Godinu i po nakon pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, tragedije u kojoj je poginulo 16 ljudi, Srbija i dalje živi političke posljedice tog događaja. Pad betonske konstrukcije 1. novembra 2024. godine nije ostao samo građevinska nesreća. Postao je simbol države u kojoj su korupcija, partijska kontrola i odsustvo odgovornosti došli do tačke pucanja. Upravo iz te tragedije izrastao je najduži i najmasovniji protestni talas protiv vlasti Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke.

Studentski protesti, blokade fakulteta i masovna okupljanja širom zemlje mjesecima su istiskivali SNS iz javnog prostora. Gradovi su bili prekriveni porukama podrške studentima, zahtjevima za odgovornost i parolama protiv korupcije. Sada, prema Kristrofu Baumgartenu iz austrijskog portala Balkan Stories, vlast pokušava da taj prostor vrati. Ne samo velikim mitinzima, nego i sitnim, svakodnevnim znacima prisustva: štandovima, naljepnicama, grafitima, plakatima, stranačkim aktivistima i pokušajem da se pokaže kako SNS još uvijek kontroliše teren.

Kampanja bez izbora

U Novom Sadu, gradu koji je postao simbol otpora nakon tragedije na željezničkoj stanici, aktivisti SNS-a dijele promotivni materijal, podižu transparente i koriste slogan „Srbija pobeđuje“. Formalno, izbori još nisu raspisani. Suštinski, kampanja već traje. Vučić je najavljivao mogućnost vanrednih parlamentarnih izbora tokom ljeta ili jeseni, ali datum nije određen. Rojters je nedavno izvijestio da su desetine hiljada ljudi u Beogradu tražile vanredne izbore i kraj dugogodišnje Vučićeve vladavine.

Zato se sadašnja aktivnost SNS-a može posmatrati kao test. Vlast pokušava da izmjeri koliko podrške još ima, gdje može izaći na ulicu bez masovne policijske zaštite i koliko je protestni pokret oslabio. U Novom Sadu taj pokušaj ne izgleda naročito impresivno. Prema Baumgartenovom opisu, stranački štand okuplja uglavnom aktiviste i tek ponekog prolaznika. Ali za SNS je i to pomak. Prije godinu dana, svako javno pojavljivanje naprednjaka u takvom ambijentu moglo je izazvati brzu reakciju građana i aktivista.

Borba za zidove, bandere i trgove

Sukob se vodi i na zidovima. Prorežimske naljepnice i grafiti pokušavaju da preplave poruke studentskog pokreta. Na jednoj strani su slogani vlasti, na drugoj odgovori građana i studenata. Tamo gdje SNS lijepi poruku „Srbija pobeđuje“, protivnici odgovaraju porukom da će pobijediti studenti.

Posebno je važan jezik kojim se vlast i njeni medijski saveznici obračunavaju sa protestima. Jedna od najgrubljih etiketa koja se ponavlja jeste pokušaj da se studenti i učesnici blokada označe kao „ustaše“. To nije slučajna uvreda, nego politički instrument. U zemlji u kojoj istorijsko sjećanje na zločine iz Drugog svjetskog rata ima ogromnu emotivnu težinu, takvo etiketiranje služi da se protivnik ne predstavi kao politički neistomišljenik, nego kao neprijatelj.

Takva strategija nije nova. Vučićev režim godinama javni govor gradi na podjeli između „države“ i „neprijatelja države“. Ko kritikuje vlast, lako postaje strani plaćenik, izdajnik, rušitelj Srbije ili dio navodne obojene revolucije. Studentski protesti su samo posljednji veliki primjer tog obrasca.

Mali gradovi kao pravo ogledalo krize

Posebno je zanimljivo ono što se dešava izvan Beograda i Novog Sada. U malim mjestima, gdje je SNS godinama imao najstabilniju podršku, režim sada ulaže vidljiv napor da ponovo pokaže dominaciju. Ub, Mali Zvornik i slične sredine u reportaži se pojavljuju kao mjesta u kojima se politička kontrola ne pokazuje samo rezultatima izbora, nego fizičkim zauzimanjem prostora.

Naljepnice, plakati i grafiti u malim gradovima imaju drugačiju težinu nego u velikim centrima. U sredini u kojoj se svi poznaju, poruka na zidu nije samo propaganda. Ona je i upozorenje. Govori građanima da vlast vidi, broji i pamti. Zato masovno lijepljenje prorežimskih poruka u mjestima od nekoliko hiljada stanovnika ne djeluje kao znak sigurnosti, nego kao znak nervoze.

Ako je SNS ranije male sredine smatrao svojim prirodnim uporištima, činjenica da i tamo mora demonstrirati prisustvo govori koliko se politička kriza produbila. Protesti su prošle godine stigli i do gradova u kojima se ranije činilo da je javni otpor gotovo nemoguć. To je uzdrmalo sliku potpune kontrole na kojoj Vučićev sistem insistira.

Mediji kao drugi front

Borba za javni prostor ne vodi se samo na ulici. Vodi se i kroz medije. U Srbiji su kritički mediji godinama pod ekonomskim, političkim i regulatornim pritiskom. Prorežimski vlasnici i oglašivači kontrolišu veliki dio medijske scene, dok nezavisni mediji teško dolaze do javnog novca i komercijalnih oglasa.

Zato je najava prodaje Adria News Networka, u kojem su i N1, Nova, Danas i drugi regionalni medijski brendovi, izazvala dodatnu zabrinutost. United Group je krajem maja objavio dogovor o prodaji ANN-a kompaniji Alpac Capital. U saopštenju se tvrdi da će nezavisnost biti očuvana, ali u Srbiji takve transakcije ne mogu biti posmatrane izvan šireg konteksta pritiska na kritičke glasove.

Za vlast, slabljenje kritičkih medija bilo bi jednako važno kao i ponovno zauzimanje trgova. Ako javni prostor čine i ulica i ekran, onda Vučićev režim pokušava da povrati kontrolu nad oba.

Režim izlazi iz mraka, ali ne izlazi iz krize

Baumgartenova reportaža opisuje trenutak u kojem SNS pokušava da se vrati na teren. Ne kao samouvjerena politička mašina koja bez napora upravlja društvom, nego kao vlast koja zna da više ne može ignorisati protestni pokret. Zato se njena kampanja svodi na dokazivanje prisustva: evo nas na štandu, evo nas na zidu, evo nas u malom gradu, evo nas u medijima.

Ali potreba da se dominacija stalno dokazuje često znači da ona više nije neupitna.

Studentski pokret možda više nema intenzitet iz najjačih mjeseci protesta, ali nije nestao. Protest u Beogradu 23. maja pokazao je da se nezadovoljstvo i dalje može pretvoriti u masovno okupljanje. Mediji su izvještavali o desetinama hiljada demonstranata i sukobima policije i učesnika protesta, kao i da je studentski pokret nastao upravo nakon novosadske tragedije i da sada traži vanredne izbore.

Srbija je zato u međuprostoru. Režim još ima institucije, medije, novac, lokalne mreže i aparat pritiska. Protestni pokret ima moralni kapital, simboliku novosadske tragedije i sposobnost da na ulicu izvede veliki broj ljudi. Predstojeći izbori, ako ih bude, neće biti samo borba za mandate. Biće borba za odgovor na pitanje ko danas u Srbiji ima pravo da govori u ime javnosti: vlast koja zauzima zidove ili građani koji su nakon 16 mrtvih odlučili da ćutanje više nije opcija.

The post Iz mraka: Kako Vučićev režim pokušava vratiti kontrolu nad Srbijom first appeared on Gerila.info.

Piše: Almedin ŠIŠIĆ

Kada govorimo o medijskim slobodama u Bosni i Hercegovini, teško je osporiti da one formalno postoje i na papiru zadovoljavaju demokratske standarde. Međutim, u praksi medijske organizacije i novinari se suočavaju s ozbiljnim problemima u njihovoj zaštiti i primjeni.

Iako zakoni u Bosni i Hercegovini nominalno garantuju slobodu izražavanja (koja je dodatno dovedena u pitanje kriminalizacijom klevete u RS), stvarnost pokazuje drugačiju sliku. Naime, novinari i mediji u Bosni i Hercegovini i regionu su izloženi političkim pritiscima, slaboj reakciji institucija, selektivnoj primjeni zakona i često dugotrajnim i iscrpljujućim pravosudnim procesima, što ih stavlja u poziciju trajne nesigurnosti.

NAKON KRIMINALIZACIJE – 206 PRIJAVA ZA KLEVETU

Podsjećamo da je u avgustu 2023. Narodna skupština RS usvojila izmjene i dopune Krivičnog zakonika kojima je kleveta ponovo definirana kao krivično djelo, i to bez pravilnog i konkretnog obrazloženja, uz neprihvatanje mišljenja velikog broja domaćih pravnika, aktivista i organizacija civilnog društva, s novčanim kaznama od 8.000 do 30.000 KM za klevetu i od 5.000 do 20.000 KM za uvredu (uvreda je kasnije izbačena iz konačnog teksta).

Prosječna neto plata u entitetu Republika Srpska u tom momentu bila je 1.258 KM, prema Republičkom zavodu za statistiku.

U prvoj godini nakon usvajanja zakona podnesene su ukupno 122 prijave, a do maja 2025. čak 206 krivičnih prijava za krivično djelo klevete; od toga se 38 prijava odnosi na novinare, urednike, medije i vlasnike medija.

Do danas, prema dostupnim podacima, podignuta je jedna optužnica i donesena je jedna presuda kojom je Osnovni sud u Banja Luci optuženog proglasio krivim i izrekao novčanu kaznu.

I ovakvi nedemokratski zakoni su razlog što je, prema RSF-ovom World Press Freedom Indeksu slobode medija, Bosna i Hercegovina u 2025. godini pala s 81. na 86. mjesto, od 180 zemalja svijeta, pri čemu je najoštriji pad zabilježen u podindeksu sigurnosti novinara – sa ranga 70 na rang 105.

Podaci Udruženja BH novinari i Linije za pomoć novinarima govore da broj napada i pritisaka na novinare u posljednjih deset godina ne opada. Prema bazi Media Freedom Rapid Response (MFRR) — evropskog mehanizma za dokumentovanje kršenja medijskih sloboda, uočljiv je porast sa 17 na 25 slučajeva između 2024. i 2025., dok su BH novinari samo u 2025. registrirali 35 ozbiljnih kršenja medijskih sloboda.

Posebno zabrinjava porast pravnih pritisaka i SLAPP procesa (strateških tužbi protiv učešća javnosti, op.a.) kao alata za ušutkivanje svake vrste kritike, s kojima se sve češće bore i novinari i aktivisti.

Kako to navode pravnici i eksperti iz oblasti, SLAPP, kao svjesna zloupotreba pravnog sistema, formalno se vodi radi „zaštite prava“, no on suštinski služi da javno djelovanje učini preskupim i previše rizičnim, često i predugim, pri čemu cilj nije presuda, već odustajanje.

SLAPP PROCESI I ZLOUPOTREBA PRAVOSUĐA

Podatak da je samo tokom 2024. godine podneseno 35 SLAPP tužbi, naspram ukupno 41 u prethodnih desetak godina, dovoljno je alarmantan. Iz razloga sve češće primjene i zloupotrebe SLAPP procesa, pritisak na medije u BiH se do te mjere normalizirao da je postao podrazumijevajući, sastavni dio novinarskog rada.

Međutim, nije Bosna i Hercegovina jedina koja se suočava sa trendom SLAPP procesa. Prema dostupnim podacima, u Hrvatskoj je do danas podneseno više od 900 SLAPP tužbi, dok je stanje u Srbiji po pitanju SLAPP-a nešto umjerenije (ukupno 26 SLAPP tužbi od 2010. do 2020. godine, te novih pet slučajeva u 2025.), međutim, ukupni pritisci i fizički napadi na novinare u Srbiji su dramatično porasli nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu 1. novembra 2024. i pogibije 16 ljudi.

Tako je u 2025. NUNS zabilježio 371 napad na novinare (naspram 168 u prethodnoj godini), čime Srbija kao jedna od 46 članica Vijeća Evrope generiše šestinu svih prijavljenih kršenja medijskih sloboda u Evropi. 

Istovremeno, Crna Gora, koja je provela reformu pravosuđa i sistematsku edukaciju o praksi Evropskog suda, zabilježila je smanjenje broja SLAPP tužbi i jedina je u regionu rangirana iznad 40. mjesta na RSF listi.

Dostupnošću društvenih mreža i svega što one donose, danas su načini pritiska na medijske organizacije postali još sofisticiraniji. Tako je osim samih i direktnih fizičkih napada, sve izraženiji trend online prijetnji, koordiniranih kampanja, javnog targetiranja i dehumanizacije novinara.

U tome značajnu ulogu imaju politički akteri i javni zvaničnici (među kojima se ističe lider SNSD-a Milorad Dodik), pa je tako, prema bazi MFRR-a, u 2025. godini sedam od 18 verbalnih napada na novinare u BiH došlo od javnih funkcionera, uključujući javne kvalifikacije nezavisnih medija kao „kriminalaca“. 

SVE TEŽI USLOVI ZA MALE PROFESIONALNE MEDIJE

Sve ovo ukazuje na postepeno pogoršanje medijskog prostora i devalviranje same profesije, čemu doprinosi i odnos dijela javnosti. Poseban problem je što se danas profesionalni mediji, koji nastoje zadržati standarde i kritički pristup novinarstvu, osim s političkim pritiscima, dugotrajnim i iscrpljujućim sudskim procesima i svemu drugom o čemu smo govorili u ovoj analizi, suočavaju i s nepovjerenjem i skepticizmom dijela publike.

Tako komentari na društvenim mrežama često pokazuju da publika ne pravi razliku između profesionalnih i etičkih medija – i onih koji to nisu. Za njih identičnu ulogu ostvaruju novinari koji rade u javnom interesu – često i poslove pravne države – i oni koji su u službi različitih politika, ideologija i centara moći.

U takvom okruženju, svjesno diskreditiranje profesionalnih medija koji se zalažu za dignitet profesije postaje sve veći i često nerješiv problem koji najviše osjećaju manje redakcije što i dalje pokušavaju održati profesionalne standarde.

Ukoliko ovakvi trendovi budu nastavljeni, upravo će male redakcije i mali profesionalni mediji, iako su uspjeli opstati početkom 2025. nakon gašenja USAID-a (američke vladine agencije koja je decenijama podržavala profesionalno, istraživačko i kritičko novinarstvo) biti ponovo prvi na udaru i u opasnosti od gašenja.

Tako će, ono što nije uspjelo gašenjem USAID-ovih fondova (zatvoriti male redakcije) možda uspjeti sam državni aparat kroz institucionalizaciju klevete i SLAPP postupaka. Dijelu toga već svjedočimo.

Pitanje je čiji će se glas čuti kad tih i takvih redakcija više ne bude?

Pitanje je da li će tada biti nekoga ko će biti u stanju i imati dovoljno integriteta da otkrije afere kakve su bili „respiratori“, „mobilna bolnica“, „kriminal u državnim carinama“, „novi stan gradonačelnice u centru Sarajeva“, „nepotizam na fakultetima“, „berzanske malverzacije u Bosnalijeku“ i druge.

Pitanje je – hoće li tada još neko primijetiti njihov nestanak.

(valterportal.ba)

The post TIHI PRITISAK: Kako se gasi profesionalno novinarstvo u Bosni i Hercegovini first appeared on Gerila.info.

Danas će se ponavljati poznate rečenice. Mediji su važni. Novinari rade odgovoran posao. Slobodna riječ je temelj demokratije. Sve je to tačno. Problem je samo što će već sutra isti ti ljudi nastaviti da izbjegavaju pitanja, vrijeđaju novinare, kriju informacije i dijele medije na podobne i nepodobne.

Kod nas je novinar uglavnom slobodan dok ne počne raditi svoj posao. Može da pita, ali neka pazi koga pita. Može da istražuje, ali neka pazi čije poslove dira. Može da objavi tekst, ali neka bude spreman na uvrede, pritiske, tužbe i javno etiketiranje.

Vladajući posebno vole izraz “odgovorni mediji”. To su, po njima, mediji koji znaju kada treba ćutati, koji ne postavljaju nezgodna pitanja, koji ne kvare svečane događaje, koji ne pitaju ko je dobio javni novac, ko je zaposlen preko veze, ko stoji iza nekog posla i zašto institucije ćute. Takvi mediji su uvijek poželjni. Ne smetaju nikome ko ima moć.

Pritisak na medije danas ne mora izgledati kao zabrana. Dovoljno je da novinar zna da će umjesto odgovora dobiti uvredu, da institucije mjesecima ne odgovoraju na upite, da se poslije svakog nezgodnog teksta pokrene priča o tome ko stoji iza novinara. Dovoljno je da ga javno proglase neprijateljem, plaćenikom ili izdajnikom. Tako se ljudi uče da ćute. Tako se stvara strah, a onda sloboda ostaje samo na papiru.

Najlakše je napasti novinara. Mnogo je teže pokazati dokumente. Još je teže objasniti zašto institucije ne rade svoj posao. Zato se kod nas često ne raspravlja o onome što je otkriveno, nego o tome “ko vas plaća”. Kao da je to važnije pitanje od toga ko plaća propagandu, partijske portale, izborne kampanje i poslove dogovorene iza zatvorenih vrata.

Bosna i Hercegovina je, inače, prema Indeksu slobode medija Reportera bez granica za 2026. godinu, pala na 90. mjesto. To je najlošiji plasman BiH u posljednjih 25 godina. Još je zanimljivije što se pad ne dešava odjednom. BiH je sa 64. mjesta 2023. pala na 81. mjesto 2024, zatim na 86. mjesto 2025, a sada na 90. mjesto.

Ipak, nezavisni mediji i dalje opstaju i rade. Ne zato što im je lako, nego zato što javnost ima pravo da zna. Građani imaju pravo da znaju kako se troši njihov novac, ko donosi odluke u njihovo ime, zašto se neki poslovi stalno daju istima i zašto se neka pitanja uporno izbjegavaju.

Zato Dan slobode medija nije samo dan za čestitke. To je dan za podsjećanje da slobodni mediji nisu problem društva. Problem su oni koji se slobodnih medija boje.

Mladen Bubonjić

The post Srećan Dan slobode medija… samo bez nezgodnih pitanja first appeared on Gerila.info.

Protest je počeo u deset sati, uz višesatni specijalni program BHT1 i BH radija 1, koji se emituje upravo sa mjesta okupljanja. Redakcije su ostale u polumraku, a program se preselio na ulicu – tamo gdje bi, kako ističu radnici, trebala biti samo krajnja linija odbrane, nikako početna.

„Sramotno je da smo došli u situaciju da na ulici tražimo svoja prava, nakon godina agonije BHRT-a. Nije država držanje patriotskih govora, država je spašavanje Javnog servisa Bosne i Hercegovine“, rekao je Belmin Karamehmedović, v.d. generalnog direktora BHRT-a.

Karamehmedović je podsjetio na ono što je postalo opšte mjesto u medijskoj zajednici: 2017. godine RTRS je jednostrano prestao prebacivati svoj dio RTV takse, čime je prekršen Zakon o javnom RTV sistemu BiH. Od tada je, ističe on, „krenula agonija koju nikada nismo prekinuli“.

Dug koji se nakupio premašio je 100 miliona maraka. Takvu cifru je potvrdio i Ustavni sud Bosne i Hercegovine – ali presude, kao i zakoni koje donosi Parlament, ostaju samo slova na papiru.

„Dovedeni smo na rub opstanka“

Zvonko Komšić, dugogodišnji urednik na BHRT-u, govori bez okolišanja: „Mi smo pred zidom.“

Zvuči nezamislivo, ali BHRT očekuje skoro isključenje struje i plina, krov već godinama prokišnjava, a doprinosi zaposlenicima nisu redovno uplaćivani. Televizija u takvom stanju teško može planirati išta duže od jedne sedmice.

„Sve opcije koje su i na vlasti i koje su sada u opoziciji godinama su pozivane da riješe status BHRT-a. To se nije dogodilo. Tražimo samo da se poštuje zakon“, kaže Komšić.

Ako se do februara sljedeće godine ne izmire obaveze prema Evropskoj radiodifuznoj uniji (EBU), BHRT-u prijeti zapljena imovine, što bi značilo i gubitak zgrade u kojoj rade, ali i gubitak pristupa međunarodnoj mreži razmjene vijesti.

Prema navodima zaposlenika, ključni problem je dugogodišnje nepoštivanje zakonskih i institucionalnih obaveza prema BHRT-u. Parlamentarna skupština BiH je osnivač državnog javnog servisa, a Zakon o javnom RTV sistemu jasno propisuje da BHRT-u pripada 50 posto ukupno prikupljene RTV takse u BiH. Iako zakon postoji, kao i odluke Ustavnog suda BiH koje potvrđuju obavezu RTRS-a da dostavlja svoj dio sredstava, ta se odluka godinama ne provodi. Upravo to, tvrde zaposleni, dovelo je BHRT u stanje finansijske blokade i onemogućilo normalno funkcionisanje servisa.

Podsjećamo, Vrhovni sud Republike Srpske je ranije donio dvije presude u korist BHRT-a u postupcima protiv RTRS-a, potvrđujući da RTRS ima obavezu dijeliti sredstva prikupljena putem RTV takse sa državnim javnim servisom. Ove odluke slijedile su nakon što je Ustavni sud BiH prethodno utvrdio da je BHRT-u uskraćeno zakonom garantovano pravo na raspodjelu takse.

„Ne tražimo milostinju. Ne borimo se za privilegije, nego za poštivanje zakona. Parlamentarci su nas izdali. Tražimo odgovornost i djelovanje – u interesu građana BiH“, stoji u pismu koje su kolegiji BHT1 i BH radija 1 uputili institucijama BiH.

“Situacija je više nego alarmantna. Ovih dana su javno objavljene brojke dugovanja BHRT-a prema poreskim obveznicama, dobavljačima, radnicima. Već deset godina radnicima nisu uplaćivani doprinosi,  s dužni smo i za struju, plin i šta sve, ali kada se svi dugovi spoje manji su od duga RTRS prema BHRT-u i u pitanju je cifra od 102 miliona KM koje RTRS drži na svojim računima i ne usmjerava ih ka nama”, rekla je Neda Tadić, direktorica programa BHRT-a.

Političari danas nisu pozvani na protest.

„Smatramo ih najodgovornijim za situaciju u kojoj se nalazimo“, poručuju iz BHRT-a.

Urednici i novinari BHT1 i BH radija 1 danas su izmijenili čitavu programsku šemu. Umjesto uobičajenog dnevnog ritma, emituje se višesatni program uživo sa protesta – izvještaji, razgovori, analiza, podsjećanje na dugove, presude, obećanja i sve ono što je dovedeno do apsurda time što novinari moraju moliti državu da poštuje vlastite zakone.

U prime-time terminu, nakon Dnevnika 2, planirana je repriza najvažnijih dijelova protesta – još jedna poruka u nizu da je institucionalno ćutanje postalo opasnije od budžetskog minusa.

„Ako je cilj zemlja bez javnog servisa, recite to jasno“

BHRT upozorava da se pred očima javnosti godinama urušava jedna od najstarijih državnih institucija. Osam decenija tradicije moglo bi nestati zbog neizvršenih prenosa sredstava i političkih sukoba u kojima se javni servis tretira kao trofej, a ne kao ustavna kategorija.

„Ako je krajnji cilj slabljenja i urušavanja BHRT-a zemlja bez javnog medijskog servisa i nezavisnog novinarstva, onda budite fer i recite to građanima BiH“, istaknuto je u pismu upućenom institucijama.

U isto vrijeme, radnici su pozvali sve građane, kolege novinare i organizacije civilnog društva da se pridruže borbi za opstanak institucije koja „pripada građanima, ne političarima“.

Direktor Mediacentra Sarajevo, Boro Kontić, podsjetio je da borba za BHRT nije političko, nego evropsko i kulturno pitanje.

„Ovo nije političko pitanje. Ovo je pitanje medija, pitanje Evrope i pitanje kulturne baštine“, rekao je Kontić.

Zaposlenici BHRT-a poručuju da neće odustati. Protest je tek početak. Ako institucije ne reaguju, najavljuju radikalizaciju.

Zanimljivo je da je RTRS u svojoj vijesti o protestu pažljivo prenio poruke zaposlenika BHRT-a, broj okupljenih i činjenicu da se emituje specijalni program „Ne gasite BHRT“.

Međutim, u tekstu namjerno izostavljaju jedinu suštinski važnu činjenicu: da upravo RTRS već osam godina odbija da BHRT-u uplaćuje zakonski propisan dio RTV takse, čime je nastao dug veći od 100 miliona KM.

Ne spominju ni odluke Ustavnog suda BiH ni presude Vrhovnog suda RS koje potvrđuju njihovu obavezu prema BHRT-u.

Takav pristup RTRS-a – izvijestiti o protestu, a prešutjeti vlastitu presudnu ulogu u finansijskom urušavanju BHRT-a – pokazuje koliko je novinarstvo na tom servisu svedeno na propagandu bez imalo kritičkog pristupa ili barem, kakve-takve, reakcije nekoga iz menadžmenta RTRS-a.

Za to vrijeme, zaposleni u BHRT-a pokušavaju održati program u zgradi kojoj prijeti isključenje struje i zapljena imovine – dok o njihovoj sudbini najviše ćute oni koji su do tog stanja najviše i doprinijeli.

Dejan Rakita / GERILA

The post Institucije ćute, BHRT se raspada: Radnici ispred Parlamentarne skupštine traže pravdu, a ne milostinju! first appeared on Gerila.info.

U saopštenju navode da “neće učestvovati u kreiranju, uređivanju niti realizaciji informativnog programa” dok ne bude smijenjena, te podsjećaju da godinama trpe posljedice američkih sankcija uvedenih ovoj televiziji. Saopštenje je stiglo samo tri i po sedmice nakon što je ATV zvanično objavio da je Jaglica postala glavni i odgovorni urednik informativnog programa. 

“Nećemo raditi ovako”

Novinari tvrde da su, od trenutka imenovanja, izloženi “kontinuiranim pritiscima, mobingu i opstrukcijama”, te da “ne pristaju na tretman koji poništava profesionalne standarde”. U javnost je dospio i detalj da redakcija “ne prihvata odgovornost za sadržaj emitovan nakon 4. avgusta”, datuma kad je ATV i zvanično predstavio novu urednicu. Ovaj kolektivni istup — rijedak u domaćim medijima — uslijedio je pošto je menadžment zaobišao dio uobičajenih unutrašnjih procedura i ignorisao prigovore iz same redakcije, navodi se u izvještajima medija koji su prenijeli saopštenje. 

Uloga ATV-a u Dodikovoj mreži

ATV već tri i po godine radi pod američkim sankcijama. Ministarstvo finansija SAD je 5. januara 2022. stavilo ATV na listu sankcionisanih subjekata u okviru režima EO 14033, eksplicitno navodeći da je riječ o mediju koji je “u suštinski bliskom odnosu s Miloradom Dodikom”. U istom paketu obuhvaćena je i kompanija K-2 d.o.o., čije je vlasništvo prešlo na ATV kada su sankcije uvedene i osnivaču K-2 iz Dodikovog užeg kruga, što dodatno ilustruje spregu medijskog, političkog i poslovnog interesa. 

Regionalni i domaći mediji, uključujući i Gerilu, mjesecima su bilježili operativne posljedice tih mjera — od blokiranih računa i izbjegavanja transakcija do prepakivanja oglašivačkih budžeta u satelite i povezane firme kako bi se zadržale politički korisne poruke.

Andrea Jaglica je poznata i po upravljanjem agencijom Re:Publika d.o.o. koja je potpisivala ugovore sa Službom predsjednika RS za organizaciju centralne proslave „Dana Republike“ (2017–2019) u vrijednosti oko 500.000 KM godišnje, bez provođenja klasične tenderske procedure, odnosno pregovarački postupak je vođen bez objave. Ti ugovori obuhvatali su kompletan scenski i protokolarni aranžman svečanosti 9. januara – od scenografije i tehničke produkcije do logistike i pratećeg programa.

Šta zapravo znači ova obustava

Kada informativni pogon jedne televizije stane, to je više od sukoba urednika i novinara. Na ATV-u — koji je već godinama jedan od stubova političke propagande u Republici Srpskoj — riječ je o udaru na srž mašine koja proizvodi narative vlasti. Novi raskol skreće pažnju na dvije dimenzije: prvo, na uredničku autonomiju i radne uslove novinara u sistemu gdje su odluke često politički motivisane; drugo, na činjenicu da je ATV i dalje pod sankcijama i da svaki pokušaj “normalizacije” nosi reputacioni i poslovni rizik.

Zbog toga današnji bojkot izlazi iz okvira običnog redakcijskog spora: on je indikator šire krize upravljanja medijima pod partijskim patronatom — krize u kojoj su profesionalni standardi i elementarna sigurnost zaposlenih potisnuti pred zahtjevima lojalnosti.

Menadžment ATV-a sada ima tri neugodna izbora: da popusti i smijeni urednicu, da slomi otpor represijom i zamjenama ili da pokušava “izdržati” uz skraćeni program, reprize i vanredne produkcije. Svaka od tih opcija skupa je i politički i finansijski, naročito pod sankcijama i sve tanjim tržištem oglašavanja.

U međuvremenu, odgovornost prema javnosti nalaže transparentne poteze: da se iznesu kriterijumi kadrovskih odluka, razjasni vlasnička i finansijska struktura i prekine praksa netransparentnog upliva politike u uređivačku politiku.

To je minimum koji, nekada najbolja informativna redakcija u Republici Srpskoj, a vjerovatno i u cijeloj BiH, duguje novinarskim standardima, ali i gledaocima.

GERILA

The post Informativna redakcija ATV-a obustavila rad zbog nove glavne urednice Andree Jaglice first appeared on Gerila.info.

Drekoviću su ustanovljene lakše fizičke povrede, a Radić-Dragić je zbog pretrpljenog stresa upućena na dalje pretrage.

Na mjesto događaja je izašla policija, a napadači su privedeni u Policijsku stanicu Brčko distrikta. CIN je utvrdio da su privedeni članovi porodice Bogičević. Oni su rekli da su vlasnici objekta u kojoj se nalazi kladionica koju su snimali Dreković i Radić-Dragić. Nakon izjave policiji pušteni su na slobodu.

Protiv jednog člana porodice će biti podnesen izvještaj o počinjenom krivičnom djelu za nanošenje lakših tjelesnih povreda i oštećenje tuđe stvari Tužilaštvu Brčko distrikta, koje će odlučiti o daljem postupanju.

Radić-Dragić i Dreković rade na istraživanju o brčanskom političaru i biznismenu Zoranu Kokanoviću, vlasniku stambenih, poslovnih objekata i kladionica, koje su ovom prilikom snimali u brčanskom naselju Ilićka.

Tokom snimanja je iz zgrade izašla grupa ljudi u kojoj su bili Bogičevići i uz povike zabranjivali snimanje njihovog objekta. Iako su se novinari predstavili i pokušali objasniti šta snimaju i zbog čega te da to čine sa javne površine, Bogičevići nisu htjeli razgovarati već su ih fizički napali.

Trgali su bilješke iz ruku novinarke, oštetili joj torbu i oteli kišobran, vukli za jaknu, a snimatelju istrgnuli stativ kamere, koji su pritom oštetili te pokušali oteti mobilni telefon. Dreković je pri pokušaju da smiri tenzije, sačuva opremu i snimi događaj lakše povrijeđen.

Kako bi izbjegli dalju eskalaciju novinarka i snimatelj su se udaljili na drugu stranu ulice i sačekali policiju.

The post Novinari CIN-a napadnuti u Brčkom first appeared on Gerila.info.

Najnovije istraživanje “Our Media, Our Democracy, Our Future: The Future of the Media in the Western Balkans and Turkey– Facts and Trends” otkriva zabrinjavajuće trendove u novinarskoj profesiji, medijskom vlasništvu i upotrebi medija.

Istraživanje pokazuje da je broj studenata novinarstva u posljednjoj deceniji prepolovljen. Dok je 2014. godine na odsjecima za novinarstvo u Sarajevu i Banjoj Luci studiralo 1160 studenata, 2023. ih je bilo svega 538 na pet univerziteta. Ovaj trend odražava nesigurnost u novinarskom sektoru, gdje su niske plate, nestabilni ugovori i politički pritisci postali svakodnevica.

Uz to, napadi i kršenja prava novinara u porastu su – samo u 2023. godini zabilježeno je 87 napada i prijetnji, što predstavlja povećanje od 10% u odnosu na prethodnu godinu. Posebno zabrinjava kriminalizacija klevete u Republici Srpskoj, koja je dovela do dodatnog pritiska na novinare i porasta autocenzure.

Vlasništvo nad medijima u BiH ostaje netransparentno i koncentrisano u rukama politički povezanih pojedinaca i kompanija s biznis interesima izvan medijskog sektora. Uprkos višegodišnjim zahtjevima organizacija civilnog društva i preporukama Evropske komisije, zakon o transparentnosti medijskog vlasništva još uvijek nije donesen.

Mediji su često pod političkim uticajem – regulatorna tijela ne sankcionišu pristrasno izvještavanje, a javni servisi poput BHRT-a suočavaju se s finansijskim krizama koje dodatno narušavaju njihovu nezavisnost.

Iako se vrijednost tržišta oglašavanja u BiH procjenjuje na 42–47 miliona evra, ovaj iznos nije dovoljan da održi rastući broj medija. Najveći dio prihoda odlazi na televizijske reklame (64%), dok online mediji bilježe postepeni rast (18%). Ipak, zbog nesigurnog tržišta, mnogi mediji su prisiljeni oslanjati se na donatorska sredstva, što može rezultirati finansijskom zavisnošću i gubitkom dugoročne održivosti.

Povjerenje građana u medije drastično je opalo – samo 4% građana izjavljuje da u potpunosti vjeruje medijima, dok ih gotovo 60% iskazuje nepovjerenje. Ovaj trend dodatno otežava činjenica da BiH zauzima 37. mjesto od 41 evropske zemlje na Indeksu medijske pismenosti, što znači da su građani podložniji dezinformacijama i manipulacijama.

Pad BiH na međunarodnim indeksima demokratije i medijskih sloboda dodatno potvrđuje pogoršanje situacije. Na Indeksu demokratije BiH je ocijenjena kao “djelimično slobodna”, dok se indeks slobode medija smanjuje iz godine u godinu. Pravo na pristup informacijama je ograničeno, a vlasti sve češće koriste zakonske rupe da bi izbjegle transparentnost.

Ovo istraživanje ukazuje na hitnu potrebu za jačanjem nezavisnosti medija, zaštitom novinara i donošenjem zakona o transparentnosti vlasništva. Bez konkretnih mjera, BiH se suočava s daljnjom erozijom medijskih sloboda i demokratije.

Gerila.info

The post Erozija medijskih sloboda u BiH: Politički uticaj, ekonomska nesigurnost i pad povjerenja first appeared on Gerila.info.

Glavna i odgovorna urednica portala SPIN Info Sanja Vasković pozvana je juče u popodnevnim časovima da dođe danas u Policijsku stanicu (PS) Istočna Ilidža kako bi je policija ispitala u svojstvu osumnjičene za krivično djelo kleveta. Na pozivu nije navedeno o kom se konkretno predmetu radi te na šta se kleveta odnosi. 

The post Novi pritisci na redakciju SPIN Info: Prijava policiji za klevetu vlasnika “Mraza” first appeared on Gerila.info.

“Šest godina nakon svega i dalje ne znamo ko stoji iza napada. Makar ne zvanično. Jasno je da tužilastvu nije cilj da se otkriju nalogodavci već da su se zadovoljili presudama protiv izvršilaca”, rekao je Kovačević za Gerilu.

Onje u više navrata ponovio kako je nadležnom tužiocu banjalučkog Okružnog tužilaštva rekao u koga sumnja i više puta postavio pitanje zbog čega tužilaštvo po tim saznanjima nije učinilo ništa.

Iz tužilštva su odlučili da povjeruju presuđenim napadačima koji su tvrdili da napada niko, navodno, nije narućio.

Ipak, činjenica je da  tužilaštvo nije saslušalo lice za koje je sam Kovačević rekao da sumnja u njega.

U danima poslije napada Milorad Dodik i tadašnji ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač su na konferenciji za medije rekli da iza napada na Kovačevića ne stoji politika iako tu tvrdnju nikada nisu objasnili a ni tužilaštvo ih, iako je moralo, nikad nije ispitalo zbog ovih tvrdnji da objasne odakle im ta saznanja.

Marko Čolić i Nedeljko Dukić su Kovačevića sačekali kasno naveče 26.avgusta 2018.godine u zasjedi ispred njegove zgrade i napali su ga metalnim palicama. On je zadobio više teških povreda glave. Napadači su uhapšeni jer je Čolić napravio dvije kardinalne greške. Ispala mu je metalna palica prilikom bijega sa mjesta događaja. Po palicu je došao sutradan ujutro kada su ga vidjeli stanari a vidjeli su i registarske tablice kombija u koji je ušao. Policija nakon toga nije imala većih problema da identifikuje vlasnika kombija a kasnije i Marka Čolića kao jednog od napadača.

Suđenja Čoliću i Dukiću vođena su odvojeno jer je Dukić jedno vrijeme bio u bjekstvu. On je nakon predaje priznao krivično djelo.

Inače, banjalučka Alternativna televizija i RTRS su dok je Kovačević bio u bolnici na svojim portalima objavili tekst tabloida Informer iz Beograda u kojem je, između ostalog, napisano da je napadnuti novinar pripremao “puzajući državni udar” kao i da je od USAID za to dobio 80 000 dolara. Kovačević je zbog klevete tužio RTRS i ATV. Postupak protiv RTRS je okončan pravosnažno u njegovu korist dok je apelacija na presudu u korist ATV Ustavni sud BiH odbacio. Da stvar bude u potpunosti nevjerovatna – Ustavni sud BiH je najprije odbio apelaciju RTRS-a protiv presude u Kovačevićevu korist, a potom njegovu apelaciju protiv presude u korist ATV-a!

Apsurdno, Sud je obrazložio ovu odluku činjenicom da je povodom istog spornog članka Kovačević već dobio naknadu protiv drugog medija (RTRS). S obzirom na to da su ATV i RTRS „samo prenijeli“ tuđi članak, Ustavni sud BiH je smatrao da nema posebnih razloga da i ATV, pored RTRS-a, bude odgovoran.

GERILA info

The post Od napada na novinara Vladimira Kovačevića prošlo je šest godina. Nalogodavci i dalje nepoznati, institucije nijeme. first appeared on Gerila.info.

Od tog datuma do danas nije poznato da li postoje nove krivične prijave i to zbog štrajka administrativnih radnika u pravosuđu zbog čega je primanje novih bilo obustavljeno više od mjesec dana.

“Podnosioci prijava i prijavljeni su fizička i pravna lica. U dva predmeta, prijave se odnose na novinare i ti predmeti se nalaze u radu. U dva predmeta donesena je naredba o nesprovođenju istrage, a ostali predmeti se nalaze u radu“, rekli su nam u IJT Banjaluka.

Tužilaštvo smo pitali i za strukturu prijavilaca i prijavljenih, ali o tome nismo mogli dobiti podatak jer ne vode evidenciju.

“Evidencija se vodi po predmetima u radu i to samo po imenu i prezimenu prijavljenih lica i podnosilaca krivičnih prijava. Tužilaštvo ne vodi posebne evidencije o strukturi podnesenih prijava“, rekli su u Tužilaštvu.

Na području koje pokriva OJT Bijeljina podneseno je devet krivičnih prijava za klevetu od čega dvije protiv novinara.

“Ostale prijave su uglavnom protiv građana koji nisu dio javnosti, a mali broj se odnosi na političke figure odnosno nosioce izvršnih funkcija. S obzirom da se radi o otvorenim predmetima u kojima se sprovodi istraga, u ovom trenutku vam ne možemo dati više informacija“, rekli su nam u OJT Bijeljina.

Izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika RS je nakon 20 godina na sraman način ponovo omogućila krivični progon neistomišljenika, a za samo nekoliko mjeseci od stanja na snagu, u tužilaštva se slilo preko 50 krivičnih prijava.

Informacije iz šest okružnih tužilaštava koje smo dobili polovinom februara, pokazuju da je najviše prijava bilo u Banjaluci 32.

Međutim, do izbijanja štrajka, 28. februara stiglo ih je još sedam. U strukturi prijava, njih sedam se odnosilo na iznošenje ličnih i porodičnih prilika. Jedna prijava usmjerena je protiv internet portala.

U ostalim tužilaštvima bilo je brojčano manje prijava, ali se jasno vidi da se prijavljivanje klevete osladilo, posebno zato što prijavioci više ne moraju da angažuju advokata radi privatne tužbe, nego to za njih radi država.

Slobodno: Andrijana Pisarević

The post U Banjaluci 39, a u Bijeljini devet krivičnih prijava zbog klevete first appeared on Gerila.info.