Režim u Srbiji pokušava da ponovo zauzme javni prostor koji su posljednjih godinu i po dana obilježili studentski protesti. Metode su grube, vidljive i sve prisutnije, od Novog Sada do malih mjesta u unutrašnjosti.

Godinu i po nakon pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, tragedije u kojoj je poginulo 16 ljudi, Srbija i dalje živi političke posljedice tog događaja. Pad betonske konstrukcije 1. novembra 2024. godine nije ostao samo građevinska nesreća. Postao je simbol države u kojoj su korupcija, partijska kontrola i odsustvo odgovornosti došli do tačke pucanja. Upravo iz te tragedije izrastao je najduži i najmasovniji protestni talas protiv vlasti Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke.

Studentski protesti, blokade fakulteta i masovna okupljanja širom zemlje mjesecima su istiskivali SNS iz javnog prostora. Gradovi su bili prekriveni porukama podrške studentima, zahtjevima za odgovornost i parolama protiv korupcije. Sada, prema Kristrofu Baumgartenu iz austrijskog portala Balkan Stories, vlast pokušava da taj prostor vrati. Ne samo velikim mitinzima, nego i sitnim, svakodnevnim znacima prisustva: štandovima, naljepnicama, grafitima, plakatima, stranačkim aktivistima i pokušajem da se pokaže kako SNS još uvijek kontroliše teren.

Kampanja bez izbora

U Novom Sadu, gradu koji je postao simbol otpora nakon tragedije na željezničkoj stanici, aktivisti SNS-a dijele promotivni materijal, podižu transparente i koriste slogan „Srbija pobeđuje“. Formalno, izbori još nisu raspisani. Suštinski, kampanja već traje. Vučić je najavljivao mogućnost vanrednih parlamentarnih izbora tokom ljeta ili jeseni, ali datum nije određen. Rojters je nedavno izvijestio da su desetine hiljada ljudi u Beogradu tražile vanredne izbore i kraj dugogodišnje Vučićeve vladavine.

Zato se sadašnja aktivnost SNS-a može posmatrati kao test. Vlast pokušava da izmjeri koliko podrške još ima, gdje može izaći na ulicu bez masovne policijske zaštite i koliko je protestni pokret oslabio. U Novom Sadu taj pokušaj ne izgleda naročito impresivno. Prema Baumgartenovom opisu, stranački štand okuplja uglavnom aktiviste i tek ponekog prolaznika. Ali za SNS je i to pomak. Prije godinu dana, svako javno pojavljivanje naprednjaka u takvom ambijentu moglo je izazvati brzu reakciju građana i aktivista.

Borba za zidove, bandere i trgove

Sukob se vodi i na zidovima. Prorežimske naljepnice i grafiti pokušavaju da preplave poruke studentskog pokreta. Na jednoj strani su slogani vlasti, na drugoj odgovori građana i studenata. Tamo gdje SNS lijepi poruku „Srbija pobeđuje“, protivnici odgovaraju porukom da će pobijediti studenti.

Posebno je važan jezik kojim se vlast i njeni medijski saveznici obračunavaju sa protestima. Jedna od najgrubljih etiketa koja se ponavlja jeste pokušaj da se studenti i učesnici blokada označe kao „ustaše“. To nije slučajna uvreda, nego politički instrument. U zemlji u kojoj istorijsko sjećanje na zločine iz Drugog svjetskog rata ima ogromnu emotivnu težinu, takvo etiketiranje služi da se protivnik ne predstavi kao politički neistomišljenik, nego kao neprijatelj.

Takva strategija nije nova. Vučićev režim godinama javni govor gradi na podjeli između „države“ i „neprijatelja države“. Ko kritikuje vlast, lako postaje strani plaćenik, izdajnik, rušitelj Srbije ili dio navodne obojene revolucije. Studentski protesti su samo posljednji veliki primjer tog obrasca.

Mali gradovi kao pravo ogledalo krize

Posebno je zanimljivo ono što se dešava izvan Beograda i Novog Sada. U malim mjestima, gdje je SNS godinama imao najstabilniju podršku, režim sada ulaže vidljiv napor da ponovo pokaže dominaciju. Ub, Mali Zvornik i slične sredine u reportaži se pojavljuju kao mjesta u kojima se politička kontrola ne pokazuje samo rezultatima izbora, nego fizičkim zauzimanjem prostora.

Naljepnice, plakati i grafiti u malim gradovima imaju drugačiju težinu nego u velikim centrima. U sredini u kojoj se svi poznaju, poruka na zidu nije samo propaganda. Ona je i upozorenje. Govori građanima da vlast vidi, broji i pamti. Zato masovno lijepljenje prorežimskih poruka u mjestima od nekoliko hiljada stanovnika ne djeluje kao znak sigurnosti, nego kao znak nervoze.

Ako je SNS ranije male sredine smatrao svojim prirodnim uporištima, činjenica da i tamo mora demonstrirati prisustvo govori koliko se politička kriza produbila. Protesti su prošle godine stigli i do gradova u kojima se ranije činilo da je javni otpor gotovo nemoguć. To je uzdrmalo sliku potpune kontrole na kojoj Vučićev sistem insistira.

Mediji kao drugi front

Borba za javni prostor ne vodi se samo na ulici. Vodi se i kroz medije. U Srbiji su kritički mediji godinama pod ekonomskim, političkim i regulatornim pritiskom. Prorežimski vlasnici i oglašivači kontrolišu veliki dio medijske scene, dok nezavisni mediji teško dolaze do javnog novca i komercijalnih oglasa.

Zato je najava prodaje Adria News Networka, u kojem su i N1, Nova, Danas i drugi regionalni medijski brendovi, izazvala dodatnu zabrinutost. United Group je krajem maja objavio dogovor o prodaji ANN-a kompaniji Alpac Capital. U saopštenju se tvrdi da će nezavisnost biti očuvana, ali u Srbiji takve transakcije ne mogu biti posmatrane izvan šireg konteksta pritiska na kritičke glasove.

Za vlast, slabljenje kritičkih medija bilo bi jednako važno kao i ponovno zauzimanje trgova. Ako javni prostor čine i ulica i ekran, onda Vučićev režim pokušava da povrati kontrolu nad oba.

Režim izlazi iz mraka, ali ne izlazi iz krize

Baumgartenova reportaža opisuje trenutak u kojem SNS pokušava da se vrati na teren. Ne kao samouvjerena politička mašina koja bez napora upravlja društvom, nego kao vlast koja zna da više ne može ignorisati protestni pokret. Zato se njena kampanja svodi na dokazivanje prisustva: evo nas na štandu, evo nas na zidu, evo nas u malom gradu, evo nas u medijima.

Ali potreba da se dominacija stalno dokazuje često znači da ona više nije neupitna.

Studentski pokret možda više nema intenzitet iz najjačih mjeseci protesta, ali nije nestao. Protest u Beogradu 23. maja pokazao je da se nezadovoljstvo i dalje može pretvoriti u masovno okupljanje. Mediji su izvještavali o desetinama hiljada demonstranata i sukobima policije i učesnika protesta, kao i da je studentski pokret nastao upravo nakon novosadske tragedije i da sada traži vanredne izbore.

Srbija je zato u međuprostoru. Režim još ima institucije, medije, novac, lokalne mreže i aparat pritiska. Protestni pokret ima moralni kapital, simboliku novosadske tragedije i sposobnost da na ulicu izvede veliki broj ljudi. Predstojeći izbori, ako ih bude, neće biti samo borba za mandate. Biće borba za odgovor na pitanje ko danas u Srbiji ima pravo da govori u ime javnosti: vlast koja zauzima zidove ili građani koji su nakon 16 mrtvih odlučili da ćutanje više nije opcija.

The post Iz mraka: Kako Vučićev režim pokušava vratiti kontrolu nad Srbijom first appeared on Gerila.info.

Redakcije televizija N1 i BNTV, te portala Capital i Buka ocjenjuju da je posljednji napad i prijetnje koje je protiv ovih medija iznio predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik na konferenciji za novinare u subotu u Banjaluci, otvoreni institucionalni poziv za progon i linč novinara.

Etiketirajući ove četiri medijske kuće kao „neprijatelje srpskog naroda“ i „rušiteljima Republike Srpske“ Milorad Dodik je dao signal desetinama hiljada svojih glasača, sljedbenika, članova SNSD-a, koalicionih partnera, ali i institucijama koje kontroliše da se na bilo koji način obračunaju sa zaposlenicima N1, BNTV, Capitala.ba i Buka.ba.

Odlučno odbacujemo sve optužbe koje je iznio predsjednik Republike Srpske, a za uvrede i napade razmatramo mogućnost kolektivne tužbe.

Pozivamo Ministarstvo unutrašnjih poslova RS da pokrene proceduru i fizički zaštiti naše redakcije i medijske radnike, te da se javno izjasni da li postoji zvanična naredba o praćenje naših novinara, odnosno da li smo predmet istrage s obzirom da je predsjednik RS rekao da nas prate.

Izmišljanje miliona koje su stigli za rušenje RS nije vrijedno ni komentarisanja, jer predstavlja klasično skretanje pažnje sa stvarnih problema u zemlji o kojima će ove četiri redakcije, kao i do sada, nastaviti da profesionalno izvještavaju bez obzira na konstantne napade, uvrede, huškanje i stvaranje ambijenta u kojem je poželjno udariti novinara, što prema poslednjoj anketi, smatra ispravnim čak 74 odsto građana Republike Srpske.

The post N1, BNTV, CAPITAL i Buka odgovorili na Dodikove prijetnje first appeared on Gerila.info.

Doktorica Nela Sršen iz Padove javila se za Dnevnik N1 Televizije.

Doktorica Sršen opisala je stanje u italijanskim bolnicama rekavši da je situacija napeta i da sve ovo podsjeća na jedan nadrealni scenario.

“Koliko god smo nervozni jer živimo s neizvjesnošću iz sata u sat, cijeli operativni program se prilagodio potrebama stvaranja kapaciteta za pacijente kojima je potrebna ventilatorna asistencija, za reanimacije.

Nemamo mogućnost operisati rutinske pacijente, na minimum smo smanjili operativne zahvate, neki hirurški odjeli su zatvoreni jer je zbog nedostatka kadra svo medicinsko osoblje bilo potrebno preusmjeriti na odjele zaraznih bolesti, interne medicine, reanimacije, hitne pomoći. S obzirom na eksponentni rast, nije više desetak do 15-ak slučajeva.

U 14 sati u pokrajini Veneto ima 120 pozitivnih pacijenata i više od 28 smrtnih slučajeva, reanimacije u Padovi su pune, to se pokazalo i u Lombardiji, a radi se o pokrajinama u kojima je zdravstveni sistem jedan od najrazvijenijih u Evropi. Ako se jedna takva pokrajina ne može nositi s potrebama svih pacijenata, to bi trebalo biti indikativno koliko je dramatično”, kazala je.

Doktori ne mogu spasiti sve

Sršen je komentarisala i riječi italijanskih doktora koje su prenijeli brojni mediji, a koji svjedoče da se bore s iscrpljenošću, manjkom medicinskog osoblja, količinom pacijenata i smrtnim slučajevima te se katkad suočavaju s teškim izborom kojem pacijentu i po kojem kriteriju posvetiti više ili manje pažnje.

“Ljudi se spašavaju do određene granice, moramo shvatiti da ako dođe više pacijenata u kritičnom stanju, nije stvar biranja, već racionalnog. Ako dođe kritičan pacijent, važno je procijeniti ima li on šanse preživjeti, je li on previše kompromitovan. Treba shvatiti kada možemo pokušati učiniti nešto više za one koji imaju više mogućnosti da prežive, svima učiniti sve je nemoguće, to smo shvatili.”

Sršen kaže i da prizori koje gleda u Italiji pomalo podsjećaju na Orwellove priče, a osvrnula se i na reakcije ljudi na proglašenje crvene zone.

“Izludili smo s nultim pacijentom”

“Ne možemo aplicirati model restriktivnih mjera iz Kine na savremenu, demokratsku državu kao Italija. Nije trenutak kritika, već da se preživi na najbolji način. Slušajući drugi revizionirani dekret premijera, ‘zločesto’ sam pomislila što bi bilo da se to možda dogodilo prije četiri tjedna, kada su se mnogi Kinezi vraćali s Nove godine.

Zbog političke korektnosti, da se netko ne bi slučajno uvrijedio ili da ne bismo ušli u pojam rasizma, ostavili smo otvorena vrata i dovoljno vremena da veliki postotak ljudi sa i bez simptoma cirkulira slobodno. Velik broj ljudi nije imao simptome. Više im nismo mogli ući u trag.

Izludili smo s nultim pacijentom kojeg nismo mogli naći. Nitko od nas nije znao s čim ima posla niti kako se ponaša taj virus. Možda živimo u iluziji da bi taj virus trebao nestati s toplijim danima. Kada nas ohrabri ta ideja, u nekim se studijama pokaže da bi mogao trajati puno duže i da bi taj faktor bio relativan. Na prvi dekret su Italijani skočili u automobile i krenuli u južnu Italiju, da bi nakon toga cijela zemlja bila obuhvaćena ovim dekretom.

Biću iskrena, ima puno ljudi koji žive izvan Padove i rade u bolnici, nigdje nisu vidjeli policiju da ih je zaustavila, ulice nisu tako prazne. Možda ljudi pokušavaju imati normalan život. Činjenice da su ovim dekretima mlade generacije, koje su mislile da ih virus ne može dotaknuti, shvatile da su mladi vektori koji prenose virus svojim roditeljima, bakama i djedovima. Tek sada s dovoljno straha počinje ulaziti u svijest da je ozbiljnije nego što se misli. U početku su nam prodavali verziju virusa kao malo jače gripe, ležerno smo to shvatali umjesto da uz dozu poniznosti kritičnije pristupimo tome, da limitiramo asimptomatične ili simptomatične pacijente koji su se vraćali iz žarišta. Izgubili smo taj prvi voz, nadajmo se da će ovaj dekret donijeti bolje rezultate”, rekla je liječnica Nela Sršen.

Sa druge strane, imamo i svijetski poznate epidemiologe koji su skeptični u vezi širenja ovog virusa.

Harvardski epidemiolog Marc Lipsitch dao je intervju za njemački časopis Der Spiegel u kojem tvrdi kako pretpostavlja da se “širenje virusa više ne može zaustaviti” te da je potrebno preduzeti drastične mjere.

Lipsitch predviđa da bi se i do 60 posto ljudi moglo zaraziti koronavirusom, pozivajući se na trenutne projekcije, te odbija kritiku da je to dizanje panike. “Ako imamo reproduktivni broj zarazne bolesti oko dva, što znači da jedna zaražena osoba zarazi još dvije, što je u skladu s trenutnim podacima, to znači da najmanje pola odrasle populacije mora dobiti virus prije nego što se može trajno zaustaviti njegovo širenje. To nije neka neutemeljena procjena, to je osnovna matematika u epidemijama”, smatra Lipsitch.

U nekim područjima je situacija izvan kontrole

Dodaje da je posao epidemiologa uzimati u obzir i najgoru varijantu situacije kako bi nadležne podstakli na djelovanje.

Lipsitch ističe da je jedan od problema s COVID-19 to što postoje i asimptomatski oboljeli te da će se pravi broj oboljelih moći znati tek kad epidemija bude gotova.

“Mislim da se virus više ne može zaustaviti. Prekasno je za to. U SAD-u i Njemačkoj vidjeli smo primjere transmisije virusa koja nije povezana s nečim poznatim. Virus se već širi lokalno. To je znak da je u nekim područjima stvar izvan kontrole”, kaže Lipsitch i dodaje da je efektivno staviti u karantin cijele gradove, kako je učinila Kina, te da se sada možemo samo nadati usporavanju širenja koronavirusa.

Na pitanje o tome hoće li novi koronavirus biti dugo među ljudima, Lipsitch odgovara: “Postoji jaka mogućnost za to. Međutim, ima nade. Moguće je da ćemo imati dugi period bez transmisije virusa za godinu-dvije jednostavno zato što će se virus toliko raširiti da će većina ljudi postati imuna na njega.”

Lipsitch je, inače, ovaj intervju dao za Der Spiegel prije nego što je italijanska vlada odlučila cijelu zemlju staviti u karantin.

Epidemija se približava pandemiji, upozorila je Svjetska zdravstvena organizacija: značajno se povećao broja žrtava u više zemalja poput Italije, Irana i Španije, prvi smrtni slučajevi bilježe se u Maroku, Libanonu i Panami, prve osobe zaražene su u Kongu, Burkini Faso, Mongoliji, Turskoj, dva slučaja u Boliviji.

U SAD-u je u utorak broj zaraženih prešao 900.

Ukupno je koronavirusom zaraženo 119.000 ljudi u svijetu, od kojih 36.000 izvan Kine, u više od 100 zemalja i teritorija.

Do srijede u 2 sata po GMT-u umrlo je 4296 ljudi. Oko 55 posto slučajeva dosad se vode kao izliječeni.

IZVOR: index.hr

The post Stručnjaci: “Govorili su nam da je ovo malo jača gripa, ležerno smo to shvatali” first appeared on Gerila.info.

Piše: Vladimir Kovačević

Državno tužilaštvo ni nakon gotovo dvadeset dana nije odgovorilo na pitanja koja smo im poslali a tiču se njihovog ispitivanja novinara portala Žurnal. Državno tužilaštvo je novinare ovog online magazina u nekoliko navrata ispitivalo na način da je od njih tražilo da im odaju izvore i načine na koji su došli u posjed određenih informacija koje su objavili.

U prvom slučaju Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je novinarku Azru Omerović koja je radila na priči o načinu na koji je za vrlo kratko vrijeme u BiH moguće dobiti diplomu pitalo o njenim izvorima na osnovu kojih istražila i objavila priču.

Tužioca Olega Čavku je, prema svemu sudeći, više interesovalo ko su novinarski izvori od toga ko, kako i koliko dugo prodaje diplome.

Nevjerovatno ali novinari ovog magazina su se našli i na udaru dijela javnosti koja je ogorčena raskrinkavanjem “štancanja” diploma redakciji ovog magazina slala nerijetko i prijeteće i uvredljive poruke jer su prema mišljenju dijela javnosti novinari koji su otkrili aferu “Diplome” spriječili mnoge u Bosni i Hercegovini da se dokopaju diploma a kasnije i Njemačke i boljeg života. To jasno pokazuje u kakvim uslovima rade novinari u Bosni i Hercegovini.

U drugom slučaju, takođe, državno tužilaštvo je ispitujući novinara Avdu Avdića koji je objavio tekst o “špijunskoj aferi” koji je potresao nekoliko država regiona pokazalo najviše interesovanja za Avdićeve izvore, sagovornike i način sticanja informacija. Nevjerovatno ali tužilaštvo BiH ignoriše činjenicu da novinari nemaju nikakvu zakonsku obavezu da otkrivaju svoje izvore, čak su dužni da ih štite po svaku cijenu. Tužioci koji rade u državnom tužilaštvu ili ne znaju ili ne žele da znaju (ili jednostavno znaju) da bi otkrivanje izvora u bilo kom slučaju zauvijek uništilo kredibilitet novinara i medijske kuće za koju radi a nepovratno uništilo i povjerenje javnosti prema novinarima što bi u konačnici dovelo do surovog ugrožavanja medijskih sloboda a javnost bi ostala uskraćena za informacije od javnog značaja jer bi ljudi, ukoliko bi novinari počeli da otkrivaju svoje izvore, prestali da novinarima otkrivaju informacije od javnog značaja.

Interesantno je i da je državni tužilac insistirao da novinar Avdo Avdić otkrije i odakle mu informacije o ruskom uticaju u BiH a sve nakon što je glavni tužilac BiH Gordana Tadić nedavno imala sastanak sa ruskim ambasadorom u BiH Petrom Ivancovim (4. marta).

“Šta nakon ovoga kazati? Znači li ovo da se krivična odgovornost proširuje i na političke teme (ruski uticaj u BiH i u regionu) i da novinar može odgovarati ako se njegovo mišljenje i ocjene ne slažu s nekim tamo „vrhovnim presuditeljem“, ma ko taj bio? Treba li novinar prije takvih tekstova konsultovati Tužiteljstvo BiH? Ili Tužiteljstvo na ovaj način želi „samo“ da uputi upozorenje kako novinar (ne)treba pisati? Otuda valjda i „pitanje“ da li ga (Avdu Avdića) plaća neka strana ili domaća obavještajna služba?!”-napisao je ovim povodom u autorskom tekstu na Analiziraj.ba Mehmed Halilović stručnjak za medijsko pravo i bivši ombudsman za medije.

Još gore od odnosa tužilaštva prema novinarima koji otkrivaju kriminal i korupciju jeste odnos pojedinih medija i novinara prema njima. Tako smo imali priliku vidjeti da novinari N1 televizije u BiH traže od novinara Žurnala da otkriju odlakle im informacije.

“Vi imate obavezu prema javnosti da otkrijete odakle Vam informacije”- otprilike je Avdiću u studiju N1 TV poručio Amir Zukić lice te televizije. Skandalozno. Skandaloznije čak i od toga da novinari jedne banjalučke TV kuće odnedavno imaju obavezu da “šeruju” i “lajkuju” objave jedni drugima ali i objave predstavnika vlasti.

The post U Sarajevu Četnik, u Banjaluci izdajnik i strani plaćenik. first appeared on Gerila.info.