Zakon o koncesijama Republike Srpske propisuje da Komisija za koncesije ima pet članova ali ne reguliše način odlučivanja. Komisja za koncesije je usvojila svoj pravilnik o radu kojim je propisano da Komisija raspravlja i odluke donosi većinom glasova prisutnih članova Komisije. Zakon propisuje da odluku donosi pet članova ali se u praksi može desiti da bilo koja odluka može biti donesena sa samo dva glasa za.

Veći problem od toga da su dva člana Komisije ispunila uslove u penziju (jedn od njih je i zamjenik predsjednika Komisije Nenad Račić) a da u istu ne odlaze jeste nepostojanje sekretara Komisije. Komisija nema sekretara od februara 2024. godine. Sekretar Komisije zadužen je za zakonitosti rada Komisije za koncesije Republike Srpske i njegovo nepostojanje dovodi u sumnju zakonitost svih odobrenih koncesija u Republici Srpskoj u posljednje dvije godine. Inače, svaku koncesiju koju dodijeli Vlada Republike Srpske mora da odobri i Komisija za koncesije.

U godišnjim izvještajima Komisije nema podataka o tome da li Komisija radi u punom sastavu. Nema ni relevantnih podataka o načinu odlučivanja. Taj izvještaj ide na usvajanje u Narodnu skupštinu Republike Srpske. Nema ni informacija o tome da li Komisija i NSRS redovno rade usklađivanje Dokumenta o politici koncesija koji obavezno treba da se usklađuje svake tri godine. Zvanično dostupan je posljednji takav dokument iz 2006. godine.

“Komisija za koncesije je možda i najbolji primjer stranačke uzurpacije onih tijela koja moraju biti nezavisna da bi pravilno i svrsishodno odlučivala. Ja sam iznio niz optužbi na njihov rad na prethodnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske. Nemoguće je raditi zakonito i “kako Bog zapovijeda” ako vas u slučaju drugačijeg mišljenja neko prinudno odvodi na sastanak kod ministra Petra Đokića. Sekretaru komisije nije produžen ugovor o radu upravo iz takvih poriva, odnosno iz odmazde, jer je ukazivao na nezakonito postupanje u predmetima višemilionske vrijednosti. Postavlja se veliko pitanje zašto za uspješno učešće u postupku dodjele koncesija sadašnji koncesionari savjetuju buduće da je najbolje ići posebnom procedurom, a “preko predsjednice ili njenog zamjenika”, a mislim da tu i leži odgovor o njihovom zakonitom postupanju i štićenju javnog interesa“, kaže za Gerila info poslanik Liste za pravdu i red Đorđe Vučinić

Iz Komisije za koncesije Republike Srpske nisu odgovorili na naša pitanja. Odgovore na pitanja o zakonitosti rada Komisije nismo dobili ni iz Vlade Republike Srpske. Na čelu Komisije godinama se nalazi kadar Petra Đokića i njegove Socijalističke partije Maja Šuput.

Gerila info je ranije pisala o netransparentnom i nenamjenskom trošenju budžetskih sredtava za kupovinu novih vozila u Komisiji kao i na troškove prezentacije.

Nova službena Škoda za ličnu upotrebu! Kako se koristi imovina u vlasništvu Srpske?

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Sve koncesije u Srpskoj u posljednje dvije godine izdate nezakonito!? first appeared on Gerila.info.

Film autora Dejana Rakite i Vladimira Kovačevića, nastao u produkciji portala Gerila.info, prati višegodišnje borbe građana, aktivista, stručnjaka i lokalnih zajednica za očuvanje rijeka koje predstavljaju jedan od najvrijednijih prirodnih resursa Bosne i Hercegovine.

Kroz sedam različitih priča – sa Plive, Duboke, Neretve, Kasindolske rijeke, Neretvice, Ugra i Kruščice – dokumentarac prikazuje kako se širom zemlje ponavljaju gotovo identični obrasci: dodjela koncesija, osporavane dozvole, dugotrajni sudski procesi, pritisci na lokalne zajednice i uporna borba građana da sačuvaju rijeke od pretvaranja u cjevovode.

Posebnu vrijednost filmu daju autentična svjedočenja ljudi koji su godinama bili na prvoj liniji odbrane rijeka. U filmu govore aktivisti, mještani, ribočuvari, naučnici, novinari i predstavnici organizacija za zaštitu životne sredine, koji iz vlastitog iskustva svjedoče o posljedicama izgradnje mini hidroelektrana i borbi za očuvanje prirode.

Za razliku od klasičnih dokumentaraca, film je sniman bez naratora. Priču nose glasovi ljudi sa terena – onih koji su protestovali, blokirali bagere, organizovali pravne bitke i mjesecima ili godinama dežurali uz rijeke koje su željeli zaštititi.

Film donosi i širu sliku problema upravljanja prirodnim resursima u Bosni i Hercegovini. Kroz konkretne primjere otvara pitanje odnosa institucija prema javnom interesu, zaštiti životne sredine i ulozi građana u donošenju odluka koje direktno utiču na njihove zajednice.

„Rijeke na ivici“ ne govori samo o ekologiji. Ovo je priča o vodi, ljudima i pravu zajednica da odlučuju o prostoru u kojem žive. Istovremeno, film postavlja pitanje koliko je jedno društvo spremno da žrtvuje zarad energetskih projekata i ekonomskih interesa.

Dok su neke rijeke već nepovratno promijenjene, druge se još uvijek mogu odbraniti. Upravo zato autori kroz ovaj film žele otvoriti javnu raspravu o budućnosti rijeka u Bosni i Hercegovini i značaju njihovog očuvanja za buduće generacije.

Film je realizovan u okviru programa „Innovation. Media. Minds: EU Support to Public Service Journalism in the Western Balkans“, koji finansira Evropska unija, a sprovodi Goethe-Institut u ime Evropske komisije u saradnji sa implementacionim partnerom DW Akademie.

Sadržaj filma isključiva je odgovornost redakcije Gerila.info i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

The post Pogledajte dokumentarni film „Rijeke na ivici“: Priča o borbi za vodu i posljednje slobodne rijeke BiH first appeared on Gerila.info.

Prema zvaničnom rješenju, investitoru je jasno naređeno da pribavi ekološku dozvolu za izgradnju preko stotinu malih solarnih elektrana snage do 149 kW, što predstavlja osnovni zakonski uslov za realizaciju ovakvog projekta. Uprkos tome, na terenu nije zabilježeno zaustavljanje radova.

Istovremeno, inspekcija potvrđuje da Etmax raspolaže sa čak 104 građevinske dozvole za pojedinačne objekte, izdate u periodu 2024. i 2025. godine. Ta činjenica otvara ključno pitanje – kako je moguće da su izdane desetine građevinskih dozvola za projekat koji nema osnovnu ekološku saglasnost, koja bi po zakonu trebalo da prethodi ili makar prati takve aktivnosti?

Odgovor na to pitanje dodatno komplikuje činjenica da Grad Doboj odbija da javnosti omogući uvid u te dozvole. Zahtjevi medija, građana i organizacija poput Aarhus centra ostali su bez odgovora, iako se radi o projektu koji direktno utiče na prostor i resurse od javnog interesa.

Gerila je pisala i Etmaxu i Gradu Doboju prije mjesec i po dana i još uvijek nismo dobili odgovore na pitanja.

Struka i mještani upozoravali, institucije ostale nijeme

Stanovnici ovog mjesta kod Doboja su danima protestovali protiv izgradnje solarnih elektrana na poljoprivrednom zemljištu u neposrednoj blizini kuća i izvorišta vode iz kojeg se snabdijeva lokalno stanovništvo. Pozivali su sve institucije da obrate pažnju na ovaj slučaj, a zauzvrat su dobili naredbe za informativne razgovore u policijskoj stanici što su, kako kažu za Gerilu, osjetili kao pritisak na njih a ujedno i podršku investitoru, zbog čega se jedan dio stanovnika povukao iz protesta a samim tim su izostali i dugotrajniji i masovniji protesti.

„Mi smo pvdje okupljeni iz dva osnovna razloga. Prvi je zaštita izvorišta vode za vodosnabdijevanje mještana jer se radovi izvode na jedan do dva metra od samog izvorišta, a drugi je protest protiv nelegalno oduzetog zemljišta Zemljoradničke zadruge Podnovlje koje je grad prenio u svoje vlasništvo i prodao kompaniji Etmax”, istakao je ranije za Gerilu Slobodan Dragičević iz Podnovlja prilikom jednom od protesta.

Na problem ukazuje i struka.

„Ovakvim projektima se uništava poljoprivredno zemljište ali i omogućava privatnicima da struju prodaju tržištima gdje oni žele i isti se ne obavezuju da tu struju ostave u našoj zemlji”, upozorio je Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu.

Ekonomista Damir Miljević dodatno naglašava da se „u normalnim zemljama ne gradi na poljoprivrednom zemljištu jer je to blago”, upozoravajući da se ovakvim projektima dugoročno gubi jedan od najvrijednijih resursa.

“Sa stanovišta društva, poljoprivredno zemljište je jedan od najvrijednijih prirodnih resursa i u tom kontekstu postavljanje solarnih panela i bilo koja druga  djelatnost, kad su u pitanju koncesije koja će upropastiti poljoprivredno zemljište, ne bi se trebala dozvoliti”, izričit je Miljević u razgovoru za naš portal.

Šta je starije: Sistem ili rupa u sistemu?

Slučaj Podnovlja sve više ukazuje na obrazac u kojem formalno postoje određene dozvole, ali izostaje ona ključna – ekološka. Upravo ta dozvola treba da procijeni uticaj projekta na okoliš, vodu i zemljište, i da definiše uslove pod kojima se radovi mogu izvoditi.

Bez nje, svaki zahvat ove vrste ostaje bez osnovne procjene rizika.

Paralelno s tim, projekat je koncipiran tako da se umjesto jedne velike solarne elektrane gradi više od stotinu manjih objekata snage do 150 kW. Takav model omogućava investitoru da ostane ispod određenih zakonskih pragova, što u praksi znači izbjegavanje koncesionih obaveza i lakši pristup podsticajima za obnovljive izvore energije.

I dok se administrativni i pravni okvir projekta pokazuje sve složenijim, spor oko zemljišta na kojem se gradi dodatno komplikuje cijelu situaciju. Parcela koja je bila u posjedu Zemljoradničke zadruge Podnovlje prešla je u vlasništvo Grada Doboja, a potom prodata investitoru, zbog čega se postupak vodi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske, dok je predmet formiran i u Tužilaštvu BiH.

Dodatno, Pravobranilaštvo BiH pokrenulo je postupak zaštite državne imovine, pozivajući se na odluke Ustavnog suda koje poljoprivredno zemljište tretiraju kao imovinu države.

Tek nakon što su radovi već uznapredovali, a sporovi otvoreni na više nivoa, u javnost dolazi potvrda da projekat nema ekološku dozvolu. Upravo taj redoslijed, a čega smo se nagledali u Republici Srpskoj i BiH, prvo gradnja – pa dozvole, predstavlja suštinu problema na koji ukazuju i stručnjaci i lokalna zajednica.

U Podnovlju, gdje su mještani na vrijeme upozoravali na rizike po vodu i zemljište, ova činjenica dodatno razotkriva način na koji se sprovodi „zelena tranzicija“, pretvarajući je, u očima javnosti Republike Srpske, u još jedan primjer prodaje magle pod okriljem institucija.

Dejan Rakita / GERILA

The post Bez ekološke dozvole grade preko stotinu solarnih elektrana, Podnovlje kod Doboja u fokusu inspekcije first appeared on Gerila.info.

Iz ove institucije navode da se trenutno prikuplja dokumentacija i da postupaju u skladu sa Zakonom o Pravobranilaštvu BiH. Ipak, proces već na početku nailazi na prepreke – traženi dokumenti i ugovori iz nadležnih institucija Republike Srpske još uvijek nisu dostavljeni, što dodatno usporava postupanje u predmetu.

U zahtjevu koji je upućen Pravobranilaštvu, a u koji je Gerila imala uvid, Aarhus centar upozorava na „ozbiljne indicije o nezakonitom raspolaganju poljoprivrednim zemljištem koje, prema važećem zakonodavstvu, predstavlja državnu imovinu“  . Upravo ovo pitanje – ko raspolaže zemljištem i na koji način – nalazi se u središtu višednevnih protesta u ovom naselju.

Za to vrijeme, portal Gerila raspolaže informacijama da je po ovom slučaju formiran i predmet u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, te da postupa tužilac Feđa Fejzagić. Upit je upućen Tužilaštvu, ali odgovori još uvijek nisu dostavljeni.

Građani Podnovlja već danima protestuju protiv izgradnje solarnih elektrana na oko 28 hektara obradivog zemljišta, u neposrednoj blizini kuća i izvorišta vode. Riječ je o projektu kompanije Etmax, koji, prema tvrdnjama mještana, podrazumijeva izgradnju preko 100 pojedinačnih solarnih elektrana.

„Mi se ovdje nalazimo okupljeni iz dva osnovna razloga. Prvi je zaštita izvorišta vode za vodosnabdijevanje mještana jer se radovi izvode na jedan do dva metra od samog izvorišta, a drugi je protest protiv nelegalno oduzetog zemljišta Zemljoradničke zadruge Podnovlje koje je grad prenio u svoje vlasništvo i prodao kompaniji Etmax“, rekao je ranije za Gerilu Slobodan Dragičević.

Prema navodima mještana, ključni problem nije samo lokacija, već i način realizacije projekta. Tvrde da je investitor parcelu podijelio na preko 100 manjih cjelina kako bi svaka pojedinačna elektrana ostala ispod zakonskog praga od 150 kW, čime se izbjegava plaćanje koncesionih naknada.

„Došlo je do parčanja zemljišta kako bi se izbjeglo plaćanje koncesija i drugih taksi. Sve te elektrane biće spojene na jedan vod i to je, po našem mišljenju, totalna zloupotreba zakona“, tvrdi Dragičević.

Na apsurdnost ovakvih projekata upozoravaju i stručnjaci i aktivisti. Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu ističe da se ovakvim modelom omogućava privatnim investitorima da proizvode energiju za tržišta van zemlje, dok lokalna zajednica snosi posljedice.

„Ovakvim projektima se uništava poljoprivredno zemljište, a istovremeno omogućava privatnicima da struju prodaju gdje žele. Tako da mi faktički radimo dekarbonizaciju drugih zemalja“, kaže Topić.

Sličnog je stava i ekonomista Damir Miljević, koji upozorava da se u uređenim sistemima ovakvi projekti ne grade na obradivom zemljištu.

“Sa stanovišta društva, poljoprivredno zemljište je jedan od najvrijednijih prirodnih resursa i u tom kontekstu postavljanje solarnih panela i bilo koja druga djelatnost, kad su u pitanju koncesije koja će upropastiti poljoprivredno zemljište, ne bi se trebala dozvoliti”, ističe Miljević.

Pored energetskog aspekta, građani upozoravaju i na direktnu prijetnju vodozahvatu iz kojeg se snabdijeva oko 140 domaćinstava. Radovi se, kako tvrde, izvode u neposrednoj blizini zone sanitarne zaštite, a institucije, uključujući inspekcije, do sada nisu reagovale na njihove prijave.

U pozadini svega nalazi se i spor oko vlasništva zemljišta. Mještani tvrde da je navedeno zemljište, koje je decenijama bila u posjedu Zemljoradničke zadruge Podnovlje, bez sudske odluke prepisano na Grad Doboj, a zatim promptno prodato privatnom investitoru. Taj spor trenutno se nalazi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske.

Iz Aarhus centra poručuju da se u ovom slučaju ne radi o protivljenju obnovljivim izvorima energije, već o načinu na koji se projekti provode.

„Energetska tranzicija ne smije služiti kao izgovor za ugrožavanje izvorišta, obradivog zemljišta i prava građana da budu informisani i uključeni u odluke koje direktno utiču na njihov život“, navode.

Upravo zbog toga Podnovlje, kako ističu, više nije samo lokalni problem, već pitanje poštivanja zakona i odgovornosti institucija.

U međuvremenu, radovi na terenu se nastavljaju, a građani najavljuju da neće odustati od protesta dok se ne razjasne sve okolnosti.

Na pitanja koja je Gerila uputila 14. marta, kompanija Etmax i Grad Doboj ni nakon gotovo mjesec dana nisu dostavili odgovore.

Dejan Rakita / GERILA

The post Podnovlje pod lupom: Pravobranilaštvo BiH pokrenulo postupak zbog sporne prodaje zemlje za solarne elektrane first appeared on Gerila.info.

Odluka znači da dio Stupčanice, koji je godinama bio predmet pokušaja izgradnje male hidroelektrane, nastavlja da teče slobodno. Projekat instalisane snage 1,6 MW (kasnije smanjene na 960 kW), sa planiranom godišnjom proizvodnjom od 6,5 GWh, sada je vraćen na početak – uprkos činjenici da je koncesioni ugovor potpisan još 2018. godine.

Iz Centra za životnu sredinu poručuju da je Ministarstvo prihvatilo argumente iznesene tokom javnog uvida.

„Slučaj mHE Nevačka pratimo od početka, i ukazali smo na propuste koji su napravljeni prilikom ove i svih prethodnih procjena uticaja na životnu sredinu“, navode iz Centra.

Prema njihovim primjedbama, planirana izgradnja podrazumijevala bi fragmentaciju staništa i degradaciju ribljeg fonda, uz nefunkcionalne riblje staze koje, kako ističu, „u praksi ne funkcionišu“. Posebno su problematizovali korištenje zastarjelih hidroloških podataka, bez adekvatnih dugogodišnjih mjerenja proticaja novijeg datuma, i bez uzimanja u obzir smanjenja vodostaja usljed klimatskih promjena.

U dopuni Prethodne procjene uticaja na životnu sredinu iz avgusta 2023. godine  vidi se da je projekat planiran kao protočno-derivaciono postrojenje, sa instaliranim protokom od 1,60 m³/s i Crossflow turbinom snage 960 kW. Predviđen je vodozahvat sa ribljom stazom, taložnicom, dovodnim cjevovodom dužine oko 1.367 metara i mašinskom zgradom. U dokumentu se navodi i bruto pad od 78,50 metara te planirani zahvati u koritu rijeke, uključujući betonske pragove, rešetke i prelivne objekte.

Upravo ti zahvati bili su predmet osporavanja. U ranijoj verziji studije priznaje se da bi tokom izgradnje došlo do krčenja vegetacije, zamućenja vodotoka, emisije prašine, buke i vibracija, kao i promjene vodostaja i mogućeg zagađenja gorivima. Iako se ti uticaji opisuju kao „ograničenog karaktera“, stručnjaci iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, kao i iz Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa, ocijenili su da je studija nedovoljno elaborirana i da ne daje jasne odgovore o uticaju na biodiverzitet.

Područje Han Pijeska je 2023. godine proglašeno vazdušnom banjom, što je dodatno naglasilo značaj očuvanja prirodnih vrijednosti.

Iza projekta stoji firma „New Energy“ d.o.o., registrovana 2017. godine sa osnivačkim kapitalom od 2.000 KM. U maju 2018. godine tadašnji ministar energetike i rudarstva Petar Đokić potpisao je sa ovom firmom ugovor o koncesiji na period do 2068. godine. Jedan od suvlasnika firme je Goran Tadić, vozač upravo ministra Đokića i jedan od lidera moto kluba „Noćni vukovi“ u BiH.

„Nisam upoznat niti želim da znam kakvi su poslovni planovi i aktivnosti mog vozača“, izjavio je tada ministar Đokić, nakon što je otkrivena vlasnička struktura firme.

Iz Ministarstva su tvrdili da nisu znali ko stoji iza firme dok Komisija za koncesije RS nije završila postupak izbora najpovoljnijeg ponuđača, te da je postupak bio „javan i transparentan“. Firma je, prema navodima Ministarstva, dostavila dokaz banke o spremnosti da prati investiciju, procijenjenu na oko 3,3 miliona KM.

Međutim, rok od dvije godine za pribavljanje dozvola i izgradnju objekta odavno je probijen, a koncesija nije raskinuta. Projekat je u međuvremenu „korigovan“, sa smanjenom instalisanom snagom, uz obrazloženje da nova mjerenja nisu potvrdila ranije planirani kapacitet.

Slučaj „Nevačka“ tako ponovo otvara pitanje sistema dodjele i kontrole koncesija u Republici Srpskoj – od vlasničkih veza i sukoba interesa, do višegodišnjeg nepoštovanja rokova bez ozbiljnih posljedica.

Za sada, Stupčanica ostaje slobodna rijeka. Ali činjenica da koncesioni ugovor i dalje važi pokazuje da ova priča još nije završena.

Dejan Rakita/GERILA

The post Stupčanica ostaje slobodna: Ministarstvo odbilo studiju za mHE “Nevačka”, projekat vozača Petra Đokića ponovo pod lupom first appeared on Gerila.info.

Međutim, samo nekoliko mjeseci kasnije, investitor je pokazao da ne namjerava da se povuče.

Firma „Buk“ d.o.o. iz Istočnog Sarajeva ponovo je podnijela Ministarstvu zahtjev za prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu, ovaj put za projekat izgradnje male hidroelektrane „Slapi“, instalisane snage 0,925 megavata, na području opština Istočno Novo Sarajevo, Trnovo i Istočna Ilidža. Riječ je o jednom od obaveznih koraka u proceduri pribavljanja nove ekološke dozvole – uprkos činjenici da su prethodne dozvole ukinute upravo zbog nezakonitosti i propusta u proceduri.

Ministarstvo je o ovom zahtjevu obavijestilo javnost putem zvanične internet stranice, pozivajući zainteresovane građane i organizacije da izvrše uvid u dokumentaciju i dostave mišljenja, primjedbe i sugestije u roku od 15 dana, odnosno do 27.januara. Primjedbe se mogu poslati poštom ili elektronskim putem, što su aktivisti odmah iskoristili da ponovo mobilišu javnost.

Iz Ateljea za društvene promjene – ACT upozoravaju da je riječ o nastavku istog projekta koji je već jednom zaustavljen, ali i o dodatno problematičnoj lokaciji. Kako navode, vodozahvat planirane MHE „Slapi“ bio bi smješten u samom srcu planiranog zaštićenog područja „Kanjon Kasindolske rijeke“, dok bi se mašinska zgrada nalazila tik iznad Bolnice „Srbija“ u Kasindolu.

„Podsjećamo da su na jesen 2025. godine donesena rješenja Ministarstva o prekidu važenja ekoloških dozvola, a samo nekoliko mjeseci kasnije investitor ponovo započinje proces prikupljanja neophodne dokumentacije“, navode iz ACT-a, uz jasan poziv građanima da pošalju svoje primjedbe i uključe se u odbranu rijeke.

Sličnu poruku uputili su i aktivisti iz neformalne grupe STOP izgradnji MHE na Kasindolskoj rijeci.

„Kao što smo i ranije jasno poručili, nećemo prestati da se borimo za Kasindolsku rijeku. Pratićemo svaki vaš korak. Nijedna nova mala hidroelektrana na Kasindolskoj rijeci neće biti izgrađena“, poručili su putem društvenih mreža.

Oni podsjećaju i da Grad Istočno Sarajevo ima dodatnu odgovornost, jer je potpisnik Deklaracije „Gradovi/Opštine bez brana“, te pozivaju predstavnike opština Istočna Ilidža, Istočno Novo Sarajevo i Trnovo, kao i gradske vlasti, da stanu iza građana – ali i iza sopstvenih ranije datih obećanja.

Prije četiri godine gotovo 3000 građana je potpisalo peticiju kojom se zahtjeva zabrana izgradnje pomenute dvije male hidroelektrane na ovoj rijeci. U borbi za očuvanje ove rijeke aktivisti su dobijali Slapp tužbe, trpili pritiske i prijetnje. Među najznačajnijima za pobjedu aktivista i građana u ovom slučaju su lokalne aktivistkinje Sunčica Kovačević i Sara Tuševljak.

Kasindolska rijeka već godinama predstavlja jednu od najvidljivijih linija sukoba između lokalnih zajednica i investitora u male hidroelektrane u Republici Srpskoj. Borba je započela kada su mještani i ekološki aktivisti upozorili da planirana izgradnja čak tri MHE prijeti da trajno naruši riječki ekosistem. Uslijedili su protesti, peticije – gotovo 3.000 građana potpisalo je zahtjev za zabranu gradnje – i dugotrajna pravna bitka.

U tom procesu, aktivisti su se suočavali sa pritiscima, prijetnjama i SLAPP tužbama, koje je dio javnosti i međunarodnih organizacija prepoznao kao pokušaj zastrašivanja i gušenja građanskog otpora. Upravo zato je odluka Ministarstva iz oktobra 2025. godine bila shvaćena kao presedan i rijedak primjer da se višegodišnja borba građana pretoči u institucionalnu odluku.

Danas, međutim, jasno je da ta borba još nije završena.

Iako nakon poništavanja ekoloških dozvola ne postoji nijedna važeća dozvola na osnovu koje bi MHE „Samar“ i „Slapi“ mogle biti izgrađene, investitor očigledno računa na zamor javnosti i ponavljanje procedure. Aktivisti, s druge strane, poručuju da će konačna pobjeda biti tek proglašenje zaštićenog područja i raskid koncesionih ugovora, koji važe sve do 2044. godine.

U zemlji u kojoj je tek oko tri odsto teritorije pod formalnom zaštitom – višestruko manje nego u državama Evropske unije – Kasindolska rijeka odavno je prestala da bude samo lokalna priča. Ona je postala simbol šire borbe između profita i javnog interesa, ali i test da li institucije stoje iza sopstvenih odluka ili ih relativizuju kroz nove administrativne procedure.

Dejan Rakita / GERILA

The post Kasindolska rijeka ponovo na udaru: Investitor pokreće novu proceduru za MHE uprkos ukinutim dozvolama first appeared on Gerila.info.

Projekat izgradnje vjetroelektrane “Trebinje 1” u javnosti je predstavljen kao jedna od najvećih investicija u sektoru obnovljivih izvora energije u Republici Srpskoj. Uključivao je izgradnju vjetroparka instalirane snage veće od 500 MW u blizini Trebinja, a njegova vrijednost kako je zavnično saopšteno iz Ministarstva energetike i rudarstva RS trebala je biti 1,5 milijardi KM, dok će investitor uplatiti 7,8 miliona koncesione naknade.

Ipak, od rane faze pregovora postalo je jasno da se postupak izdavanja koncesije ne odvija kroz transparentan i konkurentan proces. Umjesto raspisivanja javnog poziva, Vlada Republike Srpske se odlučila za direktne pregovore sa kompanijama „China Power PTE.LTD“ i „Zhongbo Group“, predstavljajući ih kao kineske investitore sa ogromnim iskustvom u sektoru obnovljivih izvora energije.

Ministar energetike i rudarstva Petar Đokić je u ime Vlade RS sredinom augusta 2024. sa pomenutim kompanijama potpisao Sporazum o strateškoj saradnji u oblasti obnovljivih izvora energije. Vlasti RS nikada nisu ponudile dokaze o kredibilitetu kompanija, interesu drugih potencijalnih investitora kao ni o razlozima zbog kojih je izabran pregovarački postupak bez konkurencije.

Umjesto objašnjenja, iz Ministarstva energetike i rudarstva Republike Srpske, koje je u ime Vlade RS zaduženo da vodi pregovore o dodjeli koncesije kinesko-singapurskom konzorciju, ponavljano je da Zakon o koncesijama RS dopušta dodjelu koncesije bez javnog nadmetanja ukoliko postoji sporazum o saradnji.

Kompanija “Zhongbo group” d.o.o. Banja Luka” osnovana je 22. septembra 2024, odnosno tri mjeseca nakon potpisivanja sporazuma o saradnji sa Vladom RS. Ova kompanija je bila u vlasništvu singapurske firme “Everest Power PTE. LTD”, ali je naknadno prešla u vlasništvo također singapurske kompanije “Zodic Energy PTE.LTD”.

Zhongbo Group(Z) je pak, prema ograničenim dostupnim informacijama, kompanija osnovana 1991. godine u Pekingu. Zapošljava preko 10.000 ljudi u 15 odjela, te ima preko 40 podružnica, ali osim sličnosti u opisu kompanije koji se nalazi u saopštenjima Vlade RS-a nema drugih dokaza da je upravo ova kompanija u pregovorima sa Vladom RS.

„China Power PTE-LTD“ je osnovana 25. oktobra 2023. godine i prema dostupnim podacima ona je registrovana kao Privatna kompanija sa ograničenom odgovornošću po dionicama, oslobođena obaveze javnog izvještavanja (engl. Exempt Private Company Limited by Shares).

Obje kompanije, „China Power PTE.LTD“ i „Zhongbo Group“, odnosno kompanija vlasnica banjalučke firme “Zhongbo group d.o.o. Banja Luka” koriste pravne modele koji omogućavaju ograničene obaveze javnog izvještavanja i ne pružaju jasan uvid u stvarno vlasništvo, finansijske kapacitete i porijeklo kapitala. Uprkos tome, Vlada RS vodila je pregovore o investiranju u projekat procijenjene vrijednosti više od milijardu i po KM, iako nema javno dostupnih dokaza da je provedena temeljita provjera kredibiliteta investitora.

Skupština grada Trebinja je bez rasprave usvojila Odluku o pristupu izradi zoning plana za vjetroelektranu, omogućivši formalnu proceduru za gradnju na ruralnim i poljoprivrednim zemljištima. U ovom procesu nisu predočene studije uticaja na okoliš, tehničke specifikacije ili finansijske analize projekta. Načelnik Odjeljenja za kapitalne investicije, Siniša Vučurević, imenovan neposredno prije pokretanja procedure ugovaranja koncesije, nije odgovarao  na pitanja o ovom procesu.

Uprkos odlukama republičkih, ali i lokalnih vlasti, koje su navodile na zaključak da postoji jasna namjera izgradnje vjetroparka, kinesko- singapurski konzorcij „Zhongbo Group“ i „China Power PTE. LTD“ su u septembru 2025. obavijestili Vladu Republike Srpske da se povlače iz projekta.

Ovo je samo potvrdilo kritike koje su se ticale procesa selekcije investitora, potcrtavajući pitanja o tome da li je selekcija ikada bila adekvatna i da li su finansijske i tehničke sposobnosti detaljno provjerene. Umjesto pokretanja novog javnog i konkurentnog postupka za izbor novog investitora, Vlada RS je nastavila pregovore sa drugim kompanijama, mijenjajući naziv projekta u „Leotar“.

Umjesto „Zhongbo Group“ i „China Power PTE. LTD“ u novi investicijski poduhvat ušle su “Zhongji Construction” i “Zodic Energy PTE. LTD” s kojima je, kako je navedeno iz resornog misnistarstva, 3. oktobra 2025. godine potpisan sporazum o saradnji.

Iz kabineta ministra industrije, rudarstva i energije Republike Srpske Petra Đokića navedeno je da ponudu za dodjelu koncesije za izgradnju vjetroelektrane „Leotar“ na području grada Trebinje dostavila kompanija “Zodic Energy PTE. LTD” koja je osnovana  u martu 2025. godine u Singapuru, a samo nekoliko dana nakon potpisivanja sporazuma o saradnji s Vladom Republike Srpske postaje vlasnik firme “Zhongbo Group d.o.o. Banja Luka”, koja je prethodno odustala od realizacije projekta.

Zašto je važna transparentnost?

Izostanak javnog nadmetanja u kombinaciji sa nedostatkom informacija o kredibilitetu investitora, ukazuje na povećan korupcijski rizik i dovodi u pitanje zakonitost i svrhu pregovaračkog postupka.

Zbog ovih nepravilnosti cijeli proces od prvih najava projekta do aktuelnih pregovora o izdavanju koncesije pokazuje obrazac netransparentnog upravljanja u kojem se odluke o javnim resursima donose iza zatvorenih vrata. U takvom okruženju, projekti obnovljivih izvora energije ne predstavljaju mehanizam na putu ka održivoj energetskoj  tranziciji, nego prostor izraženog korupcijskog rizika.

TI BiH je objavio studiju ovog slučaja koja ukazuje na postojanje šireg problema u oblasti koncesija, gdje uvođenje stranog investitora pod netransparentnim uslovima često ima fatalne posljedice po javni interes.

Transparency International u BiH već je ranije ukazivao da su brojni projekti u kojima su koncesije dodjeljivane investitorima upitnog kredibiliteta završavale milionskim arbitražnim sporovima čiju štetu i danas plaćaju građani. Javnosti je najpoznatiji slučaj Vijadukta kome je nedavno isplaćeno preko 100 miliona KM odštete zbog sporne koncesije za projekat Hidroelektrane na Vrbasu. Takođe, Republika Srpska još je u procesu otkupa koncesije od kontroverzne firme Comsar Energy koja je dobila pravo na eksploataciju strateških rezervi uglja koje su sada neophodne za normalan rad RITE Ugljevik.

TI BiH je već upozoravao na netransparentnost i drugih projekata izgradnje energetskih objekata koji trebaju proizvoditi električnu energiju iz obnovljivih izvora.

Konkretno, u slučaju izgradnje SE Trebinje 1 probijeni su svi rokovi izgradnje, koncesija je prenesena na preduzeće koje nema uslove da je realizuje, a u posao je uveden mađarski investitor koji se u međuvremenu povukao. Nedavno istraživanje TI BiH  otkrilo je da je novi vlasnik kompanije koja drži koncesiju vrijednu 100 miliona KM, postala mađarska firma bez prihoda i radnika, sa web stranicom pokrenutom mjesec dana prije ulaska u posao.

TI BiH već dugo ukazuje da je potrebno smanjiti korupcijske rizike u dodjeli i prenosu koncesije za ovaj i slične projekte, i da je zbog toga neophodno unaprijediti zakonski okvir i  transparentnost postupaka kroz objavljivanje svih relevantnih informacija, obavezno javno nadmetanje i jasno definisane kriterije evaluacije.

Sve promjene investitora i koncesionih prava trebaju biti praćene temeljnom provjerom tehničke i finansijske sposobnosti, te prethodnog iskustva, uz objavu vlasničkih struktura i uključivanje lokalne zajednice kroz javne rasprave. Zbog nedostatka ove prakse i loših odluka vlasti, građani su platili stotine miliona odštete investitorima sumnjivog kredibiliteta za projekte koji nikada nisu realizovani.

(transparentno.ba)

The post Kinesko-singapurske investicije od 1,5 milijardi KM: Kako je projekat VE Trebinje 1 postao Leotar first appeared on Gerila.info.

Minić je istakao kako Vlada planira preduzimanje niza mjera da bi bilo ojačano ekonomsko upravljanje i ostvarena održiva konvergencija, ekonomski rast i zapošljavanje. Opredjeljenje Vlade Republike Srpske jeste, kazao je on, da sve politike koje sprovodi zajednički radi sa poslovnom zajednicom i sindikatom.

On kaže da su Prijedlogom programa ekonomskih reformi Srpske od 2026. do 2028. godine obuhvaćene sve aktivnosti koje su do sada sprovedene, da su definisane 23 mjere, predočen prikaz stanja u oblasti sturkturnih reformi, a određeni su i dalji pravci ekonomske politike i sprovođenja socioekonomskih reformi u Srpskoj.

„Vlada sa cijeni po rezultatima. Bili smo maksimalno otvoreni u prvih sto dana rada  ove Vlade. Servisirane su sve obaveze i predložili najveći budžet Republike za iduću godinu. U iduću godinu krećemo optimistično. Predviđen je rast privrede od 2,6 odsto. Vodimo odgovornu finansijsku politiku i tako će biti i u idućoj godini“, naveo je Minić, koji je najavio iduću sjednicu Vlade u opštine Sokolac.

Ministar zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske Alen Šeranić rekao je da će se u narednoj godini ići u donošenje novog zakona o dječijoj zaštiti sa aspekta relevantnih procjena statusa djece sa razvojnim poremećajima. Šeranić je naveo da su u tom smuslu priključene i aktivnosti akcije “S ljubavlju hrabrim srcima” kroz osnivanje centara za specijalističke usluge u oblasti socijalne zaštite koje bi se bavile tim procjenama.

„Sa tog aspekta definisali bismo način ulaska u kategorizaciju odnosno ostvarivanja prava po novom mehanizmu procjene a to je međunarodna klasifikacija funkcionalnosti. Vjerovatno ćemo raditi i na izmjeni Zakona o socijalnoj zaštiti i utvrditi novo pravo koje će se ticati osoba koje navrše 30 godina a imaju potrebu za produženim njegovanjem“, rekao je Šeranić.

Ministar energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić kazao je kako su stečeni uslovi da se vlasništvo nad koncesijom u Ugljeviku, na eksploatacionom polju „Istok 2“, prenese na Rudnik i Termoelektranu Ugljevik. On je dodao da je sada preduzeće “Gas-Res” vlasnik 74 odsto udjela u kompaniji “Komsar enerdži”.

„Time bi se obezbijedilo nesmetano funkcionisanje elektrane u narednom periodu. Vlada Srpske je obezbijedila sredstva za preuzimanje značajnog udjela u ‘Comsar energy“. Do sada je preuzeto 74 odsto vlasništva. Sada ‘Gas-Res’ može donijeti odluku da se prenese koncesija na RiTE Ugljevik. To će omogućiti nesmetano korišćenje uglja i stvoriće se uslovi da se osiguraju dovoljne količine uglja da bi mogli nesmetano raditi u narednom periodu“, poručio je Đokić.

Glavni i odgovorni urednikposlovnog portala CAPITAL Siniša Vukelić za GERILU kaže kako nije mnogo očekivao od Minićeve vlade. Ona je, podsjeća Vukelić, ionako sastavljena od starih koalicionih partnera predvođenih SNSD-om i kojom upravlja Milorad Dodik.

„Ako govorimo o pomacima, treba pomenuti Minićevu spremnost da razgovara sa medijima. Sjednice Vlade se prenose, ali je i dalje veoma sporno to što se sklanjaju važne informacije od javnosti. Ministri na sjednicama Narodne skupštine izbjegavaju odgovore na poslanička pitanja“, kazao je Vukelić.

Članova Minićevog kabineta, dodaje on, nema u javnosti. Vukelić kaže kako su i dalje na snazi mnogobrojni neriješeni problemi. Građani Srpske i dalje ne znaju od koga je Srpska pozajmila 250 miliona evra početkom godine, kao što ne znaju kako će biti isplaćen „Comsar energy“ Rašida Serdarova.

„Nesređena je situacija u velikim javnim preduzećima. Čini se da postoji drugarčija energija kod Minića u odnosu na Radovana Viškovića, ali javnost interesuje kada će biti riješeni veliki strukturalni problemi. Pozitivno je to što je Vlada odustala od kupovine hotela Monument i što je odustala od kupovine radara. Vidise da premijer i dalje radi sa jednom ruklom zavezanom iza leđa“, smatra Vukelić.

Profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta uz Banjoj Luci Goran Radivojac ističe da je realno očekivati da će se loši pokazatelji iz Evrope odraziti i na domaću ekonomiju. On ocjenjuje da Vlada Srpske u prvih 100 dana zbog prijevremenih izbora nije pokazala pun kapacitet, ali kao pozitivno navodi obilazak lokalnih zajednica, uz potrebu da se analizira poslovanje javnih preduzeća.

„Novi saziv Vlade je neka vrsta kontinuiteta dosadašnjih politika i zapravo problemi s kojima se oni suočavaju u našoj svakodnevici su svima nama manje više poznati. Dakle, nije bilo nekakvih spektakularnih rezultata, što i ne može biti za sto dana, ali ono što zaista iskreno možemo reći ruku na srce, iskreno, dakle, oni jesu a naročito premijer, pokazali izvrsnu dozu ambicije da idu susret javnosti“, rekao je Radivojac.

G. Dakić / GERILA

The post Sto dana Vlade Save Minića: Mnogo obećano, malo ispunjeno first appeared on Gerila.info.

Presudu je u javnost iznijela Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT, navodeći da se radi o još jednom primjeru sistemskog popuštanja prema međunarodnim rudarskim korporacijama.

Dok u većini bh. opština ljudi dobijaju zatvorske kazne zbog nekoliko posječenih metara kubnih, britanska kompanija je, pripremajući otvaranje rudnika Rupice kod Vareša, uklonila stotine kubika visokovrijedne šume i prošla bez ikakvih ozbiljnih posljedica. Odgovorne osobe, označene inicijalima C.P.D. i L.A., nisu se ni pojavile na sudu, ali su ipak sankcionisane simbolično – sa po 3.000 KM kazne.

154-08-25_UP Presuda Adriatic Metals

Iza ovakvog epiloga stoji rješenje Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva iz maja 2021. godine, kojim je omogućena pretvorba šumskog zemljišta u građevinsko. Time se masovna sječa, iako izvedena bez doznake, pravno vodi kao dozvoljena promjena namjene, a ne kao klasična ilegalna radnja. Tek nakon odluke Ustavnog suda BiH iz jula 2024. godine, kojom je jasno utvrđeno da entiteti nemaju nadležnost raspolaganja šumama, dio ovakvih rješenja počeo je da se poništava — ali prekasno za vareške padine, koje su tokom zadnjih godina ogoljene do neprepoznatljivosti.

Na ročištu u Visokom, održanom u junu 2025. godine, punomoćnik Adriatic Metalsa više puta je ponovio da je “investitor preuzeo obavezu rekultivacije i pošumljavanja nakon isteka koncesije”. Fondacija ACT najavila je da će u narednim danima objaviti detalje o kvalitetu šuma koje su uništene, kako bi razotkrila, kako kažu, “mit o vraćanju zemljišta u prvobitno stanje”. Šuma koja je nestala nastajala je decenijama, dok je zemljište na kojem je rasla oblikovano stotinama godina.

„Ogledni primjer neokolonijalnog odnosa prema prirodnim bogatstvima BiH“

Azra Berbić iz Fondacije ACT za Gerila.info ističe da je slučaj iz Vareša mnogo više od izolovanog incidenta. Berbić tvrdi da se u ponašanju institucija i načinu na koji se tretiraju strane korporacije prepoznaje jasna šira slika odnosa prema prirodnim resursima BiH.

“Fondacija ACT upozorava da slučaj britanske rudarske kompanije Adriatic Metals, koju je od skoro preuzela kanadska rudarska korporacija DPM Metals, u Varešu nije izolovan incident, već ogledni primjer klasičnog neokolonijalnog odnosa prema prirodnim bogatstvima Bosne i Hercegovine.”

Posebno naglašava apsurd u kojem obični građani dobijaju zatvorske kazne za nekoliko kubika drva, dok se korporacijama toleriše masovna devastacija šumskih područja. Kazna izrečena Adriatic Metalu, kaže ona, predstavlja otvoreni udar na ideju jednakosti pred zakonom.

“Ljudi ovdje u BiH budu osuđeni na zatvorske kazne zbog nekoliko ilegalno posječenih kubika drva, dok strani investitori mogu sjeći visokovrijedne šume nastajale desetinama godina, uz svesrdnu podršku vlasti koja se zaklinje u evropske standarde i vladavinu prava.”

Prema njenim riječima, problem je daleko dublji od jednog investitora. Središte krize leži u institucijama koje svojim odlukama sistemski guraju javni interes u drugi plan i omogućavaju prakse koje direktno štete građanima i okolišu.

“Ključni problem nije samo u stranim korporacijama ili domaćim investitorima, već u domaćim institucijama koje svojim odlukama omogućavaju takve prakse. U sistemu duboko prožetom korupcijom, nepotizmom i političkim trgovinama, javni interes se sistematski potiskuje.”

Berbić podsjeća da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine jasno presudio da entitetske vlade nemaju ovlaštenje da raspolažu šumama, ali da se ta presuda de facto ignoriše.

“Entitetske vlade nemaju pravo raspolagati šumama i šumskim zemljištem, ali institucije nastavljaju ignorisati presude i nastoje legalizovati ono što je suštinski nezakonito.”

Zbog svega, ACT insistira da se hitno mora otvoriti ozbiljna javna rasprava o tome kako se upravlja prirodnim bogatstvima, jer trenutni model vodi nepovratnim gubicima. Berbić zaključuje jasnom porukom:

“Bosna i Hercegovina nije rudarski poligon za strane korporacije, već zemlja čiji resursi pripadaju njenim građanima”, dodaje ona u izjavi za Gerilu.

Dejan Rakita / GERILA

The post Simbolična kazna za posječenu šumu u Varešu: Adriatic Metals prošao gotovo nekažnjeno first appeared on Gerila.info.

Težak dan za prekodrinske, a i sve ostale Srbe, nije nimalo uticao na raspoloženje Milorada Dodika, koga, realno, ni jedno ni drugo ne interesuje. Jer, počela je kampanja — a na izborima, formalno, ne učestvuje on, ali ima svog “takmičara”. Sa hrvatskim vlastima, predvođenim HDZ-om, već godinama savršeno funkcioniše, zahvaljujući im se redovno i javno, nakon svih peripetija sa SAD, OFAC-om, Šmitom i Sudom BiH, iz kojih je, objektivno, izašao kao pobjednik. Incidente u Zagrebu i Splitu nije spomenuo, kao ni sramni okrugli sto održan u hrvatskom Saboru čiji su učesnici tvrdili da Јasenovac nije bio logor smrti, već radni logor. Vjerovatno neće ni Marijinu sudbinu — zašto bi, kad tu istu sudbinu kroje njemu lojalni kadrovi u Hercegovini.

Ali vratimo se na Sinišu Karana. Sam izlazak SNSD-ove vrhuške iz Palate Republike pokazao je ko je i dalje “glavni baja”, jer se Karan gotovo stidljivo šunjao iza svog stranačkog šefa. I to otvara jedno sasvim logično pitanje — ko je dozvolio da kampanja SNSD-a počne iz Palate, koja predstavlja instituciju Republike Srpske, a ne iz prostorija stranke u banjalučkom naselju Rosulje? Ali, jasno je: Dodik diktira ko se i kuda kreće, kada i kako se lijepe prvi plakati — i, naravno, na njima dominira on.

On prvi daje izjavu, on otvara kampanju, on komanduje kadrom. I, da se ne lažemo, svi novinari i okupljeni žele čuti samo njega.

I sam Karan je na svoj nalog na mreži X postavio video na kojem dominira – znate već ko!

Глас за Каранa је глас за Додика!

Побиједиће Српска! pic.twitter.com/L0YC27SthC

— Siniša Karan (@sinisa_karan) November 8, 2025

Karan je, već na startu, podsjetio na Rajka Kuzmanovića – nekada vrsnog profesora i intelektualca, a kasnije “institucionalnu ikebanu”, predsjednika čije je ime ostalo, ali ne i glas. Akademske reference pretvorene su u protokolarnu poslušnost.

Paradoksalno, upravo je Dodik, u svojoj samouvjerenosti, izgovorio možda i najistinitiju rečenicu o današnjoj Republici Srpskoj:

“Mi smo SNSD, mi smo snaga naroda, mi smo ono što ovom narodu treba i što narod nema ništa bolje od ovoga.”

I zaista — ima li ovaj narod išta “bolje od ovoga”? Kada se pogleda opoziciona estrada u Srpskoj, gdje se ne zna ko kome radi iza leđa, ko je povezan sa SNSD-om, a ko sa Vučićem, čini se da jedino Dodikov SNSD ima, kakav-takav, pravac.

A taj pravac mogao bi biti — konačna rasprodaja Republike Srpske. Tome u prilog govori i činjenica da je, nakon Banjaluke, prva destinacija SNSD-ove delegacije u kampanji bila upravo Lopare.

Tamo je Dodik večeras poručio da su ovi izbori “nametnuti od muslimana iz Sarajeva” i da je “glas za Karana – glas za njega”. Dodao je i da nije “vezan za funkciju”, nego “za narod”, te da je “komoditet svoje porodice podredio interesima Republike Srpske”.

Upravo Lopare, tačnije Majevicu, već godinama u fokusu su javnosti – pogotovo nakon što je Dodik, polovinom februara, ove godine u jeku svoje borbe za Šmitom u posjetu primio predstavnike kompanija Rock Tech i Arcore AG.

Република Српска није никад боље стајала него данас, имамо стабилне односе са Србијом, одличне са Мађарском, Русијом, Кином и са новом америчком администрацијом.

Дошло је вријеме да на овим изборима народ у Лопарама и широм Републике пресуди онима који су жељели да суде Српској.… pic.twitter.com/7yf4NevNsK

— Милорад Додик (@MiloradDodik) November 8, 2025

Podsjećamo, kompanija Rock Tech Lithium Inc. potpisala je 19. februara obavezujući sporazum o poslovnoj kombinaciji sa švajcarskom firmom Arcore AG, koja je svega nekoliko dana ranije podnijela zahtjev za eksploataciju litijuma u Loparama. Dodik ih je pimio u posjetu dva dana poslije. Sporazum predviđa osnivanje zajedničkog evropskog preduzeća koje će upravljati i Rock Techovim „Guben konverterom“ u Njemačkoj i projektom Arcore Lopare u BiH, čime se povezuje čitav lanac — od rudnika do litijuma spremnog za baterije.

Na nedavno održanoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, lider Liste za pravdu i red Nebojsa Vukanović upozorio je na moguće političke dogovore u vezi s koncesijama na rudna bogatstva, uključujući i litijum na Majevici. Tokom rasprave o Prijedlogu zakona o predmetima od dragocjenih metala, Vukanović je podsjetio da je, prema njegovim riječima, Milorad Dodik neposredno prije ukidanja sankcija navodno izjavio da je spreman ponuditi resurse Republike Srpske u zamjenu za političku podršku.

“Tu političku podršku je i dobio, ali javnost ne zna kakvi su detalji razgovora. Da li postoje dogovori u vezi s koncesijama na rudna bogatstva, uključujući litijum na Majevici?”, upitao je Vukanović.

Šef Kluba poslanika SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Srdjan Mazalica, odgovorio je da su navodi opozicije pogrešno interpretirani, naglašavajući da Milorad Dodik nije davao takva obećanja, već da je govorio o mogućem uključivanju Sjedinjenih Američkih Država u slučaju da Republika Srpska u budućnosti raspisuje koncesije.

Do 23. novembra dug je put — prepun slogana, lažnih osmijeha, obećanja o “snazi naroda” i tišine o koncesijama, sporazumima i litijumu. Kampanja će, kao i uvijek, biti predstava za narod, ali iza zastava i parola već se jasno vidi ono što slijedi – borba ne za Republiku, nego za ono što je od nje još ostalo da se proda, prepiše ili zadrži pod partijskim patronatom.

P.S. Sjeća li se neko Ane Trišić Babić, inače aktuelne predsjednice Republike Srpske?

Dejan Rakita / GERILA

The post Počela predizborna kampanja SNSD-a: Kandidat Karan kao statista, Dodik u euforiji, prva tribina u Loparama – slučajnost?! first appeared on Gerila.info.