spomenuti jun sa deset incidenata i februar sa šest zabilježenih incidenata.

Što se reakcija tiče, od početka godine zabilježeno je samo šest reakcija na incidente. Do sada nije bilo ni osuđujućih ni oslobađajućih presuda u 2019. godini, dok su tri postupka u toku.

Inače, neophodno je napomenuti da “Monitor mržnje” pruža podatke o svim potencijalnim incidentima počinjenim iz mržnje i reakcijama na te incidente o kojima Misija OSCE-a u BiH ima saznanja u trenutku njihovog objavljivanja.

Incidenti počinjeni iz mržnje su često nasilna ispoljavanja netolerancije koja ulijevaju strah i unose razdor u zajednice. Ključno pitanje u borbi protiv ovih incidenata je rješavanje problema predrasuda koji leži u osnovi ovih razdirućih djela. Misija OSCE-a u BiH podržava vladine institucije, pravosudni sistem, lokalne organe vlasti i civilno društvo u efikasnom reagovanju na ovakve vrste incidenata. “Monitor mržnje” sadrži mjesečni pregled incidenata i reakcija na te incidente na cijeloj teritoriji BiH.

The post OSCE: U junu zabilježeno deset incidenata počinjenih iz mržnje i nijedna reakcija na te incidente first appeared on Gerila.info.