Bitange postaju ministri, fukare direktori, a sela i tužne varošice – gradovi. Još jedan dokaz da ne postoji ideja koju oni koji predlažu i oni koji glasaju ne umiju da bagatelišu. Laktaši su grad taman koliko je Nikola Špirić mlad. Opštine koje nemaju dvije srednje škole, koje nemaju bioskop i bazen, koje nemaju hotel sa ne pet nego četiri zvjezdice, koje nemaju rijeku i uz rijeku šetalište postaju gradovi zato što se budalama tako može.

I kad je već tako – a nema nikakve sumnje da će biti još gore – onda je red da se spisak proširi i da se nominuju oni koji su nepravedno zaboravljeni. Neka gradovi postanu i Han Pijesak i Nevesinje, i Oštra Luka i Pelagićevo, i Gacko i Petrovo, ali prije svih njih titulu grada treba dati – Laušu. Ima Banja Luka većih mjesenih zajednica, ima i ljepših, ali boljih i karakternijih nema, ma šta oni s Mejdana i iz Borika o tome mislili. Ako je prijedlog pretežak, neka se Laušu prvo dodijeli status autonomne oblasti, a dalje ćemo korak po korak.

A zašto da ne? Kome smeta snažan Lauš? Lauš ima sve što imaju i novi gradovi, pa i preko toga. Ima dva kružna toka: jedan na tranzitu, drugi kod Sirana. Laktaši, recimo, imaju samo jedan. Imamo i restoran. I ne samo da ga imamo, nego se u njemu „toče“ najbolja riblja čorba i najbolji pasulj u Krajini. Imamo i auto-praone: nekoliko samouslužnih i dvije „prave“. Imamo jedan dom zdravlja, pedeset i četiri apoteke i sedamnaest kockarnica.

Imamo školu, imamo dvije dvorane, imamo školsko igralište, imamo direktora koji je kadar vladajuće stranke. Sve imamo. Imamo dva marketa. Dvije piljare. Nekoliko frizerskih salona. Da je Ruža na Laušu, ništa nam više ne bi ni trebalo. Imamo nekoliko polukafana u kojima se toči domaća rakija. Imamo i ležeće policajce. I to one nove. Krute. Imamo šesticu koja vozi na svakih 15 minuta. Imamo samo jednu crkvu. Četiri ili pet trafika. Mesnicu, pekare, pečenjaru, dječje igralište. Teslić, Laktaši i Mrkonjić zajedno nemaju ono što pola Lauša ima.

Na Laušu nema budala. Ili ih ima sve manje. Nema pacijenata. Ima novinara. Lauš je najveće novinarsko naselje u Banjoj Luci. Možemo da „namirimo“ cijelu redakciju. Imamo rudnik koji je zatrpan i po kojem hodamo. Imamo fudbalski klub, ali ne znamo u kojoj ligi igra. Imamo otpadnu rječicu koju tek valja zazidati i jednu koja nas opkoljava sa gornje strane i koja je bolja nego teletina ispod sača. Imamo asfalt koji je stotinu puta krpljen. Imamo dvije trake na trotoaru: jednu za pješake, drugu za bicikliste. Laktaši, na primjer, ne da nemaju traku za bicikliste, nego nemaju ni bicikliste.

Imamo dvije mjesne zajednice. Imamo i policijsku stanicu, ali gotovo da nam i ne treba. Imamo samo jednu uništenu fabriku. Jedno veliko i dva manja groblja. Imali smo tri, sada imamo dvije konobe. Jedna od njih ima savršenu baštu. Imamo stotinu prečica kojima se može i ovamo i onamo. Na Laušu se nalazila prva industrijska zona u Banjoj Luci, tako da nismo tikva bez korijena. Ovdje je izgrađena i prva banjolučka termoelektrana. Lauš ima i svoj film, i svoju himnu. Ima i 30.000 stanovnika i da je opština bio bi na 14. mjestu u Srpskoj.

Lauška cesta vodi do mog druga Miloja na najbolju đurđevdansku sarmu. Ili kod Zoke Kostića na čudesni podvarak sa ćuretinom i kobasicama. Kome je dosadio beton, imamo i to: šuma i šumaraka, brda i brdašaca, samo valja pružiti nogu. Prije Šibova treba skrenuti desno, pa jedno dva kilometra cestom, potom „slomiti“ lijevo i tražiti Suturliju osluškujući huk njenih bukova. Kupina, jagoda, trnjina i lisičarki za sedam džakova. Nekoliko hrastova stogodnjaka. Dobrih ljudi. Lauš, na koncu, ima i moju mater koja vrijedi koliko i cijela Vlada, pa još tri puta toliko.

Goran Dakić

The post Teritorija grada Lauš first appeared on Gerila.info.

Na parkingu ispred objekta “Juvente”, iz automatske puške ubijen je Savo Čolić, lice sa bogatim kriminalnim dosijeom. Za zločin je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen Jovica Đermanović (48), lokalni privrednik bez ranijih krivičnih prijava.

Pucnjava se dogodila oko 12.15 časova na parkingu u Karađorđevoj ulici. Iz Policijske uprave Banjaluka ističu da je osumnjičeni odmah uhapšen i da se nalazi u Policijskoj stanici Lauš. Istragom rukovodi dežurni tužilac Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka, a uviđaj na mjestu zločina i dalje traje.

Prema iskazima očevidaca, ubica je automobilom došao na parking ispred “Juvente”, izašao iz vozila i bez mnogo riječi zapucao automatskom puškom na Čolića koji se u tom trenutku nalazio na motociklu. Uslijedio je rafal, a potom i povratak u automobil, nakon čega se Đermanović sam predao policiji.

Mještani Lauša su u šoku. Ističu da je strašno da neko usred dana ispali skoro cijeli okvir u tako prometnom mjestu, pored glavne ceste, autobuskog stajališta i prodavnice. Drugi svjedoci navode da se neposredno prije pucnjave čulo zapomaganje: „Nemoj, stani!“, a potom se čula rafalna paljba. Uslijedio je haos, evakuacija iz okolnih radnji, a brojni građani i dalje ne mogu da vjeruju šta se desilo.

Ubijeni Savo Čolić (43) bio je poznat pravosudnim organima. Prije samo godinu dana izašao je iz zatvora nakon što je izdržao kaznu zbog trgovine narkoticima u okviru predmeta „Kavez“. Ranije je osuđen i na 12 i po godina zatvora zbog razbojništva tokom kojeg je ubijen stolar Milorad Samardžija 2009. godine.

Gerila.info

The post Likvidacija usred dana: U Banjaluci ubijen Savo Čolić, osumnjičeni se predao policiji first appeared on Gerila.info.

Ulice Franca Šuberta i Đorđa Jovetića na Pobrđu/Laušu pravi su šampioni današnjeg dana – već satima nemaju struju, prije dva sata nestala je voda, a grn nije prošao niti jednom otkako je počeo da pada snijeg.

Aleksandra Uletilović kaže da su problemi sa vodom u ovom naselju počeli ljetos. Voda je nestajala svaki drugi dan. Ove ulice se napajaju iz bazena „Ristin gaj“ koji je navodno renoviran.

“Zovem ih stalno. „Pukao mi je film“ kada su uoči Nikoljdana isključili vodu i još su mi čestitali slavu! Pitala sam kome se mogu zvanično žaliti da se to riješi, ali neće da kažu. A trenutno opet nema vode. I stvarno je više dosta! Ljetos je bilo sto stepeni, ja sa stomakom do zuba i bez vode. A sada sa bebom i bez vode. Dokle više”, pita Aleksandra.

Aleksandra dodaje da nijedan grn nije prošao ovim ulicama otkako je snijeg počeo da pada. Ne samo da nije prošao, nego nema naznaka da će do zore uopšte proći. Iz Odjeljenja za saobraćaj i puteve Grada Banja Luka danas su objavili kontakte nadležnih za čišćenje svih dijelova grada, ali je sve uzalud.

“Na te se brojeve niko ne javlja. Zvala jednom, zvala stotinu puta – isto je. I komšije su zvale. Ako se neko i javi, ne pušta glas od sebe. Nismo u dvadesetom zaseoku na Manjači, nego dvadeset minuta od centra grada. Da li je moguće da smo istovremeno zavejani, da nemamo struje i da nemamo vode”, kaže Aleksandra.

Gerila je nedavno pisala o problemima stanovnika ovih ulica. Tamara Bubnjević, koja sa porodicom živi na Laušu, kaže za Gerilu kako su prvi nestanci vode počeli sredinom avgusta. Probleme s vodosnabdijevanjem imaju svi koji vodu crpe sa „Ristinog gaja“, a to su dio Lauša, Pobrđe, dio Kočićevog vijenca.

“To je veliki broj ljudi na par kilometara od centra. U počeku vode nismo imali vikendom i to su bili cjelodnevni nestanci. Tada nam je rečeno da je to zbog ogromne potrošnje i suše. Kada su nestanci počeli biti sve češći, onda su nam rekli da je kvar na pumpi. Vrlo brzo su prestali da najavljuju čak i da objavljuju nestanke kad do njih dođe, što je najveći problem. Ne znamo kad smijemo da upalimo mašine i bojlere. Pokvariće nam se uređaji”, kaže Tamara.

Nikada, dodaje ona, ne znaju hoće li vode nestati ujutru i hoće li se moći spremiti za posao. Nemaju kome da se žale. Jednom su dobili informaciju da je u pitanju veliki nedetektovan kvar, da se voda gubi negdje pod zemljom, te da prazni rezervoar do nule.

“Vodu s česme više ne pijemo, jer je voda uvijek „tek došla“. Sedam dana vode nema svaki dan. Najgore je što nemamo prave informacije i blagovremene najave. Bilo bi dobro da nam bar jave da se možemo organizovati i da znamo u kojem dijelu dana će vode biti, jer očigledno i poslije ovih kiša nama je suša”, kazala je Tamara Bubnjević.

Tamara kaže da veliki problem imaju i sa sve češćim nestancima struje. Struja nestane, pa dođe, potom opet nestane, pa dođe i tako u krug, iz dana u dan i iz noći u noć.

“Kao da se neko igra prekidačima. Ponekad se desi da struja nestaje i dolazi po nekoliko puta za samo jednu minutu. Dispečere u „Elektrokrajini“ je nemoguće dobiti. Zvala sam ih juče petnaest puta i tek sam pola sata prije ponoći dobila nekoga. Samo mi je rečeno da je kvar na dalekovodu i da prije zore ne mogu poslati ekipu na teren”, rekla je Bubnjević.

Iz „Elektrokrajine“ su kratko saopštili da je u pitanju kvar na dalekovodu i da struja vjerovatno neće doći do ujutro. Postoji šansa da se pojavi u toku noći, ali je ona minimalna.

“Ne znam šta će uraditi noćna smjena. Kvar je lociran i pokušava se „prepoloviti“ struja, ali taj kraj vjerovatno do ujutro neće imati struju”, kazao je operater koji se javio nakon 28. poziva. „Elektokrajina“ na sajtu reklamira besplatnu info liniju koja je, kako stoji, dostupna 24 časa dnevno sedam dana u nedjelji, ali operater koji se javi ima drugačiji stav po tom pitanju: Ova usluga radi od ponedjeljka do petka u terminu od 7 do 15 časova.

Na brojeve koje je reklamiralo Odjeljenje za saobraćaj i puteve ne javlja se ama baš niko. Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković je na skijanju na Jahorini.

Goran Dakić

The post Šampioni nevremena: Ni vode, ni struje, ni grna first appeared on Gerila.info.

Stanovnici ovih naselja su ogorčeni. Kažu kako razumiju da se kvar može desiti, ali ne razumiju da se kvar ne može otkloniti i da se može stalno ponavljati.

“Ako ima vode, nema struje. Čim dođe voda, nestane struja. A dešava se da nema ni vode ni struje. U ratu je bilo lakše. Juče je struja nestajala nekoliko puta. Nije je bilo cijele noći. Došla je tek ujutro. Ali, čim je došla struja, nestalo je vode”, kaže jedan od mještana Lauša.

Tamara Bubnjević, koja sa porodicom živi na Laušu, kaže za Gerilu kako su prvi nestanci vode počeli sredinom avgusta. Probleme s vodosnabdijevanjem imaju svi koji vodu crpe sa „Ristinog gaja“, a to su dio Lauša, Pobrđe, dio Kočićevog vijenca.

“To je veliki broj ljudi na par kilometara od centra. U počeku vode nismo imali vikednom i to su bili cjelodnevni nestanci. Tada nam je rečeno da je to zbog ogromne potrošnje i suše. Kada su nestanci počeli biti sve češći, onda su nam rekli da je kvar na pumpi. Vrlo brzo su prestali da najavljuju čak i da objavljuju nestanke kad do njih dođe, što je najveći problem. Ne znamo kad smijemo da upalimo mašine i bojlere. Pokvariće nam se uređaji”, kaže Tamara.

Nikada, dodaje ona, ne znaju hoće li vode nestati ujutru i hoće li se moći spremiti za posao. Nemaju kome da se žale. Jednom su dobili informaciju da je u pitanju veliki nedetektovan kvar, da se voda gubi negdje pod zemljom, te da prazni rezervoar do nule.

“Vodu s česme više ne pijemo, jer je voda uvijek „tek došla“. Sedam dana vode nema svaki dan. Najgore je što nemamo prave informacije i blagovremene najave. Bilo bi dobro da nam bar jave da se možemo organizovati i da znamo u kojem dijelu dana će vode biti, jer očigledno i poslije ovih kiša nama je suša”, kazala je Tamara Bubnjević.

Tamara kaže da veliki problem imaju i sa sve češćim nestancima struje. Struja nestane, pa dođe, potom opet nestane, pa dođe i tako u krug, iz dana u dan i iz noći u noć.

“Kao da se neko igra prekidačima. Ponekad se desi da struja nestaje i dolazi po nekoliko puta za samo jednu minutu. Dispečere u „Elektrokrajini“ je nemoguće dobiti. Zvala sam ih juče petnaest puta i tek sam pola sata prije ponoći dobila nekoga. Samo mi je rečeno da je kvar na dalekovodu i da prije zore ne mogu poslati ekipu na teren”, rekla je Bubnjević.

Prvi čovjek „ReStarta“ Stefan Blagić kaže kako je ovo udruženje već „duboko zagazilo“ u proces konsultacije sa pravnicima i advokatima zbog ovog problema. Oni, dodaje Blagić, traže način kako da natjeraju „Elektrokrajinu“ da radi ono za šta je svi građani plaćaju.

“Naša ideja je da animiramo javnost – što ne bi trebalo da bude naročito teško, jer su ljudi već isfrustrirani – i da idemo sa kolektivnom tužbom prema „Elektrokrajini“, jer sada već uveliko postoje indicije da ne oni ne isporučuju električnu energiju u skladu sa zakonom i potpisanim ugovorima. U ovom trenutku ne mogu da isključim ni neki vid građanske neposlušnosti koju ćemo organizovati, ali otom-potom”, istakao je Blagić.

On kaže da je potpuno ista stvar i sa „Vodovodom“. Blagić dodaje da se sve više ljudi žali na rad ovih institucija, ali više od svega ih, kaže on, nervira bahatost sa kojom odgovorni razgovaraju sa građanima.

“Sramota je da u 2024. građani pola mjeseca nemaju struju, isto toliko i vodu. Šta da rade ljudi poput mene koji imaju troje djece, od toga dvije bebe mlađe od mjesec dana? Oni imaju prave informacije. Znaju gdje je kvar, znaju zašto kvar nastaje, ali ne rade ništa po tom pitanju”, kazao je Blagić.

Iz „Vodovoda“ kažu da vode povremeno nema zbog kvarova na glavnim dovodnim cijevima. Rezervoari „Kočićev vijenac“, „Ristin gaj“, „Tunjice“, „Ramić“ i „Prijakovci“ su prazni.

“To znači da stanovnici većeg područja grada mogu osjetiti poremećaje u vodosnabdijevanju. Ekipe „Vodovoda“ daju sve od sebe da što prije otklone probleme i normalizuju stanje. Zbog obima i kompleksnosti kvarova iskreno vas molimo za razumijevanje i strpljenje”, ističu u „Vodovodu“.

Direktor „Vodovoda“ Radovan Majkić za Gerilu kratko kaže da je jutrošnji nestanak vode povezan sa sinoćnjim nestankom struje.

“Jutros je bilo problema zbog struje. Treba se stabilizovati situacija uskoro. Struje i dalje nema „Ristin gaj“. Ali, čim se to riješi, vode će biti”, rekao je Majkić.

Portparol „Elektrokrajine“ Predrag Klincov kaže kako se sinoć oko 20 časova desio kvar na dalekovodu sa kojeg se napaja dio Kočićevog vijenca, Pobrđa i Lauša.

“Potrošači sa dijela tog područja sinoć su dobili struju, a kvar je kompletno saniran i uključeni su svi potrošači jutros u pola deset. Ništa vanredno i havarijski se nije desilo, već je bio oštećen izolator. To se teško otkriva, odnosno treba vremena da se nađe kvar, jer idu provjere od stuba do stuba”, kazao je Klincov.

Goran Dakić

The post Visinske zone Lauša i Pobrđa danima bez struje i vode first appeared on Gerila.info.

Krupa je pobijedila Borac u finalnoj utakmici 1-0 i tako je ove godine osvojila finale Kupa grada u kojem učestvuju klubovi sa područja koje je pod kontrolom banjalučkog područnog saveza. Kup grada je decenijama svečano, prestižno takmičenje čije finale se igra pred kraj sezone. Do sada uvijek na najvećem gradskom stadionu. Ove godine iz uprave Fudbalskog kluba Borac nisu dozvolili da se finalna utakmica igra na glavnom terenu pa je finale odigrano na pomoćnom terenu iza sjeverne tribine glavnog stadiona. Na finalu je bilo nešto manje od hiljadu gledalaca a pomoćni teren, inače, raspolaže montažnim tribinama.

Nezvanično, iz uprave Borca gdje je nedavno u predsjedničku fotelju sjeo Milan Tegeltija savjetnik Milorada Dodika, nisu dozvolili igranje na glavnom terenu jer je u njega nedavno uložen ogroman novac. Rekonstrukcija terena je, inače, probila sve rokove pa je Borac svoje domaće utakmice na početku ovog prvenstva igrao na stadionima van Banjaluke.

Borac je u finalnoj utakmici nastupio sa juniorima kao i gotovo svake godine u Kupu grada dok je Krupa izvela iskusniji sastav. Borac je u polufinalu izbacio Lauš dok je Krupa u neizvjesnoj utakmici na Obilićevu savladala Naprijed 2-1.

GERILA info

The post Finale Kupa grada umjesto na Gradskom stadionu odigrano na pomoćnom terenu first appeared on Gerila.info.