Poruka upozorava na hidroenergetski projekat koji se ne gradi u Mostaru, nego desetinama kilometara istočnije, u drugom dijelu Bosne i Hercegovine. Ali voda zbog koje se Gornji horizonti grade povezuje ta mjesta.

Takmičenje u Mostaru održano je tokom ljeta u kojem su visoke temperature, sušni periodi i niski vodostaji ponovo podsjetili koliko su rijeke osjetljive na nedostatak vode.

A upravo sada, kada naučnici upozoravaju da klimatske promjene mijenjaju količinu i raspored vode, Republika Srpska nastavlja realizaciju hidroenergetskog sistema zamišljenog prije više od šest decenija.

Gornji horizonti podrazumijevaju izgradnju hidroelektrana, akumulacija, kanala i tunela kojima se dio voda kraških polja istočne Hercegovine preusmjerava prema sistemu Trebišnjice kako bi se iskoristio za proizvodnju električne energije.

Problem na koji upozoravaju naučnici i ekološke organizacije jeste što dio tih voda prirodno pripada slivu Neretve. Zbog toga pitanje Gornjih horizonata nije samo pitanje koliko će električne energije proizvesti nove hidroelektrane. Pitanje je i koliko će vode ostati na drugoj strani, nizvodno.

Druga slika iste rijeke

Desetak kilometara nizvodno od Starog mosta slika Neretve je sasvim drugačija od turističke razglednice Mostara. Iz vazduha se vidi široko kamenito korito kroz koje voda prolazi koncentrisana u znatno užem toku. Veliki dijelovi korita tokom ljetnog dana ostaju gotovo suvi.

Fotografija sama po sebi ne govori zbog čega je vodostaj takav niti je posljedica Gornjih horizonata, koji još nisu završeni. Ali pokazuje rijeku čija količina vode nije neograničena.

Upravo na postojeći pritisak sušnih perioda i klimatskih promjena kritičari Gornjih horizonata upozoravaju da će se dodati još jedan faktor, trajno preusmjeravanje dijela vode iz jednog sliva u drugi. Hrvatski naučnik Matej Vucić smatra da je upravo tu problem sa projektom napravljenim prije više od pola vijeka.

“Taj idejni projekat star je već 60 godina. U tih 60 godina jako mnogo toga se promijenilo i u smislu onoga što mi znamo i u smislu zaštite okoliša i prirode, u količini vode, padavina i snijega koje imamo tokom godine. Puno je manja dostupnost vode nego prije tih 60 godina kada je taj projekat građen“, kaže Matej Vucić, profesor na zagrebačkom Prirodno matematičkom fakultetu. On, inače, godinama proučava biodiverzitet rijeka i polja regije.

“Trebalo je ponovno pogledati činjenice, napraviti nove studije i nove planove“, kaže ovaj stručnjak iz Zagreba kada ga pitate kakva je sudbina projekta koji je zamišljen davno a realizuje se sada.
Gornji horizonti, međutim, nisu ponovo počeli od početka. Nastavljena je realizacija stare ideje.

Projekat iz vremena kada se na vodu gledalo drugačije

Ideja o iskorištavanju voda istočne Hercegovine nastala je u socijalističkoj Jugoslaviji, u vremenu velikih infrastrukturnih projekata u kojima su hidroelektrane, brane i akumulacije predstavljale razvoj i modernizaciju.

Sistem tada nije zamišljen samo zbog struje. Regulisanjem voda trebalo je kontrolisati i periodične poplave kraških polja i omogućiti njihovo intenzivnije korištenje.

Dio tog velikog sistema, danas poznat kao Donji horizonti, izgrađen je u vrijeme Jugoslavije. Gornji horizonti ostali su za kasnije.

Vladimir Topić iz nevladine organizacije iz Banjaluke “Centar za životnu sredinu” upozorava da je u međuvremenu promijenjena i svrha projekta. Nekadašnji koncept regulisanja poplava i razvoja poljoprivrede danas je dominantno hidroenergetski projekat. Promijenilo se, međutim, još nešto. Iz ove nevladine organizacije, inače, godinama upozoravaju na štetnost projekta.

“Nauka danas mnogo više zna o kraškim ekosistemima, podzemnim vezama voda i vrstama koje od njih zavise. Istovremeno, klima u kojoj se projekat realizuje nije klima u kojoj je zamišljen”, kaže Vladimir Topić.

Pippa Gallop iz CEE Bankwatcha upravo zbog toga Gornje horizonte smatra primjerom projekta koji je nadživio vrijeme u kojem je nastao.

“Jako stari projekat koristi se mnogo godina nakon što je prestao biti relevantan. To su projekti koji su projektovani prije doba klimatskih promjena i koji više nisu ni ekonomski isplativi, a postoje isplativije alternative“, rekla je nedavno, prilikom obilaska područja u Zovi Dolu gdje se grade Gornji Horizonti, Gallop.

Ona posebno dovodi u pitanje buduću proizvodnju struje.

“Što se tiče proizvodnje struje, tu smo skeptični jer ima puno manje vode nego što je prije bilo“, kaže Pipa Gallop.

Za vlast Republike Srpske starost projekta nije razlog za novo preispitivanje. Naprotiv. Ministar energetike i rudarstva Republike Srpske, Petar Đokić kaže da je sada prekasno vraćati se na pitanje da li je Gornje horizonte trebalo graditi.

“Više od 40 godina, skoro 50 godina se nije ništa radilo. Mi smo to pokrenuli i evo sada, kada smo razvili te projekte do nivoa da su skoro dvije trećine najsloženijih radova na objektima završene, sada se otvaraju priče da li je trebalo ili nije trebalo”, kaže Đokić.

Zaključak čovjeka koji je duže od decenije ministar u Vladi Republike Srpske I nekoga ko je deceniju I duže jedan od ključnih ljudi kada je energetski sektor u Republici Srpskoj u pitanju je jasan.

“Mi moramo to završiti i stavićemo to na raspolaganje narodu Republike Srpske“, rekao je Petar Đokić. Đokić tvrdi i da su propisi poštovani.

“Mi poštujemo sve relevantno sa stanovišta propisa, tu se nigdje nismo ogriješili. Bićemo istrajni da se ovaj projekat završi“, kaže ministar energetike u Vladi RS.

Tako ista činjenica, da je riječ o projektu starom nekoliko decenija, postaje argument za dvije potpuno suprotne pozicije. Za vlast Republike Srpske projekat je previše odmakao da bi se sada dovodio u pitanje.

Za njegove kritičare upravo proteklih šest decenija predstavljaju razlog da se provjeri da li ono što je imalo smisla tada ima smisla i danas.

Iz sarajevskog Ateljea za društvene promjene ACT, organizacije koja se bavi zaštitom životne sredine u BiH upozoravaju da Vlada Republike Srpske uporno insistira samo na ekonomskom uglu price o Gornjim horizontima.

“Prvo što upada u oko svakako je sama količina voda – planirano je da se godišnje do 300 miliona m³ vode prebaci iz sliva Neretve u sliv Trebišnjice kroz Gornje horizonte. Poređenja radi, kroz javne vodovodne sisteme u Bosni i Hercegovini godišnje se, stanovništvu i privrednim subjektima, isporuči približno 150 miliona m³ pitke vode. Drugim riječima, količina vode koja bi se svake godine ‘krala’ slivu Neretve odgovara približno dvogodišnjoj ukupnoj javnoj potrošnji pitke vode u našoj državi”, kaže Lejla Kusturica iz ove organizacije.

Posljedično, prema njoj, doći će i do smanjenje doticaja vode u slivove Bune, Bunice i Bregave za najmanje 30% i neminovnog negativnog uticaja na floru i faunu tih visokovrijednih riječnih ekosistema.

“To će pogoditi u deltu Neretve u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, poznatu po razvijenoj privrednoj proizvodnji, tako što će slana voda Jadranskog mora prodirati sve dublje u unutrašnjost”, navodi Kusturica.

Ispod kraških polja

Na prostoru Nevesinja, međutim, ta stara ideja više nije plan na papiru. Ona je gradilište već godinama. Na putu od Mostara i Stoca prema Nevesinju prvo se nailazi na gradilište HE Dabar. Kineska kompanija sa podizvođačima, i pored nekih administrativnih terena, radi na završetku hidroelektrane koju će da pokreće voda “ukradena” iznad, u kraškom polju.

Iz vazduha se još bolje vidi prostor na kojem nastaje hidroenergetski sistem. Nekoliko kilometara od HE Dabar u mjestu Zovi Do niče brana koja će vodu da preusmjerava u tunel prema hidroelektrani.

HE Dabar trebalo bi da bude jedna od ključnih tačaka sistema Gornjih horizonata. Projektovana snaga elektrane je 159,15 MW, a očekivana godišnja proizvodnja oko 251,8 GWh.

Da bi voda stigla do turbina, izgrađen je dovodni tunel dug više od 12 kilometara. Integral inženjering, kompanija koja ga gradi, 24. avgusta ove godine saopštila je da su preostali radovi na završnoj betonskoj oblozi i još 260 metara tunela koji se izvodi metodom otvorenog iskopa.

Ali ono što je za energetičare sistem za dovođenje vode, za hidrologe je intervencija u mnogo većem prirodnom sistemu.

Profesor Muriz Spahić, hidrolog i član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, kao jednu od ključnih tačaka navodi ponor rijeke Zalomke. Vode na ovom području nestaju pod zemljom da bi se pojavile kilometrima dalje. Spahić upozorava na veze sa izvorima Bune, Bunice i Bregave, kao i sa područjem Hutovog blata.

“Ti izvori više neće moći prirodno raditi jer neće imati vodu. Ta voda će se preusmjeriti na tunel, iz tunela na HE Dabar“, kaže Spahić.

Prema njegovoj procjeni, riječ je o približno trećini voda obuhvaćenih ovim sistemom.

To ne znači da će “nestati trećina Neretve“. Znači da se mijenja prirodni raspored voda koje kroz složeni kraški sistem završavaju u njenim pritokama.

A nizvodno od tih ponora žive ljudi. U Nevesinju projekat znači i nešto drugo Za dio stanovnika Nevesinja Gornji horizonti nisu priča o gubitku vode. Oni su decenijama predstavljani kao razvojna šansa. Nova radna mjesta, investicije, naknade za zemljište i mogućnost da veliki energetski projekat donese novac u jedan od manje razvijenih dijelova Hercegovine.

Bojan Pejičić, odbornik u Skupštini opštine Nevesinje, kaže da je zbog toga odnos lokalnog stanovništva prema projektu uglavnom pozitivan.

“Ljudi u Nevesinju uglavnom su projekat posmatrali kao veoma značajan i kao nešto što će donijeti dobro Nevesinju“, navodi ovaj odbornik nevesinjske skupštine.

Miljan Kovač, novinar i stanovnik Zovog Dola, nije međutim uvjeren da su ljudi imali dovoljno informacija da procijene drugu stranu projekta.

“Najspornija je ta netransparentnost i što mi ne znamo kakve posljedice možemo očekivati, niti su to investitori i izvođači radova ikada do kraja objasnili“, kaže Kovač.

Za čovjeka čije zemljište treba da bude potopljeno, objašnjava, neposredna računica može biti jednostavna. Novac koji dobije za zemlju je konkretan. Moguća promjena hidrološkog sistema za deset ili dvadeset godina nije.

“Ljudi očekuju da će od te zemlje koja će im biti potopljena dobiti neku nadoknadu i da će to značiti bolji život. Ali taj novac će, realno gledajući, brzo biti potrošen, a posljedice će biti trajne i po prirodu i po način života”, kaže Kovač.

Kovač podsjeća na Bileću, gdje je veliki hidroenergetski zahvat takođe trebalo da bude razvojna šansa.

“Da li je procvjetao život pored Bilećkog jezera ili svjedočimo da je to jedan od najsiromašnijih dijelova zemlje?“, pita ovaj novinar iz Zovi Dola kod Nevesinja.

Grad koji živi uz Bregavu

Nekoliko desetina kilometara dalje, slika vode potpuno je drugačija. Bregava prolazi kroz samo središte Stoca. Ljeti njene obale izgledaju kao turistička razglednica. Uz vodu su kafići, ljudi sjede nekoliko metara od rijeke, a Bregava je istovremeno mjesto odmora, dio gradske ekonomije i jedan od najupečatljivijih dijelova identiteta Stoca. Bregava se dobrim dijelom napaja iz voda kraških polja a koje će dobrim dijelom biti preusmjerene na drugu stranu.

Ovdje voda nije apstraktna količina izražena kubnim metrima u sekundi. Berina Turković, mještanka Stoca, aktivistkinja i ekolog, zbog toga Gornje horizonte ne doživljava kao udaljenu elektranu koja se gradi sa druge strane entitetske granice.

“Bregava je najvažniji dio identiteta Stoca, prostora u kojem živimo, privređujemo, odrastamo i kojem se uvijek vraćamo“, kaže Turković.

Smeta joj što se rasprava o projektu prvenstveno vodi kroz proizvodnju energije.

“Posebno mi je teško prihvatiti da se o promjenama koje mogu trajno uticati na naše rijeke i ekosisteme govori prvenstveno kroz prizmu energetskog potencijala, a mnogo manje kroz prizmu ljudi i prirode koji će posljedice morati živjeti“, kaže ova aktivistkinja iz Stoca.

Za Turković se dva problema preklapaju. Jedan se već događa, klimatske promjene i duži periodi suše. Drugi bi mogao doći završetkom Gornjih horizonata.

“Kombinacija klimatskih promjena i sve izraženijih perioda suše kojima danas svjedočimo, zajedno s mogućim posljedicama preusmjeravanja voda kroz Gornje horizonte, predstavlja ozbiljnu prijetnju budućnosti Stoca“, kaže Berina.

Njen najveći strah nije turizam već voda za piće.

“Dan kada ovaj sistem bude pušten u rad mogao bi biti dan kada Stolac ostane bez jednog od svojih najvažnijih prirodnih resursa, a to je pitka voda“, navodi Berina Turković.

Takvu tvrdnju nije moguće predstaviti kao izvjesnu posljedicu Gornjih horizonata. Ali zabrinutost zbog povezanosti kraških voda potvrđuju hidrolozi sa kojima smo razgovarali. Turković to opisuje jednostavno.

“U kršu je sve povezano. Kada intervenišete u jednom dijelu hidrološkog sistema, posljedice se mogu pojaviti kilometrima dalje i često ih više nije moguće vratiti u prvobitno stanje“, rekla je.

Kada manje slatke vode stigne do mora

Put vode ne završava u Stocu. Neretva nastavlja prema Hrvatskoj i Jadranskom moru. U njenoj delti Miroslav Dugandžić već godinama posmatra problem koji bi dodatno smanjenje dotoka slatke vode moglo učiniti još ozbiljnijim. Slana voda prodire uzvodno u Neretvu i to je process koji je već teško zaustaviti. Mijenjaju se riblje vrste. Nestaje dio biljaka koje učvršćuju obalu. Poljoprivreda zavisi od osjetljive ravnoteže između slatke vode Neretve i mora.

Dugandžić tvrdi da se na pojedinim mjestima obala toliko promijenila da je rijeka danas i petnaestak metara šira nego prije deset godina.

“Poljoprivredne površine sa desne strane obale Neretve moraće se napustiti. I sada je kritičan uzgoj, ne raste ni bilje ni voće, slanoća djeluje“, kaže Dugandžić.

Ako slatke vode bude još manje, kaže, neće se promijeniti samo priroda. Promijeniće se život.

“To će značiti zaborav tradicijskog načina života koji je postojao u Neretvi. Moraćemo se prilagoditi. Poljoprivreda ovog tipa će sigurno nestati“, kaže ovaj ribar iz delte Neretve.

Matej Vucić, profesor na biološkom odsjeku Prirodno matematičkog fakulteta u Zagrebu, objašnjava mehanizam zbog kojeg je delta posebno osjetljiva.

“Kada se smanjuje dotok slatke vode, povećava se dotok slane vode iz Jadranskog mora i to za posljedice ima zaslanjenje vode, a onda posljedice i za poljoprivredu, pitku vodu i ljudske živote“, kaže Vucić.

Tako se posljedice projekta koji se gradi u Republici Srpskoj potencijalno protežu preko Federacije BiH do druge države. Voda ne poznaje granice koje postoje na političkim kartama.

Život koji zavisi od poplave

Jedna od stvari koje su se promijenile od vremena kada je projekat zamišljen jeste i znanje o biodiverzitetu kraških polja. Ono što se nekada prvenstveno posmatralo kao problem – periodične poplave – za dio životinjskih vrsta predstavlja uslov opstanka.

Vucić upozorava da endemske vrste riba zavise upravo od prirodnog ritma plavljenja i povlačenja vode.

“Imamo endemske vrste riba u ovim poljima i za njih je jako specifično što ovise o prirodnom režimu plavljenja tih polja kako bi mogle izlaziti, mrijestiti se i onda se vratiti. To se sa Gornjim horizontima gubi“, navodi ovaj professor iz Zagreba.

Ulrich Eichelmann iz Riverwatcha posljedice opisuje još dramatičnije.

“Ako završe taj projekat, to će biti kraj za donji dio Neretve od Mostara nizvodno do mora. Takođe, to će biti kraj za Bunu, Bunicu i Bregavu ovakve kakve ih sada znamo. Biće vode, ali mnogo manje, sa mnogo manje prirodne dinamike“, uvjeren je Eichelmann.

Upravo posljednji dio njegove izjave preciznije opisuje spor od tvrdnje da će rijeke „nestati“. Vode će biti. Pitanje je koliko, kada i sa kakvom prirodnom dinamikom.

Stotine miliona iza projekta

Gornji horizonti nisu samo ekološka priča. To je i priča o stotinama miliona maraka. A tu postaje teško dobiti potpune odgovore. Pitanja o dosadašnjim ulaganjima, finansijskoj konstrukciji, ugovorima i troškovima poslali smo Vladi Republike Srpske, Elektroprivredi Republike Srpske i HE Dabar. Odgovore na konkretna pitanja nismo dobili. Dio finansijske konstrukcije ipak se može rekonstruisati iz javno dostupnih podataka. HE Dabar i kineska China Gezhouba Group zaključili su EPC+F ugovor za izgradnju preostalih objekata elektrane po sistemu „ključ u ruke“. Vrijednost ugovora bez PDV-a iznosi 222.834.120 eura.

Od toga je 85 odsto, odnosno 189.409.002 eura, predviđeno iz kredita kineske Exim banke, dok HE Dabar treba obezbijediti preostalih 15 odsto. Za kredit je bezuslovnu garanciju dala Republika Srpska. Ti podaci nisu procjena medija. Nalaze se u odluci Vijeća za državnu pomoć BiH, koje je razmatralo upravo garanciju za HE Dabar. U odluci se navodi i rok otplate od 20 godina, uključujući četiri godine grejs perioda, te kamata vezana za šestomjesečni EURIBOR uvećan za 2,3 procentna poena.

To, međutim, nije kompletna cijena HE Dabar.

Ministar u Vladi Republike Srpske, Petar Đokić je u septembru 2025. rekao da vrijednost projekta, prema do tada donesenim odlukama, iznosi 664 miliona KM. Upravo razlika između pojedinačnih ugovora i ukupnih ulaganja pokazuje zašto su odgovori institucija važni. Bez njih nije moguće napraviti potpunu računicu koliko je do sada potrošeno i na koje sve poslove.

Domaće kompanije na velikom poslu

Veliki dio radova izvodi kineska Gezhouba, ali na projektu rade i domaće kompanije. Među njima su Integral inženjering i Elnos.

Integral je godinama prije glavnog kineskog ugovora angažovan na jednom od najvažnijih objekata HE Dabar, dovodnom tunelu dužine 12,1 kilometar, ulaznoj građevini i pristupnim tunelima. Na vlastitoj stranici Integral navodi ugovor iz 2016. godine vrijedan 131 milion KM.

Ta cifra se kasnije povećavala. U maju 2026. Integral je za Radio Slobodna Evropa naveo da vrijednost njegovog posla iznosi 142,5 miliona KM. Kompanija je tada navela i da je bilo kašnjenja u plaćanju, ali da su nesporne obaveze prema njoj izmirene, dok se dio otvorenih potraživanja još rješava. Direktor HE Dabar Danilo Ilić rekao je da Integralov objekat nije dio osnovnog ugovora sa kineskim izvođačem i da se finansira iz vlastitih sredstava.

Integral je istovremeno kompanija koja godinama dobija velike infrastrukturne poslove od javnog sektora Republike Srpske. Pokojni vlasnik tog preduzeća Slobodan Stanković važio je za jednog od najodanijih saradnika Milorada Dodika, čovjeka koji dvije decenije vlada ovim entitetom u Bosni i Hercegovini. Ta kompanija godinama je jedna od najomiljenijih kompanija vlasti Republike Srpske.

Drugi veliki domaći učesnik je banjalučki Elnos. Sama kompanija navodi da joj je na HE Dabar povjerena kompletna elektro i mašinska faza, projektovanje, isporuka, montaža i puštanje u rad opreme. HE Dabar Elnos navodi kao jedan od svojih ključnih aktuelnih EPC projekata.

Petar Đokić je prilikom obilaska gradilišta u septembru 2025. Integral i Elnos javno naveo kao domaće podizvođače kineske kompanije Gezhouba.

Koliko su tačno vrijedni svi aktuelni poslovi domaćih podizvođača nije moguće utvrditi iz podataka koje smo dobili.

Siniša Vukelić, urednik poslovnog portala Capital, upravo nedostatak transparentnosti smatra jednim od ključnih problema Gornjih horizonata.

“Cijeli taj projekat Gornjih horizonata i izgradnja najznačajnije HE Dabar obavijen je velom tajne kao da se radi o privatnom novcu i privatnoj investiciji“, kaže Vukelić.

Za njega je posebno problematično što javnost nema potpuni uvid u finansijske obaveze projekta.

“To je izrazito važan strateški projekat da bi se radilo tako netransparentno, da krijete šta zapravo proizlazi iz tog ugovora sa kineskim izvođačem“, navodi Vukelić.

Kada je i kineska banka povukla kočnicu

Finansijska konstrukcija projekta pokazala je slabosti i tokom same gradnje. Kineska Exim banka privremeno je obustavila isplate za HE Dabar dok je procjenjivala kreditni rizik. Direktor HE Dabar Danilo Ilić potvrdio je u maju 2026. da je banka radila procjenu rizika, dok su aktivnosti kineskog izvođača na gradilištu bile smanjene. Ilić je tada tvrdio da je procjena završena i da očekuje nastavak radova punim intenzitetom.

U međuvremenu, Integral je nastavio radove na tunelu, a kompanija je 24. avgusta saopštila da projekat tog objekta ulazi u završnu fazu. Činjenica da kredit garantuje Republika Srpska daje pitanju transparentnosti dodatnu težinu. Ako projekat uspije, električnu energiju proizvodi javni energetski sistem Republike Srpske. Ako nastanu problemi sa vraćanjem kredita, iza njega stoji javna garancija.

“Šta smo spremni izgubiti?“

Za Berinu Turković iz Stoca upravo svođenje rasprave na proizvedenu električnu energiju promašuje najvažnije pitanje.

“Mislim da se ovdje ne trebamo pitati samo koliko električne energije možemo proizvesti, nego i šta smo spremni izgubiti da bismo je proizveli“, kaže Turković.

Kako god, to pitanje danas izgleda drugačije nego prije šest decenija. Solarna i vjetroenergija tada nisu predstavljale realnu alternativu velikim hidroenergetskim sistemima. Klimatske promjene nisu bile faktor u energetskom planiranju kakav su danas. O endemskim vrstama kraških polja i podzemnim vezama voda znalo se manje. A veliki dio infrastrukture koja danas treba da preusmjeri vodu još nije postojao.

Zbog toga pitanje kritičara projekta nije samo da li hidroelektrana može proizvoditi struju, nego da li bi se, sa današnjim znanjem, današnjom klimom i današnjim energetskim alternativama, isti projekat ponovo nacrtao na isti način.

Federacija BiH reaguje kada je gradnja već odmakla

Dok Republika Srpska insistira na završetku projekta, vlast Federacije Bosne i Hercegovine posljednjih mjeseci pojačava protivljenje. Federalna ministrica okoliša i turizma Nasiha Pozder kaže da posljedice ne vidi samo kao pitanje jednog entiteta.

“Ugrožava se tim projektom ne samo Neretva, ne samo BiH, nego i preko naših granica“, kaže Podzer.

Vlada Federacije je 15. juna 2026. usvojila zaključke o zaštiti svojih interesa u vezi sa HE Ulog i mogućim uticajima Gornjih horizonata. Federalne institucije zadužene su za prikupljanje dokumentacije i dalje aktivnosti u vezi sa zaštitom sliva Neretve i mogućim prekograničnim posljedicama. Premijer Federacije Nermin Nikšić kaže da je spreman podržati i pravnu borbu.

“Bez obzira na interes investicije, ne možemo ugroziti stanovništvo i opstanak i biološki minimum kakva je Neretva”, rekao nam je Nikšić u kratkom razgovoru.

Reakcija Federacije otvara, međutim, pitanje zašto Vlada Federacije reaguje tek sada. Berina Turković iz Stoca smatra da odgovornost ne postoji samo u Republici Srpskoj.

“Ne možemo zanemariti činjenicu da su odluke i postupci institucija na višim nivoima vlasti u prošlosti omogućili realizaciju ovog projekta, dok su se upozorenja o njegovim mogućim posljedicama prečesto prešućivala ili nedovoljno ozbiljno razmatrala“, kaže Turković.

Zanimljivo ali na pitanja o Gornjim horizontima i mogućim posljedicama za donji tok Neretve odgovore nismo dobili od Vlade Hrvatske.Tako projekat zamišljen nekada u jednoj zajedničkoj državi danas prolazi kroz najmanje tri politička prostora.

Republika Srpska ga gradi. Federacija BiH pokušava zaštititi vode koje smatra ugroženim. Nizvodno je Hrvatska. A voda prolazi kroz sve njih.

U kakvu će Neretvu skakati?

Prvog dana avgusta skakači su sa platformi iznad Starog mosta ponovo skakali u Neretvu. Ispod njih je bila rijeka zbog koje se Mostar prepoznaje širom svijeta. Uz njenu obalu stajala je poruka: STOP GORNJIM HORIZONTIMA!

Možda pitanje nije hoće li se sa Starog mosta skakati i za deset, dvadeset ili pedeset godina. Vjerovatno hoće. Pitanje je u kakvu će se Neretvu tada skakati.

Desetak kilometara nizvodno od mosta ovog ljeta dron je iznad širokog kamenitog korita snimio vodu koncentrisanu u znatno užem toku.

U Stocu ljudi sjede u kafićima nekoliko metara od Bregave i gledaju rijeku oko koje je nastao veliki dio života grada. U delti Neretve Miroslav Dugandžić već gleda kako slana voda prodire uzvodno. A stotinjak kilometara istočno od Mostara betonira se tunel kojim će dio kraških voda ubuduće krenuti drugim putem.

Vlast Republike Srpske tvrdi da projekat poštuje propise, donosi novu električnu energiju i da je previše odmakao da bi se od njega odustalo.

Naučnici i ekološke organizacije odgovaraju da je upravo vrijeme koje je prošlo od njegovog projektovanja razlog da se zastane: danas znamo više o kršu, biodiverzitetu i klimatskim promjenama, a vode je manje nego kada su prve linije ovog sistema povučene na projektantskim stolovima.

U međuvremenu su u projekat upumpane stotine miliona maraka, kineski kredit za koji garantuje Republika Srpska, kineski izvođač i domaće kompanije. Ministar energetike RS, Petar Đokić kaže da projekat mora biti završen.

Šest decenija nakon što je zamišljen, možda je zato najvažnije pitanje Gornjih horizonata upravo ono koje je u Stocu postavila Berina Turković, koliko električne energije možemo proizvesti i šta smo spremni izgubiti da bismo je proizveli?

Vladimir Kovačević detektor.ba

Ovaj tekst podržan je od Journalismfund Evropa. / This article/investigation was supported by Journalismfund Europe

The post Gornji horizonti: Projekat iz prošlog vijeka mijenja budućnost Neretve first appeared on Gerila.info.

„Dana 25. februara 2026. godine u naše naselje došla je privatna firma koju je angažovao investitor u vezi sa planiranim kamenolomom na lokalitetu Kuti, kako bi vršila deminiranje terena. Već na početku bilo je čudno na koji način se pristupilo tom poslu – radnici su pješke, oko dva kilometra, dolazili do područja za koje se zna da je minski sumnjivo“, kaže za Gerilu mještanin i aktivista Aner Omanović.

Ono što je uslijedilo, tvrdi, dodatno je pojačalo sumnje.

„Na svega pedesetak metara od granice planiranog kamenoloma nalaze se mine za koje su mještani odranije znali i koje su prijavili direktno direktoru BHMAC-a u Sarajevu. Deminerska ekipa je na terenu boravila oko 15 dana, ali ono što smo mi mogli vidjeti ne liči na deminiranje. Nismo primijetili upotrebu detektora metala niti opreme koja se inače koristi u tim postupcima. Umjesto toga, radilo se uglavnom o krčenju i pilanju šume“, navodi Omanović.

Od mještana smo dobili i snimak za koji tvrde da prikazuje način „čišćenja“ terena – krčenjem šume motornim pilama, bez vidljivih procedura deminiranja.

Nakon odlaska ekipe, dodaje, niko iz nadležnih institucija nije kontaktirao mještane kako bi pokazali lokacije mina koje predstavljaju direktnu opasnost.

„Postavljamo pitanje – da li neko treba da izgubi život da bi institucije reagovale? Stiče se utisak da BHMAC reaguje samo kada su u pitanju interesi privatnih investitora, dok bezbjednost lokalnog stanovništva ostaje u drugom planu.“

Godine borbe i nepovjerenja

Otpor mještana ne traje od juče. Koncesija za eksploataciju kamena dodijeljena je još 2015. godine, a ozbiljniji sukob počinje 2021, kada, prema riječima mještana, investitor prvi put ulazi sa teškom mehanizacijom na brdo iznad sela.

Jedna okolinska dozvola je u međuvremenu poništena sudskom presudom, ali je nova izdata 2024. godine – uprkos protivljenju lokalne zajednice.

„Znajući da su to minska polja, na javnoj raspravi 2024. godine nas oko 150 se jasno izjasnilo da je protiv otvaranja kamenoloma u našem naselju“, kaže Omanović.

Mještani tvrde da tokom postupaka nisu bili adekvatno informisani niti ravnopravno uključeni u donošenje odluka koje direktno utiču na njihove živote. Posebno problematičnim smatraju studije i nalaze koji su pratili izdavanje dozvola.

Omanović navodi da je u jednom dokumentu navedeno kako u krugu od 700 metara nema stanovnika – iako se kuće nalaze neposredno uz planiranu lokaciju.

Slične primjedbe iznosi i mještanin Krsto Lozo, koji tvrdi da je dokumentacija puna nelogičnosti i spornih procjena – od nosivosti mosta kojim bi prolazila teška mehanizacija do pogrešnih podataka o strukturi zemljišta i načinu korištenja prostora.

Za mještane, međutim, ključni problem ostaje bezbjednost.

Brdo na kojem je planiran kamenolom godinama je označeno kao minski sumnjivo područje. Upravo zbog toga mnogi vjeruju da su aktuelne aktivnosti na terenu zapravo priprema za eksploataciju, a ne stvarno deminiranje.

Da su mine itekako prisutne na ovom prostoru pokazuje i fotografija koju su nam poslali mještani Kuta, gdje je neposredno uz put golim okom vidljiva potezna mina.

„Ovo nije samo pitanje kamenoloma, već i sigurnosti ljudi“, poručuju mještani, upozoravajući da se u blizini nalaze i farme, te da opasnost ne prijeti samo ljudima nego i životinjama.

Eksploziv, prašina i strah

Osim mina, mještani ukazuju i na potencijalne posljedice eksploatacije.

Prema dostupnim podacima iz projektne dokumentacije, eksploatacija bi podrazumijevala korištenje stotina kilograma eksploziva mjesečno.

„Predviđeno je po kvadratnom metru 400 grama eksploziva… mjesečno oko 1200 kilograma. Od toga će pucati fasade i prozori“, upozorava Omanović.

Dodaje i problem prašine, koja bi, kako tvrdi, bila neizbježna na udaljenosti od svega 100 do 300 metara od kuća.

„Ovo je borba za goli opstanak – ako kamenolom proradi, mi ćemo se morati odseliti“, poruka je koju mještani ponavljaju godinama.

U selu danas živi više od 60 porodica različitih nacionalnosti, koje su, kako ističu, zajedno stale u odbranu svojih domova.

Prioriteti deminiranja: između potreba mještana i finansiranja projekata

Prema važećoj okolinskoj dozvoli, prije bilo kakvih radova potrebno je izvršiti kontrolu prisustva mina i provesti deminiranje u saradnji sa BHMAC-om.

Istovremeno, mještani tvrde da su još ranije tražili deminiranje područja, ali ne selektivno.

„Tražili smo da se razminira cijelo područje, a ne samo prostor gdje treba doći kamenolom“, navode.

Direktor Centra za uklanjanje mina u BiH (BHMAC) Enis Horozović kaže za Gerilu da se deminiranje u Kutima provodi u skladu sa standardnim procedurama, ali potvrđuje da je zahtjev za radove povezan sa interesima investitora.

„Naši demineri su do sada radili na stotine kilometara, preko 3.400 kvadratnih kilometara ovim načinom rada. Problem sa Kutima je najvjerovatnije vezan za kamenolom, jer je investitor podnio zahtjev prema nama i finansira te aktivnosti, s obzirom na to da mi bez toga ne bismo mogli raditi“, navodi Horozović.

Ističe da BHMAC nema nadležnost nad samim projektom kamenoloma.

„Šta će dalje biti, to je pitanje za druge institucije koje treba da odobre ili ne odobre kamenolom. Mi imamo obavezu da čistimo zemlju od mina i to je naš posao.“

Horozović dodaje da je i ranije bio na terenu u Kutima, te da su mu mještani ukazivali na potrebu deminiranja u neposrednoj blizini kuća.

„Bio sam tamo 2024. godine i tada su mještani pitali zašto se ne deminira iznad njihovih kuća. Blizu smo toga da Oružane snage BiH organizuju te aktivnosti, moguće već u aprilu ove godine. To je moj lični angažman i nadam se da ću to završiti.“

Ukazuje i na širi problem finansiranja deminiranja u BiH.

„Ovo nije prvi put da investitor finansira čišćenje određenog područja od mina. Ostali smo bez većine donatora i nama je svaki kvadratni metar bitan. Razumijem građane, ali mi nismo ta adresa – to su institucije. U BiH je još oko 770 kvadratnih kilometara pod minama i svaki metar nam je važan“, kaže Horozović, naglašavajući da BHMAC, kako tvrdi, radi „po standardnoj proceduri“.

Investitor: Sve je zakonito

Iz kompanije Majdan Kuti d.o.o. odbacuju optužbe i tvrde da se projekat realizuje u potpunosti u skladu sa zakonom.

U reakciji na medijske navode ističu da je studija uticaja na okoliš pozitivno ocijenjena od strane stručne komisije i da „projekt ne predstavlja štetan utjecaj na okoliš niti ugrožava stanovništvo“.

Navode i da su tvrdnje o nezakonitosti dio „dugotrajnog pokušaja diskreditacije investitora“, te da je pitanje pristupnog puta već riješeno kroz institucionalne postupke.

Posebno odbacuju optužbe mještana u vezi sa blokadama.

„Upravo su pojedini ‘mještani’ vlastitim djelovanjem – postavljanjem betonskih blokova, zemljanih nasipa i žičane ograde – blokirali put, čime su spriječili dolazak deminerskih ekipa“, navodi se u saopštenju.

Kompanija tvrdi i da iza dijela protesta stoje interesne grupe koje nemaju direktnu vezu sa lokalnom zajednicom.

Između zakona i života

U međuvremenu, slučaj je dobio i političku dimenziju. Mještane je nedavno posjetio ministar pravde Republike Srpske Goran Selak, koji je poručio da „ljudi imaju pravo na život, slobodu i pristup svojim domovima“, te apelovao na institucije da pokažu razumijevanje.

Ipak, suštinski problem ostaje neriješen.

Na jednoj strani su institucije koje su izdale dozvole i investitor koji tvrdi da je sve u skladu sa zakonom. Na drugoj – mještani koji tvrde da se odluke donose bez njih, na osnovu spornih studija i uz ignorisanje osnovnih sigurnosnih rizika.

„Mi nemamo ništa protiv investitora“, kaže Omanović.

„Ali imamo protiv toga da nam kamenolom bude 100 ili 200 metara od kuća, da nam djeca žive u strahu i da mi čekamo kad će se nekom nešto desiti”, zaključuje Omanović u razgovoru za naš portal.

Dejan Rakita / GERILA

The post Kuti i kamenolom: Borba mještana protiv projekta na minskom području first appeared on Gerila.info.

Ovakvim objavama gradonačelnika, u kojima se novinarima i redakciji pripisuju političke namjere, kreira se atmosfera linča, te se pokušava diskreditovati njihov profesionalni rad i direktno se ugrožava sloboda medija.

Takve poruke, dolazeći od nosioca najviše izvršne funkcije u gradu, predstavljaju ozbiljan pritisak na medije i mogu imati dugoročne posljedice po sigurnost novinara i po slobodu informisanja građana Mostara.

Novinari portala Hercegovina.info izvještavali su o javnom interesu i to o odlukama, dokumentima i postupanjima institucija, uključujući i one Grada Mostara.

Njihov rad se ne smije pokušavati diskreditirati optužbama o „kampanji“, „stvaranju kaosa“, „antiinvesticijskoj klimi“ niti dovođenjem u vezu s političkim motivima, jer je zadatak novinara da preispituju rad institucija i informišu javnost.

Ovakva retorika je posebno opasna jer dolazi uz tvrdnje o “crtanju meta”, iako se upravo medijima pripisuju neosnovane namjere, dok se njihovi profesionalni tekstovi predstavljaju kao prijetnja razvoju grada.

Time se stvara neprijateljsko okruženje za novinare koji obavljaju svoj posao u skladu s etičkim standardima.

Podsjećamo gradonačelnika Mostara Maria Kordića da je kritičko izvještavanje legitimno i zakonski zaštićeno, da novinari imaju pravo i obavezu propitivati postupke javnih dužnosnika, da javni funkcioneri moraju pokazati viši prag tolerancije prema medijskoj kritici, te da bilo kakvo targetiranje medija može dovesti do prijetnji, pritisaka i zastrašivanja.

Umjesto javnih napada, nosioci izvršne vlasti dužni su odgovarati na pitanja, pružati dokumente, objašnjavati odluke i djelovati transparentno. Pritisci na medije, pogotovo kada dolaze s pozicije moći, nisu prihvatljivi i suprotni su evropskim standardima o slobodi izražavanja i javnoj odgovornosti.

Udruženje „Umbrella“ pruža punu podršku redakciji portala Hercegovina.info i svim novinarima koji se suočavaju s pritiscima zbog profesionalnog rada.

Pozivamo institucije i javne dužnosnike da se suzdrže od izjava koje mogu ugroziti sigurnost novinara, te da omoguće nesmetan rad medija u interesu javnosti.

Inforadar.ba, Interview.ba, Impulsportal.net, Spin-portal.info, eTrafika.net, Gerila.info, Direkt-portal.com, Capital.ba, Hercegovina.info, Infoveza.com, Tačno.net, Žurnal

The post Udruženje „Umbrella“: Neprihvatljivo diskreditovanje medija od strane gradonačelnika Mostara first appeared on Gerila.info.

Mediji iz Federacije navode kako je u nedelju naveče u Mostaru, u blizini Željezničke stanice prvo došlo do verbalnog a zatim i fizičkog sukoba između ubice i žrtve. Žrtva je pokušala pobjeći od nasilnika ali ju je on stigao i upucao.

Navodi se da je žrtva bila bivša djevojka ubice Kalajdžića, da joj je u kontinuitetu neko vrijeme slao prijeteće poruke a da ona to, vjerujući da će sve završiti na porukama, nije prijavljivala.

“Međutim, večeras kada je krenula na fitnes, on ju je dočekao i fizički je napao, nakon čega je potegao pištolj. Ona je potrčala do hotela nastojeći se spasiti, ali je on ušao i ubio je“, navodi tužiteljka Tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona Vesna Pranjić a preosi Avaz.

Mediji prenose da je ubica nakon ubistva okušao da izvrši samoubistvo ali u tužilaštvu te informacije nisu potvrdili.

“Osumnjičeni je u roku od svega nekoliko minuta lišen slobode, pod policijskim je nadzorom. Ovo je tragičan slučaj, zaista, i koristim priliku da izrazim sućut obitelji. Što se tiče kvalifikacije krivičnog djela, to će Tužilaštvo odlučiti u kojem smjeru će ići, čini se da za sada ima jako puno dokaznog materijala“, rekao je ministar unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona Mario Marić.

Bosna i Hercegovina jedna je od zemalja sa najvećom stopom femicida. Evidentno je da izostaje sistemska zaštita žena od nasilnika koji su uglavnom u porodičnim vezama sa žrtvama ili bivši ili neostvareni emotivni partneri žrtava. Različita udruženja godinama traže oštrije kažnjavanje ubica ali država za sada ne reaguje. Tretiranju femicida kao posebnog krivičnog djela usprotivile su se i brojne nevladine organizacije u Banjaluci tvrdeći da bi izmjene zakona u tom pravcu značile udar na tradicionalne vrijednosti!?

Rodno zasnovano nasilje i femicid u Bosni i Hercegovini, prema riječima stručnjaka i aktivista, kontinuirano pokazuju da sistemska zaštita žena – od policije i centara za socijalni rad, do sudova i tužilaštava – nije dovoljno brza ni sveobuhvatna. Ženama se često ne nude hitne mjere zaštite, a slaba je i koordinacija između više institucija.

Iako je BiH potpisnica Istanbulske konvencije, kojom se obavezala na konkretne korake u prevenciji rodno zasnovanog nasilja, zakoni i propisi se sporo usaglašavaju. U Republici Srpskoj se već mjesecima vodi rasprava o uvođenju termina “femicid” u Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, ali su se i vlasti i konzervativne grupacije usprotivile takvom potezu. Zakon koji bi prepoznao femicid i postrožio kazne za nasilnike, uključujući hitne mjere zaštite žrtava, još čeka na proceduru.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Još jedan femicid u BiH. Ubijena Aldina Jahić first appeared on Gerila.info.

Na osnovu izmjena Pravilnika o geotehničkim istraživanjima, koje su 2015. urađene u vrijeme Vlade Fadila Novalića a danas ih bez problema primjenjuje Vlada Nermina Nikšića, izvođačima radova koji učestvuju u gradnji dionica i tunela na koridoru 5C je omogućeno da u toku gradnje višestruko napumpaju cijene, odnosno udvostruče i utrostruče troškove koji idu na teret investitora, odnosno Vlade, Autocesta i svih nas.

Ova faktički ozakonjena korupcija upravo je kasnije rezultirala bogaćenjem pojedinaca, odnosno enormnim povećanjem troškova Autocesta FBiH te na kraju sumnjivo utrošenih pola milijarde maraka.

No krenimo redom.

KAKO JE NASTALA DUBIOZA OD POLA MILIJARDE MARAKA

Kada je krajem septembra ove godine Ured za reviziju institucija u FBiH objavio Izvještaj o finansijskoj reviziji Javnog preduzeća “Autoceste FBiH” d.o.o. Mostar, javnost je s pravom ostala šokirana.

Naime, Autoceste FBiH dobile su negativno mišljenje Ureda za reviziju u segmentu usklađenosti sa zakonskim propisima. U izvještaju je jasno izdvojeno da je 30 radnika zaposleno bez javnog natječaja, što je u suprotnosti sa Zakonom o radu i propisima o transparentnosti, te da je dionica Počitelj – Zvirovići “puštena  u promet, ali nije knjižena u poslovnim knjigama”. Naglašeno je i da kreditna sredstva nisu korištena u skladu s planom, te da je i tekuća likvidnost problematična, “što može utjecati na poslovanje”.

Ipak, ono što je najproblematičnije i nesumnjivo šokantno jeste to što su revizori otkrili višestruko mijenjanje ugovora za izgradnju i nadzor dionica autoputa na koridoru 5C, čime je vrijednost samo na četiri dionice povećana za 255,5 miliona eura, uz dodatne kamate od 11,5 miliona maraka po kreditima.

Na osnovu izmjena Pravilnika o geotehničkim istraživanjima, koje su 2015. urađene u vrijeme Vlade Fadila Novalića a danas ih bez problema primjenjuje Vlada Nermina Nikšića, izvođačima radova koji učestvuju u gradnji dionica i tunela na koridoru 5C je omogućeno da u toku gradnje višestruko napumpaju cijene, odnosno udvostruče i utrostruče troškove koji idu na teret investitora, odnosno Vlade, Autocesta i svih nas.

Ova faktički ozakonjena korupcija upravo je kasnije rezultirala bogaćenjem pojedinaca, odnosno enormnim povećanjem troškova Autocesta FBiH te na kraju sumnjivo utrošenih pola milijarde maraka.

No krenimo redom.

KAKO JE NASTALA DUBIOZA OD POLA MILIJARDE MARAKA

Kada je krajem septembra ove godine Ured za reviziju institucija u FBiH objavio Izvještaj o finansijskoj reviziji Javnog preduzeća “Autoceste FBiH” d.o.o. Mostar, javnost je s pravom ostala šokirana.

Naime, Autoceste FBiH dobile su negativno mišljenje Ureda za reviziju u segmentu usklađenosti sa zakonskim propisima. U izvještaju je jasno izdvojeno da je 30 radnika zaposleno bez javnog natječaja, što je u suprotnosti sa Zakonom o radu i propisima o transparentnosti, te da je dionica Počitelj – Zvirovići “puštena  u promet, ali nije knjižena u poslovnim knjigama”. Naglašeno je i da kreditna sredstva nisu korištena u skladu s planom, te da je i tekuća likvidnost problematična, “što može utjecati na poslovanje”.

Ipak, ono što je najproblematičnije i nesumnjivo šokantno jeste to što su revizori otkrili višestruko mijenjanje ugovora za izgradnju i nadzor dionica autoputa na koridoru 5C, čime je vrijednost samo na četiri dionice povećana za 255,5 miliona eura, uz dodatne kamate od 11,5 miliona maraka po kreditima.

U međuvremenu je u javnost iscurila i informacija da su se za nepravilnosti u Autocestama FBiHzainteresirali iz iz Ureda evropskog javnog tužitelja (EPPO), te da je početkom godine u prostorijama SIPA-e saslušano više osoba u vezi s istragom koju EPPO vodi protiv generalnog direktora Autocesta FBiH Denisa Lasića, izvršnog direktora Asmira Dževlana, službenice za javne nabavke Katice Vranjković te konsultanta Erdala Trhulja. Lasić je na tu poziciju kao provjereni HDZ-ov kadar imenovan u augustu 2024.

Nadalje, Iz Evropske investicijske banke (EBRD), koja kreditira Autoceste FBiH, službeno je potvrđeno da se istražuju moguće koruptivne radnje u ovom javnom preduzeću, a također je i federalni POSKOK otkrio da rade na više predmeta koji se odnose na potencijalne nepravilnosti u Autocestama FBiH.

Podsjećamo da su pripadnici Uprave policije FMUP-a 18. februara ove godine uhapsili 15 osoba, među njima i Elmedina Volodera, bivšeg direktora Autocesta FBiH. U saopćenju federalni MUP je potvrdio da je predmet formiran 2022. godine “zbog nezakonitosti prilikom procesa izgradnje dionice autoceste Vranduk – Ponirak na koridoru 5C”. Sumnja se da su prilikom izgradnje te dionice Autoceste FBiH oštećene za skoro 20 miliona eura.

FIRMA BIVŠEG DIREKTORA AUTOCESTA POSLUJE S AUTOCESTAMA

Tada je uz Volodera uhapšen i Jasmin Bučo, bivši izvršni direktor Autocesta FBiH za projektovanje i građenje, koji je iz ovog javnog preduzeća otišao 2018. uz objašnjenje da Vlada FBiH pokazuje “odsustvo volje da istinski radi”. Bučo je pak danas član uprave privatne firme Euro-Asfalt, koja često posluje s Autocestama FBiH. Uhapšen je upravo pod sumnjom u koruptivna djela u izgradnji dionice Vranduk-Ponirak.

Najblaže rečeno, nešto je jako trulo u Autocestama FBiH, što dodatno dokazuje i poražavajuća činjenica da je od 2008. godine do danas izgrađeno i pušteno u promet tek 137,5 kilometara autoputa na koridroru 5C, koji bi preko Mađarske, Hrvatske i BiH trebao srednju Evropu povezivati s Jadranskim morem. Kada bude završena, autocesta na koridoru 5C će donijeti i veliku ekonomsku korist za BiH, s obzirom da će milioni turista prolaziti kroz našu zemlju na putu za more, te u pauzama puta i izdašno trošiti, a kako BiH postaje sve poželjnija turistička destinacija, mnogi će i kod nas provesti nekoliko dana.

Hrvatska je ove jeseni svoju dionicu završila, dok BiH nije ni blizu, a javno preduzeće čiji je to primarni posao – Autoceste FBiH – se guši u skandalima, no oni imaju izgovor za sve. To se najbolje može vidjeti u reagiranju za javnost koje su poslali nakon nalaza Ureda za reviziju.

“Javno poduzeće Autoceste Federacije BiH d.o.o. Mostar nije suglasno s većinom navoda Ureda za reviziju institucija u Federaciji BiH koji je u svom Izvješću o financijskoj reviziji Javnog poduzeća Autoceste FBiH za 2024. godinu, na financijska izvješća Poduzeća dao mišljenje s rezervom dok je na usklađenost poslovanja s važećim zakonima i propisima izrazio negativno mišljenje”, poručili su iz Autocesta FBiH, dodajući da je po njima “neutemeljena većina stavki iz Izvještaja”.

Ipak, potvrdili su da je “došlo do produženja rokova izgradnje na dionicama kao i povećanja ugovorene vrijednosti, ali iz objektivnih i opravdanih razloga”, ali su naglasili da “u izvješću nisu dani nalazi kojima bi se potvrdilo bilo kakvo nesavjesno postupanje ili kršenje zakonskih i podzakonskih odredbi, odnosno nepoštivanja propisanih procedura”,

“Objektivni i opravdani razlozi” za enormna poskupljenja i višegodišnje probijanje rokova, poručili su iz Autocesta FBiH, su promjene u globalnim financijskim tokovima, te zbog “složenih i u vrijeme projektiranja nedovoljno istraženih geoloških uvjeta”.

KAKO JE ELEGANTNO OSMIŠLJENJA “PLJAČKA PO ZAKONU”

Ovo opravdanje iz Autocesta FBiH otvara logično pitanje: kako je uopće moguće da se ide u izgradnju vjerojatno najvažnijeg infrastrukturnog projekta u BiH – koridora 5C – bez toga da se odgovarajuće istraže geološki uvjeti na dionicama budućeg autoputa? I svakom laiku je jasno da je to recept za financijsku dubiozu onih koji plaćaju i enormno bogaćenje onima kojima se plaća.

Odgovor na to pitanje donosi ekskluzivno Valter, te se nalazi u izmjenama Pravilnika o geotehničkim istraživanjima i ispitivanjima te organizaciji i sadržaju misija geotehničkog inžinjerstva iz 2009. godine, a koje su provedene u septembru 2015.

Na čelo federalne Vlade tada je svježe došao (u martu te godine) Fadil Novalić (SDA), dok je za federalnog ministra prostornog uređenja postavljen HDZ-ovac Josip Martić, koji je i potpisao izmjene ovog Pravilnika.

Sve je smišljeno na način da su same izmjene Pravilnika bili minimalne, ali sa dalekosežnim posljedicama. Naime, promijenjen je član 9., koji je u originalu ovako glasio:

“Izvođač je dužan osigurati, u skladu sa ovim Pravilnikom, geotehničku izvedbenu studiju (u daljnjem tekstu: misija G31) i praćenje geotehničkih radova (u daljnjem tekstu: misija G32) koje su interaktivne i nerazdvojive, a omogućuju blagovremenu adaptaciju i/ili optimizaciju glavnog projekta stvarnim uslovima terena i metodologiji rada izvođača, te na taj način osiguravaju adekvatnu implementaciju plana upravljanja kvalitetom.”

U izmjenama Pravilnika je sve iza riječi “nerazdvojive” izbrisano, ali je zato dodan novi stav po kojem je “INVESTITOR DUŽAN osigurati adaptaciju i/ili optimizaciju glavnog projekta stvarnim uvjetima terena”, ako se naknadno utvrdi da “postoji promjena geotehničkih konstrukcija”.

Promijenjen je i član 51., koji je originalno glasio:

“U slučaju značajnijih izmjena geotehničkog projekta koje uključuju nova geotehnička istraživanja i ispitivanja, te proračune novih geotehničkih konstrukcija, izvođač je dužan ostvariti misiju G21 umjesto misije G31.”

G31 je geotehnička izvedbena studija, a G21 je geotehnički projekt. Izmjena je bila takva da je riječ “IZVOĐAČ” zamijenjena rječju “INVESTITOR”, čime se zapravo elegantno mijenja smisao cijelog Pravilnika.

NA GRADILIŠTIMA AUTOPUTA BEZ AKTIVNOSTI

Drugim riječima, ove izmjene Pravilnika su omogućile da se u izgradnju dionica autoputa krene bez odgovarajućih geotehničkih studija ili s njihovim manjkavim verzijama, a da se svi troškovi koji zbog toga nastanu prebacuju s izvođača na investitora, odnosno Autoceste FBiH, tj. posredno na sve građane FBiH koji plaćaju poreze, akcize i slično. Dakle, sam izvođač u toku gradnje može mijenjati projekat i naplatiti te izmjene (napumpati cijenu i troškove).

Upravo se u tim izmjenama Pravilnika iz 2015. krije tajna kako je uopće moguće da su građevinski radovi na koridoru 5C poskupili za pola milijarde maraka!

Dapače, Autoceste FBiH su, ponavljamo, kao izgovor navele “u vrijeme projektiranja nedovoljno istražene geološke uvjete”. Ključna razlika je u tome što su prije izmjena Pravilnika posljedice koje proizilaze iz “nedovoljno istraženih geoloških uvjeta” išle na račun izvođača, a sad idu na račun investitora, odnosno svih nas, pa sada kroz razne namete i kredite moramo platiti pola milijarde maraka više za ionako suludo spore radove na bh. dijelu koridora 5C.

Naravno, kao što je Novalićeva vlada 2015. izmijenila ovaj Pravilnik, tako i trenutna vlada premijera Nermina Nikšića (SDP) može poništiti te promjene samo da to želi – ali oni to nisu uradili, niti, kako se čini, namjeravaju da to učine. Konkretno, to može učiniti ministar prostornog uređenja – opet kadar HDZ-a Željko Nedić. Napomenimo i da se Valter obratio s upitom u vezi ove teme Vladi FBiH, ali do zaključenja teksta nismo dobili odgovor.

Što se tiče toga kako izgradnja dionica koridora 5C (ne)funkcionira u praksi, ekipa Valtera se uvjerila osobno na terenu. Postjetili smo dionicu između Nemile i Poprikuša, koja bi trebala biti puštena u promet u novembru, što se definitivno neće dogoditi sudeći po onome što smo zatekli.

Tu smo dionicu inače izabrali zato što se za nju baš interesiraju EPPO i domaći tužitelji, zbog sumnje da se za mito od 125.000 eura pogodovalo da drugoplasirani izvođač na javnom natječaju dobije posao izgradnje.

Veći dio gradilišta je bio bez ikakve aktivnosti – bili smo tamo radnim danom – a malobrojni radnici nisu bili raspoloženi za komunikaciju. Jedino smo veću radnu aktivnost uočili na lokaciji Topčić Polje, ali sve to definitivno nije dovoljno da se projekt završi u predviđenom roku. Većinom smo mogli vidjeti kamione, mješalice, bagere, dizalice i ostalu građevinsku opremu kako neaktivno stoji.

Zbog toga završetak koridora 5C i dalje izgleda kao nedosanjani san, koji skupo plaćamo zahvaljujući neogovornosti, malverzacijama i korupciji nadležnih, koji uključuju i bivšu i sadašnju Vladu FBiH i Autoceste FBiH.

O ovoj aferi razgovrali smo i sa Srđanom Traljićem iz organizacije Transparency International BiH.

“Vidjeli smo izvještaj revizora i mislim da je skandalozan podatak da su postojeći ugovori za samo četiri dionice povećani za pola milijarde KM. Rukovodstvo Autocesta bi moralo izaći u javnost sa detaljnim objašnjenjem razloga zbog kojih je do toga došlo jer je na samo četiri dionice a nadležne institucije svakako trebaju krenuti od ovog izvještaja i utvrditi da li je bilo zloupotreba”, ističe Traljić.

“Vidjeli smo podatak da je na samom koridoru završeno samo 137,5 km od planiranih 285 km, dok ukupne obaveze po kreditima kod međunarodnih institucija iznose 2,2 milijarde KM i da za dalje nisu obezbjeđena sredstva. Neophodno je utvrditi odgovornost svih koji su potpisivali takve ugovore u prethodnim godinama, kao i to da li su javna sredstva trošena u skladu sa zakonom”, kaže Traljić te podsjeća da se Autoceste FBiH najvećim dijelom finansiraju iz prihoda od akciza na gorivo koje plaćaju građani.

“Te su akcize prije nekoliko godina udvostručene uz obećanje da će to ubrzati izgradnju putne infrastrukture, ali konkretne rezultate još nismo vidjeli – dugovi rastu, a vrijednosti postojećih ugovora se značajno uvećavaju”, ističe Traljić i dodaje kako je neophodno preispitati i sam Zakon o javnim nabavkama, posebno odredbe koje omogućavaju povećanje vrijednosti osnovnih ugovora.

“Nažalost, sada vidimo posljedice činjenice da javnim preduzećima upravljaju kadrovi blisko povezani s političkim strankama, iako zakon to izričito zabranjuje. Naša organizacija je više puta javno upozoravala na sukobe interesa, i kod prethodne i kod sadašnje uprave ovog preduzeća. Ako su vlasti odlučile da takve prakse ignorišu, da direktore biraju na stranačkim sastancima umjesto putem javnih konkursa, onda duguju građanima objašnjenje – zašto se javnim sredstvima raspolagalo na ovaj način”, zaključuje Srđan Traljić iz Transparency International BiH.

valter portal

The post Kako je izmjenom Pravilnika od Novalićeve do Nikšićeve Vlade omogućena pljačka od pola milijarde KM na koridoru 5C first appeared on Gerila.info.

HT Eronet je jedan od tri telekomunikacijska operatera u BiH čiji većinski vlasnik je Vlada Federacije BiH, te je nosilac dozvola za fiksnu i mobilnu telefoniju, internet i druge usluge koje izdaje RAK BiH, zbog čega se Čerkez imenovanjem u Vijeće našao u direktnom sukobu interesa koji je definisan Zakonom o komunikacijama BiH i Etičkim kodeksom same Agencije.

Ovo znači da, kao član Vijeća RAK-a, Čerkez učestvuje u donošenju odluka koje direktno utiču na kompaniju u kojoj je zaposlen i prima naknadu, što opravdano dovodi u pitanje njegovu nepristranost, te se odražava na stepen povjerenja javnosti u transparentnost i pravičnost regulatornih procesa.

Prema Zakonu o komunikacijama BiH, članovi Vijeća RAK-a ne smiju imati finansijske ili druge odnose s nosiocima dozvola Agencije. Etički kodeks RAK-a dodatno precizira da članovima Vijeća nije dozvoljeno imati bilo kakve finansijske ili druge odnose sa nosiocima dozvola Agencije.

Vjekoslav Čerkez je imenovan za člana Vijeća RAK-a 10.10.2024. godine, a pored njega u novi saziv imenovani su i Iza Razija Mešević, Tomislav Volarić, Tanja Andrić, Damir Šehanović, Alma Čolo i Zoran Žuža. Na zvaničnoj stranici Agencije navedene su biografije članova Vijeća gdje se eksplicitno navodi kako je Čerkez.

Od 2000. godine zaposlen je u JP Hrvatske telekomunikacije d. d., Mostar, u kojem je kroz različite pozicije stekao širok spektar stručnog znanja iz područja telekomunikacija.

TI BiH je RAK-u poslao upit za provjeru informacija o eventualnom sukobu interesa Vjekoslava Čerkeza, odakle je stigao odgovor da ova agencija nije nadležna za provjeru tih navoda i da članovi Vijeća i generalni direktor, po njihovom tumačenju, ne podliježu disciplinskoj odgovornosti, već se to odnosi samo na zaposlene u Agenciji. U odgovoru se navodi kako je komisija koja je vodila proceduru imenovanja članova Vijeća RAK-a razmatrala sva dokumenta te da je Vjekoslav Čerkez u sklopu svoje prijave dostavio Izjavu kako je upoznat sa članom 22. Etičkog kodeksa RAK-a, bez pominjanja daljeg postupanja u vezi sa sukobom interesa u kom se on našao.

TI BiH je istu informaciju uputio na adresu Parlamentarne skupštine BiH koja, po Zakonu o komunikacijama, ima nadležnost da smijeni članove vijeća za koje se utvrdi sukob interesa, ali još uvijek nije dobio nikakvu informaciju o eventualnom postupanju.

Ova i slične situacije ukazuju na to da je sukob interesa u Bosni i Hercegovini sve učestalija pojava koja se toleriše i ne sankcioniše, čemu pogoduju i neusaglašeni i nepotpuni zakoni o sukobu interesa i etičkim standardima, te prebacivanje odgovornosti i nadležnosti između institucija.

(transparentno.ba)

The post Sukob interesa u Vijeću RAK-a i dalje bez odgovora institucija: Imenovani član zaposlen u HT Eronetu first appeared on Gerila.info.

Stranke Trojke i HDZ BiH danas u Mostaru imaju sastanak na kojem bi se mogao razvezati jedan od zamršenih BiH čvorova. Borjana Krišto predsjedavajuća Savjeta ministara BiH (HDZ BiH) rekla je kako ona ne može imenovati Nebojšu Vukanovića za novog ministra bezbjednosti bez obzira na broj potpisa ispod inicijative za njegovo imenovanje. Kazala je kako imenovanju mora prethoditi dogovor stranaka. Tu nedostaje pristanak HDZ BiH.

Gerila info saznaje da bi Dragan Čović mogao dati podršku za Vukanovićevo imenovanje iako je HDZ BiH najvjerniji saveznik Milorada Dodika. Uslov su dogovori oko Izbornog zakona BiH a koji bi “išli na ruku” HDZ BiH.

“Sješćemo da vidimo hoće li HDZ nastaviti saradnju sa nama ili će i dalje spašavati Dodika“, rekao je Predrag Kojović iz “Naše stranke” prije sastanka.

Čović iako je jedan od najvjernijih Dodikovih političkih ali i ličnih prijatelja i saveznika nedavno je izjavio kako je Ustav BiH napadnut a potvrdio je da se umjesto SNSD traži novi partner koji bi činio vlast na nivou BiH.

Nezvanično, da bi podržali Nebojšu Vukanovića kao novog ministra bezbjednosti  HDZ će insistirati na otvaranju pregovora oko Izbornog zakona BiH. Hrvati u BiH godinama traže izmjene tog zakona kojima bi bilo onemogućeno da hrvatski član Predsjedništva BiH bude neko ko nije autentični predstavnik tog naroda.

Ukoliko predstavnici stranaka sa sjedištem u Federaciji postignu dogovor o budućem zajedničkom djelovanju očekuje se skori sastanak sa strankama iz Republike Srpske (SDS, PDP i Lista za pravdu i red).

GERILA info

The post Trojka i HDZ u Mostaru o Vukanoviću, Dodiku i Izbornom zakonu first appeared on Gerila.info.

Mostar je i ovaj put bio u fokusu, no za razliku od proteklih izbora koji su bili održani vanredno mimo regularnog datuma, ove godine su izbori održani kada i u ostalim gradovima.

Na čelu grada u protekle četiri godine bio je Mario Kordić (HDZ). Iako se u Mostaru gradonačelnik ne bira direktnim putem nego u Gradskom vijeću pa u principu svih 35 novoizabranih odbornika može postati gradonačelnik/ica, zahvaljujući dobrom rezultatu HDZ-a izgledno je da će Mostarci još četiri godine gledati Marija Kordića kao gradonačelnika koji je i pojedinačno osvojio veliki broj glasova. Kordić je osvojio 11.165 glasova od ukupno HDZ-ovih 16.664.

Uz potencijalnog gradonačelnika, HDZ će biti najjača stranka u novom sazivu Gradskog vijeća, a odmah iza njih je i SDA što će izvjesno biti nova-stara koalicija u Gradu na Neretvi.

Iako su izbori 2020. donijeli povratak demokratskih procesa, mnogi problemi, poput nelegalne gradnje, sporne solaromanije na brdima oko grada, netransparentnog trošenja sredstava i deponije Uborak, ostaju neriješeni.

Zadnji put kada su Mostarke i Mostarci ‘normalno’ izišli na lokalne izbore bilo je prije 16 godina.

Široki Brijeg i Čapljina imaju zajedničku podudarnost na ovim lokalnim izborima, a to je da su s mjesta gradonačelnika otišli ljudi koji su se na toj funkciji nalazili u više mandata. Naravno, kao i u ostalim mjestim njihove stranke su ostali na vlasti pa je tako Vidića u Čapljini zamijenila Iva Raguž, dok je Miru Kraljevića u Širokom Brijegu naslijedio Ivo Pavković. Njihovi nasljednici su mlađe stranačke snage, a ostaje za vidjeti kako će se nositi s problemima i izazovima kojih zasigurno ne manjka u oba grada.

Višemjesečna unutarstranačka previranja rezultirala su time da Miro Kraljević neće više biti kandidat za gradonačelnika Širokog Brijega, dok njegov stranački kolega iz Čapljine Smiljan Vidić odlazi na neslavniji način.

Uprkos visokom standardu života, Široki Brijeg i dalje nema funkcionalan pročistač otpadnih voda, a kanalizacija nije dovršena, iako su projekti pokrenuti još 2018. godine. Dugogodišnji gradonačelnik Miro Kraljević i predsjednik Gradskog vijeća Vinko Topić još ranije najavili su povlačenje nakon izbora 2024. godine, no iza sebe ostavljaju mnoga neispunjena obećanja. Revizorski izvještaji ukazali su na nepravilnosti u finansijskom poslovanju, posebno u upravljanju budžetskim sredstvima i javnim nabavkama.

HDZ će biti dominantna stranka i u Gradskom vijeću.

Široki Brijeg, jedan od najbogatijih gradova u BiH, bilježi uspješan rast privatnog sektora i visoki standard života.

Dugogodišnji gradonačelnik odlazi s funkcije ostavljajući iza sebe mandat obilježen aferama i optužnicama. Tokom svoje vladavine, Vidić i njegov bliski saradnik optuženi su za zloupotrebu položaja i ovlaštenja.

Optužnica se odnosi na nezakonito sticanje imovinske koristi u periodu od 2011. do 2015. godine. Vidićev odlazak dolazi u trenutku kada je njegovo upravljanje gradom pod velikim upitnikom, dok lokalna zajednica čeka na epilog pravnih procesa protiv njega.

No, izbori za gradsko vijeće prema trenutnim rezultatima puno su zanimljiviji i pokazuju jedan novi trend. Prema trenutnom stanju stvari, HDZ u Čapljini gubi ne samo dominantnu većinu kakvu je imao, nego gubi i prostu većinu u Gradskom vijeću. U Vijeće ulaze, uz HDZ, takođe i Čapljina u srcu, SDA, Pokret HUM, HDZ 1990 te HRS i SDP. Teško je očekivati da će čapljinska opozicija biti ujedinjena, no prema još uvijek neslužbenim podacima zajedno imaju više

Višegodišnji gradonačelnik Čapljine Smiljan Vidić definitivno odlazi s te pozicije nakon ovih lokalnih izbora. Na čelu grada bio je više mandata.

Suprotno od čapljinskog i širokobriješkog primjera su Posušje i Livno. Opštinu Posušje i grad Livno u naredne četiri godine vodiće iste osobe, odnosno Ante Begić kao načelnik Posušja te Darko Čondrić kao gradonačelnik Livna.

Livno se u proteklom mandatu suočavalo s političkim previranjima, gdje je Gradsko vijeće ostalo bez rukovodstva na pola mandata, a mjesecima nije moglo formirati većinu. Opozicioni političari oštro kritikuju rad gradske uprave, ističući brojne propuste, uključujući nedonošenje Statuta Grada i nepravilnosti u javnim nabavkama, što je dovelo do lošeg upravljanja gradskom imovinom. Posebno su istaknuti problemi u školstvu i neriješeni infrastrukturni izazovi u lokalnim zajednicama poput Ljubunčića. Kancelarija za reviziju je u julu 2024. izvijestila o brojnim nepravilnostima, uključujući nerealizovanih 16 preporuka, čime je dodatno naglašeno loše upravljanje u gradskoj administraciji.

Grad Livno jedna je od onih sredina u Bosni i Hercegovini koja se može ‘pohvaliti’ složenom političkom situacijom. Da ne bude izuzetak ni ovaj put, Gradsko vijeće je na pola mandata ostalo bez većine.

Darko Čondrić je zabilježio porast glasova u odnosu na prethodne izbore, a ovaj put je u političkoj utakmici pobijedio Matu Vukadina iz HDZ 1990. Uprkos činjenici da imaju gradonačelnika, biće zanimljivo u odborničkim klupama. Prema rezultatima koje je SIP objavio razlika je samo u oko 300 glasova, pa će te dvije najjače stranke u Livnu biti skoro podjednake u Gradskom vijeću.

Za posuškog načelnika Begića ovi izbori su bili formalnost gdje je samo i službeno potvrdio svoj novi mandat budući da nije imao protivkandidata.

Nova vlast u Posušju, nakon pobjede 2020, suočila se s kritikama zbog neispunjenih obećanja, uključujući izgradnju vodovodne mreže, autobuske stanice i pročistača pitke vode. Opozicija posebno kritikuje fokus na fudbalski klub HŠK Posušje, dok ključni infrastrukturni projekti stagniraju, poput kanalizacije i nedostatka prostornog plana. Revizori su otkrili nepravilnosti u finansijskom poslovanju, uključujući loše upravljanje dugom i nepoštivanje zakona o javnim nabavkama. Načelnik Ante Begić pohvaljen je za dobar PR, ali se suočava s optužbama za nedostatak transparentnosti i neaktivnost na rješavanju gorućih problema.

Nova opštinska vlast u Posušju nakon pobjede na izborima 2020. godine obećavala je svašta.

Kao i ostalim hercegovačkim opštinama i gradovima, HDZ je prošao odlično. U Posušju su dobili 3.143 glasova, a slijede ih HDZ 1990 s 543, HSS s 460 te HSP BiH s 425 glasova.

(HERCEGOVINA.INFO)

The post ŽIVOT NAKON IZBORA U pet hercegovačkih gradova koje smo analizirali dogodile se samo kozmetičke promjene first appeared on Gerila.info.

MOSTAR – Zadnji put kada su Mostarke i Mostarci ‘normalno’ izišli na lokalne izbore bilo je prije 16 godina. Pred lokalne izbore uredno održane 2008. godine, nitko nije mogao ni pomisliti da će to biti zadnji regularno održani izbori sve do 2024. godine. Tek u ovoj godini, Mostar i službeno neće biti tretiran kao “grad slučaj” što se dogodilo na izborima 2020. kada su birači iz Mostara nakon dugog ‘demokratskog posta’ konačno dobili priliku izići na birališta, no sa dva mjeseca zakašnjenja u odnosu na sve ostale jedinice lokalne samouprave.

No, i ti izbori 2020. bili su ogroman korak naprijed u odnosu na politički kaos koji je započet 2008. godine, nastavljen raspuštanjem gradskog vijeća 2012. godine te čudnim stanjem koje je vladalo u gradu kojim su nakon izostanka zakonodavne vlasti ravnala dva čovjeka, gradonačelnik Ljubo Bešlić i načelnik odjela za financije Izet Šahović.

Zašto je došlo do ovoga problema?

U najkraćim crtama, zbog loše napisanog nametnutog statuta od strane OHR-a, odnosno tadašnjeg visokog predstavnika Paddyja Ashdowna. Ashdown statut nameće 2004. godine, no Ustavni sud BiH dijelove tog statuta proglašava neustavnim 2010. godine, te pokreće lavinu događaja zbog kojih je Mostar bio predmetom izučavanja brojnih političkih akademija u svijetu.

U mutnoj vodi zatečenog stanja sjajno su se snašle partnerske HDZ i SDA, budući da su njihovi ljudi bili na dvije čelne pozicije moći, gradonačelnika i šefa financija.

U tom razdoblju zabilježen je i ogroman broj nepravilnosti, netransparetnog trošenja javnih sredstava, nelegalne gradnje, spornih dozvola, te uspona tajkuna bliskih vlasti. Počele su se otkrivati tajne pročistača za otpadne vode, te ogromni problemi s depnijeom Uborak.

Birači u Mostaru bili su ogorčeni činjenicom da ne mogli konzumirati jedno od najvažnijih prava u demokraciji – mogućnost da na lokalnoj razini biraš i da budeš biran.

Politički kaos je okončan nakon tužbe Irme Baralije iz Naše stranke Europskom sudu za ljudska prava, te potpisivanjem mostarskog sporazuma između SDA i HDZ, sa brojnim međunarodnim partnerima i mentorima koji su tom činu svjedočili.

Prvi lokalni izbori nakon 2008. godine održali su se u prosincu 2020.godine. Pobjednici tih izbora bili su HDZ BiH sa 13 mandata, te Koalicija za Mostar koju je predvodila SDA koja je osvojila 11 mandata. Dvije grupacije tako su u sazivu vijeća 2020-2024 raspolagale sa 24 od ukupno 35 vijećnika.

Ostatak vijeća čine troje zastupnika SDP-a, troje iz HRS-a, dvoje iz Naše stranke, dvoje iz PMP te jedan iz koalicije “Ostajte ovdje” koju predvodi SNSD.

Apsolutnu prevlast u odlučivanju tako su imale dvije najjače stranke koje su mogle donositi sve odluke koje su zahtjevale natpolovičnu većinu.

Gradonačelnik je nakon iscrpljujućeg procesa postao Mario Kordić (HDZ BiH), dok je u fotelju predsjednika vijeća zasjeo Salem Marić (SDA).

U ovom mandatu izvršeni su i neki preleti, pa je tako vijećnik Haris Nazdraić koji je u vijeće ušao kao član DF-a prebjegao u SDA. Boška Ćavar koja je ušla u vijeće kao članica Naše stranke postala je neovisna vijećnica, a zbog prelaska u druge razine vlasti došlo je i do nekih zamjena, pa je tako Arman Zalihić iz SDP-a svoje mjesto u vijeću prepustio kolegama radi prelaska u Skupštinu HNŽ, odnosno Dom naroda FBiH, dok je Adil Šuta iz SDA napustio vijeće kako bi postao novi ministar financija u Vladi HNŽ.

Gradsko vijeće bilo je aktivno u ovom mandatnom razdoblju, s održane 44 sjednice.

Programi

Način na koji su stranke vabile birače da zaokruže baš njihovog kandidata u predizbornoj kampanji 2020. bio je jednostavan, obećaj svašta, pa će se valjda ispuniti nešto. A obećanja je bilo lako dati baš zbog vakuuma u kojem je grad životario godinama ranije, pa je patila i infrastruktura i socijala i školstvo i zdravstvo i sigurnost…

Iz tadašnjeg programa HDZ BiH može se izdvojiti obećanje o unaprjeđenju rada i digitalizaciji Gradske uprave koja će biti na usluzi građanima, jačanje uloge mjesnih zajednica, kvalitetno upravljanje otpadom za čist Mostar, sigurnost rada i života, stvaranje poželjnog poslovnog ozračja, reduciranje parafiskalnih opterećenja gospodarstvu,  kreiranje uvjeta za razvoj ekološki i ekonomski održivog turizma, te izgradnja funkcionalnih sportskih objekata…

Koalicija za Mostar koju predvodi Stranka demokratske akcije (SDA), a članice su još i Savez za bolju budućnost (SBB), Demokratska fronta (DF), Stranka za BiH (SBIH) i Bosanskohercegovačka patriotska stranka (BPS), objavila je opsežan plan rada s mjerama koje žele uvesti u četiri godine budućeg mandata.

Kompletna izborna platforma nalazi se ovdje: https://koalicijazamostar2020.ba/izborna-platforma/

Iz nje vrijedi izdvojiti neka zanimljiva obećanja, kao što su sistematizacija radnih mjesta u Gradskoj upravi, te predlaganje Gradskom vijeću izmjena i dopuna iste ili novu sistematizaciju, a također i uspostava elektronskog oblika komuniciranja stranaka i organa Uprave kroz web city platformu te zaprimanje zahtjeva u elektronskoj formi na glavni protokol Grada koji je povezan sa protokolom gradskih područja i s njim čini jednu cjelinu.

Koalicija je najavila i uspostavljanje principa transparentnosti konkursne procedure kod izbora najuspješnijeg kandidata, reformu lokalne uprave, funkcionalno i institucionalno jedinstvo Grada Mostara, uz daljnji razvoj i jačanje mjesne i lokalne samouprave u gradskim područjima i mjesnim zajednicama.

Obećano je da će se izvršiti utvrđivanja gradske imovine, a imovinu procijeniti i evidentirati u poslovnim knjigama uz procjenu sudskog vještaka. Spominje se i financiranje redovnog održavanja Partizanskog groblja kao nacionalnog spomenika BiH, ponovna uspostava radiotelevizijskog javnog servisa Grada Mostara, povratak građana obalama Neretve – izgradnja šetnice uz Neretvu, uređenje vodotoka Radobolje: zona sporta i rekreacije; uređenje rekreacione zone Bune i Bunice, zabraniti gradnju objekata bez projektom planiranog adekvatnog parkinga. Program je predvidio i da se novim prostornim planom dugoročno riješi nova lokacija Gradske deponije, te da se u skladu sa prostornim planom ubrza izdavanje koncesija za projekte proizvodnje za solarne i vjetroenergije.

Koliko je obećanog i ispunjeno? Pa i ne baš previše.

Digitalizacija rada gradske uprave nikada nije provedena. Uloga mjesnih zajednica nije ojačana, štoviše, namjerno je zaobiđeno usklađivanje sa federalnim Zakonom o principima lokalne samouprave.

Upravljanje otpadom donekle je popravljeno, posebice ujedinjenjem gradskih komunalnih poduzeća u jedno, no istodobno, problem deponije Uborak u četiri godine njihovog mandata samo se povećao.

Nekoliko je sportskih dvorana započeto, započeta je gradnja olimpijskog bazena i nastavljena gradnja gradske sportske dvorane, no građani su dojma da se svi ti procesi odvijaju presporo.

Sistematizacija radnih mjesta u javnoj upravi nikada nije izvršena, štoviše, zbog embarga na dodatno zapošljavanje ( Grad Mostar ima preko 500 uposlenih u javnoj administraciji) nova uprava zaposlila je veći broj djelatnika na ugovore o djelu.

Gradska imovina jeste utvrđena, no uz zabranu dijeljenja podataka s javnosti, Partizansko groblje i dalje je devastirano, a o javnom RTV servisu Mostara nikada se nije ozbiljnije ni raspravljalo.

Ono na čemu se radilo je punjenje proračuna, pa je tako u 2020. godini on iznosio 60 milijuna KM, u 2021. oko 91 milijun, godinu nakon toga 92 milijuna KM, u 2023. već je narastao na 130 milijuna KM, dok je za 2024. godinu veći od 145 milijuna KM.

Kako se proračun punio?

Najviše se sredstava ‘ubere’ od poreza, bilo od oporezovanih prihoda, no također i iz neporeznih prihoda. U gradsku blagajnu od poreznih prihoda sjelo je negdje blizu 47 milijuna maraka, dok je iz neporeznih prihoda iz proteklih godina i 2024. uplaćeno oko 80 milijuna maraka. U proračunu sudjeluju primljeni transferi/donacije, uglavnom s viših razina vlasti, te prodaja stalne gradske imovine iz koje se planira uprihoditi oko 4,5 milijuna maraka.

Proračun je nabildan i uvođenjem naplate gradskog parkinga, koja je najprije bila pozdravljena, a zatim proširenjem područja naplate na kvartove i dvorišta zgrada izazvala ogorčenje kod građana i prozvana haračem. Zatim uvođenjem vinjeta za turističke autobuse, poskupljenjem vode građanstvu za oko 50 posto, dopuštanjem izgradnje brojnih fotonaponskih elektrana na području grada itd.

Nakon ustoličenja gradonačelnika i predsjednika gradskog vijeća, u godini u kojoj je proračun još bio tanak, jedna od prvih javnih nabavki bio je tepih od 6.000 KM za ured predsjednika Gradskog vijeća.

Urbicid

Problem nelegalne zgrade u naselju Bijeli brijeg gradska vlast naslijedila je od prethodne. Gradnja sporne zgrade započeta je 2019. u mandatu prethodnog gradonačelnika, danas pokojnog Ljube Bešlića.

Slična situacija bila je i s gradnjom ilegalne vile u samom koritu Neretve. Objekt, koji je izgrađen suprotno prostornom i regulacijskom planu, promijenio je izgled obale Neretve i izazvao brojne pritužbe lokalnih stanovnika na oštećenje infrastrukture i gubitak prirodnog pogleda. Unatoč peticiji stanara i očiglednim nepravilnostima kod izdavanja dozvola, u svibnju 2025. Gradsko vijeće usvojilo je regulacijski plan za rekonstrukciju centralne zone u III. fazi, čime je legalizirala zgradu ‘Caesars Residence’ investitora iz Turske.

Tužiteljstvo HNŽ-a podiglo je optužnicu protiv zaposlenih u Gradskom odjelu za urbanizam i građenje, Zdravka Čuljka i Sanje Voloder u vezi s aferom Bijeli brijeg, koja se odnosi na nelegalnu gradnju u Mostaru. Optužnica je potvrđena u siječnju 2024. godine, iako su prijavljeni bili i drugi, uključujući bivšeg gradonačelnika Ljubu Bešlića. Afera je započela 2019. godine kada je otkriveno da je na Bijelom brijegu izgrađena šesterokatnica, unatoč regulacijskom planu koji to nije dopuštao. Nakon niza članaka Hercegovina.info, inspekcija je utvrdila nepravilnosti, a stanari su podnijeli kaznene prijave protiv odgovornih. Istraga je otvorena 2022. godine, a spornu zgradu gradonačelnik i dalje odbija srušiti zbog čega je i sam dobio prekršajni nalog. Prije njega identičnu prijavu iz istih razloga je dobila i Jelena Drmać, šefica Službe za građevinske propise.

Zdravko Mikulić, povratnik u mostarske Vrapčiće, suočio se s problemima zbog gradnje doma za starije osobe “Green” tik uz njegovo imanje, na samo 40 centimetara udaljenosti. Iako je Ministarstvo graditeljstva poništilo građevinsku dozvolu i naložilo njegovo uključenje u postupak, Mikulić je tvrdio da nije bio potpuno uključen u proces. Optuživao je investitora i gradsku inspekciju za nepravilnosti, navodeći da je inspekcija bila naklonjena investitoru, dok su njega provjeravali i prijetili rušenjem pomoćnog objekta. Također, brinuo se zbog neadekvatne infrastrukture, uključujući septičku jamu i nedostatak požarnog puta.

Investitor ‘Green project’ iz Sarajeva tuži Grad Mostar radi naknade štete u iznosu 4.917.510 maraka. Razlog tužbe je navodna šteta koja je nastala tužitelju usljed aktivnosti Grada Mostara (Odjel za urbanizam), a zbog izdavanja odobrenja za građenje koje je naknadno poništeno, pri čemu je tužitelj u razdoblju između izdavanja i poništenja odobrenja izvršio građevinske radove na poslovnom objektu. Nakon što je građevinska dozvola poništena, tužitelj zahtijeva naknadu štete zbog uloženih sredstava jer je navodno, u svemu postupao u skladu s aktima Grada Mostara. Na naš raniji upit o ovoj problematici kazao je da sve papire ima, prešutjevši ipak obnovu postupka, odnosno gornje rješenje.

“Obavještavamo Vas da imamo sve potrebne dozvole vezane za izgradnju objekta i sve što se tiče našeg objekta, a sve detaljnije informacije možete dobiti u Odjelu za urbanizam i gradnju grada Mostara”, napisao je u odgovoru našem portalu investitor Fadil Budnjo, koji dom za stare ima i u Sarajevu, na Ilidži.

Na naš upit ranije su odgovorili su i iz Odjela za urbanizam Grada Mostara. Upitani tko je potpisao urbanističku suglasnost i građevinsku dozvolu za objekt u Vrapčićima ističu da je rješenje o urbanističkoj suglasnosti izdano 8. listopada 2018., a potpisao ga je Ljubo Bešlić, dok je odobrenje za gradnju izdano 4. travnja 2019., a potpisala ga je po ovlaštenju Radmila Komadina. Navode i da je zaključkom od 30. lipnja 2021. uvažen prijedlog Zdravka Mikulića i dozvoljena obnova postupka izdavanja urbanističke suglasnosti, a što je potpisala Marina Deronjić, nekadašnja šefica Odjela za urbanizam.

Uborak

Jedan od najvećih problema s kojim se suočila mostarska gradska vlast bila je regionalna deponija Uborak, čije su rješavanje i izmještanje svi kandidati obećavali u svojim programima, ali do konkretnih pomaka nije došlo. Stanovnici okolnih naselja tvrde da se stanje dodatno pogoršalo, a gradske vlasti, umjesto da traže novu lokaciju i rade na izmještanju deponije, fokusirale su se na pravne bitke protiv mještana.

Omer Hujdur, bivši vođa udruge “Jer nas se tiče”, sada predsjednik Gradskog odbora Naroda i pravde, svoj politički angažman bazira na oštroj kritici prema gradskim vlastima zbog problema koji deponija Uborak stvara stanovnicima Mostara.

„Gradsko vijeće za četiri godine svog rada nije poduzelo nikakve konkretne radnje, nisu sanirali ni jedan metar kvadratni, nisu tražili novo rješenje…Sav rad im se sveo na pravnu borbu sa udruženjem oko okolinskih dozvola koje su oni tražili od ministarstva, a mi sudskim putem obarali i vraćali na početak“, govori Hujdur.

„Stanje na deponiji je gore nego ikada. Mario Kordić sa predsjednikom vijeća Salemom Marićem uradio je par strašno loših poteza koji su veoma pogoršali ionako loše stanje na deponiji. Stara deponija koja je 2014. zatvorena i čekala sanaciju, zadnju godinu dana je aktivirana i na njoj se vrše nova odlaganje i dan-danas. Tim činom je napravljen strašan zločin nad ekosistemima ovog područja, ali i zločin nad građanima Mostara“, oštar je Hujdur.

Iako su Grad Mostar i Federalno ministarstvo okoliša održali javnu raspravu o Studiji utjecaja na okoliš za novu sanitarnu plohu na deponiji, mještani su nezadovoljni, tvrdeći da se deponija umjesto zatvaranja zapravo širi, a najavili su i pravne korake ako studija bude prihvaćena. Stanovnici Gornjih Vrapčića razočarani su nedostatkom pomaka u rješavanju problema, budući da su očekivali zatvaranje deponije, a sada se suočavaju s mogućim proširenjem, što smatraju ozbiljnom prijetnjom za okoliš i zdravlje zajednice.

Solaromanija

Na brdima oko Mostara ubrzano se izravnava teren za izgradnju fotonaponskih elektrana, od kojih su mnoge već izgrađene, ali još nisu spojene na elektrodistributivnu mrežu.

Dozvole i koncesije za ta zemljišta nisu dodijeljene putem javnog natječaja, već su investitori izravno dogovarali projekte s nadležnima, što je izazvalo sumnje u netransparentnost postupka.

Premda je stručna studija fotonaponske elektrane predviđala na samo šest odabranih lokacija, nekadašnji šef mostarskog urbanizma, Salem Bubalo, netom pred odlazak u mirovinu predložio je izmjene Prostornog plana koje su omogućile masovnu izgradnju solarnih elektrana na preko 20 lokacija, iako su prethodne odluke ograničavale gradnju na samo šest lokacija.

Zbog porasta broja velikih solarnih projekata, dok građani ne mogu priključiti svoje kućne solare na mrežu, održana je tematska sjednica u travnju 2024. godine. Grad Mostar dijelio je dozvole šakom i kapom, a među investitorima su mnogi bogati i politički povezani pojedinci, uključujući i osuđenog kriminalca Zdravka Mamića.

Nakon Odluke Ustavnog suda BiH, prema kojoj je nezakonita pretvorba državnog šumskog zemljišta u građevinsko, investitori koji su već uložili velika sredstva mogli bi tužiti Grad Mostar. Zbog ovih odluka otvoren je prostor za nestanak stotina hektara poljoprivrednog i šumskog zemljišta, a neki investitori čak su ilegalno gradili trafostanice.

Iako su izbori 2020. godine donijeli povratak demokratskih procesa u Mostar, politička dinamika koja je nastala tijekom 16 godina bez izbora i dalje ostavlja posljedice na grad. Mnogi problemi, poput deponije Uborak, netransparentnog trošenja sredstava i nerealiziranih predizbornih obećanja, pokazuju da su duboki sustavni problemi Mostara daleko od rješenja. Grad se, unatoč formalnom završetku političkog zastoja, i dalje suočava s izazovima koji zahtijevaju dugoročnu predanost i odgovornost lokalnih vlasti kako bi Mostarci napokon mogli uživati u potpuno funkcionalnoj lokalnoj samoupravi, a određen broj događaja zahtjeva i žurniju i bržu reakciju pravosudnih organa.

(misbih.ba)

The post MOSTAR NAKON IZBORNOG VAKUUMA: Blago podizanje životnog standarda naplaćeno pogodovanjem stranačkim tajkunima first appeared on Gerila.info.

Na igralištu u mostarskom povratničkom naselju Baćevići više nepoznatih osoba napalo je srpsku djecu, a igralište i selo oblijepljeno je kukastim krstovima, slovom “U” i “HVO”. Ovaj incident izazvao je osudu javnosti, ali je, zanimljivo, naišao na potpunu tišinu hrvatskih zvaničnika s kojima predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik već godinama gradi političke saveze.

Napad na srpsku djecu u Mostaru postavlja ozbiljna pitanja o prirodi političkih saveza i moralnoj odgovornosti lidera u Bosni i Hercegovini. Naime, dok se očekivala jasna i nedvosmislena osuda ovakvog čina mržnje, iz redova hrvatskih zvaničnika, posebno onih najbližih Draganu Čoviću, nije se čula niti jedna riječ osude. Ova politička tišina nije slučajna, već je odraz dubokih političkih kalkulacija koje već godinama oblikuju odnose između Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Milorad Dodik, kao lider Republike Srpske i jedan od ključnih političara na srpskoj političkoj sceni, već godinama gradi strateški savez sa Draganom Čovićem, liderom HDZ-a BiH. Ovaj savez, često okarakterisan kao “osovina Dodik-Čović”, temelji se na zajedničkom interesu u opstrukciji rada državnih institucija BiH i težnji ka stvaranju političkih i etničkih podjela unutar zemlje. Dodik i Čović redovno sarađuju na blokiranju reformi, podrivanju funkcionalnosti zajedničkih institucija i promovisanju ideja koje bi mogle dovesti do stvaranja novih entiteta unutar Bosne i Hercegovine, poput famoznog “trećeg entiteta” za Hrvate.

Politički analitičar Velizar Antić za Gerilu kaže da dobar odnos između Čovića i Dodika treba posmatrati po dva osnova.

“Prvi je lični nivo, odnosno nivo biznisa. Oni su se po ovom osnovu jako dobro dogovorili i podelili reone. Čović se ne meša u dešavanja i korupciju u Srpskoj, dok to isto u hrvatskim kantonima ne radi Dodik. Pored tog biznis nivoa njima su se poklopili interesi i u odnosu na bošnjački korpus. Naime, Bošnjaci sve vreme pokušavaju da što više centralizuju državu i da ukinu nadležnosti kako kantona tako i entiteta. Sa druge strane srpski i hrvatski interes u BiH je decentralizovana država, odnosno država kakva je zamišljena Dejtonskim sporazumom. Tako da su i po ovom osnovu Dodik i Čović kao najznačajniji predstavnici Srba i Hrvata u BiH postigli zajednički interes i napravili svojevrsnu protivtežu bošnjačkim pokušajima da centralizuju državu. Ne treba zaboraviti da Bošnjaci više puta biraju hrvatskog člana Predsedništva BiH što je klasična zloupotreba i kršenje Dejtonskog sporazuma, a ovaj potez kritikuju kako Hrvati, tako i Srbi. Dakle, interesi jednih i drugih su se poklopilo po pitanju uređenja države i poštovanja Dejtonskog sporazuma”, ističe Antić.

Međutim, ovaj savez nije bez kontroverzi, pogotovo kada se posmatra kroz prizmu moralnih i etičkih standarda koje bi lideri trebali slijediti. Dragan Čović, lider hrvatskog naroda u BiH, poznat je po svojim vezama sa revizionističkim pokretima i veličanjem ustaškog naslijeđa.

Antić ističe da Dragan Čović i HDZ, koja je desno orijentisana politička partija, još uvijek nisu raskrstili sa ustaškom ideologijom i naslijeđem iz Drugog svjetskog rata.

“Velika većina glasača HDZ-a podržava ono što su ustaše radile u Drugom svetskom ratu , tako da je sasvim logično da to podržava i sam Čović. Poseta Blajburgu je najbolji dokaz za ovu tvrdnju. Jer, posete Blajburgu izbegavaju čak i političari HDZ-a iz Hrvatske, dok je Čović redovan gost na ovom događaju”, navodi Antić.

Njegovo prisustvo na manifestacijama koje odaju počast ustašama, režimu odgovornom za genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svjetskog rata, nije izazvalo nikakvu reakciju od strane Dodika, koji se formalno predstavlja kao glavni zaštitnik srpskog naroda. Naprotiv, Dodik je nastavio da održava bliske odnose sa Čovićem, zanemarujući očigledne ideološke i moralne razlike koje bi trebale razdvojiti ova dva političara.

U kontekstu napada na srpsku djecu u Mostaru, tišina hrvatskih zvaničnika, posebno onih najbližih Čoviću, dodatno osnažuje percepciju da je ovaj politički savez izgrađen isključivo na osnovu pragmatičnih interesa, a ne na temelju principa. Čović, koji često zagovara prava Hrvata u BiH, ovoga puta nije našao za shodno da osudi napad na srpsku djecu, što implicira da su njegovi savezi i političke kalkulacije važniji od zaštite prava i sigurnosti svih građana.

Antić naglašava da će Čović, kada se desi neki ovakav incident, uvijek izabrati da se ne zamjera svojim biračima i da jače osudi ovakva ponašanja.

“On jako dobro zna da ukoliko bude odstupio sa političkih pozicija koje su jako bliske ustaškoj ideologiji da će izgubiti veliki broj svojih glasača. I naravno da od njega ne možemo ni očekivati da ovakve incidente osudi, ma šta on lično mislio o njima”, zaključuje Antić.

Ova politička tišina ima i širu implikaciju na odnose unutar BiH. Izostanak osude ovakvih napada može se protumačiti kao prećutno odobravanje, što dodatno podriva povjerenje među etničkim zajednicama u zemlji. Kada lideri jedne zajednice odbijaju osuditi napade na pripadnike druge, to šalje opasnu poruku – da su interesi političkih saveza važniji od osnovnih ljudskih prava i bezbjednosti. Ovakva politika samo dodatno produbljuje etničke podjele i ohrabruje ekstremističke elemente da nastave sa svojim djelima, znajući da neće biti adekvatno sankcionisani.

S druge strane, Dodikovo nepristajanje na prekid savezništva s Čovićem, uprkos ovim događajima, jasno pokazuje da je njegov prioritet politička moć, a ne zaštita srpskog naroda. Ovaj pristup, iako možda pragmatičan na kratki rok, dugoročno podriva same temelje na kojima bi trebala počivati politika u multietničkoj zemlji kao što je Bosna i Hercegovina. Ukoliko lideri ne prepoznaju važnost principa i moralne odgovornosti, postoji rizik da će ovakva tišina i dalje jačati nepovjerenje i nesigurnost među građanima.

Napad na srpsku djecu u Mostaru i izostanak osude od strane hrvatskih političkih lidera, s kojima Dodik sarađuje, samo je još jedan u nizu događaja koji pokazuje duboku problematiku političkih odnosa u Bosni i Hercegovini. Savezi zasnovani na interesima, a ne na principima, ne mogu osigurati dugoročnu stabilnost i sigurnost u zemlji. Na kraju, politički lideri moraju preuzeti odgovornost za zaštitu svih građana i jasno osuditi svaki čin mržnje i nasilja, bez obzira na političke kalkulacije.

Gerila.info

The post Napad na srpsku djecu u Mostaru: Tišina hrvatskih zvaničnika u sjeni savezništva Dodika i Čovića first appeared on Gerila.info.