Stabilnu energetsku infrastrukturu finansiranu sredstvima Elektroprenosa BIH najbolje su iskoristili kadrovi HDZ-a koji su u zakonskom i institucionalnom haosu koji je kreirao SBB-ov Boriša Misirača na poziciji direktora Operatora za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju stvorili monopolistički položaj nad dinamičkim kvotama za solarne elektrane dodijeljene van zakonskog okvira.

Piše: Predrag Blagovčanin

Sredinom 2017. godine Dragan Čović i Matan Žarić svečanim presijecanjem trake i simboličnim pritiskom tastera pustili su u rad TS 110/x KV Čitluk 2. Vrijednost kompletnog projekta iznosila je 5,4 miliona, a posao izgradnje dobio je konzorciji Dalekovod d.o.o. Mostar i Dalekovod d.d. Zagreb.

Identično kao i na primjeru TS Šipovo, o čemu je tačno.net pisao u prvom dijelu serijala, zvanični razlozi izgradnje su preopterećenje mreže te blizina autoputa a ovaj objekat je zamišljen kao napojna točka za energetske objekte te industrijsku zonu Ljubuški-Čitluk.

Na svečanosti povodom izgradnje TS Čitluk 2, 2017. godine Matan Žarić istakao je da su na području Hercegovine u planu proširenja TS Nevesinje, TS Ljubuški, TS Stolac, Uskoplje,  Mostar 7 te izgradnja TS Željuša.

Sa ove vremenske distance jasno je da su energetske investicije i postojana energetska mreža Elektroprijenosa BIH u Hercegovini kreirale infrastrukturu za masovnu izgradnju solarnih elektrana čiji vlasnici su bliski HDZ-u BIH.

Na koji način Elektroprijenos BIH planira razvoj elektrodistributivne mreže, koja je opravdanost izgradnje milionskih trafostanica poput TS Šipova ili TS Čitluk 2 te da li vlasnici energetskih postrojenja hidroelektrana solarnih elektrana ili vjetroparkova direktno utiču na investicione planove ovog preduzeća pitali smo Alaudina Alihodžića, izvršnog direktora za planiranje i inženjering.

„Sve je urađeno u skladu sa važećim zakonskim, podzakonskim i internim aktima Kompanije.“ Alaudin Alihodžić

U carstvu poticaja: Boriša Misirača

O mandatu Boriše Misirače na poziciji direktora OIEIEK-a (Operatora za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju) koji je obilježen nizom nepravilnosti kolege sa portala Žurnal iscrpno su pisali.

Dodjele tenderskih ugovora kao i zapošljavanje mimo procedura samo su manji segment uočenih nepravilnosti i nezakonitosti. Najveća zaostavština Misirače na ovoj poziciji je dodjela dinamičkih kvota za solarne elektrane mimo zakonskog okvira.

Odlukom Vlade FBIH u novembru 2018. godine bez ijedne rasprave ažuriran je APOEF (Akcioni plan FBIH za korištenje obnovljivih izvora energije) kojim su poticajne-dinamičke kvote za solarne elektrane uvećane za dodatnih 11 MW.  Podsjećamo ovo ažuriranje APOEF-a koje je urađeno mimo zakona o korištenju OIEIEK-a zvanično  je obrazloženo velikom zainteresiranošću investitora i „neograničenim potencijalom sunca“.

Međutim, povećanje od 11 MW poticajnih-dinamičkih kvota za solarne elektrane nije bilo dovoljno zainteresiranim investitorima. U institucionalnom haosu, amnestiran i potpuno zaštićen od Federalnog ministarstva energetike i rudarstva (FMERI) kao i Regulatorne komisije za energiju (FERK), institucija nadležnih za kontrolu zakonitosti rada Operatora za OIEiEK, Boriša Misirača, će stvaranjem sopstvene parainstitucije svojevoljno i potpuno mimo zakona, dodijeliti dodatnih 16 MW poticajnih kvota.

Također veoma važno je i naglasiti da je nadležno resorno ministarstvo bilo informisano o dešavanjima u Operatoru kroz Izvještaje finansijske policije, raznih inspekcija, dopisima Upravnog odbora kao i dopisima sindikata Operatera.

Ovi navodi potvrđeni su nalazima finansijske kontrole Ureda za reviziju FBIH koja je urađena nakon što je Vlada FBIH tek nakon isteka četverogodišnjeg mandata razriješila Borišu Misiraču sa ove pozicije.

Analizirani rad OIEIEK-a u 2019-toj i 2020-toj godini pokazao je niz ozbiljnih nezakonitosti  zbog kojih je Ured dao dvostruko negativno mišljenje o poslovanju Operatora. Zbog pomenutih nezakonitosti federalni revizori su izdali čak 37 preporuka, od kojih su najznačajnije one koje se tiču upravo nezakonite dodjele dinamičkih kvota.

Parlamentarno saslušanje u vezi sa ovim negativnim izvještajem, javnosti je približilo finansijske posljedice nelagalno dodijeljenih poticajnih kvota u mandatnom periodu sina preminule nekadašnje zamjenice predsjednika VSTV i državne tužiteljice Jadranke Lokmić- Misirače.

U toku ove rasprave, član parlamentarne komisije za reviziju, Elvir Karajbić je istakao da su u tajnosti i prikrivanju nezakonitog rada Operatora za OIEIEK-a direktno učestvovali Vlada FBIH kao i resorni ministar Nermin Džindić koji su o nezakonitostima u radu bili blagovremeno i kontinurano obaviještavani.

„Najveći kriminal svakako je uočen na način da su u pravo dobijanja podsticaja uvođena preduzeća mimo vladinog akcionog plana. 15,6 MW se potiče mimo vladine odluke. U finansijskom smislu to čini štetu Federaciji BIH u iznosu od 51 milion KM. Polovinu tih sredstava platit će građani putem naknada za podsticanje koje se plaća uz račun za električnu energiju.“

Zbog neregularnosti u radu Boriše Misirače nadležnom Tužilaštvu HNK-a od strane radnika OIEIEK-a predate su tri krivične prijave. Iz ove institucije nisu nam odgovorili u kojoj fazi su istrage, mada su radnici prvu krivičnu prijavu protiv Misirače predali još u oktobru 2019.

Početkom decembra 2020. godine nakon nekoliko najava Vlada FBIH konačno je, zbog isteka 4-godišnjeg mandata, razriješila Borišu Misiraču a na njegovu poziciju kao vršioca dužnosti imenovala Željka Dolečeka, nekadašnjeg sekretara Udruženja proizvođača energije iz obnovljivih izvora u BIH i kandidata HDZ-a na lokalnim izborima u Novom Sarajevu.

Usput , Vlada je smijenila i  predsjednika UO Operatora Jasmina Lizdu i Ramiza Zajmovića, koji su ministru Džindiću slali dopise o nezakonitostima tražeći da se isti zbog toga smijeni. Jedini član UO kojeg Vlada neće smijeniti biti će Frano Glavaš. Upravo njega, Vlada FBiH će imenovati za novog predsjednika UO Operatora za OIEiEK.

Činjenicu da je Glavaš inače uposlenik Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg Bosne, FERK nije smatrao sukobom interesa, iako Operator prodaje struju iz obnovljivih izvora snabdjevačima među kojima je upravo i kompanija u kojoj je zaposlen.

U oktobru ove godine bez mnogo pompe novi direktor konačno objavljuje spisak privilegovanih proizvođača električne energije, ali i ne i dodjeljene dinamičke kvote, a što je zakonska obaveza. Bez provedene revizije nezakonito sklopljenih ugovora u periodu mandata Misirače, ovaj potez Željka Dolečeka otvorio je prostor za legalizaciju milionske pljačke građana FBIH, koju je operativno sprovodio Misirača nezakonitom dodjelom nepostojećih kvota.

Više od mjesec dana Željko Doleček odbija da odgovori na postavljena pitanja portala Tačno.net.

Iako su prema Zakonu o korištenju obnovljivih izvora, zaduženi da nadziru poslovanje Operatora za OIEiEK, iz FERK-a su naglasili da ne mogu komentarisati nalaze Ureda za reviziju FBIH.

Iz resornog ministarstva nismo dobili komentar na nepravilnosti uočene finansijskom reviziom Operatora za OIEIEK.

Nema majorizacije u dinamičkim kvotama

Razloge administrativne šutnje možda najbolje ilustruju matematički izračuni naknada koje će biti isplaćene korisnicima 16,9 MW nelegalno dodijeljenih poticajnih kvota za ugovore koji su potpisani tokom 2019. i 2020. godine, a nakon što je APOEF-om određenih 23 MW podijeljeno.

Garantnu cijenu otkupa električne energije iz solarnih postrojenja određuje FERK i ove cijene zavise od snage solarne elektrane. Tako će prema sadašnjim cijenama za finansiranje 16,9 MW u toku jedne godine biti potrebno 7,17 miliona KM. Kako su ovi ugovori potpisani na ugovorni period od 12 godine za finansiranje ovih elektrana u konačnici će se izdvojiti 85,4 miliona KM.

Od pomenutih 85,4 miliona ukupno 51,1 milion poticaja dolazi iz naknada koje uplaćuju građani FBIH. Podsjećamo u proteklih 4 godine, za vrijeme mandata Boriše Misirače, naknada za obnovljive izvore energije porasla ja za 500%.

U ovom kontekstu zanimljiva je i raspodjela naknada koje se prikupljaju u FBIH na osnovu naplate kupcima električne energije. Prema izvještaju o rekapitulaciji naknada za finansiranje obnovljivih izvora u ovoj godini je prikupljeno 30 miliona KM od čega je Elektroprivreda BIH od svojih korisnika prikupila oko 76% ovog iznosa, a Elektroprivreda HZHB nešto više od 20%.

Međutim, za razliku od prikupljenih sredstava, raspodjela ovih sredstva ide u korist proizvođača priključenih na mrežu Elektroprivrede HZHB. Tako je za poticaje proizvođačima koji su u sistemu ove elektroprivrede isplaćeno 14,1 milion KM (77%) dok je proizvođačima na mreži Elektroprivredi BIH po ovom osnovu pripalo 4,2 miliona KM (23%).

Kamen, krš i solar: GP Toming

Konačno objavljen registar privilegovanih proizvođača otkriva snažan monopolistički položaj kompanije GP Toming Grude nad poticajima za solarne elektrane.

Miro Tomas ratni zapovjednik HVO-a i član HVIDRE svoju multimilionsku imperiju stvorio je nakon rata u BIH na građevinskim poslovima u Hercegovini. Prema pisanju medija kao i zvaničnom izvještaju nekadašnje privremene upraviteljice Hercegovačke banke Tobi Robinson kompanija GP Toming bila je uključena u prvobitni prijenos dionica sa Zapadno hercegovačkog kantona na privatne kompanije koje su svoje dionice Hercegovačke banke plaćale izvođenjem građevinskih radova za spomenuti kanton.

Podsjećamo afera Hercegovačka banka otkrila je način na koji je tadašnji vrh HDZ-a oštetio državni budžet Republike Hrvatske za više od milijardu kuna te otkrila model funkcionisanja ove stranke. Jedan od predvodnika nemira i organizatora cestovne blokade koje su nastale u Hercegovini, preciznije u Grudama nakon što je visoki predstavnik poslao u banku snage SFOR-a i postavio privremenog upravitelja bio je  upravo vlasnik firme GP Toming, Miro Tomas. Tomas će za ovu blokadu na ulicama Gruda, koristiti upravo svoju građevinsku mehanizaciju.

Danas ugledni hotelijer i vlasnik ekskluzivnih objekata po Jadranskoj obali Miro Tomas svoju poslovnu strategiju u Bosni i Hercegovini temelji na izgradnji i proizvodnji subvencirane električne energije iz solarnih elektrana.

Prema dostupnim podacima na stranici Operatora za OIEiEK, kompanija GP Toming ima danas čak 43 solarne elektrane.  Od ovih solarnih elektrana, njih ukupno 39 imaju pojedinčane snage od po 150kW, dok su 4 solarne elektrana u vlasništvu Mire Tomas pojedinačnih snaga od  po 1MW.

Pomenutih 43 solarne elektrane, uspješnog bivšeg ratnog zapovjednika HVO, imaju ukupnu instalisanu snagu od 9,85MW. Sve ove elektrane su u sistemu poticaja,  novcem koje uz račune za struju plaćaju građani Federacije BiH.

Prema objavljenim izvještajima Operatora za OIE na web stranici i garantovanih cijena FERK-a koje su važile u trenutcima dodjeljivanja ugovora, a koje se pri dodjeli 12-godišnji ugovora više ne mijenjaju, ovih 43 solarne elektrane u vlasništvu kompanije Toming  samo za jednu godinu ostvaruje prihode od prodaje između 4,6 i 4,8 miliona KM.

Za 12 godina, na koliko se potpisuju ovi unosni ugovori, kompanija Toming po ovom osnovu će prihodovati više od 56 miliona KM.

Od ukupno 23 MW koje su APOEF-om dodijeljene za solarne elektrane, na solarne elektrane u vlasništvu Mire Tomasa, vlasnika Tominga otpada skoro 10MW. Prema raspoloživim podacima na stranci Operatora, Tomingove 4 solarne elektrane od po 1MW dobile su predugovore odnosno dinamičke kvote, tek u septembru 2020. za vrijeme Boriše Misirače, iako su u tom momentu sve dinamičke kvote već odavno potrošene.

Iz kompanije Toming nisu željeli komentarisati dodjelu ugovora u ovom periodu.

Prema dostupnim podacima u periodu nakon što su zakonska 23 MW dinamičkih kvota podijeljeno 194 solarna postrojenja su dobila ugovore. Za finansiranje ugovora potpisanih u periodu mandata Boriše Misirače bit će izdvojeno cca 85,4 miliona KM.

Za portal Tačno.net odbili su da govore: Mato Matan Žarić, uprava kompanije Dalekovod Mostar, Željko Doleček sadašnji direktor OIEIEK-a, Boriša Misirača kao i uprava kompanije GP Toming.

Do objave teksta na naše pismene upit nisu odgovorili: Elektroprenos BIH, Elektroprivreda HZHB, Tužilaštvo HNK-a i Federalno ministarstvo energije i rudarstva.

Ukoliko njihovi odgovori stignu na našu adresu, rado ćemo ih objaviti.

(tacno.net)

The post Energetska Mreža HDZ-a: Infrastruktura za legalizaciju pljačke 51 miliona KM građana FBIH first appeared on Gerila.info.

Problem predstavlja i netransparentnost u cijelom procesu dodjele koncesija.

Studija uticaja na okolinu

Šesnaestog jula ove godine položen je kamen temeljac za izgradnju crpne hidroelektrane (HE) Vrilo na području opštine Tomislavgrad. CHE Vrilo je investicija JP „Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg-Bosne“ d.d. Mostar, vrijedna 89,11 miliona evra, objavio je IMPULS portal.

U Mostaru je 25.3.2009. godine potpisan ugovor između predstavnika mostarskog JP „Elektroprivrede HZHB“ d.d. Mostar i izvođača za geofizička i geotehnička istraživanja na crpnoj HE Vrilo u Tomislavgradu, i to je finansirala njemačka vlada preko svoje razvojne banke (KfW Development Bank), ukupne vrijednosti 456.000 evra. Tadašnji generalni direktor „Elektroprivrede HZHB“ Matan Žarić je kazao da je po njihovom strateškom planu, CHE Vrilo već 2011. godine trebalo da bude pušteno u rad.

Dana 12. novembra 2018. vijećnici Opštinskog vijeća Tomislavgrada donijeli su rješenje kojim se daje prethodna saglasnost federalnom Ministarstvu energije, rudarstva i industrije na donošenje odluke za pokretanje postupka dodjele koncesije za izgradnju crpne hidroelektrane Vrilo (CHE Vrilo) na rijeci Šujici u opštini Tomislavgrad.

U vezi s naprijed navedenim, resorno federalno ministarstvo obavijestilo je da je JP „Elektroprivreda HZHB“ d.d. Mostar dostavilo zahtjev za dodjelu koncesije putem samoinicijativne ponude za izgradnju CHE Vrilo na rijeci Šujici, objašnjavajući da je Vlada Federacije BiH svojim aktima proglasila javni interes za izgradnju elektroenergetskih objekata, među kojima je i CHE Vrilo.

Za izgradnju CHE Vrilo, njemačka razvojna banka KfW Development Bank odobrila je „Elektroprivredi HZHB“ kreditna sredstva u iznosu od 100 miliona eura.

JP „Elektroprivredi HZHB“ (EP HZHB) predala je zahtjev za izdavanje ekološke dozvole za izgradnju CHE Vrilo, opština Tomislavgrad 14.6.2018. godine uz koji je dostavila izvještaj o stanju okoliša, studiju za izdavanje prethodne vodne saglasnosti i prethodnu vodnu saglasnost.

Prva studija uticaja na okolinuš urađena je 2011. godine u izvođenju firme „Ecoplan“ d.o.o. Mostar u saradnji sa firmom „Elektroprojekt“ d.d. iz Zagreba. U studiji se između ostalog navodi da je projekt od posebnog značaja za EP HZHB, jer doprinosi poboljšanju distribucije električne energije na svom području i tako smanjuje ovisnost o uvozu.

Godine 2013. radi se dopuna studije koju je zatražilo federalno “Ministarstvo okoliša i turizma”. U izvještaju stručne komisije se navodi da studija ne raspolaže dokumentima o održanim javnim raspravama s lokalnom zajednicom, da su površno obrađena poglavlja, a posebno ona koja se tiču biološke raznolikosti, nije obrađeno poglavlje o prekograničnom uticaju, postoji nedostatak informacija o cjelokupnom zbrinjavanju materijala, revitalizaciji okolnog prostora koji će biti pod direktnim uticajem i sl., te da su izostavljeni podaci o zaštićenim, ugroženim i rijetkim biljnim i životinjskim vrstama, što je u prethodnoj studiji navedeno kao da nema podataka…

Lažirana imena eksperata

Finalni izvještaj studije urađen je 2017. godine.

U finalnom izvještaju studije uticaja, prema tvrdnjama eksperata Ante Vukadina, Josipa Markovića, Joze Galira i Mire Šumanovića, izrađivač studije je lažno naveo njihova imena kao članove tima koji je na toj studiji radio.

Svi navedeni stručnjaci su članovi Speleološkog društva “Mijatovi dvori”  iz Tomislavgrada koji su poslali službeni prigovor na dokument “Studija uticaja na okoliš”, sa zahtjevom da se pomenuta četiri speleologa izbrišu iz studije u čijoj izradi, kako tvrde, nisu učestvovali.

Kako se navodi u prigovoru, Josip Marković, Ante Vukadin, Joze Galir i Miro Šumanović predstavljeni su kao članovi radnog tima za izradu studije, što nije istina.

“Ecoplan” iz Mostara je preduzeće za  prostorno i urbanističko planiranje, projektovanje, studije i konsalting. Za JP “Elektroprivreda HZHB” 2011/2012. godine  radili su studiju “Strateška procjena utjecaja na okoliš i komunikacijska strategija za rudnik i termoelektranu Kongora”.

Radili su i druge  projekte za JP “Elektroprivreda HZHB”, kao što su, zgrada JP “Elektroprivrede HZHB” poslovnica Tomislavgrad, zgrada JP “Elektroprivreda HZHB” poslovnica Čitluk, zgrada JP “Elektroprivreda HZHB” poslovnica Mostar i zgrada JP “Elektroprivreda HZHB” poslovnica Domaljevac.

HDZ-ova elektroprivreda

JP “Elektroprivreda HZHB” je do sada nekoliko puta bilo tema medija u negativnom kontekstu. Tako je, prema revizorskom izvještaju, tokom prvih pet mjeseci 2015. godine kupovalo struju po većoj cijeni od one po kojoj ju je prodavalo.

Prema pisanju portala Žurnal prošle godine, u nešto više od godinu dana u “Elektroprivredu HZHB” zaposleno je 377 osoba, kao i to da je većina tih osoba na neki način povezana sa HDZ-om BiH.  Iste godine portal Žurnal objavljuje i spisak zaposlenih u toj godini, gdje za više od 200 osoba ne postoje dokazi o konkursu.

Uništavanje prirodnog i istorijskog bogatstva

CHE Vrilo koristiće vodu rijeke Šujice, a za vrijeme smanjenja dotoka u Duvanjskom polju crpiće vodu iz Buškog blata u akumulacijski prostor gornjeg bazena. Rijeka Šujica je najkrivudavija rijeka na svijetu i protiče Duvanjskim poljem. Preko rijeke se u luku pruža rimski most, za koga se vjeruje da je sagrađen još prije dvije hiljade godina, poznat još i kao Galečka ćuprija. Na lokalitetu Stržanj, neposredno iznad vrela rijeke Šujice, nalaze se ostaci rimske tvrđave. Na tom lokalitetu je pronađena pećina, koja je još uvijek nedovoljno istražena.

Direktor “Elektroprivrede HZHB” Marinko Gilja, na polaganju kamena temeljca za izgradnju crpne hidroelektrane Vrilo, istakao je da je negativan uticaj crpne HE Vrilo na biljni i životinjski svijet minimalan, što se do sada pokazalo, na drugim primjerima izgradnje HE i mHE, tačnim samo u teoriji.

Primjer je rijeka Trebižat koja je u avgustu prošle godine presušila, a lokalno stanovništvo je za to optuživalo JP EP HZHB. Poslovanje hidroelektrane Peć Mlini posljednjih desetak godina ostavlja ozbiljne posljedice na floru i faunu pomenute rijeke, iako su lokalni mještani upozoravali na slične scenarije kada je tek pokrenuta priča o gradnji brane. Trebižat je rijeka ponornica, a posljednji ponor, koji je zasigurno stvarao zalihe upravo za ovakva sušna razdoblja prilikom izgradnje centrale, zatvoren je i betoniran. Rijeka Šujica je takođe ponornica, tako da se sličan scenarij u sušnim periodima može očekivati i u ovom slučaju kada se CHE Vrilo pusti u rad, ali i drugi uticaji koji se ne mogu ni zamisliti, jer studija uticaja koja je predočena tvrdi da uticaja neće biti.

IMPULS PORTAL

The post IMPULS: CHE Vrilo – lažirani podaci u studiji uticaja na okolinu!? first appeared on Gerila.info.