To se, ipak, neće desiti, jer je Vrhovni sud Republike Srpske poništio prethodnu sudsku odluku, a postupak će biti vraćen na početak.

Ipak, afera sa zemljištem u Ramićima nije „od juče“ i gotovo je nemoguće pratiti šta se sve dešavalo u ratu između krupnog kapitala, gradskih vlasti i javnih preduzeća.

Ovaj problem ima „duboku“ istoriju koje se danas malo ko i sjeća i u koji su uključeni svi SNSD-ovi gradoonačelnici.

Naime, i u ranijim godinama, od 1974. godine, zemljište u Ramićima korišćeno je za odlaganje komunalnog otpada koji je sakupljala OOUR „ČISTOĆA“ kao jedno od preduzeća Grada Banja Luka.

Privatizacija ovog preduzeća izvršena je 31. decembra 1999. godine. Imovina OOUR „Čistoće“ tada je uknjižena na OOUR „Čistoća“ na sljedeći način: za pravo svojine – kao društvena svojina i za pravo korišćenja. Drugim riječima, imovina nije uknjižena za pravo na privatno vlasništvo.

Rješenjem Skupštine Grada Banja Luka 25-475-777/02 od 16. decembra 2002. godine, donesenim na osnovu tada važećeg Zakona o građevinskom zemljištu, predmetno zemljište je preuzeto od ranijih vlasnika, odnosno od OOUR „Čistoća“ zbog izgradnje Regionalne deponije čvrstog otpada u Ramićima.

Zemljišno-knjižno pravo korišćenja preneseno je na pravo raspolaganja Gradu Banja Luka kao društvena svojina i pravo raspolaganja.

Tada je odlučeno da raniji korisnik nema pravo na nadoknadu za zemljište, a da ima pravo na nadoknadu za izgrađene objekte niskogradnje. O tome je 2004. godine donesen i Zaključak o dozvoli izvršenja Rješenja, pri čemu je utvrđeno da je Rješenje postalo izvršno, pa je Skupština Grada 1. februara 2005. godine zemljište u Ramićima dodijelila Javnom preduzeću „Dep-ot“, što je u zemljišnim knjigama i uknjiženo kao „pravo korišćenja radi građenja i pravo posjeda na nekretninu u korist JP Dep-ot“.

„Čistoća“ tada nije uložila nikakvu primjedbu, ni prigovor, ni žalbu, niti je bilo ikakvog osporavanja, osim što je parničnim postupkom „Čistoća“ tražila novčanu nadoknadu.

Nadalje su fazno izvođeni radovi i dobijane sve potrebne dozvole za sve faze gradnje i poslovanja na Deponiji. Sve ove aktivnosti su urađene za vrijeme gradonačelnika Dragoljuba Davidovića.

U oktobru 2012. godine gradonačelnik Banje Luke postaje Slobodan Gavranović i po preuzimanju mandata, 26. juna 2013. godine, Skupština akcionara „Tržnice“ donosi odluku o prodaji akcija i vlasnik „Tržnice“ postaje Mladen Milanović Kaja.

Upravo ovo preuzimanje Tržnice bio je osnov za skoro preuzimanje „Čistoće“.

Na kraju Gavranovićevog mandata Kaja je kupio većinu akcija „Čistoće“ i na taj način je postao većinski vlasnik ovog javnog preduzeća. Grad je izgubio većinsko vlasništvo i nad „Čistoćom“.

Prije nego što je Kaja kupio ovo preduzeće, Grad je u vlasničkoj strukturi imao 30 odsto. Većinsko vlasništvo je Kaji omogućilo da donosi odluke mimo Grada Banja Luka, pa je to iskorišćeno i 2014. godine, takođe za vrijeme Gavranovićevog mandata, kada je „Čistoća“ uputila zahtjev Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove za upis prava na vlasništvo nad zemljom na kojoj posluje „Dep-ot“.

Zemlju je „Dep-otu“ dodijelio Grad. Većinski vlasnik zemljišta bio je Grad Banja Luka (62% vlasništva), a sedam drugih opština dijelilo je preostalo vlasništvo.

Kajino preuzimanje i „Tržnice“ i „Čistoće“ bilo je bez presedana, jer je traženo na osnovu člana 8. Izmjene i dopune Zakona o privatizaciji koja je stupila na snagu 2009. godine, dok se predmetna privatizacija desila 1999. godine, odnosno deset godina prije donošenja zakonskih izmjena.

Drugi osnov po kome je traženo ovo uzimanje vlasništva je Zakon iz 1993. godine koji je donesen u ratu i po kome su sva preduzeća iz društvene svojine prešla u državnu svojinu – Republike Srpske, pa je u spisu ovog predmeta pravo na raspolaganje imovinom svih preduzeća dobila Republika Srpska kao država, a ne lokalna zajednica.

Ovaj Zakon se, smatraju pravnici, nije odnosio na privatizaciju, nego na ratni pokušaj sprečavanja rasipanja imovine preduzeća i to je vjerovatno svjesno pogrešno tumačenje zakona zbog očiglednog pogodovanja.

Ni 1999. godine, ni 2014. godine nije se moglo tumačiti da je Republika Srpska – država. Takođe, nije tačno da je pravo raspolaganja imovinom dobila samo „država“, a ne i lokalna zajednica.

Grad je propustio da uloži žalbu na Rješenje RUGIP-a kojim se osporava ono što je Skupština Grada uradila 2002. i 2005. godine. Ovaj propust bio je osnova da u kasnijim sudskim postupcima Grad nije imao pravo da se uključuje na ozbiljan način tužbama.

Interesantno je to da su sudovi osporili ovo pravo Gradu zbog ovog razloga, a da su Kaji dali pravo da osnov za obaranje konačnog, izvršnog i pravosnažnog Rješenja bude propis koji je donesen deset godina nakon privatizacije.

RUGIP 2018. godine poništava Rješenje kojim je utvrđeno pravo svojine u korist „Dep-ot“ na štao se Grad nije žalio. Grad je neulaganjem žalbe u upravnom postupku izgubio pravo stranke u kasnijim sudskim postupcima. Ovo se desilo za vrijeme gradonačelnika Igora Radojičića. U međuvremenu je bilo više sudskih postupaka.

Sud je presudom iz jula prošle godine obavezao „Dep-ot“ da „Čistoći“ preda u posjed više od 295 dunuma zemljišta u Ramićima na kojem se nalazi Regionalna deponija. Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove 6. avgusta 2020. godine donijela je Rješenje kojim je ustanovila da je „Čistoća“ kupovinom državnog kapitala stekla pravo vlasništva na 69 parcela, te da će se nakon pravosnažnosti tog Rješenja izvršiti uknjižba prava svojine u korist „Čistoće“, na što se Grad Banja Luka, opet nije žalio.

„Depot“ je inače ovo zemljište dobio na trajno korištenje od Skupštine grada Banjaluka još 2002. godine nakon čega je uplatio gradu 2,7 miliona KM za upravljanje otpadom. „Depot“ je u tom iznosu tužio grad Banjaluku, a „Čistoću“ za čak 34 miliona maraka jer su, kako tvrde, toliko uložili u objekte na spornim parcelama.

„Bez obzira na sve ove činjenice 6. avgusta 2020. godine je pravosnažnim rješenjem RUGIP-a usvojen zahtjev ‘Čistoće’ koja je uknjižena kao vlasnik ovog zemljišta.  Ovu odluku su potvrdili i Okružni i Vrhovni sud Republike Srpske. Ova odluka je zasnovana na izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji koji je stupio na snagu u avgustu 2009. godine, odnosno deset godina nakon privatizacije na kojoj je zasnovano ovo otimanje zemljišta“, objašnjava naš sagovornik.

Grad je propustio da se žali na prvostepeno rješenje zbog čega je izgubio pravo na tužbu, pa se s razlogom postavlja pitanje da li je tadašnji gradonačelnik Banje Luke Igor Radojičić namjerno pogodovao Milanoviću, baš kao što je njegov prethodnik Slobodan Gavranović učinio sve da ne spriječi gubljenje i „Tržnice“ i „Čistoće“.

Da bi cijela afera – koja je zamršena poput ribarskog silka – mogla lakše da se prati slijedi hronologija dešavanja:

1) Rješenjem Skupštine Grada 25-475-777/02 Grad Banja Luka je iz posjeda „Čistoće“ preuzeo zemljište zbog izgradnje Regionalne sanitarne deponije čvrstog otpada.

2) Rješenjem Skupštine Grada 10-475-539/04 isto zemljište je dodijeljeno „Dep-otu“ koji je na ime naknade za zemljište platio 2.662.209 KM.

3) U narednim godinama „Dep-ot“ je po fazama koristio ovo zemljište za izgradnju Regionalne deponije i u tu svrhu uloženo je više od 22 miliona maraka.

4) Sa druge strane, „Čistoća“ je ovakvu odluku prihvatila, ali nije bila saglasna s tim da ne dobije određenu naknadu za ovo zemljište te je pokrenula postupak utvrđivanja predmetne naknade pred nadležnim sudovima u vanparničnom postupku.

5) „Čistoća“ 2014. godine podnosi zahtjev RUGIP-u za utvrđivanje prava vlasništva na ovom zemljištu, u skladu sa Zakonom o privatizaciji.

6) Paralelno s ovim zahtjevom „Dep-ot“ je uživao stečeno pravo, gradio i upisao se kao nosilac prava svojine 2016. godine.

7) Iako nije bio u postupku, „Dep-ot“ je naredne godine, na osnovu presude Okružnog suda Banja Luka, usključen u pravni proces. Sud je naznačio da odluka o pitanju prava svojine zavisi i od pitanja zakonitosti raspolaganja Grada ovim zemljištem. Utvrđeno je i da „Dep-ot“ polaže pravo na ovu nekretninu imajući u vidu odluke Skupštine Grada i izdatu građevinsku dozvolu.

8) Pravosnažnim rješenjem koje je doneseno 6. avgusta 2020. godine RUGIP usvaja zahtjev „Čistoće“ i priznaje pravo svojine ovom preduzeću. Navedena odluka je potvrđena drugostepenom odlukom RUGIP-a, odlukom Okružnog suda u Banjoj Luci u upravnom sporu i odlukom Vrhovnog suda koji je postupao po vanrednom pravnom sredstvu. U procesu je učestvovao i Grad koji je i raspolagao zemljištem, ali nije uložio žalbu na prvobitnu sudsku presudu, a samim tim je izgubio i pravo da pokrene upravni spor. Gradska vlast je na taj način prepustila zemljište u Ramićića Kaji i „Čistoći“. Grad je naknadno podnio tužbu u upravnom sporu, ali to je bilo već kasno, jer ne postoji stranačka legitimacija za pokretanje upravnog spora za nekoga ko nije podnio žalbu u upravnom postupku.

9) „Čistoća“ je u septembru 2022. godine Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci podnijela tužbu zbog prinudne predaje u posjed zemljišta u Ramićima.

10) Pripremno ročište je održano 22. decembra 2022. godine. „Dep-ot“ je podnio protivtužbu sa zahtjevom da se utvrdi pravo svojine i to na osnovu instituta prava građenja na tuđem zemljištu. U ovom postupku „Dep-ot“ je dokazao da je postupao po pravosnažnoj odluci Skupštine Grada, da je isplatio naknadu za zemljište u Ramićima, da je gradio uz važeću i zakonitu građevinsku dozvolu. Na osnovu toga utvrđeno je da „Dep-ot“ može da stekne pravo nad izgrađenim objektima na zemljištu.

11) Pravobranilaštvo Republike Srpske 15. februara 2023. godine dostavlja izvještaj u ovom predmetu i traži da postupak bude uključen u svojstvu umještača (neko ko ima pravni interes da se pridružit u arbitražnom postupku).

12) Postupajući sud u februaru 2023. godine dozvoljava Gradu da učestvuje u postupku i Grad dostavlja odgovor na tužbu.

13) Tužilac u junu proširuje tužbu i pored predaje u posjed traži naknadu štete i naknadu za upotrebu tuđe stvari. Na narednom ročištu, koje je održano 28. jula, sud nalaže ekonomsko, građevinsko i geodetsko vještačenje.

14) Glavna rasprava održana je u junu prošle godine. Vještaci su utvrdili da je „Dep-od“ na zemljištu u Ramićima gradio zakonito i uz ulaganje, da su svi objekti stalnog karaktera, a na koncu je procijenjena i tržišna vrijednost tih objekata (34 miliona maraka).

15) Sud je usvojio tužbeni zahtjev „Čistoće“ i odbio protivtužbeni zahtjev za utvrđivanje prava svojine u korist „Dep-ota“. Grad se i u upravnom i u parničnom postupku držao pasivno, paušalno osporavajući iznesene činjenice, bez aktivnih radnji koje bi eventualno dovele do rješenja sporne pravne stvari.

16) Presudom Višeg privrednom suda u Banjoj Luci potvrđena je odluka u dijelu kojim se usvaja zahtjev za predaju u posjed i kojim se odbija protivtužbeni zahtjev kojim se traži utvrđivanje prava svojine. Djelimično je usvojen i tužbeni zahtjev tužioca i dosuđena mu je naknada štete u iznosu od 1,5 miliona maraka. Protiv ove odluke podnesena je revizija Vrhovnom sudu Republike Srpske 5. februara ove godine.

17) „Dep-ot“ je pred Okružnim privrednim sudom tužio Grad za povrat uplaćenog iznosa za zemljište u Ramićima (2,7 miliona KM) i protiv „Čistoće“ zbog isplate tržišne vrijednosti izgrađenih objekata (34,2 miliona maraka).

U sudskim spisima su dokazi i da je u ovoj priči bivši gradonačelnik Banjeluke, Dragoljub Davidović zaslužio svaku pohvalu, jer je u duhu najboljeg domaćina Grada, zemljište koje je i pripadalo Gradu, a na „Čistoću“ 1999. uknjiženo, vratio Gradu, a kasnije ga putem Skupštine Grada, predao Depotu, kao novoformiranom gradskom preduzeću, za ozbiljno bavljenje otpadom sa teritorije 8 opština.

„S pravom se sumnja se da su se ovi gubici gradskih preduzeća desili pogodovanjem u korist Kaje i onih koji stoje iza njega, od strane gradskih čelnika, Tužilaštva, Pravobranilaštva, RUGIP-a, a što je na ogromnu štetu Grada i građana i na taj način predstavlja krivično djelo“, kaže naš sagovornik.

Na jučerašnjoj posebnoj sjednici Skupštine Grada Banja Luka, direktor „Dep-ota“ Ratko Jokić pozvao se na javni interes i javnu odgovornost tvrdeći da je „Depot“ čuvar okoline i da spasava Banju Luku i okolne lokalne zajednice od ekološke katastrofe i epidemije.

„Nećemo dozvoliti da se imovina javnog preduzeća uništi ili preda drugome mimo zakona. Ovo je problem koji traje decenijama ali sada mora da se riješi. Moramo postaviti pitanje ko je nezakonito donosio odluke o privatizaciji zemljišta i ko je dozvolio da „Depot“ dođe u ovakvu situaciju“, rekao je Jokić.

Direktor „Čistoće“ Aleksandar Bajić podsjetio je da je „Čistoća“ do 1974. gazdovala deponijom, a da se danas upravljanje deponijom, kako je rekao, predstavlja kao „naučna fantastika“.

Bajić je utvrdio da je „grad nezakonito izuzeo zemljište i dao ga Depotu“. Rješenje koje nudi je privatno – javno partnerstvo.

„Želimo da preuzmemo i opremu i odgovarajući broj radnika i još prije nekoliko mjeseci smo dali takvu ponudu. Imali smo i niz drugih prijedloga, „Depot“ ih je odbio. Predstavnici ‘Čistoće’ riješeni su da sutra uđu u posjed svoje imovine, ali i spremni su da se sve riješi mirnim putem. Ne želimo ekološku katastrofu“, kazao je Bajić.

Na vanrednoj Sjednici Skupštine Grada odlučeno je da se uputi zahtjev Vladi Srpske za eksproprijaciju zemljišta, što će predstavljati dodatne ogromne troškove. Sa druge strane, sadašnja gradska vlast je pet godina čekala i nije ništa preduzimala da spriječi ovu katastrofu. Dočekala je jedino da kupovina „otetog“ zemljišta bude štit od „ekološke katastrofe“.

„Mnogo bolje rješenje bi bilo da je Grad kupio zemljište od drugih građana i da je organizovano upravljanje otpadom na drugoj lokaciji. Stara deponija svakako ima skoro popunjen kapacitet. Ali je pitanje šta je tu dogovoreno iza kulisa“, kaže naš sagovornik i dodaje da sadašnje rukovodstvo Grada nije pokrenulo ni krivične postupke protiv odgovornih.

Umjesto toga osnovan je novi politički pokret.

G. Dakić

The post GERILA istražuje: Kako je Banja Luka izgubila „Tržnicu“, „Čistoću“ i deponiju? first appeared on Gerila.info.

1.

DEPOT, banjalučko javno preduzeće koje upravlja deponijom u Ramićima od srijede prestaje da prima otpad. Rezultat je to presude Okružnog privrednog suda u Banjaluci kojom je vlasništvo nad parcelom na kojoj se nalazi deponija u Ramićima pripalo privatnom preduzeću Čistoća. Čistoća je inače u vlasništvu Mladena Milanovića Kaje. Iz Depota su obavijestili javnost da od srijede neće biti u stanju da paralelno vrše demontažu svojih objekata na spornoj parceli i da primaju otpad koji se dovozi na deponiju. Gdje će biti odvoženo smeće iz Banjaluke u narednim danima nije poznato.

2.

Banjalučka Toplana danima ne grije iako su temperature, naročito jutarnje i večernje, izrazito niske za ovo doba godine. Iz Toplane su obavijestili javnost da pripremaju sistem (danas je u nekim dijelovima grada pušteno grijanje) a u banjalučkoj gradskoj upravi i skupštini niko se zbog hladnih radijatora nije previše uznemirio. Makar ne javno. Da je kojim slučajem na vlasti gradonačelnik SNSD-a ne treba sumnjati u svakodnevne performanse aktuelnog gradonačelnika ispred Toplane. Danas niko ne protestuje a gradonačelnik obilazi manastire i drži javne govore prikladnije liturgijama nego konferencijama za medije jednog gradonačelnika najvećeg grada, zvanično, sekularne Republike. Da se čovjek prekrsti i lijevom i desnom. Ali dobro, Draško je na vlast dolazio glasovima jednih a na vlasti želi da ostane glasovima drugih. Isto kao Mile prije dvadeset godina.

3.

Zima dolazi.

Političarima populistima najviše je stalo ko će biti “Kralj na Sjeveru”. Neka je mala kao naprstak ali nek je kruna. Neka je država opustošena ali nek se njome vlada. I u opustošenim krajevima vladari ne žive loše.

Zima dolazi a ljeto prođe bez treninga na jedinom olimpijskom bazenu. U dvadeset prvom vijeku banjalučka djeca plivači mjesecima treniraju na suvom. Mjesecima je zaustavljen razvoj mladih plivača, potencijalno su ugrožene nečije buduće karijere, nečija budućnost. Jer oni koji moraju nisu sposobni da nađu rješenje.

Bazen ne radi. Nema plivanja. Biće plivanja u govnima. Ako. Sve dok seremo znači da imamo šta jesti. Što znači da nije loše. Barem se ne puca.

4.

Prije dva dana sreo sam Slobodana Gavranovića bivšeg gradonačelnika Banjaluke. Uljudno smo se pozdravili i pitali za zdravlje. Za vrijeme njegovog vođenja grada napisao sam stotinu tekstova i napravio isto toliko priloga o tome kako stvari ne valjaju i ne funkcionišu. Uglavnom s razlogom. Sada bih da mogu sam sebi, desetak godina mlađem, pukao takvu šamarčinu.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Banjalučka muka first appeared on Gerila.info.

Pomenuti regulacioni plan obuhvata najuže gradsko jezgro, koje je jedno od najbitnijih lokacija u Banjaluci.

Međutim, bez obzira na značaj ove cjeline, nova gradska vlast je uprkos prethodnim obećanjima odlučila da sa nekoliko krupnih projekata u potpunosti izmijeni centar grada što je šokiralo mnoge Banjalučane, te izazvalo i reakciju stručne javnosti.

Uz izgradnju nebodera u tzv. “rupi”, čiji je vlasnik i investitor Mladen Milanović Kaja, oči bode i što je u dvorištu Hrama Hrista spasitelja planiran još jedan objekat, preko puta Banskog dvora, kao i centralno spomen obilježje za poginule borce Vojske Republike Srpske u neposrednoj blizini zgrade Gradske uprave.

Upozorenje iz Centra za životnu sredinu: Na djelu je investitorsko planiranje

Iz Centra za životnu sredinu podsjećaju da je nova gradska administracija najavljivala novu eru u borbi protiv tzv. tajkuna i njihovog direktnog uticaja na lokalnu administraciju, ali da su se u međuvremenu desile krupne promjene koje ne idu u korist građana.

“Nekada najavljivani trgovački centar (na mjestu famozne „rupe“) – koji je djelovao da ne pripada staroj gradskoj jezgri, kroz proces prostornog planiranja za vrijeme prethodne administracije, a zahvaljujući pritiscima stručne i šire javnosti, pretvoren je u niz stambeno poslovnih zgrada (jedva) prihvatljive spratnosti (do P+5+Pe).

Poštujući školske preporuke struke tada je raspisan i konkurs za idejna rješenja ovog važnog područja za vizuelni identitet grada ali i kvalitet života u njemu.

Čudnim i nejasnim, a povrh svega iznimno netransparentnim procesom posljednjih godinu i po dana na području „rupe“ niče zgrada za koju se u kuloarima od samog početka govorilo da neće stati na zvanično propisanih pet spratova, već će izrasti čak dvostruko u visinu”, saopšteno je iz Centra za životnu sredinu.

Napominju da su slali dopise Gradskoj upravi koja im je odgovarala šturo kao i da je sve po propisima, a da se sada vidi da je gradska administracija koja je govorila NE investitorskom planiranju, ipak počela da radi drugačije

“Planirano stambeno naselje u najužoj gradskoj jezgri, enormnih gabarita (11-12 spratova). Zašto je došlo do ove promjene? Na to ni šira ali ni stručna javnost nema odgovor. Sigurno je samo da odgovor ima gradska administracija i investitor koji je očito veoma uspješno lobirao za svoj interes.”

Dodaju i da se stanovi na pomenutoj lokaciji, koji su u izgradnji već se mogu i kupiti, kao i da vjerovatno prvi stanari već upisuju imovinsko pravo u vlasničkim knjigama, iako regulacioni plan na osnovu kojeg bi se ovaj stambeni kompleks mogao graditi nije prošao javni uvid i usvajanje.

“Da li je izgled istorijske gradske jezgre trajno narušen gigantskim stambenim zgradama? Kakav kvalitet života će imati Banjalučani u dvorištu novog stambenog bloka koji će centar zagušiti vizuelno, stvoriti dodatne saobraćajne gužve, dodati još par stepeni celzijusevih u već pregrijane mikroklimatske uslove centra?”, pitaju se u Centru za životnu sredinu.

Dakić: Ćuti i skupštinska većina i gradska administracija

Predsjednik Centra Tihomir Dakić za Gerilu kaže da je gradsko jezgro narušeno već u proteklih 10-15 godina.

“Ako krenemo od Hrama Hrista Spasitelja kojem je po originalnoj projektnoj dokumentaciji dodat još jedan objekat, odnosno mjesto za paljenje svijeća, gdje je, kako kažu arhitekte, narušena ta vizura, taj osjećaj centralnog trga. Sad kad se krene dalje, opet je devastacija centra ili je to nepostojanje koncepta kako bi trebalo da izgleda centralna zona samog grada”, izjavio je Dakić.

Dodaje i da je davanjem dozvole za gradnju tržnog centra na području koji se popularno zove “rupa”, kao i dogovaranjem investitora ko će i šta raditi, može se vidjeti kako teku dogovori “iza zavjese”.

Kaže da je zanimljiva i situacija kada je riječ o rukovođenju Gradom Banjaluka, to jeste činjenici da Skupština Grada Banjaluka, koju presvodi SNSD, ali i gradska administraciju koju predvodi aktuelni gradonačelnik Draško Stanivuković, ovo rade u tihoj saglasnosti.

“Jako je indikativno na ovom slučaju i oko ove teme – ja nisam čuo nijednu riječ ni reakciju skupštinske većine. Kako to da se sada ne javljaju? Izgleda da im ne odgovara kontriranje investitorima. Postoji osnovano pitanje ko upravlja javnim prostorima, dogovorom i donošenjem odluka“, pita Dakić.

Napominje da je ovo najbolji pokazatelj da ne postoje institucije u Bosni i Hercegovini, nego da postoje interesne grupacije koje upravljaju određenim procesima.

Ipak nada se da će građani doći u velikom broju na prezentaciju Nacrta regulacionog plana, kako bi mogli da reaguju i da dostave komentare i kritike na regulacioni plan.

A kritike su već poslali stručnjaci, tj. arhitekte sa banjalučkog Arhitektnosko-građevinsko-geodetskog fakulteta koji su poslali otvoreno pismo.

PISMO PROFESORA SA ARHITEKTONSKOG FAKULTETA PRENOSIMO U CJELOSTI

Proteklih dana, javnosti je predstavljeno nekoliko vrlo važnih nakana vezanih za budućnost gradskog tkiva Banje Luke. Govorilo se o novom velikom parku, o centralnom gradskom području, o spomeniku palim borcima. Ponovo, po osjećaju javne dužnosti, reagujemo na takve najave i istovremeno, primjećujemo da smo o mnogim od tih tema već više puta pisali. Ne samo da naši argumenti skoro nikad nisu bili uvaženi, nego smo u svakoj novoj prilici mogli da svjedočimo gorim i gorim verzijama, te novim napadima na urbanu strukturu i identitet ovog grada. Time, konačno, blijedi i naša obaveza da u ovom javnom dijalogu (tj. monologu) nastupamo diplomatično i uzdržano.

1 – Obuhvat, izgrađenost i „idejna rješenja“

Sama inicijativa za izmjenom dijela regulacionog plana u potpunosti je nelegitimna (iako legalna) i zasnovana je jedino i isključivo u namjeri gradske administracije da izađe u susret maksimalističkim zahtjevima špekulatnske izgradnje, a na očiglednu štetu javnog interesa. Podsjećamo:

– Nedavno, 2018. godine, usvojen je predmetni regulacioni plan. Već taj plan je uklonio bilo kakva sporna ograničenja, kojima bi se privatnim investitorima ograničila prava da na svojim parecelama gradnjom ostvare profit. Već taj plan je, ogriješivši se o mnoga pravila struke, široko otvorio vrata za izgradnju stambeno-poslovnih objekata u prostoru koji to ne može da podnese. Ipak, uvijek se, kako vidimo, može tražiti više, a gradska administracija će uvijek bespogovorno poslušati.

– Jedina moguća osnova za izmjenu dijela regulacionog plana mogla je ležati u konkursu održanom 2019. godine, međutim, rezultati tog konkursa su nedvosmisleno ukazivali, ako ne na smanjenje izgrađenosti na tom području, onda barem na poštovanje trenutno važećih parametara.

Umjesto poštovanja konkursa, procedura, kontinuiteta i dobrog ukusa, dobili smo komični i uvredljivi igrokaz navodnog biranja „idejnog rješenja“, kojim se prikrivalo skoro dvostruko povećanje spratnosti iznad tzv. „rupe“. Novi Nacrt plana ne samo da odobrava deset, jedanaest (u praksi i više) spratova na datoj lokaciji, nego dodaje svim ostalim građevinskim markicama u bloku po jednu ili dvije dodatne etaže.

Nad ulicama Bana Lazarevića i Srpskom, samo uz legalna prekoračenja, nadvijaće se devet-deset nadzemnih etaža (prizemlje, šest ili sedam spratova, jedan mogući dodatni, te povučena etaža, skoro identična običnoj).

– Grad je odavno ušao u vrlo složen i važan proces donošenja Urbanističkog plana, krovnog gradskog planskog dokumenta. Taj proces je pri kraju – ako zanemarimo mogućnost njegovog blokiranja zarad održavanja onoga što je status quo. U ovom trenutku, prije donošenja UP-a, bilo kakve parcijalne izmjene u zonama od najveće važnosti za Banjaluku, mogu samo da svjedoče o punoj uključenosti gradske administracije u investitorski urbanizam.

2 – Trg kod Hrama – ili: jedino što nam je ostalo

Pređimo na ono što je, ako ne najveće, a onda, vjerovatno, najneprijatnije u ovom nacrtu: na teško oštećenje ambijentalne cjeline Banskog dvora, Banske uprave (današnje Gradske uprave) i Hrama Hrista Spasitelja. Već važeći plan iz 2018. godine predviđa mogućnost izgradnje malog objekta u porti Hrama (i o tome se nekoliko puta pisalo). Nacrt izmjene Plana, uprkos mnogim primjedbama, sada dopušta još veći objekat, s podrumom, prizemljem i potkrovljem (kao minimumom koji, za sada, možemo očekivati).
Banski dvor zaštićen je kao nacionalni spomenik od 2014. godine, međutim, značaj i prostorno dejstvo ovog objekta (i cjelokupnog ansambla, kojeg čini sa Gradskom upravom, Hramom i Palatom predsjednika) daleko prevazilazi okvire proste zaštite graditeljskog nasljeđa. Radi se o slici – dvije naspramne „iste“ bijele zgrade, koje uokviruju kupolu i zvonik – koja je jedna od ključnih za identitet Banje Luke i koja je jedina, možda, u stanju da ovom gradu podari auru prestonog.

Izgradnja bilo čega dodatnog u tom prostoru oštro narušava takvu sliku i ambijentalno ugožava sve uključene objekte. Čak nije jasno da li je ugroženiji Banski dvor, kojem su blokirani prednja fasada i glavni ulaz, ili Hram koji se, takvom gradnjom, pretvara od centralne gradske (pa i republičke) ckrve na glavnom trgu – u provincijalnu i izolovanu crkvu, sa parohijskim domom i ogradom.

Dosadašnji razvoj ovog slučaja pokazao je je da institucije, kojima je zadatak da se staraju o očuvanju ovog tako važnog mjesta, nemaju dovoljno integriteta (ili „kičme“) da taj zadatak izvrše. Predstavnici Grada, Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa, te Komisija za očuvanje naconalnih spomenika BiH, po svemu sudeći, nisu adresa na kojoj se mogu donijeti ključne odluke. Stoga, izlazeći donekle iz okvira struke, ali polazeći od iskrene zainteresovanosti za dobro grada i kulturnog nasljeđa, želimo ovom prilikom da uputimo apel Eparhiji Banjalučkoj da planove za ovaj objekat i njegovu lokaciju temeljno preispita. Vjerujte nam da oštećenje centralnog banjalučkog trga može samo predstavljati tamnu mrlju na vrlo obimnom graditeljskom legatu Eparhije.

/Centralni prostor sjedišta Vrbaske banovine, na fotografiji iz tridesetih godina XX vijeka: monumentalan, čist i jasan. Kako u vrijeme svog nastanka, tako i po obnovi hrama 2008. godine, ovo je jedna od najupečatljivijih i najkvalitetnijih gradskih cjelina. Kao takvu, nju ne treba ni mijenjati, ni dopunjavati./

Zbog izuzetnog značaja svih navedenih tema, tražimo od gradske administracije da odobri produženje javnog uvida, kao i da zakaže javnu prezentaciju pred-nacrta izmjene dijela regulacionog plana.

Stručnu javnost i građane pozivamo da u velikom broj upute primjedbe i javno iskažu svoje mišljenje.

P.S.

Vijest o održanom konkursu za spomenik vrlo je svježa, a sama tema posebno složena. Nakon javnog prezentovanja svih konkursnih rješenja, nastojaćemo da se uključimo u javnu debatu o ovom važnom projektu.

Pismo su potpisali dr Ognjen Šukalo, doc. dr Maja-Milić Aleksić, doc. dr Diana Stupar, mast.inž.arh. Milica Malešević, prof. dr Darija Gajić, prof. dr Malina Čvoro, prof. dr Milenko Stanković, doc. dr Igor Kuvač i prof. dr Tanja Trkulja.

The post Slučaj “Centar” i ko upravlja regulacionim planovima u Banjaluci first appeared on Gerila.info.

Piše: O. Tešić (eTrafika.net)

Preciznije, Grad Banjaluka je u posljednje dvije godine iz budžeta izdvojio 405.000 KM za kupovinu kontejnera i kanti za odlaganje otpada. U sklopljenim ugovorima o nabavci, koji se nalaze u posjedu eTrafike, između ostalog navodi se i to, da će kontejneri i kante za odlaganje otpada, koje je gradska uprava kupovala od firme “Procesna oprema inženjering” d.o.o. Laktaši, biti isporučeni preduzeću “Čistoća” a. d. Banjaluka.

U ovoj kupovini, vjerovatno, ne bi bilo ništa čudno da se “Čistoća”, preduzeće čija je osnovna djelatnost održavanje i čišćenje grada, ne nalazi u privatnom vlasništvu kontroverznog biznismena, Mladena Milanovića Kaje, koji inače važi za bliskog prijatelja čelnih ljudi SNSD-a i najviših funkcionera te partije na republičkom i državnom nivou.

Naime, krajem septembra 2016. godine, u medijima je objavljeno da je banjalučka “Tržnica”, jedno od brojnih preduzeća koje se nalazi u Kajinom vlasništvu, postala većinski vlasnik Komunalnog preduzeća “Čistoća”.

Kako je tada navedeno, Tržnica“ je za 1,67 miliona KM kupila 24,8 odsto akcija “Čistoće” od investicionih fondova, što joj je bilo dovoljno da poveća svoj vlasnički udio u tom preduzeću na 51,02 odsto, a većinsko vlasništvo omogućilo je Milanoviću da i formalno preuzme upravljanje „Čistoćom“.

Prije navedene kupovine, Grad Banjaluka je bio najveći akcionar “Čistoće” sa udjelom od 30 odsto, zatim “Tržnica“ sa 26,1 odsto, a značajne udjele imali su i VB fond sa 17,9 odsto, Zepter fond sa 10,1 odsto, ZIF Aktiva Invest fond sa 6,2 odsto, te Fond za restituciju Republike Srpske sa udjelom od pet odsto akcija.

Iako se “Čistoća”, dakle, već četiri godine nalazi u većinskom vlasništvu Mladena Milanovića Kaje, to nije spriječilo odlazeću vladajuću garnituru u gradskoj upravi, da mu iz budžeta Banjaluke plaća nabavku osnovnih sredstava za rad.

Tako je, na primjer, u Obavještenju o dodjeli ugovora za nabavku kontejnera i kanti za odlaganje otpada, koji je Grad Banjaluka 17. jula ove godine sklopio sa “Procesnom opremom inženjering” d.o.o. Laktaši, cijena kupoprodajnog ugovora iznosila 281.675,75 KM (Dokument – Ugovor 281.675 KM).

Mjesto isporuke kupljene robe, kako je precizno navedeno u ugovoru, bio je krug preduzeća “Čistoća” u Banjaluci.

U ugovoru od 23. juna, vrijednom 8.780 KM, Grad Banjaluka sa istom firmom iz Laktaša sklapa skoro identičan “dil”, a mjesto isporuke kontejnera i kanti takođe je isto – krug “Čistoće”.

Identičan obrazac prisutan je i prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora iz 14. februara ove godine, čija je vrijednost 29.800 KM, kao i ugovora sklopljenog 6. decembra prošle godine, vrijednog 8.680 KM.

U krug “Čistoće”, isporučeni su i kontejneri i kante za odlaganje otpada, koje je Grad Banjaluka 31. decembra 2018. godine kupio za 76.810 KM.

Kad se sve zbroji, to znači da je iz gradske kase, odnosno novcem poreskih obveznika iz najvećeg grada Srpske, za potrebe preduzeća u većinskom vlasništvu Kaje u protekle dvije godine “iskeširano” tačno 405.745,75 KM.

Odbornik Narodnog pokreta “Banjaluka zove” u Skupštini grada, Saša Lazić, za eTrafiku kaže da je navedena kupovina sredstava za rad “Čistoći”, novcem iz gradskog budžeta još jedan dokaz u prilog tome, da je potrebno što prije da se izvrši revizija poslovanja svih preduzeća koja posluju u nadležnosti grada.

“Više puta pominjao sam potencijalno neravnopravan odnos Grada kao partnera takvim preduzećima usljed manjeg udjela u vlasničkoj strukturi, kao što je slučaj i sa ‘Eko toplanama’. Isto važi i za ‘Čistoću’. Neophodno je steći uvid u sve segmente poslovanja i samog ulaganja oba partnera, Grada i većinskog vlasnika, da bi mogli suditi o ovim investicijama Gradske uprave”, kaže Lazić za naš portal.

On dodaje i to, da bi zbog provjere postupaka Gradske uprave, odnosno, načina korištenja njihovih ovlaštenja bilo neophodno, kako kaže, ukrstiti sve podatke o ulaganju u infrastrukturu “Čistoće”, kao i svih drugih preduzeća koja posluju po sličnom principu.

O razlozima zbog kojih je Gradska uprava kupovala kontejnere i kante za odlaganje otpada firmi koja se nalazi u većinskom vlasništvu privatnog lica, odgovor smo tražili od nadležnih u Odjeljenju za komunalne poslove Grada Banjaluka.

U odgovoru koji smo dobili pisanim putem, iz tog Odjeljenja Gradske uprave, tvrde nam da je nabavka kontejnera i kanti za odlaganje otpada sprovedena u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, kao i ostalim zakonskim i podzakonskim aktima.

“U skladu sa Zakonom o komunalnim djelatnostima i u skladu sa Odlukom o komunalnom redu, obaveza Grada Banjaluka je da nabavlja posude za odlaganje otpada, tj. kontejnere. Grad Banjaluka se prijavio na javni poziv Fonda za zaštitu životne sredine za sufinansiranje projekata i na istom prošao, čime su obezbijeđena dodatna sredstva za nabavku kontejnera za odlaganje otpada. Nakon završenog procesa nabavke kontejnera, isti su isporučeni u krug preduzeća ‘Čistoća’, koja kao vršilac komunalne usluge u gradu, postavlja kontejnere na lokacijama određenim od strane Odjeljenja za komunalne poslove”, navodi se u odgovoru.

S druge strane, novoizabrani gradonačelnik Banjaluke, Draško Stanivuković, za eTrafiku kaže, da će nova vlast u gradu morati na odgovoran i stručan način, da se pozabavi načinom na koji su pojedina gradska preduzeća, koja su danas u većinskom privatnom vlasništvu, finansijski pomagana od strane Grada.

“Slažem se s tim da preduzeća kao što su ‘Čistoća’ ili ‘Eko toplane’ budu pomagana od strane grada, budući da se radi o firmama koje imaju ogroman značaj za normalno funkcionisanje Banjaluke. Međutim, kao gradonačelnik zalagaću se za to da ulaganja u ta preduzeća, kao i dobit koja se u njima stiče budu raspoređeni tačno po procentu udjela u njihovoj vlasničkoj strukturi. Onoliko kolika je vlasnička struktura Grada u ‘Čistoći’, toliko mogu da iznose gradska ulaganja u to preduzeće, odnosno uzimanje dobiti. To je osnovna stvar i jedino na taj način će biti spriječene malverzacije i razne zloupotrebe, kojima je dosadašnja vlast bila sklona”, kaže Stanivuković za naš portal.

Podsjećamo, većinski vlasnik banjalučke “Čistoće”, Mladen Milanović Kaja, po mnogim procijenama trenutno je najbogatiji biznismen blizak vlastima u Republici Srpskoj.

Pored “Čistoće”, Kaja je vlasnik kompanije “MG Mind”, “Mrkonjić puteva”, zatim banjalučke “Tržnice”, kao i nekoliko nekretnina u strogom centru Banjaluke. Njegova kompanija „MG Mind“ kupila je krajem 2018. godine i akcije Nove banke, čime je postala najveći pojedinačni akcionar te banke.

Vrijedi podsjetiti i to, da je prije nekoliko godina Milanović kupio i Komunalno preduzeće iz Ljubljane (KPL), što je tada izazvalo burne polemike u slovenačkoj javnosti.

Između ostalog, slovenački mediji tad su navodili da je Milanović dobar dio svog bogatstva stekao zahvaljujući prisnim vezama sa tadašnjim predsjednikom RS Miloradom Dodikom , te da se zbog sumnje na korupciju, Milanović našao na crnoj listi Svjetske banke, Evropske banke za obnovu i razvoj, kao i Američke banke za razvoj.

Izvor: eTrafika.net

The post Kajinoj firmi više od 400.000 KM budžetskog novca za kupovinu najosnovnijih sredstava za rad first appeared on Gerila.info.

Zemljište na mjestu nekadašnjeg poligona auto škole Krajina, preko puta zgrade Doma sindikata Republike Srpske, popularna “Rupa” promijenilo je vlasnika saznaje Gerila info. Rupu je od Nenada Luburića vlasnika firme Ideal kompani kupio Mladen Milanović Kaja vlasnik nekoliko firmi u Banjaluci i van BiH, između ostalih i banjalučke Čistoće.

Na mjestu Rupe predviđen je kompleks sa podzemnim garažama do nivoa zemlje a nad zemljom je planirana gradnja svojevrsnog parka koji bi bio dio cijeline od gradske uprave do zgrade Doma sindikata Republike Srpske. Međutim, izvor Gerile tvrdi, da bi promjena vlasništva nad Rupom mogla dovesti i do promjene planova za gradnju i da bi se sada moglo desiti ono čemu se gradske banjalučke vlasti u načelu (iako pojedini načelnici nisu protiv) protive a to je da na tom mjestu nikne jedan ili više visokih stambeno poslovnih objekata.

Igor Radojičić, gradonačelnik Banjaluke nekoliko puta je isticao da na mjestu Rupe iznad garaža treba da bude izgrađen funkcionalan gradski park. Radojičić u tome nije imao podršku načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje Slobodana Stanarevića iako nije bilo javnog suprostavljanja takvoj odluci.

Na pitanja o daljoj sudbini Rupe, promjeni vlasnika i eventualnoj gradnji zgrada na toj parceli iz gradske uprave nisu zvanično odgovorili. Poručili su samo da grad nema ništa sa prometovanjem zemljišta između privatnih lica. Nezvanično, ipak, saznajemo da za sada ipak nema govora o gradnji zgrada na mjestu gdje je predviđen park i da je tako predvidio i aktuelni regulacioni plan.

Podzemna garaža kada bude završena na mjestu Rupe biće prva privatna garaža ili javni parking u gradu a vlasnik garaže će gradu plaćati naknadu po osnovu broja parking mjesta bez obzira na broj parkiranih vozila. U planu je uklanjanje i postojećih parkinga u neposrednoj blizini rupe u smijeru prema zgradi gradske uprave.

The post “Rupa” promijenila vlasnka first appeared on Gerila.info.

Portal Kapital juče je objavio da je kompanija MG Mind u vlasništvu Mladena Milanovića Kaje kupila akcije Nove banke za 2,9 miliona KM, a da će ta kompanija u  narednim danima kroz još nekoliko milionskih transakcija postati najveći pojedinačni akcionar banke.

U Novoj banci danas nisu mogli komentarisati najnovija dešavanja u vezi sa akcijama banke.

Mladen Milanović, inače, slovi za jednog od najbogatijih ljudi u Republici Srpskoj a u dobrim odnosima je sa dugogodišnjim ministrom finansija Republike Srpske Zoranom Tegeltijom.

Za Kapital je juče potvrdio da će nakon kupovine akcija od postojećih vlasnika biti najveći pojedinačni akcionar Nove banke.

„Planiram da preuzmem 15 do 20 odsto akcija. Ovo je dobro posložena, stabilna i što je važno, domaća banka. Sinergijom sa mojim ostalim kompanijama stvoriće se mogućnost za njen dodatni razvoj i jačanje na bankarskom tržištu“, rekao je Milanović za Kapital.

On kaže da će Nova banka, čiji su najveći akcionari domaći privrednici, biti znatno više fleksibilnija prema kompanijama iz Republike Srpske za razliku od banaka kojima su centrale u inostranstvu.

The post Milan Radović završio sa Novom bankom first appeared on Gerila.info.

Blok poslom na Banjalučkoj berzi „MG Mind“ je juče kupio 4.151.303 akcije po cijeni od 0,7 KM po akciji.

Kako Capital.ba saznaje, „MG Mind“ danas bi trebalo da kupi još jedan dio akcija za oko četiri miliona KM, a u narednim danima trebalo bi da postane vlasnik od 15 do 20 odsto kapitala banke, što će ga koštati od 15 do 20 miliona KM.

Milanović će ovih dana kupiti maksimalno 10 odsto, a potom sačekati saglasnosti Agencije za bankarstvo Republike Srpske za dalje preuzimanje, za šta je već podnio zahtjev.

Akcije „MG Mindu“ su odlučili prodati trenutno najveći pojedinačni akcionar i bivši direktor Nove banke Milan Radović koji ima 7,9 odsto akcija banke, „Interpromet“ Novi Grad Dragana Pilipovića u čijem vlasništvu je 6,2 odsto, porodica Avlijaš koja ima 3,2 odsto akcija, te firme „Financ“ koja ima tri odsto i „Euroline“ sa 2,5 odsto akcija banke.

Dosadašnja prosječna tržišna cijena akcija Nove banke na Banjalučkoj berzi bila je niža za osam feninga od cijene koju je pristao platiti Kaja. Nominalna vrijednost svake od 134.637.768 akcija Nove banke je jedna marka ili ukupno blizu 135 miliona KM, a realno, odnosno tržišna vrijednost, prema trgovini između Kaje i postojećih akcionara od 0,7 KM, je 100 miliona KM.

Mladen Milanović je potvrdio  za Capital.ba da će nakon kupovine akcija od postojećih vlasnika biti najveći pojedinačni akcionar Nove banke.

„Planiram da preuzmem 15 do 20 odsto akcija. Ovo je dobro posložena, stabilna i što je važno, domaća banka. Sinergijom sa mojim ostalim kompanijama stvoriće se mogućnost za njen dodatni razvoj i jačanje na bankarskom tržištu“, rekao je Milanović.

On kaže da će Nova banka, čiji su najveći akcionari domaći privrednici, biti znatno više fleksibilnija prema kompanijama iz Republike Srpske za razliku od banaka kojima su centrale u inostranstvu.

„Ono što je najvažnije za sve klijente, poslovna politika banke se neće mijenjati“, rekao je Milanović.

Pored „MG Minda“ Mladen Milanović Kaja je vlasnik i banjalučke “Tržnice”, “Čistoće” Banjaluka, “Mrkonjićputeva”, a posluje i u Sloveniji.

Promjene u Novoj banci počele su početkom novembra sa smjenom Milana Radovića sa mjesta predsjednika Uprave Nove banke nakon što je odbio da podnese ostavku, koju je od njega pod političkim pritiskom tražio Nadzorni odbor.

Za novog direktora imenovan je Goran Avlijaš, dotadašnji Radovićev zamjenik.

The post Capital.ba: Kaja preuzima Novu banku first appeared on Gerila.info.