Jedan je to od ključnih zaključaka VII konferencije Mreže za zaštitu prirode u Bosni i Hercegovini, održane od 11. do 13. septembra u Međugorju. Predstavnici organizacija civilnog društva, naučne zajednice i institucija razgovarali su o zaštiti Bune, Bunice i Bunskih kanala, posljedicama geoloških istraživanja i rudarenja, uključivanju mladih naučnika u terenski rad te budućim prioritetima Mreže.

Konferencija je počela simbolično u 11.55, „pet do dvanaest“, a završena je upozorenjem da za brojne rijeke, šume i druga vrijedna područja vrijeme za reagovanje ubrzano ističe.

Posebna pažnja posvećena je području Bune, Bunice i Bunskih kanala, za koje je pokrenuta inicijativa za uspostavljanje zaštite. Iako je riječ o jednom od najprepoznatljivijih prirodnih područja Hercegovine, učesnici konferencije upozorili su da je ono izloženo sve snažnijim i međusobno povezanim pritiscima.

Među njima su neplanska urbanizacija i širenje turističkih i ugostiteljskih sadržaja, izgradnja Koridora Vc i pripadajućih pristupnih saobraćajnica, zahvati u riječnim koritima, ali i moguće posljedice projekta „Gornji horizonti“.

Trasa Koridora Vc presijeca prostor predložen za zaštitu, zbog čega će buduće granice i režime zaštite biti potrebno uskladiti sa već planiranom infrastrukturom. Učesnici su ipak naglasili da stručno obrazloženje ne smije biti unaprijed napisan dokument kojim se samo potvrđuje politička odluka. Ono mora predstavljati nezavisnu procjenu vrijednosti područja, njegovog trenutnog stanja, ugroženosti i stvarne opravdanosti zaštite.

Najozbiljnije upozorenje iznio je hidrolog i osnivač Udruženja geografa BiH, nekadašnji dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu, prof. dr Muriz Spahić. On je otvorio pitanje mogućih posljedica hidroelektrane Dabar i preusmjeravanja voda iz jednog sliva u drugi.

„Jesmo li kao društvo svjesni šta će se dogoditi kada proradi hidroelektrana Dabar i kada nestane Bune i Bunice?“, pitao je Spahić.

Podsjetio je da su Buna, Bunica i Bunski kanali još 1963. godine bili evidentirani kao zaštićeno područje, ali da registar kasnije nije obnovljen nakon prestanka rada nekadašnjeg Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa BiH.

„To kod mene izaziva nervozu, što je neusklađeno ono što nazivamo propisima sa onim što je na terenu, i onda nam sve propada. ‘Gornji horizonti’ predviđaju prevođenje voda iz Nevesinjskog prema Dabarskom polju, pa Fatničkom i Bilećkom polju. Sve ove vode preusmjeravaju se prema Trebišnjici, odnosno prema drugom slivu, i toga treba da budemo napokon svjesni“, rekao je Spahić.

On smatra da je o mogućim posljedicama trebalo mnogo ranije razgovarati na nivou vlada Federacije BiH i Republike Srpske.

„Teško je pričati o nekakvim zaštićenim područjima ako sutra te rijeke budu suva korita“, upozorio je Spahić.

Građani jesu zaustavljali štetne projekte

Predstavnici Mreže smatraju da zaštita nekog područja može uspjeti samo ako ima podršku ljudi koji u njemu žive. Zbog toga je dogovoreno da se, prilikom izbora budućih prioriteta, prednost daje područjima u kojima postoji jasna podrška lokalnog stanovništva.

Adnan Đuliman iz Omladinskog kluba „Novi Val“ iz Blagaja smatra da se u javnosti godinama stvara osjećaj kako građani ne mogu uticati na odluke o projektima koji neposredno mijenjaju njihov životni prostor.

„Mislim da ovdje u BiH postoji jedan projekat da se javnost ubijedi da građani apsolutno ništa ne mogu promijeniti na terenu. Gdje god su građani ustali protiv neke aktivnosti, mi smo pobijedili, poput priče o kamenolomu kod Blagaja ili zaštite Bunskih kanala“, rekao je Đuliman.

Problem, međutim, nije završen kada investitor jednom odustane ili privremeno obustavi radove. Đuliman upozorava da nosioci štetnih projekata često čekaju da pažnja javnosti oslabi, a otpor lokalnog stanovništva se umori.

„Ti takozvani investitori mnogih štetnih projekata u BiH sada čekaju da se bunt stanovnika smiri, čak i po nekoliko godina, pa ponovo aktiviraju te projekte. Iako su građani ove zemlje donedavno bili pasivni, ipak smo na kraju uvidjeli da ostajemo bez šume, pitke vode i hrane. Moramo biti svjesni šta se dešava, ne samo kod nas nego svugdje u svijetu“, kazao je Đuliman.

Na potrebu uključivanja stanovništva ukazala je i Sanela Popović, stručna savjetnica u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma. Ona je podsjetila da formalno proglašenje zaštite nije kraj, nego tek početak procesa.

„Za vrijeme mandata našeg Ministarstva pokušalo se povećati površinu pod zaštićenim područjima. Međutim, zaštita područja i prostora ne znači samo konzerviranje, nego kompletnu strukturu upravljanja i zaštite, kao i finansijsku konstrukciju. Prije svega nam treba podizanje svijesti stanovništva o značaju očuvanja šumskih područja“, rekla je Popović.

Na konferenciji je upozoreno da se šume i vode više ne mogu posmatrati odvojeno. Profesor Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Dalibor Ballian podsjetio je da je samo do 24. avgusta ove godine u BiH opožareno više od 39.000 hektara šumskih površina.

„Bez šume nemamo rijeka ni vode, jer je šuma filter, a šume gubimo“, rekao je Ballian, upozoravajući da ljudi troše više prirodnih resursa nego što ih priroda može obnoviti.

Rudarenje bez podataka o početnom stanju

Drugi veliki dio konferencije bio je posvećen posljedicama geoloških istraživanja i rudarenja po životnu sredinu, zdravlje ljudi i odnose unutar lokalnih zajednica.

Učesnici su upozorili da rudarski projekti ne mijenjaju samo prostor, kvalitet vode i vazduha. Oni često dijele lokalno stanovništvo na one koji u rudniku vide radna mjesta i razvoj i one koji strahuju za zdravlje, imovinu i budućnost prostora u kojem žive. Kao jedan od primjera navedena je dolina Jadra u Srbiji, gdje je planirani rudnik doveo do duboke polarizacije lokalne zajednice.

Slična pitanja sve češće se otvaraju i u Bosni i Hercegovini. Tokom prvog dana konferencije posebno je pomenuta Krivaja, jedna od rijetkih većih rijeka bez betonskih prepreka i brana. Njene pritoke Duboštica i Tribija prolaze kroz područje na kojem kompanija „Vareški minerali“, ranije „Seven Plus“, istražuje hrom i prateće minerale.

Sekretar Udruženja građana „Fojničani“ Davor Šupuković upozorio je da bi mogući rudnik hroma predstavljao novu prijetnju slivu Krivaje. Radovi su već otvorili pitanja krčenja šume, izgradnje pristupnih puteva, bušotina izvedenih bez prethodno pribavljenih vodnih akata, pristupa koncesionom ugovoru i mogućeg uticaja teških metala na površinske i podzemne vode.

Zaključak konferencije je da se prije odobravanja rudarskih i drugih projekata sa značajnim mogućim uticajem mora utvrditi vjerodostojno „nulto stanje“ životne sredine i zdravlja stanovništva. Bez takvih podataka naknadno je gotovo nemoguće pouzdano utvrditi šta se promijenilo, kada je zagađenje nastalo i ko je za njega odgovoran.

Javno dostupni podaci o kvalitetu vazduha u Varešu iz januara 2026. godine, zaključeno je, zahtijevaju detaljniju stručnu analizu izvora i nivoa zagađenja, kao i mogućih posljedica dugotrajne izloženosti stanovništva. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti izloženosti olovu, s obzirom na poznate rizike ovog teškog metala za zdravlje, uključujući kardiovaskularni sistem.

Istovremeno, stručnjaci upozoravaju da se mora jasno razlikovati prisustvo metala koje potiče iz prirodnog geološkog sastava tla od zagađenja izazvanog rudarenjem, preradom rude ili drugim ljudskim aktivnostima. To je moguće samo dugoročnim, stručnim i nezavisnim mjerenjima.

Upravo je nezavisnost monitoringa izdvojena kao jedan od najvećih problema. Ključna mjerenja kvaliteta vode, tla i vazduha, kao ni istraživanja zdravstvenog stanja ljudi, ne bi smjela finansijski zavisiti isključivo od investitora ili kompanije koja može biti izvor zagađenja.

Članstvo u Evropskoj uniji samo po sebi nije garancija zaštite. Primjeri iz Hrvatske, uključujući nezakonito odlaganje opasnog otpada, pokazali su da razvijeniji propisi ne znače mnogo ako nema efikasnog nadzora i njihove primjene.

U Bosni i Hercegovini, uprkos dugoj istoriji rudarenja i metalurške industrije, još ne postoje sistematska i kontinuirana istraživanja izloženosti stanovništva teškim metalima. Umjesto prevencije i stalnog stručnog praćenja, institucije najčešće reaguju tek nakon incidenta, pojedinačnim i privremenim mjerama.

Korupcijski rizici, nedovoljna transparentnost i mogući sukobi interesa dodatno slabe zaštitu životne sredine. Zbog toga su učesnici konferencije zatražili dostupnije podatke, snažniji nezavisni nadzor i stvarno uključivanje stručne i zainteresovane javnosti u postupke donošenja odluka.

Šator, Sutjeska i nova generacija istraživača

Na sastanku Mreže dogovoreno je pokretanje inicijative za zaštitu planine Šator, Šatorskog jezera i šireg područja, sa ciljem uspostavljanja nacionalnog parka.

Mreža će pripremiti i zajedničku reakciju povodom najavljene gradnje smještajnih kapaciteta na Prijevoru u Nacionalnom parku Sutjeska. UNDP-u i Globalnom fondu za životnu sredinu biće upućen zahtjev za informacije o izgradnji rezervoara za vodu na istom lokalitetu, njegovoj opravdanosti i mogućim posljedicama po zaštićeno područje.

Najavljen je i stručni razgovor o granicama postojećih zaštićenih područja. Kao primjer je navedeno Prokoško jezero, gdje su pojedini dijelovi prostora zbog trajnih promjena izgubili vrijednosti zbog kojih su nekada zaštićeni. Cilj, kako je zaključeno, nije slabljenje zaštite, nego utvrđivanje odgovarajućeg pravnog mehanizma kojim bi granice odgovarale stvarnom stanju na terenu.

Konferencija je otvorila i pitanje budućnosti mladih naučnika. Nedostatak terenskog rada tokom fakultetskog obrazovanja prepoznat je kao ozbiljan problem, dok istovremeno opada interesovanje mladih za prirodne nauke. Organizacije civilnog društva zato bi trebalo snažnije da sarađuju sa fakultetima i studentima te ih uključuju u konkretna terenska i interdisciplinarna istraživanja.

Nakon izbora i formiranja novih vlada Federacije BiH i Republike Srpske, Mreža planira zatražiti sastanke sa resornim ministarstvima. Namjera je da institucijama predstavi prioritetna područja za zaštitu i zatraži konkretnu saradnju na povećanju obuhvata zaštićenih područja u BiH.

Zaključci iz Međugorja pokazuju, međutim, da problem više nije samo u tome koliko je teritorije formalno zaštićeno. Suštinsko pitanje je šta će od tih područja zaista ostati ako propisi i institucije nastave zaostajati za projektima koji mijenjaju tokove rijeka, otvaraju planine i šume za eksploataciju te ostavljaju građanima da posljedice dokazuju tek kada šteta već postane vidljiva.

Dejan Rakita / GERILA

The post Mreža za zaštitu prirode BiH: Buna i Bunica pred nestankom, rudarenje se širi bez nezavisnog nadzora first appeared on Gerila.info.

Konferenciju, koja traje od 11. do 13. septembra, organizuje Udruženje građana „Fojničani“ iz Maglaja uz podršku Udruge „Dinarica“ iz Mostara.

Prof. dr. Dalibor Ballian, redovni profesor Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, upozorio je da se stanje prirodnih resursa više ne može posmatrati odvojeno, odnosno da nestanak šuma direktno utiče na količinu i kvalitet vode, ali i na sposobnost prirode da se obnovi.

„Ekološkim aktivizmom bavim se više od 20 godina. Bez šume nemamo rijeka ni vode, jer je šuma filter, a šume gubimo. Samo ove godine, do 24. avgusta, imali smo više od 39.000 hektara opožarenih šumskih površina. Posljednji požar između Tomislavgrada i Kupresa zahvatio je više od 14.000 hektara“, rekao je Ballian.

Prema njegovim riječima, priroda više ne može proizvesti dovoljno pitke vode i čistog vazduha u odnosu na količinu resursa koju ljudi troše.

„Trošimo mnogo više nego što nam priroda daje, a prirodi ne dajemo ništa. Sada smo na raskrsnici: hoćemo li nastaviti prema ponoru ili ćemo učiniti nešto da bude dobro i nama i našoj djeci“, upozorio je Ballian.

Ipak, kaže, odnos javnosti prema ekološkim problemima danas je drugačiji nego prije dvije decenije.

„Kada sam 2005. godine počeo da se borim protiv malih hidroelektrana, medije to nije interesovalo. Danas mediji i javnost prepoznaju taj problem. Imamo dovoljno mladih i obrazovanih ljudi i vjerujem da će to dati rezultate“, rekao je Ballian.

Davor Šupuković, sekretar UG „Fojničani“, kaže da su u fokusu konferencije očuvanje rijeka i posljedice rudarskih projekata, koji su posljednjih godina sve brojniji i intenzivniji.

„Rijeke su zaista na udaru, počevši od Neretve, Une i Krivaje, pa do mnogih drugih. Krivaja je jedna od rijetkih rijeka bez betonskih prepreka i brana, a danas je ugrožena mogućim otvaranjem rudnika hroma na lokalitetu Duboštica–Tribija“, rekao je Šupuković.

Iza tog upozorenja stoji konkretan projekat: pritoke Krivaje, Duboštica i Tribija, prolaze kroz područje na kojem firma „Vareški minerali“, ranije „Seven Plus“, planira istraživanje i moguću eksploataciju hroma i pratećih minerala.

Koncesija je dodijeljena još 2020. godine, a nakon što su tokom 2025. počeli krčenje šume, izgradnja pristupnih puteva i bušenja, inspekcija je utvrdila da su najmanje četiri probne bušotine izvedene bez potrebnih vodnih akata, koje je kompanija naknadno pribavila.

Projekat je u međuvremenu otvorio i sudske sporove zbog uskraćivanja pristupa koncesionom ugovoru, kao i zbog puta koji prelazi preko više od 36.000 kvadratnih metara šume i državnog šumskog zemljišta. Eko forum Zenica upozorio je i na rupe u federalnim propisima, dok stručnjaci navode da bi hrom iz rudarskih radova preko površinskih i podzemnih voda mogao dospjeti u Krivaju, a zatim i u Bosnu.

„Razmatraćemo i biodiverzitet Krivaje, jer smo kao Mreža za zaštitu prirode radili istraživanje biodiverziteta ove rijeke“, rekao je Šupuković.

Stručnjaci okupljeni u Mreži na konferenciji predstavljaju rezultate istraživanja biološke raznolikosti sliva Krivaje, kao i bogatstvo vrsta i staništa Une. Krivaja je ranije zahvaljujući protivljenju lokalnog stanovništva sačuvana od planiranih hidroelektrana, ali se sada suočava s drugačijom vrstom pritiska.

Pored Krivaje, poseban dio konferencije posvećen je zaštiti Bune, Bunice i Bunskih kanala. Mreža za zaštitu prirode priprema stručnu podlogu za proglašenje ovog područja zaštićenim, dok mu istovremeno prijete izgradnja autoputa, projekat „Gornji horizonti“, urbanizacija i zahvati u riječnim koritima.

„Ovo područje generalno se susreće s brojnim prijetnjama, kao što su izgradnja autoputa, projekat Gornji horizonti, urbanizacija i devastacija korita“, rekao je Šupuković.

Adnan Đuliman iz Omladinskog kluba „Novi Val“ iz Blagaja kaže da su Buna i Bunica prirodni biseri, ali da se zaštita ne smije ograničiti samo na pojedinačne rijeke.

„Moramo voditi računa o svim rijekama u Bosni i Hercegovini, jer smo upravo ove godine vidjeli šta se dešava s rijekama i kakve su posljedice klimatskih promjena. Borićemo se da sačuvamo naše rijeke, koje su pod ogromnim pritiskom“, rekao je Đuliman.

On upozorava da se širom Bosne i Hercegovine pripremaju veliki projekti povezani s rudarenjem, zbog čega će jedan dio konferencije biti posvećen njihovim posljedicama po prirodu, zdravlje i društvo.

„Mi u Mreži za zaštitu prirode ovaj problem shvatamo ozbiljno. Na konferenciji ćemo razgovarati o tim temama i upozoriti javnost na štetnost i rizike takvih projekata“, kazao je Đuliman.

Sanela Popović, stručna savjetnica u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma, izrazila je nadu da će konferencija pokazati da je moguća saradnja između institucija i civilnog društva.

„Postoje mogućnosti da uskladimo zaštitu prirode s korištenjem prirodnih resursa. Želimo pokazati da prirodu želimo očuvati zajedno s Mrežom za zaštitu prirode, koja nam predstavlja veliku podršku. Nadamo se da ćemo kroz inicijative koje smo pokrenuli uspjeti da što više područja proglasimo zaštićenim i spasimo rijeke od sve veće devastacije i pritisaka kojima su izložene posljednjih 30 godina“, rekla je Popović.

Program konferencije obuhvata i panel o posljedicama geoloških istraživanja i rudarenja na životnu sredinu, zdravlje i društvo, predstavljanje arheoloških istraživanja lokaliteta Gradić na Ozrenu te razgovor o uključivanju mladih u naučnoistraživački rad.

Konferencija se održava u okviru projekta BOOST Balkans, koji provodi Evropska asocijacija za lokalnu demokratiju – ALDA, uz podršku Francuske razvojne agencije – AFD.

Dejan Rakita / GERILA

The post Rijeke pod pritiskom rudarenja: Od Bune i Bunice do Krivaje, aktivisti upozoravaju da je vrijeme za zaštitu first appeared on Gerila.info.

Posebno zabrinjava podatak da je olovo pronađeno i u nalazima petoro djece mlađe od šest godina, dok najnovija testiranja ukazuju da su kod nekih osoba zabilježene izrazito visoke koncentracije iznad referentnih vrijednosti, koje zahtijevaju posebnu medicinsku pažnju.

Olovo je teško metal koji može da uzrokuje trajna oštećenja zdravlja, posebno kod djece, trudnica i starijih osoba.

„Prisustvo olova u krvi predstavlja izuzetno kompleksan zdravstveni problem, jer u ljudskom organizmu ne postoji fiziološka potreba za olovom. Savremena medicina zastupa stav da ne postoji ‘sigurna’ doza olova u organizmu“, ističu stručnjaci iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.

Ovo nije prvi put da se alarm pali, ali jeste prvi put da broj testiranih i geografski raspon nalaza jasno ukazuju da problem više ne može biti tretiran kao “lokalna smetnja” uz industrijsku zonu.

Još u decembru prošle godine testirane su 44 osobe različitih starosnih grupa i kod svih je zabilježeno prisustvo olova u krvi, a kod njih 17 iznad granične vrijednosti. U međuvremenu je, u privatnom aranžmanu, testirano još devet osoba, a rezultati su – kako navode Fojničani–Maglaj – samo potvrdili alarmantne pokazatelje.

Još u decembru prošle godine upućene su urgencije svim relevantnim institucijama – ministarstvima zdravlja FBiH i ZDK-a, Zavodu za javno zdravstvo FBiH, Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, kao i ministarstvima zaduženim za rad i socijalnu politiku.

Predsjednik Mjesne zajednice Pržići Mario Mirčić podsjeća da su mještani na potrebu zdravstvene kontrole upozoravali godinama. Pristanak na eksploataciju i preradu rude olova, cinka i barita dat je 2020. godine, ali uz jasno definisane uslove, među kojima je bilo i obavezno uzorkovanje krvi stanovništva i konstatovanje “nultog” stanja.

„To nikada nije urađeno. Ni tada, ni kasnije, kada je proizvodnja počela. Da jeste, danas bismo znali kada je i kako došlo do ovakvog stanja“, kaže Mirčić.

Međutim, uprkos nalazima koji se gomilaju i strahu koji raste, ključne odluke loklanih i kantonalnih, pa i entitetskih, vlasti izostaju. Vanredno stanje u Varešu, iako se, realno, odavno stekli svi uslovi, još uvijek nije proglašeno. Nije poznato ni da li je Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona uopšte pokrenulo istragu o trovanju, navodi se u saopštenju.

U takvom ambijentu, dodatnu težinu dobija politički narativ koji se posljednjih dana pokušava nametnuti – da je problem moguće “upravljati” kroz finansijske aranžmane i dogovore, umjesto kroz hitne mjere zaštite zdravlja, utvrđivanje odgovornosti i eventualnu obustavu aktivnosti koje dovode do zagađenja.

Vršitelj dužnosti načelnika Opštine Vareš Malik Rizvanović izjavio je u intervjuu za lokalni radio da će mu, ukoliko osvoji mandat na predstojećim vanrednim izborima, zdravlje građana biti prioritet. Međutim, istovremeno je govorio i o inicijativi koja je u javnosti dočekana s gorčinom:

„U petak je ispred DPM Metali zvanično upućena inicijativa Ministarstvu privrede Zeničko-dobojskog kantona i u narednim mjesecima doći će do povećanja koncesije. Ono što sam uspio dogovoriti s kompanijom jeste da, nakon potpisivanja novog ugovora, koncesiona naknada bude isplaćena retroaktivno od 1. januara 2026. godine“, izjavio je Rizvanović.

U normalnim okolnostima, tema koncesione naknade bila bi dio rasprave o ekonomskim efektima eksploatacije. U Varešu, međutim, to je postalo pitanje tajminga i poruke: dok se objavljuju nalazi o trovanju, javni prostor se puni pričom o novcu – kao da se iznosima može neutralisati činjenica da su u krvi građana, uključujući malu djecu, pronađeni opasni nivoi teškog metala.

Stanovnici Pržića i Daštanskog ovakav pristup čitaju kao pokušaj “kupovine mira”.

„Ako se radi o pokušaju kompanije da ovim potezom kupi socijalni mir, jasno poručujemo da zdravlje građana nema cijenu i da je krajnje neprimjereno razgovarati o koncesionim naknadama u trenutku kada su životi ljudi u Varešu ozbiljno ugroženi“, poručuju mještani.

U cijeloj priči postoji i vrlo jasna pravna linija koja se, barem zasad, ignoriše. Zakon o rudarstvu Federacije BiH propisuje da nadležno federalno ministarstvo mora ukinuti dozvolu za eksploataciju mineralnih sirovina ukoliko rudarski radovi ugrožavaju život i zdravlje zaposlenih i drugih građana, a druge mjere nisu dovoljne da se takvo ugrožavanje spriječi. Ako se u Varešu radi o masovnom trovanju i nalazima koji prelaze iz naselja uz jalovište u centar grada – postavlja se pitanje šta je još potrebno da bi se taj član zakona uopće primijenio.

Umjesto toga, institucije Zeničko-dobojskog kantona i Federacije BiH i dalje nemaju jasan, javno saopšten plan: ko vodi zdravstveni nadzor, ko organizuje sistematska testiranja, ko utvrđuje izvor kontaminacije, ko preuzima odgovornost i koje mjere se uvode da bi se spriječilo dalje izlaganje stanovništva.

Dok se na jednoj strani govori o retroaktivnim uplatama i koncesijama, na drugoj strani ostaje velika praznina: odgovor na pitanje kako je moguće da se u sredini koja živi od priče o “razvoju” i “investicijama” istovremeno razvije situacija u kojoj se djeci u krvi nalazi olovo – i zašto država (ne) reaguje tek kada je šteta već vidljiva na laboratorijskim papirima.

Podsjećamo, Gerila.info je nedavno objavila istraživački tekst „Bosna, Albanija i hrom: Koliko ‘zeleno’ je rudarstvo kada se dešava na Balkanu“, u kojem je detaljno obrađen slučaj planiranog rudarenja hroma u Varešu, uz poređenje s praksama u Albaniji. Tekst je ukazao na ozbiljne okolišne i zdravstvene rizike, izostanak transparentnosti i marginalizaciju lokalnih zajednica u procesima donošenja odluka.

Dejan Rakita / GERILA

The post Olovom zatrovani Vareš: Više od 100 testiranih, olovo pronađeno i u centru grada, institucije i dalje bez vanrednih mjera first appeared on Gerila.info.

Naučno-istraživački kamp održava se u bazi GSS Zavidovići u Dištici do 21. septembra, sa ciljem prikupljanja „relevantnih i pouzdanih informacija o biološkoj raznolikosti rijeke Krivaje“, te da važeći prostorni plan predviđa zaštitu područja u rangu nacionalnog parka. Naglašeno je i da je Krivaja „jedna od rijetkih preostalih rijeka slobodnog toka, bez brana“, a da je potencijalno ugrožavaju planirani rudarski zahvati na pritokama Tribija i Duboštica. 

S druge strane, uprkos inspekcijskim mjerama i odlukama Ustavnog suda BiH i visokog predstavnika kojima je zabranjeno raspolaganje državnom imovinom, Seven Plus je 13. septembra podnio Agenciji za vodno područje rijeke Save (AVP) zahtjev za prethodnu vodnu saglasnost za detaljna geološka istraživanja rude hroma i pratećih minerala na istražnom prostoru Duboštica–Tribija. U javnoj obavijesti AVP navedeno je da zainteresovani mogu u roku od sedam dana podnijeti primjedbe i sugestije, uz taksativno pobrojane katastarske parcele obuhvaćene zahtjevom. Organizacije iz Mreže, koje su ranije alarmirale javnost zbog probijanja pristupnih puteva na državnoj šumi te sječe, ističu da o ovoj proceduri nisu bile službeno obaviještene.

„Ekološka vrijednost rijeke Krivaje višestruko nadmašuje vrijednost planiranog rudarskog projekta u njenom slivu“, poručuju iz Mreže za zaštitu prirode u BiH, naglašavajući da je za zajednice nizvodno Krivaja „više od resursa – dio identiteta i zdravlja, pitanje javnog interesa koje traži hitnu i odgovornu reakciju institucija“.

Sličan stav iznosi i Udruženje Fojničani: „Krivaja je život, identitet i zdravlje lokalne zajednice. Njena zaštita važnija je od bilo kojeg rudnika. Zato smo za Krivaju – bez kompromisa!“

Hronologija pritisaka govori sama za sebe: federalni i kantonalni inspektori su pri ranijim izlascima na teren u GJ Duboštica–Tribija utvrdili nepravilnosti pri „pripremnim radovima“, među kojima i zahvate na šumskom državnom zemljištu bez valjane pravne osnove, pa su radovi zaustavljeni. Ipak, nakon zabrane uslijedilo je administrativno „guranje“ kroz druge procedure – sada preko vodoprivrednih akata – što kod lokalne zajednice i struke podiže sumnju da se pravila selektivno primjenjuju, a javnost, pogotovo lokalnu u Varešu i Zavidovićima, drži izvan ključnih odluka koje trajno mijenjaju lice sliva Krivaje.

U narednim danima fokus će biti dvostruk: u Dištici i duž toka Krivaje naučni timovi prikupljaće podatke o endemskim i zaštićenim vrstama, staništima i ekološkim funkcijama rijeke, dok će se Seven Plus pokušati prikupiti dozvole koje je, zapravo, trebao prikupiti prije početka radova.

Ishod te dvije „procedura“ – naučne i upravne – uticaće na isto pitanje: hoće li Krivaja ostati ono što jeste, rijeka slobodnog toka i kandidat za nacionalni park, ili će njene pritoke postati ulazna tačka za industrijski projekat s neizvjesnim posljedicama.

GERILA

The post Krivaja pod pritiskom: Uprkos zabranama, investitor traži vodnu saglasnost, a naučnici izlaze na teren first appeared on Gerila.info.