Osim mještana, u Dubokoj u mjesnoj zajednici Grabovica bili su prisutni i predstavnici Koalicije za zaštitu Duboke, Centra za životnu sredinu, Planinarskog društva “Mehanizam”, te Sportskog ribolovnog društva Kotor Varoš.

Predsjednik Koalicije za zaštitu Duboke Tomo Dubočanin rekao je da su ljudi koji su se okupili u Koaliciji pokrenuli brojne pravne procese da se dokumentacija koja je izdata investitoru za gradnju mini centrale poništi.

“Duboku, ovakvu kakva je sada, upamtili su naši očevi, djedovi, pradjedovi. Ni njih nećemo izdati”, rekao je Dubočanin

Predstavnici Centra za životnu sredinu ranije su obišli lokacije i uvidjeli da građevinskim radovima koji se spremaju u narednom periodu, može doći do velike devastacije rijeke, njenog korita, okolne šume i samog naselja u kojem je stanovništvo protiv izgradnje elektrane.

“Rijeka Duboka, koja se nalazi na prostoru opština Kneževo i Kotor Varoš, jedna je od značajnijih pritoka rijeke Vrbanje, gradi veliki broj slapova, bogata je potočnom pastrmkom, a njen kanjon krase i dva značajna vodopada koji predstavljaju posebnu turističku atrakciju ovoga kraja. U pitanju su vodopadi Skakavac i Pod kotlom, koji već decenijama unazad privlače veliki broj turista i planinara, kako sa našeg područja tako i iz inostranstva. Takođe, kanjon rijeke Duboka sa vodopadom Skakavac ima sve epitete da bude zaštićeno područje kako je i  predviđeno Izmjenama i dopunama Prostornog plana Republike Srpske do 2025. godine”, sitiču iz Centra za životnu sredinu.

„Gradnja elektrane u ovakvom jednom području, čiji veći dio izgleda kao netaknuta oaza, prijeti da dovede do ozbiljne degradacije jednog značajnog prostora, ne samo za mještane ovog kraja, nego i za široku zajednicu u cjelini. Trasa cjevovoda je suludo planirana kroz obližnju šumu, što je takođe jedinstven slučaj kada je gradnja ovih objekata u pitanju. Ovo idilično mjesto bi zasigurno pretrpjelo ogromnu devastaciju ako bi se elektrana sagradila“, istakao je Vladimir Topić, asistent na programu Energija i klimatske promjene u Centru za životnu sredinu.

Mještani godinama nisu imali informacije o ovom projektu, a vjerovalo se da se od njega odustalo. Zadnje aktivnosti kojima se određuje trasa cjevovoda koja bi išla preko privatnih posjeda, kroz šumu i lokalni put, dovešće do devastacije postojeće infrastrukture, ali i do ugrožavanja korita i obala ove rijeke.

GERILA

The post Mještani protiv izgradne minihidrocentrale: Ne damo rijeku Duboku i vodopad Skakavac! (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Ova sudska odluka donesena je u postupku koji je Centar za životnu sredinu (u daljem tekstu: Centar) pokrenuo u aprilu 2022. godine, i to s ciljem preispitivanja zakonitosti odobrenja za građenje koje je za navedeni projekat Ministarstvo izdalo još tokom 2010. godine.

U upravnom sporu prvenstveno se ukazivalo na evidentnu činjenicu da, u momentu podnošenja tužbe, nisu postojale sve pravne pretpostavke za zakonitu realizaciju HE “B-2a”. Naime, u momentu otpočinjanja pripremnih građevinskih radova, u decembru 2021. godine, investitor nije posjedovao važeću ekološku dozvolu za ovo postrojenje, a na što je isti bio obavezan propisima koji uređuju zaštitu životne sredine, budući da je ekološka dozvola ključni preduslov za izgradnju objekata čija izgradnja i rad invazivno utiču na elemente životne sredine, naročito na vodna dobra.

Pored toga, tužbom je bilo ukazano i da postupak prethodne procjene uticaja, a koji se provodi prije izdavanja ekološke dozvole za ovo postrojenje, nije bio uopšte okončan. Međutim, to nije spriječilo investitora da započne sa gradnjom, niti je, po predstavkama Centra, nadležnoj inspekciji to bilo relevantno da naloži obustavu nezakonitih radova.

“Usljed složenosti pravne situacije i bojazni od nepovratne štete po životnu sredinu, te kako preuranjeno građenje nije pratila važeća ekološka dozvola, bili smo primorani da pribavimo kopiju građevinske dozvole izdate još 2010. godine i putem suda zahtjevamo njeno ukidanje 12 godina poslije. Sud u toku postupka nije bio vezan razlozima tužbe, te je konačno utvrdio da postoji dovoljno razloga zbog kojih je odlučio da odobrenje za građenje sporne hidroelektrane poništi, i to iz razloga što na ništavost upravnih akata sud pazi po službenoj dužnosti”, izjavio je Redžib Skomorac, pravni savjetnik u Centru za životnu sredinu.

Naime, sud je rješenje Ministarstva poništio, jer je prilikom svojevremenog izdavanja odobrenja za građenje došlo do bitnih povreda pravila postupka. Sud je tako istakao da je, u konkretnom slučaju, prilikom izdavanja rješenja izostala ocjena svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, a koje je investitor dostavio uz svoj zahtjev, zbog čega je Ministarstvo odobrenje izdalo bez jasno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dodatno, sud je naveo da je izdavanje građevinske dozvole upravni postupak u koji moraju biti uključena i zainteresovana lica, odnosno lica koja radi zaštite svojih prava, ili pravnih interesa imaju pravo da učestvuju u postupku. Stoga, sud je ocjenio da Ministarstvo postupak izdavanja građevinske dozvole nije moglo provesti kao skraćeni postupak, nego je bilo neophodno provesti ispitni postupak, u skladu sa relevantnim zakonodavstvom, te dati pravilno i potpuno obrazloženje činjenica koje su bile od uticaja za davanje odobrenja.

Uprkos izbjegavanju nadležnog ministarstva da dostavi verifikovanu kopiju naknadno izdate ekološke dozvole, čime se pokušalo spriječiti sudsko preispitivanje i te dozvole, Centar za životnu sredinu je uspio da putem suda poništi ključni akt, tj.  odobrenje za građenje. Nadležnoj republičkoj inspekciji je potom podnesen zahtjev za hitnim vanrednim inspekcijskim nadzorom i obustavom svih građevinskih radova na ovoj hidroelektrani.

“Odluka suda da, po službenoj dužnosti, poništi nezakonito odobrenje za građenje, a koje je ministarstvo izdalo još prije 13 godina, predstavlja svojevrstan presedan i ohrabrujući je korak u smjeru bolje sudske prakse i dostizanja ekološke pravde, odnosno dosljedne implementacije Arhuske konvencije, čemu organizacije koje se bave zaštitom životne sredine isključivo teže. Iz tog razloga očekujemo promptno i adekvatno djelovanje svih nadležnih organa uprave i inspekcije, a kako bi se spriječila veća šteta po životnu sredinu”, dodao je Skomorac.

Podsjećamo takođe da su Centar i Arhus centar iz Sarajeva, u septembru 2022. godine podnijeli zajedničku tužbu protiv rješenja kojim se odobravaju Studije uticaja koje su izrađene za sve tri hidroelektrane planirane na rijeci Bistrici. Dok ovaj sudski postupak još traje, Centar za životnu sredinu očekuje pozitivan ishod i u ovom postupku, tim prije, jer je Studijom kao rješenje za migracije riba predviđen tzv. “riblji lift”, a navedeno rješenje nije dovoljno elaborirano i tehnički je ostalo potpuno opskurno.

Postupci protiv građevinskih dozvola glede HE “B-1” i HE “B-3”, iako sa identičnom činjeničnom podlogom kao u vezi HE “B-2a”, okončani su odlukama u korist investitora.

“Iako su pomaci evidenti, ipak, kako bi imali ujednačenu sudsku praksu, ovo ukazuje da je potrebno još mnogo rada organizacija, ali i pravosuđa u smislu razumijevanja složenosti ekološkog prava i stvarne štetnosti projekata”, zaključuje Skomorac.

The post Poništena građevinska dozvola za hidroelektranu “B-2a” na rijeci Bistrici first appeared on Gerila.info.

Ova priča je bila na drugom mjestu nagrade „Eko novinar/ka“ 2020/21. za profesionalno, odgovorno i uticajno izvještavanje na temu zaštite okoline, koju dodjeljuje Centar za promociju civilnog društva u okviru projekta „Misli o prirodi!“.

Centar za životnu sredinu je krajem 2020. godine osporio rješenje kojim se izdaje ekološka dozvola za malu hidroeletranu “Hotovlje” na Vrhovinskoj rijeci, instalisane snage od 4,68 MW, opština Kalinovik. Dana 9.12.2021. godine Centar je zaprimio presudu Okružnog suda u Banja Luci kojom se tužba tužitelja usvaja i navedena ekološka dozvola se poništava. Postupajući sud je razloge za svoju odluku našao kod činjenice da je tužitelj, odnosno Centar za životnu sredinu, osnovano osporio ekološku dozvolu s obzirom da je ista temeljena na rješenju ministarstva koje je prethodno poništeno u sudskom postupku. Naime, rješenje kojim se investitor oslobađa od obaveze da sprovede procjenu uticaja na životnu sredinu i izradi Studiju uticaja na životnu sredinu Centar je, u saradnji sa Arhus centrom iz Sarajeva, pred sudom uspješno osporio još početkom 2021. godine, kada je isto rješenje bilo i poništeno.

“Obzirom da je rješenje koje je prethodilo izdavanju ekološke dozvole bilo poništenom sudskim putem, a o čemu je Centar blagovremeno upoznao nadležno ministarstvo, jasno je da sud nije mogao dozvoliti da se nepravilan i nezakonit akt ministarstva održi u pravnom prometu”, naveo je Redžib Skomorac, pravnik u Centru za životnu sredinu.

“Očekujemo da ministarstvo u ponovljenom postupku odbaci zahtjev investitora za izdavanje ekološke dozvole, te da postupak ishodovanja ovog ili drugog akta prekine, i to do pravosnažnog okončavanja sudskog postupka koji je pokrenut protiv rješenja kojim ministarstvo investitora, po drugi put, oslobađa od obaveze izrade Studije uticaja, a koji akt je Centar ponovo osporio pred sudom. Takođe, očekujemo da se u provođenju svih pravnih posljedica ove bespravne izgradnje koncesionara uključe sve nadležne institucije, a naročito Komisija za koncesije i Vlada RS kao koncedent”.

O oportunizmu i bespravnoj izgradnji spornog objekta Centar za životnu sredinu već je pisao, zbog čega je protiv koncesionara podnesena  i krivična prijava, te se po istoj uskoro očekuje i tužilačka odluka. Takođe, bitno je napomenuti da su o svim nepravilnostima blagovremeno obaviješteni i Regulatorna komisija za energetiku RS i Elektroprivreda RS, koji nikako ne bi smjeli dozvoliti priključenje niti podsticanje rada ovog postrojenja, i to na trošak svih građana čije povjerenje je koncesionar posve izgubio.

“Aktivisti iz Centra, uz svesrdnu podršku ostalih boraca i borkinja za rijeke BiH, žele vjerovati da će konačni pravni epilog ovog slučaja da podrazumijeva moralnu, materijalnu i krivičnu odgovornost koncesionara, te da će bespravno izgrađeni objekat u konačnici postati tek spomenikom borbe za rijeke koji će svim nesavjesnim investitorima poslužiti kao nauk o štetnosti nezakonitog poslovodstva”, poručuju iz Centra za životnu sredinu.

GERILA.info

The post Poništena ekološka dozvola za bespravno izgrađen objekat male hidroelektrane Hotovlje first appeared on Gerila.info.

U ovom mjestu nedaleko od Buturović Polja kod Konjica traje protest gdje se okupilo više stotina građana iz cijele BiH, kao i eko aktivista i predstavnika medija, a sve sa ciljem da se iskaže bunt protiv najavljene izgradnje 15 mini hidrocentrala u slivu Neretvice koja je duga svega 27 kilometara.

“Kada vidite ovu podršku, morate biti zadovoljni. Ovo je pokazatelj koliko smo mi odlučni i ovo je poruka izvođačima radova i investitorima”, poručuju mještani ovog mjesta, a podršku su im dali i članovi benda Dubioza Kolektiv.
Mi smo odlučni i izdržaćemo koliko god bude trajalo. Imamo više želje da spriječimo ekocid na našoj rijeci”, rekao je jedan od organizatora protesta.

Stanovnici okolnih naselja ali i aktivisti i ranije su organizivali proteste protiv izgradnje ovih hidricentrala, a sada su angažovali i advoketski tim koji će, po njihovim riječima, braniti i odbraniti Neretvicu. Istakli su i kako ih država kao ni njene institucije ne štite ni na kakav način, te da su se obratili  UNESCO-u tražeći pomoć u zaštiti prirode, ali i endemskih vrsta poput potočne pastrmke i riječnog raka koji tu žive.

GERILA.info

The post Građani zaustavili mašine koje su krenule da prave mHE na rijeci Neretvici! first appeared on Gerila.info.

PIŠE: Dejan Rakita

Da je Bosna nekome majka, a nekom maćeha, već duži period osjećaju ljubitelji prirode u Travniku, ali i svi normalni građani ove apsurdne zemlje.

Na rijeci Ugar i njenoj pritoci Ilomska, na svega 12 kilometara, uskoro će biti izgrađeno čak 7 mini hidrocentrala. Da, dobro ste pročitali.

Posljednja od njih, mini hidrocentrala Oštrac nastavljena je da se pravi u vrijeme trajanja moratorijuma o izgradnji mini hidrocentrala.

Nada u bolje sutra pojavila se kada je Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH usvojio Deklaraciju o zaštiti rijeka i izglasao zaključak o potpunoj zabrani gradnje malih hidroelektrana (MHE) na cijeloj teritoriji FBiH.

Ovim zaključkom dat je rok Vladi FBiH od tri mjeseca da izvrši analizu i predloži izmjene u zakonodavstvu što će omogućiti provođenje ove zabrane u praksi.

Zabrana je važila do 24. septembra, a radovi na mHE Oštrac su uprkos tome nastavljeni tri dana prije, tačnije 21. septembra. Dozvolu za gradnju dobila je firma VNT čiji je vlasnik bio Vlado Ramjak koji je prodao ovu firmu njemačkom državljaninu Mattiasu Helmut Neutzelu, odnosno njemačkoj kompaniji ENEACON, što je navedeno i na njihovoj zvaničnoj veb stranici. Izvođač radova je firma Eskimo S2. Tako smo došli u situaciju da strani državljani, odnosno firme u njihovom vlasništvu krše zakone i pravila u našoj zemlji.

Ribari iz Travnika i zaljubljenici u ovu izuzetnu planinsku rijeku reagovali su i najavili proteste na samom gradilištu. I tu počinju problemi.

„Mi smo prvo otišli u policiju da dobijemo rješenje, i tamo smo od pravnice dobili informaciju da samo napravimo obavijest. To obavještenje smo poslali 25.septembra, i tad nam je rečeno da je dovoljno da samo napravimo obavještenje koje trebamo poslati u polcijsku stanicu Travnik. Međutim, dok smo se pripremali za proteste na Oštracu, tog dana 30.septembra, svega dva i po sati prije planiranog početka protesta, dobijam poziv iz policijske stanice Travnik da hitno dođem i preuzmem rješenje. Ja sam ispočetka mislio da smo i zvanično dobili  rješenje o odobravanju održavanja protesta, međutim tamo me je dočekao rješenje kojim se to izričito zabranjuje“, kaže za naš portal Indir Melić, predsjednik Sportsko-ribolovnog društva Travnik.

„I našim pravnicima nejasno je samo rješenje od policije o zabrani skupa. Tu je navedeno da smo mi podnijeli zahtjev 25.septembra, a da su oni dobili 28.septembra, a pritom je to sve u istoj zgradi. Jedan papir putuje tri dana? A oni su pri tom dužni da odgovore u roku 48 sati. Imam osjećaj da je ovo nekakva igra lokalnih moćnika koji grade gore na Ugru. Znamo da su oni bili vlasti i da su oni u sve pluge vlasti i u sudstvo, i policiju i opštinu instalirali svoje ljude koji sada rade po njihovim komandama“, rezigniran je Melić odlukom travničke policije.

Načelniku Policijske stanice Draganu Škulju smo poslali mail sa upitom, kako je moguće da se isti dan u Travniku odvijao događaj sa preko hiljadu učesnika. U pitanju je “Ovnovijada” ili “Dernek u Turbetu”, kako je navedeno i u video klipu koji je javno objavljen na platformi “youtube”. Za razliku od Indira Melića i ribara iz Travnika, koji su garantovali prisustvo ne većeg broja ljudi od 50 kao i održavanje fizičke distance i nošenje maski, na Ovnovijadi u Turbetu se baš niko nije pridržavao navedenih mjera.

Iz travničke policije stigao nam je štur odgovor na naš upit. Ni riječi o “Ovnovijadi”, ni o tome da su travnički ribari u samom pozivu garantovali poštovanje mjera zaštite od novog virusa korona.

Ibrahim Kos, ribočuvar Sportsko-ribolovnog društva Travnik, pomogao je ekipi našeg portala da dođemo na lice mjesta i uvjerimo se u kakvom je stanju Ugar gdje se pravi mHE Oštrac. Neposredno uz Oštrac je i mHE Korićanske stijene, kojoj ipak nismo mogli da priđemo zbog, po riječima našeg vodiča, “opasnih momaka” koji čuvaju taj objekat.

“Ova hidrocentrala je planirana u dužini preko 1300 metara, njen početak se nalazi na kraju centrale Korićanske stijene, a na njenom kraju već počinje treća centrala na ušću rijeka Ilomske i Ugra. Znači nije to neki vodotok, sve druge su sve na dužoj relaciji. A ovaj dole kanjon, skroz do ušća Ilomske u Ugar to je bio najplodonosniji dio Ugra, tu je najviše ribe bilo u ovoj rijeci. Ovdje je učinjen zločin, a još dok počnu da se polažu cijeni niže i od ribolova i od ribljeg fonda neće ostati apsolutno ništa”, priča nam Ibrahim Kos neposredno uz ogromno gradilište od kojeg se Ugar više ni ne nazire.

Indir posebno naglašava da novi gospodari rijeke ne poštuju ni najminimalnije obaveze prema Ugru.

“Šta je još bitno, oni se vode time da kao ostavljaju taj biološki minimum a tom vodom se čovjek ne može pošteno ni umiti. Naveče njihovi stražari koji rade na tim centralama, zatvaraju vodu da napune akumulaciju i nema ni tog minimuma, a ujutro se kao pusti ta voda zbog inspekcije. Mi smo to ustanovili na taj način što na tim dijelovima riječnog toka nema više ni punoglavca, a kamoli ikakve ribe. Upravo to je dokaz da se zatvara i biološki minimum”, tvrdi za naš portal Ibrahim.

Indir Melić za naš portal kaže da ćemo uskoro na Ugru i Ilomskoj, ako se nešto hitno ne promijeni, na svega 10 do 12 kilometara vodotoka te dvije rijeke imati čak 7 minihidrocentrala.

.„Situacija na rijeci Ugar je takva da su napravljene dvije mini hidrocentrale u srednjem toku rijeke Ugar, od ušća Ilomske do granice RS i Federacije BiH, zatim imamo završenu centralu na Ilomskoj a pravi se i još jedna na Ilomskoj. Prije dvije godine počela je da se pravi centrala Korićanske stijene, i evo sada 21.septembra, prije kraja moratorijuma na izgradnju minihidrocentrala, je početa izgradnja Minihidrocentrale Oštrac. Sad je u proceduri za dobijanje dozvole još jedna hidronetrala, Babanovac na Crnim virovima, ovdje u Federalnom ministarstvu je zatražena načelna vodna saglasnost. Mi smo na to uložili prigovor, da se više prekine sa tom praksom  gradnjoe centrala na Ugru, jer ako se i ta centrala dozvoli 60 posto vodotoka rijeke Ugar bi bilo u cijevima“, priča nam Indir Melić.

Dok smo razgovarali sa Melićem stigla mu je i neprijatna vijest.

„Evo upravo su mi javili da je od strane Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u Vladi Srednjebosanskog kantona izdata koncesija i za ovu centralu Babanovac. I to je data ovoj firmi Eskimo 2 koja izvodi radove na ovoj centrali Oštrac. Ukoliko se i ta centrala napravi, mi tu rijeku trebamo izbrisati sa mape rijeka u BiH“, kaže nam Melić vidno revoltiran odlukom resornog ministarstva.

„Stvarni vlasnik firme Eskimo 2 je Salko Selman, ali uvijek neko pod nekom krinkom upravlja tom firmom, obično neko od njegovih rođaka”, naglašava Melić.

Portal Žurnal je pisao o povezanosti kontraverznog političara i biznismena Salke Selmana i firme Eskimo 2, bivšeg premijera SBK i nedavno smjenjenog direktora Razvojne banke.

U martu ove godine zahtjeve za nov mHe podnijele su tri kompanije: Genaa Vitez,  Elektrovolt Travnik i Eskimo S2.

Vlasnik kompanija Eskimo S2 i Elektrovolt Travnik formalno je Munir Selman, blizak rođak Salke Selmana. Fadil Sejdić suvlasnik je Elektrovolta sa Selmanom, a direktor u Selmanovoj kompaniji Eskimo S2. Mediji su već pisali kako se Salko Selman, iako zvanično vlasnik dvije mHE Dolac 1 i Dolac 2, povezuje sa čak trećinom mHE u Srednjebosanskom kantonu koji uzima najveći udio po izgrađenim malim elektranama u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Indir Melić ističe da je stanje na rijeci Ugar alarmantno.

„Po zakonu bi se ovdje morala raditi studija uticaja na okoliš, koju niko ne radi. Ovdje će doći do velikog uticaja na okoliš. Riba je stradala, nestale su riblje staze, ruši se drveće“, kaže nam Melić i dodaje da je sprega političara iz RS i Federacije u zajedničkom finansijskom interesu više nego jasna upravo na primjeru elektrana na Ugru.

„Posebno su problematične te dvije centrale u srednjem dijelu toka rijeke Ugar. Dozvolu za njihovu gradnju je dala Vlada RS jer se one i de fakto nalaze na teritoriji Srpske, ali između 60 i 70 posto cjevovoda tih elektrana je u Federaciji, kao i zgrada strojare. Što nam jasno govori da tu ima neka sprega politike. Obe te centrale su kasnije prodate austrijskom konzorciju Kelag”, ističe Melić.

Više od stotinu izgrađenih minihidrocentrala uz još preko 300 planiranih nagovještavaju laganu smrt svih rijeka u BiH, a ne samo rijeke Ugar koja je možda i najviše pogođena ovom pošasti. BiH je, podsjećamo, po vodnom bogatstvu na šestom mjestu u Evropi.

Indir i Ibrahim poručuju da njihova borba za slobodu rijeka neće prestati.

GERILA.info

The post Još jedna priča o mHE u BiH: Nestajanje rijeke Ugar! first appeared on Gerila.info.

Bez procjene uticaja na životnu sredinu hidro-energetskog postrojenja “MHE Hotovlje” instalisane snage od 4,68 MW, teško je predvidjeti realnu štetu na životnu sredinu koja bi nastupila izgradnjom i korištenjem ove hidroelektrane.

“Planirana lokacija nalazi se u posebno krhkom ekosistemu vodotoka gornje Neretve, za koji je Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa RS u svom mišljenju konstatovao da je isti još ranije planiran za zaštitu u kategoriji ‘Područja upravljanja staništem’, te je izuzetno važan za očuvanje”, istakao je Redžib Skomorac, asistent na programu Energija i klimatske promjene u Centru za životnu sredinu.

Kako navode iz Aarhus centra u BiH, samo Rješenje sadrži niz nelogičnosti.

“Iako je planirana MHE locirana u nenaseljenom području, te predstavlja postrojenje koje je tek nešto ispod praga za obaveznu provedbu studije uticaja, ipak smatramo da nije legitimno za očekivati da će imati zanemariv uticaj na životnu sredinu. Mnogi investitori u hidroelektrane instalisane snage ispod jednog megavata su dobili rješenja ovog ministarstva da su dužni izraditi studiju uticaja, pa zašto ne i ovaj?”, postavlja pitanje Nina Kreševljaković, pravna savjetnica Udruženja Aarhus centar u BiH.

Tužba se poziva na relevantne pravilnike, i to one odredbe koje jasno uređuju izuzetke u kojima se studija uticaja mora provesti bez obzira na veličinu postrojenja.

“Pored toga, pozivamo se na odredbe međunarodnog prava i zbog svega navedenog, nadamo se pravednom sudskom epilogu konkretnog slučaja”, poručuju iz Centra za životnu sredinu.

The post Počela pravna bitka za Vrhovinsku rijeku first appeared on Gerila.info.