Dodik je napisao kako svako treba da snosi odgovornost za neodgovornst.

“Nosioci javnih funkcija i za najmanju neodgovornost moraju snositi najveću odgovornost. Oni koji donose i sprovode zakone, moraju ih najviše poštovati“, napisao je Dodik na twiteru.

Anja Ljubojević je u subotu ujutro doživjela saobraćajnu nesreću kada je vozila službeni automobil Narodne skupštine Republike Srpske. Ona je udarila u nadvožnjak u izgradnji, slupala automobil i doživjela više povreda. Ona je priznala da je na privatnoj zabavi u Laktašima konzumirala nekoliko pića.

Nije poznato šta su pokazala testiranja na alkohol i opijate.

Zanimljivo da je Ljubojević ostavku podnijela tek nakon što se oglasio šef njene stranke.

Zanimljivo je i da Milorad Dodik poziva na odgovornost tvrdeći da oni koji donose i sprovode zakone  moraju najviše da ih poštuju.

On je 2018. godine dok je bio predsjednik Republike Srpske kažnjen u Hrvatskoj zbog brze vožnje.  Odgovarajući tada na pitanje novinara Gerile bahato je odgovorio da inače brzo vozi i da bi ga policajci i u Republici Srpskoj sigurno zaustavljali i kažnjavali da smiju.

“Ja stvarno brzo vozim i kada vozim privatno“, rekao je Dodik, koji danas poziva na odgovornos funkcionera, u februaru 2018. godine.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Ljubojević podnijela ostavku nakon Dodikovog tvita! first appeared on Gerila.info.

Dok se predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nalazi u Ruskoj Federaciji zajedno sa ministrom unutrašnjih poslova Željkom Budimirom, u Banjaluci se održava skup koji bi mogao predstavljati jedan od najozbiljnijih pokušaja međunarodnog političkog pozicioniranja Republike Srpske prema američkim konzervativnim krugovima bliskim Donaldu Trampu.

“Prvi evropski samit o ekonomiji i bezbjednosti”, koji organizuje američki Gold institut za međunarodnu strategiju, formalno je predstavljen kao platforma za razgovor o ekonomiji, regionalnoj saradnji i međunarodnoj bezbjednosti.

Međutim, spisak govornika, politička prošlost organizatora i poruke koje su poslane iz Banjaluke pokazuju da događaj ima daleko širi politički značaj.

Na jednom mjestu okupili su se bivši Trampovi saradnici, evropski desničarski političari, protivnici globalizma, kritičari NATO-a i zagovornici “multipolarnog svijeta”, dok vlasti Republike Srpske pokušavaju pokazati da, uprkos sankcijama i političkoj izolaciji sa dijelom Zapada, još uvijek mogu otvoriti vrata određenim međunarodnim političkim centrima moći.

Upravo zato ovaj samit nije samo konferencija o ekonomiji i bezbjednosti. On predstavlja pokušaj stvaranja političkih i ideoloških veza između Republike Srpske i međunarodnih konzervativnih mreža koje posljednjih godina rastu u SAD i Evropi.

Flin: “Mi imamo veliki uticaj”

Centralna figura samita je Majkl Flin, bivši direktor američke Odbrambene obavještajne agencije (DIA) i nekadašnji savjetnik za nacionalnu bezbjednost predsjednika Donalda Trumpa.

Flin je danas jedna od najkontroverznijih figura američke desnice. Njegova politička biografija uključuje FBI istragu zbog kontakata sa ruskim ambasadorom Sergejem Kisljakom, priznanje da je lagao federalnim istražiteljima, kasnije povlačenje priznanja, tvrdnje da je bio meta “duboke države” i konačno pomilovanje koje mu je dao sam Donald Tramp.

Posljednjih godina Flin se profilisao kao simbol tvrde anti-establišmentske politike u SAD. Povezivan je sa QAnon pokretom, teorijama zavjere o američkim izborima i narativima prema kojima su američke institucije pod kontrolom skrivenih centara moći.

NEtom prije otvaranaj samita Flin je novinarima govorio o “slobodi” kao centralnoj ideji oko koje je okupljen Gold institut.

“To je naša misija – da promovišemo slobodu. Gdje god da idemo u svijetu, želimo da promovišemo slobodu. Sloboda omogućava ljudima, društvima i državama da budu inovativni i preduzetnički orijentisani. Ona omogućava ljudima da misle, govore i vjeruju slobodno”, rekao je Flin.

Na prvi pogled riječ je o univerzalnim političkim porukama. Međutim, Flinov politički background i profil ljudi okupljenih oko njega daju tim izjavama drugačiji kontekst.

U političkom vokabularu američke tvrde desnice, “sloboda” posljednjih godina često podrazumijeva otpor liberalnim institucijama, globalizaciji, međunarodnim organizacijama i establišmentu u Vašingtonu i Briselu.

Dan prije otvaranja samita Flin je tokom prijema organizovanog za goste govorio mnogo direktnije.

“Svi mi iz Gold instituta prepoznajemo da smo dio rješenja. Naši glasovi, naročito ljudi koje smo doveli ovdje, znače mnogo. Mi imamo veliki uticaj”, rekao je Flynn.

Flynn je tom prilikom poručio i da mediji “uvijek pokušavaju sve da omalovaže”, govoreći o kritikama upućenim organizaciji i učesnicima samita.

Kontraverzni  učesnici skupa

Među učesnicima samita u Banjaluci nalaze se norveški profesor Glen Diesen, poznat po tvrdnjama da Zapad dijeli odgovornost za rat u Ukrajini zbog širenja NATO-a, američka novinarka Lara Logan koja je posljednjih godina postala jedna od glavnih figura konzervativnih medija i širenja teorija zavjere o COVID-u i američkim izborima, kao i Džordž Papadopulos, bivši savjetnik Trampove kampanje koji je bio jedna od ključnih figura FBI istrage o ruskom uticaju na izbore 2016. godine.

Papadopoulos je priznao da je lagao FBI o kontaktima sa osobama povezanim sa Rusijom, nakon čega je osuđen, ali kasnije pomilovan od strane Trumpa.

Na samitu učestvuju i evropski desničarski političari poput Roba Roosa i Derka Jana Eppinka, poznati po kritikama Evropske unije, migracione politike i centralizacije Brisela.

Kritičari Gold instituta upravo zbog toga tvrde da organizacija funkcioniše više kao političko-ideološka mreža nego kao klasični think tank.

Međutim, profil ljudi okupljenih oko organizacije pokazuje da je riječ o mnogo političkijem projektu nego što sugeriše formalni naziv instituta.

Gold institut okuplja bivše Trumpove saradnike, američke konzervativne aktiviste, evropske suvereniste i medijske ličnosti bliske desnim političkim pokretima.

Republika Srpska i milioni za lobiranje

Pojavljivanje Gold instituta u Banjaluci dio je višegodišnjeg pokušaja vlasti Republike Srpske da preko lobističkih mreža poprave svoju poziciju u Vašingtonu.

Prema podacima objavljenim kroz američki zakon FARA, Republika Srpska je tokom prethodnih godina potrošila više miliona dolara na lobističke kuće i konsultantske firme u SAD.

Cilj tih ugovora bio je popravljanje međunarodnog imidža Republike Srpske, ublažavanje političkog pritiska iz Vašingtona, skidanje sankcija političkim prvacima i uspostavljanje direktnih kontakata sa američkim političkim strukturama.

Ali posljednjih godina vidljiva je promjena pristupa, a umjesto klasične diplomatije prema institucijama američke administracije, fokus se sve više prebacuje na konzervativne i pro-Tramp političke mreže.

Upravo u tom kontekstu treba posmatrati i saradnju sa Gold institutom, a u Banjaluci je prije samita  otvorena i kancelarija Gold instituta, prva u Evropi.

Vršilac dužnosti direktora Kancelarije za međunarodnu saradnju Republike Srpske Ana Trišić-Babić otvoreno je govorila o tome da je ideja za organizaciju samita nastala tokom februarske posjete Vašingtonu, kada su Milorad Dodik I Željka Cvijanović razgovarali sa ljudima okupljenim oko Gold nstitute.

“Tada smo prvi put dobili priliku da pričamo o Republici Srpskoj i svim nepravdama koje nstit zadesile prethodnih godina”, rekla je Trišić-Babić.

Ona je navela da su Flin, predsjednik nstitute Eli Gold I saradnici organizacije delegaciji Republike Srpske organizovali posebnu večeru u Vašingtonu kojoj su prisustvovali ljudi bliski Trumpovoj administraciji.

Trišić-Babić je posebno naglasila da je delegacija u Vašington otišla zahvaljujući Ranku Ristiću, jednom od osnivača Srpsko-američkog političkog akcionog komiteta I direktoru kompanije Zastava Arms USA. Ristić je danas u Banjaluci jedan od panelista na samitu.

Time je praktično potvrđeno da su veze između vlasti Republike Srpske I Gold nstitute nastajale kroz mrežu američko-srpskih konzervativnih političkih I poslovnih kontakata.

Dodik u Moskvi, Trampovi ljudi u Banjaluci

Ono što je posebno zanimljivo, na samitu nije prisutan Milorad Dodik.

Dok Flin i njegovi saradnici govore o jačanju odnosa Republike Srpske i SAD, Dodik se nalazi u Rusiji zajedno sa ministrom unutrašnjih poslova Republike Srpske  Željkom Budimirom.

Ta paralelna slika možda najbolje pokazuje spoljnopolitičku strategiju vlasti Republike Srpske – pokušaj održavanja veza i sa Moskvom i sa američkim konzervativnim krugovima bliskim Donaldu Trampu.

U tom smislu samit u Banjaluci djeluje kao pokušaj stvaranja alternativne međunarodne mreže u slučaju daljeg udaljavanja od tradicionalnih zapadnih političkih institucija. Organizatori samita tvrde da žele Republiku Srpsku predstaviti kao regionalni centar dijaloga i međunarodne saradnje.

Predsjednik Gold instituta Eli Gold rekao je da organizacija želi “graditi mostove” između Republike Srpske, Balkana, Evrope i SAD.

 “Kako širimo naše prisustvo u regionu, posebno na Balkanu, koji je izuzetno važan iz ekonomskog i bezbjednosnog ugla, ovo je prilika da povežemo Sjedinjene Države i Republiku Srpsku”, rekao je Gold.

Đorđe Vujatović, gerila.info

The post Banjaluka između Moskve i MAGA Amerike: Kako je Gold institut doveo Trampove ljude u Republiku Srpsku? first appeared on Gerila.info.

Novinar Goran Arbutina, koji godinama radi kao sportski novinar, za GERILU kaže da je danas olakšavajuća okolnost biti van informativnog, odnosno političkog novinarstva. On ističe kako je siguran da je ugodnije pisati o sportu nego pisati o društvu i o politici.

„Siguran sam da novinari koji prate društveno-političke teme imaju mnogo više problema nego sportski novinari, ali nismo ni mi baš bez ikakvog pritiska. Volim da pratim i da komentarišem brojne stvari, a ne samo sport“, kazao je Arbutina.

Novinar Sanja Krasić Božić godinama prati politička dešavanja u Srpskoj. Ona kaže kako povremeno poželi da bude dio neke druge redakcije, ali vremenom je zavoljela informativu. Kada je počela da radi u medijima, nije mogla da zamisli da radi političke teme.

„Uvijek sam zamišljala kako ću pisati reportaže. A sada ne mogu zamisliti da radim nešto drugo osim politike. To ima svoje prednosti i mane. Dinamično je i uvijek se nešto dešava. Važno je da ukazujemo na probleme. Radila sam u takvim redakcijama u kojima sam uvijek imala priliku da slobodno izvještavamo o svim temama“, priča Krasić Božić.

Ona dodaje kako su prijetnje i vrijeđanja postali uobičajeni dio novinarskog života novinara u informativnim redakcijama? Sanja Krasić Božić ističe kako na portalima svako ima mogućnost da u svakom trenutku kaže šta želi, a mnogo je onih koji žele da kažu mnogo toga ružnog.

„Ima tu vrijeđanja, prijetnji, uvreda. Uglavnom su to botovi koji su dobili pare da to pišu, ali nije ugodno to čitati bez obzira na to ko piše takve stvari. Vremenom sam to i prevazišla, pa sam počela da zanemarujem sve to. Žao mi je što moji roditelja sve to čitaju. Njima nikad nije lako da pročitaju uvrede na moj račun ili eventualno neke prijetnje“, istakla je Krasić Božić.

Arbutina kaže kako su ljudi do prije samo desetak godina čitali novine, gledali televiziju, slušali radio. Sada portali pružaju mogućnost komentarisanja, a tu su i društvene mreže koje su isto tako naslonjene na portale.

Na društvenim mrežama se komentariše sve – od sadržaja do sagovornika.

„Pojavom portala mnogi su dobili priliku da vrijeđaju. Ranije ste mi mogli da pišete pismo u novinarskoj redakciji ili da sretnete uživo nekoga i da mu kažete šta mislite o njegovom radu. Naravno, dešava se to i danas, ali mnogo su češće te uvrede. Današnji oblik maltretiranja novinara ima i zaštitu, jer možete da napadate i vrijeđate iz potpune anonimnosti“, smatra Arbutina.

Sanja Krasić Božić ističe kako je najviše uvreda i prijetnji dobila kada je napisala komentar „Bog je na nebu, na zemlji Dodik“. Niko od tih komentatora, dodaje ona, nije shvatio šta je željela da kažem. Pročitali su taj naslov i to je bilo dovoljno da iznesu salvu uvreda na njen račun.

„Bilo je preko dvije stotine komentara koji su bili uvredljivog sadržaja. Botovi se najčešće ‘lijepe’ na tekstove u kojima se pominju Dodik i Draško Stanivuković. Oni su ključne riječi za uvrede. Trebali bismo da prijavljujemo sve te prijetnje i uvrede, a ne da ih ignorišemo“, tvrdi Sanja Krasić Božić.

The post Sanja Krasić Božić i Goran Arbutina: Dodik i Stanivuković su ključne riječi za vrijeđanje first appeared on Gerila.info.

Suština dosadašnjeg Orbanovog opstanka na vlasti nije bila samo u nacionalizmu kao ni u autoritarnoj vlasti. Ključ je bila u tome da se nezadovoljstvo ljudi koji su gubitnici tranzicije, osjećaj nepravde, razočarenje u elite i nepovjerenje prema institucijama pretvore u podršku vlasti. Tako je Orban jačao svoju moć u Mađarskoj, a Dodik to godinama radi u Republici Srpskoj. Ne nudeći uređenu i funkcionalnu državu, oni se predstavljaju kao jedini zaštitnici od haosa, ugroženosti, prijetnji i poniženja.

Zato se Dodikova vlast ne može objasniti samo izbornim mahinacijama, kontrolom medija, uslovljavanjima, političkim ucjenama ili samovoljnim raspolaganjem budžetom. Sve to jeste važno, ali nije jedini razlog. Vlasti koje dugo traju ne opstaju samo zato što drže sistem pod kontrolom, nego i zato što mnogo ljudi vjeruje da bi bez njih situacija bila još gora.

Tu se vidi sličnost sa Orbanovim modelom vlasti. Vlast postaje jača zbog osjećaja ljudi da su prevareni u tranziciji, da su prethodne elite bile korumpirane, da institucije nisu radile za građane i da obećanja o boljem životu nisu ispunjena. U takvoj situaciji vođa se ne predstavlja samo kao neko ko vodi državu, nego kao zaštitnik i neko ko će ispraviti nepravdu. On ne obećava samo red, nego i da će ljudima vratiti osjećaj dostojanstva. Upravo na takvoj poruci populističke vlasti najduže opstaju.

Međutim, Dodikov slučaj ima nešto po čemu je poseban. On svoju moć gradi na nesigurnom životu građana, slabim institucijama i stalnom podizanju nacionalnih tenzija. Orban je vladao u jednoj državi sa jednostavnijim političkim sistemom. Dodik djeluje u mnogo složenijem sistemu Bosne i Hercegovine, gdje mu sukob sa državnim institucijama često služi i kao politička korist. Zato njegova vlast ne zavisi samo od loših bolnica, slabih škola ili netransparentnog trošenja javnog novca. Ona zavisi i od toga da li uspijeva uvjeriti ljude da je on zaštitnik Republike Srpske od “političkog Sarajeva”, međunarodne zajednice i liberalne demokratije koju prikazuje kao prijetnju.

Zato se Dodik ne može u potpunosti posmatrati na isti način kao Orban. U Mađarskoj je glavno pitanje bilo kako je vlast iznutra oslabila demokratiju. U Republici Srpskoj je, pored toga, važno i to što se vlast održava stalnim stvaranjem političke krize. Kriza ovdje nije izuzetak, nego način vladanja. Kad god vlast izgubi podršku zbog lošeg života građana, tada se jačaju nacionalne teme i sukobi sa institucijama BiH. Kad god se više govori o korupciji, lošim javnim uslugama ili zloupotrebi institucija, u prvi plan se vraćaju priče o zaštiti Republike Srpske, nadležnostima i navodnim napadima na RS.

To ne znači da socijalni i ekonomski problemi nisu važni. Naprotiv. Problem za Dodika počinje onda kada dovoljno ljudi shvati da priča o zaštiti Republike Srpske više nije dovoljna ako se živi sve teže. Tu je mađarski primjer važan. Orban nije počeo slabiti onda kada su ga protivnici najviše kritikovali zbog demokratije, nego onda kada je sve više ljudi osjetilo da sistem više ne omogućava normalan život. Kada propadanje države ljudi počnu osjećati svaki dan, kroz loše škole, bolnice, administraciju, visoke cijene, odlazak djece i opšti osjećaj beznađa, tada podrška vođi počinje da slabi.

Tu poređenje sa Republikom Srpskom postaje važno. I ovdje najveći problem za vlast koja dugo traje nije opozicija niti pritisak iz inostranstva. Veći problem nastaje onda kada njeni birači počnu osjećati da vlast više ne može obezbijediti ni osnovne uslove za normalan život.

U tome je paradoks Dodikove vlasti. Što takav sistem duže traje, treba mu sve više kontrole. A što je više kontrole, to je manje normalnog rada institucija. Kada nema normalnosti, vlastima je stalno potrebna nova kriza, novi sukob i nova mobilizacija ljudi. Zato takvi režimi s vremenom postanu taoci vlastitog načina vladanja. Teško se mogu mijenjati, jer bi promjene oslabile njihovu kontrolu. Teško se mogu i smiriti, jer im je sukob potreban da bi opstali.

Dodatni problem za Republiku Srpsku je to što se u ovakvom sistemu institucije ne jačaju da rade u interesu građana, nego da budu poslušne vlastima. Pravila ne služe da ograniče moć, nego da je sačuvaju u rukama političkog vrha. Zato se priča o „zaštiti institucija“ često na kraju pretvori u zaštitu vlasti od samih institucija. To se vidi u problemima oko pravosuđa i ustavnog poretka, kao i u sukobima sa civilnim društvom i medijima.

Međutim, to ne znači da je Dodikova vlast trajna i da se ne može promijeniti. Naprotiv. Mađarski primjer pokazuje da i vlast koja dugo traje počinje slabiti kada protiv nje ne ustanu samo politički protivnici, nego i širi krug ljudi, kao što su nastavnici, ljekari, službenici, mali privrednici, roditelji, studenti i svi oni koji vide da država više ne funkcioniše kako treba. Takvo nezadovoljstvo ne nastaje zbog velikih političkih parola, nego zbog jednostavnog pitanja: može li se ovdje normalno živjeti?

Upravo tu počinje i pravi izazov za opoziciju u Republici Srpskoj. Dodika ne može ozbiljno ugroziti samo stalnim ponavljanjem da je autoritaran, korumpiran i štetan po institucije. Sve je to tačno, ali samo po sebi nije dovoljno da promijeni politički odnos snaga. Opozicija može pobijediti tek kada uvjeri ljude da promjena vlasti ne znači haos, slabiju Republiku Srpsku ili neizvjesnost, nego mogućnost da se konačno počne normalnije živjeti. To znači da u prvi plan mora staviti škole, bolnice, cijene, plate, odlazak mladih, korupciju u svakodnevnom životu i propadanje institucija koje građani osjećaju na vlastitoj koži, sve ono što oni godinama i pokušavaju ali ih Dodik uspješno vraća na svoj teren na kome se “sapletu” o priče o autoritarnoj vlasti.

Jednako važno, opozicija ne može pobijediti samo kao skup stranaka koje su protiv Dodika. Ona mora postati uvjerljiva i onim ljudima koji nisu ideološki protiv vlasti, ali su umorni od stalnih kriza, sukoba i života bez napretka. To traži mnogo širi front nezadovoljnih, od roditelja, preko nastavnika, ljekara, radnika, službenika i malih privrednika, do mladih koji više ne vide perspektivu. Ključ nije samo u napadu na Dodika, nego u razbijanju njegove najjače političke poruke da je on jedina zaštita Republike Srpske. Opozicija može pobijediti tek kada dovoljno ljudi povjeruje da je veća opasnost ostanak ovakve vlasti nego njen odlazak.

To je možda i najvažnija poruka za Republiku Srpsku. Dodik ne može biti ozbiljno ugrožen samo zato što ga optužuju za autoritarnost, korupciju ili lošu politiku. Sve to jeste važno, ali samo po sebi nije dovoljno. Problem za njega nastaje onda kada veliki broj ljudi vidi da politika koja se predstavlja kao zaštita Republike Srpske u stvarnosti sve više uništava svakodnevni život. Odnosno, kada ljudi počnu osjećati da iza priče o „odbrani Republike Srpske“ stoji sistem u kojem je sve teže liječiti djecu, naći posao, školovati se, pokrenuti posao ili jednostavno ostati ovdje.

Zato je tačnije reći da Dodik nije isto što i Orban, ali da pripada istoj vrsti političara. Oni dobro razumiju da razočarani ljudi ne traže uvijek demokratiju, nego nekoga ko će ih, barem naizgled, zaštititi. Problem za takve lidere nastaje onda kada ljudi prestanu vjerovati da su oni zaštita i počnu ih gledati kao glavni dio problema. Tada i vlast koja je dugo trajala počinje sama sebi da postaje problem.

Mladen Bubonjić

The post Dodik i Orban: Kako vlast opstaje na krizi i kada počinje da slabi first appeared on Gerila.info.

Izbori u Mađarskoj biće održani 12. aprila, a ovogodišnje glasanje moglo bi biti jedno od najneizvjesnijih za Viktora Orbana u posljednjih šesnaest godina. Poslije dugog perioda dominacije, Orban se sada suočava sa jačom opozicijom, padom podrške i sve većim pritiskom i iz zemlje i iz inostranstva. Međutim, kako jača pritisak izvana, jača i podrška. Pored Trampa i Vensa, Orban dobija podršku i od desničarskih populističkih stranaka i političara iz Evrope (Vox) i ostatka svijeta (argentinski predsjednik Havijer Milei). Orbanu pomoć stiže i iz Beograda i iz Banjaluke. Milorad Dodik ga podržava otvoreno, javnim porukama i jasnim svrstavanjem na njegovu stranu. Aleksandar Vučić to radi kroz priče o bezbjednosti, energiji i stabilnosti.

Dodikova otvorena podrška

Najotvoreniju podršku Orbanu dao je Milorad Dodik. Tokom boravka u Budimpešti krajem marta, usred kampanje, javno je pozvao Srbe koji žive u Mađarskoj da na izborima glasaju za Viktora Orbana. To nije bila samo diplomatska poruka, nego otvoreno uključivanje u izbornu kampanju druge države.

Dodik i Orban bliski su već godinama. Gerila je u više tekstova pokazala da njihovi odnosi nisu slučajni ni povremeni, nego stalni i sve jači, uprkos neprincipijelnosti u traženju legitimiteta za političko djelovanje. Orban je Dodiku dugo davao ono što mu je trebalo: podršku iz jedne zemlje Evropske unije, političku zaštitu, poruke da nije sam i spremnost Mađarske da ulaže u Republiku Srpsku onda kada se drugi povlače.

Zato današnja podrška Orbanu izgleda i kao vraćanje političkog duga. Dodiku je Orban važan i zato što mu je ideološki blizak. Obojica vole priču o suverenitetu, navodnoj odbrani nacije, pritisku Brisela i “pravim vrijednostima”, što predstavlja model vlasti koji i jedan i drugi koriste godinama.

Vučićeva pomoć kroz bezbjednost i energiju

Vučić je, izražavajući nadu da će Orban pobijediti, poziv uputio preko SNS-a, ali mu je pomogao i na drugačiji način. Tu podršku predstavlja kroz priče o zajedničkim interesima, bezbjednosti i energiji.

Najbolji primjer za to je slučaj eksploziva koji je pronađen kod Kanjiže, blizu gasovoda kojim gas preko Srbije ide prema Mađarskoj. Taj događaj je odmah postao važno političko pitanje. Orban je sazvao hitan sastanak savjeta odbrane, a u medijima se počelo govoriti o ugroženom gasovodu, mogućoj sabotaži i ozbiljnoj opasnosti.

Međutim, to što se sve desilo samo nekoliko dana prije izbora, dovodi u sumnju zvanična saopštenja. Opozicija je odmah postavila pitanje da li se ovaj bezbjednosni incident koristi u predizbornoj kampanji. Pojavile su se i tvrdnje da se namjerno širi strah kako bi Orban lakše pridobio birače.

For weeks, we’ve been receiving warnings from multiple sources that, after previous failed false-flag operations and a drop in Fidesz’s support, Viktor Orbán – allegedly with Serbian and Russian assistance – may be planning to cross another line.
Many people have suggested that…

— Magyar Péter (Ne féljetek) (@magyarpeterMP) April 5, 2026

Vučić u suštini i ne mora otvoreno reći “glasajte za Orbana” da bi mu pomogao. Dovoljno je da održava narativ o prijetnji, nestabilnosti i opasnosti. To je politika na kojoj Orban godinama profitira. Uostalom, kao i Vučić i Dodik. Orban dugo šalje poruku da je Mađarska ugrožena, da su granice i energija pod pritiskom i da samo jaka vlast može zaštititi državu. Zato mu je slučaj iz Kanjiže dobro došao za takvu priču.

Interesi jači od prijateljstva

Gerila je ranije pisala da odnos Orbana i Dodika nije zasnovan samo na lijepim riječima i međusobnim pohvalama. Tu postoje i vrlo jasni interesi. Mađarska je godinama pokazivala da želi ulagati u Republiku Srpsku, posebno u infrastrukturu i energetiku. Zato se s razlogom postavljalo pitanje da li je riječ samo o ekonomskoj saradnji ili i o političkoj cijeni Orbanove podrške Dodiku.

Kroz pokušaje ulaska Mađarske u elektroenergetski sektor Republike Srpske, kao i kroz priče o sumnjivim mađarskim bogatašima, postalo je jasno da taj odnos ima i poslovnu i političku stranu. Dakle, nije riječ samo o prijateljstvu, nego i o interesima i širenju uticaja.

Slična situacija je i u odnosu Vučića i Orbana. Srbija i Mađarska godinama grade veoma bliske veze u energetici, infrastrukturi i politici. Potpisivali su sporazume, najavljivali velike projekte i jačali saradnju oko gasa i nafte. Zato to partnerstvo nije samo formalno, nego stvarno i važno.

Ista politička priča

Dodika i Orbana ne povezuju samo interesi, nego i slična politička priča koju odavno koriste. Evropsku uniju predstavljaju kao prijetnju. Nezavisne medije prikazuju kao neprijatelje. Opoziciju opisuju kao tuđi projekat. Kritiku vlasti proglašavaju napadom na državu. Stalno govore o suverenitetu, iako se iza te riječi najčešće krije želja da vlast ima što manje kontrole i odgovornosti.

To se vidi i kroz poređenje ideje “Velike Mađarske” i projekta “srpskog sveta”. U oba slučaja koristi se ista politika: podižu se nacionalne emocije, govori se o starim nepravdama i širi priča da je sopstveni narod ugrožen. Takve poruke služe da okupe birače i pomognu vlasti da se održi.

Dodik, dakle, Orbanu pomaže otvoreno, javnim porukama i jasnom podrškom. Vučić to radi kroz priče o bezbjednosti i energiji koje Orbanu koriste u kampanji. Orban je njima dvojici godinama vraćao tako što ih je podržavao, ulagao, davao im političku težinu i poručivao da nisu sami.

Zato “spašavanje Orbana od strane Srba” pokazuje političku stvarnost u kojoj regionalni autokratski saveznici pomažu jedni drugima i čuvaju jedni drugima leđa. Vučić i Dodik danas pomažu Orbanu da lakše prođe kroz izbore. Sutra će Orban ponovo pomagati njima kada im bude trebalo. Ako bude “sutra” za Orbana.

Mladen Bubonjić

The post Kako Dodik i Vučić guraju Orbana pred izbore first appeared on Gerila.info.

Objavio je ovo Radio Slobodna Evropa (RFE) pozivajući se na odgovor Suda u Strazburu. Kako navode, apelacija Dodika protiv Bosne i Hercegovine podnesena je u januaru 2026. godine, a uz nju je zatraženo i donošenje privremene mjere kojom bi se zaustavila primjena sudskih odluka u BiH.

Sud je taj zahtjev razmotrio i odbio u februaru ove godine, bez dodatnog obrazloženja.

Prema pisanju RFE, iz Evropskog suda nisu ulazili u sadržaj zahtjeva, već su samo potvrdili da je procedura provedena i da je zahtjev za privremenu mjeru odbijen.

Komentar na ovu odluku nije želio dati Dodikov pravni zastupnik Goran Bubić, dok je vršiteljica dužnosti agentice Bosne i Hercegovine pred Sudom u Strazburu Monika Mijić potvrdila da BiH u ovom trenutku još nije zaprimila predmet.

Odluka o privremenoj mjeri ne znači i konačan ishod postupka. Sud bi o samoj apelaciji mogao odlučivati u narednim fazama, nakon što predmet bude dostavljen Bosni i Hercegovini i nakon što se sve strane izjasne.

Iz Suda u Strazburu, međutim, nisu precizirali u kojoj fazi se trenutno nalazi Dodikova apelacija.

Šta znači odbijanje privremene mjere?

Kako podsjeća Radio Slobodna Evropa, privremene mjere prema Pravilu 39 predstavljaju izuzetnu pravnu mogućnost koja se primjenjuje samo u situacijama kada postoji neposredan rizik od nenadoknadive štete po prava zagarantovana Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

U praksi, Sud ih najčešće odobrava u slučajevima deportacija ili izručenja, kada postoji opasnost po život ili zabrana mučenja i nečovječnog postupanja.

Evropski sud veoma rijetko koristi ovaj mehanizam, a posebno naglašava da Pravilo 39 nije predviđeno za zaustavljanje izvršenja redovnih sudskih odluka, osim u izuzetnim okolnostima.

Milorad Dodik je ranije pravosnažno osuđen pred Sudom Bosne i Hercegovine zbog nepoštivanja odluka Kristijana Šmita, čiji legitimitet ne priznaje Republika Srpska.

Izrečena mu je kazna od godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja javnih funkcija

Nakon toga, Centralna izborna komisija BiH donijela je odluku o prestanku njegovog mandata predsjednika Republike Srpske.

Sud BiH je odbio žalbu njegovih advokata, dok je Ustavni sud Bosne i Hercegovine kasnije odbio i apelaciju, uz obrazloženje da je mandat prestao danom pravosnažnosti presude.

The post Evropski sud odbio zahtjev Dodikovog pravnog tima za privremenu mjeru first appeared on Gerila.info.

Iako nema potvrde da je istraživanje naručila bilo koja pojedinačna stranka iz Republike Srpske, upravo su njegovi rezultati izazvali otvoreni sukob među koalicionim partnerima, gdje je čak predsjednik Narodne skupštine nazvao ministra pravde “majmunom”.

Predsjednik Socijalističke partije Srpske Goran Selak pohvalio se rezultatima prema kojima njegova partija ima podršku od četiri odsto, što je predstavio kao znak političkog rasta.

Međutim, reakcija predsjednika Ujedinjene Srpske Nenada Stevandića na Sleakovu objavu na društvenim mrežama bila je u najmanju ruku skandalozna.

“Majmunu, autoru ove laži, da javno poručim: ugled i znanje se ne kupuju kao diplome i ljudi u problemu koji nemaju dobre alternative. Sulude ambicije bez pokrića i vrijednosti to potvrđuju. Selak, Jelena i Vukan, zajedno nemaju ni po 1 odsto. Dakle, zajedno, ni cenzus, ni infrastrukturu, ni organe, samo želje i spinove“, naveo je Stevandić u objavi na društvenim mrežama, direktno postavljajući i fotografiju Gorana Selaka sa nalazima istraživanja.

On je potom iznio i sopstvene procjene snage svoje stranke.

„Ujedinjena Srpska zauzima treće mjesto sa ima 9,1 odsto, a po ugledu i infrastrukturi je ubjedljivo treća. A majmuni neka plaćaju oglase“, naveo je  Stevandić.

Iz Socijalističke partije Srpske ubrzo je stigao odgovor, a generalni sekretar SPS Ratko Jokić negira bilo kakva povezanost sa istraživanjem koje je izazvalo polemike.

“Ako već postoji nervoza zbog rezultata koji su objavljeni, onda bi bilo pošteno i politički odgovorno da se prvo pogleda ko je istraživanje radio, ko ga je naručio i kako je ono dospjelo u javnost, umjesto što se po starom običaju pokušava pronaći dežurni krivac u SPS”, naveo je Jokić.

Kako je rekao, SPS nema potrebu da se krije iza anketa, podmetanja i spinova.

“Mi svoju politiku ne gradimo na galami, nego na radu, odgovornosti i podršci naroda. Istovremeno, koristim priliku da pozovem na ono što nam danas možda najviše nedostaje u političkom i javnom prostoru, a to su poštovanje, pristojnost i kultura komunikacije”, dodao je Jokić.

Sukob je dodatno zanimljiv jer istraživanje nije javno predstavljeno u cjelosti, niti su poznati njegovi naručioci, iako je distribuirano kroz medije bliske vladajućim strukturama.

Zanimljivo je da je nekoliko dana prije izlaska rezultata pomenute ankete, predsjednik SNSD-a Milorad DOdik nakon sjednice Predsjedništva stranke naveo da prema rezultatima posljednjih istraživanja koje su imali, njegova stranka ima podršku građana između 33 i 41 posto.

Istraživanje Faktor plus: Dodik na 38 procenata

Prema istraživanju koje je tokom marta sprovela agencija „Faktor plus“ na uzorku od 1.200 ispitanika, 47 odsto građana smatra da se Republika Srpska kreće u dobrom pravcu, dok 36 odsto ocjenjuje da je pravac loš.

Bez stava je ostalo 17 odsto ispitanika.

Kada je riječ o političkom povjerenju, najveći broj građana vjeruje lideru SNSD Miloradu Dodiku, kojem povjerenje daje 38 odsto ispitanika.

Zanimljivo je da se odmah iza njega nalazi Srbija sa 35 procenata, dok su „jake institucije“ na trećem mjestu sa 34 odsto podrške.

Ostali akteri imaju znatno manju podršku – Rusija 16 odsto, Sjedinjene Američke Države 12 procenata, dok Draško Stanivuković dobija povjerenje sedam odsto ispitanika.

Čak 18 odsto građana nema jasan stav, a 14 odsto njih smatra da bi interese Srpske najbolje štitio neko drugi, odnosno niko od ponuđenih.

Posebno se izdvaja podatak da bi 39 odsto ispitanika glasalo za Milorada Dodika ili kandidata kojeg on podrži „bez obzira na sve“, dok je 29 odsto protiv, a 32 odsto neodlučno.

Istraživanje pokazuje i relativno pozitivan stav prema međunarodnim aktivnostima vlasti – 54 odsto ispitanika smatra da su sastanci sa zvaničnicima SAD, Izraela i Mađarske korisni, dok 19 odsto ima negativan stav.

Kada je riječ o vrijednosnim pitanjima, 36 odsto građana smatra da je ćirilično pismo veoma važno, dok dodatnih 32 odsto kaže da je važno. S druge strane, 21 odsto smatra da nije previše važno, a 11 odsto ga smatra potpuno nevažnim.

Slično je i sa stavovima o porodici – 41 odsto građana navodi da su tradicionalne porodične vrijednosti „veoma važne“, dok ih 33 odsto smatra važnim.

Međutim, istraživanje otkriva i izražene društvene strahove. Najveći broj građana, njih 33 odsto, kao najveću prijetnju vidi rat. Slijede siromaštvo sa 21 odsto i odlazak mladih sa 20 odsto.

Manji dio ispitanika strahuje od opšte ravnodušnosti i stagnacije (14 odsto), dok sedam odsto navodi neizvjesnost kao dominantan osjećaj.

Đorđe Vujatović, gerila.info

The post Čiji je veći? Sukob u vladajućoj koaliciji zbog mjerenja rejtinga- Stevandić nazvao Selaka majmunom first appeared on Gerila.info.

Ono što je počelo kao, prema zvaničnim objašnjenjima, rutinska reakcija policije zbog snimanja na graničnom prelazu, ubrzo je preraslo u političko pitanje koje je u roku od nekoliko časova nadmašilo sam incident, odnosno kršenje zakona na graničnom prelazu.

Hrvatska policija je navela da je Stanivuković prekršio propise snimajući službene radnje na granici, te da je time prekršio propise o sigurnosti i javnom redu, dok on tvrdi da je dokumentovao vlastiti tretman tokom višestrukih kontrola.

Nakon privođenja, zadržan je nekoliko sati i kažnjen novčanom kaznom zbog narušavanja javnog reda i mira, koju je platio na licu mjesta. Sve su to zabilježile njegove kamere, uključujući i prelazak preko mosta koji razdvaja granični prelaz između BiH i Hrvatske.

Njegovo privođenje ubrzo je postalo regionalna tema, dok je incident sa granice pretvoren u jednu od glavnih tema u odnosima Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Prije nego što je pušten, predstavnici Pokreta „Sigurna Srpska“, na čijem je čelu Stanivuković, poslali su više saopštenja u kojima osuđuju njegovo privođenje, te održali protestnu konferenciju za medije ispred Konzulata Hrvatske u Banjaluci. Istog dana ali u popodnevnim časovima, na istom mjestu konferenciju je održao i sam Stanivuković, koji je u međuvremenu pušten iz pritvora.

U govoru koji je trajao skoro pola sata naveo je da je “uhapšen samo zato što je Srbin i pravoslavac”, koristeći nacionalne naboje, istorijski loše odnose između Srba i Hrvata, ali i mogućnost političkog marketinga, što nikako nije propustio.

Od ličnog slučaja do kolektivne poruke

Stanivukovićev govor treba posmatrati u širem političkom kontekstu – kao dio njegove kontinuirane strategije pred izbore, gdje kroz česte i duge konferencije za medije gradi imidž borbenog, direktnog i emotivnog lidera. Ovo nije samo reakcija na incident, nego pažljivo konstruisan PR nastup kojim zauzima narativ nacionalne borbe, ali ga pakuje u jezik saradnje i pristojnosti.

Osnovni okvir njegovog govora jeste širenje ličnog problema na kolektivni nivo. Kada kaže: „Ovo nije poruka meni, ovo je poruka Srbima“, on koristi klasičnu PR tehniku pretvaranja individualnog iskustva u simbol identitetske nepravde. Time incident dobija političku težinu i mobilizacijski potencijal.

Istovremeno pažljivo balansira između žrtve i snage. Rečenicom „Ne tražim nikakvo sažaljenje… život je borba“ odbija slabost, ali kroz detaljne opise zadržavanja ipak gradi osjećaj nepravde. To je tehnika kontrolisanog mučeništva – publika ga vidi kao žrtvu, ali on sebe predstavlja kao borca.

Jedan od ključnih PR alata mu je ponavljanje. Fraza „14 puta sam pretresan“ stalno se vraća, čime se u svijest publike usađuje centralna slika cijelog događaja. Uz to koristi vrlo konkretne i slikovite opise: „Uzmu gaće, uzmu čarape, dovedu psa“, što je tipična tehnika emocionalne vizualizacije – publika lakše pamti slike nego argumente.

Govor je snažno izgrađen na kontrastu. On sebe opisuje kao pristojnog i otvorenog: „Mi to ne bismo radili“, dok drugu stranu prikazuje kao neprofesionalnu i ponižavajuću. Time gradi moralnu nadmoć bez potrebe da direktno kaže da je bolji – publika to sama zaključuje.

Vrlo važna tehnika je hipotetičko ogledalo: „Zamislite da mi ovdje to radimo vama“. Time publiku uvodi u obrnutu perspektivu i dodatno pojačava osjećaj nepravde.

Između politike i performansa

On koristi i preventivnu odbranu od kritika. Rečenice poput „Nisam glumac, nisam žrtva“ služe da unaprijed neutralizuju optužbe da dramatizuje situaciju radi političke koristi.

U govoru stalno balansira između konflikta i pomirenja. Dok govori o nepravdi i koristi oštre izraze, istovremeno kaže: „Želim da živim sa komšijama Hrvatima“, čime zauzima politički prostor između nacionalnog narativa i regionalne saradnje.

Posebno je zanimljivo kako koristi identitet. Izjava „Kriv sam što sam Srbin i pravoslavac“ direktno aktivira nacionalni osjećaj, ali ga ublažava univerzalnim porukama o zajedničkom životu.

Kroz cijeli govor gradi sliku sebe kao moralno dosljednog lidera. Kada kaže „Dostojanstvo ne dam“, koristi univerzalnu vrijednost koja ima snažan emocionalni efekat u javnosti.

Istovremeno podiže vlastiti status naglašavajući da je gradonačelnik najvećeg grada Republike Srpske, čime implicitno poručuje: ako se to dešava meni, šta onda mogu očekivati obični građani.

Analitičari: „Sve je kampanja“

Upravo na taj aspekt ukazuje i politikolog Stefan Blagić.

„Da li je to PR tehnika za izbore, da li je gluma? Kada posmatramo sve njegove dosadašnje performanse tog tipa, da li je ovo još jedan performans? Šta god da je, definitivno je glupost da ga ljudi zadržavaju svaki put kada prelazi granicu, ako je to tačno i ako je sve u redu, ako vjerujemo onome što govori Stanivuković. Dakle, po meni je to anticivilizacijski“, kaže Blagić.

Dodaje da Stanivuković obilno koristi ovu situaciju za svoj lični PR, praktično gotovo svakodnevno.

“Kao da namjerno ide i prelazi granicu sa Hrvatskom svaki drugi dan. Dakle, vidi se da mu odgovara to što mu rade“, navodi Blagić i podsjeća i na raniji obrazac: „Stanivuković dobro igra ulogu žrtve. To smo mogli vidjeti i u slučaju ‘Pravda za Davida’ 2018. godine, kada je to odradio sjajno i na kraju dobio glasove ljudi.“

Sličnu ocjenu daje i novinar iz Banjaluke Dragan Maksimović.

„Sve je kampanja. U ovom slučaju se poklopilo da je priča o Hrvatskoj i to što on govori da ima probleme na granici došla u pravo vrijeme. On se sada predstavlja kao žrtva, a s druge strane mu to savršeno odgovara“, kaže Maksimović.

Prema njegovim riječima da se ovo desilo na granici sa Crnom Gorom, vjerovatno ne bi bilo tolikih reakcija ni iz Srbije ni od bilo koga drugog.

“Ovako, očigledno i Srbiji to odgovara”, napominje Maksimović koji je na društvenoj mreži X čak naveo da vlasti iz Srbije nisu nikada ovako reagovale iza bilo kojeg političara kao u ovom slučaju.

Ovako brza reakcija političkog vrha Srbije za Stanivukovića, nikada, ni u jednom slučaju, nije stigla za Dodika.

— Dragan Maksimović (@knespoljac) March 24, 2026

Snažan politički kapital na domaćem terenu

Nakon incidenta na granici Hrvatske i obraćanja gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića, uslijedio je snažan medijski i politički odjek u Republici Srpskoj i Srbiji, koji je dodatno pojačao njegovu početnu poruku i pretvorio je u regionalnu temu.

U Republici Srpskoj medijska scena reagovala je očekivano polarizovano, ali uz zajedničku karakteristiku – gotovo svi su preuzeli njegov narativ.

Većina medija se fokusirala na poruke o „poniženju“ i „neprimjerenom tretmanu“, često prenoseći njegove izjave bez većih intervencija. Naslovi su dominantno naglašavali elemente koje je sam Stanivuković isticao – „14 puta pretresan“, „zadržavanje na granici“, „psi i kontrola“.

S druge strane, kritički orijentisani mediji problematizovali su njegov nastup, sugerišući da se radi o politički motivisanom dramatizovanju situacije.

U analizama i komentarima moglo se čuti da Stanivuković „koristi incident za ličnu promociju“ i „svjesno podiže tenzije pred izbore“. Ipak, čak i u tim kritikama, ključne njegove formulacije ostale su u fokusu, čime je njegov narativ dodatno amplifikovan.

Političke reakcije u Republici Srpskoj bile su podijeljene, ali su se, paradoksalno, kretale unutar okvira koji je on sam postavio.

Predstavnici vlasti iz SNSD-a nastojali su umanjiti značaj incidenta. Tako je, na primjer, Milorad Dodik u izjavama za medije sugerisao da „nije riječ o institucionalnom problemu, već o pojedinačnom slučaju koji se koristi u političke svrhe“. Slične poruke dolazile su i od drugih funkcionera vlasti, koji su govorili o „pretjeranoj dramatizaciji“.

S druge strane, nisu propustili da osude ponašanje vlasti Hrvatske, balansirajući tako između zaštite građana iz svoje zemlje, bez obzira na političku razliku, ali i da smanje pozitivni PR Draška Stanivukovića.

Istovremeno, dio opozicionih političara i javnih ličnosti stao je u njegovu odbranu, naglašavajući pitanje dostojanstva. Time je Stanivuković uspio postići važan PR efekat – da se njegov lični slučaj počne tumačiti kao šire pitanje odnosa prema građanima Republike Srpske.

Regionalni kontekst i stalne tenzije

Reakcije iz Srbije dodatno su pojačale cijelu priču. Predsjednik Aleksandar Vučić izjavio je da je „upoznat sa slučajem“ i da „očekuje poštovanje prema svim građanima Srbije i Republike Srpske“, dok je podršku izrazio i Miloš Vučević. Oglasila se i predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić.

Odnosi između Srbije i Hrvatske već duže vrijeme su opterećeni političkim tenzijama.

Nakon otkazivanja učešća Srbije u Brdo-Brioni proces, predsjednik Zoran Milanović izjavio je da „Srbija mora odlučiti gdje pripada“, dok je Vučić uzvratio da Srbija neće ići tamo gdje nije poželjna.

Dodatne tenzije izazvala je i zabrana ulaska istoričaru Milošu Koviću, što je u Srbiji ocijenjeno kao politički motivisana odluka.

Mediji, incidenti i politički marketing

Mediji u Srbiji, posebno tabloidi, dodatno podgrijavaju tenzije, često Hrvatsku predstavljajući kao političkog protivnika.

U tom kontekstu često se podsjeća na incidente u Hrvatskoj – napade na srpske povratnike, nasilje na osnovu nacionalne pripadnosti i vandalizam nad pravoslavnim objektima.

Istovremeno, u javnosti se pojavljuju tvrdnje da se iz Hrvatske podstiču politički pritisci na Srbiju, uključujući i organizaciju studentskih protesta, pa čak i miješanje u izborne procese.

Veoma neodgovorne izjave političara s obe ili čak tri strane dovode u opasnost obične građane svih država, koji mogu postati meta napada, samo zbog izgovora, naglaska, tablica ili oznaka na automobilima. Tako nešto se dogodilo i prije nekoliko dana, kada je napadnut konzul Hrvatske u Banjaluci.

U takvom ambijentu, pojedinačni incidenti – poput ovog na granici – postaju simboli šireg političkog odnosa. Kroz izjave o „poniženju“, „dostojanstvu“ i „poruci narodu“, političari i mediji učvršćuju narative identiteta i ugroženosti.

A Draško Stanivuković se baš tu uklopio, pa nakon privođenja danima već gostuje u medijima, kako domaćim, tako i u Srbiji, preuzimajući ulogu nacionalnog borca, ali protiv Hrvatske (za razliku od SNSD-a, koji se cijelo vrijeme predstavlja kao borac protiv BiH i Bošnjaka), čuvajući popularnost u izbornoj godini, gdje cilja na mnogo višu funkciju od one koju trenutno obnaša.

Đorđe Vujatović, gerila.info

The post „Ovo je poruka Srbima“: Stanivuković između PR-a, politike i incidenta koji je prerastao granicu first appeared on Gerila.info.

Prvi je osudu nasilja nad građanima u Srbiji objavio Draško Stanivuković. On je rano jutros objavio video u kojem poziva vlast u Beogradu da razmisli o svojim potezima “jer Srbiju vuku na dno”. Stanivuković je rekao da neće više sarađivati sa predstavnicima SNS-a niti će slušati bilo kakve savjete srpske vlasti dok se ne prekine nasilje nad građanima te zemlje.

“Više se neću sastajati ni sa Vučevićem niti ću pristajati da gostujem na beogradskim režimskim medijima. Ovo što radi vlast Aleksandra Vučića prelazi sve mjere. Do sada sam ćutao jer sam smatrao da mi to politički odgovara i da će mi iznošenje slobodnog stava nanijeti političku štetu ali više ne mogu jer me boli kada vidim šta se radi sa srpskom mladosti“, kazao je gradonačelnik Banjaluke.

Njega je podržao i Igor Radojičić.

“Ja sam poznat da sam neko ko nekad kritikuje a onda podrži istog tog koga sam kritikovao ali to je politika. Politika i čast često ne idu jedno uz drugo i nadam se da smo svi toga svjesni. Jednostavno je tako. Ali ovo što se dešava u Srbji jednostavno se ne može ignorisati“, rekao je Radojičić.

Na FB se objavom oglasila i Jelena Trivić, lider Narodnog Fronta.

“Nesuglasice moramo ostaviti po strani. Vlast Aleksandra Vučića je pretjerala i to već sada svi vide. Ja sam dugo ulagala velike napore da se ne oglašavam ali kada vidim šta se dešava jednostavno više ne mogu. Ako i budem snosila političke posljedice nema veze. Neke stvari su bitnije i od politike“, kazala je Jelena Trivić koja je dodala da je naročito boli kada vdi šta policija radi na BG Univerzitetu.

Lider SP Goran Selak rekao je kasno sinoć da je lično pisao svom prijatelju Aleksandru Vulinu kojeg je zamolio da vlast u toj zemlji odmah prekine sa nasiljem i da posluša zahtjeve građana. Rekao je da je iz protesta spreman i da se odrekne svoje doktorske diplome ali i ministarskog mjesta.

“Srbija je naša matica. Iako nam ne može biti matica jer mi nismo dijaspora ali ja tako volim da kažem uvijek“, rekao je Selak.

Oglasio se i Nenad Stevandić predsjednik NSRS. Kaže da je poslao oštro pismo Ani Brnabić.

“Morao sam. Ko garantuje da sutra neću biti na strani studenata a protiv Vučića. Ili čak kod Vukana u stranci. Pa znate šta sam govorio o Dodiku i Škrbiću a šta govorim sada. Sve je to politika. Skup život se mora zaraditi. Ljudi to razumiju zato političari i imaju toliko uspjeha kod nas. Riječ je svakako jeftina“, rekao je Stevandić.

Reagovao je i rektor banjalučkog Univerziteta Radoslav Gajanin. On je kazao da on koji ulazi u treći rektorski mandat ne može da ćuti jer su univerziteti sinonim za slobodu govora. Pružio je punu podršku kolegi sa BG Univerziteta Đokiću.

“Mi svoje studente na UNIBL učimo da budu kritički nastrojeni prema svemu, da propituju sve i da ne vjeruju slijepo ni jednoj vlasti. Po tome je banjalučki univerzitet prepoznatljiv. Naši profesori svakodnevno upozoravaju na lošu situaciju u društvu u Republici Srpskoj. Rade ono što intelektualci treba da rade ne plašeći se za svoje poslove i fotelje. Tome učimo i naše studente“, kazao je Gajanin.

Milorad Dodik nije komentarisao najnovija dešavanja u Srbiji. On je prije nekoliko dana rekao kako ga ne raduje način na koji su protekli lokalni izbori u Srbiji i da to ne liči na demokratiju.

“Ja sam o Vučiću rekao šta sam imao još prije petnaestak godina. Nema potrebe da se ponavljam. Srbija mora da bude jaka a ne može biti jaka ukoliko narod nema povjerenje u vlast i policiju. Ne veseli me kada vidim policajce u fantomkama i kriminalce kako tuku ljude“, rekao je bivši predsjendik Republike Srpske.

Pohvalio je i uspjeh reprezentacije BiH u fudbalu.

“Pravi primjer zajedništva je sinoćnja utakmica u Zenici. Čestitam veliki uspjeh reprezentaciji ali i svom sestriću koji je pokazao kako se radi. Čestitam i svim ljudima iz RS koji su bili dio tima i stručnog štaba BiH. Nisam išao na utakmicu jer sam se plašio da ću morati da se sretnem sa Đokovićem. Planiram da idem na Svjetsko ukoliko ga bude. Tramp će mi sve na vrijeme javiti kada mu javi Natanjahu”, kazao je Dodik.

Pobjeda BiH, inače, proslavljena je širom BiH. Iz Saveza su najavili da će neka od sljedećih utakmica biti odigrna u Banjaluci kako bi banjalučka publika imala priliku da BiH podrži uz zastave Republike Srpske na tribinama.

“Nepravedno je da se BiH bodri samo uz zastave RBiH i ratne zastave Armije BiH. Ipak je RS sastavni dio zemlje a VRS je bila legalna zvanična vojska jednog naroda koji oduvijek živi u ovoj zemlji“, saopštili su rano jutros iz FSBiH.

V.S.K. Prvi april, Gerila info

The post Opozicioni lideri u Srpskoj podržali studente u Srbiji i osudili nasilje Vučićeve policije! Dodik čestitao BiH plasman na SP! first appeared on Gerila.info.

Iako je fokus sjednice formalno bio na izmjenama zakona i mjerama koje bi trebalo da unaprijede materijalni položaj zaposlenih u javnom sektoru, raspravu su obilježili politički sukobi, prekidi i incidenti u skupštinskoj sali.

Tokom sjednice došlo je i do verbalnog sukoba, kada je poslanik Nebojša Vukanović pokušao da otvori pitanje odnosa između predsjednika SNSD-a Milorada Dodika i Vlade Đajića.

Sukob unutar SNSD-a eskalirao je nakon što je poslanik i bivši direktor UKC-a Vlado Đajić javno otvorio pitanje plata zdravstvenih radnika, što je izazvalo oštru reakciju vrha stranke.

Đajić: Zdravstveni radnici zaslužuju veće plate

Vlado Đajić je u svojoj objavi na Facebooku naglasio da je povećanje plata zdravstvenih radnika jedan od ključnih problema u sistemu.

„ZDRAVSTVENI RADNICI ZASLUŽUJU VEĆE PLATE!“, poručio je.

Istakao je da su tokom njegovog mandata plate postale redovne i povećane za 69 odsto, ali i da su i dalje nedovoljne.

„Kao i ostali ljekari, imam platu u iznosu od oko 3.100 KM… plate ljekara moraju biti najmanje 5.000 KM mjesečno“, naveo je Đajić.

Dodao je da se pitanje plata mora rješavati sistemski i zakonski, a ne kroz pojedinačne političke odluke.

Dodik: Đajić je dvolična osoba i folirant

Reakcija predsjednika SNSD-a Milorada Dodika bila je direktna i skspresna, putem društvene mreže X.

„Vlado Đajić je dvolična osoba i folirant. Gnušam se licemjerstva i lažnog dušebrižništva“, poručio je Dodik.

Владо Ђајић је дволична особа и фолирант.
Гнушам се лицемјерства и лажног душебрижништва.
А, управо те особине показује Владо Ђајић.

Када смо буџет УКЦ Републике Српске повећали са 80 на 220 милиона, тражио сам да се повећају плате љекара и медицинских сестара, а он да се гради…

— Милорад Додик (@MiloradDodik) March 30, 2026

On je optužio Đajića da je tokom mandata imao priliku da riješi ključne probleme, ali da to nije učinio.

„Kada smo budžet UKC Republike Srpske povećali sa 80 na 220 miliona, tražio sam da se povećaju plate ljekara i medicinskih sestara, a on da se gradi garaža“, naveo je Dodik.

Dodao je i da je Đajić „pokazao da nije jedan od nas“, uz tvrdnju da mu je SNSD bio samo „paravan“.

Mazalica: Đajić se problema sjetio kad više nije odgovoran

Napad na Đajića dobio je podršku i iz skupštinskih redova SNSD-a.

Šef Kluba poslanika SNSD-a Srđan Mazalica rekao je da je Đajić imao sve mehanizme da rješava probleme dok je bio direktor UKC-a.

„Nažalost, neki se ljudi sjete problema koje su mogli riješiti tek onda kad za te probleme postane odgovoran neko drugi“, izjavio je Mazalica.

On je podsjetio da je UKC dobio dodatni grant od 60 miliona KM i da su Đajićeva ovlaštenja bila „više nego dovoljna“ za upravljanje sistemom, uključujući plate i stimulacije zaposlenih.

Zbog sukoba Dodika i Đajića nastradao Vukanović

Cijeli slučaj prenio se i u Narodnu skupštinu Republike Srpske.

Nebojša Vukanović pokušao je da direktno suoči vlast sa Dodikovim optužbama.

„Pročitao sam da je Dodik ranije predložio povećanje plate… ali da je Vlado Đajić tražio da se uradi garaža“, rekao je Vukanović, postavljajući pitanje ministru zdravlja.

Međutim, nije uspio završiti izlaganje jer mu je oduzeta riječ, nakon čega je došlo do incidenta i udaljavanja sa sjednice.

Inače, već duže vrijeme u političkim krugovima spekuliše se da bi Vlado Đajić, nakon smjene sa čela UKC-a i gubitka uticaja u Gradskom odboru SNSD-a, mogao krenuti u formiranje vlastite političke opcije.

Ove priče dodatno su intenzivirane posljednjih sedmica, paralelno sa njegovim sve otvorenijim javnim istupima.

Istovremeno, za sutra je ekspresno najavljena sjednica Predsjedništva SNSD-a, što je dodatno podgrijalo spekulacije da bi jedna od tačaka tačaka dnevnog reda mogla biti upravo slučaj Vlade Đajića i njegov dalji status unutar stranke.

Đorđe Vujatović, gerila.info

The post Otvoreni sukob između Vlade Đajića i vrha SNSD-a first appeared on Gerila.info.