Kovačević u podkastu našeg portala kaže kako danas, osam godina nakon napada, ne osjeća nikakve fizičke posljedice. Nema glavobolja, ne „osjeti“ vrijeme, ne pati od nesanica.

„Kako je moglo biti – sve je prošlo dosta dobro. Nije bilo nekih trajnih povreda i trajnih posljedica. Imam još neke šavove i vidljivi su ožiljci. Kada čovjek zna da cijeli grad zna šta se desilo, onda je i izlazak u taj grad i šetnja među tim ljudima drugačija. Iako od toga nemamo nikakve koristi“, istakao je Kovačević.

On dodaje da povremene sredne i one koji su ga napali, ali i one za koje sumnja da iza napada stoje. Nikada se ništa nije desilo i Kovačević se nada da će tako i da ostane. Novinar Vladimir Šušak kaže kako su novinari te 2018. godine zaista bili pred jednim velikim izazovom izvještavajući o Pravdi za Davida.

„Gledali smo nasilje policije i morali smo izostaviti sve emocije prilikom izvještavanja. I to je u nama izazivalo žestoku anksioznost i žestok poriv da nešto lično uradimo, a profesija nam ne dozvoljava da budemo suviše lični nego da objektivno predstavimo stvari kakve jesu“, istakao je Šušak.

Kovačević kaže kako napad nema toliko veze sa njegovim izvještavanjem sa Trga Krajine koliko ima sa slanjem poruke široj medijskoj zajednici o onome šta se može desiti onima koji „previše izvještavaju“.

„Dobio sam informacije da su određeni ljudi odlučili da mi se osvete i da su dugo čekali na to zbog nekih mojih ranijih radova i sa Slobodanom Vaskovićem, ali i pojedinačnih tekstova o kriminalu i korupciji. Ti tekstovi su napisani 2013, 2014. i 2015 godine. Ne mogu da stavim ruku u vatru, ali sam poprilično siguran da znam ko stoji iza svega“, rekao je Kovačević.

Za Šuška nije iznenađenje to što se i dalje ne znaju nalogodavci napada. On podsjeća da nemamo epiloge ni za neke druge velike korupcionaške afere, za ubistva, za kriminalne radnje. Šušak kaže da ne obećava ni podatak da je u središtu ovog napada – novinar.

The post GERILA PODKAST Osam godina od pokušaja ubistva Vladimira Kovačevića (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Novinarka BN televizije Vesna Vukmirović fizički je napadnuta jutros, 4. avgusta, u Glogovici kod Podnovlja, gdje je sa snimateljem došla da pripremi prilog o vodi iz lokalnog vodovoda, koju je Institut za javno zdravstvo Republike Srpske ocijenio kao zdravstveno neispravnu.

Istovremeno, pojedini mještani Podnovlja pozivaju se u policiju zbog bilborda kojim su od institucija i političara tražili odgovor na pitanje: „Ko gazi Vrhovni sud Republike Srpske?“

Prema nezvaničnim saznanjima Gerile, policijsko postupanje pokrenuto je nakon prijave poslanice SNSD-a Sanje Vulić, koja se nalazila među osobama prikazanim na bilbordu i koja je ranije najavila krivične prijave i građanskopravno procesuiranje osoba povezanih sa njegovim postavljanjem. Ta informacija za sada nije zvanično potvrđena.

Tako je policija, koja je ranije mještanima odgovarala da nije nadležna da zaustavlja radove na spornom zemljištu i da prvo moraju reagovati inspekcijski organi, pronašla osnov da reaguje zbog karikature i pitanja postavljenog na bilbordu.

Novinarku pozvali po izjavu, pa je napali

Ekipa BN televizije došla je na teren na poziv stanovnika zabrinutih zbog rezultata analize vode. Vukmirović je prethodno pokušala dobiti i drugu stranu priče.

Najprije je kontaktirala Gordanu Stojić, koju su joj mještani naveli kao odgovorno lice u udruženju koje upravlja lokalnim vodovodom. Stojić joj je, prema navodima novinarke, rekla da je već dvije godine u ostavci i uputila je na Slavka Brestovca.

Vukmirović je zatim telefonom pozvala Brestovca i zatražila izjavu o stanju vode. On ju je, kako kaže, pozvao da dođe do njegove kuće.

Prema izjavi novinarke, po ulasku u dvorište Brestovac je počeo vikati, vrijeđati je i prijetiti joj riječima da će je „prebiti“ ukoliko bude „bezobrazna“.

„Onda je ženska osoba skočila na mene, izgrebala mi lijevu ruku i pokušala da mi otme telefon. Vrištala sam i izašla iz dvorišta“, rekla je Vukmirović za portal Buka.

Prema njenim riječima, Brestovac je zatim izrekao i prijetnju da će ih „sve pobiti“. Snimatelj koji je bio sa njom verbalno je napadnut.

Novinarki je ukazana pomoć najprije u Hitnoj službi, a zatim i u Urgentnom centru dobojske bolnice. Nakon toga otišla je u policiju kako bi dala izjavu.

„Osim ogrebotina i modrica, dobro sam, samo sam jako uznemirena zbog svega što smo doživjeli“, rekla je Vukmirović i u razgovoru za Gerilu rekla da je strah i za sebe, ali posebno za živote svoje djece.

Novinarska ekipa BN televizije nije došla nepozvana da ulazi na privatni posjed, nego nakon što je osoba od koje je tražena izjava sama pozvala novinarku da dođe. Vukmirović je radila osnovni novinarski posao, odnosno pokušala je dobiti odgovor druge strane o pitanju od očiglednog javnog interesa.

Slučaj je prijavljen policiji, a konačnu kvalifikaciju događaja i odgovornost učesnika treba da utvrde nadležni organi.

Stefan Blagić iz udruženja Restart Srpska, koje posljednjih sedmica zajedno sa mještanima ponovo ukazuje na događaje u Podnovlju, kaže da je Vukmirović profesionalno pratila slučaj i da je napadnuta samo zato što je tražila izjavu.

„Žena je otišla samo da traži izjavu o stanju sa vodom, što je sasvim normalno. Na terenu je napadnuta, pozvana je u kuću čovjeka koji je trebalo da da izjavu o stanju sa vodom i tu je napadnuta“, rekao je Blagić.

On očekuje najstrože sankcije za odgovorne, ocjenjujući da je situacija u Podnovlju postala nepodnošljiva.

Napad na novinarku posebno je ozbiljan jer je uslijedio nakon višednevnog pritiska na stanovnike koji javno govore o projektu solarnih elektrana, vodi i nepostupanju institucija.

Mještani Podnovlja moraju u policiji zbog pitanja sa bilborda

Policija je posljednjih dana počela pozivati pojedine mještane Podnovlja na razgovore u vezi sa bilbordom koji su postavili zajedno sa Restartom Srpska.

Na bilbordu su se, uz pitanje „Ko gazi Vrhovni sud Republike Srpske?“, nalazile karikature Sanje Vulić, poslanika SNSD-a Obrena Petrovića, gradonačelnika Doboja Borisa Jerinića i vlasnika kompanije ETMAX Siniše Maksimovića.

Vulić je tvrdila da nema nikakve veze sa projektom solarnih elektrana i da joj se takvim prikazivanjem „crta meta na čelu“. Najavila je krivične prijave, utvrđivanje identiteta svih povezanih sa bilbordom i zahtjev za naknadu štete.

Iz Restarta su odgovorili da na bilbordu nije nacrtana meta, već postavljeno pitanje od javnog interesa, te da policijska zaštita političara ne može značiti i zaštitu od kritike, karikature i odgovornosti za javno djelovanje.

Jedna od mještanki koju je policija kontaktirala jeste Ana Đukić, koja mjesecima javno govori o radovima, zemljištu i strahu stanovnika za vodu i budućnost sela.

Đukić nije odbila saradnju sa policijom, ali je insistirala da bilo kakvo saslušanje ili davanje izjave bude obavljeno u prisustvu njenog advokata.

Takav zahtjev posebno dobija na težini u okolnostima u kojima se stanovnici već mjesecima osjećaju nezaštićeno pred institucijama. Kada su prijavljivali nastavak radova nakon presude Vrhovnog suda RS, odgovarano im je da policija nije nadležna i da prvo moraju postupati inspekcije. Kada je, međutim, na privatnom zemljištu osvanuo bilbord sa pitanjem o odgovornosti, policijska reakcija bila je znatno brža.

Radnici su najprije tokom dana došli sa motornim pilama kako bi uklonili konstrukciju. U tome ih je spriječio Novak Danilović, predsjednik Zemljoradničke zadruge Podnovlje, koji se kreće u invalidskim kolicima i koji je svojim tijelom stao pred radnike.

Nakon što su mu se pridružili drugi stanovnici, radnici su se povukli, a policija je sačinila zapisnik.

Ono što nije urađeno po danu, završeno je poslije ponoći. Nepoznate osobe ušle su na privatni posjed i skinule plakat sa bilborda.

Presuda postoji, radovi se nastavljaju, voda je neispravna, ali… koga briga

Cijeli slučaj počeo je oko približno 28,5 hektara nekadašnjeg poljoprivrednog zemljišta na lokalitetu Crkveno brdo. Zemljište koje je bilo evidentirano kao posjed Zemljoradničke zadruge Podnovlje upisano je na Grad Doboj, a potom prodato kompaniji ETMAX za oko milion i po maraka.

Na njemu je planirana gradnja više od stotinu formalno odvojenih solarnih elektrana, pojedinačne snage manje od 150 kilovata.

Mještani i dio stručne javnosti od početka upozoravaju da je jedinstven projekat podijeljen na veliki broj manjih elektrana kako bi se izbjegle obaveze koje prate veća energetska postrojenja, uključujući koncesione naknade i složenije postupke procjene uticaja na životnu sredinu.

Vrhovni sud Republike Srpske je 2. aprila ovd godine ukinuo raniju odluku Okružnog suda u Doboju i osporio način na koji je izvršen upis zemljišta na Grad Doboj. RUGIPP je nakon toga poništio svoj raniji zaključak i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

Spor oko zemljišta time nije završen, nego praktično vraćen na početak.

Radovi, međutim, nisu vraćeni na početak.

Nakon presude su nastavljeni, a prema informacijama sa terena čak i ubrzani. Postavljane su metalne konstrukcije i paneli, a zatim je počelo i priključenje pojedinačnih elektrana na distributivnu mrežu.

Institucije su odgovornost prebacivale jedne na druge. Republički inspektorat upućivao je na Grad Doboj, dok je gradska urbanističko-građevinska inspekcija odgovarala da se radi o imovinsko-pravnom sporu za koji su nadležni sudovi. U takvom institucionalnom haosu investitor je nastavljao svoj posao.

Dodatnu zabrinutost izazvala je analiza vode iz lokalnog vodovoda, koju su mještani sami platili nakon što Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS nije odgovorilo na njihov raniji zahtjev.

Institut za javno zdravstvo RS – Regionalni centar Doboj utvrdio je da je uzorak uzet 23. jula na Spomen-česmi u Podnovlju zdravstveno neispravan sa aspekta ispitanih fizičko-hemijskih parametara.

Nalaz ne dokazuje da su radovi na solarnim elektranama uzrok neispravnosti vode i uppravo zbog toga stanovnici traže proširena ispitivanja, analize na druge metale i nezavisnu hidrogeološku procjenu koja bi utvrdila uzrok promjene kvaliteta vode.

Lokalnim vodovodom, prema navodima mještana, snabdijeva se oko 140 domaćinstava, kao i osnovna škola koju pohađaju 124 učenika. Stanovnici su o nalazu obavijestili ministarstva zdravlja i prosvjete, tražeći hitno postupanje.

Riječ stručnjaka: Gradonačelniče Jerinić, da li biste ovaj projekat prihvatili pored svoje kuće?

Otvoreno pismo gradonačelniku Doboja Borisu Jeriniću uputila je i prof. dr Marija Tasić, redovna profesorica Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Nišu i članica Saveza hemijskih inženjera Srbije.

Podnovlje solari

Tasić u pismu upozorava da radovi čija se zakonitost ozbiljno osporava, uz nerazjašnjene rizike po izvorišta vode, mogu uticati na zdravlje, bezbjednost i kvalitet života stanovnika Podnovlja.

Od gradonačelnika traži da javnosti budu dostupne lokacijski uslovi, građevinske i ekološke dozvole, vodni akti, odluke o procjeni uticaja na životnu sredinu i stručne analize na osnovu kojih se tvrdi da je projekat bezbjedan.

Posebno ukazuje na nepostojanje javno dostupne procjene zajedničkog, kumulativnog uticaja više od stotinu formalno odvojenih elektrana, nastavak radova nakon presude Vrhovnog suda RS i gradnju u blizini vodozahvata i dva izvorišta koja koriste domaćinstva, škola i stočni fond.

„Svaka havarija, curenje ili neadekvatna zaštita mogu predstavljati rizik za zemljište i podzemne vode“, navodi Tasić, tražeći nezavisnu hidrogeološku provjeru i privremenu obustavu radova dok se činjenice ne razjasne.

Profesorica naglašava i da laboratorijski nalaz sam po sebi ne dokazuje da su solarne elektrane uzrok neispravnosti vode. Međutim, smatra da takav rezultat nalaže hitno i nezavisno ispitivanje, kao i jasno obavještavanje stanovništva i škole o tome da li je voda bezbjedna za piće i pripremu hrane.

Od Grada Doboja traži da objasni na kojem se pravnom osnovu radovi nastavljaju dok traje ponovljeni postupak u vezi sa upisom zemljišta i da obezbijedi poštovanje presude Vrhovnog suda RS.

Na kraju pisma gradonačelniku postavlja pitanje koje u Podnovlju već mjesecima ostaje bez odgovora:

„Da li biste prihvatili da se ovakav projekat gradi pored Vaše kuće bez potpunih odgovora na pitanja o vodi, zemljištu, zdravlju, otpadu i zakonitosti?“ž

I tako, dok se institucije bave bilbordom, ljudima koji su ga postavili i pitanjem ko je izgovorio koju riječ, stanovnici Podnovlja i dalje ne znaju šta se nalazi u vodi koju piju, ko će zaštititi njihovo izvorište i na osnovu čega se radovi nastavljaju.

A novinarka koja je pokušala dobiti odgovor druge strane završila je u Hitnoj pomoći i policiji.

„Plodno zemljište, voda i zdravlje ljudi nisu resursi koje možemo vratiti ako pogriješimo“, zaključila je profesorica Tasić.

U Podnovlju je, međutim, već odavno postavljeno više od jednog pitanja. Problem je što institucije uporno odgovaraju na neka druga.

Dejan Rakita / GERILA

The post Podnovlje pod pritiskom: Napadnuta novinarka BN TV, mještane policija poziva zbog bilborda first appeared on Gerila.info.

Ovo u podkastu GERILE kaže novinar portala BUKA Maja Isović Dobrijević koja je, zajedno sa predsjednikom „ReStarta“ Stefanom Blagićem, pričala o položaju novinara i novinarstva danas, kao i o pritiscima koje mediji trpe.

„Osjećala bih se lakše da sam obavijesila institucije o tim prijetnjama. Ali život ide dalje iz dana u dan i novinari olako prelaze preko toga. Ne znate ko stoji iza svega toga i kakve posljedice zaista mogu da budu. Stvaranje jednog ogromnog portalskog prostora koji je praćen društvenim mrežama zapravo je omogućio upliv mnogobrojnima da se na taj način obračunavaju sa novinarima“, kazala je Isović Dobrijević.

Najčešće, kaže Blagić, novinarima prijete i vrijeđaju ih – slabići. Zbog toga se ogroman postotak tih prijetnji nikada ne realizuje, ali to ne znači da novinari te prijetnje treba da zanemare.

„Nikada ne znate da li iza nekog facebook natpisa ili obične galame stoji neka ozbiljna namjera i baš zbog toga treba prijaviti sve prijetnje. Ali, nekada naprosto nemate vremena da provedete par sati u policiji. Ako se dešava često ili svakodnevno, svakodnevno ćete prijavljivati policiji šta se dešava, a to prosto nije moguće“, kazao je Blagić.

Nedostatak novinarske solidarnost je, kaže Isović Dobrijević, veliki problem i velika boljka naše „zajednice“. Kada političari napadaju novinare, većina novinara se ne buni protiv takvog ponašanja: ne odlaze sa takvih konferencija, vraćaju se takvim političarima ili tim institucijama i tako pokazuju svoju nezainteresovanost.

„Mislim da je to veliki problem. Kada bi novinari pokazali neku veću dozu solidarnosti i podrške kolegama, bez obzira u kojoj redakciji rade, sigurno bi i novinarska zajednica profitirala. To nam baš nedostaje“, rekla je Maja Isović Dobrijević.

Sagovornike smo pitali i gdje je granica između novinarstvo i aktivizmu? Može li novinar biti aktivista? Blagić smatra da novinar može biti i aktivista i dodaje da je to u mnogim slučajevima i poželjno.

„Novinar može biti aktivista, ali ne može biti političar. Ili ste u stranci i radite stranački posao ili ste novinar. Ako ste već ogrezli u politici ili za neku političku partiju, a radite kao novinar, kako mi možemo očekivati od vas objektivnosti? Nikako. Glavni posao novinara jeste da pruži informacije i da pruži činjenice, a ne da iznosi svoj sud“, smatra Blagić.

Maja Isović Dobrijević smatra da bi bilo bolje da najavljivani Zakon o medijima uopšte ne bude donesen, nego da ga sada stvaramo u aktuelnim političkim prilikama“. Neke se stvari, kaže ona, trebaju definisati, ali se boji kako će to da urade političke strukture koje su na vlasti.

„Ko bi to pisao? I kako bi to izgledalo? Možda je bolje da se stvari za sada ostave ovakvim kakvim jesu. Taj zakon bi sasvim sigurno bio katastrofalan, jer vidjeli smo set zakona koji se nedavno ‘kačio’ novinarsku zajednicu. Vidjeli smo koliko su loši bili ti zakoni“, rekla je Maja Isović Dobrijević.

Goran Dakić / GERILA

The post Maja Isović Dobrijević i Stefan Blagić: Ne treba nam Zakon o medijima (VIDEO Gerila Podkast) first appeared on Gerila.info.

Kao da nije dovoljno što im političari implicitno stavljaju metu na čelo, što građani smatraju da nije loše da novinari ponekad “dobiju po glavi”, što su egzistencijalno ugroženi, proskribovani, “umorni, uplašeni i veoma gladni”, novinari više nemaju povjerenja ni u sami sebe. Na pitanje da li smatraju da tužbe za klevetu utiču na medijske slobode i predstavljaju pritisak na novinare i medije, čak 44% novinara smatra da je dio tužbi osnovan, jer su mediji i novinari neprofesionalni. Bar tako smatraju ispitanici istraživanja o pritiscima na medije u Bosni i Hercegovini u okviru projekta “Sloboda govora i javni interes”.

Istraživanjem autora Radenka Udovičića, koje je realizovano od strane Helsinškog odbora za ljudska prava i portala Žurnal, uz podršku Centra za promociju civilnog društva, obuhvaćeni su novinari iz BiH koji su putem ankete odgovarali na pitanja koji su to najčešći problemi sa kojima se novinari susreću, zatim koji su najčešći načini kršenja profesionalnih prava, kao i na pitanja u vezi sa sigurnosti novinara, percepcijom novinarskih sloboda i novinarske solidarnosti.

Publikacija sa preporukama za angažman u pravcu efikasne zaštite profesionalnih prava novinara nastala kao rezultat navedenog istraživanja o specifičnim oblicima pritisaka na novinare i medije u BiH, predstavljena je na konferenciji koja se održala u petak, 17. januara 2020. godine u hotelu “Holiday” u Sarajevu.

Rezultati istraživanja, bar pojedini segmenti, više su nego zabrinjavajući. Prije svega, odgovori na već navedeno pitanje o uticajima tužbi za klevetu na medijske slobode. Pored 44% ispitanika koji su odgovorili da je dio tužbi osnovan, jer su mediji i novinari neprofesionalni, 15% ispitanih učesnika u istraživanju izjavilo je da tužbe za klevetu uopšte ne utiču na medijske slobode i ne predstavljaju pritisak na novinare i medije. Drugim riječima, manje od polovine ispitanika, nešto više od 40% smatra da tužbe za klevetu predstavljaju pritisak na medije i novinare, što je zabrinjavajuće, kao što navodi i autor istraživanja, zato što to nije stav šire javnosti, nego novinara, te čudi što oni imaju relativno nisko mišljenje o sebi.

“Zanimljivo” je bilo i pitanje o novinarskoj solidarnosti. Na pitanje da li smatraju da u BiH postoji novinarska solidarnost, samo 5% odsto je odgovorilo da postoji snažna solidarnost, dok je 67% izjavilo da solidarnost postoji samo između novinara i medija koji su na sličnoj političkoj liniji. Gotovo trećina, 28% ispitanika, uopšte ne smatra da postiji novinarska solidarnost u BiH.

Autor istraživanja naglašava da je profesionalna solidarnost među novinarima ključna za ostvarivanje njihovih prava. “Ukoliko nema jedinstva naspram ključnih postulata profesije i ostvarivanja medijskih sloboda, i formalni i neformalni centri moći koji utiču na rad medija imaće veću mogućnost za nesmetano činjenje pritisaka na novinare i medije.”

Zabrinjavajući je i podatak da je samo četvrtina medija u potpunosti stala iza svojih novinara koji su doživjeli pritisak. U svega 27% slučajeva, po tvrdnjama ispitanika, medij je u potpunosti stao iza svojih novinara, dok je 20% ispitanika izjavilo da medij uopšte nije stao iza svojih novinara. Više od 50%, tačnije 53% ispitanika, izjavilo je da da je podrška medija bila samo djelimična.

Autor navodi da ovi podaci ukazuju na to rukovodstva medija, i programska i vlasnička, često imaju politike i interese i da novinari koji “iskaču” iz zacrtanih matrica ostaju na cjedilu.

Većina novinara koji su učestvovali u istraživanju, njih 38%, nikada i nikome nije prijavila pritiske kojima su bili izloženi. Policiji je napad ili pritiske prijavilo 19% ispitanika, dok su njih 17% napad i pritiske prijavili nekome drugome, npr. kolegama, prijateljima, donatorima, što u suštini i ne predstavlja prijavljivanje napada nego dijeljenje informacija i vjerovatno dobijanje savjeta, kako naglašava autor istraživanja. Samo 13% ispitanika je pritiske i napade prijavilo novinarskim udruženjima, dok je isti procenat novinara informaciju o napadu i pritiscima objavio na svom mediju.

Što se ostalih pitanja tiče, preko 50% ispitanika je odgovorilo da je dobilo ili dobija verbalne prijetnje, što od nepoznatih ljudi putem elektronske komunikacije (30%), što od ljudi poznatog identiteta (21%). Petina ispitanika je izjavila su bili izloženi pritiscima urednika ili vlasnika medija zbog sadržaja, što pokazuje da značajan broj medija ima svoju “stranu” ili korelaciju sa oglašivačima ili sponzorima, navodi se u istraživanju.

Gotovo 20% novinara koji su učestvovali u istraživanju je doživjelo prijetnju koja je predstavljala ozbiljnu fizičku opasnost za njih ili njihove porodice.

Na pitanje kako je rezultovalo prijavljivanje napada ili pritiska, 31% ispitanika je izjavilo da je kroz medijske izvještaje skrenuta pažnja na napada, dok je 29% novinara navelo da još uvijek traje postupak. Manje od petine ispitanika, 15%, izjavilo je da je napadač osuđen, dok je čak četvrtina ispitanika istakla da je pokrenuti postupak kasnije odbačen.

Naposlijetku, što se sloboda novinara tiče, više od polovine ispitanika (56%) smatra da su medijske slobode u BiH na rubu demokratske prihvatljivost. Četvrtina novinara smatra da su medijske slobode loše, dok manje od petine ispitanika (17%) ističe da su medijske slobode dobre.

Iako se u publikaciji navode preporuke za angažman u pravcu efikasne zaštite profesionalnih prava novinara, kao što su stvaranje nezavisnog medijskog tijela koje bi imalo zadatak da prati pritiske i napade na novinare i pomaže u njihovom prijavljivanju i nadgledanju procesuiranja, za veći stepen medijskih sloboda neophodno je da se i sami novinari trgnu, počnu sebe više poštovati, budu solidarniji i angažovaniji u insistiranju na svojim pravima. Tek sa podizanjem samosvijesti i mišljenja o sebi, urednici, vlasnici medija, nosioci političke i ekonomske moći i šira javnost će početi da sa većim poštovanjem gledaju na novinare.

The post Istraživanje o pritiscima na medije u BiH: Bez međusobne solidarnosti i podrške medija, novinari više nemaju povjerenja ni u sebe first appeared on Gerila.info.