Kada su maskirani privatni zaštitari počeli da vuku demonstranta Eduarta Subašija u Zvernecu 30. maja ove godine, malo ko je mogao da predvidi da će te scene postati početna tačka pokreta koji, 45 dana kasnije, nastavlja da okuplja stotine demonstranata svake večeri u centru Tirane.

Ono što je počelo kao reakcija protiv turističkog projekta u zaštićenom području nije ostalo samo u Zvernecu.

Kako su dani prolazili, protest je počeo da dobija novi oblik, stavljajući zaštitu životne sredine, transparentnost u donošenju odluka, upravljanje javnom imovinom i način upravljanja u centar debate. Demonstranti su ga nazvali „Revolucija flaminga“, uzevši ime ptice simbola lagune Narta, čije se stanište smatra ugroženim projektom izgradnje turističkih smještajnih objekata u zaštićenom području Zverneca.

Iako je projekat Zvernec na društvenim mrežama široko povezivan sa Džaredom Kušnerom i Ivankom Tramp – zetom i kćerkom američkog predsjednika Donalda Trampa – njihove javne izjave i dokumenti pokazuju da je njihovo interesovanje usmjereno na projekat na ostrvu Sazan, a ne direktno na Zvernec. U međuvremenu, investiciju u Zvernecu razvija kompanija „Zvërnec South Adriatic Development“, povezana sa mrežom albanskih kompanija koje se bave kupovinom nekretnina i pregovorima sa stanovnicima.

Albanska vlada podržala je projekat kao stratešku investiciju za razvoj elitnog turizma, uprkos protivljenju stanovnika, ekoloških organizacija i stručnjaka. S druge strane, dokumenti iz istrage Specijalnog tužilaštva (SPAK) podižu sumnju da su neke od nekretnina na području projekta stečene kroz sumnjivu šemu falsifikovanja dokumenata o vlasništvu, otuđenja i transakcija vrijednih više od 200 miliona evra, koje se takođe istražuju zbog sumnje na pranje novca i uglavnom su povezane sa biznismenom Arturom Šehuom.

Zvuči poznato?

Nasilje koje je izazvalo pokret

Jutro 30. maja okupilo je stanovnike, aktiviste i ekološke borce u Zvernecu, u Valoni, koji su se protivili ograđivanju dijela područja žicom, kao dijelu planiranog projekta turističkih usluga.

Demonstranti su tvrdili da ograđivanje ograničava pristup njihovom zemljištu i području od posebne prirodne vrijednosti. Flamingo, ptica koja se godinama poistovjećuje sa lagunom Narta i koja će kasnije dati ime samom protestu, takođe je bila u centru zabrinutosti.

Sukob između demonstranata i zaposlenih u privatnoj bezbjednosnoj kompaniji „Major Security“ označio je prvu prekretnicu pokreta, nakon što su ih privatni čuvari brutalno napali, vukli i prskali biber-sprejom.

Snimci Eduarta Subašija, stanovnika Zverneca sa prebivalištem u Grčkoj, brzo su dijeljeni na društvenim mrežama, emitovani u albanskim medijima i preneseni u međunarodnim, što je izazvalo široke reakcije javnosti. Događaj je takođe izazvao institucionalne reakcije, a državna policija suspendovala je direktora policije Valone, dok su dva zaposlena u „Major Securityju“ uhapšena i sudi im se zbog njihovih postupaka. Sami službenici državne policije, iako prisutni na dan protesta, nisu intervenisali da spriječe privatne čuvare da napadaju demonstrante.

U danima koji su uslijedili, protest se proširio van granica Zverneca. Aktivisti su protest premjestili u Tiranu, pretvorivši ga u svakodnevni marš.

Svake večeri građani se okupljaju na Trgu Skenderbeg i marširaju ka kancelariji premijera, gdje su jednostavan mikrofon i zvučnik postali glas protesta.

Premještanje protesta u Tiranu izazvalo je i prvu reakciju premijera Edija Rame. Odgovarajući demonstrantima, on je branio projekat u Zvernecu i tvrdio da debata nije bila povezana sa kršenjem zaštićenog područja, već sa izborom modela razvoja turizma koji Albanija treba da slijedi. Rama je izjavio da su takve investicije neophodne za povećanje kvaliteta turizma, dok nije odgovorio na pitanja o tome kako je projekat izabran i koje su procedure sprovedene.

„Premijer“ kao centar gravitacije

Početkom juna protest je počeo da dobija novi oblik, uspostavljajući osovinu protestnog pokreta između trga ispred kabineta premijera i centralnih trgova prijestonice. Proširio se u javnu debatu i više se nije ograničavao na protivljenje turističkom projektu ili zaštitu jednog prirodnog područja. Aktivisti, studenti, nastavnici, umjetnici, roditelji i građani različitih profesija podijelili su svoje priče, zabrinutosti i razloge za pridruživanje protestu. Za mnoge od njih ovo je bio prvi put da učestvuju u javnom protestu.

Kako su dani prolazili, učešće se proširilo i na druge gradove u zemlji, uglavnom u Draču, Valoni, Korči i Beratu. Pored aktivista koji se godinama bave zaštitom životne sredine, protestu se pridruživalo sve više mladih ljudi, porodica sa djecom i građana koji se ranije nisu identifikovali sa protestima ili javnim organizacijama. Njihovo prisustvo dalo je pokretu širi društveni profil, dok su svakodnevni marševi postali prostor gdje se nije raspravljalo samo o pitanjima životne sredine, već i o načinu upravljanja, transparentnosti i učešću građana u donošenju odluka.

Iz dana u dan protest je produžavao svoje trajanje, počinjući u 18 časova i završavajući se u ponoć, uz masovni odziv i više od sedam sati provedenih na ulicama glavnog grada. Protivljenje projektu Zvernec pratili su pozivi na preispitivanje politika vezanih za strateška ulaganja, zaštitu zaštićenih područja i upravljanje javnom imovinom. Ovo je takođe označilo trenutak kada se protest više nije doživljavao kao lokalna reakcija, već kao građanski pokret sa širim ciljevima.

Na trgu ispred kancelarije premijera bilo je masovno prisustvo mladih iz „generacije Z“, koji svake večeri nakon protesta nastavljaju masovni marš ulicama Tirane, povlačeći se tek kada se približi ponoć i vraćajući se na trg sljedećeg dana.

Sa ulica Tirane, dešavanja u vezi sa Zvernecom stigla su do Brisela i odrazila se i u godišnjem izvještaju Evropskog parlamenta o Albaniji, gdje su poslanici Evropskog parlamenta izrazili zabrinutost zbog intervencija u zaštićenim područjima, zatražili preispitivanje izmjena Zakona o zaštićenim područjima i pozvali na moratorijum na nove dozvole i radove dok se zakon u potpunosti ne uskladi sa evropskim standardima zaštite prirode. Ovo institucionalno interesovanje pratilo je i prisustvo grupe poslanika Evropskog parlamenta na terenu, koji su učestvovali u protestu u Tirani, a zatim posjetili Zvernec kako bi se izbliza upoznali sa situacijom i posljedicama intervencija u zaštićenom području.

Jedan protest, mnogo glasova

Kako su nedjelje prolazile, „Flamingo revolucija“ prestala je da bude samo protest građana koji se protive intervencijama u Zvernecu. Svake večeri, na Trgu Skenderbeg, oni koji uzimaju mikrofon predstavljaju sve više različitih ciljeva iz različitih gradova zemlje, ujedinjenih zajedničkim brigama o načinu upravljanja teritorijom, javnom imovinom i procesima donošenja odluka.

Među njima se svake večeri ističe Lucijana Kokaj, koja je u početku bila zvanični glas protesta, otvarajući ga i iznoseći zahtjeve demonstranata. Ona je iz sela Rjol u Velipoji i godinama živi u Italiji. Lucijana se vratila u Albaniju da zahtijeva prava nad zemljištem koje je, prema njenim riječima, njena porodica nasljeđivala generacijama i koje je pogođeno projektom turističkog odmarališta „Plavi Borgo“. Ostavila je svoje lične obaveze u Italiji i skoro svake večeri govori na protestu, povezujući cilj Rjola sa zahtjevima građana za veću transparentnost uopšte, zaštitu imovine i učešće građana u donošenju odluka.

Protestu su se pridružili i stanovnici Drača koji se mjesecima protive projektu TID Drač. Jedan od najglasnijih glasova je arhitektica Entela Koja-Spahivogli, predstavnica stanovnika koja je postala jedna od najistaknutijih ličnosti na svakodnevnim skupovima. U svojim govorima ona iznosi zabrinutost zajednice zbog nedostatka transparentnosti u vezi sa projektom i uticaja koji bi on mogao imati na grad, čineći pitanje Drača dijelom mozaika zahtjeva narodnog pokreta.

Kako dani prolaze, svakodnevni marš nastavlja da okuplja građane i aktiviste koji dolaze sa različitim ciljevima, od zaštite zaštićenih područja do pitanja vlasništva, urbanog razvoja i transparentnosti u donošenju odluka. Ovo je pretvorilo „Flamingo revoluciju“ u prostor gdje koegzistiraju različiti građanski zahtjevi, povezani zajedničkom idejom zaštite javnog interesa i zahtjevom za otvorenijim procesom donošenja odluka.

Protest sa kreativnim identitetom

Marš do kancelarije premijera postao je svakodnevni ritual, dok ga način izvođenja razlikuje od uobičajenih protesta u Albaniji po kreativnoj organizaciji i desetinama građana i turista koji se usput pridružuju talasu marša.

Svake večeri učesnici drže ručno rađene transparente, crteže, karikature i umjetničke instalacije koje se mijenjaju gotovo svakodnevno, pretvarajući protest u prostor gdje umjetnost i poruka idu paralelno. Kartonski „tepih“ služi kao improvizovani studio za djecu koja dolaze sa roditeljima i tamo satima slikaju.

Ružičasti flamingo, ptica koja je dala ime pokretu, postala je njegov najprepoznatljiviji simbol. Pojavljuje se na transparentima, crtežima, maskama i predmetima koje su sami demonstranti kreirali, predstavljajući ne samo zaštitu lagune Narta, već i ideju da su priroda i javni prostori zajedničko dobro.

Za razliku od tradicionalnih protesta, gdje politički lideri ili organizatori obično imaju riječ, u „Flamingo revoluciji“ mikrofon ostaje otvoren. Svake večeri učesnici različitih profesija i uzrasta uzimaju riječ da podijele svoje priče, brige i razloge zbog kojih biraju da budu dio protesta. Na taj način protest je postao i prostor za dijalog među njima.

Još jedan karakterističan element je učešće porodica. Roditelji koji drže djecu za ruku ili ih voze u kolicima, mladi ljudi, studenti i penzioneri marširaju jedni pored drugih, stvarajući panoramu kakva se rijetko viđala na protestima posljednjih godina. Za mnoge od njih prisustvo djece je način da pokažu da su njihovi zahtjevi povezani i sa budućnošću generacija koje žele da grade život u Albaniji.

Humor je takođe postao dio identiteta protesta.

Kroz ironiju, umjetničke kreacije i kreativne transparente, demonstranti prenose svoje poruke u obliku koji često privlači pažnju prolaznika i korisnika društvenih mreža, dajući protestu drugačiji jezik komunikacije od onog na tradicionalnim protestima.

S druge strane, premijer Edi Rama i predstavnici Vlade više puta su koristili društvene mreže da objavljuju saopštenja, fotografije i druge materijale vezane za protest. U nekim od ovih objava demonstranti su kritički prikazani, dok su poruke koje se šire imale za cilj da opovrgnu njihove tvrdnje i delegitimišu pokret, ciljajući određene ličnosti koje u njemu učestvuju.

Od odjeka preko bulevara do sukoba sa policijom

Kako su se svakodnevni marševi nastavljali u Tirani, protest je počeo da nalazi odjeka i van prijestonice. Pored noćnih skupova, organizatori su pozivali na proteste širom zemlje, dok su građani i aktivisti organizovali proteste podrške u većim gradovima širom Evrope, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država.

Jedan od trenutaka sa najvećim učešćem bio je protest 20. dana, kada su Albanci iz dijaspore stigli u Tiranu da se pridruže maršu, dok oni koji žive u inostranstvu nastavljaju da organizuju simbolične proteste i šire poruke pokreta van granica Albanije.

Pored svakodnevnih večernjih marševa, demonstranti su organizovali proteste i ispred Parlamenta u danima kada su održavane parlamentarne sjednice, sa ciljem da svoje zahtjeve direktno iznesu institucijama koje donose odluke. Upravo na dva od ovih protesta zabilježeni su najžešći sukobi sa državnom policijom, koja je koristila suzavac i vodu pod pritiskom da bi rastjerala demonstrante, dok su neki od njih privedeni i uhapšeni.

Najveći sukob dogodio se nakon protesta 2. jula, kada je državna policija objavila hapšenje 19 demonstranata i krivično gonjenje još 12, optužujući ih za pružanje otpora policajcima, oštećenje policijskog vozila i napad na poslanike. Sud u Tirani je 4. jula pustio 19 uhapšenih iz pritvora, dok je nekima od njih izrekao blaže mjere bezbjednosti.

Hapšenja i optužbe za nasilje nad demonstrantima izazvali su reakciju 24 organizacije civilnog društva, koje su pozvale na nezavisnu, nepristrasnu i efikasnu istragu svih vjerodostojnih navoda o zlostavljanju, kao i na garantovanje prava na zaštitu i mirno okupljanje.

Organizacije su pozvale institucije da dokumentuju sve sumnjive slučajeve i da izbjegavaju izjave koje bi mogle da ugroze istrage.

Uprkos sukobima, hapšenjima i debatama koje su ih pratile, protest nije prestao. Svakodnevni marševi nastavili su se i narednih dana, dok su organizatori insistirali da će pokret ostati miran i otvoren za sve koji žele da mu se pridruže.

Uveče 44. dana protesta, jedna od tema koje su se ponavljale u govorima građana bila je nastavak pokreta. Nakon diskusija na društvenim mrežama o tome da bi protesti mogli biti obustavljeni tokom avgusta i nastavljeni u septembru, demonstranti su javno odbacili ovu mogućnost.

Jedan za drugim, građani koji su izašli ispred kabineta premijera ponavljali su istu poruku: „Protest se neće zaustaviti“, dok je „Ovaj trg je kraj Vlade“ bio još jedan od uzvika koji su se čuli među demonstrantima.

Paralelni „nevidljivi“ protest

Pored izvještavanja stotina profesionalnih medija, televizijskih stanica, novina, međunarodnih novinskih agencija i platformi za provjeru činjenica koje su dokumentovale dešavanja na terenu, protest za Zvernec pratila je paralelna kampanja dezinformacija na društvenim mrežama. Za razliku od izvještavanja zasnovanog na događajima sa protesta, ova kampanja nije imala za cilj da informiše o tome šta se dešava na trgu, već da izgradi alternativnu verziju protesta kao antizapadnog i namijenjenog publici van Albanije.

Amforina analiza pokazala je da su se na platformama poput „X-a“ širili izmišljeni narativi koji su odvajali protest od njegovog stvarnog konteksta. Protivljenje turističkom projektu u zaštićenom području Zverneca zamijenjeno je tvrdnjama da je protest povezan sa naseljavanjem izraelskih doseljenika u Albaniji, dok je u drugim slučajevima predstavljen kao dio investicija od direktnog interesa za porodicu Tramp. Ovi narativi nisu bili zasnovani na činjenicama ili provjerenim dokumentima, već na recikliranju teorija zavjere i neosnovanih tumačenja.

Meta ovih narativa nije bila albanska javnost, koja je imala priliku da prati dešavanja putem lokalnih medija i prisustvom na protestima na terenu, već međunarodni korisnici društvenih mreža. U analiziranom sadržaju posebno su se isticali narativi sa antisemitskim i antizapadnim prizvukom, koje su širili kanali iranskog i ruskog propagandnog ekosistema.

Kroz neosnovane tvrdnje o navodnom planu naseljavanja izraelskih doseljenika u Albaniji i tumačenje projekta kao dijela skrivene zapadne agende, ovi izvještaji imali su za cilj da preusmjere debatu sa protivljenja razvoju turističkog projekta na geopolitički narativ. Ove poruke nisu bile zasnovane na provjerljivim činjenicama, već su reciklirale teorije zavjere i dobro poznate dezinformacijske narative, koje često koriste mreže koje promovišu poruke u skladu sa ruskim i iranskim propagandnim interesima kako bi podstakle nepovjerenje u demokratske institucije i zapadne saveze.

Autori: Geri Emiri i Erjola Azizoli

Preuzeto sa portala amfora.al

The post „Flamingo revolucija“: Kako je jedan ekološki protest prerastao u najveći građanski pokret u Albaniji first appeared on Gerila.info.

Pišu: Semir Mujkić, Nermina Kuloglija-Zolj, Alena Beširević

Noćenje u luksuznom apartmanu za 1.650 maraka uz večeru iz kuhinje koju vodi kuhar s Michelinovom zvjezdicom, a potom opuštanje u prvom cigar klubu u Sarajevu. Ovo je ponuda sa internet stranice luksuznog hotela Apeiro, trenutno najskupljeg hotela u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Kada se prošle godine poznati hrvatski travel blogger hvalio da je u Apeiru spavao na krevetu od 40.000 eura, više od milion ljudi je na mrežama pogledalo njegove videe.

Luksuzni imidž hotel na ovom mjestu je dobio kada je u vlasničku strukturu kroz kompaniju VB Solution ušao advokat Đorđe Jugović.

Detektor je otkrio da je druga Jugovićeva kompanija kroz vlasništvo i zastupnike povezana s jednom od Prointer firmi u Beogradu. Prointer u Republici Srpskoj su ranije američke sankcije povezivale direktno s porodicom Dodik.

Jugović je kum Staše Košarca, istaknutog člana SNSD-a Milorada Dodika, potvrdila su dva nezavisna izvora za Detektor.

Jugovićevi poslovni partneri vlasnici su ili direktori u nekoliko kompanija u Beogradu i Sarajevu.

Neke od ovih kompanija dijele zastupnike, ali i adrese.

U centralnom dijelu Beograda, u prometnoj ulici Kosovska, formalno su registrovana sjedišta kompanija Infinle Consulting Beograd i Infinle Consulting ogranak Beograd.

U obje vlasništvo ima firma s Pala – Infinle Consulting u suvlasništvu Jugovića.

Na interfonu je samo ime kompanije, ali poštansko sanduče otkriva kako je na ovoj adresi stan Kvrgić.

Prema zvaničnim podacima, stan pripada Milošu Kvrgiću, sinu Slobodana Kvrgića – nekadašnjeg vlasnika beogradskih Prointerovih firmi. Na sandučiću se navodi jedna od firmi, Prointer Sistem.

Sjedište ove firme je od njenog osnivanja bilo u ulici Kosovska. Kada se Kvrgić povukao iz osnivačke strukture, promijenilo se i sjedište kompanije. Danas se nalazi u industrijskoj zoni Beograda, u ulici Dunavska bb.

Ova adresa pojavila se 2023. godine i u istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS), kada je prije izbora u Srbiji otkriven call centar Srpske napredne stranke (SNS), koju je osnovao Aleksandar Vučić.

Ivana Milosavljević, novinarka CINS-a koja se infiltrirala kao radnica u ovu predizbornu akciju SNS-a, za Detektor se prisjeća kako je call centar bio smješten u prostorijama firme Prointer.

“Meni nikada nije bilo jasno iskomunicirano ‘hej, dođi u Prointer prostorije’, ali mi je organizatorka call centra poslala lokaciju na mapama koja je ukazivala da je adresa tog centra Dunavska bb, i prateći tu lokaciju, ja sam došla do prostorije Prointera. Na samom ulazu u taj call centar zapravo postoje table Prointera i drugih povezanih firmi”, navodi Milosavljević.

Ona pojašnjava da je Prointer kompanija koja na tenderima u Srbiji dobija značajne sume novca. Kaže kako je kasnije otkriveno i da je jedan od radnika Prointera bio angažiran da razvozi pakete za SNS.

Beskonačne veze

Osim adrese Kosovska u centru Beograda, Infinle i Prointer povezuju i zakonski zastupnici. U kompanijama Infinle u Srbiji na poziciji direktora je Jovanka Glavinić. Ona je ujedno i direktorica u kompaniji Energosoft ITSS, čiji je vlasnik Prointer Sistem. I ove firme su smještene na adresi Dunavska bb.

U Bosni i Hercegovini Jugović se može vidjeti u društvu ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staše Košarca dok prati Milorada Dodika. U ministarstvu koje vodi Košarac radi i Jugovićeva sestra.

Kompanija Infinle, u kojoj je Jugović suvlasnik, posjeduje poslovni prostor u centru Sarajeva, gdje ima luksuzno opremljenu advokatsku kancelariju. Ovaj prostor, zajedno s garažom, kupili su za 1,1 milion maraka 2020. godine.

Na stranici advokatske kancelarije dominiraju fotografije prostora bez zaposlenih, dok su u drugim dijelovima uglavnom korištene generičke fotografije osoba, uz jedan portret Jugovića. Na toj fotografiji on na reveru nosi znak firmi Infinle – stilizovanu oborenu osmicu kao simbol beskonačnosti.

Ovaj motiv i naziv provlače se kroz većinu njegovih aktivnosti i poslovnih projekata. Riječ apeiro, što je naziv hotela u centru Sarajeva, u prevodu s grčkog jezika znači “beskonačno”.

Stilizovani simbol beskonačnosti koristila je i grupacija Infinity, unutar koje je bila i banjalučka firma Prointer, koja se dovodi u vezu s porodicom Dodik. Grupacija je nakon sankcija Sjedinjenih Američkih Država brisana iz sudskog registra.

Galerija slika iz kancelarije ne pokazuje nikoga od zaposlenih, ali novinari Detektora su kroz dokumente vidjeli imena najmanje tri osobe zaposlene u Jugovićevoj kancelariji.

Infinle Consulting je u Crnoj Gori posredovao u prodaji jahte Fahrudina Radončića srbijanskoj firmi Prointer Sistem. U Beogradu je ogranak paljanske firme registrovan na nekadašnjoj adresi Prointer Sistema.

Jugović je odbio zvanično razgovarati s novinarima Detektora, ali je negirao povezanost s kompanijama sankcionisanim zbog veza s porodicom Dodik. Kompanija u njegovom većinskom vlasništvu 2017. godine prodala je poslovni prostor Nezavisnom operatoru sistema (NOS), državnoj kompaniji koja održava električnu mrežu u BiH, prenio je Žurnal.

Na istoj adresi u centru Pala je registrovana i kompanija Infinle Consulting.

Tamo su novinari Detektora pronašli kancelarije direktorice firme Vere Đokić, ali ne i bilo koga u ovim prostorijama. Jedan od uposlenika državne kompanije NOS novinarima je kazao kako nije vidio da se iko pojavljuje u kancelariji Infinle Consultinga smještenoj sprat iznad njegove.

Preuzimanje hotela

Nakon niza neodgovorenih poziva i poruka na broj mobitela i telefone advokatske kancelarije, ispred sjedišta kompanije na Palama novinari su sreli Đorđa Jugovića.

Dok je u rukama držao plastičnu vrećicu sa cigarama sličnim onima iz luksuznog cigar kluba u hotelu u kome je vlasnik, obučen u bijelu majicu s natpisom, svijetlosivi sako sitnog karo uzorka i smeđe hlače te bijele patike italijanskog brenda, nevoljko je pristao da se upozna navodeći kako zvanično neće da razgovara. Potvrdio je da je od drugih sagovornika koji su ranije kontaktirani čuo kontekst priče, ali je negirao sve navode novinara o vezama s političkim vrhom Republike Srpske.

S novinarima je ostao najmanje 40 minuta objašnjavajući zbog čega hotel ne bi trebao biti njihova priča, te čime bi se mogli baviti. Više puta se osvrnuo na svoju poziciju advokata pojašnjavajući kako bi zbog toga bilo neprofesionalno da daje bilo kakav zvanični komentar.

Na stranici njegove advokatske firme navodi se kako je on “uz podršku dugogodišnjeg porodičnog prijatelja, mentora i konsultanta Svetislava Cece Stanojevića, jednog od najpoznatijih sudija u bivšoj Jugoslaviji u oblasti krivičnog prava, osnovao u Sarajevu advokatsku kancelariju – Đorđe Jugović”.

Jugović je u ime Stanojevića 2023. godine primio odlikovanje Milorada Dodika dodijeljeno povodom Dana Republike Srpske. Stanojeviću je ovo odlikovanje dodijeljeno posthumno.

Jugović je Infinle Consulting osnovao početkom 2016. godine na Palama i kapitalom od jedne marke. Tada je za direktoricu imenovana Vera Đokić s Pala, koja kasnije postaje i jedan od osnivača Infinle Consultinga sa udjelom od deset posto, odnosno deset feninga. U aprilu 2023. godine kapital ovog društva povećan je na 5.000 maraka, prebacivanjem dijela dobiti. Ostatak dobiti od 203.000 maraka prebačen je Jugoviću.

Vera Đokić, koja je na svojim društvenim mrežama dijelila fotografiju iz Jugovićeve advokatske kancelarije, nije odgovorila na upite Detektora za razgovor.

Hotel u centru Sarajeva luksuznija je nekretnina u vlasništvu firme u kojoj udio ima i Jugović, koji se na fotografijama može vidjeti s kubanskom cigarom u ruci.

Zgradom u kojoj je danas hotel ranije je upravljao Subho Hodžić. Ovaj vlasnik mesnice “Hodžić” u Brezi, u Sarajevu je investirao u rekonstrukciju vile koju 2017. godine pretvara u hotel City One Diamond sa četiri zvjezdice.

City One Diamond naziv je i firme koju je Hodžić dvije godine prije toga otvorio u Sarajevu s kapitalom od 2.000 maraka.

Osam godina poslije, 2023., kapital ove kompanije povećan je za 7,2 miliona maraka, na koliko je procijenjena tržišna vrijednost hotela.

Subho Hodžić, koji se u međuvremenu penzionisao, vlasništvo nad kompanijom prenio je u augustu 2023. godine na svoju kćerku Amru Hodžić i kompaniju VB Solution.

Vlasnici firme VB Solution u tom trenutku su bivši direktor VB Leasinga Aleksandar Milašinović i Đorđe Jugović. Oni su preuzeli nekadašnji leasing i preimenovali firmu u VB Solution. Neposredno prije nego što će vlasništvo u potpunosti preuzeti Jugović, VB Solution u augustu 2023. godine ulazi u osnivačku strukturu kompanije City One Diamond.

Do hotela City One Diamond, krajiški poduzetnik Haris Ćoralić vodio je hotel Opal. U maju 2023. godine prodao ga je firmi VB Solution. Hotel je tada prodat za 4,4 miliona maraka. Založen je 2025. godine kao hipoteka za kredit vrijednosti 8,6 miliona maraka VB Solutiona.

Na potpisivanju ugovora, prema ugovoru dostupnom u registru, prisustvovao je Aleksandar Milašinović, tadašnji direktor i suvlasnik u firmi VB Solution.

Milašinović je ranije radio u kompaniji VB Leasing. Nije pristao da razgovara zvanično o svom poznanstvu s Jugovićem, niti odnosima u kompaniji iz koje je izašao.

Jugović je Milašinoviću za otkup udjela vlasništva od 130.000 maraka platio 2.000 maraka.

Na zvaničan razgovor nije pristao ni Ćoralić.

U decembru 2023. godine City One Diamond prestaje postojati i pripaja se kompaniji u čijem je do tada bio suvlasništvu – VB Solutionu.

Razlog za spajanje firmi objašnjen je u revizorskom izvještaju o pripajanju. Tu se navodi da je osnovni cilj pripajanja korištenje stalnih sredstava, radne snage i drugih potencijala oba društva za stvaranje potrebnih (…) pretpostavki za širi istup na tržište i efikasnije poslovanje.

Na osnovu dokumenata do kojih su došli novinari, Detektor nije otkrio nezakonitosti u poslovanju firmi povezanih s Jugovićem. Trag vlasništva najluksuznijeg hotela u Sarajevu od kojeg su krenuli, međutim, otkrio je do sada nepoznate kompanije povezane s firmama Prointer i veze sa istaknutim političarima i kompanijama koje se s njima povezuju.

Luksuz kao suština života

Subho Hodžić za Detektor nije želio komentarisati trenutnu vlasničku strukturu hotela. Pojasnio je da je kćerki Amri prepustio vođenje hotela.

Upućujući novinare na adresu hotela za sve informacije, nije želio podijeliti bilo kakva saznanja niti informacije o stupanju Jugovićeve kompanije u vlasničku strukturu firme i hotela koji je ranije vodio.

Amra Hodžić je početkom jula 2026. godine imala udio od 1,7 miliona, a Jugović udio veći od 6,7 miliona maraka u VB Solutionu.

Hodžić je na pitanja Detektora pristala odgovoriti samo pisanim putem. Novinari su je kontaktirali tokom maja, te je umjesto odgovora na sva pitanja navela kako “upit stiže u trenutku kada se u Sarajevu dešavaju otvoreni etnički incidenti, a politički lideri pozivaju na ekonomsko razdvajanje po nacionalnoj liniji”.

U tom periodu na dvjema prodavnicama u centru Sarajeva crvenom bojom su bila ispisana četiri S, a Milorad Dodik je napisao da su napadnute prodavnice kompanija iz Srbije i Republike Srpske.

“Zato pozivam sve naše kompanije – zatvorite svoje radnje”, napisao je Dodik.

Hodžić vlasništvo nad hotelom smatra uspješnim primjerom poslovnog partnerstva u starom jezgru Sarajeva, dodajući kako se njena porodica hotelijerstvom bavi od 2016. godine, ali da ne želi dijeliti razloge promjene vlasničke strukture.

Hotel je potom renoviran, dobio je novo ime i postao je jedan od najluksuznijih hotela u Sarajevu. Njegova ponuda se ne može naći u drugim hotelima u Sarajevu, poput restorana s menijem kuhara koji je nosio Michelinovu zvjezdicu ili cigar kluba te spavanja na krevetima od 40.000 eura, što je reklamirao jedan od najpopularnijih travel bloggera u regionu Kristijan Iličić.

Na takmičenju cigar kluba Mareva hotel je opisan ne samo kao mjesto gdje će gosti spavati nego i “uzbuditi sva svoja čula”.

Dok u pozadini svira jazz, Marko Bilić, osnivač Mareva cigar kluba, za Apeiro kaže da je to jedan od najboljih hotela u regionu.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Apeiro Avant-garde Hotels (@apeirohotels)

“Večeras uživamo u zaista, zaista dobrim stvarima. To je suština života”, govori Bilić na engleskom jeziku u sedmominutnom promotivnom videu objavljenom na Instagram profilu Cigar Smoking World Championshipa.

Bilić u razgovoru za Detektor kaže da je ideja o cigar klubu nastala i prije nego što je hotel renoviran, kada su Jugović i Hodžić bili u njegovom splitskom klubu, za koji kaže da je proglašen jednim od pet najboljih cigar klubova svijeta.

“To je cigar klub, ali i biznis klub sa jako snažnim networkingom diljem svijeta. I gospodinu Đorđu i Amri se to jako svidjelo, cijeli taj koncept. I oni su meni već tada, kad još nije ni bio hotel, kad nije hotel još bio ni u izgradnji, odnosno nije bio u renovaciji, rekli su da bi željeli imati i franšizu kluba Mareve u svome hotelu”, kazao je Bilić.

“Ja sam to pozdravio jer, mislim, gospodin Đorđe i Amra su ljudi koji su i svjetski ljudi, pogotovo gospodin Đorđe, koji putuje i koji boravi i u Americi i tako dalje”, dodao je.

Jugovića poznaje kao advokata i da je “povezan sa Amerikom”.

“To je ono što znam, a sada za neke druge poslove, znam da je biznis čovjek koji vjerovatno ima puno drugih projekata, ali o tome nismo razgovarali”, opisao je Bilić.

Oni se mogu vidjeti iza Dodikovih leđa 2016. godine tokom konferencije za medije održane nakon što je Dodik ispitan u Tužilaštvu BiH. Protiv njega je vođena istraga zbog provođenja referenduma o 9. januaru kao Danu Republike Srpske.

Iz Tužilaštva BiH nisu odgovorili na upit Detektora da li je Jugović tokom saslušanja formalno bio Dodikov advokat.

Tokom Dodikove posjete radovima na Jahorini u oktobru 2017. godine Jugović se može vidjeti uz Košarca.

Narednog mjeseca Jugović se može vidjeti kako sjedi u prvom redu s Košarcem, Dodikom i Emirom Kusturicom na otvaranju kina u Foči.

U junu 2019. Jugović se ponovo može vidjeti u društvu Košarca u Sabornom hramu u Mostaru tokom proslave krsne slave Svete Trojice.

U oktobru iste godine, na istom mjestu Jugović je ponovo iza Košarca, koji sjedi u prvom redu, gdje je i Dodik, tokom otvaranja Šantićevih večeri poezije.

Na novogodišnjoj proslavi SNSD-a te godine u Doboju, za stolom uz stranački vrh ove stranke sjedio je i Jugović.

Kada je 2024. godine hotel Apeiro zvanično otvoren, pojavili su se različiti oglasi za zapošljavanje. Bili su potrebni recepcioneri, sobarice i ugostiteljski radnici. Kontakt-osoba za zapošljavanje bio je Sabahudin Arapović, vijećnik Socijaldemokratske partije (SDP) u Općini Stari Grad.

Sa dugogodišnjom karijerom u ugostiteljstvu, on je angažovan na poziciji menadžera ugostiteljskih objekata na području Sarajeva, navodi se u jednoj od njegovih biografija.

Kao vijećnik u Starom Gradu, Arapović je kazao da će se zalagati za poboljšanje oblasti ugostiteljstva u ovoj općini.

On nije želio razgovarati sa novinarima Detektora o radu hotela Apeiro navodeći kako već godinu i po nije uključen u njegove aktivnosti. Na dodatni upit nije odgovorio.

Upravo u ovom hotelu SDP Stari Grad je u januaru 2026. godine organizovao božićni prijem.

Irfan Čengić, načelnik Općine Stari Grad, osim tada bio je gost Apeira najmanje još triput. Bio je domaćin iftara s Muftijstvom sarajevskim u Bošnjačkom institutu na kojem je gost bio i Jugović. Čengićeva supruga Adna je na svojim društvenim mrežama podijelila više fotografija iz ovog hotela, sa ili bez supruga.

Čengić nije pristao na intervju, niti odgovorio na pitanja upućena mailom.

Najveći broj osoba uključenih u rad ili vlasništvo Jugovićevih firmi nedostupan je ili odbija razgovor.

Dodik, Vučić i Prointer

Detektor nije dobio komentar Ivane Rajić, direktorice i osnivačice beogradskih Prointerovih firmi, Jovanke Glavinić i Slobodana Kvrgića. Oni nisu bili u firmama kojima rukovode, niti na adresama u Beogradu na kojima su prijavljeni. Na poruke ostavljene na tim lokacijama nisu odgovorili.

Paljanski Infinle Consulting suvlasnik je firme Quint Technology sa sjedištem u Beogradu. Na zvaničnoj adresi ove kompanije, koju su novinari Detektora obišli, prijavljen je njen direktor i suvlasnik Mladen Miškulin. On nije odgovorio na upit Detektora.

Na upit Detektora nisu odgovorili ni iz Eurosalona Fabrike iz Beograda, firme u vlasništvu kompanije Prointer Sistem, koja s paljanskim Infinle Consultingom dijeli vlasništvo nad kompanijom Eurosalon Fabrika Pale.

Suvlasnik kompanije Infinle Consulting u Podgorici je crnogorska Eurosalon Fabrika, koja je u vlasništvu beogradske firme Eurosalon Fabrika.

Među ranijim vlasnicima ove firme je i Slaviša Kokeza, za koga su srbijanski mediji godinama ranije pisali da je čovjek od povjerenja Aleksandra Vučića.

“Prointer se vezuju za, pre svega, Slavišu Kokezu, koji je bio nekadašnji funkcionar Srpske napredne stranke i bio je na čelu Fudbalskog saveza Srbije”, navodi Ivana Milosavljević iz CINS-a i dodaje kako je on 2021. godine nestao iz javnosti nakon što su ga mediji počeli povezivati sa švercom cigareta.

Ona dodaje kako to nije utjecalo na rad Prointera, koji je nastavio vrlo dobro poslovati i sarađivati s SNS-om.

Jedan od prethodnih vlasnika Eurosalon Fabrike je firma koja se danas zove Proret.

Ranije se ova firma zvala Prointer IT Solutions and Services. Nju je beogradski Prointer Sistem tužio zbog povrede žiga. To se desilo u julu 2023. godine. Godinu poslije je banjalučka firma Prointer ITSS izgubila važne međunarodne licence nakon pisanja o povezanosti s porodicom Dodik.

Ranija američka administracija stavila je cijeli niz osoba i firmi na listu sankcija uz objašnjenje da služe za lično bogaćenje članova porodice Dodik, među kojima su posebno istaknuli sina Milorada Dodika, Igora. Sankcije su povezivale firme iz grupacije Infinity, među kojima i Prointer, i porodicu Dodik. Sam Milorad Dodik je negirao vlasništvo nad Prointerom za svoga sina, ali je potvrdio njihovu poslovnu povezanost.

Iz grupacije su negirali povezanost s porodicom Dodik, ali se veliki broj njih u Republici Srpskoj morao ugasiti zbog gašenja bankovnih računa. Nova američka administracija je u oktobru 2025. ukinula prethodne sankcije.

Prointer Sistem iz Beograda je negirao povezanost s Prointerom ITSS u Banjoj Luci. Podaci iz banjalučkog sudskog registra u koje je uvid imao Detektor pokazuju da je upravo beogradska firma Prointer IT Solutions and Services bila jedan od osnivača onog u Republici Srpskoj iz koga je kasnije izašla.

Beogradski Prointer Sistem vlasnik je firme Energosoft ITSS.

Firmu sa sličnim imenom u BiH je registrovala Amra Hodžić, jedna od suvlasnica kompanije koja upravlja hotelom Apeiro.

Ona je vlasnica i firme Quint Technology sa sjedištem u Sarajevu. Osim ove dvije, Hodžić je vlasnica i kompanije VB Soft.

Zajedničke adrese i ljudi

Energosoft, Quint Technology i VB Soft u Sarajevu dijele ulaz sa kancelarijom advokata Jugovića u Maglajskoj 4, koja je vlasništvo paljanske firme Infinle Consulting. U ovoj zgradi kancelarije je kupio i Eurosalon iz Beograda, koji je u vlasništvu kompanije Prointer Sistem, pokazuju zemljišne knjige. Dio prostorija su za skoro 400.000 maraka kupili od Infinlea, s kojim su ranije bili suvlasnici ovih kancelarija.

Firme VB Soft i Quint Technology nasljednice su dvije kompanije koje su već postojale, dok je Energosoft Hodžić osnovala 2021. godine. Tako je VB Soft ranije postojao kao firma Volksbank Leasinga u BiH, a Quint je ranije postojao kao kompanija u poljskom vlasništvu.

Za prvu direktoricu kompanije Quint Technology imenovana je Dragana Đokić, sestra Vere Đokić, jedne od osnivačica Infinle Consultinga.

Dragana Đokić je u kratkom telefonskom razgovoru za Detektor navela da je tačno da je bila direktorica u ovoj firmi, ali nije željela dati bilo kakve dodatne informacije. Kazala je kako je prije otvaranja hotela radila i u firmi VB Solution, ali da ni o tome ne želi razgovarati.

“Nemam razloga da s vama razgovaram o tome. (…) Sve što ste pronašli na internetu u smislu rada i zaposlenja, to stoji, ništa nije sakriveno”, rekla je Đokić.

Internet prezentacija ne daje gotovo nikakve podatke osim adresa firmi u Beogradu i Sarajevu i kontakta, i jedne rečenice opisa da firma daje usluge konsultovanja sa “međunarodnim iskustvom, znanjem i vezama”.

Stranica srbijanskog ogranka otkriva nešto više podataka, ali se cijela zasniva na prepisanom pismu potencijalnim partnerima i kontakt-podacima bez navođenja detaljnih podataka uobičajenih na sličnim stranicama.

U dugom tekstu, koji je jedini sadržaj stranice Infinlea u Srbiji, hvali se rad “posebno u oblastima sprovođenja infrastrukturnih projekata, te finansijskog i elektroenergetskog tržišta”, kao i u nekretninama. Opisuje se da je firma za kratko vrijeme došla do značajne pozicije, “kako samostalno, tako i radom drugih povezanih pravnih i fizičkih lica”.

Velik dio svog poslovanja Infinle, prema ovom opisu, zasniva na davanju u zakup nekretnina na nekim od najatraktivnijih lokacija u Sarajevu i Istočnom Sarajevu.

Među konsultantskim uslugama ističu zastupanje ogranka turske firme Ronesans u Srbiji u velikim infrastrukturnim projektima na izgradnji tunela Prenj, autoputa Rača – Bijeljina – Brčko – Vukosavlje, gasovoda i hidrosistema u Republici Srpskoj.

Ovdje se navodi da je Infinle postao vlasnik dvije firme za proizvodnju električne energije. Sudski dokumenti u Travniku pokazuju da su braća Robert i Dejan Brajković, iz porodice poznate po izgradnji cijelih naselja u Sarajevu, osnovali firme ECO-VOLT i ECO-WAT u augustu 2020. godine. Mjesec poslije, prepustili su obje firme Infinle Consultingu s Pala.

Ali samo nekoliko mjeseci kasnije, Brajkovići ponovno vraćaju vlasništvo nad dvije energetske kompanije. Podatak da je Infinle i dalje vlasnik ovih firmi nalazio se na njihovoj internet stranici sredinom 2026. godine.

Vladan Andrić, direktor u obje firme, za Detektor objašnjava kako im je saradnja sa Infinle Consultingom bila potrebna za registraciju firme u Republici Srpskoj.

“Trebali smo u RS-u da radimo neki projekat, (…), pa su nam pomagali oko pravnih poslova”, navodi Andrić i dodaje kako se cijeli posao na kraju nije ni desio pa su firme prebačene u Federaciju.

Andrić se nije mogao tačno sjetiti zbog čega je bilo potrebno prenijeti vlasništvo na firmu s Pala.

“Ne sjećam se što je tako urađeno. Mislim da je bila stvar oko pravnih zavrzlama”, kaže direktor ECO-VOLTA i ECO-WATA.

Jahte i data centri

Infinle je učestvovao i u preprodaji jahte Fahrudina Radončića Prointer Sistemu sa sjedištem u Srbiji, otkrio je sarajevski Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

CIN je otkrio da je Radončić jahtu “Princess 62”, dugu 17,5 metara, u septembru 2020. godine prodao za 2,41 milion maraka Infinle Consultingu, koji ju je mjesec kasnije prodao Prointer Sistemu za 2,45 miliona maraka.

Vera Đokić je za CIN tada kazala da je Infinle saznao za interes Prointera za jahtu kada su već znali da na tržištu postoji jahta na prodaju po malo povoljnijoj cijeni. Fahrudin Radončić, bh. političar i biznismen, za CIN je rekao da jahtu nije prodao Prointeru nego Infinleu.

Srbijanski Prointer je tužio Infinle nakon prodaje jahte, ali je sudski spor riješen povlačenjem tužbe, pokazuju sudski dokumenti u koje je Detektor imao uvid.

Prema podacima iz Registra jahti u Crnoj Gori iz 2026. godine, Prointer posjeduje jahtu Miloš IV, dok firma u njihovom vlasništvu Energosoft ITSS posjeduje jahtu Miloš III. Na ovoj jahti boravio je i Miloš Kvrgić, sin Slobodana Kvrgića, utvrdio je Detektor na osnovu fotografija objavljenih na Instagramu.

Kvrgić nije odgovorio na pitanja Detektora o jahti, niti o povezanosti s kompanijom Infinle Consulting, koja se nalazi na adresi njegovog prebivališta u Beogradu.

Jugović je, između ostalih, dosad u takozvanim Sky predmetima zastupao optužene za organizovani kriminal te ljekara optuženog za smrt djevojčice Džene Gadžun.

On je također zastupnik kompanije Macline, jednog od zastupnika Applea u BiH, u predmetu “Zadruga”. Prema pisanju Oslobođenja, u januaru 2026. prvostepenom presudom Macline je oslobođen krivice.

Kompanija Macline trenutno je u vlasništvu srbijanske kompanije Tehnomanija, u vlasništvu Prointer Sistema. I Tehnomanija ima sjedište na adresi Prointerovih firmi u Dunavskoj.

Tehnomanija Sarajevo nalazi se u istoj zgradi u kojoj je Jugovićeva kancelarija – Maglajska 4.

Dok je kompanija Energosoft iz Srbije dobijale tendere, istoimena kompanija u Bosni i Hercegovini nije bila učesnica ni jednog javnog projekta. Kada je krajem 2024. godine Elektroprivreda Srbije deponovala izvorne kodove u državni data centar, Energosoft je bila jedna od dvije privatne firme potpisnice ovog ugovora.

Republika Srpska nedavno je pokrenula procedure za procjenu izgradnje data centra po uzoru na ovaj.

Posao je dobio konzorcij u kojem je firma koja upravlja srbijanskim data centrom. Ove firme će raditi procjenu izvodljivosti posla, a koji bi mogao iznositi nekoliko desetina miliona maraka.

(detektor.ba)

The post Najluksuzniji hotel u Sarajevu, advokat i firme povezivane s Dodikom i Vučićem first appeared on Gerila.info.

Prošlo je godinu i po dana. Stanica je i dalje zatvorena. Ljudi prolaze pored spomen-obilježja, poneko zastane, neko se prekrsti, neko samo okrene glavu. Većina nastavi dalje. Ne zato što je zaboravila, nego zato što se sa takvom tragedijom ne može živjeti svaki dan istim intenzitetom.

Autor reportaže objavljene na portalu Balkan Stories opisuje čovjeka od pedesetak godina koji stoji ispred stanice i plače. Ne želi da bude fotografisan. Iako je na javnom mjestu, njegova tuga nije za kamere. Ta scena govori više od zvaničnih saopštenja. Novi Sad se nije oporavio od 1. novembra.

Na tom mjestu poginulo je 16 ljudi. Među njima je bila i Sara, djevojčica koja je imala šest godina.

Kod spomen-obilježja i dalje ima cvijeća, igračaka i svijeća. Neke su stare, neke su očigledno donesene nedavno. To je možda najtačnija slika odnosa grada prema tragediji: sjećanje nije nestalo, ali se umor uvukao među ljude.

Ostali su i strah i bijes.

Strah, jer je stanica bila obnovljena i otvorena za putnike. Ljudi su je koristili vjerujući da je bezbjedna. Bijes, jer javnost i dalje čeka potpun odgovor na pitanje ko je odgovoran za radove, nadzor, dozvole i političko otvaranje objekta koji nije smio postati mjesto smrti.

Željeznička stanica u Novom Sadu nije bila stara zapuštena zgrada koju niko nije dirao. Naprotiv, bila je dio velikog infrastrukturnog projekta. Obnavljana je, otvarana i predstavljana kao dokaz modernizacije. Poslije pada nadstrešnice, ista ta zgrada postala je dokaz da se kod velikih projekata ne smije pitati samo ko presijeca vrpcu, nego i ko potpisuje papire, ko kontroliše radove i ko odgovara kada nešto pođe po zlu.

Zbog toga je tragedija u Novom Sadu brzo izašla iz okvira lokalne nesreće. Studenti i građani širom Srbije mjesecima su tražili odgovornost. Protesti nisu bili samo izraz žalosti. Bili su i odgovor na osjećaj da se iza jedne srušene nadstrešnice vidi mnogo veći problem: korupcija, neodgovornost i institucije koje reaguju tek kada je već kasno.

Porodicama poginulih nijedan sudski postupak ne može vratiti najbliže. Ali bez jasnog epiloga ostaje poruka da se i poslije smrti šesnaest ljudi sve može razvući, relativizovati i prepustiti zaboravu.

Ispred stanice zato i dalje stoje crvena srca. Pored njih prolaze putnici, prolaznici, policajci, novinari, djeca, stariji ljudi. Neko pogleda, neko ne. Ali imena ostaju tu.

Sara, Valentina, Đorđe, Milica, Nemanja, Anđela, Miloš, Stefan, Sanja, Goranka, Vukašin, Mileva, Đuro, Vasko, Anja i Vukašin.

The post Ožalošćeni Novi Sad još čeka pravdu first appeared on Gerila.info.

Godinu i po nakon pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, tragedije u kojoj je poginulo 16 ljudi, Srbija i dalje živi političke posljedice tog događaja. Pad betonske konstrukcije 1. novembra 2024. godine nije ostao samo građevinska nesreća. Postao je simbol države u kojoj su korupcija, partijska kontrola i odsustvo odgovornosti došli do tačke pucanja. Upravo iz te tragedije izrastao je najduži i najmasovniji protestni talas protiv vlasti Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke.

Studentski protesti, blokade fakulteta i masovna okupljanja širom zemlje mjesecima su istiskivali SNS iz javnog prostora. Gradovi su bili prekriveni porukama podrške studentima, zahtjevima za odgovornost i parolama protiv korupcije. Sada, prema Kristrofu Baumgartenu iz austrijskog portala Balkan Stories, vlast pokušava da taj prostor vrati. Ne samo velikim mitinzima, nego i sitnim, svakodnevnim znacima prisustva: štandovima, naljepnicama, grafitima, plakatima, stranačkim aktivistima i pokušajem da se pokaže kako SNS još uvijek kontroliše teren.

Kampanja bez izbora

U Novom Sadu, gradu koji je postao simbol otpora nakon tragedije na željezničkoj stanici, aktivisti SNS-a dijele promotivni materijal, podižu transparente i koriste slogan „Srbija pobeđuje“. Formalno, izbori još nisu raspisani. Suštinski, kampanja već traje. Vučić je najavljivao mogućnost vanrednih parlamentarnih izbora tokom ljeta ili jeseni, ali datum nije određen. Rojters je nedavno izvijestio da su desetine hiljada ljudi u Beogradu tražile vanredne izbore i kraj dugogodišnje Vučićeve vladavine.

Zato se sadašnja aktivnost SNS-a može posmatrati kao test. Vlast pokušava da izmjeri koliko podrške još ima, gdje može izaći na ulicu bez masovne policijske zaštite i koliko je protestni pokret oslabio. U Novom Sadu taj pokušaj ne izgleda naročito impresivno. Prema Baumgartenovom opisu, stranački štand okuplja uglavnom aktiviste i tek ponekog prolaznika. Ali za SNS je i to pomak. Prije godinu dana, svako javno pojavljivanje naprednjaka u takvom ambijentu moglo je izazvati brzu reakciju građana i aktivista.

Borba za zidove, bandere i trgove

Sukob se vodi i na zidovima. Prorežimske naljepnice i grafiti pokušavaju da preplave poruke studentskog pokreta. Na jednoj strani su slogani vlasti, na drugoj odgovori građana i studenata. Tamo gdje SNS lijepi poruku „Srbija pobeđuje“, protivnici odgovaraju porukom da će pobijediti studenti.

Posebno je važan jezik kojim se vlast i njeni medijski saveznici obračunavaju sa protestima. Jedna od najgrubljih etiketa koja se ponavlja jeste pokušaj da se studenti i učesnici blokada označe kao „ustaše“. To nije slučajna uvreda, nego politički instrument. U zemlji u kojoj istorijsko sjećanje na zločine iz Drugog svjetskog rata ima ogromnu emotivnu težinu, takvo etiketiranje služi da se protivnik ne predstavi kao politički neistomišljenik, nego kao neprijatelj.

Takva strategija nije nova. Vučićev režim godinama javni govor gradi na podjeli između „države“ i „neprijatelja države“. Ko kritikuje vlast, lako postaje strani plaćenik, izdajnik, rušitelj Srbije ili dio navodne obojene revolucije. Studentski protesti su samo posljednji veliki primjer tog obrasca.

Mali gradovi kao pravo ogledalo krize

Posebno je zanimljivo ono što se dešava izvan Beograda i Novog Sada. U malim mjestima, gdje je SNS godinama imao najstabilniju podršku, režim sada ulaže vidljiv napor da ponovo pokaže dominaciju. Ub, Mali Zvornik i slične sredine u reportaži se pojavljuju kao mjesta u kojima se politička kontrola ne pokazuje samo rezultatima izbora, nego fizičkim zauzimanjem prostora.

Naljepnice, plakati i grafiti u malim gradovima imaju drugačiju težinu nego u velikim centrima. U sredini u kojoj se svi poznaju, poruka na zidu nije samo propaganda. Ona je i upozorenje. Govori građanima da vlast vidi, broji i pamti. Zato masovno lijepljenje prorežimskih poruka u mjestima od nekoliko hiljada stanovnika ne djeluje kao znak sigurnosti, nego kao znak nervoze.

Ako je SNS ranije male sredine smatrao svojim prirodnim uporištima, činjenica da i tamo mora demonstrirati prisustvo govori koliko se politička kriza produbila. Protesti su prošle godine stigli i do gradova u kojima se ranije činilo da je javni otpor gotovo nemoguć. To je uzdrmalo sliku potpune kontrole na kojoj Vučićev sistem insistira.

Mediji kao drugi front

Borba za javni prostor ne vodi se samo na ulici. Vodi se i kroz medije. U Srbiji su kritički mediji godinama pod ekonomskim, političkim i regulatornim pritiskom. Prorežimski vlasnici i oglašivači kontrolišu veliki dio medijske scene, dok nezavisni mediji teško dolaze do javnog novca i komercijalnih oglasa.

Zato je najava prodaje Adria News Networka, u kojem su i N1, Nova, Danas i drugi regionalni medijski brendovi, izazvala dodatnu zabrinutost. United Group je krajem maja objavio dogovor o prodaji ANN-a kompaniji Alpac Capital. U saopštenju se tvrdi da će nezavisnost biti očuvana, ali u Srbiji takve transakcije ne mogu biti posmatrane izvan šireg konteksta pritiska na kritičke glasove.

Za vlast, slabljenje kritičkih medija bilo bi jednako važno kao i ponovno zauzimanje trgova. Ako javni prostor čine i ulica i ekran, onda Vučićev režim pokušava da povrati kontrolu nad oba.

Režim izlazi iz mraka, ali ne izlazi iz krize

Baumgartenova reportaža opisuje trenutak u kojem SNS pokušava da se vrati na teren. Ne kao samouvjerena politička mašina koja bez napora upravlja društvom, nego kao vlast koja zna da više ne može ignorisati protestni pokret. Zato se njena kampanja svodi na dokazivanje prisustva: evo nas na štandu, evo nas na zidu, evo nas u malom gradu, evo nas u medijima.

Ali potreba da se dominacija stalno dokazuje često znači da ona više nije neupitna.

Studentski pokret možda više nema intenzitet iz najjačih mjeseci protesta, ali nije nestao. Protest u Beogradu 23. maja pokazao je da se nezadovoljstvo i dalje može pretvoriti u masovno okupljanje. Mediji su izvještavali o desetinama hiljada demonstranata i sukobima policije i učesnika protesta, kao i da je studentski pokret nastao upravo nakon novosadske tragedije i da sada traži vanredne izbore.

Srbija je zato u međuprostoru. Režim još ima institucije, medije, novac, lokalne mreže i aparat pritiska. Protestni pokret ima moralni kapital, simboliku novosadske tragedije i sposobnost da na ulicu izvede veliki broj ljudi. Predstojeći izbori, ako ih bude, neće biti samo borba za mandate. Biće borba za odgovor na pitanje ko danas u Srbiji ima pravo da govori u ime javnosti: vlast koja zauzima zidove ili građani koji su nakon 16 mrtvih odlučili da ćutanje više nije opcija.

The post Iz mraka: Kako Vučićev režim pokušava vratiti kontrolu nad Srbijom first appeared on Gerila.info.

Piše: Miljan Kovač

Preinačena je ranija odluka Okružnog suda Doboj te poništen akt RUGIP-a kojim je zemljište u Podnovlju uknjiženo na grad Doboj, a zatim pod sumnjivim okolnostima prodato kompaniji Etmax.

Presudu Vrhovnog suda je danas, 30.0 aprila, zaprimio pravni zastupnik Zemljoradničke zadruge Podnovlje, a donesena je 2. aprila, ove godine.

Impuls je u više navrata pisao o ovoj aferi i nastojanju mještana Podnovlja i predstavnika ZZ Podnovlje, da spriječe uzurpaciju zemljišta, kojom se, ugrožava njihov normalan život na tom području.

Uskoro opširnije.

(impulsportal.net)

The post Vrhovni sud RS osporio prodaju zemljišta u Podnovlju na kojem Etmax gradi solarne elektrane first appeared on Gerila.info.

Analiza, koju je predstavio TI BIH, pokazala je da su proteklih godina brojni privilegovani investitori zauzimali dostupne dinamičke kvote, ugovarali visoke otkupne cijene i dobijali podsticaje iz sredstava koja su od građana prikupljana kroz račune za električnu energiju. Koliko se borba za kvote isplatila pokazuje podatak da privilegovani investitori, koji su ranije ušli u sistem, za istu količinu proizvedene električne energije danas dobijaju skoro šest puta veće podsticaje nego ostali proizvođači. U Federaciji BiH samo jedan proizvođač dobija oko 20% ukupno isplaćenih podsticaja godišnje a veliki investitori u ovoj oblasti u velikoj mjeri su rezervisali kapacitete i istisli male proizvođače.

Korupcijski rizici u ovoj oblasti  danas su se preselili na proces priključenja na mrežu, gdje netransparentna rezervacija kapaciteta za fiktivne projekte i nedostatak državnog planiranja stvaraju nova „uska grla“ koja blokiraju fer nadmetanje i pristup tržištu. Posebno je naglašen problem fiktivnih projekata koji godinama „rezervišu“ mrežne kapacitete od strane onih koji raspolažu povlašćenim informacijama, što direktno blokira ozbiljne investicije i ugrožava stabilnost čitavog sistema.

Pored toga ni novi entitetski zakoni koji regulišu proizvodnju  struje iz obnovljivih izvora nisu do kraja riješili problem vještačke fragmentacije projekata, gdje se veliki solarni parkovi na papiru dijele na mnoštvo malih elektrana radi izbjegavanja sklapanja koncesionih ugovora i ulaska u povoljniji sistem podsticaja.

Da bi se zaustavila ova degradacija sektora, učesnici konferencije su istakli da rješenje leži u hitnom uvođenju pravila o agregaciji u entitetske zakone o OIE, čime bi se svi povezani projekti tretirali kao jedan jedinstven objekt. To bi primoralo investitore da preuzmu koncesione obaveze i plate realnu cijenu za korištenje resursa.

Konačno, potpuna digitalizacija procesa te objava transparentnih lista čekanja i mrežnih kapaciteta su mogući načini prevencije korupcije u ovoj oblasti koji mogu da zaštite javni interes, donesu direktnu korist većem broju građana i omoguće da BiH ostvari strateške ciljeve povećanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora.

(ti-bih.org)

The post Sistemska korupcija sprečava razvoj sektora obnovljivih izvora energije first appeared on Gerila.info.

Podsjećamo, nakon tematske sjednice, održane 13.novembra,  o stanju u Elektroprivredi Republike Srpske, kojoj su prisustvovali svi direktori holdinga i zavisnih preduzeća, saopšteno je je da je Vlada donijela više zaključaka, među kojima je i onaj ključni – da sva preduzeća u roku od 15 dana moraju izraditi vlastite planove konsolidacije, precizno prikazati svoje finansijsko stanje, definisati mjere reorganizacije i dostaviti ih matičnom preduzeću, resornom ministarstvu i samoj Vladi Srpske.

Istovremeno, na političkoj sceni odvijala se druga priča. Uoči vanrednih predsjedničkih izbora održanih 23. novembra, Minić je — u odgovoru na zahtjev ERS-a za poskupljenje struje koji je procurio u javnost — rekao za generalnog direktora ERS-a Luku Petrovića da se „umorio“. Po uzoru na Petrovića koji je nekoliko dana ranije gotovo istim riječima opisao smijenjenog direktora TE Ugljevik, Diku Cvjetinovića.

Danas, nakon izbora, međutim, retorika se promijenila. Nema više govora o „umoru“, odgovornosti ili reviziji medijskih ugovora. Nema ni obećanja o stabilnim cijenama struje.

Jer 4. decembra 2025. — manje od dvije sedmice od izbora — stiže potvrda: struja u Republici Srpskoj gotovo izvjesno poskupljuje.

Đokić potvrdio poskupljenje: “Troškovi rastu, sistem ne može izdržati”

Ministar energetike i rudarstva RS Petar Đokić izjavio je prekojuče u Gacku da će do rasta cijena električne energije najvjerovatnije doći. Saopštio je to nakon obilaska RITE Gacko u društvu Luke Petrovića, dikretora ERS.

„Troškovi poslovanja su konstantno u porastu, i dovode sistem u stanje da pri troškovima koje imaju i realnom rastu tih troškova sami ne mogu pronalaziti rješenja“, rekao je Đokić.

Na pitanje znači li to da građane očekuje viši račun, odgovorio je:

„Do poskupljenja će vjerovatno doći.“

Naglasio je da Vlada želi „najnižu cijenu u regionu“, ali da realnost ipak vodi ka povećanju. O kolikom povećanju je riječ — ne zna. „Na stolu imam samo ono što je objavio regulator i ERS“, rekao je.

Ne pominje, međutim, da je upravo regulator — RERS — potvrdio da je ERS prije izbora potajno tražio poskupljenje, a zatim pokušao prikriti tragove.

Portal CAPITAL je 26. novembra objavio da je RERS usvojio zahtjev ERS-a kojim povlači prijedlog za poskupljenje od 20%, nakon što je postalo jasno da direktor Luka Petrović nije obavijestio Vladu o zahtjevu i da je regulatoru lažno predstavio da postoji saglasnost Vlade.

Povlačenje je uslijedilo tek kada je premijer Minić — pod pritiskom javnosti i pred same izbore — izjavio da „smjena Petrovića nije isključena“.

ERS je potom regulatoru poslao dopis u kojem tvrdi da je njihov raniji zahtjev bio „nepotpun“ i da „kao takav nema pravno dejstvo“. Takva formulacija više je ličila na pokušaj kontrole štete nego na tehničku grešku.

Ali to nije kraj priče o poskupljenju. Čak i nakon što je ERS povukao svoj raniji zahtjev za povećanje cijene električne energije, ostao je aktivan drugi, jednako značajan zahtjev — onaj koji su operatori distributivnog sistema, preduzeća koja posluju u okviru ERS-a (Elektro-Bijeljina, Elektro-Hercegovina, Elektro-Krajina, Elektro Doboj, Elektrodistribucija Pale), uputili Regulatornoj komisiji za energetiku Republike Srpske.

Riječ je o zahtjevu za povećanje mrežarine za čak 46%.

Za prosječnog potrošača termin „mrežarina“ najčešće ostane nejasan, ali je to ustvari jedna od ključnih stavki na svakom računu za struju: to je naknada za korištenje distributivne mreže, odnosno za prenos električne energije od proizvođača do domaćinstava. Iako se često posmatra kao sporedna stavka, mrežarina čini značajan dio ukupnog računa — i svako njeno povećanje automatski podiže iznos koji građani plaćaju, bez obzira na to ostaje li sama cijena kilovat-sata nepromijenjena.

Drugim riječima, čak i bez formalnog zahtjeva ERS-a za poskupljenje cijene električne energije, računi građana gotovo sigurno će biti veći ako RERS odobri povećanje mrežarine.

Gacko: Previše radnika, premalo uglja — i poziv na „solidarnost“ građana

Stanje u RITE Gacko dodatno pojašnjava razloge za poskupljenje.

Đokić tvrdi da je broj zaposlenih „daleko veći od realnih potreba“, ali da „Vlada neće podržati otpuštanja“. Istovremeno priznaje da ogromni troškovi idu upravo na plate, a da se rezerve uglja smanjuju i da preduzeće više ne može pokriti troškove redovnog poslovanja.

V.d. direktora Gacka, Maksim Skoko, poručuje:

„Bez obzira što smo sveli rashode na minimum, potrebni su nam novi prihodi da nastavimo da radimo. To će se odraziti na građane u smislu cijene struje.“

Drugim riječima — kriza u Gacku biće prebačena na potrošače.

Milionski ugovori za reklame — dok ERS tone u dugove

Dok zvaničnici javnosti poručuju da je vrijeme „štednje“ i „solidarnosti“, finansijski trag Elektroprivrede Republike Srpske otkriva sasvim drugačiju realnost. ERS je ove godine raspisao tender vrijedan 819.000 KM za medijsko oglašavanje — uslugu koja bi, paradoksalno, trebalo da promoviše preduzeće koje ima monopol i ne takmiči se ni sa kim. U tenderskoj dokumentaciji navodi se gotovo produkcijski centar u pokretu: višestruke kamere, više snimateljskih ekipa, mobilna režija, rasvjeta, dronovi, pa čak i oprema za podvodno snimanje. Posebno je naglašeno da televizije moraju imati dobro pokrivanje područja Hercegovine, gdje je smještena uprava ERS-a, kako bi menadžment mogao „češće gostovati“ u programu.

Ovaj tender, međutim, nije izuzetak nego dio dugogodišnjeg obrasca u kojem se značajne sume novca iz elektroenergetskog sistema slijevaju ka privatnim marketinškim agencijama. Primjerice, preduzeće HE na Drini u maju ove godine dodijelilo je firmi Megavision — koja se dovodi u vezu sa ATV-om — ugovor vrijedan 750.000 KM. Samo nekoliko mjeseci kasnije, druga članica sistema, Elektro-Bijeljina, istoj firmi povjerila je još jedan posao, vrijedan 200.000 KM.

Istovremeno, dok je rukovodstvo ERS-a javno najavljivalo mjere „racionalizacije“, iz istog sistema stigla je vijest o novom ugovoru HE na Drini, teškom 880.000 KM, za medijsko predstavljanje i propagandu. Još drastičniji primjer datira iz 2023. godine, kada je ERS firmi Grudis iz Doboja — kompaniji koja se bavi rasvjetom — platio čak 7,6 miliona KM za reklamiranje na sportskim i kulturnim događajima širom zemlje.

Sve ovo dešavalo se dok su RITE Gacko i Ugljevik tonuli u gubitke, dok je Elektroprivreda RS bila zadužena preko 170 miliona KM, i dok su radnici u termoelektranama upozoravali na manjak uglja, dotrajalu opremu i nemogućnost normalnog funkcionisanja.

Zašto se Minićevo obećanje o reviziji ugovora više ne pominje?

Kada je 13. novembra preuzeo funkciju, premijer Savo Minić obećao je da će se svi „ugovori o medijskom predstavljanju“ otvoriti javnosti i da će građani vidjeti ko je, kako i zašto dobijao milionske poslove sa ERS-om i njenim zavisnim preduzećima. Tri sedmice kasnije — i dvije sedmice nakon izbora — o toj reviziji više se ne govori. Nema izvještaja. Nema imena. Nema cifara.

Ali ima — poskupljenja.

Nebojša Vukanović, lider Liste za pravdu i red, tvrdi da je poskupljenje struje „posljedica dugogodišnjeg kriminala i rasipništva u vrhu Elektroprivrede Republike Srpske“.

Prema njegovim riječima, „desetine miliona maraka svakog mjeseca odlaze dvorskim firmama preko namještenih tendera, štetnih ugovora i besmislenih kampanja za oglašavanje monopolskog preduzeća“.

Vukanović ističe da je „sistem doveden do pucanja“, navodeći kao primjer da je TE Ugljevik nedavno bila van pogona jer je ostala bez uglja. „Umjesto da odgovorni budu procesuirani i da im se oduzme imovina, oni i dalje upravljaju javnim preduzećem koje su doveli na ivicu kolapsa“, navodi on.

Vukanović dodaje da vlast poskupljenje prikazuje kao nužnost, „iako je riječ o računu koji građani plaćaju zbog tuđih zloupotreba, gramzivosti i potpunog izostanka nadzora u sektoru energetike u Republici Srpskoj“.

Kako je ERS potrošio milione — a sada traži od građana da plate razliku

Izjava Luke Petrovića iz Gacka najbolje objašnjava logiku aktuelnog energetskog menadžmenta:

„Ako termoelektrane traže da im povećamo cijenu, mi to moramo prefakturisati građanima.“

U toj rečenici sabrana je sva suština problema: godinama se trošilo neograničeno, bez kontrole i prioriteta, a sada se rješenje vidi isključivo u prebacivanju tereta na krajnje potrošače.

Dok Elektroprivreda Republike Srpske ulazi u novu fazu finansijske nestabilnosti, dok Ugljevik ostaje bez uglja, a Gacko priznaje da troškovi pojedu sav prihod, niko iz Vlade ili ERS-a ne govori o odgovornosti za desetine miliona potrošenih na reklame, propagandu, PR ugovore i marketinške kampanje bez ikakve javne svrhe jer je riječ, podsjećamo, o državnim firmama koje imaju monopol, odnosno nemaju konkurenciju!

Nakon izbora 23. novembra došlo je do potpunog preokreta u javnom nastupu najodgovornijih: ono što je do juče bilo „neće biti poskupljenja“ danas je „poskupljenje je izvjesno“.

Istovremeno, niko više ne spominje dugogodišnje trošenje javnog novca na reklame, propagandu i sporne ugovore vrijedne desetine miliona maraka — niti činjenicu da se tim novcem možda mogao stabilizovati makar jedan od posrnulih energetskih stubova RS.

Građani će, po svemu sudeći, vrlo brzo plaćati više.

A oni koji su godinama donosili odluke koje su dovele do ovog stanja — ostaće bez ikakvih posljedica.

Dejan Rakita / GERILA

The post Od Minićevih obećanja do Đokićevog priznanja: Poskupljenje struje „izvjesno“, ali revizija milionskih ugovora ERS za oglašavanje nije? first appeared on Gerila.info.

Presudu je u javnost iznijela Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT, navodeći da se radi o još jednom primjeru sistemskog popuštanja prema međunarodnim rudarskim korporacijama.

Dok u većini bh. opština ljudi dobijaju zatvorske kazne zbog nekoliko posječenih metara kubnih, britanska kompanija je, pripremajući otvaranje rudnika Rupice kod Vareša, uklonila stotine kubika visokovrijedne šume i prošla bez ikakvih ozbiljnih posljedica. Odgovorne osobe, označene inicijalima C.P.D. i L.A., nisu se ni pojavile na sudu, ali su ipak sankcionisane simbolično – sa po 3.000 KM kazne.

154-08-25_UP Presuda Adriatic Metals

Iza ovakvog epiloga stoji rješenje Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva iz maja 2021. godine, kojim je omogućena pretvorba šumskog zemljišta u građevinsko. Time se masovna sječa, iako izvedena bez doznake, pravno vodi kao dozvoljena promjena namjene, a ne kao klasična ilegalna radnja. Tek nakon odluke Ustavnog suda BiH iz jula 2024. godine, kojom je jasno utvrđeno da entiteti nemaju nadležnost raspolaganja šumama, dio ovakvih rješenja počeo je da se poništava — ali prekasno za vareške padine, koje su tokom zadnjih godina ogoljene do neprepoznatljivosti.

Na ročištu u Visokom, održanom u junu 2025. godine, punomoćnik Adriatic Metalsa više puta je ponovio da je “investitor preuzeo obavezu rekultivacije i pošumljavanja nakon isteka koncesije”. Fondacija ACT najavila je da će u narednim danima objaviti detalje o kvalitetu šuma koje su uništene, kako bi razotkrila, kako kažu, “mit o vraćanju zemljišta u prvobitno stanje”. Šuma koja je nestala nastajala je decenijama, dok je zemljište na kojem je rasla oblikovano stotinama godina.

„Ogledni primjer neokolonijalnog odnosa prema prirodnim bogatstvima BiH“

Azra Berbić iz Fondacije ACT za Gerila.info ističe da je slučaj iz Vareša mnogo više od izolovanog incidenta. Berbić tvrdi da se u ponašanju institucija i načinu na koji se tretiraju strane korporacije prepoznaje jasna šira slika odnosa prema prirodnim resursima BiH.

“Fondacija ACT upozorava da slučaj britanske rudarske kompanije Adriatic Metals, koju je od skoro preuzela kanadska rudarska korporacija DPM Metals, u Varešu nije izolovan incident, već ogledni primjer klasičnog neokolonijalnog odnosa prema prirodnim bogatstvima Bosne i Hercegovine.”

Posebno naglašava apsurd u kojem obični građani dobijaju zatvorske kazne za nekoliko kubika drva, dok se korporacijama toleriše masovna devastacija šumskih područja. Kazna izrečena Adriatic Metalu, kaže ona, predstavlja otvoreni udar na ideju jednakosti pred zakonom.

“Ljudi ovdje u BiH budu osuđeni na zatvorske kazne zbog nekoliko ilegalno posječenih kubika drva, dok strani investitori mogu sjeći visokovrijedne šume nastajale desetinama godina, uz svesrdnu podršku vlasti koja se zaklinje u evropske standarde i vladavinu prava.”

Prema njenim riječima, problem je daleko dublji od jednog investitora. Središte krize leži u institucijama koje svojim odlukama sistemski guraju javni interes u drugi plan i omogućavaju prakse koje direktno štete građanima i okolišu.

“Ključni problem nije samo u stranim korporacijama ili domaćim investitorima, već u domaćim institucijama koje svojim odlukama omogućavaju takve prakse. U sistemu duboko prožetom korupcijom, nepotizmom i političkim trgovinama, javni interes se sistematski potiskuje.”

Berbić podsjeća da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine jasno presudio da entitetske vlade nemaju ovlaštenje da raspolažu šumama, ali da se ta presuda de facto ignoriše.

“Entitetske vlade nemaju pravo raspolagati šumama i šumskim zemljištem, ali institucije nastavljaju ignorisati presude i nastoje legalizovati ono što je suštinski nezakonito.”

Zbog svega, ACT insistira da se hitno mora otvoriti ozbiljna javna rasprava o tome kako se upravlja prirodnim bogatstvima, jer trenutni model vodi nepovratnim gubicima. Berbić zaključuje jasnom porukom:

“Bosna i Hercegovina nije rudarski poligon za strane korporacije, već zemlja čiji resursi pripadaju njenim građanima”, dodaje ona u izjavi za Gerilu.

Dejan Rakita / GERILA

The post Simbolična kazna za posječenu šumu u Varešu: Adriatic Metals prošao gotovo nekažnjeno first appeared on Gerila.info.

Organizatori, okupljeni oko studentske inicijative „bl.studentizastudente“, pozivaju kolege, profesore i građane da se pridruže mirnom okupljanju i zajednički odaju počast žrtvama, ali i potvrde solidarnost sa pokretom koji je iz studentskih amfiteatara prerastao u širu društvenu pobunu protiv sistemske korupcije i neodgovornosti.

„Drage kolege, profesori i sugrađani, pozivamo vas da 1. novembra odamo počast žrtvama pada nadstrešnice u Novom Sadu, dostojanstveno i u duhu zajedništva. Ujedno ćemo se podsjetiti i obilježiti skoro godinu dana studentske borbe u Srbiji za pravednije društvo i bolju budućnost“, poručili su organizatori na društvenim mrežama, uz natpis: „1 godina, 16 žrtava, 0 odgovornih.“

 

Прикажи ову објаву у апликацији Instagram

 

Објава коју дели Studenti za studente Banja Luka (@bl.studentizastudente)

Poruka je jednostavna, ali snažna: „Svim srcem za Novi Sad. Mi smo tu uz vas! Korupcija ubija, Banjaluka pamti.“

Kako navode, okupljanja nisu politički motivisana, već proizlaze iz potrebe da se iskaže ljudska solidarnost i moralna obaveza prema onima koji su izgubili život zbog tuđe neodgovornosti i korumpiranog sistema.

„Danas naša srca kucaju u istom ritmu – ritmu borbe za dostojanstvo, istinu i slobodu. Dok studenti u Srbiji podižu svoj glas protiv nepravde, mi ovdje, u Republici Srpskoj, poručujemo – niste sami. Vaša hrabrost je i naša hrabrost, vaša borba je i naša borba“, poručeno je na ranijim okupljanjima.

Studenti su i ovog puta odlučni da u tišini i dostojanstvu pošalju poruku o zajedništvu i odgovornosti, podsjećajući da tragedije uzrokovane korupcijom nisu samo pitanje jednog grada ili države, već simptom šire društvene bolesti.

Podsjećanja radi, u Banjaluci je 15. marta ove godine održan posljednji skup podrške, kada su se stotine studenata i građana okupile u Kampusu i 15 minuta ćutanjem, a zatim i bukom, izrazile solidarnost sa studentima u Srbiji. Tada su se mogle vidjeti poruke poput „Odgovornost!!!“, „Studenti uz studente“, „Mislim, dakle postojim“, „Izađi na ulicu bolan“ i „Na ulicama Beograda i Novog Sada ima i djece ovog grada“.

Poruka i tada, kao i sada, ostaje ista: korupcija ubija – ali hrabrost i solidarnost mogu spasiti društvo.

GERILA

The post Banjaluka ponovo uz Novi Sad – studenti najavljuju okupljanje u znak sjećanja na žrtve i borbu protiv nepravde first appeared on Gerila.info.

U jeku sve agresivnijih zahvata stranih rudarskih kompanija i pokušaja pretvaranja Balkana u „žrtvenu zonu“ zelene tranzicije, desetine organizacija iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Sjeverne Makedonije i Crne Gore okupile su se u Bijeljini od 24. do 26. oktobra, s jasnim ciljem: ujedinjeni otpor ekološkoj i ekonomskoj eksploataciji.

“Smatramo da je pogubno govoriti o razvoju ekonomije u pravcu prihvatanja uloge moderne, rudarske kolonije, pri čemu će strane rudarske korporacije uzimati gotovo cjelokupan profit, a nama ostavljati uništenu životnu sredinu. Odlučno želimo poručiti da ovdje, na Balkanu nema mjesta takvim projektima. Borimo se i borit ćemo se da život u našim zavičajima, rijekama, planinama, šumama i na našim oranicama bude održiv, dostojanstven i na korist generacijama koje dolaze”, poručile su Azra Berbić iz Fondacije ACT i Žaklina Živković iz Polekola.

Majevica kao simbol borbe

Skup su ugostile organizacije Eko put, Čuvari Majevice i Karton revolucija, koje već godinama predvode borbu protiv planirane eksploatacije litijuma na planini Majevici. Iako je riječ o prostoru izuzetne prirodne i kulturno-istorijske vrijednosti, vlasti i dalje razmatraju dozvole za rudarenje koje bi ugrozilo zdravlje ljudi i narušilo ekološku ravnotežu.

“Planina Majevica je gusto naseljena i obuhvata osam opština i gradova, uključujući i Brčko distrikt. Ovaj kraj treba da razvijamo kroz turizam i poljoprivredu, a ne da ga pretvorimo u rupu bez povratka”, poručila je Snežana Jagodić Vujić, predsjednica udruženja Eko put.

Zelena tranzicija za koga?

Dok globalna potražnja za litijumom i drugim „kritičnim mineralima“ raste, zemlje Balkana sve češće se predstavljaju kao „strateški partneri“ EU u energetskoj tranziciji. No aktivisti upozoravaju da su u stvarnosti domaće institucije podređene interesima profita, a ne interesa ljudi.

“Korupcija, netransparentne koncesije i isključivanje građana iz odlučivanja omogućavaju sprovođenje projekata koji nemaju ni ekološku ni socijalnu opravdanost”, poručile su Berbić i Živković.

Savez raste – širi se i front otpora

Savez “Odbranimo r(ij)eke Balkana” odlučio je da promijeni svoj naziv u “Odbranimo prirodu Balkana”, jer izrastao u savez koji okuplja čuvare i čuvarice kako rijeka, tako i šuma, zavičaja i cijele prirode regije. Ovim činom otvara novo poglavlje za borbu koja nije samo sprječavanje, već iskreno i ujedinjeno zalaganje za sigurnu i dostojanstvenu budućnost te harmoniju između čovjeka i prirode.

Savezu su se pridružile i nove članice iz regije: “Rzavljani”, “Ne damo vode Mionice” i Pokret “Odbranimo šume Fruške gore” iz Srbije, pokret “Zelena narodna straža” iz Sjeverne Makedonije, te Udruga “Una” Srb iz Hrvatske.

“Zaštita prirode je jedna plemenita kauza zbog koje smo se povezali i sakupili ovde u Bijelini. Nama je izuzetno drago što smo postali deo Saveza Odbranimo reke (prirodu) Balkana i što možemo biti primer solidarnosti u borbe protiv zajedničkog neprijatelja”, poručila je Ema Velichkovska iz pokreta “Zelena narodna straža”.

Nedeljice – zajedništvo otpora

Uz poruku da odbrana prirodnih bogatstava ne poznaje granice, okupljanje regionalnog saveza završeno je posjetom Saboru Saveza ekoloških organizacija Srbije (SEOS), održanom u Gornjim Nedeljicama u organizaciji pokreta “Ne damo Jadar”. Na događaju je učestvovalo nekoliko stotina aktivista i aktivistkinja iz cijele Srbije i regiona.

Sa Sabora je poslata snažna poruka: borba za očuvanje prirode je zajednička borba svih ljudi Balkana koji vjeruju da je to jedini put ka dostojanstvenom i sigurnom životu – i sada i za generacije koje dolaze.

“Savez ekoloških organizacija Srbije nastao je iz zajedništva. Spojila nas je nevolja, ali nas je održala bliskost. Danas nas ne okuplja samo otpor, već i ideja rasta – ne borimo se samo protiv trovanja, već učimo kako da razvijamo život. Dakle, nismo samo protiv, kako nas optužuju – mi smo i za”, poručio je Jevđenije Julijan Dimitrijević iz SEOS-a.

Na kraju skupa, Savez “Odbranimo prirodu Balkana” uputio je otvoreni poziv svim ekološkim organizacijama, naučnoj i akademskoj zajednici, kulturnim radnicima i građanima da se priključe ovoj inicijativi i zajedničkoj borbi, solidarno i odlučno.

Okupljeni su saglasni da borba protiv izrabljivanja prirode i ljudi kroz rudarenje tzv. kritičnih mineralnih sirovina postaje jedno od ključnih pitanja društvene, socijalne i klasne pravde u zemljama Balkana.

GERILA

The post Od Majevice do Jadra: Eko aktivisti iz cijelog Balkana ujedinjeni protiv „zelene kolonizacije“ first appeared on Gerila.info.