To je na okruglom stolu „Zbrinjavanje nuklearnog otpada u opštini Dvor – problemi i rješenja“, održanom juče, 25.juna, u Zagrebu, izjavio direktor Fonda za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva NE Krško Josip Lebegner, prenosi portal radionovigrad.com.

Lebegner je rekao da je 18. juna predstavništvu BiH u Ženevi dostavljena službena notifikacija za ministra za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske Bojana Vipotnika, uz sažetak Studije uticaja na životnu sredinu od pedesetak stranica, dok kompletan dokument ima više od 1.000 stranica.

Prema njegovim riječima, nakon što hrvatsko Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije pregleda studiju i eventualno zatraži njene dopune, dokument će biti upućen u javnu raspravu koja će trajati 90 dana i biće organizovana u opštini Dvor, ali i u Bosni i Hercegovini.

Lebegner je iznio i nove podatke o planiranom kapacitetu budućeg centra. Ukoliko Studija potvrdi lokaciju Čerkezovac, nakon obrade i cementiranja na Trgovsku goru bi bilo dopremljeno između 1.500 i 2.000 kontejnera nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško.

Istovremeno je ponovio da se na Čerkezovcu neće graditi odlagalište visokoradioaktivnog otpada niti nuklearna elektrana, navodeći da će istrošeno nuklearno gorivo iz Krškog ostati uskladišteno u Sloveniji do 2093. godine, dok Hrvatska tek pokreće proceduru izbora buduće lokacije za trajno odlagalište radioaktivnog otpada.

Međutim, upravo su tvrdnje hrvatske strane bile predmet najoštrijih kritika učesnika okruglog stola.

Predsjednik Evropskog biroa za životnu sredinu Toni Vidan upozorio je da se cijeli postupak vodi suprotno direktivama Evropske unije, jer ga vodi Fond za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iako bi, kako je rekao, taj posao morala obavljati nezavisna stručna institucija.

Vidan je posebno problematizovao činjenicu da u Upravnom odboru Fonda sjede i predstavnici Hrvatske elektroprivrede, čiji se radioaktivni otpad zbrinjava, što, prema njegovim riječima, otvara pitanje sukoba interesa.

Jedan od najznačajnijih detalja njegovog izlaganja odnosio se na plansku dokumentaciju.

Kako je naveo, u prostorno-planskim dokumentima Sisačko-moslavačke županije kao mikrolokacija i dalje se vodi Majdan, a ne Čerkezovac.

„Mikrolokacija Majdan je udaljenija od Une i puno manje loša nego Čerkezovac“, rekao je Vidan.

On smatra da se u javnosti stvara utisak da je o projektu već sve odlučeno, iako ključni dokument – Studija uticaja na životnu sredinu – još nije predstavljen javnosti niti je prošao zakonom propisanu proceduru.

Vidan je upozorio i da bi planovi Hrvatske za izgradnju novih nuklearnih kapaciteta mogli dodatno promijeniti razmjere cijelog projekta.

„Vlada Hrvatske navodno planira da gradi nuklearku, tako da više nije riječ o ograničenoj količini nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, nego možda i iz neke buduće nove nuklearke treba zbrinuti otpad. Lokalno stanovništvo opravdano strahuje da će sve to završiti kod njih“, rekao je Vidan.

Na okruglom stolu učestvovao je i predsjednik Udruženja Green Team iz Novog Grada Mario Crnković, koji je rekao da je Trgovska gora prije svega politička odluka donesena još krajem devedesetih godina.

„Kontinuirano u Hrvatskoj zanemaruju da je Trgovska gora suštinski politička odluka iz perioda 1997-1999. godine, tako da sam sa posebnim zadovolјstvom podsjetio na tu činjenicu. Nije prijalo ni to što sam ukazao na ignorisanje građana sa desne obale rijeke Une, kao i na zloupotrebu brige o ženskom zdravlјu u kontekstu promocije ideje da se radioaktivni otpad doprema nadomak Une“, rekao je Crnković.

On je upozorio da su građani sa desne obale Une godinama isključeni iz procesa odlučivanja, te da je Hrvatska politički i proceduralno unaprijed zaključila Trgovsku goru kao jedinu lokaciju.

„Ignorisali su kompletan prostor BiH, te politički, proceduralno i komunikaciono zaključali Trgovsku goru kao jedinu lokaciju, što je mimo najbolje svjetske prakse na koju se stalno pozivaju“, rekao je Crnković.

Prema njegovim riječima, najave o uključivanju Bosne i Hercegovine kroz javnu raspravu dolaze prekasno, jer su ključne političke odluke donesene prije više od dvije decenije.

Crnković smatra da hrvatske institucije sada pokušavaju stvoriti utisak da BiH ravnopravno učestvuje u postupku donošenja odluka.

„Nadležni u Hrvatskoj pripremaju strateške manevre kojima se namjerava, prema mom mišljenju, pro forme prikazati aktivno učešće BiH u procesu donošenja odluka, što svakako neće proći niti može suštinski uticati na razvoj slučaja jer su ključne greške već napravljene“, rekao je Crnković.

Načelnik opštine Dvor Nikola Arbutina ocijenio je da Hrvatska prvo donosi političku odluku, a tek potom provjerava da li je ona opravdana kroz studiju uticaja na životnu sredinu.

„Šta ako se dokaže da lokacija nije pogodna? Ima li država rezervnu varijantu?“, upitao je Arbutina.

Podsjećamo, pitanje Trgovske gore posljednjih mjeseci ušlo je u novu međunarodnu fazu nakon što je Bosna i Hercegovina pred Implementacionim komitetom Espoo konvencije u Ženevi pokrenula postupak zbog sumnje da Hrvatska nije poštovala međunarodne obaveze o prekograničnom uticaju na životnu sredinu.

Istovremeno, hrvatska strana tvrdi da postupak procjene uticaja tek ulazi u završnu fazu, dok predstavnici BiH i ekoloških organizacija upozoravaju da je izbor Čerkezovca kao lokacije za radioaktivni otpad politički određen još prije više od dvadeset godina i da se sada pokušava formalno opravdati kroz zakonom propisane procedure.

Dejan Rakita / GERILA

The post Radioaktivni otpad i Trgovska gora: Hrvatska najavila javnu raspravu i u BiH, aktivisti tvrde “Sve već politički odlučeno uz mnoge neregularnosti!” first appeared on Gerila.info.

U ekskluzivnim odgovorima za Gerilu, hrvatski Fond za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva NE Krško (Fond NEK) tvrdi da je postupak procjene uticaja na okoliš za Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Čerkezovcu formalno počeo tek ove godine i da će Bosna i Hercegovina “uskoro” dobiti zvaničnu notifikaciju prema Espoo konvenciji.

Iz Fonda NEK navode da je zahtjev za pokretanje postupka predat 2. aprila 2026. godine, dok je Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije Hrvatske 7. maja formalno objavilo početak postupka procjene uticaja na okoliš.

“Bosni i Hercegovini uskoro će biti upućena službena obavijest o početku postupka procjene utjecaja na okoliš, uz poziv da se očituje želi li sudjelovati u postupku procjene utjecaja na okoliš”, naveli su iz Fonda NEK za Gerilu.

Hrvatska strana tvrdi i da konačna odluka o prihvatljivosti Centra za okoliš još nije donesena, te da je “postupak tek započeo”.

Međutim, upravo ta formulacija izazvala je burne reakcije u BiH, posebno nakon što je hrvatski Fond NEK objavio izvještaj o realizaciji programa rada i finansijski izvještaj za 2025. godinu, iz kojeg je vidljivo da su brojni tehnički i sigurnosni segmenti projekta već ranije završavani.

Predsjednik Udruženja “Green Team” iz Novog Grada Mario Crnković tvrdi da taj dokument ruši ključnu argumentaciju hrvatske strane iznesenu u Ženevi.

“Riječ je o zvaničnom izvještaju o realizaciji programa rada i finansijskom izvještaju za 2025. godinu, koji nedvosmisleno potvrđuje da je projekat na Čerkezovcu već do kraja 2025. godine daleko odmakao. Dok su u Ženevi neuspješno pokušavali sve uvjeravati da će BiH biti uključena ‘dovoljno rano’, njihov sopstveni dokument pokazuje da je ključne faze projekta Hrvatska već odavno gurala iza zatvorenih vrata, bez stvarnog i pravovremenog uključivanja BiH”, rekao je Crnković za Gerilu.

On tvrdi da se iz samog izvještaja vidi da je Studija uticaja na okoliš već bila završena i poslata na završnu recenziju, da su sigurnosne analize pregledali stručnjaci Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), te da su na lokaciji već uklanjani objekti i vršene pripreme za budući transport i skladištenje radioaktivnog otpada.

“To znači da ovo više nije bio ‘projekat u početnoj fazi’, nego projekat koji je faktički već bio pripremljen za realizaciju”, upozorava Crnković.

Dok Hrvatska insistira da je Bosna i Hercegovina uključena u skladu sa međunarodnim procedurama, iz BiH dolaze potpuno drugačije interpretacije.

Zamjenik direktora Državne regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost BiH i predsjedavajući Ekspertskog tima BiH za Trgovsku goru Emir Dizdarević kaže da ostaje nejasno kako Hrvatska danas tvrdi da postupak tek počinje, ako je još početkom 2023. godine BiH zvanično dostavljen sadržaj Studije uticaja na okoliš.

“Nije mi jasno šta je onda bilo u februaru 2023. godine kada su nam poslali oficijelno preko diplomatskih kanala sadržaj Studije uticaja na okolinu i pitali nas da izrazimo, formalno-pravno, ako želimo da učestvujemo u procesu izdavanja Okolinske dozvole kao zainteresovana strana”, rekao je Dizdarević za Gerilu.

On otkriva i detalj sa sastanka u Ženevi koji dodatno komplikuje cijelu priču.

“BiH strana je pitala da li će Republika Hrvatska staviti u Komisiju koja provodi navedeni postupak predstavnika BiH kojeg BiH predloži, na šta je odmah odgovoreno da to ne može po zakonu Republike Hrvatske”, naveo je Dizdarević.

Hrvatska strana u odgovorima Gerili insistira i na tome da je BiH imala mogućnost da bude uključena u istraživačke radove na Trgovskoj gori, ali da tu mogućnost nije iskoristila na vrijeme.

“Odboru je pojašnjeno i da je od 2021. do 2024. održano šest neformalnih sastanaka predstavnika Fonda i stručnjaka iz BiH, mimo postupka Espoo konvencije. Mogućnost uključivanja stručnjaka iz BiH u provođenje istraživačkih radova dogovorena je na prvom održanom sastanku, ali BiH tu mogućnost nije iskoristila, jer je zahtjev podnesen tek po završetku istraživačkih radova”, navode iz Fonda NEK.

Dizdarević na to odgovara da BiH posjeduje kompletnu dokumentaciju o komunikaciji između dvije strane.

“Imamo dopise koje je Republika Hrvatska zaprimila i odgovor. Vjerovatno onaj koji te informacije plasira nije u potpunosti informisan”, rekao je Dizdarević.

U cijeloj priči posebno je važno pitanje šta će zapravo biti predmet daljeg razmatranja pred međunarodnim tijelima.

Dizdarević smatra da će Implementacioni komitet Espoo konvencije prije svega posmatrati formalnu komunikaciju i poštovanje međunarodnih procedura.

“Ipak, veoma je značajno što je prvi put BiH ozbiljno o ovom pitanju razgovarala pred trećom stranom i to Implementacionim komitetom Espoo konvencije”, kaže Dizdarević.

Dodaje da će ključni dokument biti izvještaj i preporuke koje bi Espoo komitet trebalo da pripremi do septembra ove godine.

“Preporuke su jako važne”, naglašava on.

Da je slučaj Trgovska gora daleko više od tehničkog pitanja smatra i Mario Crnković.

“Ne znam šta je gore, to što se nizaju pokušaji iz Hrvatske da se ozbiljan međunarodni problem koji su stvorili svedu na tehničko pitanje ili to što uz sav trud i sav novac nikako da uspiju”, kaže Crnković.

On upozorava da Hrvatska pokušava neformalnim sastancima i parcijalnom komunikacijom zamijeniti ono što su formalne međunarodne obaveze prema Bosni i Hercegovini.

“Ni po koju cijenu niti možemo niti smijemo dozvoliti da se BiH kao zemlju tretira kao statistu, da tu budemo za ukras projektu koji je neko trasirao političkom odlukom kasnih devedesetih. To je ponižavajući odnos, upakovan u hrpe floskula koje trebaju zamagliti suštinu”, kaže Crnković.

Prema njegovim riječima, ključni problem je upravo pitanje trenutka kada je BiH zaista trebala biti uključena.

“Kada kažemo rana faza projekta, to je proces dok su opcije još bile stvarno otvorene, dok lokacija nije bila faktički unaprijed određena, a Bosna i Hercegovina te riječi čuje nakon 26 godina od ključne političke odluke koja je izglasana u Saboru Hrvatske”, upozorava Crnković.

S druge strane, Hrvatska u odgovorima Gerili insistira da će BiH i njena javnost imati mogućnost dostavljanja mišljenja i podataka tokom postupka procjene uticaja na okoliš, te da konačna odluka još nije donesena.

Istovremeno, Provedbeni odbor Espoo konvencije zatražio je dodatnu dokumentaciju, prevode određenih dijelova studije i pojašnjenja hrvatskih propisa koji su citirani tokom sastanka u Ženevi.

Dizdarević smatra da upravo taj detalj pokazuje da slučaj Trgovska gora ulazi u novu, ozbiljniju međunarodnu fazu.

Prema njegovim riječima, pravni tim BiH već priprema nove međunarodne korake.

“Spremna je dokumentacija za traženje sučeljavanja pred Aarhus konvencijom kao i drugim međunarodnim dokumentima i EURATOM sporazumom”, rekao je Dizdarević.

Dok Hrvatska pokušava dokazati da je riječ o proceduri koja se odvija u skladu sa zakonima i međunarodnim pravilima, u BiH raste uvjerenje da je suštinska odluka o Trgovskoj gori donesena mnogo ranije i da se sada vodi bitka da se taj proces međunarodno ospori.

A upravo bi zaključci Espoo odbora mogli postati prvi ozbiljan međunarodni test cijelog projekta na Čerkezovcu. I ogroman problem za Hrvatsku jer je upravo za Gerilu, direktor Fonda NEK Josip Lebegner rekao da Hrvatska praktično nema alternativno rješenje ukoliko Trgovska gora ne bude realizovana.

„Neću vam lagati, Hrvatska nema plan B ukoliko iz bilo kog razloga Trgovska gora ne bude mogla primiti NSRAO“, rekao je Lebegner naglašavajući da bi se tek u tom slučaju otvarala pitanja daljih opcija.

Hrvatska je međunarodnim ugovorom sa Slovenijom obavezna da preuzme i zbrine polovinu nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško. Taj proces mora početi najkasnije do 2028. godine.

Ali kako se međunarodni pritisci budu pojačavali, a spor oko Trgovske gore ulazio u sve ozbiljnije pravne i političke sukobe, ostaje pitanje – da li će ovaj projekat na kraju postati veći problem za samu Hrvatsku nego za Bosnu i Hercegovinu?

Dejan Rakita / GERILA

The post Trgovska gora i radioaktivni otpad: Nema više bijelih rukavica — BiH i Hrvatska u otvorenom sukobu! first appeared on Gerila.info.

Ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS Bojan Vipotnik upozorava da su aktivnosti hrvatskestrane nelegalne i u suprotnosti sa međunarodnim obavezama.

„Sve intervencije koje Hrvatska sprovodi na lokaciji Čerkezovac su nelegalne, rade se bez saglasnosti Republike Srpske, odnosno BiH i time se krše odredbe Espo konvencije“, rekao je Vipotnik.

Prema njegovim riječima, upravo će to biti jedna od ključnih tačaka na predstojećem saslušanju u Ženevi, gdje će Hrvatska morati da objasni zbog čega radovi teku bez saglasnosti druge države i bez završene procedure projcene uticaja na životnu sredinu.

Espo konvencija je međunarodni sporazum koji obavezuje države da, prije nego što započnu projekte koji mogu imati značajan prekogranični uticaj na životnu sredinu, o tome obavijeste susjedne zemlje, uključe ih u postupak i omoguće javne konsultacije. U slučaju Trgovske gore ona je važna jer BiH tvrdi da Hrvatska preduzima radove i vodi postupak bez pune prekogranične procedure, a eventualna potvrda kršenja konvencije može dodatno ojačati pravnu i diplomatsku poziciju BiH pred međunarodnim tijelima.

Dodatnu sumnju, ističe Vipotnik, izaziva i činjenica da je hrvatsko ministarstvo nedavno priznalo da studija još nije završena.

„Od oktobra prošle godine slušamo kako je studija gotova, pa se nešto dodaje. Sada sami kažu da je nemaju“, naveo je Vipotnik, dodajući da postoje i izjave iz Hrvatske da će studiju „naštimati“, što, kako tvrdi, ukazuje na svjesno kršenje međunarodnih procedura.

I dok institucije BiH pripremaju argumente za međunarodnu pravnu i diplomatsku borbu, na lokalu, u Novom Gradu, povjerenje odavno ne postoji.

Mario Crnković iz udruženja Green Team upozorava da je rušenje objekata prije završetka studije „gaženje i onih posljednjih krhotina povjerenja koje je ostalo u slučaju Trgovska gora“.

On podsjeća da odluka o ovoj lokaciji nije nova, već politički trasirana još krajem devedesetih.

„Politička odluka iz 1999. godine da se na granicu sa BiH izguraju radioaktivni otpadi iz Nuklearne elektrane Krško, ali i drugi opasni otpadi, pokazuje se važnijom od zdravog razuma i dobrosusjedskih odnosa“, kaže Crnković.

Tokom devedesetih je razmatrano više potencijalnih područja za izgradnju centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, ali je na kraju u Prostornom planu Hrvatske ostala samo jedna lokacija – Trgovska gora, na teritoriji Dvora na Uni, male opštine u Hrvatskoj, u neposrednoj blizini granice sa BiH i Novim Gradom. Upravo je taj politički moment, a ne samo stručni kriterijumi, godinama u središtu kritika i u Hrvatskoj i u BiH.

Sagovornici Gerile iz Hrvatske potvrdili su da je izbor Trgovske gore u velikoj mjeri bio politički. Nekadašnja hrvatska ministarka i saborska zastupnica Anka Mrak Taritaš ranije je za Gerilu ocijenila da ova lokacija nije dobro rješenje i da su se okolnosti od njenog prvobitnog odabira značajno promijenile, posebno kada je riječ o zaštiti prirode i standardima okolišne zaštite.

„Kada je birana lokacija Trgovske gore, najmanje problema je bilo sa ovom lokacijom jer je tu bilo najmanje ljudi koji su se protivili. Ta lokacija je i slabo naseljena, što je očigledno bio jedan od ključnih kriterijuma. Danas su se stvari značajno promijenile, posebno u oblasti zaštite prirode, i smatram da sve lokacije treba ponovo preispitati“, rekla je Mrak Taritaš za Gerilu.

Iako su godinama postojale nade da će međunarodni pritisak zaustaviti projekat, to se, kako kaže Crnković, nije desilo.

„Nikad nije bila tajna da je riječ o politički trasiranom procesu obzirom da su političari u saboru Hrvatske odabrali lokaciju, ali riječ je o nečemu toliko lošem da je malo ko mogao da vjeruje. Govorili su mnogi da će to EU zaustaviti, da će Slovenija dići glas jer RAO nastaje na njenoj teritoriji, ali tišina. Stiče se utisak da im je sve preče od života nas sa ovog područja. Kružile su i kojekakve teorije zavjere koje su predviđale rješenja koja ni čarobni štapić ne može izvesti, ali činjenica je da nadležni u Hrvatskoj nastavljaju. I dan danas je nevjerovatno da se to dešava, da se to dešava baš nama, ali mašine su na terenu i pripremaju teren. Umjesto da BiH i Hrvatska imaju zajedničke razvojne projekte za ovu regiju, oni nama guraju radioaktivni otpad na granicu“, dodaje Crnković.

Za njega, problem više nije samo u Hrvatskoj.

„Svako malo imamo prebacivanje odgovornosti. Umjesto toga, svi, od građana do institucija, moramo koristiti sva zakonski dopuštena sredstva u odbrani prava na život“, upozorava Crnković.

Ovo pitanje, odavno, nije samo spor između dvije države. Za stanovnike Novog Grada, Kozarske Dubice, Kostajnice, Dvora i šireg područja uz Unu, riječ je o temi koja direktno zadire u pitanje vode, zemljišta, zdravlja i budućnosti ovog kraja. Hrvatska na Čerkezovcu ne planira samo prihvat nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, već i radioaktivnog institucionalnog otpada nastalog širom Hrvatske, uključujući otpad iz bolnica i naučnih instituta.

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je na sjednici održanoj 1. aprila 2026. godine razmatralo pitanje Trgovske gore i zatražilo od Savjeta ministara BiH da hitno realizuje zaključke iz januara 2026. godine. Od Savjeta ministara je zatraženo da u roku od 15 dana dostavi novu, detaljnu informaciju o aktivnostima Hrvatske i mjerama koje BiH preduzima.

Istovremeno, u Novom Gradu se za 9. april priprema posebna sjednica lokalne skupštine na kojoj će biti predstavljena strategija institucija RS i BiH pred nastup u Ženevi.

To nije prvi pokušaj da BiH ovu temu internacionalizuje. Još ranije su predstavnici domaćih institucija i ekspertskog tima pokušavali otvoriti ovo pitanje pred međunarodnim tijelima, upozoravajući da se radi o lokaciji koja ne bi smjela biti tretirana isključivo kao unutrašnje pitanje Hrvatske. Upravo je to jedna od ključnih poruka i danas – da se nuklearni i radioaktivni objekti ne mogu planirati na granici bez saglasnosti i punog učešća susjedne države.

Na državnom nivou, sve je više upozorenja da Hrvatska nema namjeru da odustane. Predstavnici vlasti i stručnjaci već su ukazali na geološke, seizmičke i hidrološke rizike lokacije, posebno nakon potresa koji su promijenili seizmičku sliku tog područja.

Lokacija Čerkezovac na Trgovskoj gori nalazi se u opštini Dvor u Hrvatskoj, na samoj granici sa Bosnom i Hercegovinom, svega nekoliko kilometara od Novog Grada. Planirana lokacija udaljena je oko dva kilometra vazdušnom linijom od centra grada i približno jedan kilometar od izvorišta vode koje napaja Novi Grad pitkom vodom, što dodatno pojačava zabrinutost lokalnog stanovništva.

Na nedavno održanom okruglom stolu u Parlamentarnoj skupštini BiH, stručnjaci su otvoreno doveli u pitanje sigurnost ove lokacije. Načelnica Odjeljenja za opservatorsku seizmologiju Republičkog hidrometeorološkog zavoda RS, Snježana Cvijić-Amulić, upozorila je da je nakon razornog zemljotresa u Petrinji „potpuno promijenjena seizmološka slika tog područja“ i da bi zbog toga trebalo odustati od izgradnje odlagališta na Trgovskoj gori.

Sličan stav iznio je i profesor hidrotehnike Munir Jahić, koji je naglasio da lokacija koja se nalazi u zoni uticaja potresa „ne može biti pogodna za odlaganje radioaktivnog otpada“, pozivajući se na geološke i hidrološke karakteristike terena.

I drugi stručnjaci ranije su upozoravali na slične rizike. Edin Delić, član Ekspertskog tima BiH za Trgovsku goru, ranije je za Gerilu rekao da „takvi objekti nigdje u svijetu nisu potpuno sigurni“, posebno kada se u obzir uzme protok vremena i neizvjesnost šta se može desiti za deset, dvadeset ili četrdeset godina. Posebno je upozoravao na apsurd da se takav objekat planira svega dva kilometra od izvorišta koje je važno za Novi Grad.

Politički pritisak na institucije BiH dodatno je pojačan i kroz zaključke sa istog skupa, gdje su poslanici u Parlamentarnoj skupštini BiH Saša Magazinović, Jasmin Emrić i Branislav Borenović zatražili snažniji odgovor prema Hrvatskoj, ali i prema institucijama Evropske unije – Evropskoj komisiji, Vijeću EU i Evropskom parlamentu.

Ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac tada je upozorio da Hrvatska „nema namjeru da odustane“ od projekta, te naveo procjenu da bi potencijalni uticaj odlagališta mogao zahvatiti oko 250.000 građana u 13 opština u sjeverozapadnom dijelu BiH.

U međuvremenu, otpor raste i među građanima. U školama se snimaju filmovi, organizuju tribine i protesti, a tema Trgovske gore postaje dio svakodnevnog života zajednica uz Unu. U Novom Gradu je ovih dana prikazan i film „Borba za opstanak“, koji su pripremili učenici Osnovne škole „Sveti Sava“, kao još jedan podsjetnik da se protivljenje ovom projektu prenosi i na mlađe generacije.

Uprkos svemu, ključni procesi i dalje su u rukama institucija – i rokova koji dolaze, ali u prolaze.

U narednim sedmicama očekuje se i zvanično podnošenje zahtjeva za procjenu uticaja na životnu sredinu od strane hrvatskog Fonda za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško.

Portal Gerila uputio je pitanja hrvatskom Fondu NEK (Fondu za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško), tražeći pojašnjenja o aktuelnim radovima na lokaciji Čerkezovac, statusu studije uticaja na životnu sredinu i planiranim narednim koracima. Odgovore ćemo objaviti po njihovom prijemu.

Fond NEK je i ranije tvrdio da na Trgovskoj gori planira gradnju skladišta, a ne trajnog odlagališta, te da bi radni vijek tog centra bio 40 godina. U ranijem razgovoru za Gerilu, direktor Fonda NEK Josip Lebegner tvrdio je da Hrvatska nema namjeru da na toj lokaciji skladišti visoko radioaktivni otpad, odnosno istrošeno nuklearno gorivo, te da za takav scenario ne postoje ni prostorni ni tehnički uslovi. Istovremeno je priznao da Hrvatska praktično nema rezervnu lokaciju ukoliko Trgovska gora ne prođe.

Da su institucije BiH “spavale” do skora po pitanju slučaja Trgovske gore potvrdio je, na neki način, upravo aktuelni direktor Fonda NEK.

„Vaša politika, odnosno političari iz BiH, se trgnula pod nekakvim pritiskom javnosti i to je u redu, jer prije nisu pratili ovu problematiku toliko. To je skroz legitimno da se konsultuju i da traže podršku, ali ovaj projekat ne ide toliko brzo koliko se misli i biće vremena da se sve iskomunicira“, rekao je direktor Fonda NEK Josip Lebegner ranije za Gerilu.

To je i jedan od razloga zbog kojih dio stručnjaka i aktivista ne vjeruje zvaničnim uvjeravanjima. Već ranije su se otvarala pitanja razlike između termina „skladište“ i „odlagalište“, kao i bojazan da bi jednom uspostavljen nuklearni objekat na toj lokaciji u budućnosti mogao biti proširivan ili dobiti novu funkciju. Mario Crnković je ranije upozoravao da se u dokumentima i javnoj komunikaciji hrvatske strane ta granica često zamagljuje, što dodatno pojačava nepovjerenje.

Crnković je rekao da je Ekspertski tim iz BiH više puta tražio od Hrvatske karakterizaciju radioaktivnog otpada na šta nije bilo odgovora.

“Јoš jedna u nizu obmana iz Hrvatske je raskrinkana, zahvaljujući medijima. Više puta su predstavnici Ekspertskog tima iz BiH tražili od Hrvatske karakterizaciju radioaktivnog otpada i svaki put bili manipulisani na različite načine. Svaki put su ostajali bez odgovora”, naglasio je Crnković.

Dodatne sumnje godinama izaziva i činjenica da je Hrvatska nakon neuspjelih pregovora sa Slovenijom na Bledu krajem septembra 2019.godine o zajedničkom rješenju u Vrbini kod Krškog praktično ostala samo na opciji Trgovske gore.

Iako je zvanično objašnjenje bilo da Slovenija nije prihvatila institucionalni otpad iz Hrvatske, više sagovornika Gerile ranije je tvrdilo da tako krupna i dugoročna odluka teško može biti opravdana sa svega nekoliko desetina kubika takvog otpada.

Zabrinutost izaziva i činjenica da, prema navodima iz Fonda NEK, Hrvatska praktično nema alternativno rješenje ukoliko Trgovska gora ne bude realizovana.

„Neću vam lagati, Hrvatska nema plan B ukoliko iz bilo kog razloga Trgovska gora ne bude mogla primiti NSRAO“, rekao je Lebegner u razgovoru za Gerilu, naglašavajući da bi se tek u tom slučaju otvarala pitanja daljih opcija.

Prema ranijim planovima hrvatskih institucija, Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori trebalo bi da počne sa radom 2028. godine, što znači da su upravo naredne dvije godine ključne za završetak svih procedura i izgradnju objekta.

U razgovoru za Gerilu još u novembru 2023. godine direktor Fonda NEK najavljivao je da će studija uticaja biti predstavljena najkasnije 2025. godine i BiH strani, nakon čega bi uslijedile javne rasprave, dozvole i početak gradnje tokom 2025. ili 2026. godine.

„Predviđanja su da gradnja treba da počne 2025. ili 2026. godine da bismo skladište imali spremno do 2028. godine i početka rada Centra“, rekao je tada Lebegner.

Međutim, danas, u aprilu 2026. godine, odnosno dvije i po godine kasnije, studija još nije završena, dok se na terenu u bivšoj kasarni Čerkezovac već izvode radovi – što jasno pokazuje da se ovaj sporni projekat gura unaprijed, dok ključni procesi kasne, a vrijeme koje BiH ima za reakciju ubrzano ističe.

Dejan Rakita / GERILA

The post Trgovska gora bez studije: Hrvatska ruši objekte za radioaktivni otpad, BiH sprema argumente za spor u Ženevi first appeared on Gerila.info.

Nedavno rušenje osam objekata u kompleksu bivše kasarne u Čerkezovcu, o čemu je Gerila pisala, kojim je oslobođen prostor za buduće skladište srednje i nisko radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, ali i institucionalnog otpada nastalog na teritoriji cijele Hrvatske, izazvalo je novi talas zabrinutosti u pograničnim krajevima Bosne i Hercegovine.

Federalno ministarstvo okoliša i turizma (FMOiT) potvrdilo je da nije dobilo nikakvu zvaničnu informaciju od hrvatskih institucija – ni preko Ministarstva vanjskih poslova BiH, ni bilo kojim drugim diplomatskim putem.

U saopštenju za javnost navodi se da Ministarstvo nema podatke ni o statusu Studije uticaja na životnu okolinu, niti o tome kako će ista biti dostupna javnosti u BiH. Iako hrvatske vlasti tvrde da se rušenje „ne može povezati s izgradnjom Centra za zbrinjavanje otpada“, činjenica da objekti nestaju prije nego što je objavljena ijedna analiza okolišnih rizika stvara opravdanu sumnju.

Ignorisanje međunarodnih obaveza

Pravni tim BiH koji prati slučaj upozorava da se Hrvatska ponaša suprotno obavezama koje proizlaze iz ESPOO konvencije o prekograničnim uticajima na životnu sredinu.

„Formalne konsultacije koje ne uzimaju u obzir primjedbe druge strane predstavljaju direktno kršenje međunarodnog prava“, navodi se u Strategiji pravne zaštite interesa BiH.

U praksi to znači da Hrvatska donosi ključne odluke o skladištenju radioaktivnog otpada bez učešća BiH stručnjaka i institucija.

„Sa žaljenjem konstatujemo da Hrvatska odbija da se u istraživanja lokacije Čerkezovac uključe eksperti iz BiH“, navodi FMOiT. „Na taj način onemogućava se zajedničko istraživanje šireg područja koje obuhvata i teritoriju BiH, a koje bi jedino moglo dati realnu procjenu rizika.“

Prema mišljenju domaćih eksperata, teren Trgovske gore spada u najkompleksnije geološke sisteme u regiji. Podzemne vode, klizišta i seizmička nestabilnost čine ga izuzetno osjetljivim, a bilo kakva odluka donesena bez zajedničkih istraživanja mogla bi imati dugoročne posljedice po ljude i ekosistem rijeke Une.

„Licemjerstvo evropske birokratije“

Ekološki aktivista iz Novog Grada, Mario Crnković, je i ranije upozoravao da je Trgovska gora „simbol licemjerstva evropske birokratije“.

„Institucije EU često nam drže lekcije o standardima, a onda gledamo kako članica EU gura svoj otpad na samu granicu sa siromašnijom zemljom“, kaže Crnković.

Po njemu, objašnjenja iz Hrvatske da „još ništa ne grade, već samo ruše zgrade“ djeluju tragikomično.

„Da to radi BiH, imali bismo sankcija više nego Rusija. Očigledno postoje dupli aršini“, dodaje.

Podsjeća i da BiH ima formalno-pravnu osnovu za tužbu protiv Hrvatske, ali da država kasni s ispunjavanjem obaveza prema francuskoj advokatskoj kancelariji angažovanoj na slučaju.

„Ti pravnici nisu dobili ni marku. Da sam ja na njihovom mjestu, prvo bih tužio BiH zbog nepoštivanja ugovora, a zatim i Hrvatsku“, ironično zaključuje Crnković.

Ekološka i društvena prijetnja

Ekološke organizacije u BiH upozoravaju da projekat Trgovska gora nije samo ekološki, nego i socijalni problem.

Planirano skladište, udaljeno tek nekoliko kilometara od granice i izvorišta Une, moglo bi izazvati pad vrijednosti zemljišta, odlazak stanovništva i udar na turizam.

Regija koja živi od čiste vode, rijeka, eko-turizma i poljoprivrede mogla bi se pretvoriti u prostor straha i ekonomske stagnacije.

„Ovo nije samo priča o otpadu na granici dvije zemlje. Ovo je globalni test – da li se radioaktivni i drugi opasni otpadi mogu gurati na granice siromašnijih država“, poručuje Crnković.

Milion maraka za istraživanja – i dalje bez zajedničkog terena

Bosanskohercegovačke institucije, uz podršku Fonda za zaštitu okoliša FBiH, do sada su izdvojile gotovo milion maraka za istraživanja i praćenje stanja na terenu.

Zavodi za hidrometeorologiju, geologiju, javno zdravstvo i agropedologiju provode mjerenja, ali bez pristupa hrvatskoj strani granice — što čini procjenu nepotpunom.

„Stav eksperata je jasan – Studija uticaja na okoliš ne može se izraditi bez zajedničkog rada istraživača s obje strane Une“, navodi se u saopštenju FMOiT.

Uprkos apelima, Hrvatska nije zatražila nijedan dokument iz BiH o zaštiti izvorišta pitke vode, planovima prostornog razvoja niti o minskim poljima koja se i dalje nalaze na području uz granicu.

Borba koja tek traje

Dok hrvatski zvaničnici smiruju javnost tvrdnjama da je riječ o „niskom i srednje radioaktivnom otpadu“ i da će sve biti „sigurno po najvišim standardima“, povjerenje stanovništva ne može se izgraditi bez transparentnosti.

U Dvoru na Uni lokalna vlast, svjesna političkih i finansijskih pritisaka, pokušava balansirati između straha građana i obećanih subvencija iz Zagreba. Općina i županija trebalo bi da dobijaju oko milion i po eura godišnje ako prihvate skladište.

No, kako kaže mještanka Dvora Verica Zuber u razgovoru za HRT, „to što drugi uzimaju novce, a sirotinju truju – to mi se ne sviđa“.

Trgovska gora nije samo tehničko pitanje zbrinjavanja otpada. Ona je ogledalo odnosa moći, politike i etike u regionu koji još traži osnovne standarde odgovornosti.

Dok Hrvatska ruši zgrade i ubrzava procedure, Bosna i Hercegovina i dalje čeka da je neko službeno obavijesti o planovima koji bi mogli decenijama, možda i vjekovima, oblikovati život uz rijeku Unu.

GERILA

The post Radioaktivna tišina: Hrvatska ruši skladišta, a BiH i dalje bez odgovora o projektu Trgovska gora first appeared on Gerila.info.

„Praktično se pokušava legalizovati 25-godišnja politička odluka da se nuklearni otpad smjesti uz samu granicu sa Bosnom i Hercegovinom, kroz zakon po hitnom postupku. To nije zakonodavna potreba – to je izbjegavanje dijaloga, demokratskih procedura i pravde“, izjavio je za medije Mario Crnković, predsjednik Udruženja Green Team.

Crnković ističe da je Hrvatska na raspolaganju imala četiri potencijalne lokacije – Psunj, Papuk, Moslavačku goru i Trgovsku goru – ali je u parlamentarnim procedurama sve osim Trgovske gore izbrisano još krajem 1990-ih. “Sve tri lokacije su odbačene političkim odlukama – na inicijativu Jadranke Kosor, Janka Bobetka i drugih. Ostavljena je samo Trgovska gora, vidi čuda, na prostoru bivše Republike Srpske Krajine – kao jasna politička poruka o odnosu prema BiH”, navodi Crnković.

„Vrijeme ističe, a međunarodna reakcija izostaje“

Dodaje da je krajnje vrijeme za pokretanje međunarodnih mehanizama i traženje ekspertske podrške, uključujući EU. “Nuklearni otpad se ne odlaže na granicu susjedne države. BiH nije nuklearna zemlja – ne raspolažemo ekspertizom da se nosimo s ovim izazovom bez podrške. Potrebna nam je stručna, diplomatska i pravna pomoć.”

U međuvremenu, hrvatske vlasti su – prema informacijama iz javnosti – već pokrenule pripremne radove na lokaciji Čerkezovac, uklanjajući objekte i pripremajući teren. Istovremeno, hrvatski Fond za razgradnju NE Krško angažovao je firmu EURKO iz Zagreba za dodatne zahvate, što potvrđuje zabrinutost da se zakon priprema samo kao zadnji formalni korak.

BiH i dalje bez jasne strategije

Portal Gerila.info je u nedavno objavljenom tekstu “Vrijeme curi, a ulog je ogroman: Šta se dešava sa Trgovskom gorom?” detaljno prikazao kako BiH zaostaje u institucionalnom odgovoru na prijetnju iz Hrvatske. Iako postoji ekspertski tim, njegov rad je ograničen tehničkim i administrativnim preprekama. Rad na terenu je dodatno usporen zbog potrebe za deminiranjem zone, a politička podrška na državnom nivou gotovo da ne postoji.

“Green Team već deset godina vodi ovu borbu, i na izmaku smo snaga. I dalje nismo dobili jedinstven institucionalni stav, a Hrvatska koristi sve manevre kako bi završila posao. Ako se ovako nastavi, nećemo imati nikakve šanse”, upozorava Crnković.

Novi zakon: „Leks Trgovska gora“?

Prema sadržaju prijedloga zakona, Hrvatska nastoji kroz leks specijalis i hitnu proceduru omogućiti gradnju Centra za zbrinjavanje otpada bez punog postupka procjene uticaja na okoliš, što krši međunarodne obaveze – prije svega Konvenciju iz Espooa, ali i obaveze prema Aarhuskoj konvenciji i bilateralnim sporazumima sa BiH.

Green Team smatra da zakon ne samo da predstavlja opasnost za zdravlje ljudi i ekosistem rijeke Une, već i direktan politički signal da interesi lokalne zajednice u Novom Gradu, kao i države BiH, za Zagreb ne znače ništa.

Gerila

The post Hrvatska priprema zakon za Trgovsku goru, “Green Team”: Nuklearni otpad guraju uz granicu bez stida i procedure first appeared on Gerila.info.

Jučerašnja vijest da su pojedini članovi Ekspertskog tima BiH zaduženog za Trgovsku goru isplaćeni po 7.000 KM honorara zaparala je uši mnogima, baš kao i raniji podatak da je Pravni tim rasformiran nakon što je posao preuzela advokatska kuća Laborde Lav iz Pariza.

Green Team, vjerovatno jedina organizacija koja se godinama uporno bavi ovom temom, upozorava da Hrvatska „radi punom parom“, dok BiH drema.

“Hrvatska kreće s rušenjem objekata na Trgovskoj gori kako bi oslobodila prostor za dugoročno skladište radioaktivnog otpada. Bosna i Hercegovina još nije reagovala ni na koji način, što je neprihvatljivo. U narednom periodu insistiraćemo na formalnom reagovanju ili ćemo nastupiti kao građani – načina ima”, poručuju iz Green Teama.

Aktivisti Green Teama u posljednjih su nekoliko mjeseci učestvovali ma sedam javnih tribina u sjeverozapadnoj BiH, ali upozoravaju da je u javnosti nemali broj performansa „koji su sami sebi svrha“. Hrvatska je, za to vrijeme, pojačala propagandni napad. Hrvatska je, za to vrijeme, pojačala propagandni napad.

„Kupovina“ javnog mnjenja s druge strane Une

Fond za finansiranje razgradnje NE Krško (Fond NEK) nedavno je donirao oko 200.000 eura za 98 projekata na području opštine Dvor: od kulture i sporta do „kupnje šljive čačanske rodne“ i „adaptacije zgrade za skladištenje“. U Green Teamu tvrde da je riječ o direktnom pokušaju da se lokalno stanovništvo privoli na projekat skladišta: „Novac je dobio svako ko je iole pismeno predao zahtjev.“

Naknade, advokati i (ne)vidljivi rezultati

Savjet ministara BiH je krajem maja usvojio izvještaj o radu Koordinacionog tijela i Ekspertskog tima, ali je istovremeno donešena odluka o prestanku važenja odluke o imenovanju Pravnog tima za izradu strategije pravne zaštite interesa BiH, nakon angažovanja međunarodne advokatske kancelarije Laborde Lav  iz Pariza, čije će usluge do kraja iduće godine koštati oko 300.000 eura.

“Za sada francuski advokati rade dobar posao, međutim često čujemo i neracionalan optimizam koji kaže da će oni sve riješiti. Ne, neće. Njihovo je da rade sa onim šta im dostavimo, a tu je itekako velika naša odgovornost pri pripremi argumentacije”, upozorava Mario Crnković iz Green Teama. „Prevelik je ulog da bismo čekali druge – dužni smo glasno braniti pravo na život.“

Green Team upozorava da su odgovorne institucije iz Zagreba „definitivno krenule“ u donošenje metodologije izbora lokacije – i „nije teško pogoditi“ koji će teren zadovoljiti te kriterije. Istovremeno, BiH nema jasnu međunarodnu podršku, a nijedna članica EU zvanično nije jasno i glasno iskazala stav po ovom pitanju. 

Ekspertski tim i honorari od 7.000 KM

Dio članova Ekspertskog tima dobiće naknade od po 7.000 KM za angažmane u proteklom periodu.

“Ne znamo imena, ali svakako će u jednom trenutku biti zanimljivo analizirati, ko je šta radio i koliko za to bio kompenzovan. Ima ljudi koji su stvarno svojski radili svoj posao, ali, postoje dvije strane medalje – nećemo trčati za zaključcima“, kažu u Green Teamu.

Dobro je što su određena istraživanja podržana, priznaju ekolozi, ali upozoravaju da postoji rizik: „Odgovornost za sve može pasti na akademsku zajednicu, dok se institucije povlače. Argumente za osporavanje Trgovske gore moramo graditi i drugim kanalima.“

Vrijeme curi, a ulog je ogroman

Bez odlučne strategije i međunarodne podrške Bosna i Hercegovina ulazi u trku s vremenom. Hrvatska već ruši stare objekte na lokalitetu stare vojne kasarne Čerkezovac, „kupuje“ lokalnu podršku i oblikuje kriterije koji vode ka jedinom ishodu – odlagalištu radioaktivnog otpada na samoj granici sa BiH.

Green Team, uz rijetke istinske saveznike u civilnom sektoru, poziva na hitno i glasno reagovanje.

“Ako se sada ne borimo, ostatak Evrope neće to uraditi umjesto nas. Trgovska gora nije samo lokalno pitanje – to je pitanje prava na život za cijelu BiH”, dodaju iz ovog udruženja.

Hoće li institucije BiH konačno preuzeti odgovornost ili će, kako kažu aktivisti, (p)ostati tihi saučesnici ovog ekološko-političkog (ne)djela i nezapamćenog presedana u međunarodnoj praksi?

Odgovor bi mogao stići ranije nego što mislimo.

Dejan Rakita / GERILA

The post Vrijeme curi, a ulog je ogroman: Šta se dešava sa Trgovskom gorom? first appeared on Gerila.info.

Oni su ove jelke postavili uz granični prelaz između BiH i Hrvatske u Novom Gradu,  a uz jelku su postavili i burad koju su označili kao radioaktivne.

“Upotpunili smo novogodišnji ugođaj koji nam je priredila Hrvatska i prilaz graničnom prelazu Novi Grad – Dvor smo obilježili buradima sa znakom radioaktivnosti. Iz Hrvatske su najavili da će krajem godine koja je na izmaku objaviti studiju uticaja na životnu sredinu za koju u startu tvrde da će omogućiti gradnju nuklearnog objekta na granici. Preko 25 godina živimo pod prijetnjom Hrvatske, a ulazak u 2025. godinu je korak u susret raspletu vezanom za slučaj Trgovska gora”, kaže za Gerilu Mario Crnković, predstavnik ove organizacije.

Prema njegovim riječima, Hrvatska je još 1999.godine političkom odlukom ucrtala Trgovsku Goru kao mjesto za odlaganje radioaktivnih i drugih opasnih otpada, što svjedoči 25-ogodišnjem ignorisanju stavova građana.

Dodaje da na taj način, duže od 25 godina, građane BiH nisu ni na koji način uključeni u procese donošenja odluka izgradnje nuklearnog objekta, koji se nalazi uz neposrednu granicu, od kog će većinu negativnih uticaja baš snositi građani BiH.

“Početkom godine očekujemo performans objavljivanja studije uticaja na životnu sredinu, o kom nadležni u Hrvatskoj već sada govore da će biti povoljan za izgradnju nuklearnog objekta uz Unu. Kažem performans jer bez kompletiranih istraživanja na teritoriji obe zemlje, bez ovažavanja prava na život nas koji živimo u Krajini, državni projekat susjedne zemlje je ništa drugo do bezobrazan pokušaj guranja radioaktivnih otpada u tuđe dvorište. 2025, godina je godina odluke, a naše je da se doslovno svim zakonski dozvoljenim sredstvima izborimo za pravo na život. Branimo gole živote, ovdje nema prostora za povlačenje“, zaključio je Crnković.

Gerila.info

The post Upozorenje iz Novog Grada: Novogodišnja jelka sa znakovima radijacije first appeared on Gerila.info.

Program „Rijeka“ ima za cilj osnažiti mlade da kroz edukaciju, praktične akcije i regionalnu saradnju aktivno doprinesu održivim zajednicama. Pored toga, pruža podršku i mentorstvo, omogućavajući mladima da razvijaju inicijative koje ne samo da unapređuju njihov lokalni prostor već i jačaju njihovu svijest o globalnim ekološkim pitanjima.

Program „Rijeka“ u brojkama

Rezultati programa za 2024. godinu su impresivni:

•79 angažovanih volontera,

•269 volonterskih sati,

•590 direktnih korisnika,

•Blizu 9.000 KM obezbijeđeno za projekte mladih, uz dodatnih 3.700 KM podrške sugrađana.

„Ovi podaci ne govore samo o uspjehu programa, već i o energiji i predanosti mladih koji su spremni da preuzmu odgovornost za svoju zajednicu,“ izjavio je Mario Crnković, predsjednik Udruženja „Green Team“.

Simbolika petka 13.

Crnković je posebno istakao značaj održavanja konferencije na „nesrećni“ petak 13.

„Odabrali smo ovaj datum kako bismo poslali jasnu poruku – mi smo kreatori svoje sreće. Ono što činimo ili ne činimo određuje hoćemo li biti srećni. Danas sam srećan jer vidim mlade koji su spremni da rade na promjenama. Naša misija kroz program ‘Rijeka’ pokazala je da trud vrijedi,“ rekao je Crnković.

On je istakao značaj pilot-programa „Rijeka“, realizovanog uz podršku Fondacije Robert Boš. Kroz pet podržanih projekata mladi su pokazali kako zajednički rad može donijeti konkretne promjene.

„Iskustva koja smo mi, stariji, stekli tokom decenije volontiranja, pretočili smo u ovaj program. Sada možemo reći da je to bio pravi potez,“ dodao je Crnković.

Borba za Trgovsku goru: Ekologija kao pitanje opstanka

Jedna od ključnih tema konferencije bila je višegodišnja borba „Green Team-a“ protiv odlaganja radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori.

„Za nas Trgovska gora nije ni projekat ni aktivnost – to je pitanje opstanka. Nećemo stati dok Hrvatska ne odustane od ideje da na samo kilometar od Une odlaže opasni otpad,“ poručio je Crnković.

Posebno je apelovao na institucije BiH da se aktivnije uključe.

„Diplomatsko-konzularna predstavništva moraju se snažnije zalagati za ovo pitanje. Akademska zajednica treba dati svoj doprinos kroz studije i analize koje će argumentovati ono što građani već godinama tvrde,“ istakao je Crnković.

Glas mladih: Heroji lokalnih zajednica

Mladi učesnici programa „Rijeka“ podijelili su svoja iskustva, naglašavajući značaj volontiranja za zajednicu i njihovu ličnu satisfakciju.

Boris Mišić, učenik devetog razreda iz Kozarske Dubice, govorio je o svom radu na projektu vanjske učionice.

„Ova učionica nije samo za nas đake – koristi je cijela zajednica. Radili smo na označavanju vrsta drveća u školskom dvorištu i farbali letvice s nazivima. Osjećam se korisno i ponosan sam što sam bio dio ovog projekta. Volontiranje mi je pomoglo da shvatim koliko je važno čuvati okolinu,“ rekao je Boris.

Jovana Filipović, učenica Srednje škole „Đuro Radmanović“ iz Novog Grada, istakla je značaj rada u ekološkoj sekciji.

„Pošumljavali smo i čistili obale rijeka, čuvajući našu prirodu. Rezultati koje vidimo su vrijedni svakog truda. Drago mi je što smo imali priliku učestvovati u projektu koji ima tako veliki značaj za našu zajednicu,“ rekla je Jovana.

Budućnost mladih u očuvanju prirode

Konferencija je zaključena porukom o značaju mladih u očuvanju životne sredine.

„Mladi nisu samo budućnost – oni su sadašnjost. Njihova energija i posvećenost su ključni za stvaranje održivih zajednica. Ponosan sam na sve njih i siguran da će svojim radom inspirisati još mnogo ljudi,“ rekao je Crnković.

Program „Rijeka“ postao je primjer kako osnaživanje mladih i ulaganje u lokalne inicijative mogu imati dalekosežan uticaj, čineći zajednice boljim mjestom za život i šaljući snažnu poruku o važnosti očuvanja prirode za buduće generacije.

Dejan Rakita/GERILA

The post Zaštita životne sredine u rukama mladih: Program “Rijeka” povezao zajednice i inspirisao promjene (FOTO, VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Crnković je nedavno, kao predstavnik Green Team-a, prisustvovao diskusiji u okviru Evropskog parlamenta, gdje je imao priliku da predstavi zabrinutost građana BiH u vezi sa ovim projektom.

„Naša borba nije samo lokalna, već međunarodna. Hrvatska planira da postavi radioaktivni otpad u blizini naše granice, a mi nemamo nikakve koristi od rada nuklearne elektrane. Naša jedina odgovornost jeste da zaštitimo naše građane i životnu sredinu,” izjavio je Crnković.

Prema njegovim rečima, jedan od glavnih izazova je to što Hrvatska nije voljna za saradnju i transparentnu razmenu informacija.

„Očekivati od Hrvatske da proaktivno sarađuje je iluzorno. Odluka o Trgovskoj gori je donijeta politički, još 1999. godine, i svi kasniji potezi usmjereni su ka opravdavanju te odluke. Sva obećanja iz Hrvatske o dobijanju podataka ostala su neispunjena”, dodaje Crnković. On je dodao da posjeta EU parlamentu jeste korisna ali daleko od toga da je dovoljna za konkretne promjene vezano za odluku Hrvatske o namjeni Trgovske gore.

“Nije realno očekivati da će iko pokucati nama na vrata i pitati nas, koji su naši problemi i ponuditi nam pomoć. Problem Trgovske gore mora biti nošen na prag onima koji uzrokuju ili mogu biti dio rješenja. Uloga Evropske unije je značajna u kontekstu ovog slučaja. Nije dovoljno povremeno informisati predstanike Evropske unije u BiH koji u prethodnom periodu nisu imali dovoljno sluha za ovaj problem. Moramo ići po širini, obezbjediti da imamo što bolju informisanost svih relevantnih aktera, a ne dovoditi se u neizvjesnost da li je veličinu i značaj problema shvaćen od strane nekog pojedinca. Sistematski pristupi, korištenjem argumenata su imperativ ukoliko želimo rezultate, a ako nam nije stalo do života građana ovog područja, onda ćemo mi koji živimo uz targetirano područje kofer u ruke i što dalje od Trgovske gore”, kaže za Gerilu Crnković.

Na naše pitanje da li hrvatska strana aktivno sarađuje sa bosanskohercegovačkom, Crnković ističe da je bilo iluzorno i očekivati tako nešto.

“Nakon što je političkom odlukom Trgovska gora odabrana kao lokacija gdje će se skladištiti radioaktivni otpad i kada su ovu lokaciju ucrtali u prostorni plan kao jedinu lokaciju za odlaganje tog otpada,  svi procesi koji su se nakon toga dešavali su zapravo usmjereni da dokazuju da je politička odluka opravdana. Iz tog razloga ni u narednom periodu, nije realno očekivati otvorenost, već poštovanje onog minimuma razmjene informacija, za koji ocijene da im ne može ugroziti realizaciju zamisli. Ekspertski tim je u više navrata dobijao obećanja da će dobiti rezultate istraživanja, da bi BiH mogla uskladiti svoja ispraživanja, međutim to je ostalo na obećanju koje nije ispunjeno, a ova obećanja nikad predstanici iz Hrvatske nisu htjeli uvrstiti u zapisnike ili na bilo koji način ispoštovati. Iz tog razloga nemamo informaciju ni kada će biti objavljena Studija uticaja na životnu sredinu, obzirom da je komunikacija između dvije zemlje poražavajuća. Iz medija znam da su planirali objaviti dokument krajem ove godine, a kada će se to desiti, ne možemo znati“, dodaje on.

A upravo je navedena Studija uticaja na životnu sredinu, koju priprema hrvatska strana, najvažniji dokument u čitavom procesu jer treba sagledati i negativne uticaje na ljude i životnu sredinu koje nosi ideja smještanja radioaktivnog i drugog opasnog otpada na Trgovsku goru.

“Obzirom na netransparentnosti koje prate slučaj Trgovska gora i ignorisanja realnog sagledavanja uticaja na teritoriju BiH, već sada možemo znati da će dokument sam po sebi biti u velikoj mjeri manjkav, jer nemoguće je napraviti studiju ukoliko se ne uzimaju u obzir svi relevantni podaci, za obe zemlje, a ne frizirani podaci koji će biti rezultat filtriranja kojekakvih konsultanata koji imaju za cilj uspjeh namjere da se na samu granicu smjeste radioaktivni i drugi opasni otpadi. Građani Novog Grada i drugih Krajiških opština nisu i neće snositi posljedice političkih odluka iz Hrvatske, niti to što je Hrvatska imala energetske i ekonomske benefite od rada Nuklearne elektrane Krško, koja je podsjećanja radi, dijelom jednim dijelom finansirana i sredstvima koje Jugoslavija dobijala kao odštetu za ratnu štetu tokom drugog svjetskog rata”, naglašava Crnković.

Osim prisustva u Evropskom parlamentu, Crnković je učestvovao na godišnjoj skupštini mreže Nuclear Transparency Watch, koja okuplja kvalifikovana tehnička lica, predstavnike akademske zajednice i organizacije koje se bave pitanjima vezanim za nuklearnu energiju. Transferi znanja sa ovih sastanaka, kako kaže, pomažu u pripremi za buduće pravne procese.

„Od velike je važnosti da se borba podigne na međunarodni nivo. Ovo nije samo problem Bosne i Hercegovine ili Hrvatske – slučaj Trgovska gora predstavlja presedan koji će uticati na međunarodnu praksu u upravljanju opasnim otpadom,” naglašava Crnković.

Crnković ističe da Ekspertski tim BH za pitanje Trgovske gore trenutno funkcioniše u nešto izmjenjenom formatu.

“Unutar Ekspertskog tima su podjeljene tematske oblasti, na kojima se u saradnji sa akademskom zajednicom radi na pripremi argumentacije. Rad Pravnog tima ne mogu karakterisati jer u ovom trenutku i nemaju preuzete specifične zadatke, ukoliko izuzmemo prethodni rad na izradi strategije pravne zaštite i angažmane koje su imali prilikom odabira međunarodne pravne kuće. Ovaj proces je završio odabirom pravne kuće iz Francuske od koje s razlogom imamo velika očekivanja. S druge strane, važno je da budemo svjesni da pravnici nisu mađioničari, tako da je važno da pripremimo argumentaciju da bi smo tokom sudskih procesa uspjeli odbraniti pravno na život svih nas na prostoru sjeverozapadnog dijela BiH”, dodaje on u razgovoru za naš portal.

Dejan Rakita/GERILA

The post SLUČAJ TRGOVSKA GORA: EU parlamentarci napokon upoznati o namjerama Hrvatske o odlaganju radioaktivnog otpada u blizini Novog Grada i rijeke Une first appeared on Gerila.info.

Neko ko već godinama alarmira BiH javnost, tradicionalno uspavanu po pitanju mnogih pitanja a koja nisu dnevnopolitička, po ovom pitanju je Mario Crnković, eko aktivista Green tima iz Novog Grada.

Mario kaže da su u ovom slučaju, po pitanju alarmiranja javnosti pa i rada institucija BiH, pokretačka snaga ljudi, a ne političari.

“Da mi je neko 2015. godine rekao sa čim ću se sve susretati, teško da bih imao hrabrosti upustiti se u ovako nešto, gdje prljav novac i prljavi karakteri rade o glavama svih nas. Ali osam godina kasnije, stvari su itekako drugačije. Raduje me što su građani zemlje sa milion problema, zemlji poznatijoj po podjelama nego po ičemu drugom, uspjeli su se ujediniti oko jedne stvari, oko zajedničke borbe za život. Mi branimo pravo na život bez prijetnje nuklearnog objekta i tu nema nazad”, ističe Mario u izjavi za naš portal.

Priča oko Trgovske gore, odnosno lokacije Čerkezovac, gdje se nalazila stara kasarna JNA a kasnije i Hrvatske vojske, seže do 1988.godine kada je počeo proces izbora lokacija odlagališta za radioaktivni otpad (RAO). Hrvatska je 1993. utvrdila 7 potencijalnih područja za smještaj RAO: Petrova gora, Trgovska gora, Moslovačka gora, Bilogora, Papuk-Krndija, Psunj i Požeška gora.

Na kraju su, 1997. godine, ostale samo 4 i to Trgovska gora, Moslovačka gora, Psunj i Papuk. I tu na scenu stupa politika.

U intervjuu za naš portal, direktor Fonda za finansiranje razgradnje i zbrinjavanje radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva NuklearnNSe elektrane Krško (Fond NEK) Josip Lebenger kaže da je na kraju u usvojenom prostornom planu u Saboru 1999.godine završila samo jedna lokacija, Trgovska gora.

“Vlada RH je 2018. godine prihvatila taj nacionalni program zbrinjavanja radioaktivnog otpada koji je definisao i tu lokaciju Čerkezovac na Trgovskoj gori. Fond je lokaciju 2020. godine preuzeo na upravljanje. Ne mogu tvrditi da li je tu bilo političkih odabira, ali znam da za sve predložene lokacije nije bilo istražnih radnji ali je postojalo dovoljno podataka na osnovu kojih su se određivale te lokacije tada. Bilo koja da je od njih ušla u Prostorni plan ne bi se pogriješilo jer su sve bile prikladne. Ta lokacija je postala aktuelna 2019. godine kada se mi nismo uspjeli dogovoriti sa Slovencima oko zajedničkog skladištenja NSRAO”, ističe Lebegner.

Anka Mrak Taritaš, predsjednica GLAS-a i zastupnica u hrvatskom Saboru, ali i nekadašnja ministrica građevinarstva u Vladi Hrvatske, se u razgovoru za naš portal slaže da odabir lokacije Trgovkse gore nije dobro rješenje i da je tome doprinjela isključivo politika.

“Kada je birana lokacija Trgovske gore, najmanje problema, da tako kažem, je bilo sa ovom lokacijom jer je tu bilo najmanje ljudi koji su se protivili. Ta lokacija je i slabo naseljenja. Iz perioda kad su birane lokacije, a tada su radili lobiji, ali su se danas stvari znatno promijenile pogotovo iz oblasti zaštite prirode i stoga mislim da sve lokacije treba preispitati”, ističe  Mrak Taritaš.

Danijel Prerad, novinar Večernjeg lista iz Siska, nekoliko puta je pisao o ovoj temi.

“Kada govorimo o lokacijama, Moslovačku goru je uspjela eliminisati Marijana Petir, koja tamo živi i koja je tada bila HSS-ov kadar u Vladi Hrvatske. Papuk, kao veliko lovište, je “izbio” Vlado Zec, tadašnji vlasnik koncerna Kamen Ingrad, i ekipa jakih HDZ-ovih saborskih zastupnika. Marijana Petir je jedina bila protiv i lokacije na Trgovskoj gori i ona je tu ostala principijelna. Međutim činjenica je da su sve tri te lokacije jednako vrijedne, nema nikakav minus ili plus jednog u ostalu na druge”, ističe Prerad u razgovoru sa nama.

On dodaje da je Trgovska gora izabrana jer je politika procijenila da je tamo u pitanju najmanja šteta, ona politička.

“Najmanje ljudi, tamo ima svega oko 10.000 stanovnika i to starijeg stanovništvtva i, jedna stvar oko koje je u Hrvatskoj nezgodno govoriti, naseljeno većinom Srbima. Apsurdno, cijelo to vrijeme u Saboru je SDSS, kao stranka Srba u Hrvatskoj, bio u vladajućoj koalicji i glasao za to. A SDSS Milorada Pupovca je imao ključ i u SDP-ovoj kao i u HDZ-ovoj Vladi, ali su jednostavno to pustili”, ističe Prerad.

Milorad Pupovac, saborski zastupnik i predsjednik SDSS-a, kaže da u vrijeme kada se birala lokacija u Saboru, Srbi u Hrvatskoj nisu imali značajni politički uticaj, niti na državnom niti na lokalnom nivou.

“Ono što kao predstavnik Srba u Hrvatskoj mogu izraziti kao potencijalnu zabrinutost jeste da krajevi u kojima žive Srbi i gdje predstavljaju značajan dio stanovništva, uključujući i Dvor, ne bi smjeli biti krajevi prema kojima bi se primarno usmjeravati ovakva vrsta projekata jer bi to moglo biti protumačeno na način na koji ne bi trebalo biti protumačeno. Te bi krajeve trebalo usmjeriti na veća razvojna sredstva za druge ekonomske programe. Bitno je da tome pristupimo trezveno i da stvar bude sagledavana tako da nema prostora za vrstu tumačenja da se tamo nije imao ko pobuniti protiv takvog projekta. Stav je jasan, ono što donosi rizik po zdravlja ljudi i okolinu ne treba tamo da bude već da se skladišti tamo gdje nikoga neće ugrožavati, a neophodna je bolja komunikacija sa lokalnim stanovništvom i susjednom BiH”, kaže Pupovac.

Marijana Petir, nezavisna zastupnica u hrvatskom Saboru, se ovom temom bavi oko 20 godina i najglasniji je protivnik odlaganja nisko i srednje radiokativnog otpada (NSRAO) na Trgovskoj gori.

“Na početku je bilo više lokacija ali su one na kraju utvrđene u nekadašnjem Uredu agencije za posebni otpad, gdje su zaposleni u tom uredu, na osnovu nekih starih informacija a bez terenskih istraživanja, odabrali par potencijalnih lokacija za skladištenje NSRAO. Ja sam kao student tada pokrenula proteste da se te lokacije izbace iz programa prostornog uređenja Hrvatske i tu jeste bilo prihvatanja nekih argumenata. Primjetila sam veliku nezainteresovanost velikog dijela političkih elita koje samo gledaju da to na neki način zaključe”, ističe Petir.

Kako su propali pregovori sa Slovenijom oko zajedničkog skladištenja NSRAO u Vrbini kraj Krškog

NE Krško je sa radom počela 1984. godine u istoimenom mjestu, nedaleko od granice sa Hrvatskom. Vlasnici elektrane su obe države po 50%, a njen radni vijek je prije par godina produžen do 2043. godine. Slovenija je odavno za svoju lokaciju skladištenja predvidjela mjesto Vrbina u opštini Krško i ona je, do prije koju godinu, figurirala i kao lokacija u kojoj bi mogao biti smješten NSRAO koji će pripasti Hrvatskoj.

Ipak, 2019. godine pregovori Hrvatske sa Slovenijom su “pukli” i kao jedina opcija ostala je Trgovska gora.

Ivan Vilibor Sinčić, predsjednik stranke Živi zid i zastupnik u EU parlamentu, kaže da je u pitanju je politička odluka zato jer nije stručna ni znanstvena, a posebno nije demokratska jer se gotovo cijeli narod toga kraja protivi izgradnji toga objekta.

“To je donijela Vlada Andreja Plenkovića. To što nije bilo adekvatnih istraživanja, kako navodite, potvrđuje da je to politička odluka i diktat politike. Sve drugo jednostavno nije bilo relevantno ni za što. Najvažnije faze projekta nosio je tadašnji ministar zaštite okoliša notorni Tomislav Ćorić – najgori ministar ičega ikada u Hrvatskoj”, kaže za naš portal Sinčić.

Apsurdno, a to nam je potvrđeno iz više izvora, razlog zašto su, makar formalno, propali pregovori sa Slovenijom nije otpad iz NE Krško, već institucinalni otpad.

“Razlog zašto su otpali pregovori sa Slovenijom dogodio se 2019. godine kada je slovenačka strana odbila, pod izgovorom da nemaju odobrenje svoje Vlade, da skladište institucionalni otpad iz Hrvatske kojeg mi u ovom trenutku imamo oko 11 kubnih metara. I zaista nije imalo smisla da Hrvatska ulaže svoj novac i resurse za izgradnju skladišta i da u njega ne možemo staviti i taj otpad, što je značilo da mi svejedno moramo graditi skladište za taj otpad. Zasada je u Vrbini predviđena izgradnja samo jednog silosa za potrebe Slovenije, tako da ne znam ima li on kapaciteta da primi i otpad koji pripada Hrvatskoj”, kaže direktor Fonda NEK Josip Lebegner.

Doktor fizičko-hemijskih nauka Milutin Jevremović i stručnjak iz oblasti odlaganja radioaktivnog otpada kaže, da po njegovom mišljenju, Hrvatska nije dobro uradila što je ostavila samo izbor na jednoj lokaciji jer to nije u skladu sa najboljom svjetskom praksom.

“Na neki način je upravo problem institucionalnog otpada iskorišten kao tas na vagi da Hrvatska pravi svoje skladište za institucionalni ali i nisko i srednje radioaktivni otpad iz NE Krško. To je sada razbacano po zemlji u raznim institucijama, a ponajviše na Institutu Ruđer Bošković. Institucionalnog otpada je u Hrvatskoj toliko da može stati u prostoriji 10x10x2 metara ali kad se bude tretirao moćiće stati u prostoriju otprilike 3x3x2 metra”, dodaje Jevremović.

Novinar Danijel Prerad smatra da je u pitanju razlog finansijske prirode.

“Taj rok za odluku o skladištenju NSRAO iz NE Krško je bio, ali kako to obično biva, a to je moguće i svjesno napravljeno, onda su ušli u škripac sa vremenom i samo su presjekli da će lokacija biti Trgovska gora jer više nemaju vremena. Morali su se sa Slovenijom dogovoriti za odlaganje otpada u Vrbini, ali mislim da su u Fondu NEK shvatili da je u pitanju veliki novac i da su razmislili zašto to davati Sloveniji kada to mogu praviti u Hrvatskoj. Fond NEK će sigurno uštediti dosta novca budući da već određenu infrastrukturu ima na Trgovskoj gori, i onda će taj novac odlaziti na neke PR aktivnosti i slično. A stručne firme koje će raditi podizvođačke radove su uglavnom privatne i nema ih mnogo u Hrvatskoj, i to je njima 50-100 godina sigurnog posla, i tu vjerovatno rade određeni lobiji”, dodaje Prerad.

Tvrdnje da su pregovori sa Slovenijom zapeli oko male količine institucionalnog otpada potvrđuje i saborska zastupnica Marijana Petir.

“Od predstavnika Vlade sam dobila odgovor da se nije postigao dogovor sa Slovenijom, odnosno da Slovenija neće da prihvati insititucionalni otpad nastao u Hrvatskoj. Neke procjene govore da će do kraja radnog vijeka NE Krško 2053. godine tog institucionalnog otpada u Hrvatskoj nastati oko 50 metara kubnih, znači ne neka velika količina. Obzirom da je sada produžen rad NE Krško, ali da je ostalo po starom odnosno do kraja ove 2023. godine, prema procjenama Hrvatska bi pored tih 50 metara kubnih institucionalnog otpada trebala preuzeti 18.000 metara kubnih NSRAO iz NE Krško, i zaista nema smisla zbog 50 metara kubnih graditi skladište za ukupno 18.050 metara kubnih“, naglašava Petir.

Mario Crnković također smatra da je neadekvatan izgovor o prekidu pregovora sa Slovenijom zbog institucionalnog otpada.

“Smiješne su tvrdnje da je Hrvatska od zajedničkog odlaganja NSRAO sa Slovenijom, odustala zbog toga što Slovenija ipak nije mogla prihvatiti nekoliko kubika postojećeg institucionalnog otpada iz Hrvatske. Pa svakako taj institucionalni otpad ne ide u isti silos/skladište sa NSRAO iz Krškog. Ko tu koga laže? Za taj otpad, Hrvatska planira iskoristiti dva postojeća skladišta na Trgovskoj gori – znači ne namjerava graditi nova, već bi novu izgradnju imali ukoliko bi deponovali taj radioaktivni otpad iz Krškog”, dodaje Crnković.

U kojoj fazi je sada projekat skladištenja NSRAO na Trgovskoj gori

Hrvatska je završila nekoliko procesa, dok je BiH tek na početku istraživanja koja su počela tek u oktobru ove godine, ponajviše zbog inertnosti domaćih političara.

Fond NEK je, sa druge strane završio Geološka, hidrogeološka, hidrološka i geofizička istraživanja (završeno početkom 2023.), određivanje radioaktivnosti nultog stanja područja (završeno 2022. godine), procjena seizmičkih opasnosti područja (završena 2022. godine),, studija pristupačnosti puteva (2022), deminiranje dijela ovog bivšeg vojnog lokaliteta (završeno početkom 2023.).

Direktor Fonda NEK Josip Lebegner kaže da radovi ipak ne idu tempom koji se očekivao.

“Nakon što smo u maju ove godine potpisali ugovor za izradu projektne dokumentacije, dosta se brzo radi ali ne onoliko koliko smo očekivali. Do sada su napravljeni istražni radovi, studija izvodljivosti, a ono što se sada radi je studija uticaja samog projekta na okolinu. Da bi ta studija mogla biti napravljena rade se i sigurnosne analize i paralelno se radi idejni projekat kako bi se dobila lokacijska dozvola. Procjenjujemo da je nekih 50% studije uticaja na okolinu urađeno a onda bi trebala biti završena u prvom dijelu sljedeće godine. Napravljen je i prvi draft sigurnosnih analiza i to je dokument koji je i glavna podloga za studiju uticaja na okolinu. Jedan od scenarija koji se istražuje je i, na primjer, i pad aviona na skladište.  Prvi rezultati su izuzetno pozitivni”, dodaje Lebegner.

On ističe da se u naredne četiri godine, odnosno do 2028. godine kada bi prema najavama, Centar za zbrinjavanje NSRAO trebao početi raditi, očekuje da se završe studija uticaja na okolinu.

“Studija bi trebala krenuti u javnu raspravu, a najkasnije bi 2025. bila predstavljena i BiH strani, i uslijediće nekoliko javnih rasprava na kojoj ćemo lokalnoj i široj ali i BH javnosti prezentovati detalje i zaključke studije i kako smo do njih došli. Nakon što se studija završi i donese rješenje, za koje se nadam da će biti pozitivno, očekuje se izdavanje lokacijske dozvole a paralaleno se radi idejni projekat i krećemo sa izradom glavnog projekta. Radi se nova revizija tih sigurnosnih analiza koja je podloga za dobijanje građevinske dozvole i kreće se sa izgradnjom. Predviđanja su da gradnja treba da počne 2025. ili 2026. godine da bismo skladište imali spremno do 2028. godine i početka rada Centra, kako bismo dobili upotrebnu dozvolu za njegovo funkcionisanje”, ističe Lebegner.

Predviđena veličina samog objekta u kojem će biti smješten NSRAO na Trgovskoj gori je zgrada veličine fudbalskog igrališta, površine oko 6000 m2 tlocrtno, i ona je dizajnirana da može primiti 2450 tih betonskih blokova koji će se prethodno obrađivati i pakovati u Francuskoj. Blokovi u kojima će biti pakovan NSRAO su dimenzija 1,7×1,7×1,7 metara.

Gdje je u svemu ovome Međunarodna agencija za atomsku energiju

Iako smo mjesecima pokušavali doći do odgovora na pitanja upućenih Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA) u Beču, pa čak i dobijali obećanja putem maila od njihove PR službe da ćemo dobiti odgovore, a nakon što su izbjegli mogućnost da na pitanja odgovaraju pred kamerom, do zaključivanja ovog teksta nismo dobili odgovore.

Kao jedna od glavnih misija IAEA je i nuklearna sigurnost, odnosno promicija visokih standarda na nuklearnu sigurnost.

Zanimljivo je da je ARTEMIS misija, nezavisni stručni međunarodni pregled nacionalnog programa upravljanja radioaktivnim otpadom i istrošenim gorivom, u organizaciji upravo IAEA, u junu ove godine boravila dvije sedmice u Hrvatskoj. Iako je tema misije isključivo upravljanje radioaktivnim otpadom i iako su se bavili pitanjem Trgovske gore, na samu lokaciju, ipak, nisu otišli.

“U pitanju je međunarodno tijelo sačinjeno od vrhunskih stručnjaka, boravili su u Hrvatskoj i oni nisu imali primjedbi na odabir lokacije niti bilo šta na ovaj proces. Nisu obišli Trgovsku goru. Išli su u NE Krško i bili su tamo nekih 2-3 sata. Nije bilo nijedne riječi da postupak koji mi vodimo vezano za Trgovsku goru da tu postoji nekakva greška napravljena ili da je nešto propušteno”, rekao nam je direktor Fonda NEK Josip Lebegner.

Kontaktirali smo Ameli de Hojos, voditeljicu ARTEMIS misije koja je boravila u Hrvatskoj, koja nam je kratko odgovorila da je potpisala ugovor o povjerljivosti te da se obratimo IAEA. Ipak, poslala nam je izvještaj ARTEMIS misije iz Hrvatske.

Zanimljivo, u samom izvještaju Bosna i Hercegovina se spominje svega dva puta, ali nijednom se ne navodi da se BiH protivi samoj lokaciji koja se nalazi u neposrednoj blizini granice, niti koje su eventualne opasnosti ili šteta koje mogu nastati po BiH stranu.

BH političari i stručnjaci i proglašavanje pobjede koja to nije

BH javnost donekle je umirila informacija koju je podijelio Andrej Plenković, premijer Hrvatske, kada je polovinom oktobra ove godine, nakon sastanka sa Borjanom Krišto, predsjedavajućom Savjeta ministara BiH, rekao da “najmanje do 2028. godine neće biti odlaganja radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori”.

“Mi smo održali sastanak međudržavnog povjerenstva između Hrvatske i Slovenije i dogovorili smo da postojeći sustav ostane na snazi do 2028. godine čime na neki način relaksiramo ovu temu u bh. javnosti”, kazao je Plenković.

Prvi od političara iz Republike Srpske, pa i BiH, koji je reagovao bio je Bojan Vipotnik, ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, koji je ovo proglasio za “prvu pobjedu”.

On je istakao da je “Hrvatska shvatila da je Trgovska gora uslov za relaksaciju odnosa dviju država značajan korak ka konačnoj pobjedi – potpunom odustajanju od Čerkezovca kao lokacije za odlaganje radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva niske i srednje radioaktivnosti”.

Da to ipak nema nikakve veze sa naporima BH političara, potvrdio nam je direktor Fonda NEK.

“Premijer Hrvatske Andrej Plenković je samo prenio zaključak međudržavnog povjerenstva koji je održan 2. oktobra u Sloveniji i tamo je prezentovana neka stvarna situacija o mogućnostima preuzimanja otpada iz NE Krško gdje se pokazalo da niti Hrvatska, niti Slovenija imaju mogućnosti odnosno kapacitete da do kraja 2025. godine preuzmu NSRAO. Stoga je donesen zaključak da se do 2028. godine pomijera ta obaveza preuzimanja, što znači da bi do tada Hrvatska morala imati izgrađeno skladište na Trgovskoj gori, a Slovenija izgrađeno odlagalište u Vrbini”, rekao nam je Lebegner.

Da iza odluke da Hrvatska prolongira odlaganje NSRAO na nekoliko godina stoji nešto drugo, postavlja pitanje eko aktivista Toni Vidan.

“Posljednje što sam upratio oko Trgovske gore je ovaj Plenkovićev potez. On je na onoj zajedničkoj sjednici sa Vladom BiH objavio takozvano odgađanje spremanja otpada na Čerkezovac što mislim da mu je pametan potez prije “superizborne” godine u Hrvatskoj, odnosno izbora na čak tri nivoa vlasti, za Europarlament, za predsjednika i za Sabor. Ti izbori su HDZ-u natprosječno važni i mislim da je HDZ na vrijeme identifikovao par tema koje su im potencijalno štetne i onda te teme “staviš u frižider” i mislim da je to kontekst odgađanja odlaganja radoaktivnog otpada na Trgovsku goru. Ovim Plenković kupuje vrijeme da studiju uticaja na okolinu pomakne iza svih silnih izbora naredne godine”, ističe Vidan.

Eko aktivista iz Novog Grada Mario Crnković smatra da je BiH učinila mnoge greške po pitanju odnosa prema problematici odlaganja NSRAO na Trgovskoj gori.

“Jedna od najznačajnijih je to što mi konstantno u svom dvorištu pričamo o prijetnji Hrvatske da deponovuje kako radioaktivne otpade iz Slovenije, tako i opasne otpade sa čitave svoje teritorije uz našu Unu, uz samu granicu. To je nešto o čemu se trebalo i treba, pojedinačno razgovarati sa svim zemljama u Evropi i jasno im postaviti pitanje “Da li vi odobravate da se nuklearni objekti grade na granicama, bez pristanka susjedne zemlje?” Čemu komplikovanje i pametovanje? Dajmo priliku svima da skinu maske, a ne mi ovdje u BiH da jedni drugima govorimo kako smo hrabri i odlučni. Kukavice smo najgore vrste ako stvari držimo na nivou demagogije i nastavimo ovako mlako djelovati na međunarodnom nivou. Na kraju krajeva, većina građana Hrvatske ni ne zna kompletnu priču o slučaju, već zna ono što im serviraju kroz plaćene članke, koji objašnjavaju da je ekološki poduhvat gurnuti RAO na granicu sa BIH”, ističe Crnković.

Ipak, da se nešto pokrenulo i sa ove strane Une, nakon konačnog početka istraživanja u Novom Gradu, je i posjeta delegacije BiH Sekretarijatu ESPO konvencije i protokola SEA u Ženevi 15. novembra ove godine, gdje je predstavljen stav da “Trgovska gora ne ispunjava nijedan parametar za izgradnju odlagališta radioaktivnog otpada”.

Toni Vidan ističe da Bosna i Hercegovina, za sada, “nigdje nije zakasnila kada se radi o problematici vezanom za Trgovsku goru”.

“Nije mi jasno ko daje tumačenja u javnosti da je BiH zakasnila po pitanju Trgovske gore. Studija uticaja na okolinu sa neophodnom prekograničnom javnom raspravom u okviru koje sve zainteresovane strane iz zemalja koje misle da ih može zahvatati neki od uticaja planiranog zahvata, se još nije desila i ta procedura tek treba da se desi. Svi imaju još puno vremena izraztiti svoju zabrinutost i interes i zahtjevati da budu uključeni u javnu raspravu Studije”, ističe Vidan.

On ipak ističe da Hrvatska čini proceduralni propust u cijeloj priči i da to može biti prilika za BiH da ospori ove namjere.

“Hrvatska strana radi procedurani propust da cijeli taj proces vodi Fond NEK koji nije neutralno i stručno tijelo. Fond u svom upravnom odboru ima predstavnike HEP-a, vlasnika elektrane, tako da je procedura koju FOND vodi u neskladu sa evropskom direktivom koja jasno propisuje da država mora imati nezavisno i stručno tijelo koje vodi upravi postupak za bilo kakav zahvat vezan za nuklearnu sigurnost“, dodaje Vidan.

Mario Crnković smatra da moramo biti iskreni prema sebi i progovoriti o rokovima za realizaciju istraživanja koja su započela.

“Ukoliko će Hrvatska imati studiju uticaja na životnu sredinu u drugom kvartalu naredne godine, šta mi tačno imamo od istraživanja koja će biti gotova 2025. godine? Kao drugo, od velike je važnosti argumentovati značajne negativne prekogranične uticaje koji se tiču socijalnih, ekonomskih i drugih uticaja. Mi od medijskih izjava, poziranja za kamere ili od radova koji nisu objavljeni u relevantnim naučnim časopisima, nemamo ništa, treba nam konkretizacija i kreiranje argumenata koje možemo koristiti za tužbe”, naglašava Crnković.

Da BiH nije zakasnila sa procesom osporavanja Trgovske gore kao lokacije za zbrinjavanje NSRAO saglasan je čak i Josip Lebegner, direktor Fonda NEK.

“Vaša politika, odnosno političari iz BiH, se trgnula pod nekakvim pritiskom javnosti i to je u redu, jer prije nisu pratili ovu problematiku toliko. To je skroz legitimno da se konsultuju i da traže neku podršku sa susjednim zemljama i ja se slažem da BiH nigdje nije zakasnila. Zapravo, BiH je na neki način bila i privilegovana jer smo mi imali komunikaciju i prije onog službenog roka kada BiH strana treba biti pozvana da se uključi u izradu studije uticaja na okolinu. BiH strani je upućen poziv da se uključi i pošalje svoje primjedbe na studiju uticaja na okolinu, što su oni učinili u aprilu ove godine. Tako da vi nigdje niste zakasnili, ali ovaj projekat ne ide toliko brzo koliko vaši političari misle, tako da mislim da će biti vremena da se sve iskomunicira”, ističe Lebegner.

Emir Dizdarević, predsjedavajući Ekspertskog tima za Trgovsku goru, kaže da odgovore na primjedbe od hrvatske strane, do danas, nisu dobili.

“Nema odgovora na naše primjedbe od hrvatske strane. Ono što znamo je da do 2028. godine sve ostaje u NE Krško. Slovenija nije ništa počela sa radovima za Vrbinu i dalje nude Hrvatskoj dalje izgradnju silosa. BiH delegacija obilazi razne institucije, poput Sekreterijata ESPO konvencije u Ženevi, da se vidi da se nešto nije propustilo”, kaže Dizdarević.

Lebegner ipak tvrdi da stručnjaci iz BiH Ekspertskog tima “na znaju iščitati informaciju”.

“Ministarstvo privrede Hrvatske je 4. avgusta ove godine izdalo uputstvo o sadržaju studije uticaja zahvata na okolinu i u to uputstvo je dobila vaša, odnosno BiH strana. Ta mišljenja koje smo dobili od BiH strane su uzeta u obzir prilikom izrade Studije uticaja na okolinu i vi ćete kroz tu Studiju moći iščitati odgovore na ta pitanja. Ne znam odakle ta očekivanja da će dobiti neke odgovore, to ne piše u ovom dokumentu. Kad se napravi Studija primjerenije je očekivati i davati neka nova pitanja jer ćete tada imati više informacija. Ova pitanja koje je vaš Ekspertski tim su malo preuranjena i ishitrena ali nama pomažu da imamo manje nepoznanice u kasnijoj fazi projekta”, kaže Lebegner.

Koje su opasnosti, ukoliko do izgradnje Centra za NSRAO na Trgovskoj gori, ipak dođe

Ono što najviše zabrinjava stanovnike Novog Grada, Dvora, ali i svih okolnih opština i gradova jeste, šta će to zapravo doći na Trgovsku goru, ukoliko Hrvatska istraje u svojim namjerama.

Iz Fonda NEK ističu da će se na Trgovskoj gori graditi skladište, a ne odlagalište, a razlika je u tome što je, kako ističu radni vijek Centra za zbrinjavanje NSRAO na Trgovskoj gori planiran za period od 40 godina, počevši od 2028. godine. Nakon tog perioda NSRAO će biti prebačen na odlagalište, odnosno lokaciju gdje će biti trajno deponovan.

Strahovi aktivista, građana ali i stručnjaka su da će Trgovska gora biti i krajnje odredište za NSRAO.

Direktor Fonda NEK kaže da se za sada ne znaju moguće lokacije za odlagalište NSRAO.

“Vjerujem da će i Trgovska gora biti razmatrana kao jedna od opcija i opet će doći do nekoliko lokacija i opet će neko odlučiti, pretpostavljam Sabor, a ja bih želio da to budu makar dvije lokacije da imamo neki izbor. Znaćemo do kraja ove decenije koja će to lokacija biti. Mi bismo morali imati riješeno pitanje odlagališta oko 2053. godine zato što je kapacitet predviđenog skladišta na Trgovskoj gori dovoljan za prihvat samo otpada koji je nastao u NE Krško do kraja ove, 2023. godine. Sve iznad toga nema dovoljno mjesta tako da se mora naći lokacija gdje će se smjestiti i otpad koji će nastati od januara 2024. godine pa do razgradnje NE Krško 2053. godine i taj otpad će ići direktno u odlagalište, odnosno krajnje rješenje za NSRAO. Na Trgovskoj gori ima prostora za otpad koji će možda nastati u jednoj ili dvije godine poslije 2023. ali ne za više od toga i zato mislim da ova lokacija neće biti odgovarajuća za odlagalište. Pogotovo jer se sada razmatraju i neki planovi da se vijek NE Krško produži i do 2063. godine, što je još duplo više NSRAO nego što se sad planira na Trgovskoj gori”, kaže u intervjuu za naš portal Lebegner.

Edin Delić, profesor na Rudarsko-geološko građevinskom fakultetu u Tuzli, načelnik Opštine Lukavac i član Ekspertskog tima iz BiH za problem Trgovske gore, kaže da će šteta po BiH svakako biti ogromna.

“Ti objekti nigdje u svijetu nisu sigurni, bilježe se incidenti na različitim lokacijama, pogotovo kada se uzme u pitanje protok vremena, jer je nemoguće znati šta će se događati za 10, 20, 30 ili 40 godina. Hrvatska ima Fond NEK u kojem je skupljeno preko 300 miliona eura sredstava da bi se zbrinuo taj otpad kao i institucionalni. Oni su već dio sredstava, oko trećine, u neke rizične investicije i sad se to javlja kao problem finansijske prirode. Nedopustivo je da takav jedan objekat bude samo dva kilometra od izvorišta za Novi Grad. Ta lokacija nije adekvatna po nekoliko kriterijuma”, naglašava Delić.

Što se tiče vrste radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori, Delić smatra, da se javnost BiH “kuha kao žaba u loncu”.

“Njima je samo cilj da se gore počne odlagati radioaktivni otpad, u smislu tu će biti radioaktivni gromobrani. Evo ja predlažem da im mi preuzmemo institucionalni otpad, evo nek bude u Tuzlanskog kantonu. Ovdje nije o tome priča, nego je cilj da se gore pripremi teren za odlaganje i visoko radioaktivnog otpada. Odnosno, da prevedem ko ne razumije, da se sačuva 300 miliona eura da ne ode u Sloveniju”, ističe Delić.

Eko aktivista Toni Vidan kaže da postoji velika vjerovatnoća da taj otpad trajno ostane na Trgovskoj gori.

“Cijela situacija sa opasnim otpadom u Hrvatskoj je čista katastrofa i ko god tvrdi da može garantovati da ova lokacija, zato što je na njoj NSRAO, da će biti nadzirana sa pažnjom, daje samo pusta obećanja. Vjerujem da jedino lokalna zajednica i nevladine organizacije mogu garantovati nezavisan monitoring da se u taj objekat ne skladišti i nešto drugo”, ističe Vidan koji dodaje da ipak misli da na Trgovskoj gori neće biti skladišten visoko radioaktivni otpad, odnosno istrošeno nuklearno gorivo (ING).

“Mislim da će to pitanje biti rješavano u nekim širim evropskim dogovorima i tu mislim da to neće biti lokacija za ING, ali bez ozbiljnog nezavisnog i stručnog monitoringa, ko zna šta sve može završiti na Trgovskoj gori”, zaključuje Vidan.

Eko aktivista Mario Crnković smatra da nije najjasnija distanca između tumačenja “skladište” i “odlagalište” sa hrvatske strane.

“Zanimljive su obmane na temu skladište – odlagalište za nisko i srednje radioaktivni otpad. 1999. godine ucrtaju odlagalište u prostorni plan. Nešto više od decenije, sve od dokumenata što su radili se odnosi na odlagalište, te se odjednom predomišljaju i najavljuju skladište. Nakon toga, kreće priča da uopšte prestaju pričati o odlagalištu za NSRAO, već samo o tom kako namjeravaju graditi skladište za NSRAO, a ne namjeravaju graditi odlagalište za visoko radiokativni otpad. U svoj toj priči, gubi se ideja, gdje će biti odlagalište NS RAO, koje po zahtjevima struke, ima daleko strožije kriterije nego skladište – a podsjećanja radi, ta lokacija je isključivo Trgovska gora, jer je ucrtana u Prostorni plan”, upozorava Crnković.

Ivan Vilibor Sinčić, predsjednik stranke Živi zid i zastupnik u EU parlamentu, ističe da razloga za zabrinutost itekako ima.

“Smatram da će u konačnici tu završiti i otpad iz Krškog i tko zna kakav otpad još otkuda. Možda i nuklearni otpad iz trećih zemalja. I s upravljanjem komunalim otpadom u Hrvatskoj je loše i jak uticaj tu ima otpadna mafija. Ako nema reda kod tako jednostavnog otpada, neće biti niti kod nuklearnog. Jednom kada Trgovska gora prođe idejama kako ju što više natrpati otpadom i iskoristiti, neće biti kraja. Zašto? Vrlo jednostavno – jer je jako teško naći neku drugu lokaciju i sve prolaziti ispočetka. Puno je lakše proširiti postojeću”, dodaje Sinčić.

Žarko Puhovski, politički analitičar iz Zagreba, ističe da su strijepnje ipak pretjerane i da iza svega stoji nepovjerenje u struku, pogotovo ako ona dolazi iz druge države.

“Pravi problem je što imamo već godinama, a posebno u posljednje vrijeme, poslije kovid pandemije, sumnju u stručne analize. Stručne analize pokazuju da nema razloga za brigu ni sa hrvatske ali ni sa BiH strane ali se uvriježilo mišljenje da se stručnjacima ne vjeruje, a pogotovo stručnjacima koji rade za drugu državu. I tu na kraju nije bilo izlaza, što je uvidio Plenković, nego je to prolongirao na određeni period dok se ne pronađe rješenje”, kaže za naš portal Puhovski.

Iz Fonda NEK poručuju da straha, barem za sada, nema da će Trgovska gora gora biti krajnja destinacija za NSRAO, odnosno trajno odlagalište i da će se ono tamo nalaziti 40 godina. Posebno nema naznaka da će Trgovska gora biti lokacija i za deponovanje onog najgoreg, visoko radioaktivnog otpada, odnosno istrošenog radioaktivnog otpada (ING). Ono će, dogovorom Hrvatske i Slovenije do 2103. biti skladišteno u suvom skladištu elektrane koje je upravo i završeno u avgustu ove godine i u kojem je već i smješten visoko radioaktivni otpad.

“Nije moguće da na lokaciju Trgovske gore dođe visoko radioaktivni otpad. Gdje će on poslije 2103. godine ići, jer će ga negdje trebati trajno zbrinuti, nismo našli rješenje i to smo odgodili za budućnost. I nas i Sloveniju Evropska komisija obavezuje direktivom o sigurnom zbrinjavanju goriva da nađemo rješenje. Rješenja su, za sada tri, prvo je da to bude negdje u Sloveniji, jedno da bude negdje u Hrvatskoj i treće je da se nađe neko međunarodno rješenje. Ne znamo ima li u Hrvatskoj trenutno postoji geološka struktura za to odlagalište. Na Trgovskoj gori mislim da ne može biti, zapravo tamo ne postoji mogućnost ni za odlagalište NSRAO jer tamo nema mjesta. Da li Trgovska gora ili bilo koja druga u Hrvatskoj može biti lokacija teško je sada reći, ali ja mislim da ne može jer tu treba bušiti po 800-1000 metara zbog ispitivanja geološke strukture jer odlagališta nisu na površini kao što je sad planiran centar za zbrinjavanje NSRAO”, kazao nam je Lebenger.

Iako iz Fonda NEK tvrde da će se na Čekrezovcu, na Trgovskoj gori, nalaziti samo skladište za NSRAO i insititucionalni i medicinski otpad, istraživanjem smo otkrili da na pomenutoj lokaciji postoji mogućnost i obrade radioaktivnog institucionalnog otpada a što nigdje do sada, makar javno nije spomenuto.

Zanimljivo, posao izrade projekta dobila je firma Vin Mode iz Vinče, u blizini Beograda.

Dugogodišnji ekspert iz oblast odlaganja i rukovanja radioaktivnim otpadom Milutin Jevremović i vlasnik firme Vin Mode, potvrdio je ove navode za naš portal.

Fond NEK je 20.04.2022. godine sklopio ugovor na godinu dana sa Vin MODE za izradu prijedloga optimizacije zbrinjavanja IRAO u vrijednosti 200.000 kuna, odnosno preko 50.000 KM.

“Moja saradnja sa hrvatskim Fondom NEK je počela tako što smo sarađivali dok sam bio Rukovodilac Sektora za upravljanje radioaktivnim otpadom JP “Nuklearni objekti Srbije”. Prije nego što sam otvorio firmu radio sam samostalno kao fizičko lice. Naišao je taj tender, igrom slučaja mjesec dana poslije nego što sam osnovao firmu, a pošto ja dobro poznajem situaciju dao sam ponudu i dobio posao. Ono što je moj posao jeste kako oni da unutar samog objekta organizuju posao, a prije svega jedno postrojenje za preradu radioaktivnog otpada gdje oni treba da pripreme taj radioaktivni otpad. Gore imaju dva postojeća tunela, jedan tunel će biti za skladištenje, drugi tunel je da oni pripreme taj otpad u pakovanja koja su propisna po najozbiljnijim kriterijuma. To se ne odnosi na NSRAO, nego na otpad iz Instituta Ruđer Bošković i institucionalni otpad iz cijele Hrvatske. Sav taj otpad može da stane u dvije olovne bačve sa zaštitom”, kaže za naš portal Jevremović.

On dodaje da se, prema trenutnom planu, “taj institucionalni otpad tretira odnosno obrađuje na samoj Trgovskoj gori i da će se obrada raditi u jednom od postojećih bunkera koji su ostali od JNA”.

“Nije ta obrada zahtjevna aktivnost, jer su to male količine, smanjuje se zapremina, vrši se prepakivanje, nema tu nekog spaljivanja nego više neko presovanje. A u drugom tunelu će biti skladište tog otpada. Hrvatska nema tečni radioaktivni otpad, sve je čvrsti otpad, poput rukavica, neki materijali koji su kontaminirani, to je u suštini nisko i srednje radioaktivni otpad”, dodaje Jevremović.

Na naše pitanje iz Fonda NEK kažu da to jeste bila jedna od ideja ali da se od nje odustalo.

“Odustali smo od ideje obrade institucionalnog otpada na Trgovskoj gori, ali to zaista jeste bila jedna od ideja. U Centar na Čerkezovcu će dolaziti isključivo paketi koji se više ne otvaraju. Nije predviđeno nikakvo otvaranje tih bačava, odnosno bilo kakva manipulacija koja bi mogla dovesti do toga da se dogodi neki nepredviđen događaj i takve stvari vezano za institucionalni otpad rješavaće se putem ovlaštenih istitucija koje će to obraditi. Na Trgovsku goru ne može doći ništa tekuće, iz NEK-a, Instituta Ruđer Bošković ili bolnica, a ako i jeste bio tekući onda se mora svesti u nekakvo čvrsto stanje. Odustali smo od toga i tu će se nalaziti skladište čvrstog otpada i nije predviđena njegova manipulacija i smislu neke obrade”, rekao nam je Josip Lebegner, direktor Fonda NEK.

Ostaje ipak pitanje kako je moguće odustati od nekog projekta za samo godinu dana a na čiju je izradu samo projektne dokumentacije dato preko 50.000 KM i, uz to, da firma i stručnjak koji su radili projektnu dokumentaciju nisu obaviješteni o odustajanju od ovog projekta obrade institucionalnog otpada na Trgovskoj gori.

Danijel Prerad, novinar Večernjeg lista, kaže da nije optimista po pitanju ovog problema i da je veliko pitanje šta će se na Čerkezovcu uistinu i odlagati.

“Bojim se sa su velike šanse da će, kada dođe vrijeme za to, na Trgovsku goru doći i istrošeno radioaktivnog gorivo, odnosno visoko radioaktivni otpad. Opet će biti neki rokovi, rješenja neće biti, sjetiće se da imaju već nešto na Trgovskoj gori, vrlo vjerovatno. U važećem Prostornom planu Hrvatske sada nema nijedne potencijalne lokacije za odlaglaište bilo kakvog radioaktivnog otpada, osim Trgovske gore. Da bi se ubacilo neko drugo mjesto mora se mijenjati Prostorni plan. Što znači da se moraju provesti nova istraživanja, a to niko neće. Sa Trgovskom gorom šteta je već učinjena, za 20 godina svi će na to zaboraviti. Ko je naivan da povjeruje da će za 40 godine neko uspjeti u razmatranje za Prostorni plan vratiti Moslovačku goru, Psunj ili Papuk i to još za visoko radioaktivni otpad”, pesimističan je u izjavi za naš portal Prerad.

I gdje je tu običan čovjek

Ivan Vilibor Sinčić, predsjednik stranke Živi zid i zastupnik u EU parlamentu, kaže da je u svemu najspornije što se taj prostor Banovine/Banije dodatno “ubija”.

“Taj prostor Hrvatske, ali i BiH poharan je ratnim događanjima i nije mnogo naroda ostalo. Ovo što je ostalo vidi svoju šansu u razvoju turizma uz predivnu rijeku Unu i ekološke poljoprivrede, a sve to ubija ovakav projekat”, ističe Sinčić.

Maja Sever, predsjednica Evropske federacije novinara, ističe u razgovoru za naš portal da često boravi u Dvoru i da je upoznata sa ovim problemom iz perspektive lokalnog stanovništva, ali da se hrvatska javnost ne bavi dovoljno ovom problematikom.

“Bilo je nešto tekstova ali nemamo javne debate o tome niti imamo pravih informacija. Mislim da netransparentnost i nedovoljno informisanje građana o namjerama na Trgovskoj gori ili možda o nečemu što se već i događa gore nije dobra, jer se među lokalnim stanovništvom pojavila informacija da se na Trgovskoj gori već nešto odlaže, a do takvih priča i dolazi jer nema pravih i tačnih informacija. Smatram da nam na umu mora biti zaštita okoline, kao i veliki oprez kod donošenja bilo kakve odluke, da se moraju konsultovati stručnjaci i da ne možemo pristati na to da se eto tamo negdje nešto događa na području gdje živi malo stanovnika koji se možda neće ni pobuniti i sve zajedno to ne zvuči dobro”, dodaje Sever.

Toni Vidan, dugogodišnji ekološki ativista, ističe da iza “medijske tišine” u Hrvatskoj stoji lobiranje.

“Obično firme koje imaju kapaciteta, odnosno finansije, uspjevaju preko PR agencija imobilizirati medije oko nekih tema, a alternativni mediji to ne uspjevaju nametnuti kao neku temu bitnu u javnosti. Tema oko Trgovske gore je dosta mrtva u Hrvatskoj”, ističe Vidan.

I Marijana Petir, nezavisna zastupnica u hrvatskom Saboru, ističe da Fond NEK ali i hrvatske institucije nedovoljno komuniciraju sa javnosti po pitanju ove teme.

“Ja sam na svoje primjedbe odgovor od Fonda NEK saznala slučajno kroz neko saopštenje, koje su prenijeli mediji, gdje oni navode da Slovenija nije pristala primiti institucionalni otpad i da zbog toga Hrvatska mora graditi svoje skladište i za taj otpad ali i za NSRAO na Trgovskoj gori. To je jako čudno jer iz Fonda NEK prikazuju kao dosta transparentan zato što sam ja kao zastupnica u Evropskom parlamentu još reagovala u toku javne rasprave na dokumente koji su se odnosili na Trgovsku goru i Čerkezovac, ali nikad nisam dobila pisani odgovor na to. Iznenadilo me da šalju nekakva saopštenja medijima, a da meni, tada zastupnici u Evropskom parlementu a sada zastupnici u Saboru, ne obraćaju direktno”, kaže Petir.

Ona dodaje da je Hrvatska ratifikovala ESPO konvenciju i da je stoga dužna komunicirati sa susjednim državama ukoliko planira graditi neke energetske objekte uz granična područja.

Novinar Danijel Prerad kaže da je ovo loše za stanovnike kompletne regije jer im se “u moru minusa dodaje još jedan – minus”.

“Posljedica je da će Opština Dvor dobiti na godišnjem nivou 9 miliona kuna koliko im iznosi godišnji budžet, a sumnjam da je ta lokacija npr. u Zagrebu, da bi taj iznos bio toliki, prije da bi bio 300 miliona kuna. To sve može naravno biti sigurno na Trgovskoj gori, ali tu je onaj psihološki momenat, jer su ljudi tamo mislili živjeti od te prirode, od Une, od zdrave hrane, a ko će sad kupiti med iz npr. Dvora? Jer koliko ima minusa na tom prostoru, ti tim preostalim ljudima daješ još jedan veliki “minus” na sve to. Što je najgore tamo neće biti zaposlenih više od dva stanovnika iz samog Dvora, sve će to dolaziti sa strane”, ističe Prerad.

Da situacija nije bolja ni sa BiH strane tvrdi Edin Delić.

“Ovdje svi iz BiH poprilično tiho reaguju na ovaj problem, tek ponekad stihijski se neko oglasi, svi su uspavani po ovom pitanju, kao da je neki tihi dogovor napravljen na višem nivou”, dodaje on.

Zanimljivo je da, slično kao i u BiH, lokalna zajednica oko ovog pitanja nema skoro nikakvo pravo glasa, jer se njihovi prijedlozi nisu uopšte uzimali u obzir.

Zanimljivo je da ni Prostorni plan Sisačko-moslavačke županije, kao ni prostorni plan Opšine Dvor nije previđao Trgovsku goru kao lokaciju za odlaganje NSRAO, ali je presudno bilo to što je Sabor 1997. tu lokaciju uvrstio u Prostorni plan višeg reda, tj. na nivou države. Time je lolalnim vlastima i stanovništvu stavljena traka na usta po pitanju odlučivanja na ovu temu jer su i Županija i Opština Dvor, u skladu sa zakonom, bili prinuđeni na određeni način prepisati tu lokaciju iz državnog u svoje prostorne planove.

Zaključci sa javne rasprave o Strategiji zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva na Trgovskoj gori, a koji su svi bili redom negativni i obuhvatali mišljenje građana i vlasti Dvora li i susjednih opština, su redom odbijeni.

Iako je Trgovska gora, odnosno lokacija na Čerkezovcu, od BiH udaljena par kilometara, i iako se iz BiH uporno ponavlja da će ovim projektom biti ugrožena sudbina 250.000 stanovnika, to do sada nije dalo rezultate da se barem razmisli o drugoj lokaciji, nakon što je Vrbina u Sloveniji otpala kao solucija.

Ipak, aktivnosti BiH, kako zvaničnih institucija tako i NVO sektora se nastavljaju. Nadaju se da će Trgovska gora ipak “otpasti” kao lokacija za skladištenje NSRAO, a pomijeranjem na 2028.godinu dobijeno je barem vrijeme koje je više nego neophodno.

Vrijeme, ipak, nije saveznik Fondu NEK.

“Neću vam lagati, Hrvatska nema plan B ukoliko iz bilo kog razloga Trgovska gora ne bude mogla primiti NSRAO. Isto tako ni Slovenija nema plan B za Vrbinu. Ukoliko se dogodi neuspjeh i jednog i drugog projekta tad ćemo razgovarati šta dalje”, kaže nam direktor Fonda NEK.

U trci sa vremenom su i i jedna i druga strana, a sudbina stanovnika sa obe strane rijeke Une umnogome će zavisiti od krajnjeg epiloga ove priče.

DEJAN RAKITA/mislioprirodi.ba

The post TRGOVSKA GORA: Zašto i kako je izabrana, šta se tamo tačno gradi i kakve opasnosti nam donosi (VIDEO) first appeared on Gerila.info.