Neko ko već godinama alarmira BiH javnost, tradicionalno uspavanu po pitanju mnogih pitanja a koja nisu dnevnopolitička, po ovom pitanju je Mario Crnković, eko aktivista Green tima iz Novog Grada.

Mario kaže da su u ovom slučaju, po pitanju alarmiranja javnosti pa i rada institucija BiH, pokretačka snaga ljudi, a ne političari.

“Da mi je neko 2015. godine rekao sa čim ću se sve susretati, teško da bih imao hrabrosti upustiti se u ovako nešto, gdje prljav novac i prljavi karakteri rade o glavama svih nas. Ali osam godina kasnije, stvari su itekako drugačije. Raduje me što su građani zemlje sa milion problema, zemlji poznatijoj po podjelama nego po ičemu drugom, uspjeli su se ujediniti oko jedne stvari, oko zajedničke borbe za život. Mi branimo pravo na život bez prijetnje nuklearnog objekta i tu nema nazad”, ističe Mario u izjavi za naš portal.

Priča oko Trgovske gore, odnosno lokacije Čerkezovac, gdje se nalazila stara kasarna JNA a kasnije i Hrvatske vojske, seže do 1988.godine kada je počeo proces izbora lokacija odlagališta za radioaktivni otpad (RAO). Hrvatska je 1993. utvrdila 7 potencijalnih područja za smještaj RAO: Petrova gora, Trgovska gora, Moslovačka gora, Bilogora, Papuk-Krndija, Psunj i Požeška gora.

Na kraju su, 1997. godine, ostale samo 4 i to Trgovska gora, Moslovačka gora, Psunj i Papuk. I tu na scenu stupa politika.

U intervjuu za naš portal, direktor Fonda za finansiranje razgradnje i zbrinjavanje radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva NuklearnNSe elektrane Krško (Fond NEK) Josip Lebenger kaže da je na kraju u usvojenom prostornom planu u Saboru 1999.godine završila samo jedna lokacija, Trgovska gora.

“Vlada RH je 2018. godine prihvatila taj nacionalni program zbrinjavanja radioaktivnog otpada koji je definisao i tu lokaciju Čerkezovac na Trgovskoj gori. Fond je lokaciju 2020. godine preuzeo na upravljanje. Ne mogu tvrditi da li je tu bilo političkih odabira, ali znam da za sve predložene lokacije nije bilo istražnih radnji ali je postojalo dovoljno podataka na osnovu kojih su se određivale te lokacije tada. Bilo koja da je od njih ušla u Prostorni plan ne bi se pogriješilo jer su sve bile prikladne. Ta lokacija je postala aktuelna 2019. godine kada se mi nismo uspjeli dogovoriti sa Slovencima oko zajedničkog skladištenja NSRAO”, ističe Lebegner.

Anka Mrak Taritaš, predsjednica GLAS-a i zastupnica u hrvatskom Saboru, ali i nekadašnja ministrica građevinarstva u Vladi Hrvatske, se u razgovoru za naš portal slaže da odabir lokacije Trgovkse gore nije dobro rješenje i da je tome doprinjela isključivo politika.

“Kada je birana lokacija Trgovske gore, najmanje problema, da tako kažem, je bilo sa ovom lokacijom jer je tu bilo najmanje ljudi koji su se protivili. Ta lokacija je i slabo naseljenja. Iz perioda kad su birane lokacije, a tada su radili lobiji, ali su se danas stvari znatno promijenile pogotovo iz oblasti zaštite prirode i stoga mislim da sve lokacije treba preispitati”, ističe  Mrak Taritaš.

Danijel Prerad, novinar Večernjeg lista iz Siska, nekoliko puta je pisao o ovoj temi.

“Kada govorimo o lokacijama, Moslovačku goru je uspjela eliminisati Marijana Petir, koja tamo živi i koja je tada bila HSS-ov kadar u Vladi Hrvatske. Papuk, kao veliko lovište, je “izbio” Vlado Zec, tadašnji vlasnik koncerna Kamen Ingrad, i ekipa jakih HDZ-ovih saborskih zastupnika. Marijana Petir je jedina bila protiv i lokacije na Trgovskoj gori i ona je tu ostala principijelna. Međutim činjenica je da su sve tri te lokacije jednako vrijedne, nema nikakav minus ili plus jednog u ostalu na druge”, ističe Prerad u razgovoru sa nama.

On dodaje da je Trgovska gora izabrana jer je politika procijenila da je tamo u pitanju najmanja šteta, ona politička.

“Najmanje ljudi, tamo ima svega oko 10.000 stanovnika i to starijeg stanovništvtva i, jedna stvar oko koje je u Hrvatskoj nezgodno govoriti, naseljeno većinom Srbima. Apsurdno, cijelo to vrijeme u Saboru je SDSS, kao stranka Srba u Hrvatskoj, bio u vladajućoj koalicji i glasao za to. A SDSS Milorada Pupovca je imao ključ i u SDP-ovoj kao i u HDZ-ovoj Vladi, ali su jednostavno to pustili”, ističe Prerad.

Milorad Pupovac, saborski zastupnik i predsjednik SDSS-a, kaže da u vrijeme kada se birala lokacija u Saboru, Srbi u Hrvatskoj nisu imali značajni politički uticaj, niti na državnom niti na lokalnom nivou.

“Ono što kao predstavnik Srba u Hrvatskoj mogu izraziti kao potencijalnu zabrinutost jeste da krajevi u kojima žive Srbi i gdje predstavljaju značajan dio stanovništva, uključujući i Dvor, ne bi smjeli biti krajevi prema kojima bi se primarno usmjeravati ovakva vrsta projekata jer bi to moglo biti protumačeno na način na koji ne bi trebalo biti protumačeno. Te bi krajeve trebalo usmjeriti na veća razvojna sredstva za druge ekonomske programe. Bitno je da tome pristupimo trezveno i da stvar bude sagledavana tako da nema prostora za vrstu tumačenja da se tamo nije imao ko pobuniti protiv takvog projekta. Stav je jasan, ono što donosi rizik po zdravlja ljudi i okolinu ne treba tamo da bude već da se skladišti tamo gdje nikoga neće ugrožavati, a neophodna je bolja komunikacija sa lokalnim stanovništvom i susjednom BiH”, kaže Pupovac.

Marijana Petir, nezavisna zastupnica u hrvatskom Saboru, se ovom temom bavi oko 20 godina i najglasniji je protivnik odlaganja nisko i srednje radiokativnog otpada (NSRAO) na Trgovskoj gori.

“Na početku je bilo više lokacija ali su one na kraju utvrđene u nekadašnjem Uredu agencije za posebni otpad, gdje su zaposleni u tom uredu, na osnovu nekih starih informacija a bez terenskih istraživanja, odabrali par potencijalnih lokacija za skladištenje NSRAO. Ja sam kao student tada pokrenula proteste da se te lokacije izbace iz programa prostornog uređenja Hrvatske i tu jeste bilo prihvatanja nekih argumenata. Primjetila sam veliku nezainteresovanost velikog dijela političkih elita koje samo gledaju da to na neki način zaključe”, ističe Petir.

Kako su propali pregovori sa Slovenijom oko zajedničkog skladištenja NSRAO u Vrbini kraj Krškog

NE Krško je sa radom počela 1984. godine u istoimenom mjestu, nedaleko od granice sa Hrvatskom. Vlasnici elektrane su obe države po 50%, a njen radni vijek je prije par godina produžen do 2043. godine. Slovenija je odavno za svoju lokaciju skladištenja predvidjela mjesto Vrbina u opštini Krško i ona je, do prije koju godinu, figurirala i kao lokacija u kojoj bi mogao biti smješten NSRAO koji će pripasti Hrvatskoj.

Ipak, 2019. godine pregovori Hrvatske sa Slovenijom su “pukli” i kao jedina opcija ostala je Trgovska gora.

Ivan Vilibor Sinčić, predsjednik stranke Živi zid i zastupnik u EU parlamentu, kaže da je u pitanju je politička odluka zato jer nije stručna ni znanstvena, a posebno nije demokratska jer se gotovo cijeli narod toga kraja protivi izgradnji toga objekta.

“To je donijela Vlada Andreja Plenkovića. To što nije bilo adekvatnih istraživanja, kako navodite, potvrđuje da je to politička odluka i diktat politike. Sve drugo jednostavno nije bilo relevantno ni za što. Najvažnije faze projekta nosio je tadašnji ministar zaštite okoliša notorni Tomislav Ćorić – najgori ministar ičega ikada u Hrvatskoj”, kaže za naš portal Sinčić.

Apsurdno, a to nam je potvrđeno iz više izvora, razlog zašto su, makar formalno, propali pregovori sa Slovenijom nije otpad iz NE Krško, već institucinalni otpad.

“Razlog zašto su otpali pregovori sa Slovenijom dogodio se 2019. godine kada je slovenačka strana odbila, pod izgovorom da nemaju odobrenje svoje Vlade, da skladište institucionalni otpad iz Hrvatske kojeg mi u ovom trenutku imamo oko 11 kubnih metara. I zaista nije imalo smisla da Hrvatska ulaže svoj novac i resurse za izgradnju skladišta i da u njega ne možemo staviti i taj otpad, što je značilo da mi svejedno moramo graditi skladište za taj otpad. Zasada je u Vrbini predviđena izgradnja samo jednog silosa za potrebe Slovenije, tako da ne znam ima li on kapaciteta da primi i otpad koji pripada Hrvatskoj”, kaže direktor Fonda NEK Josip Lebegner.

Doktor fizičko-hemijskih nauka Milutin Jevremović i stručnjak iz oblasti odlaganja radioaktivnog otpada kaže, da po njegovom mišljenju, Hrvatska nije dobro uradila što je ostavila samo izbor na jednoj lokaciji jer to nije u skladu sa najboljom svjetskom praksom.

“Na neki način je upravo problem institucionalnog otpada iskorišten kao tas na vagi da Hrvatska pravi svoje skladište za institucionalni ali i nisko i srednje radioaktivni otpad iz NE Krško. To je sada razbacano po zemlji u raznim institucijama, a ponajviše na Institutu Ruđer Bošković. Institucionalnog otpada je u Hrvatskoj toliko da može stati u prostoriji 10x10x2 metara ali kad se bude tretirao moćiće stati u prostoriju otprilike 3x3x2 metra”, dodaje Jevremović.

Novinar Danijel Prerad smatra da je u pitanju razlog finansijske prirode.

“Taj rok za odluku o skladištenju NSRAO iz NE Krško je bio, ali kako to obično biva, a to je moguće i svjesno napravljeno, onda su ušli u škripac sa vremenom i samo su presjekli da će lokacija biti Trgovska gora jer više nemaju vremena. Morali su se sa Slovenijom dogovoriti za odlaganje otpada u Vrbini, ali mislim da su u Fondu NEK shvatili da je u pitanju veliki novac i da su razmislili zašto to davati Sloveniji kada to mogu praviti u Hrvatskoj. Fond NEK će sigurno uštediti dosta novca budući da već određenu infrastrukturu ima na Trgovskoj gori, i onda će taj novac odlaziti na neke PR aktivnosti i slično. A stručne firme koje će raditi podizvođačke radove su uglavnom privatne i nema ih mnogo u Hrvatskoj, i to je njima 50-100 godina sigurnog posla, i tu vjerovatno rade određeni lobiji”, dodaje Prerad.

Tvrdnje da su pregovori sa Slovenijom zapeli oko male količine institucionalnog otpada potvrđuje i saborska zastupnica Marijana Petir.

“Od predstavnika Vlade sam dobila odgovor da se nije postigao dogovor sa Slovenijom, odnosno da Slovenija neće da prihvati insititucionalni otpad nastao u Hrvatskoj. Neke procjene govore da će do kraja radnog vijeka NE Krško 2053. godine tog institucionalnog otpada u Hrvatskoj nastati oko 50 metara kubnih, znači ne neka velika količina. Obzirom da je sada produžen rad NE Krško, ali da je ostalo po starom odnosno do kraja ove 2023. godine, prema procjenama Hrvatska bi pored tih 50 metara kubnih institucionalnog otpada trebala preuzeti 18.000 metara kubnih NSRAO iz NE Krško, i zaista nema smisla zbog 50 metara kubnih graditi skladište za ukupno 18.050 metara kubnih“, naglašava Petir.

Mario Crnković također smatra da je neadekvatan izgovor o prekidu pregovora sa Slovenijom zbog institucionalnog otpada.

“Smiješne su tvrdnje da je Hrvatska od zajedničkog odlaganja NSRAO sa Slovenijom, odustala zbog toga što Slovenija ipak nije mogla prihvatiti nekoliko kubika postojećeg institucionalnog otpada iz Hrvatske. Pa svakako taj institucionalni otpad ne ide u isti silos/skladište sa NSRAO iz Krškog. Ko tu koga laže? Za taj otpad, Hrvatska planira iskoristiti dva postojeća skladišta na Trgovskoj gori – znači ne namjerava graditi nova, već bi novu izgradnju imali ukoliko bi deponovali taj radioaktivni otpad iz Krškog”, dodaje Crnković.

U kojoj fazi je sada projekat skladištenja NSRAO na Trgovskoj gori

Hrvatska je završila nekoliko procesa, dok je BiH tek na početku istraživanja koja su počela tek u oktobru ove godine, ponajviše zbog inertnosti domaćih političara.

Fond NEK je, sa druge strane završio Geološka, hidrogeološka, hidrološka i geofizička istraživanja (završeno početkom 2023.), određivanje radioaktivnosti nultog stanja područja (završeno 2022. godine), procjena seizmičkih opasnosti područja (završena 2022. godine),, studija pristupačnosti puteva (2022), deminiranje dijela ovog bivšeg vojnog lokaliteta (završeno početkom 2023.).

Direktor Fonda NEK Josip Lebegner kaže da radovi ipak ne idu tempom koji se očekivao.

“Nakon što smo u maju ove godine potpisali ugovor za izradu projektne dokumentacije, dosta se brzo radi ali ne onoliko koliko smo očekivali. Do sada su napravljeni istražni radovi, studija izvodljivosti, a ono što se sada radi je studija uticaja samog projekta na okolinu. Da bi ta studija mogla biti napravljena rade se i sigurnosne analize i paralelno se radi idejni projekat kako bi se dobila lokacijska dozvola. Procjenjujemo da je nekih 50% studije uticaja na okolinu urađeno a onda bi trebala biti završena u prvom dijelu sljedeće godine. Napravljen je i prvi draft sigurnosnih analiza i to je dokument koji je i glavna podloga za studiju uticaja na okolinu. Jedan od scenarija koji se istražuje je i, na primjer, i pad aviona na skladište.  Prvi rezultati su izuzetno pozitivni”, dodaje Lebegner.

On ističe da se u naredne četiri godine, odnosno do 2028. godine kada bi prema najavama, Centar za zbrinjavanje NSRAO trebao početi raditi, očekuje da se završe studija uticaja na okolinu.

“Studija bi trebala krenuti u javnu raspravu, a najkasnije bi 2025. bila predstavljena i BiH strani, i uslijediće nekoliko javnih rasprava na kojoj ćemo lokalnoj i široj ali i BH javnosti prezentovati detalje i zaključke studije i kako smo do njih došli. Nakon što se studija završi i donese rješenje, za koje se nadam da će biti pozitivno, očekuje se izdavanje lokacijske dozvole a paralaleno se radi idejni projekat i krećemo sa izradom glavnog projekta. Radi se nova revizija tih sigurnosnih analiza koja je podloga za dobijanje građevinske dozvole i kreće se sa izgradnjom. Predviđanja su da gradnja treba da počne 2025. ili 2026. godine da bismo skladište imali spremno do 2028. godine i početka rada Centra, kako bismo dobili upotrebnu dozvolu za njegovo funkcionisanje”, ističe Lebegner.

Predviđena veličina samog objekta u kojem će biti smješten NSRAO na Trgovskoj gori je zgrada veličine fudbalskog igrališta, površine oko 6000 m2 tlocrtno, i ona je dizajnirana da može primiti 2450 tih betonskih blokova koji će se prethodno obrađivati i pakovati u Francuskoj. Blokovi u kojima će biti pakovan NSRAO su dimenzija 1,7×1,7×1,7 metara.

Gdje je u svemu ovome Međunarodna agencija za atomsku energiju

Iako smo mjesecima pokušavali doći do odgovora na pitanja upućenih Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA) u Beču, pa čak i dobijali obećanja putem maila od njihove PR službe da ćemo dobiti odgovore, a nakon što su izbjegli mogućnost da na pitanja odgovaraju pred kamerom, do zaključivanja ovog teksta nismo dobili odgovore.

Kao jedna od glavnih misija IAEA je i nuklearna sigurnost, odnosno promicija visokih standarda na nuklearnu sigurnost.

Zanimljivo je da je ARTEMIS misija, nezavisni stručni međunarodni pregled nacionalnog programa upravljanja radioaktivnim otpadom i istrošenim gorivom, u organizaciji upravo IAEA, u junu ove godine boravila dvije sedmice u Hrvatskoj. Iako je tema misije isključivo upravljanje radioaktivnim otpadom i iako su se bavili pitanjem Trgovske gore, na samu lokaciju, ipak, nisu otišli.

“U pitanju je međunarodno tijelo sačinjeno od vrhunskih stručnjaka, boravili su u Hrvatskoj i oni nisu imali primjedbi na odabir lokacije niti bilo šta na ovaj proces. Nisu obišli Trgovsku goru. Išli su u NE Krško i bili su tamo nekih 2-3 sata. Nije bilo nijedne riječi da postupak koji mi vodimo vezano za Trgovsku goru da tu postoji nekakva greška napravljena ili da je nešto propušteno”, rekao nam je direktor Fonda NEK Josip Lebegner.

Kontaktirali smo Ameli de Hojos, voditeljicu ARTEMIS misije koja je boravila u Hrvatskoj, koja nam je kratko odgovorila da je potpisala ugovor o povjerljivosti te da se obratimo IAEA. Ipak, poslala nam je izvještaj ARTEMIS misije iz Hrvatske.

Zanimljivo, u samom izvještaju Bosna i Hercegovina se spominje svega dva puta, ali nijednom se ne navodi da se BiH protivi samoj lokaciji koja se nalazi u neposrednoj blizini granice, niti koje su eventualne opasnosti ili šteta koje mogu nastati po BiH stranu.

BH političari i stručnjaci i proglašavanje pobjede koja to nije

BH javnost donekle je umirila informacija koju je podijelio Andrej Plenković, premijer Hrvatske, kada je polovinom oktobra ove godine, nakon sastanka sa Borjanom Krišto, predsjedavajućom Savjeta ministara BiH, rekao da “najmanje do 2028. godine neće biti odlaganja radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori”.

“Mi smo održali sastanak međudržavnog povjerenstva između Hrvatske i Slovenije i dogovorili smo da postojeći sustav ostane na snazi do 2028. godine čime na neki način relaksiramo ovu temu u bh. javnosti”, kazao je Plenković.

Prvi od političara iz Republike Srpske, pa i BiH, koji je reagovao bio je Bojan Vipotnik, ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, koji je ovo proglasio za “prvu pobjedu”.

On je istakao da je “Hrvatska shvatila da je Trgovska gora uslov za relaksaciju odnosa dviju država značajan korak ka konačnoj pobjedi – potpunom odustajanju od Čerkezovca kao lokacije za odlaganje radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva niske i srednje radioaktivnosti”.

Da to ipak nema nikakve veze sa naporima BH političara, potvrdio nam je direktor Fonda NEK.

“Premijer Hrvatske Andrej Plenković je samo prenio zaključak međudržavnog povjerenstva koji je održan 2. oktobra u Sloveniji i tamo je prezentovana neka stvarna situacija o mogućnostima preuzimanja otpada iz NE Krško gdje se pokazalo da niti Hrvatska, niti Slovenija imaju mogućnosti odnosno kapacitete da do kraja 2025. godine preuzmu NSRAO. Stoga je donesen zaključak da se do 2028. godine pomijera ta obaveza preuzimanja, što znači da bi do tada Hrvatska morala imati izgrađeno skladište na Trgovskoj gori, a Slovenija izgrađeno odlagalište u Vrbini”, rekao nam je Lebegner.

Da iza odluke da Hrvatska prolongira odlaganje NSRAO na nekoliko godina stoji nešto drugo, postavlja pitanje eko aktivista Toni Vidan.

“Posljednje što sam upratio oko Trgovske gore je ovaj Plenkovićev potez. On je na onoj zajedničkoj sjednici sa Vladom BiH objavio takozvano odgađanje spremanja otpada na Čerkezovac što mislim da mu je pametan potez prije “superizborne” godine u Hrvatskoj, odnosno izbora na čak tri nivoa vlasti, za Europarlament, za predsjednika i za Sabor. Ti izbori su HDZ-u natprosječno važni i mislim da je HDZ na vrijeme identifikovao par tema koje su im potencijalno štetne i onda te teme “staviš u frižider” i mislim da je to kontekst odgađanja odlaganja radoaktivnog otpada na Trgovsku goru. Ovim Plenković kupuje vrijeme da studiju uticaja na okolinu pomakne iza svih silnih izbora naredne godine”, ističe Vidan.

Eko aktivista iz Novog Grada Mario Crnković smatra da je BiH učinila mnoge greške po pitanju odnosa prema problematici odlaganja NSRAO na Trgovskoj gori.

“Jedna od najznačajnijih je to što mi konstantno u svom dvorištu pričamo o prijetnji Hrvatske da deponovuje kako radioaktivne otpade iz Slovenije, tako i opasne otpade sa čitave svoje teritorije uz našu Unu, uz samu granicu. To je nešto o čemu se trebalo i treba, pojedinačno razgovarati sa svim zemljama u Evropi i jasno im postaviti pitanje “Da li vi odobravate da se nuklearni objekti grade na granicama, bez pristanka susjedne zemlje?” Čemu komplikovanje i pametovanje? Dajmo priliku svima da skinu maske, a ne mi ovdje u BiH da jedni drugima govorimo kako smo hrabri i odlučni. Kukavice smo najgore vrste ako stvari držimo na nivou demagogije i nastavimo ovako mlako djelovati na međunarodnom nivou. Na kraju krajeva, većina građana Hrvatske ni ne zna kompletnu priču o slučaju, već zna ono što im serviraju kroz plaćene članke, koji objašnjavaju da je ekološki poduhvat gurnuti RAO na granicu sa BIH”, ističe Crnković.

Ipak, da se nešto pokrenulo i sa ove strane Une, nakon konačnog početka istraživanja u Novom Gradu, je i posjeta delegacije BiH Sekretarijatu ESPO konvencije i protokola SEA u Ženevi 15. novembra ove godine, gdje je predstavljen stav da “Trgovska gora ne ispunjava nijedan parametar za izgradnju odlagališta radioaktivnog otpada”.

Toni Vidan ističe da Bosna i Hercegovina, za sada, “nigdje nije zakasnila kada se radi o problematici vezanom za Trgovsku goru”.

“Nije mi jasno ko daje tumačenja u javnosti da je BiH zakasnila po pitanju Trgovske gore. Studija uticaja na okolinu sa neophodnom prekograničnom javnom raspravom u okviru koje sve zainteresovane strane iz zemalja koje misle da ih može zahvatati neki od uticaja planiranog zahvata, se još nije desila i ta procedura tek treba da se desi. Svi imaju još puno vremena izraztiti svoju zabrinutost i interes i zahtjevati da budu uključeni u javnu raspravu Studije”, ističe Vidan.

On ipak ističe da Hrvatska čini proceduralni propust u cijeloj priči i da to može biti prilika za BiH da ospori ove namjere.

“Hrvatska strana radi procedurani propust da cijeli taj proces vodi Fond NEK koji nije neutralno i stručno tijelo. Fond u svom upravnom odboru ima predstavnike HEP-a, vlasnika elektrane, tako da je procedura koju FOND vodi u neskladu sa evropskom direktivom koja jasno propisuje da država mora imati nezavisno i stručno tijelo koje vodi upravi postupak za bilo kakav zahvat vezan za nuklearnu sigurnost“, dodaje Vidan.

Mario Crnković smatra da moramo biti iskreni prema sebi i progovoriti o rokovima za realizaciju istraživanja koja su započela.

“Ukoliko će Hrvatska imati studiju uticaja na životnu sredinu u drugom kvartalu naredne godine, šta mi tačno imamo od istraživanja koja će biti gotova 2025. godine? Kao drugo, od velike je važnosti argumentovati značajne negativne prekogranične uticaje koji se tiču socijalnih, ekonomskih i drugih uticaja. Mi od medijskih izjava, poziranja za kamere ili od radova koji nisu objavljeni u relevantnim naučnim časopisima, nemamo ništa, treba nam konkretizacija i kreiranje argumenata koje možemo koristiti za tužbe”, naglašava Crnković.

Da BiH nije zakasnila sa procesom osporavanja Trgovske gore kao lokacije za zbrinjavanje NSRAO saglasan je čak i Josip Lebegner, direktor Fonda NEK.

“Vaša politika, odnosno političari iz BiH, se trgnula pod nekakvim pritiskom javnosti i to je u redu, jer prije nisu pratili ovu problematiku toliko. To je skroz legitimno da se konsultuju i da traže neku podršku sa susjednim zemljama i ja se slažem da BiH nigdje nije zakasnila. Zapravo, BiH je na neki način bila i privilegovana jer smo mi imali komunikaciju i prije onog službenog roka kada BiH strana treba biti pozvana da se uključi u izradu studije uticaja na okolinu. BiH strani je upućen poziv da se uključi i pošalje svoje primjedbe na studiju uticaja na okolinu, što su oni učinili u aprilu ove godine. Tako da vi nigdje niste zakasnili, ali ovaj projekat ne ide toliko brzo koliko vaši političari misle, tako da mislim da će biti vremena da se sve iskomunicira”, ističe Lebegner.

Emir Dizdarević, predsjedavajući Ekspertskog tima za Trgovsku goru, kaže da odgovore na primjedbe od hrvatske strane, do danas, nisu dobili.

“Nema odgovora na naše primjedbe od hrvatske strane. Ono što znamo je da do 2028. godine sve ostaje u NE Krško. Slovenija nije ništa počela sa radovima za Vrbinu i dalje nude Hrvatskoj dalje izgradnju silosa. BiH delegacija obilazi razne institucije, poput Sekreterijata ESPO konvencije u Ženevi, da se vidi da se nešto nije propustilo”, kaže Dizdarević.

Lebegner ipak tvrdi da stručnjaci iz BiH Ekspertskog tima “na znaju iščitati informaciju”.

“Ministarstvo privrede Hrvatske je 4. avgusta ove godine izdalo uputstvo o sadržaju studije uticaja zahvata na okolinu i u to uputstvo je dobila vaša, odnosno BiH strana. Ta mišljenja koje smo dobili od BiH strane su uzeta u obzir prilikom izrade Studije uticaja na okolinu i vi ćete kroz tu Studiju moći iščitati odgovore na ta pitanja. Ne znam odakle ta očekivanja da će dobiti neke odgovore, to ne piše u ovom dokumentu. Kad se napravi Studija primjerenije je očekivati i davati neka nova pitanja jer ćete tada imati više informacija. Ova pitanja koje je vaš Ekspertski tim su malo preuranjena i ishitrena ali nama pomažu da imamo manje nepoznanice u kasnijoj fazi projekta”, kaže Lebegner.

Koje su opasnosti, ukoliko do izgradnje Centra za NSRAO na Trgovskoj gori, ipak dođe

Ono što najviše zabrinjava stanovnike Novog Grada, Dvora, ali i svih okolnih opština i gradova jeste, šta će to zapravo doći na Trgovsku goru, ukoliko Hrvatska istraje u svojim namjerama.

Iz Fonda NEK ističu da će se na Trgovskoj gori graditi skladište, a ne odlagalište, a razlika je u tome što je, kako ističu radni vijek Centra za zbrinjavanje NSRAO na Trgovskoj gori planiran za period od 40 godina, počevši od 2028. godine. Nakon tog perioda NSRAO će biti prebačen na odlagalište, odnosno lokaciju gdje će biti trajno deponovan.

Strahovi aktivista, građana ali i stručnjaka su da će Trgovska gora biti i krajnje odredište za NSRAO.

Direktor Fonda NEK kaže da se za sada ne znaju moguće lokacije za odlagalište NSRAO.

“Vjerujem da će i Trgovska gora biti razmatrana kao jedna od opcija i opet će doći do nekoliko lokacija i opet će neko odlučiti, pretpostavljam Sabor, a ja bih želio da to budu makar dvije lokacije da imamo neki izbor. Znaćemo do kraja ove decenije koja će to lokacija biti. Mi bismo morali imati riješeno pitanje odlagališta oko 2053. godine zato što je kapacitet predviđenog skladišta na Trgovskoj gori dovoljan za prihvat samo otpada koji je nastao u NE Krško do kraja ove, 2023. godine. Sve iznad toga nema dovoljno mjesta tako da se mora naći lokacija gdje će se smjestiti i otpad koji će nastati od januara 2024. godine pa do razgradnje NE Krško 2053. godine i taj otpad će ići direktno u odlagalište, odnosno krajnje rješenje za NSRAO. Na Trgovskoj gori ima prostora za otpad koji će možda nastati u jednoj ili dvije godine poslije 2023. ali ne za više od toga i zato mislim da ova lokacija neće biti odgovarajuća za odlagalište. Pogotovo jer se sada razmatraju i neki planovi da se vijek NE Krško produži i do 2063. godine, što je još duplo više NSRAO nego što se sad planira na Trgovskoj gori”, kaže u intervjuu za naš portal Lebegner.

Edin Delić, profesor na Rudarsko-geološko građevinskom fakultetu u Tuzli, načelnik Opštine Lukavac i član Ekspertskog tima iz BiH za problem Trgovske gore, kaže da će šteta po BiH svakako biti ogromna.

“Ti objekti nigdje u svijetu nisu sigurni, bilježe se incidenti na različitim lokacijama, pogotovo kada se uzme u pitanje protok vremena, jer je nemoguće znati šta će se događati za 10, 20, 30 ili 40 godina. Hrvatska ima Fond NEK u kojem je skupljeno preko 300 miliona eura sredstava da bi se zbrinuo taj otpad kao i institucionalni. Oni su već dio sredstava, oko trećine, u neke rizične investicije i sad se to javlja kao problem finansijske prirode. Nedopustivo je da takav jedan objekat bude samo dva kilometra od izvorišta za Novi Grad. Ta lokacija nije adekvatna po nekoliko kriterijuma”, naglašava Delić.

Što se tiče vrste radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori, Delić smatra, da se javnost BiH “kuha kao žaba u loncu”.

“Njima je samo cilj da se gore počne odlagati radioaktivni otpad, u smislu tu će biti radioaktivni gromobrani. Evo ja predlažem da im mi preuzmemo institucionalni otpad, evo nek bude u Tuzlanskog kantonu. Ovdje nije o tome priča, nego je cilj da se gore pripremi teren za odlaganje i visoko radioaktivnog otpada. Odnosno, da prevedem ko ne razumije, da se sačuva 300 miliona eura da ne ode u Sloveniju”, ističe Delić.

Eko aktivista Toni Vidan kaže da postoji velika vjerovatnoća da taj otpad trajno ostane na Trgovskoj gori.

“Cijela situacija sa opasnim otpadom u Hrvatskoj je čista katastrofa i ko god tvrdi da može garantovati da ova lokacija, zato što je na njoj NSRAO, da će biti nadzirana sa pažnjom, daje samo pusta obećanja. Vjerujem da jedino lokalna zajednica i nevladine organizacije mogu garantovati nezavisan monitoring da se u taj objekat ne skladišti i nešto drugo”, ističe Vidan koji dodaje da ipak misli da na Trgovskoj gori neće biti skladišten visoko radioaktivni otpad, odnosno istrošeno nuklearno gorivo (ING).

“Mislim da će to pitanje biti rješavano u nekim širim evropskim dogovorima i tu mislim da to neće biti lokacija za ING, ali bez ozbiljnog nezavisnog i stručnog monitoringa, ko zna šta sve može završiti na Trgovskoj gori”, zaključuje Vidan.

Eko aktivista Mario Crnković smatra da nije najjasnija distanca između tumačenja “skladište” i “odlagalište” sa hrvatske strane.

“Zanimljive su obmane na temu skladište – odlagalište za nisko i srednje radioaktivni otpad. 1999. godine ucrtaju odlagalište u prostorni plan. Nešto više od decenije, sve od dokumenata što su radili se odnosi na odlagalište, te se odjednom predomišljaju i najavljuju skladište. Nakon toga, kreće priča da uopšte prestaju pričati o odlagalištu za NSRAO, već samo o tom kako namjeravaju graditi skladište za NSRAO, a ne namjeravaju graditi odlagalište za visoko radiokativni otpad. U svoj toj priči, gubi se ideja, gdje će biti odlagalište NS RAO, koje po zahtjevima struke, ima daleko strožije kriterije nego skladište – a podsjećanja radi, ta lokacija je isključivo Trgovska gora, jer je ucrtana u Prostorni plan”, upozorava Crnković.

Ivan Vilibor Sinčić, predsjednik stranke Živi zid i zastupnik u EU parlamentu, ističe da razloga za zabrinutost itekako ima.

“Smatram da će u konačnici tu završiti i otpad iz Krškog i tko zna kakav otpad još otkuda. Možda i nuklearni otpad iz trećih zemalja. I s upravljanjem komunalim otpadom u Hrvatskoj je loše i jak uticaj tu ima otpadna mafija. Ako nema reda kod tako jednostavnog otpada, neće biti niti kod nuklearnog. Jednom kada Trgovska gora prođe idejama kako ju što više natrpati otpadom i iskoristiti, neće biti kraja. Zašto? Vrlo jednostavno – jer je jako teško naći neku drugu lokaciju i sve prolaziti ispočetka. Puno je lakše proširiti postojeću”, dodaje Sinčić.

Žarko Puhovski, politički analitičar iz Zagreba, ističe da su strijepnje ipak pretjerane i da iza svega stoji nepovjerenje u struku, pogotovo ako ona dolazi iz druge države.

“Pravi problem je što imamo već godinama, a posebno u posljednje vrijeme, poslije kovid pandemije, sumnju u stručne analize. Stručne analize pokazuju da nema razloga za brigu ni sa hrvatske ali ni sa BiH strane ali se uvriježilo mišljenje da se stručnjacima ne vjeruje, a pogotovo stručnjacima koji rade za drugu državu. I tu na kraju nije bilo izlaza, što je uvidio Plenković, nego je to prolongirao na određeni period dok se ne pronađe rješenje”, kaže za naš portal Puhovski.

Iz Fonda NEK poručuju da straha, barem za sada, nema da će Trgovska gora gora biti krajnja destinacija za NSRAO, odnosno trajno odlagalište i da će se ono tamo nalaziti 40 godina. Posebno nema naznaka da će Trgovska gora biti lokacija i za deponovanje onog najgoreg, visoko radioaktivnog otpada, odnosno istrošenog radioaktivnog otpada (ING). Ono će, dogovorom Hrvatske i Slovenije do 2103. biti skladišteno u suvom skladištu elektrane koje je upravo i završeno u avgustu ove godine i u kojem je već i smješten visoko radioaktivni otpad.

“Nije moguće da na lokaciju Trgovske gore dođe visoko radioaktivni otpad. Gdje će on poslije 2103. godine ići, jer će ga negdje trebati trajno zbrinuti, nismo našli rješenje i to smo odgodili za budućnost. I nas i Sloveniju Evropska komisija obavezuje direktivom o sigurnom zbrinjavanju goriva da nađemo rješenje. Rješenja su, za sada tri, prvo je da to bude negdje u Sloveniji, jedno da bude negdje u Hrvatskoj i treće je da se nađe neko međunarodno rješenje. Ne znamo ima li u Hrvatskoj trenutno postoji geološka struktura za to odlagalište. Na Trgovskoj gori mislim da ne može biti, zapravo tamo ne postoji mogućnost ni za odlagalište NSRAO jer tamo nema mjesta. Da li Trgovska gora ili bilo koja druga u Hrvatskoj može biti lokacija teško je sada reći, ali ja mislim da ne može jer tu treba bušiti po 800-1000 metara zbog ispitivanja geološke strukture jer odlagališta nisu na površini kao što je sad planiran centar za zbrinjavanje NSRAO”, kazao nam je Lebenger.

Iako iz Fonda NEK tvrde da će se na Čekrezovcu, na Trgovskoj gori, nalaziti samo skladište za NSRAO i insititucionalni i medicinski otpad, istraživanjem smo otkrili da na pomenutoj lokaciji postoji mogućnost i obrade radioaktivnog institucionalnog otpada a što nigdje do sada, makar javno nije spomenuto.

Zanimljivo, posao izrade projekta dobila je firma Vin Mode iz Vinče, u blizini Beograda.

Dugogodišnji ekspert iz oblast odlaganja i rukovanja radioaktivnim otpadom Milutin Jevremović i vlasnik firme Vin Mode, potvrdio je ove navode za naš portal.

Fond NEK je 20.04.2022. godine sklopio ugovor na godinu dana sa Vin MODE za izradu prijedloga optimizacije zbrinjavanja IRAO u vrijednosti 200.000 kuna, odnosno preko 50.000 KM.

“Moja saradnja sa hrvatskim Fondom NEK je počela tako što smo sarađivali dok sam bio Rukovodilac Sektora za upravljanje radioaktivnim otpadom JP “Nuklearni objekti Srbije”. Prije nego što sam otvorio firmu radio sam samostalno kao fizičko lice. Naišao je taj tender, igrom slučaja mjesec dana poslije nego što sam osnovao firmu, a pošto ja dobro poznajem situaciju dao sam ponudu i dobio posao. Ono što je moj posao jeste kako oni da unutar samog objekta organizuju posao, a prije svega jedno postrojenje za preradu radioaktivnog otpada gdje oni treba da pripreme taj radioaktivni otpad. Gore imaju dva postojeća tunela, jedan tunel će biti za skladištenje, drugi tunel je da oni pripreme taj otpad u pakovanja koja su propisna po najozbiljnijim kriterijuma. To se ne odnosi na NSRAO, nego na otpad iz Instituta Ruđer Bošković i institucionalni otpad iz cijele Hrvatske. Sav taj otpad može da stane u dvije olovne bačve sa zaštitom”, kaže za naš portal Jevremović.

On dodaje da se, prema trenutnom planu, “taj institucionalni otpad tretira odnosno obrađuje na samoj Trgovskoj gori i da će se obrada raditi u jednom od postojećih bunkera koji su ostali od JNA”.

“Nije ta obrada zahtjevna aktivnost, jer su to male količine, smanjuje se zapremina, vrši se prepakivanje, nema tu nekog spaljivanja nego više neko presovanje. A u drugom tunelu će biti skladište tog otpada. Hrvatska nema tečni radioaktivni otpad, sve je čvrsti otpad, poput rukavica, neki materijali koji su kontaminirani, to je u suštini nisko i srednje radioaktivni otpad”, dodaje Jevremović.

Na naše pitanje iz Fonda NEK kažu da to jeste bila jedna od ideja ali da se od nje odustalo.

“Odustali smo od ideje obrade institucionalnog otpada na Trgovskoj gori, ali to zaista jeste bila jedna od ideja. U Centar na Čerkezovcu će dolaziti isključivo paketi koji se više ne otvaraju. Nije predviđeno nikakvo otvaranje tih bačava, odnosno bilo kakva manipulacija koja bi mogla dovesti do toga da se dogodi neki nepredviđen događaj i takve stvari vezano za institucionalni otpad rješavaće se putem ovlaštenih istitucija koje će to obraditi. Na Trgovsku goru ne može doći ništa tekuće, iz NEK-a, Instituta Ruđer Bošković ili bolnica, a ako i jeste bio tekući onda se mora svesti u nekakvo čvrsto stanje. Odustali smo od toga i tu će se nalaziti skladište čvrstog otpada i nije predviđena njegova manipulacija i smislu neke obrade”, rekao nam je Josip Lebegner, direktor Fonda NEK.

Ostaje ipak pitanje kako je moguće odustati od nekog projekta za samo godinu dana a na čiju je izradu samo projektne dokumentacije dato preko 50.000 KM i, uz to, da firma i stručnjak koji su radili projektnu dokumentaciju nisu obaviješteni o odustajanju od ovog projekta obrade institucionalnog otpada na Trgovskoj gori.

Danijel Prerad, novinar Večernjeg lista, kaže da nije optimista po pitanju ovog problema i da je veliko pitanje šta će se na Čerkezovcu uistinu i odlagati.

“Bojim se sa su velike šanse da će, kada dođe vrijeme za to, na Trgovsku goru doći i istrošeno radioaktivnog gorivo, odnosno visoko radioaktivni otpad. Opet će biti neki rokovi, rješenja neće biti, sjetiće se da imaju već nešto na Trgovskoj gori, vrlo vjerovatno. U važećem Prostornom planu Hrvatske sada nema nijedne potencijalne lokacije za odlaglaište bilo kakvog radioaktivnog otpada, osim Trgovske gore. Da bi se ubacilo neko drugo mjesto mora se mijenjati Prostorni plan. Što znači da se moraju provesti nova istraživanja, a to niko neće. Sa Trgovskom gorom šteta je već učinjena, za 20 godina svi će na to zaboraviti. Ko je naivan da povjeruje da će za 40 godine neko uspjeti u razmatranje za Prostorni plan vratiti Moslovačku goru, Psunj ili Papuk i to još za visoko radioaktivni otpad”, pesimističan je u izjavi za naš portal Prerad.

I gdje je tu običan čovjek

Ivan Vilibor Sinčić, predsjednik stranke Živi zid i zastupnik u EU parlamentu, kaže da je u svemu najspornije što se taj prostor Banovine/Banije dodatno “ubija”.

“Taj prostor Hrvatske, ali i BiH poharan je ratnim događanjima i nije mnogo naroda ostalo. Ovo što je ostalo vidi svoju šansu u razvoju turizma uz predivnu rijeku Unu i ekološke poljoprivrede, a sve to ubija ovakav projekat”, ističe Sinčić.

Maja Sever, predsjednica Evropske federacije novinara, ističe u razgovoru za naš portal da često boravi u Dvoru i da je upoznata sa ovim problemom iz perspektive lokalnog stanovništva, ali da se hrvatska javnost ne bavi dovoljno ovom problematikom.

“Bilo je nešto tekstova ali nemamo javne debate o tome niti imamo pravih informacija. Mislim da netransparentnost i nedovoljno informisanje građana o namjerama na Trgovskoj gori ili možda o nečemu što se već i događa gore nije dobra, jer se među lokalnim stanovništvom pojavila informacija da se na Trgovskoj gori već nešto odlaže, a do takvih priča i dolazi jer nema pravih i tačnih informacija. Smatram da nam na umu mora biti zaštita okoline, kao i veliki oprez kod donošenja bilo kakve odluke, da se moraju konsultovati stručnjaci i da ne možemo pristati na to da se eto tamo negdje nešto događa na području gdje živi malo stanovnika koji se možda neće ni pobuniti i sve zajedno to ne zvuči dobro”, dodaje Sever.

Toni Vidan, dugogodišnji ekološki ativista, ističe da iza “medijske tišine” u Hrvatskoj stoji lobiranje.

“Obično firme koje imaju kapaciteta, odnosno finansije, uspjevaju preko PR agencija imobilizirati medije oko nekih tema, a alternativni mediji to ne uspjevaju nametnuti kao neku temu bitnu u javnosti. Tema oko Trgovske gore je dosta mrtva u Hrvatskoj”, ističe Vidan.

I Marijana Petir, nezavisna zastupnica u hrvatskom Saboru, ističe da Fond NEK ali i hrvatske institucije nedovoljno komuniciraju sa javnosti po pitanju ove teme.

“Ja sam na svoje primjedbe odgovor od Fonda NEK saznala slučajno kroz neko saopštenje, koje su prenijeli mediji, gdje oni navode da Slovenija nije pristala primiti institucionalni otpad i da zbog toga Hrvatska mora graditi svoje skladište i za taj otpad ali i za NSRAO na Trgovskoj gori. To je jako čudno jer iz Fonda NEK prikazuju kao dosta transparentan zato što sam ja kao zastupnica u Evropskom parlamentu još reagovala u toku javne rasprave na dokumente koji su se odnosili na Trgovsku goru i Čerkezovac, ali nikad nisam dobila pisani odgovor na to. Iznenadilo me da šalju nekakva saopštenja medijima, a da meni, tada zastupnici u Evropskom parlementu a sada zastupnici u Saboru, ne obraćaju direktno”, kaže Petir.

Ona dodaje da je Hrvatska ratifikovala ESPO konvenciju i da je stoga dužna komunicirati sa susjednim državama ukoliko planira graditi neke energetske objekte uz granična područja.

Novinar Danijel Prerad kaže da je ovo loše za stanovnike kompletne regije jer im se “u moru minusa dodaje još jedan – minus”.

“Posljedica je da će Opština Dvor dobiti na godišnjem nivou 9 miliona kuna koliko im iznosi godišnji budžet, a sumnjam da je ta lokacija npr. u Zagrebu, da bi taj iznos bio toliki, prije da bi bio 300 miliona kuna. To sve može naravno biti sigurno na Trgovskoj gori, ali tu je onaj psihološki momenat, jer su ljudi tamo mislili živjeti od te prirode, od Une, od zdrave hrane, a ko će sad kupiti med iz npr. Dvora? Jer koliko ima minusa na tom prostoru, ti tim preostalim ljudima daješ još jedan veliki “minus” na sve to. Što je najgore tamo neće biti zaposlenih više od dva stanovnika iz samog Dvora, sve će to dolaziti sa strane”, ističe Prerad.

Da situacija nije bolja ni sa BiH strane tvrdi Edin Delić.

“Ovdje svi iz BiH poprilično tiho reaguju na ovaj problem, tek ponekad stihijski se neko oglasi, svi su uspavani po ovom pitanju, kao da je neki tihi dogovor napravljen na višem nivou”, dodaje on.

Zanimljivo je da, slično kao i u BiH, lokalna zajednica oko ovog pitanja nema skoro nikakvo pravo glasa, jer se njihovi prijedlozi nisu uopšte uzimali u obzir.

Zanimljivo je da ni Prostorni plan Sisačko-moslavačke županije, kao ni prostorni plan Opšine Dvor nije previđao Trgovsku goru kao lokaciju za odlaganje NSRAO, ali je presudno bilo to što je Sabor 1997. tu lokaciju uvrstio u Prostorni plan višeg reda, tj. na nivou države. Time je lolalnim vlastima i stanovništvu stavljena traka na usta po pitanju odlučivanja na ovu temu jer su i Županija i Opština Dvor, u skladu sa zakonom, bili prinuđeni na određeni način prepisati tu lokaciju iz državnog u svoje prostorne planove.

Zaključci sa javne rasprave o Strategiji zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva na Trgovskoj gori, a koji su svi bili redom negativni i obuhvatali mišljenje građana i vlasti Dvora li i susjednih opština, su redom odbijeni.

Iako je Trgovska gora, odnosno lokacija na Čerkezovcu, od BiH udaljena par kilometara, i iako se iz BiH uporno ponavlja da će ovim projektom biti ugrožena sudbina 250.000 stanovnika, to do sada nije dalo rezultate da se barem razmisli o drugoj lokaciji, nakon što je Vrbina u Sloveniji otpala kao solucija.

Ipak, aktivnosti BiH, kako zvaničnih institucija tako i NVO sektora se nastavljaju. Nadaju se da će Trgovska gora ipak “otpasti” kao lokacija za skladištenje NSRAO, a pomijeranjem na 2028.godinu dobijeno je barem vrijeme koje je više nego neophodno.

Vrijeme, ipak, nije saveznik Fondu NEK.

“Neću vam lagati, Hrvatska nema plan B ukoliko iz bilo kog razloga Trgovska gora ne bude mogla primiti NSRAO. Isto tako ni Slovenija nema plan B za Vrbinu. Ukoliko se dogodi neuspjeh i jednog i drugog projekta tad ćemo razgovarati šta dalje”, kaže nam direktor Fonda NEK.

U trci sa vremenom su i i jedna i druga strana, a sudbina stanovnika sa obe strane rijeke Une umnogome će zavisiti od krajnjeg epiloga ove priče.

DEJAN RAKITA/mislioprirodi.ba

The post TRGOVSKA GORA: Zašto i kako je izabrana, šta se tamo tačno gradi i kakve opasnosti nam donosi (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

PIŠE: Đorđe Vujatović/ Media.ba

U Vladi Republike Srpske (RS) već su održana dva sastanka radne grupe, neformalnog tijela koje bi trebalo da aktivno učestvuje u predlaganju najavljenog zakona o medijima u RS-u. Prema posljednjim informacijama, radna grupa ima 18 članova, a u njoj se nalaze predstavnici javnih medija, predstavnici nekoliko privatnih TV-stanica i štampanih medija, nekoliko pravnika, te predstavnici Udruženja novinara RS-a.

Novinari u RS-u godinama upozoravaju da je potreban novi zakon o medijima jer je Zakon o javnom informisanju RS-a iz 1997. godine prevaziđen. Međutim, s obzirom na posljednje izmjene Krivičnog zakonika RS, kojim se kriminalizuje kleveta, kao i Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, čiji nacrt je usvojen u prvom čitanju krajem septembra u Narodnoj skupštini RS (NSRS), u medijima i međunarodnim organizacijama vlada mišljenje da je treći zakonski prijedlog dio paketa kojim će se ugušiti medijske slobode.

Među članovima radne grupe i Alternativna televizija

„U Vladi RS će reći da ti zakoni međusobno nemaju nikakve veze, ali to jeste set sistemskih zakona koji regulišu jednu oblast. Mi tražimo taj zakon o medijima 15-20 godina. Međutim, svih ovih godina nije bilo razumijevanja da pričamo o zakonu o medijima i onda imate da se u nekoliko mjeseci radi na tri zakona. Postoji strah i u medijskoj zajednici i u javnosti zašto se u tako kratkom vremenu stavljaju tri zakona koji se nadovezuju jedan na drugi“, kaže Sandra Gojković Arbutina, glavna urednica Nezavisnih novina i jedna od članica pomenute radne grupe.

Prema njenim riječima, još ne postoji nijedna formalna odluka Vlade RS-a o formiranju radne grupe, a na prvom sastanku manje je razgovarano o tom zakonu, a najviše o podjelama u medijskoj zajednici. Dodaje i da je problem što nijedno ministarstvo, institucija ili agencija u RS-u nije nadležna za medije, te se postavlja pitanje ko će biti predlagač zakona. Govore da bi predlagač zakona mogao biti Sekreterijat Vlade RS-a.

„Ja bih voljela da se u to uključi što više kolega, bez obzira koliko nas je u tom savjetodavnom tijelu, da predložimo što bolji tekst i da kažemo šta su naši zahtjevi i onda da pratimo ono što je medijska zajednica predložila i ono što će se naći u nacrtu zakona“, dodaje Gojković Arbutina.

U medijskoj zajednici postavljeno je pitanje na koji način je došlo do formiranje radne grupe, kao i ko su ostale osobe koje se nalaze u tom tijelu i po kojem kriterijumu su birane. Među članovima pomenute grupe nalaze se i predstavnici Alternativne televizije, koja je pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država (SAD) zbog povezanosti sa Miloradom Dodikom, predsjednikom SNSD-a i RS-a, ali i Goran Bubić, advokat Dodika, kao i još neke osobe koje se dovode u blisku vezu sa Dodikom.

Zanimljivo, kao i sa prethodnim zakonima, izradu ovog zakona najavio je Dodik u martu ove godine, u jeku kampanje i protesta zbog izmjena Krivičnog zakonika RS.

„Prihvatam da se napravi jedan takav zakon, ali da ga naprave novinarske zajednice, jer ako mi to pokrenemo, opet će biti da hoćemo da gušimo medije. Neka napravi taj prijedlog novinarska zajednica i neka ga uskladi sa ustavno-pravnim sistemom i ja se slažem i neću ih osporavati. Ako bi mi to pokrenuli opet bi bilo da mi to nešto regulišemo, jer pozicija novinara u redakcijama na značajnom broju medija je ponižavajuća“, izjavio je Dodik u intervjuu koji je u martu dao za UNA TV.

Iz Vlade RS-a nisu nam odgovorili na pitanja na koji način su vršili odabir članova radne grupe, ali su kroz ranija saopštenja isticali da su novinari birani na osnovu višedecenijskog iskustva na pozicijama glavnih i odgovornih urednika u medijima.

Dodali su da je, što se izbora portala tiče, kriterijum bio i “čitanost portala”. U radnoj grupi, ipak, nema predstavnika nekoliko veoma uticajnih medija iz RS-a, kao što su RTV BN, BUKA, Capital i drugi.

„Vidimo na djelu konspiracije i potpuno ignorisanje medija koji zbog svog rada imaju prijetnje, tužbe i pritiske. Dakle, to govori da je u pitaju još jedan zakon kojem je za cilj kontrola pa i prestanak rada tih medija po mogućnosti, a ne da se uvede red u medijsku zajednicu“, kaže Aleksandar Trifunović, urednik BUKE.

Informacije o zakonu se prenose hodnicima

Novinari u RS-u smatraju da je zakon potreban, ali da proces njegove izrade treba biti transparentan.

„Novinarska profesija je srozana u svakom smislu, od plata, pa do toga da političari i razni nosioci funkcija, čak i portparoli sebi daju za pravo da zovu novinare i govore im koju vijest treba da objave, koju da poprave, a koju da skinu. Trenutno vlada veliki haos. Zakon nam je potreban, potrebno je uvesti red, da se zna ko je novinar, a ko nije, samo cijeli taj proces treba biti transparentan i formalan, a ne da se takve informacije prenose po hodnicima ili kafanama“, kaže Anđelka Marković, novinarka i urednica u UNA TV.

Prema njenim riječima, poučeni iskustvima prethodno usvojenih zakona, ne vjeruje da će procedura ovaj put biti bolja.

„Dakle i tu je sve bilo nejasno, i ko piše zakon. Čak i ministar pravde nije znao da nam objasni u kojoj je fazi, ko su autori, a da ne pričamo o tome da je to civilizacijski korak unazad“, dodaje Marković.

Kako će izgledati tekst novog zakona, još ne znaju ni u pomenutoj radnoj grupi. Dobiće na uvid zakone koji su na snazi u zemljama regiona, koje bi trebalo da uporede, te da predlože nacrt koji će se zatim poslati u skupštinsku proceduru. Novinari imaju svoje prijedloge šta bi trebalo da taj zakon sadržava.

Sandra Gojković Arbutina podsjeća da se godinama priča o takozvanim divljim portalima, koji su najveći, kako govori ona, generatori lažnih informacija, te da je potrebno urediti tu oblast.

„Nama, prije svega, treba registar medija ali taj registar ne treba da bude rigorozon. U tom registru treba da bude svako ko je spreman da priloži svoje podatke da se bavi novinarskim poslom. Ne smije se postavljati ograničavajući faktori, a bojim se da bi moglo do toga da dođe ili da nekoga eliminišete iz ovoga ili onog razloga. Jako je mnogo medija i treba im dozvoliti rad. Dakle, da se znaju prava i obaveze“, kaže Gojković Arbutina.

Novinarka Al Jazeera Balkans Ljiljana Smiljanić ističe, međutim, da će biti jako teško urediti oblast na samo jednom dijelu države.

„Veliki je prostor za brojne zloupotrebe. Ako želite da uredite medije onda morate misliti malo šire, ako donesete zakon koji će samo u RS-u nešto regulisati, bojim se da ćete napraviti samo još veći problem i još veći haos na medijskoj sceni. Trebalo je ozbiljnije pristupiti tome i uključiti sva udruženja, uključiti više pravnika, posebno one koji imaju više iskustva u saradnji sa medijima jer su potrebni ljudi koji razumiju kako mediji funkcionišu“, dodaje Smiljanić.

Ona je izrazila bojazan da jedan broj članova radne grupe ne razumije i ne poznaje kako trenutno rade mediji jer je riječ o oblasti koja se tehnološki brzo mijenja.

„Bojim se da važna pitanja ovaj zakon neće dotaći, kao što to nisu ni izmjene Krivičnog zakonika, a to su prije svega anonimni portali koji prenose netačne informacije, nanose štetu. S druge strane, usvajaju se novi zakoni koji će dodatno otežati ionako težak posao onim medijima koji svoj posao rade profesionalno, koji rade u javnom interesu i koji govore građanima one informacije koji oni moraju da znaju, a to je kako se troši njihov novac, kako se zloupotrebljava službeni položaj u različitim institucijama kroz rodbinsko zapošljavanje…“, zaključuje Smiljanić.

Registar medija bez nevladinih organizacija

Nepoznanica je mnogo, ali pojedini članovi radne grupe su na sjednici čak izašli sa inicijativom da u registar medija ne bi trebalo da budu uključeni medijski projekti nevladinog sektora, to jeste da nevladine organizacije ne mogu biti vlasnici medija, što je poseban udar za projekte nezavisnog i istraživačkog novinarstva.

„Ne vidim razlog za takvu inicijativu, osim ako cilj nije zatvoriti Buku, Capital, Gerilu i slične medije. U stvari znam, to je jedina svrha takvog prijedloga”, napominje Aleksandar Trifunović.

I ostali novinari iz Banjaluke kažu da su šokirani ovim prijedlogom i da je to nova omča koja se stavlja na vrat novinarima i medijima. Marković govori da nosioci funkcija moraju biti spremni da će mediji izvještavati o njima i kako obavljaju posao od javnog interesa.

„Po meni je to gušenje medijskih sloboda, gušenje slobode govora … Ako se to nezavisno istraživačko novinarstvo uguši, iako i nije na visokom nivou, prosto ćemo doći u onaj period beznađa i medijskog jednoumlja. Iskreno, plašim se za našu profesiju i ne sluti mi ovo ništa na dobro“, kaže Anđelka Marković.

Zbog udara na medijske slobode prethodnih dana Banjaluku su posjetili i predstavnici Međunarodne federacije novinara, u sklopu posjete delegacije Media Freedom Rapid Response (MFRR).

Predsjednica Evropske federacije novinara Maja Sever kaže da je upoznata da se radi novi medijski zakon, te je izrazila zabrinutost u kom pravcu idu novinarske slobode u RS-u, ali i regionalni trendovi. U Srbiji su prošle sedmice usvojeni Zakon o javnom informisanju i medijima i Zakon o elektronskim medijima, čije nacrte su kritikovale i međunarodne organizacije, jer nisu u skladu sa mađunarodnim standardima za slobodu izražavanja.

“Mi smo pratili situaciju kada je riječ o medijskom zakonu u Srbiji, koji smo izrazito kritikovali. Oni su u Srbiji imali osmosatni sastanak sa premijerkom Anom Brnabić, neke stvari su uspjeli vratiti u nekave normalne okvire. Isto tako u Hrvatskoj početkom ljeta je iscurio draft, novinari su reagovali i taj draft je isto povučen”, kaže Sever.

U nadi da se, kako je dodala Sever, u RS ne radi po uzoru ili po primjerima hrvatskog i srpskog medijskog zakona, delegacija MFRR probala je upozoriti ljude s kojima su razgovarali da postoje bolji primjeri.

“U krajnjem slučaju, na evropskom nivou u proceduri je Evropski akt o medijskim slobodama kao nekakva osnova medijskog zakona, gdje mi isto imamo naravno svoje amandmane, pritužbe”, navela je ona.

Inicijativa po kojoj se nevladine organizacije ne mogu registrovati kao mediji su apsolutni udar na nekoliko preostalih medija koji se bore za svoju nezavisnost i koji neće moći nastaviti raditi, smatra Sever.

“U tome smo isto razgovarali na nekoliko sastanaka i u Banjaluci i izrazili svoje protivljenje. Mislim da će vrlo brzo izaći naš prvi press release nakon tih sastanaka. To je sljedeći korak na koji se u RS, po mom mišljenju, neupitno spremaju a to će za mnoge medije i mnoge novinare biti veliki, da ne kažem završni udarac”, dodaje Sever.

Sever, kao i ostali predstavnici međunarodnih novinarskih udruženja, pokušali su u Banjaluci da se sastanu sa Miloradom Dodikom, ali bezuspješno. Održali su nekoliko sastanaka u NSRS i u pojedinim ministarstvima. Kaže, sastanku sa predsjednikom NSRS Nenadom Stevandićem prisustvovao je i predsjednik poslaničke grupe SNSD Igor Žunić, a obojica su, kako dodaje, rekli da ne znaju ništa o pripremi novog zakona o medijima.

Izvor: media.ba

The post Zakon o medijima u Republici Srpskoj – stvarna potreba ali i još jedna moguća omča na vratu novinarstva u RS first appeared on Gerila.info.

Sever je novinarima ispred Narodne skupštine RS rekla da je delegacija novinara najviše htjela pričati upravo sa Dodikom, koji se smatra najodgovornijim za donošenje zakona koji organičavaju slobodu govora i medijske slobode u Srpskoj.

Glavni razlog su nedavne izmjene Krivičnog zakonika RS kojima je kriminalizovana kleveta, ali i usvajanje Nacrta Zakona o NVO, tzv. Zakona o “stranim plaćenicima”.

Delegaciju je ipak primio predsjednik Narodne skupštine RS Nenad Stevandić, ali i predsjednik Kluba SNSD u NSRS Igor Žunić.

“Ponudili smo saradnju, analizirali učinke zakona u RS, ponudili rješenja a to je da se ide ka dekriminalizaciji klevete”, rekla je Maja Sever koja je dodala da im je ponovljen stav da su usvojeni zakoni udar na medijsku zajednicu u Srpskoj.

Frane Marojević iz Međunarodnog press instituta iz Beča kaže da delegacija međunarodnih novinara ne zna ni da postoji radna grupa formirana povodom najavljenog donošenja Zakona o medijima, niti imaju informacije šta bi po tom pitanju moglo da se desi.

“Naš prioritet je sigurnost novinara a najveća briga je sto nema kažnjavanja kada su u pitanju napadi na novinare”, istakao je Marojević.

GERILA

The post Dodik “nema vremena” za međunarodnu delegaciju novinara (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Druga tačka dnevnog reda Četvrte redovne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske koja će se održati 18. jula biće Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Кrivičnog zakonika Republike Srpske. Iako je predložena visina kazne u značajnoj mjeri smanjena u odnosu na prvobitni prijedlog, činjenica da će kleveta predloženim izmjena i dopunama ponovo biti kriminalizovana i dalje opterećuje javnost Republike Srpske.

Međutim, Nenad Stevandić, predsjednik NSRS, rekao je da su kazne dosta menje nego u nacrtu zakona i da se sada može smatrati kao da nema kriminalizacije klevete.

“Što se mene tiče ja govorim da ta visina kazne ne ide u prilog tome da mi govorimo da je kriminalizacija klevete“, rekao je Stevandić.

Sličan stav zastupa i ministar pravde Republike Srpske Miloš Bukejlović koji ističe da građani ne treba da očekuju bilo kakvu vrstu progona, “kako se to predstavlja u pojedinim medijima, jer to nije svrha zakona”.

“Moramo biti svjesni da svaki zakon, naročito Krivični zakonik, prije svega ima svrhu preventivnog djelovanja i uticaja na potencijalne učinioce krivičnih djela da ne pristupe tome, te za lica koja su već učinila krivično djelo da ga ne ponove”, ističe Bukejlović, dodavši da neće doći do gušenja javne riječi u Republici Srpskoj.

“Najbitnije je da se sva od ovih krivičnih djela vode po prijedlogu oštećenog. Neće biti slučajeva gdje će tužioci po službenoj dužnosti pokretati postupak za učinioce ovih krivičnih djela”, naglašava Bukejlović.

Ipak, uprkos uvjeravanjima vladajućih da neće biti zloupotreba, protivnici kriminalizacije klevete smatraju da će usvajanje izmjena Krivičnog zakonika u domenu koji se tiče klevete dovesti do sistemskog progona medija, autocenzure i uopšte do društva bez kritike.

Izvršna direktorka Transparency International BiH Ivana Korajlić ističe da iz Ti BiH već mjesecima upozoravaju da bi usvajanje izmjena Krivičnog zakonika u ovoj formi kako je to sad predloženo sigurno imalo dalekosežne posljedice na ograničavanje slobode izražavanja svakog pojedinca.

“Daju se ogromna ovlaštenja i diskrecija u odlučivanju da li je počinjeno krivično djelo ili nije. Kada uzmemo u obzir u kojoj vrsti zarobljenosti je naše pravosuđe ovdje, kome odgovara za svoj i rad i pod kolikim je političkim pritiscima, na udaru bi se našli svi oni koji kritikuju na bilo koji način rad vlasti i institucija i pojedinaca iz vlasti”, navodi Korajlić i naglašava da vladajući, uprkos svim upozorenjima da su ovakvi pokušaji u suprotnosti sa najboljim praksama i međunarodnim standardima, ipak neće tako lako odustati od ove incijative.

Naglašava da bi u konačnici mogli imati društvo u kome neće postojati nikakva vrsta kritike.

“Niti će građani adekvatno biti informisani o tome šta se zaista dešava, niti ćemo moći govoriti o jakom nezavisnom novinarstvu, a da ne govorimo o tome da je veoma izvjesno da zavlada potpuna atmosfera straha. S druge strane imamo situaciju u kojoj ovakve odredbe omogućavaju sistemski progon i medija i pojedinaca i organizacija”, naglašava Korajlić.

Advokat Aleksandar Jokić ističe da su ljudi koji shvataju kako funkcioniše krivični postupak i koji shvataju kako uopšte funkcioniše pravosuđe sa dobrim razlogom zabrinuti.

“Imaju osnova da budu zabrinuti i shvataju da ako pređu tu crvenu liniju koju su vlasti zamislile njihov život će postati u jednu ruku noćna mora. Građanima prijetite krivičnim postupkom koji nije najgora kazna u tom biću krivičnog djela. Kaznu možete povećavati i smanjivati”, ističe Jokić i tvrdi da će građanin koji bude optužen biti građanin drugog reda do kraja postupka.

Prema njemu u drugi plan pada priča o visini kazne.

“To je sudski postupak koji će trajati četiri pet godina. Nećete moći da normalno funkcionišete i da normalno živite. Ljudima se indirektno prijeti time i najveća posljedica će biti autocenzura”, navodi Jokić.

Jokić ističe da dolazimo u situaciju da ćemo kao društvo, s jedne strane, štititi izvrnute vrijednosti, a s druge, procesuirati pogrešne ljude.

“Procesuiraćemo one koji slobodno misle a s druge strane mnogo devijantnije pojave nećemo procesuirati niti čak inkriminisati kao krivična djela”, naglašava Jokić.

Direktor Banjalučkog centra za ljudska prava Dejan Lučka izražava bojazan da bi tužilaštva mogla dobiti veoma mnogo posla i da će biti opterećena sa određenim krivičnim prijavama koje će dolaziti od strane različitih dužnosnika u Republici Srpskoj.

“Bojim se da mi još uvijek nismo svjesni kakav ćemo alat dati u ruke vlastima onda kada se usvoje izmjene i dopune Krivičnog zakonika. Nažalost, građani su birali ljude u Narodnoj skupštini a ti ljudi će po svemu sudeći glasati za te izmjene i dopune ne misleći kakve će pravne i faktičke posljedice proizvesti to po stanovništvo”, ističe Lučka.

Viši istraživač/saradnik za pravne poslove u Transparency International BiH Damjan Ožegović smatra se kleveta mogla štititi u građanskom postupku koji je sasvim adekvatan, dok krivični postupak povlači neke druge posljedice kao što su eventualni pritvori, oduzimanje ličnih dokumenata i nemogućnost zaposlenja.

“Strah koji bi mogao da proistekne od eventualnog krivičnog gonjenja može da za sobom povuče autocenzuru kao najveću posljedicu”, ističe Ožegović.

Da se kleveta mogla štititi u građanskom postupku, kao i do sada, smatra i predsjednik UG “Restart Srpska” i novinar portala InfoVeza Stefan Blagić, koji je imao iskustva sa tužbama za klevetu.

“Ja koliko god sam bio tužen za klevetu, to je bilo desetak puta, svaki put sam dobio zato što sam svoj posao radio uvijek časno u skladu sa zakonom, u skladu sa principima i etikom. A do sada, kada sam ja tužio, dobio sam svaki, izuzev jednom, a to je protiv RTRS-a i njihovog urednika Siniše Mihailovića. Iako je Osnovni sud presudio u moju korist, Okružni sud je u potpunosti preinačio presudu, što je po mom mišljenju čisto politička presuda. To nam daje za pravo da možemo da pretpostavimo šta bi se moglo desiti ukoliko se kriminalizacija klevete i uvrede usvoji”, upozorava Blagić.

Blagić naglašava da bi se medijska zajednica, ukoliko se ovaj zakon usvoji, morala prilagoditi po automatizmu.

“Tu imate jedan aspekt koji se zove autocenzura, koji će djelovati na sve novinare, bez obzira da li su oni režimski ili slobodni”, smatra Blagić.

Glavni i odgovorni urednik portala Buka Aleksandar Trifunović, s druge strane, smatra da se medijska zajednica ne smije prilagoditi ovom zakonu i da bi i dalje trebala da svoj posao radi po etičkim standardima novinarstva.

“To bi trebalo da bude jedna od najčasnijih profesija. To su ljudi koji svojim pisanjem čine život malim ljudima lakšim, podnošljivijim, skreću pažnju na njihove probleme. Ako mi budemo zaboravili tog malog nezaštićenog čovjeka i pokušamo da se prilagodimo jednom korumpiranom sistemu, mi smo izgubili. Znači, nikakvo prilagođavanje ne dolazi u obzir i upravo u tom neprilagođavanju će biti najefikasnija borba protiv ovog zakona”, ističe Trifunović.

Kleveta u EU

Ministarstvo pravde Republike Srpske, kao predlagač Zakona o izmjenama i dopunama Кrivičnog zakonika RS kojim se kriminalizuje kleveta, poziva se na činjenicu da su u EU samo četiri članice dekriminalizovale klevetu, u tri zemlje je kleveta tretirana kao krivično djelo, ali nema zatvorskih sankcija, dok je u svim ostalim zemljama EU kleveta kriminalizovana i postoji mogućnost zatvorske kazne.

Predsjednica Evropske federacije novinara Maja Sever ističe da se medijska zajednica u EU uvijek bunila i tražila da se kleveta u potpunosti dekriminalizuje, naglašavajući da je Evropska komisija u direktivama i preporukama koje su sad u postupku u evropskim institucijama preporučila dekriminalizaciju klevete.

Navodi da se u EU sada radi velika kampanja u kojoj se od Parlamenta EU, Evropske komisije i drugih evropskih institucija traži da ostanu pri snažnoj direktivi i preporukama protiv SLAPP tužbi koje će uključivati dekriminalizaciju klevete.

Kada je riječ o situaciji u Hrvatskoj, navodi da su pritisci i tužbe bili prisutni uvijek, i da je nakon ulaska u EU zapravo krenuo pojačani pritisak, odnosno krenula je poplava SLAPP tužbi.

“Onda je Hrvatsko novinarsko društvo, zajedno sa sidnikatom, počelo javno govoriti o tome, upozoravati. Priključili smo se evropskim koalicijama u borbi protiv SLAPP-a. Neke stvari se mijenjaju, unutar recimo Ministarstva kulture i medija guraju se nekakve radionice, edukacije. U Zakonu o medijima najavljuju da će se pokušavati regulisati te stvari iako je Ministarstvo pravosuđa ključno i po mom mišljenju izostaje zapravo onaj ključni znak političke volje da se zaista uhvate ukoštac sa smanjivanjem SLAPP-a i pritiska na novinare u Hrvatskoj”, ističe Maja Sever.

U vezi sa pritiscima na novinare u Hrvatskoj, novinar portala 24sata Denis Mahmutović ističe da njega redovno tuže zbog “duševne boli”.

“To je u suštini SLAPP tužba gdje napišete sve tačne informacije, sve argumentovano, sve činjenicama potkrijepljeno ali vas tuže zbog te famozne duševne boli. Na kraju se sve svodi na isto, svodi se na to da pokušavaju zaplašiti novinara, da ubuduće ne piše o njima, da sam sebi nameće autocenzuru”, naglašava Mahmutović.

Problem sa klevetom je, tvrdi, što je to sistemski problem gdje država “gazi čizmom” po građanima određujući im šta smiju reći, a šta ne.

“Gradira duševnu bol i uvredu na nečemo što je toliko apstraktno kao što je duševna bol koju navodna kleveta može proizvesti. To je izuzetno opasno jer je zmija, Levijatan koji sam sebi jede rep, gdje se zatvara cijeli krug oko toga šta smiješ reći, šta ne smiješ reći. Onda se nađete u tom limbu gdje se sudarate jedni s drugima i ne znate u suštini šta ste rekli, šta ste napravili. Na kraju se desi da ljudi odustanu od pisanja, od postavljanja pitanja zato što je tako lakše a onaj ko je donio takav zakon je postigao svoj cilj”, navodi Mahmutović.

Ipak, ističe da je došlo do izvjesnih promjena nakon što je Hrvatska ušla u EU.

“Lako je pronaći zaobilazni put za zaplašiti novinara. Imate taj institucionalni pritisak gdje vam tehnički ne brane pisati ali opet vam se jasno da do znanja o čemu se smije a o čemu se ne smije pisati. Zavisno od sponzora, zavisno od marketinga. Mi imamo sreće što postoji ta famozna Kancelarija evropskog tužioca OLAF, koja ima svoju instituciju EPO u Hrvatskoj koja se bavi evropskim fondovima. EU nije sklona tome da neko krade njihove pare. I onda tu imamo policajca sa evropskom batinom koji svojim primjerom pokazuje da se te stvari ne mogu raditi. To je dosta pozitivna praksa jer oni se ne mogu podmititi, ne mogu se kupiti, i oni se ne boje lokalnih kokošara koji se boje institucije u našim državama”, naglašava Mahmutović.

Da je u EU znatno drugačije, uprkos činjenici da je u većini zemalja kleveta kriminalizovana, smatraju i naši raniji sagovornici, naglašavajući da je u EU pravosudni sistem mnogo drugačiji, da su im institucije mnogo nezavisnije nego u BiH u kojoj su institucije zapravo pod direktnom političkom kontrolu i djeluju pod direktnim instrukcijama predstavnika vlasti.

Aleksandar Jokić smatra da je pogrešno što se predlagač ovog zakona poziva na činjenicu da u EU postoji kleveta kao krivično djelo.

“Prvo, nijedna od tih zemalja nije ukinula klevetu kao krivično djelo pa je vratila u svoj pravni sistem. S druge strane, tendencija svih zemalja i preporuke su da se dekriminalizuje kleveta. U takvom jednom ambijentu tvrditi da neko ima klevetu kao krivično djelo kao argument da mi vratimo klevetu u svoj pravni sistem je logička greška”, naglašava Jokić.

Ponovna kriminalizacija klevete bi, inače, mogla predstavljati veliki problem za evrointegracije Bosne i Hercegovine. Ukoliko Republika Srpska i dalje bude insistirala na ovom pitanju i ukoliko usvoji izmjene Krivičnog zakona koji kriminalizuju klevetu, a sve su prilike da hoće, to će u znatnoj mjeri usporiti napredak BiH na evropskom putu.

Šef Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini i specijalni predstavnik Evropske unije u Bosni i Hercegovini Johan Satler izjavio je da bi predloženo zakonodavstvo u domenu klevete značilo nazadovanje u ispunjavanju kriterija EU u ovoj važnoj oblasti.

“Po pitanju klevete, dozvolite mi da podsjetim da je dekriminalizacija klevete u BiH 2002. godine bila velika prekretnica za zemlju. Kriminalizacija klevete može se iskoristiti kako bi se ućutkali aktivisti za ljudska prava, novinari, civilno društvo i građani”, naglašava Satler.

Reagujući na najavu kriminalizacije klevete u Republici Srpskoj, Kancelarija OSCE-a za demokratske institucije i ljudska prava je pozvala vlasti Republike Srpske da ne podrže usvajanje odredaba koje imaju za cilj uvođenje klevete u Krivični zakonik Republike Srpske.

“Zakonodavci bi umjesto toga mogli razmotriti unapređenje postojećeg građanskog prava, tako što će uvesti alternativne pravne lijekove i odštete u građanskim postupcima za oštećene osobe u slučajevima kada pojedini izrazi dostignu izvjesni nivo ozbiljnosti, a istovremeno osigurati da su pomenute odredbe pažljivo sastavljene i da onemogućavaju proizvoljnu primjenu ili zloupotrebu od strane javnih vlasti te da su u potpunosti u skladu s međunarodnim standardima na polju ljudskih prava”, navodi se u Hitnim komentarima na nacrt krivičnih djela protiv časti i ugleda u Republici Srpskoj koje je objavila Kancelarija OSCE-a za demokratske institucije i ljudska prava.

Da li će vladajući u Republici Srpskoj razmotriti kritike i apele da ne kriminalizuju klevetu vidjećemo u utorak (18. jula). Kako sada stvari stoje, pogotovo uzevši u obzir dosadašnju praksu u parlamentu kao i trenutnu političku situaciju, najvjerovatnije da će istrajati u svom naumu čime će dodatno zaoštriti ionako uzavrelu atmosferu u društvu.

Gerila.info

The post U iščekivanju sjednice NSRS o kriminalizaciji klevete: Društvo bez kritike, autocenzura i sistemski progon medija u najavi first appeared on Gerila.info.