Piše Đorđe Vuković

Principijelna i ozbiljna politika nasuprot rijalitija, performansa, diletantizma! Nacionalno odgovorna, državnička politika nasuprot avanturizma, kalkulanstva, izdajstva! Hrabri, odlučni, dalekovidi i karakterni političari nasuprot mlakonja, slabića, prevrtljivaca i praktikanata!

Koliko puta smo samo u posljednje vrijeme čuli ovako nešto? Svašta slušali jesmo, ali ništa vidjeli nismo! Evo i sada gledamo vladajuću koaliciju koja, nakon višemjesečnog busanja u modra junačka prsa i sočnog pljuvanja na lik i nedjelo Valentina Inca, po staroj navici podvija rep u foto-finišu i traži najbezbolniji način kako da ispuni nalog koji je zimus dobila iz OHR-a. Za to je prekasno i po ko zna koji put režim će, spasavajući sopstvenu stražnjicu, žrtvovati ono što za njega odavno ima najnižu cijenu – obraz vlastitog naroda!

Da se razumijemo, uopšte nije pitanje šta bilo ko misli o Karadžiću, Mladiću, Krajišniku ili Plavšićki, da li im je sporna priznanja uopšte trebalo dodjeljivati pa onda i oduzimati, kao što ni juče nije bila poenta u opravdanosti montaže pa demontaže one table na Studentskom domu u Palama. Čak više nije u pitanju ni to što će, koliko sutra, buduća direktiva iz OHR-a glasiti da Narodna skupština mora usvojiti Zakon o zabrani negiranja genocida, na šta će se neko vrijeme režati, pa kasnije brže bolje izglasati. Dakle, ova kolumna nema ambiciju da raspravlja o tome da li su se Karadžić i družina proslavili ili obrukali u ratu, ni šta je bilo u Srebrenici, već da isprovocira analizu je li politika koja se danas vodi u naše ime – za slavu ili na sramotu?!

Pljuvati pa lizati baš i nije blistava državnička strategija, kao što ni prijetiti pa klečati nije način da se odbrani dostojanstvo naroda. Bez obzira što pristrasni i selektivni Incko ne samo da ne nalazi ništa sporno u odvratnim natpisima po sarajevskim tablama, Izetbegovićevim etiketama Srba kao “genocidaša” ili prijetnjama ratom koje redovno dolaze iz etnički očišćene Federacije BiH. Bez obzira što Incko i lično raspiruje tu mržnju poređenjem RS sa NDH, iako mu je mandat da čuva Dejtonski sporazum, koji Republici Srpskoj garantuje nepovredivu ustavnu poziciju i međunarodno priznanje kao ravnopravnog entiteta u BiH.

Nego, da se vratimo samoproglašenim čuvarima Srpske i njihovoj principijelnoj politici, prema kojoj je npr. vožnja biciklom populizam, a pjevanje pod šatorom nije. Bubica na reveru je strašan diplomatski skandal, a ikona vraćena iz Rusije nije. Trač eksploatacija “prisluškivanje Vučića” ide dokle da nadrianalitičari opet prdoklače o obojenoj revoluciji naručenoj iz Londona, dok se javno izrečena tvrdnja o prisluškivanju opozicije srozala na – puko šegačenje! Tako i koalicija sa Bakirom postaje sramna izdaja samo ako je riječ o SDS-u ili PDP-u, nipošto kada se radi o SNSD-u! Ukazivanje na očigledne primjere kriminala i korupcije je, u prevodu, skupljanje jeftinih političkih poena, ali banalizovanje prava na referendum nije!

Prema takvoj principijelnosti, Draško i Vukan su rijaliti i jutjub galamdžije, a ozbiljna i odgovorna politika je kada zalijepiš svoj portret na kutiju lijekova ili sredstvo za dezinfekciju, psuješ majku, čačkaš oko mikrofonom ili ga mlataraš šakama! Ili kada prijetiš građanima, pa to nazivaš trenucima slabosti, iako kasnije sve ponoviš. Nadalje, humano je kada odriješiš kesu ljekarima i porodiljama u jednom gradu, a u drugim gradovima im pokazeš šipak. Ili kada treba krivično goniti one koji krše zdravstvene mjere, pod uslovom da su ti politički neprijatelji, dok tvoji mogu mirno da banče i lumpuju. Vakcinisanje nam protiče katastrofalno, ali zato vrhunski mudrujemo o razdruživanju! Zadužujemo se do guše, ali nam rasipništva ne manjka! Malo malo pa se razni postupci i odluke ispostave kao neustavne, a rafali krivičnih prijava kao trošak i progon nedužnih ljudi. No, to još nije dovoljno nenormalno da bi završilo na javnom servisu ili bar – zakupljenim bilbordima!

Da ne otvaramo dalje pitanja? Npr. da li je Deveti januar odbranjen kao ustavno utemeljen Dan Republike Srpske, za šta se glasalo na referendumu, ili se proslavlja inkognito, u inat i bez ustavnog pokrića? Ili npr. kako stojimo sa onim nećemo u NATO, s obzirom da na zvaničnim stranicama Savjeta ministara BiH piše potpuno suprotno? Ili, ispunjavamo li uslove koje nam diktira Brisel ili ne, s obzirom da se jedan čas zaklinjemo u Evropsku uniju, a drugi slušamo gnusobe o njenom karakteru i najave njenog rasula? Eh, da bi se na takvim principima gradile institucije i predvodio narod, treba imati baš naročitu mudrost, dalekovidost, ozbiljnost, odgovornost.

Srećom ili nesrećom po vas, i opozicija je baš, baš principijelna! Protiv je preletača, ali samo na jednu stranu. Protiv lažnih kandidata, ali na tuđim listama! Protiv je diploma sumnjivih privatnih fakulteta, ali samo kada njima ne zatrebaju! Dobre su im nestranačke ličnosti, ali dok traje predizborna kampanja! Poklale bi se sujete i ambicije ko će biti kandidat za koju funkcija, a za utvrđivanje programskih načela nemaju volje ni vremena! “Riječ je riječ”, važi, ali u limburgu! Malo bi sa DNS-om, malo im je mučno! Bombastično najave nadstranačku koaliciju svih snaga u RS, sutra je poreknu, prekosutra preformulišu, a onda se najednom okreću ka federalnim partnerima. Negdje su, valjda znate, i s vama u savezu. Ni njima nije mrsko stajalište da politika ne može bez matematike, ali da može bez etike kad god zatreba!

Onaj ko želi zlo rekao bi – ćuti! Ne prekidaj neprijatelja dok griješi!

Napoleonova izreka dobro bi poslužila kada bi se ovdje uopšte znalo ko je kome, zbog čega i do kada neprijatelj, jer oni koji se međusobno predstavljaju takvima, odavno nastupaju kao savršeno uigrana ekipa, braća najrođenija, ali i sami svoji neprijatelji!

The post Neprijatelj može mirno da spava first appeared on Gerila.info.

Podigla se ovih dana politička temperatura do usijanja i bez tradicionalnog proljećnog bulažnjenja o stranim agenturama i obojenim revolucijama. Zdravstveni i ekonomski kolaps koji se zloslutno nadvija nad širokim narodnim masama, uz realne i umišljene prijeteće geopolitičke pomrčine, ipak se ne čine dovoljno strašnima da bi lokalne kliconoše politike natjerale da lične i partijske strasti bar na neko vrijeme zaključaju u karantin i poštede mentalno zdravlje onog dijela populacije kojem je ono još koliko toliko vitalno da bi drhtalo o opštem interesu i neizvijesnom sutra.

Budžet grada trebao bi da se nekom pretvori u poligon za političko bankrotstvo. Kakva je stratezima režimske koalicije zadnja namjera, neko bi to nazvao i političkim ciljem, svima je bilo jasno još one pijane novembarske noći poslije koje ne prestaje kolektivno razglabanje o tome ko je više opijen I ošamućen izbornim rezultatima u Banjoj Luci. I dok traje unakrsno opisivanje zatečenih poza, vrijebanje i naduvavanje omaški u paralelnim političkim monolozima, međusobno prebacivanje računa s odloženim plaćanjem ceha, nametnulo se pitanje ima li mladi gradonačelnik dovoljno trezven, dalekovid i potentan tim saboraca za predstojeći dug i mučan obračun sa načetim i uzdrmanim, ali i još opasnijim protivnikom.

Da li bi vlasnici mišljenja i glasova odbornika koji čine skupštinsku većinu u gradu bili ovako samouvjereni i brutalni u taktičkim potezima koje preko njih povlače da je, kojim slučajem, Stanovukovićeva lična pobjeda potom politički i medijski manifesovana kao kota sabiranja svih onih koji se nalaze nasuprot režimskog fronta, slika i prilika društva kojeg se namjerava mijenjati!

Da iza gradonačelnika danas stoji ozbiljan tim sastavljen od predstavnika svih onih partija i pokreta koji su doprinijeli njegovoj pobjedi u Banjoj Luci, kako se borba ne bi ni simbolički svodila samo na njegove školske drugare i manji dio PDP-a, što je očigledno uzrokovalo defanzivnu orijentaciju, gubitak entuzijazma, pa i rasulo na opozicionom frontu i u onom dijelu javnosti koji je istinski protiv postojećeg režima? Da li bi i tada važile optužbe da su na djelu politička samopromocija I medijski egzibicionizam jedne osobe? Ili da uz gradonačelnika na jutjub konferencijama danas stoji ozbiljan tim sastavljen od nestranačkih ličnosti dokazanih u svojim profesijama, autoriteta u javnosti, struci, javnom radu, među mladima i starima, nacionalnim i internacionalnim krugovima, zdravstvu, biznisu, medijima, sportu, tzv. ljudi od narodnog povjerenja?

Ako uopšte ovdje više i ima takvih?

Da li bi stidljiva najava formiranja koalicije djelovala kao ozbiljan plan za 2022. godinu da je odmah poslije lokalnih izbora započela neprekidna debata svih potencijalnih nosilaca ključnih i temeljitih promjena, analiza I utvrđivanja strateških programa, planska afirmacija protagonista, novih lica i sazrelih ideja, ukrupnjavanja ali i stvaranja širokog fronta, organizacione i informativne mreže, agende javnog zagovaranja itd? Zar ni nakon svega nije dovoljno jasno da je svaki dan kašnjenja nenadoknadiv, a kasni se odavno i dogodine će sve izgledati kao otrcani predizborni trik, pri čemu će se proširiti pandemija malodušnosti i ozlojađenja, a okosnice opozicione borbe mutirati u novi soj preletača!

The post Đorđe Vuković: Ko će prije politički bankrotirati? first appeared on Gerila.info.