Najstrašnije posljedice zadesile su  Donju Jablanicu, gdje je živote izgubilo devetnaestoro ljudi, među njima i čitave porodice. Oštećeno je pedeset kuća, a dvadeset i dvije su potpuno uništene. Katastrofa nije zaobišla ni Buturović Polje u opštini Konjic. Ovo naselje, smješteno uz obalu Neretvice, pogodile su snažne bujice koje su za sobom nosile mostove, puteve i kuće, a odnijele su i pet života. Stanovnici su se borili da spasu živote, a voda je u tren oka odnijela ono što je stvarano decenijama.

Ukupno je, širom Bosne i Hercegovine, u toj noći smrtno stradalo 27 osoba. Preživjeli su svjedočili scenama užasa: ljudi su pokušavali da izađu iz zatrpanih kuća, a spasilačke ekipe probijale su se kroz blato i šut tek kada je za mnoge već bilo prekasno.

Godinu dana kasnije, rana nije zacijelila. I dalje su vidljive ruševine, oštećeni putevi i mostovi Donje Jablanice i Buturović Polja podsjećaju na noć kada je priroda opomenula državu, institucije, a prvenstveno narod. Ali i dalje se postavlja ključno pitanje: dokle je stigla istraga, da li je ljudski faktor doprinio tragediji i hoće li iko snositi odgovornost za izgubljene živote?

Istraga koja traje i traje

Neposredno nakon tragedije Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona formiralo je predmet i na teren uputilo timove tužilaca, policije i inspektora. Izuzeta je dokumentacija, a obavljena brojna vještačenja – od rudarske i geološke, do finansijske i meteorološke. Javnost je tada obaviještena da će ključni nalaz biti dostavljen do kraja februara, no to se nikada nije dogodilo. Godinu dana kasnije i dalje nema odgovora na osnovno pitanje: da li je ljudski faktor doprinio tragediji i ko je odgovoran za gubitke ljuskih života naših sugrađana i sugrađanki?

Šteta je, prema zvaničnim procjenama, ogromna – načelnik Jablanice Emir Muratović naveo je da ona iznosi oko 123 miliona KM samo na području ove opštine, dok u Srednjobosanskom kantonu šteta prelazi 55 miliona KM. Ukupno je u pet pogođenih opština (Jablanica, Konjic, Fojnica, Kreševo i Kiseljak) stradalo 1148 domaćinstava. Poplave su odnijele puteve, uništile prugu na lokaciji Komadinovo vrelo, razorile kuće i cijele kvartove, ostavljajući pustoš i brojne porodice bez krova nad glavom.

Dan uoči tragedije, Agencija za vodno područje Jadranskog mora izdala je upozorenje da će 3. i 4. oktobra doći do značajnog porasta vodostaja u Konjicu, Jablanici, Mostaru, Čapljini, Grudama, Ljubuškom i Širokom Brijegu usljed obilnih padavina. Upozorenje je sadržavalo i apel nadležnim institucijama da prate situaciju i postupaju prema operativnom planu odbrane od poplava, uz poseban oprez službi zaštite i spašavanja te civilne zaštite.

Međutim, stanovništvo nije dobilo nikakvo upozorenje, pa je ušlo u noć bez svjesnosti o tome šta im prijeti. Posljedice su bile kobne: izgubljeni ljudski životi i porušeni domovi, kao opomena da se tragedija možda mogla spriječiti.

Glasovi preživjelih dodatno podcrtavaju sporost institucija.

Hanadi Maslo iz Donje Jablanice, koja je preživjela katastrofu ali izgubila bebu u osmom mjesecu trudnoće, izjavila je da država nije uradila ništa za stradale: “Ne očekujem da će se ovo riješiti bez pritiska medija i javnosti. Mi koji smo preživjeli sigurno nećemo stati, tražićemo svoja prava i da odgovorni idu tamo gdje treba.”

Maslo je ukazala i na brojne malverzacije sa donacijama, te naglasila da i pored toga što su postavljeni stubovi za struju i asfaltiran dio ceste, ključni problem ostaje – smještaj ljudi koji su ostali bez domova.

Najnovija saznanja portala Hercegovina.info otkrivaju da su u istrazi sada osumnjičeni trojica kantonalnih inspektora i vlasnik firme Sani d.o.o. Jablanica. Iako ova informacija još uvijek ne znači konačan rasplet, ona predstavlja prvi jasan signal da istraga možda konačno ulazi u završnu fazu i da bi odgovorni uskoro mogli biti imenovani.

Prema tim informacijama, Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona u istrazi o tragediji u Donjoj Jablanici, u svojstvu osumnjičenih pozvalo je na ispitivanje Dženana Honđu, vlasnika kompanije Sani d.o.o. Jablanica, te trojicu kantonalnih inspektora – Dragana Obradovića, glavnog kantonalnog inspektora, i rudarsko-geološke inspektore Željka Rangelova i Ivana Mikulića iz Ministarstva privrede HNK.

U pozivu koji potpisuje tužiteljica Sanja Šurković navodi se da se postupak vodi zbog produženog krivičnog djela nesavjestan rad u službi, a u vezi sa zloupotrebom položaja, izazivanjem opšte opasnosti i onečišćenjem okoliša.

Na upit redakcije portala Gerila.info, Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona poslalo je saopštenje u kojem navodi da se istraga nalazi u završnoj fazi. Ističu kako je obavljeno niz vještačenja – rudarskih, geodetskih, geoloških i financijskih – te da su izuzeti brojni dokumenti iz Ministarstva gospodarstva HNK i firme Sani d.o.o. Jablanica. Dodaju da su istragom obuhvaćene jedna pravna i četiri fizičke osobe zbog sumnje u počinjenje više krivičnih djela, te da će dalji koraci zavisiti od analize dokaza i nalaza vještaka.

U isto vrijeme, javnost i dalje nema odgovore na ključna pitanja. U Tužilaštvo HNK stigao je nalaz vještaka geološke struke, koji bi trebao odrediti dalji tok postupka, ali se ne zna kakvi su njegovi zaključci niti ko je sve saslušan u proteklih godinu dana.

Ono što zabrinjava jeste muk iz Tužilaštva HNK, koje mjesecima izbjegava konkretne odgovore na novinarske upite. Prošlo je godinu dana od tragedije, a istraga se razvlači bez jasnih rezultata. Takav pristup stvara utisak da institucije nastoje izbjeći odgovornost. Porodice žrtava i mještani sve su nestrpljiviji, svjesni da vrijeme prolazi, dok pravda i dalje stoji u mjestu.

Neformalna grupa studenata Hoće l’ ta promjena (HTP) od početka se nametnula kao glas koji odbija da šutnja i zaborav postanu odgovor na tragediju u Jablanici. Organizovali su proteste u Sarajevu, tražeći hitno pokretanje istraga, transparentnost postupaka i sankcionisanje odgovornih, posebno u vezi sa radom kamenoloma iznad Donje Jablanice.

„Vlasti su odigrale na kartu podizanja nacionalnih tenzija i straha društva, kako bi priča što prije bila potisnuta, a odgovorni prošli nekažnjeno“, kažu iz ove grupe  za Gerilu.

Za njih nema dileme da se istraga namjerno razvlači i zataškava. Ističu kako ni godinu dana kasnije nije sprovedena adekvatna inspekcija, iako je svima poznato ko su vlasnici kamenoloma.

Naglašavaju da žrtve ne smiju biti svedene na statistiku, niti njihove smrti nazvane uzaludnim.

„Uzaludna je vlast koja je za profit pojedinaca žrtvovala te ljude. Najmanje što su mogli učiniti bilo je sanirati drumsku i željezničku infrastrukturu u razumnom roku, a ne mjesecima kasnije”, kažu u razgovoru za naš portal iz Hoće l’ ta promjena.

Iz Fondacije Atelje za društvene promjene (ACT) ocjenjuju da je istraga Tužilaštva HNK od samog početka bila „troma i neefikasna“, što se, kako kažu, najbolje vidi godinu dana nakon tragedije u Jablanici.

„Ohrabruju posljednje najave o imenovanju osumnjičenih i njihovom skorom saslušanju, i iskreno se nadamo da ćemo svjedočiti konačnom podizanju optužnica protiv odgovornih,“ ističe Robert Oroz ispred ACT-a.

Podsjećaju da se u uređenim sistemima optužnice za smrt ljudi podižu u najkraćem mogućem roku, dok su porodice žrtava u Donjoj Jablanici i drugim mjestima mjesecima morale čitati saopštenja Tužilaštva u kojima se objašnjava da se nalazi pojedinih vještaka čekaju i po četiri mjeseca.

„Iako je povjerenje u pravosuđe s razlogom na niskom nivou, želimo vjerovati da će slučaj Donje Jablanice dobiti sudski epilog i rezultirati maksimalnim kaznama za sve odgovorne za smrt ljudi”, dodaje Oroz u razgovoru za Gerilu.

Kamenolom bez dozvola, ali sa podsticajima

Kamenolom iznad Donje Jablanice, u vlasništvu firme Sani d.o.o., već godinama je otvorena rana ove zajednice. Prema podacima Ministarstva privrede HNK, firma nikada nije imala koncesiju za eksploataciju kamena, a posljednji inspekcijski nadzor na lokalitetu zabilježen je još 2021. godine.

Iako su tada inspektori tvrdili da nema radnika ni mašina, mještani su godinama upozoravali da je eksploatacija nastavljena u tišini. Priča o kamenolomu seže u 2002. godinu, kada je porodica Hondžo počela vaditi bijeli kamen za nadgrobne spomenike, navodno uz neformalni papir ratne uprave. Taj dokument nikada nije postao pravovaljan akt, ali je stvorio prostor za naknadne pokušaje legalizacije.

Kamenolom je, inače, izgrađen 2002. na parceli koja je u posjedu preduzeća “Šumarstvo Srednje-neretvansko”, u kome 51 posto vlasništva ima Vlada HNK.

Opštinsko vijeće Jablanice 2006. godine proglašava lokalitet Šupljika javnim interesom, ali koncesija nikada nije potpisana. Umjesto toga, 2011. izdata je urbanistička saglasnost samo za geološka istraživanja, bez prava na eksploataciju. Javna rasprava, koja je zakonom bila obavezna, ostala je obavijena velom tajne – pouzdani izvori tvrde da je održana, ali zapisnik nikada nije javno objavljen. Firma Sani d.o.o., registrovana još 2001. godine, nakon smrti osnivača Muje Hondže gotovo prestaje s radom, no zabrane inspekcija nikada nisu dovele do potpunog zatvaranja kamenoloma.

Posebnu sumnju izaziva nalaz Federalnog zavoda za geologiju, koji pokazuje da je u odronu pokrenuto više od 171.000 kubnih metara materijala, od čega se gotovo 11 posto odnosi upravo na zonu kamenoloma. Na terenu su pronađeni brojni tehnički obrađeni blokovi dolomita, ali i otpad od gabra, stijene koja prirodno ne postoji na tom mjestu. To ukazuje da je kamenolom korišten mimo propisa, iako nikada nije imao koncesiju ni okolišnu dozvolu. Situaciju je dodatno pogoršao veliki požar iz 2021. godine, kada je izgorjela šuma iznad lokaliteta, ostavljajući padinu bez prirodne zaštite od klizišta.

Uprkos svemu, Sani d.o.o. je 2020. i 2023. godine dobio ukupno 21.000 KM poticaja od Vlade FBiH (7.000 KM u okviru COVID mjera) i Vlade HNK (14.000 KM za tehnološki razvoj i digitalizaciju).

Ironično, firma koja nije imala pravo da kopa kamen, niti je bila aktivna, uredno je primala javni novac za “tehnološki razvoj”. Danas je jasno da je kombinacija bespravne eksploatacije, izostanka nadzora i uništene šume imala presudnu ulogu u tragediji iz oktobra 2024. godine.

Iz Fondacije ACT, u razgovoru za Gerilu, naglašavaju da je slučaj kamenoloma u Donjoj Jablanici klasičan primjer ekocida i saučesništva vlasti.

„Posljednjih godina naišli smo na desetine primjera u kojima institucije, na različitim nivoima vlasti, pogoduju investitorima i potpuno zanemaruju interese prirode i ljudi koje bi trebale štititi,“ kaže Robert Oroz iz ACT-a.

Ističu da je tragedija u Jablanici dobila publicitet tek zbog gubitka ljudskih života, dok sličnih primjera nelegalne eksploatacije i institucionalne šutnje ima širom Bosne i Hercegovine.

„Ljudske živote ne možemo vratiti, ali želimo vjerovati da će odgovorni biti kažnjeni maksimalnim kaznama – kako bi ovaj slučaj postao presedan i jasan signal i službenicima i investitorima da njihovo bahato ponašanje više neće prolaziti bez posljedica,“ naglašava Oroz za Gerilu.

Godina života u ruševinama

„Čim kiša padne, svima nam se želudac skupi i pojavi strah. Nedavno, kad je opet padala, suze same krenu. U glavi stalno isti osjećaj – znaš da u Donjoj Jablanici još dosta svijeta živi, pa se zovemo međusobno i pitamo jesmo li dobro. Na kraju samo kažeš: dobro je opet, živi smo ostali. Ali koga nema, teško je“, kaže za Gerilu Edina Begović, mještanka Donje Jablanice.

Edinina porodica jedna je od šesnaest koje uz podršku udruženja Pomozi.ba dobijaju nove kuće na parcelama u blizini starog naselja. Kaže da bi u novi dom trebali useliti za nekoliko mjeseci. Još šest porodica čeka izgradnju kuća na drugim lokacijama.

Godinu dana nakon tragedije, u Donjoj Jablanici još uvijek traje sanacija terena i obnova objekata. Sredstvima Evropske unije planirana je obnova 23 kuće, kao i dijela lokalne infrastrukture. Najveći i najznačajniji projekt odnosi se na izgradnju dviju brana i odvodnih kanala, od kamenoloma do rijeke Neretve, s ciljem da se spriječi ponavljanje katastrofe.

„Za realizaciju i izvođenje radova na tom hidrotehničkom objektu potrebno je 7,2 miliona KM, a Opština trenutno nema ta sredstva. Do sada smo ukupno dobili oko šest miliona maraka za infrastrukturne projekte od 4. oktobra do danas. Projekt izgradnje brana podržali smo na Opštinskom vijeću i uputili zahtjev višim nivoima vlasti kako bi se sredstva osigurala i radovi završili“, izjavio je Emir Muratović, načelnik Opštine Jablanica.

U Jablanici bi uskoro trebalo biti podignuto i spomen-obilježje sa imenima nastradalih, koje će trajno čuvati uspomenu na žrtve i biti mjesto zajedničkog sjećanja. Opština planira da uskoro raspiše javni poziv za arhitekte i projektante, a porodice će učestvovati u odabiru konačnog rješenja i lokacije spomenika. Ideja je da obilježje ne bude samo simbol tuge, već i podsjetnik na odgovornost institucija i potrebu da se slične tragedije više nikada ne ponove.

„Cilj je da podsjetimo šta se desilo u Donjoj Jablanici 4. oktobra. Nažalost, samo u Donjoj Jablanici stradalo je 19 osoba, od kojih je jedna, nažalost, beba koja još nije ni rođena”, istaknula je Amina Imamović, predstavnica neformalne grupa građana “Četvrti oktobar”.

Pored toga, odlučeno je da se 4. oktobar proglasi Danom žalosti u Jablanici, datum kada će svake godine biti organizovano zvanično obilježavanje i okupljanje porodica, prijatelja i građana. Na taj način, sjećanje na izgubljene živote postaće dio kolektivnog pamćenja zajednice i trajno će biti urezano u kalendar ove opštine.

Glas iz Buturović Polja

Samo dvadesetak minuta vožnje od Donje Jablanice, gdje je 3. oktobra prošle godine život izgubilo 19 ljudi, nalazi se Buturović Polje – drugo naselje koje je iste noći pogodila bujica. Posljedice su bile razorne: voda je nosila mostove, puteve i kuće, ostavljajući mještane u istom strahu i neizvjesnosti.

Godinu dana kasnije, vidljiv je napredak u obnovi porušenih domova. Većina kuća je u završnoj fazi i porodice bi do kraja jeseni trebale useliti u nove objekte. Međutim, razgovor sa jednim od mještana otkriva drugu, mnogo sumorniju sliku. On priznaje da su institucije najviše uradile na zbrinjavanju ljudi, ali da su potpuno zakazale kada je riječ o prevenciji novih katastrofa i obnovi infrastrukture.

„Rijeke i potoci nisu vraćeni u svoja korita. U njima su i dalje ogromne količine iščupanih stabala i raznih nanosa. To je tempirana bomba i mi ovdje to najbolje znamo,“ kaže on za Gerilu.

Posebno ga brine stanje na putevima, jer stotine građana svakodnevno koriste regionalne pravce koji su i dalje u očajnom stanju. „Najlošija je situacija s putnom infrastrukturom i s pravom se pitamo jesu li vlasti zaboravile dolinu Neretvice. Mi se vozimo po cestama koje izgledaju kao da su još uvijek pod vodom. A mjesecima slušamo isti odgovor – da nema novca,“ dodaje.

Osjećaj nesigurnosti, kaže, raste kako se približava nova sezona jesenjih kiša. „Ulazimo u jesen i predstoje nam nove besane noći, jer svaka kiša donosi isti strah – hoćemo li ponovo gledati kako voda nosi naše kuće i imovinu. Ne smijemo živjeti u stalnom strahu, ali vlasti nas na to primoravaju,“ zaključuje on.

Kada priroda upozorava, a država ćuti

Bosna i Hercegovina spada među evropske zemlje koje su najugroženije bujičnim poplavama i klizištima. Reljefne karakteristike, klimatske promjene i sve češće ekstremne padavine sami po sebi nose rizike, ali oni postaju razorni kada se spoje s ljudskim nemarom, neplanskim intervencijama u prostoru i bespravnim sječama šuma.

Od 2009. godine, kada je Ustavni sud FBiH ukinuo prethodni Zakon o šumama FBiH i pripadajuću uredbu, upravljanje šumskim resursima ostavljeno je kantonalnim vlastima – s potpuno različitim, često neusklađenim i selektivno primjenjivanim propisima. Posljedice su višestruke, a jedna od najpogubnijih je povećani rizik od poplava.

Na problem hronične neodgovornosti jasno upozorava i Fondacija Atelje za društvene promjene (ACT).

„Dok u državi čije 63% površine pokrivaju šume postoje administrativne jedinice u kojima ne postoji nikakav zakon o šumama i entitet u kojem upravljanje ovim značajnim sektorom nije usklađeno, u najmanju ruku vrijeđaju inteligenciju izgovori političkih predstavnika i dijela institucija zbog neusvajanja prijeko potrebnih šumarskih zakona“, poručuje ispred ACT-a Robert Oroz.

Iz ACT-a smatraju da je pravovremeno usvajanje zakona o šumama moglo značajno ublažiti posljedice tragedije u Jablanici. Podsjećaju da Federacija BiH više od 15 godina nema važeći zakon o šumama, a Hercegovačko-neretvanski kanton čak ni kantonalni propis koji bi regulisao ovaj sektor.

„Posljedice nepostojanja zakonskog okvira dodatno su pojačale razornu moć bujice koja se sručila na Donju Jablanicu,“ objašnjava Oroz.

Ukazuju i na činjenicu da je šuma iznad naselja, neposredno iznad kamenoloma, prije nekoliko godina stradala u velikom požaru, ali da sanacija nikada nije izvršena upravo zbog pravnog vakuuma.

„Taj šumski ekosistem jake kiše iz oktobra 2024. godine dočekao je oslabljen, bez prirodne zaštite tla,“ naglašavaju.

Slične primjere vide i u dolini Neretvice kod Konjica, gdje su najjače bujice došle sa lokaliteta devastiranih decenijama bespravne sječe. Uprkos tome što su životi izgubljeni, zakonska rješenja i dalje „stoje u ladicama resornih ministarstava“, upozoravaju iz ACT-a.

“Naše šume više ne smiju čekati. Potrebno je hitno usvajanje Zakona o šumama FBiH i HNK kako bi se okončala anarhija u ovom sektoru”, apeluju iz ACT BiH.

Profesor Dalibor Ballian sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu takođe upozorava na činjenicu da Federacija BiH već više od petnaest godina nema usvojen Zakon o šumama.

“Umjesto da se postojeći zakon izmijeni i prilagodi, vlasti su odlučile da pripreme potpuno novi, pa se od 2009. godine šumama upravlja privremenim uredbama i procjenama koje donose sama šumarstva. To je ogroman problem,“ kaže Ballian.

„Treba jasno reći – trebalo je potpuno zabraniti sječu dok se ne donese novi zakon. Ovako, šumarstva sama procjenjuju koliko mogu sjeći, a to nikako ne bi smjelo biti prepušteno njima. Posljedice su vidljive – šume polako nestaju, gube ekonomsku vrijednost, a mi ne možemo zaštititi ni ono najvrijednije što imamo, prašume”, dodaje Ballian

On podsjeća da ono što se danas radi u šumarstvu daje posljedice tek za 20, 40 ili 100 godina, što znači da generacije koje dolaze već sada plaćaju cijenu neodgovornosti.

„To je političko pitanje i ja tvrdim da se političke stranke najviše ‘hrane’ iz šume kroz raznorazne mahinacije,“ naglašava Ballian.

Prema njegovim riječima, degradacija i bespravna sječa šuma imale su direktnu ulogu u tragediji u Jablanici. Godinama nesanirana požarišta ostavila su ogoljene padine iznad naselja, što je dodatno povećalo nestabilnost tla.

„Navedeno područje stalno gori, teško je dostupno, ali se moglo sanirati. Nije se uradilo ništa,“ kaže Ballian. Slično je i u dolini Neretvice, gdje je poplavljeno Buturović Polje: „Privatne šume su posječene gotovo do gola, i kada je voda naišla nije bilo ničega da je zadrži.“

Ballian upozorava i na širu dimenziju problema. Uništavanje šuma ne znači samo veću opasnost od poplava i klizišta, već i gubitak vodenih resursa. „Vidjeli smo ovog ljeta šta znači kada šuma nestaje – nemamo vode. Rijeke presušuju, potoci nestaju. To su problemi koji će biti sve češći i sve ozbiljniji,“ ističe on.

Uprkos svemu, država se i dalje ponaša reaktivno – čiste se korita i popravljaju putevi, ali se ne rješava uzrok.

„Evo i sada, u Jablanici, čiste to korito dolje, popravljaju se kuće i putevi, ali gore, na brdu, se ništa ne radi, ništa se ne sanira,“ zaključuje Ballian. „A već smo imali opomenu 2014. godine, kada su velike poplave pokazale da nemamo sistem prevencije. I šta je poduzeto? Ništa.“

Profesor Muhamed Bajrić sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu takođe naglašava da je uloga šuma u prevenciji bujica i klizišta „opštepoznata i nesporna“.

„Najbolji i najefikasniji faktor u zaštiti zemljišta od erozije upravo je šumska vegetacija. Što bolje i kvalitetnije šumske sisteme imamo, to je zaštita bolja i veća,“ kaže on.

Dodaje da su nesanirana požarišta i bespravne sječe značajno povećale razmjere katastrofe u Jablanici i dolini Neretvice.

„Šumski požari su ogroman problem jer uništavaju ekstremna staništa koja se teško i sporo obnavljaju. Na primjer, na području Prenja, kojim upravlja Šumarstvo Konjic, čak 10 posto površine izgubljeno je u požarima,“ navodi Bajrić.

Kao poseban problem ističe i bespravnu sječu u dolini Neretve, gdje su, kako kaže, „štete izuzetno izražene i direktno doprinose destabilizaciji tla i povećanju rizika od novih bujičnih poplava“.

Evropski i međunarodni standardi su tu, ali na papiru

Bosna i Hercegovina je potpisnica brojnih međunarodnih konvencija koje obavezuju na zaštitu okoliša i zemljišta. Još 1992. godine na Samitu Zemlje u Rio de Janeiru, kroz Agendu 21, usvojen je globalni okvir održivog razvoja, dok je dvije godine kasnije stupila na snagu Konvencija UN o suzbijanju dezertifikacije (UNCCD). Evropski parlament je 2007. donio Direktivu o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima, a UN kroz ciljeve održivog razvoja (SDG) kontinuirano poziva na očuvanje ekosistema i zaštitu od prirodnih katastrofa.

Naučno je dokazano da šumski ekosistemi imaju ključnu ulogu u ublažavanju posljedica klimatskih promjena i ekstremnih padavina – oni stabilizuju tlo, smanjuju eroziju i ublažavaju rizik od bujičnih tokova. U BiH je čak 25 posto teritorije izloženo bujičnim procesima, a najugroženija područja su upravo slivovi Neretve i Trebišnjice, te rijeke Drine. Uništavanje šuma i bespravne sječe dodatno povećavaju rizik od tragedija poput one koja je pogodila Jablanicu.

”Betoniraš obalu, pretvoriš rijeku u kanal, zatim posiječeš drveće uz obalu, granje gurneš u korito i na kraju se čudiš kad se desi poplava ili klizište. I tako mi godinama”, objavio je ovaj status na svom FB profilu, i ne sluteći nadolazeću tragediju, u septembru prošle godine eko aktivista Robert Oroz iz ACT-a i neko koga je i lično pogodila poplava u njegovoj Fojnici.

Sada poručuje da mi, kao društvo, iz prošlogodišnje tragedije nismo ništa naučili.

“Ponovno se rade objekti u riječnom pojasu. Ponovno se sužava riječno korito. Nikada ništa ne naučimo i uvijek se bavimo posljedicama a ne uzrocima”, dodaje Oroz.

Njegove riječi potvrđuje i to da se, u praksi, međunarodni standardi u BiH gotovo ne primjenjuju. Država nema objedinjene planove odbrane od poplava, ne postoje sveobuhvatne karte rizika, a upravljanje šumama se godinama vodi privremenim uredbama i procjenama. Održivim upravljanjem prirodnim resursima moglo bi se spriječiti ili barem umanjiti posljedice katastrofa, ali se vlasti više bave gašenjem požara i ad hoc reakcijama nego strateškim planiranjem.

U Bosni i Hercegovini, upravljanje vodama i zaštita okoliša regulisani su kompleksnim zakonodavnim okvirom koji uključuje više nivoa vlasti i institucija. Ključni zakoni u ovoj oblasti su Zakon o vodama, Zakon o zaštiti okoliša i Zakon o integralnoj zaštiti voda, koji su usklađeni s evropskim direktivama i međunarodnim obavezama koje je BiH preuzela.

Zakon o vodama Federacije BiH definiše upravljanje vodnim resursima, uključujući zaštitu od štetnog djelovanja voda, korištenje voda i upravljanje vodnim objektima. Ovaj zakon propisuje da su za upravljanje vodotocima prve kategorije nadležne entitetske agencije, dok su za vodotoke druge kategorije nadležni kantoni. Agencija za vodno područje rijeke Save, sa sjedištem u Sarajevu, odgovorna je za upravljanje vodnim resursima na području Federacije BiH.

Zakon o zaštiti okoliša Federacije BiH uspostavlja pravni okvir za zaštitu okoliša, uključujući načela održivog razvoja, zaštitu komponenti okoliša, nadležnosti u oblasti zaštite okoliša, informisanje i obrazovanje o okolišu, pristup informacijama o okolišu i učešće javnosti u oblasti zaštite okoliša. Ovaj zakon također propisuje obaveze pravnih i fizičkih lica u pogledu zaštite okoliša, uključujući obavezu pribavljanja okolinske dozvole za projekte koji mogu imati značajan uticaj na okoliš.

Na državnom nivou, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH ima koordinirajuću ulogu u oblasti zaštite okoliša, dok su entitetska ministarstva i kantonalne vlasti odgovorne za implementaciju zakona i propisa u svojim nadležnostima. U Federaciji BiH, Federalno ministarstvo okoliša i turizma nadležno je za izdavanje okolinskih dozvola, praćenje stanja okoliša i provođenje strategija zaštite okoliša.

U cilju smanjenja rizika od poplava i usklađivanja s evropskim standardima, Bosna i Hercegovina je u završnoj fazi izrade Planova upravljanja rizikom od poplava, koji definišu setove strukturnih i nestrukturnih mjera za narednih šest godina.

Međutim, bez efikasne koordinacije između različitih nivoa vlasti, adekvatnog finansiranja i jačanja inspekcijskih službi, zakonski okvir ostaje nedovoljno implementiran, što povećava rizik od budućih poplava i ugrožava sigurnost lokalnog stanovništva.

Gdje su nestale vodne naknade?

Od poplava 2014. godine, u Bosni i Hercegovini je kroz opšte i posebne vodne naknade, te dodatne doprinose za zaštitu od prirodnih nepogoda, prikupljeno više od milijardu i po konvertibilnih maraka. Redakcija portala Valter do te brojke došla je vodeći se računicom da u BiH više od 850.000 zaposlenih po tri osnova iz svojih plata izdvajaju za prirodne nesreće i vodne naknade, a to je na nivou države mjesečno 12,75 miliona maraka, odnosno na godišnjem nivou 153 miliona KM.

Samo kroz opšte i posebne vodne naknade, godišnje se prikupi u prosjeku 55 miliona KM, dok je u 2023. godini čak 18,7 miliona KM sakupljeno prilikom registracije motornih vozila.

Iako su ovi doprinosi zakonski namijenjeni za prevenciju poplava, očigledno je da u praksi služe za nešto drugo. Brojne kantonalne vlade, poput one u Tuzlanskom kantonu, više puta su ova sredstva koristile za isplate plata, umjesto za gradnju nasipa, regulaciju korita ili rano upozoravanje.

U izvještaju USAID-a stoji da se za gotovo 45% novca dobijenog nakon poplava 2014. ne zna kako je utrošen. A dobijeno je mnogo – čak milijardu i po KM na donatorskoj konferenciji koja je održana tada u Parizu.

„Amerikanci su poslali tada pumpe za izbacivanje vode u depresijama koje nisu dio rijeka. Te pumpe, koje su došle avionom, locirane su u nekim skladištima jer su imale GPS. Onda je došla poruka od Amerikanaca trebaju li poslati vozila da se prebaci te pumpe na odredišta gdje trebaju raditi”, kaže ekonomist iz Banje Luke Zoran Pavlović, koji je bio direktni svjedok ovog događaja.

Revizije su utvrdile i da više od 27 miliona KM posebnih vodnih naknada nije naplaćeno ili evidentirano u Agencijama za vode. Neke agencije su čak odbijale da prate naplatu ili nisu imale ovlasti da sankcionišu neplatiše.

Agencija za vodno područje rijeke Save evidentira preko 14 miliona KM potraživanja, dok Agencija za Jadransko more nije imala ni mehanizam za praćenje dugova do 2021. godine. Porezna uprava FBiH, iako po Pravilniku zadužena za nadzor, odbija odgovornost pozivajući se na Zakon o Poreznoj upravi, što je izazvalo institucionalnu blokadu.

Ovakav sistem omogućava da rudnici, zagađivači i industrijski kompleksi godinama izbjegavaju plaćanje posebnih naknada. Samo RMU Banovići duguje više od 5 miliona KM, dok GIKIL iz Lukavca duguje 2,8 miliona KM. Pitanje odgovornosti niko ozbiljno ne postavlja.

Sanela Klarić iz Inžinjerske komore FBiH kaže: “Sadašnja katastrofa mora nas natjerati da izgradimo strategiju upravljanja resursima i preveniranju prirodnih nesreća. Ne smijemo štititi odgovorne, nego ih kazniti i pokazati da neodgovornost više neće biti tolerisana.”

Poplave koje iz godine u godinu pogađaju BiH ne odnose samo imovinu – odnose i povjerenje građana u institucije. Milionski iznosi prikupljeni u njihovo ime već su potrošeni, a rijeke i ljudi ostavljeni bez zaštite.

Prostorni planovi ne prate rizike od poplava

U Bosni i Hercegovini, prostorno planiranje ne prati adekvatno stvarne rizike od poplava, bujičnih tokova i klizišta, što se sve češće pokazuje kao koban propust u svjetlu klimatskih promjena i sve izraženijih vremenskih nepogoda. Iako se na papiru strateški dokumenti nominalno izrađuju, njihova sadržina rijetko sadrži konkretne karte rizika, upozorenja stručnjaka ili pravovremenu reviziju podataka o eroziji tla i opasnim zonama.

Profesor Muhamed Bajrić sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu podsjeća da je još 1984. urađena prva detaljna karta erozije za BiH, koja je pokazivala da je čak 90 posto površine zemlje obuhvaćeno različitim erozivnim procesima, uglavnom slabijeg intenziteta. U to vrijeme urađen je i katastar bujičnih tokova i registrovano 938 takvih rijeka i potoka, što je činilo približno četvrtinu teritorije.

Nova karta erozije za Federaciju BiH završena je 2023. godine i pokazala je „velik skok srednjih erozivnih procesa, koji sada zahvataju oko 20 posto površine Federacije“, kaže Bajrić, uz napomenu da pritom nije urađen novi katastar bujičnih tokova. Posebno upozorava da više od 70 posto teritorije BiH ima nagib veći od 20 posto, što dodatno povećava rizik od bujičnih poplava i klizišta.

„Najveći problem su globalne klimatske promjene koje se kod nas sve češće izražavaju kroz ekstremne padavine,“ ističe profesor.

Podsjeća da je prošle godine jedna kišomjerna stanica registrovala nevjerovatnih 420 litara kiše po kvadratnom metru u svega 11 sati.

„Gdje god u svijetu da padne takva količina u tako kratkom vremenu, štete bi bile ogromne. Ali ako se na vrijeme rade preventivne mjere za sprječavanje erozije i bujičnih poplava, posljedice i dalje postoje, ali su znatno manje,“ naglašava Bajrić.

Profesor Bajrić ističe da slučaj kamenoloma u Donjoj Jablanici jasno pokazuje širi problem – prostorni planovi u BiH gotovo nikada ne uvažavaju stvarne rizike od erozije, klizišta i bujičnih tokova.

„To, nažalost, nije izolovan slučaj. Karte erozije, katastar bujičnih tokova i karte klizišta morali smo napraviti mnogo ranije, a i kada postoje – prilikom prostornog planiranja se potpuno zanemaruju,“ upozorava on.

Prema njegovim riječima, čak i najosnovniji pregled na Google mapama pokazuje koliko su erozivni procesi izraženi na pogođenim lokacijama. „Ne treba nas čuditi kada se dogodi prirodna nepogoda poput one u Donjoj Jablanici prije godinu dana – i bojim se da ćemo ih, bez ozbiljnih promjena, u budućnosti imati još,“ zaključuje Bajrić.

Geološki instituti još su 2016. godine predložili reviziju prostornih planova u skladu s mapama erozije i bujičnih tokova, no te preporuke su ignorisane. Posljedica toga je da se na najugroženijim lokacijama i dalje gradi bez odgovarajuće procjene rizika. U nekim slučajevima, poput onog u Fojnici, poplave su doslovno odnijele kuće građene u koritima bujičnih potoka.

Neadekvatno prostorno planiranje dovodi do izgradnje naselja i infrastrukture na područjima za koja su poznati hidrometeorološki rizici. Svjetska banka je ranije upozorila da erozija tla godišnje “pojede” oko 1,5 miliona tona plodnog zemljišta u BiH, što dodatno pogoršava kapacitet tla da apsorbuje oborinske vode, povećavajući bujične prijetnje.

Zabrinjavajuće je što čak i tamo gdje postoji regulativa, kao što je Zakon o prostornom uređenju, njegovu implementaciju često nadjačavaju politički i investicioni interesi.

Rezultat takvog pristupa su česte štete od poplava i klizišta, kao i otežani uslovi za sanaciju jer se novi objekti često grade na mjestima gdje bi zaštitne mjere morale imati prioritet. Lokalne vlasti rijetko ažuriraju prostorne planove i u velikoj mjeri zanemaruju podatke iz karata rizika koje izrađuju stručne službe.

Poseban problem su i bujični potoci koji, iako kartografski registrovani kao sezonske prijetnje, ostaju van radara prostornog planiranja. Gradnja objekata i putne infrastrukture često ide direktno preko tih tokova, što u sezoni obilnih padavina izaziva katastrofalne posljedice.

Ako se ništa ne promijeni – Jablanica možda neće biti posljednja…

Četvrti oktobar u Jablanici nije samo godišnjica tragedije, već i test za društvo i državu. Da li će se nakon, sada već i više od, godinu dana pojaviti optužnice, hoće li preživjeli dobiti adekvatnu obnovu i obeštećenja, i hoće li se institucije konačno probuditi iz letargije?

Da li se tragedija u Jablanici mogla izbjeći – pitanje je koje samo sebi, proteklih godinu dana, postavlja i javnost a, vjerovatno, i nadležne instiucije.

Akademik Muriz Spahić, eminentni stručnjak i hidrolog, osnivač Udruženja geografa BiH i bivši dekan na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, kaže za Gerilu da se ona zasigurno mogla predvidjeti jer BiH,već odavno, „nije izuzeta od ekstremnih padavina i rizika bujičnih poplava“.

„Tragedija se mogla ublažiti da su se preduzele sve operativne blagovremenih upozorenja, uređivanje bujičnih pravaca, sprečavanje šumskih požara, otklanjanja rizičnih antropogenih radova na pravcu kretanja bujica, kao i slabe koordinacije nadležnih službi. Iako su meteorološke prognoze bile dostupne, nije postojao efikasan sistem rane najave i evakuacije, niti su preventivne mjere bile sprovedene na vrijeme“, ističe profesor Spahić.

Zbog toga, ističe on, se može reći da tragedija možda nije bila potpuno nepredvidiva, ali „jeste bila izostavljeno odgovorno reagovanje, a što je dovelo do tragičnih posljedica“.

Profesor Muhamed Bajrić sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu poručuje da se BiH mora okrenuti ozbiljnim preventivnim mjerama.

„Ključno je unaprijediti sistem rane najave i vremenskog prognoziranja, jer samo tako Civilna zaštita može pravovremeno reagovati. Ali to nije dovoljno – neophodan je integralni pristup koji uključuje zakone i prostorne planove zasnovane na mapama rizika, jačanje inspekcija, pošumljavanja i izgradnju pregrada na bujičnim tokovima,“ naglašava on i dodaje da BiH u svemu, a pogotovo u pošumljavanju, uveliko kasni jer su efekti mjera poput pošumljavanja vidljivi tek nakon nekoliko decenija.

Ako se ništa ne dogodi, odnosno ako sve, kao do sada, prepustimo stihjskim rješenjima, Jablanica će ostati simbol još jedne nekažnjene katastrofe i nenaučene lekcije. Ako institucije konačno pokažu odgovornost, onda bi žrtve mogle dobiti barem djelimičnu pravdu.

Za mještane Donje Jablanice, međutim, jedno je sigurno: ništa neće vratiti njihove najmilije. Ali istina i pravda mogu spriječiti da se ista tragedija ponovi u nekom drugom selu, u nekoj drugoj noći, kada priroda ponovo odluči podsjetiti Bosnu i Hercegovinu na njene slabosti.

Dejan Rakita/GERILA 

Izrada ovog teksta omogućena je kroz saradnju sa Fondacijom Atelje za društvene promjene (ACT).

The post Godinu dana poslije poplava: Jablanica između obnove, istrage i (ne)pravde (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Publika je ostala zatečena kada su aktivistkinje sa transparentom poručile da rudari, zemlja i voda ne smiju postati moneta za potkusurivanje u energetskim igrama globalnih korporacija. Posebno su naglasile apsurd konferencija poput SECW-a, koje, kako kaže, služe da se „iza zatvorenih vrata“ dogovaraju privatizacija i prodaja zajedničkih resursa.

„Prekinuto je izlaganje DPM-a na konferenciji koja je rezervisana za korporacije, institucije i sve koji mogu da priušte ulaz kako bi slušali i promovisali prodaju i privatizaciju onog zadnjeg što je ostalo zajedničko i što smo izgradili — energetskog sektora”, istakle su aktivistkinje.

ZBOR, odnosno Združeni balkanski otpor i rad, je transnacionalni samoorganizovani kolektiv koji okuplja i pomaže sve koji se bore protiv nepravedne tranzicije na Balkanu i šire, tranzicije koja je samo pokriće za privatizaciju i uništavanje prirordnih i društvenih dobara.

Drugi ZBOR održan je nedavno u Brezi, simbolično, u gradu koji je nastao zahvaljujući rudniku i čiji su stanovnici generacijama gradili svoje živote na rudarskom radu. Poruka okupljenih bila je jasna: dok se u ime zelene tranzicije zatvaraju državni rudnici, otvaraju se novi, privatni, u interesu kapitala i političkih elita.

ZBOR je, inače, prvi put održan prošle godine na Homolju u istočnoj Srbiji, gdje kompanija Dundee godinama vrši geološka istraživanja s ciljem otvaranja rudnika, među kojima je i rudnik zlata koji se planira, kako ističu aktivisti, ispirati cijanidom. Na Homolju je do sada napravljeno više od 2000 istražnih bušotina, što je čak četiri puta više od projekta Jadar i kompanije Rio Tinto.

Iz ZBOR-a poručuju da građani više ne žele šutjeti i da jasno daju do znanja institucijama i investitorima šta misle o njihovim planovima.

„Nama niko ne daje riječ – mi je sami uzimamo. Rudari su među prvima osjetili udar, jer se već unaprijed zna kad će koja jama biti zatvorena. I šta nude? Bonove za gorivo, da rudari napuste gradove koje su gradili njihovi djedovi i očevi, a sada i oni sami”, poručuju iz ZBOR-a.

Aktivisti naglašavaju da se iza priče o klimatskoj tranziciji kriju interesi velikih korporacija i međunarodnih finansijskih institucija. 

„Nisu nama kritični minerali za vaše korporacije i vaše ratove. Nama su kritično bitni naši rudari, zemlja i voda. Naši domaći izdajnici, vaši MMF-ovi i Svjetske banke uništili su privredu, a sada na nas puštate kapitaliste da dokrajče energetski sektor i da otmu samu utrobu ove zemlje“, naglašavaju aktivisti.

Kao upozorenje navode i iskustva iz drugih država: „Dundee bandits uništavaju Namibiju, Ekvador, Bugarsku, Srbiju – i sad su došli u Bosnu. Mi ih ovdje ne želimo! Plaćaju dva eura po toni nečega što niko i ne zna šta je, a zauzvrat ostavljaju posječene šume, devastirane puteve, toksični otpad, radnike otrovane olovom i uništene zajednice.“

Na kraju poručuju da odustajanja nema: „Nećemo dati naš ugalj, nećemo napustiti naše rudare, nećemo im dati ni vodu ni zemlju za njihove ratne minerale. No pasarán prevarantima i lopovima! Za rudare, zemlju i vodu! Free Homolje, free Bosnia, free Palestine!“

Podsjećamo, Sarajevo Energy & Climate Week (SECW 2025) okuplja ključne aktere iz sektora energije, klime, biznisa, javnih institucija i nevladinog sektora radi “razmjene politika, praksi i inovacija za zelenu tranziciju u BiH i regionu”. Teme na ovoj konferenciji obuhvataju dekarbonizaciju, otpornost na klimatske promjene, energetsku efikasnost, politiku EU i instrumente poput CBAM-a i ETS-a. Događaj je organizovan u partnerstvu sa World Energy Council Bosnia and Herzegovina.

Dejan Rakita /GERILA

The post „Kapitalisti odbijte – dundeebandits“ na konferenciji u Sarajevu: ZBOR – glas otpora protiv privatizacije energetskog sektora first appeared on Gerila.info.

U Bosni i Hercegovini taj podsjetnik ima i lična imena. Rijeka Pliva i njena jezera, kao i Bardača, godinama su ogledalo institucija — onoga što one rade, ali i onoga što prešućuju. Zato na ovaj dan vraćamo fokus na dvije Geriline filmske reportaže koje su postale dokument vremena:

Čudna voda – Pliva i njena jezera

Bardača – raj koji nestaje

U priči o Plivi, rijeci koja izvire kod Šipova i, nakon Jezera, puni Veliko i Malo Plivsko jezero, sagovornici upozoravaju da „šetališta i razvoj nisu problem — problem je kad se radi mimo zakona i struke“.

Pliva je blizu svog izvora jedna od najčistijih voda u regionu, ali je istovremeno izložena pritiscima: infrastrukturnim zahvatima bez kompletne dokumentacije, idejama o malim hidroelektranama s gotovo simboličnom proizvodnjom, masovnom posjetom bez adekvatnog upravljanja obalom.

Sa druge strane, Bardača, nekadašnji kompleks ribnjaka i močvara između Srpca i Gradiške, u drugom filmu izgleda kao razglednica koja polako blijedi. Ornitolozi i mještani govore o gubitku staništa, zarastanju, nebrizi i dugim godinama imovinsko-pravnog i upravljačkog limba.

„Raj koji nestaje“ nije samo metafora — to je precizna dijagnoza mjesta gdje svaka sezona bez jasnog plana znači manje ptica, manje vode, manje života.

Obe priče nas vraćaju na suštinu Svjetskog dana jezera: bez aktivnih, odgovornih institucija i uključene javnosti, jezera postaju prva linija udara klimatskih promjena, eutrofikacije, neplanske gradnje i turističkog pritiska. A kad jednom pređu prag degradacije, povratka gotovo da nema.

Svjetski dan jezera službeno je ustanovila Generalna skupština UN u decembru 2024. i obilježava se svake godine 27. avgusta.

Datum je odabran jer je 27. avgusta 1984. održana prva Svjetska konferencija o jezerima u Šigi, Japan.

Cilj obilježavanja je podizanje svijesti o zaštiti jezerskih ekosistema i smanjenju zagađenja te promovisanje održivog upravljanja vodama, zbog njihove ključne uloge za biodiverzitet, klimatsku otpornost i pristup pitkoj vodi.

Gerila.info će i dalje pratiti svaku promjenu boje vode, svaku novu dozvolu i svako obećanje. Ali ovaj dan traži i nešto od svih nas: da prijavimo zagađenje kad ga vidimo; da jezera posjećujemo kao goste, ne kao vlasnici; da podržimo lokalne inicijative koje brane vodu argumentima, a ne bukom. Ako je išta zajedničko Plivi i Bardači, to je jednostavna istina koju naši sagovornici ponavljaju: priroda ne traži mnogo — traži da je ne varamo.

Na Svjetski dan jezera, pogledajte naše filmove još jednom. U njima su lica ljudi koji žive uz vodu, rečenice koje se pamte i činjenice koje ne blijede. A onda, prvom prilikom, otiđite do obale. Jezera nemaju glas. Mi smo taj glas.

Dejan Rakita/GERILA

The post Svjetski dan jezera: Pliva i Bardača nas uče koliko nam je voda blizu — i koliko je brzo i glupo gubimo first appeared on Gerila.info.

Dok evropski uvoznici već godinu dana prikupljaju podatke o emisijama iz uvezene robe iz trećih zemalja, Bosna i Hercegovina tek sada, u drugoj polovini 2025. godine, pravi prve ozbiljne korake da izbjegne udar koji prijeti njenoj industriji — i njenim građanima.

Od 1. januara 2026. godine, Evropska unija počinje da naplaćuje CBAM takse na cement, čelik, aluminijum, đubriva, vodonik i električnu energiju iz zemalja koje nemaju sistem trgovine emisijama CO₂ (ETS). BiH — još uvijek nema nijedan od uslova.

Mehanizam za prilagođavanje emisija ugljenika na granicama (CBAM) je novi regulatorni instrument Evropske unije, koji od 1. januara 2026. godine uvodi obavezu plaćanja taksi na uvoz proizvoda iz zemalja koje nemaju sistem naplate emisija CO₂ sličan evropskom ETS-u.

Kako su iz Delegacije EU u BiH naveli za Gerilu: „CBAM je način da se izbjegne takozvano ‘ugljično curenje’, odnosno prebacivanje industrije iz EU u zemlje sa slabijim klimatskim zakonodavstvom. On osigurava jednake uslove za proizvođače unutar i izvan Unije.”

Zakonski preduslov konačno pokrenut

Nakon višegodišnjih zastoja i međuentitetskih blokada, Savjet ministara BiH je 25. jula ove godine napokon utvrdilo Prijedlog zakona o regulatoru, prijenosu i tržištu električne energije, čime je formalno otključana mogućnost za formiranje berze električne energije — ključnog uslova da se BiH makar za izvoz struje izuzme iz CBAM režima.

„U narednih mjesec, mjesec i po dana planiramo, kroz mapu puta za ETS, ispuniti sve potrebne korake da RS i FBiH budu izuzete od CBAM-a do kraja godine“, rekao je Staša Košarac, ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa u Savjetu ministara BiH.

EU poručuje: „Rok ostaje. Nema odgađanja“

Na pitanje Gerile da li postoji mogućnost prolongiranja početka primjene CBAM-a, Odjel za komunikacije Delegacije EU u BiH kategorički odgovara:

„Prema zakonima EU, ne postoji pravni osnov za odgađanje roka do 2027. godine za BiH ili bilo koju drugu zemlju koja nije članica EU. Vremenski okvir EU za CBAM ostaje nepromijenjen. Bosna i Hercegovina se mora pripremiti odmah kako bi bila usklađena sa svim obavezama od januara 2026. godine.“

Delegacija EU naglašava da jedini način da se BiH oslobodi obaveze kupovine CBAM certifikata jeste uspostavljanje funkcionalnog ETS-a, sa svim pratećim komponentama:

• zakon o ETS-u,

• berza električne energije,

• nacionalna platforma za trgovanje emisijama,

• robustan MRV sistem (praćenje, izvještavanje, verifikacija).

Prelazna faza CBAM-a je započela 1. oktobra 2023. godine i traje do kraja 2025, tokom koje kompanije iz zemalja koje izvoze u EU (poput BiH) moraju kvartalno izvještavati o emisijama CO₂ iz svojih proizvoda. U ovom periodu nema finansijskih obaveza — nije potrebno plaćati CBAM takse, ali je izvještavanje obavezno i služi kao priprema za punu primjenu.

Od 1. januara 2026. godine, uvoznici u EU će biti dužni da kupuju CBAM certifikate, čime počinje stvarna finansijska naplata emisija.

Uspostava ETS-a – ambicija ili iluzija?

Premijer FBiH Nermin Nikšić ističe da je uvođenje ETS sistema do kraja 2025. ključ za izbjegavanje ekonomskog udara:

„Ako želimo zadržati izvoz, moramo hitno uspostaviti okvir koji EU prepoznaje. BiH je posljednja u regiji bez funkcionalne energetske berze.“

Sličan stav iznio je i ministar energije FBiH Vedran Lakić, koji upozorava da će bez ETS sistema, „desetine miliona evra godišnje završavati u Briselu“, umjesto da ostanu u BiH.

„Taj novac možemo usmjeriti u modernizaciju, smanjenje emisija i podršku zelenoj tranziciji“ – rekao je Lakić, najavljujući i linije finansijske podrške preko Razvojne banke FBiH za firme koje žele instalirati solarne panele.

Da vlasti u BiH ne dočekuju spremne početak naplate CBAM takse, pokazuje i odgovor Srđana Amidžića, ministra finansija i trezora BiH, koji je na pitanje novinara Gerile odgovorio da se finansijska razlika u novim taksama može “namiriti sredstvima koja su namjenjena za Oružane snage BiH”.

Amidžić se time više referisao na najave resornog ministra u kupovinu nove vojne opreme, čemu se SNSD ministri u Savjetu ministara BiH protive.

“Ovaj problem će vjerovatno biti rješavan na nivou entiteta, odnosno Brčko distrikta, onog momenta kad to zaživi”, rekao je Amidžić i dodao da to nije trošak koji se plaća na novou zajedničkih institucija tako da Ministarstvo finansija BiH nije ni radilo projekciju koliki će biti direktni troškovi za bh.izvoznike, kao i indirektni efekti na cijene na domaćem tržištu.

Šta je to berza električne energije i kako funkcioniše?

Uspostava berze električne energije igra ključnu ulogu u procesu dekarbonizacije energetskog sektora, jer omogućava transparentno i konkurentno formiranje cijena zasnovano na tržišnim principima. Kroz berzu, proizvođači – uključujući one iz obnovljivih izvora – dobijaju ravnopravan pristup tržištu, što podstiče investicije u čistu energiju i smanjuje zavisnost od fosilnih goriva.

Takođe, funkcionalna berza je tehnička osnova za uvođenje sistema trgovine emisijama (ETS), jer omogućava precizno praćenje energetskih tokova i povezanih emisija CO₂. Ona je neophodna za povezivanje sa regionalnim i EU tržištima, čime se otvaraju mogućnosti za izuzeće iz CBAM režima, ali i za veću sigurnost snabdijevanja i bolju upotrebu domaćih kapaciteta.

U konačnici, berza nije samo tržišni mehanizam – već strateški alat za zelenu tranziciju, jačanje konkurentnosti i izbjegavanje gubitaka kroz plaćanje karbonskih taksi EU.

Ono što je bitno, ističu ekonomisti, jeste da BiH sistem uvede na ispravan način, kako bi se pravilo upravljalo prihodima od ETS-a.

“BiH trenutno nema fiskalni i regulatorni kapacitet da pravilno upravlja prihodima od ETS-a, ali ako se sistem uvede na ispravan način onda se podrazumijeva i izgradnja i usklađivanje kapaciteta tako da se može upravljati. U suprotnom bi značilo sa sistem u stvari nije u potpunosti uspostavljen a pozitivni efekti bi izostali”, ističe ekonomista Igor Gavran i dodaje da je razumljiv bojazan “da vlasti shvate ove prihode jednako kao i one od akciza i putarina”.

“Odnosno kao formalno namjenska sredstva koja se svejedno mogu zloupotrijebiti i nenamjenski trošiti. Zato je jako važno da se ništa ne improvizuje radi fiktivnog ispunjavanja uslova nego da se stvarno uspostavi potpuno funkcionalan sistem sa svim zaštitnim mehanizmima protiv zloupotreba i nenamjenskog trošenja”, naglašava Gavran u analizi za Gerilu.

Ekonomski stručnjak Svetlana Cenić takođe ističe da postoji mogućnost neželjenog “popunjavanja crnih rupa” budžeta od prihoda od ETS-a, ali da to zavisi od dizajna sistema.

“Političke najave sada govore da BiH “cilja ETS do kraja 2025.” zbog CBAM-a, ali ništa samo po sebi još ne garantuje namjensko trošenje bez eksplicitne norme. EU praksa je jasna – minimalno 50% prihoda od aukcija ide za klimu/energetiku, a prosjek je oko 75%, i postoje fondovi poput Modernisation/Innovation Funda. BiH može preuzeti taj model, posebno Socijalni klimatski fond za ugrožena domaćinstva i dekarbonizaciju industrije”, dodaje Cenić za Gerilu.

Cenić dodaje da ETS može postati “parafiskalni namet bez kontrole” ako se ETS uvede bez jasnih pravila.

“Odnosno moraju se donijeti nadležnosti na državnom nivou, MRV sistem (monitoring-reporting-verification), i zakonsko namjensko trošenje prihoda. BiH još nema državni klimatski zakon ni potpuno usklađen MRV paket, a rok u preporukama EU/EnC je decembar 2025, što povećava rizik prikupljanja bez jasne redistribucije”, ističe Svetlana Cenić.

Ona dodaje BiH “ima dugu istoriju parafiskalnih nameta i fragmentacije nadležnosti, pa je i reputacioni rizik realan ako ne bude ring-fencinga prihoda”.

EU4Energy za Gerilu: „Zakonski okvir nije dovoljan – mora da funkcioniše“

Za Gerilu je odgovor dostavio i tim projekta EU4Energy, koji finansira Evropska unija, uz jasnu poruku:

„Zakon je važan korak, ali bez njegove potpune provedbe, tržišne integracije i uspostave ETS-a – izuzeće od CBAM-a nije moguće. Potrebna je digitalizacija mreže, jačanje kapaciteta institucija i koordinacija svih nivoa vlasti.“

EU4Energy je projekat koji finansira Evropska unija s ciljem da pomogne zemljama Istočne Evrope i Zapadnog Balkana — uključujući BiH — u energetskoj tranziciji i usklađivanju sa EU standardima, posebno u kontekstu dekarbonizacije i CBAM-a.

U BiH, EU4Energy ima ključnu ulogu u pripremi zakonskih, tehničkih i institucionalnih uslova za uvođenje sistema trgovine emisijama (ETS), uspostavu berze električne energije i implementaciju MRV sistema (praćenje, izvještavanje i verifikacija emisija CO₂).

Kako je tim EU4Energy naveo za Gerilu, njihova misija je da omoguće tehnički, regulatorni i edukativni temelj za fer tržište energije i ekonomsku otpornost BiH u vremenu koje donosi ozbiljne klimatske i regulatorne izazove.

“CBAM nije tehnička prilagodba. To je test ekonomske otpornosti i strateško pitanje opstanka izvozne konkurentnosti BiH“, navodi se u odgovoru za Gerilu.

Koliko će to koštati – i koga?

Na direktno pitanje Gerile o tome kako će CBAM uticati na cijene proizvoda u BiH, iz Delegacije EU u BiH su odgovorili da još uvijek ne postoje zvanične procjene o konkretnim procentima poskupljenja, ali da će ekonomski efekti mehanizma biti neizbježni i višeslojni:

„Troškovi proizvodnje će porasti zbog ulaganja u dekarbonizaciju. CBAM se primjenjuje na izvoz, ali može izazvati lančano povećanje cijena unutar BiH, kroz rast ulaznih troškova i cijena energenata, posebno ako se uvede nacionalni ETS.“

U praksi to znači da će kompanije koje izvoze proizvode kao što su aluminijum, cement, čelik i đubriva, a koje do sada nisu imale obavezu da obračunavaju emisije CO₂, morati da ulažu u nove tehnologije, automatizaciju i energetsku efikasnost — sve kako bi izbjegle previsoke CBAM troškove. Ti novi troškovi, iako formalno vezani za izvoz, ugradiće se i u cijene proizvoda koji ostaju na domaćem tržištu.

Pored toga, proizvođači koji ne izvoze direktno, ali zavise od sirovina ili energenata koji su pogođeni CBAM-om (npr. električna energija, metalni limovi, cement), suočiće se sa višim ulaznim troškovima, što se reflektuje kroz skuplje finalne proizvode. Ovaj efekat može posebno pogoditi građevinski sektor, prehrambenu industriju i mala i srednja preduzeća, koja nemaju kapacitete da se brzo prilagode.

Ako BiH uvede nacionalni ETS, što je trenutno planirano kao nužan odgovor na CBAM, dodatni troškovi će se obračunavati i na domaćem tržištu, kroz mehanizme naplate emisija za sve operatere, a ne samo izvoznike. To bi u konačnici značilo poskupljenje električne energije, građevinskog materijala i transporta, čak i za krajnje potrošače i domaćinstva.

Svetlana Cenić, ekonomista, za Gerilu kaže da CBAM može biti izgovor za neosnovana poskupljenja, ali pod uslovom – ako se ne nadzire. Mueđutim i tu, kako ističe, postoje objektivne granice.

“Značajna poskupljenja “zbog CBAM-a” u 2025. su upitna. Od 2026. CBAM se plaća i odnosi se samo na željezo/čelik, cement, aluminij, gnojiva, vodonik i električnu energiju, odnosno ne na svu robu/usluge”, ističe Cenić.

Onda doda je da kada se uspostavi funkcionisanje ETS-a da će to povećati trošak ugljenika za obuhvaćene sektore, prije svega elektroenergetika i veliki industrijski emiteri.

“Poskupljenje izvan tih lanaca može biti oportunistički. Tu treba aktivirati Vijeće za konkurenciju i tržišne nadzore jer je zabranjeno kartelsko “prelivanje” i dogovaranje cijena. Alati kontrole cijena-potrošača već postoje, a država može i treba koristiti postojeći instrumente protiv neosnovanih poskupljenja”, dodaje Cenić.

Nisu svi stručnjaci umjereni optimisti, pa tako ekonomista Igor Gavran ističe da se može očekivati domino efekat CBAM-a na domaće cijene i inflaciju.

“To je vrlo izvjesno. Iako je riječ prije svega o nečemu što se nameće zbog zahtjeva EU i pristupa njihovom tržištu, pa bi tehnički mogao da uvećava samo troškove izvoznika, sasvim je izvjesno da će svi čiji se troškovi povećaju to pokušati prebaciti i na domaće potrošače i time povećati cijene i inflaciju. Zavisno od načina implementacije, obima troškova i načina korištenja prikupljenih sredstava, omjer ovih efekata može biti manji ili veći i teško ga je precizno prognozirati unaprijed”, ističe Gavran.

On dodaje da, ako se paralelno radi na smanjenju drugih troskova i poboljšanju uslova poslovanja, to može kompenzirati ove efekte u određenoj mjeri.

“U svakom slučaju ako se paralelno radi na smanjenju drugih troškova i poboljšanju uslova poslovanja to može kompenzirati ove efekte u određenoj mjeri. A u nekim slučajevima izvoznici uopšte ne prodaju na domaćem tržištu pa tako i ne mogu prenositi ništa na domaće kupce jer ih nemaju”, kaže Gavran u komentaru za Gerilu.

Ukoliko vlasti ne uspostave jasan, transparentan i progresivan mehanizam primjene ETS-a, postoji rizik da će se ekološke obaveze pretvoriti u socijalno-ekonomski udar, bez ikakvih garancija da će se prihodi od emisijskih taksi uložiti u obnovljive izvore, subvencije za domaćinstva ili industrijsku modernizaciju.

Posljednji voz – ili voz bez voznog reda?

CBAM se već od 2023. tehnički primjenjuje — kroz obavezu kvartalnog izvještavanja o emisijama za sve koji izvoze obuhvaćene proizvode. Ali punu naplatu — i pravi udar — osjetićemo od januara 2026.

Procjene pokazuju da bi CBAM do 2030. mogao koštati BiH između 369 miliona i 1,62 milijarde eura.

Ekonomista Igor Gavran u razgovoru za Gerilu ističe da bi “industrijski troskovi u BiH bi do 2030. godine mogli biti povećani između nekoliko stotina miliona KM (neke procjene govore o minimalno 300 pa do preko 700) i čak nekoliko milijardi KM u najgorem scenariju”.

“Uvođenje ETS-a i ranije prilagođavanje bi mogli znatno smanjiti taj trošak”, dodaje Gavran.

CBAM ne dolazi – on je već tu. I dok EU jasno poručuje da „nema odgađanja“, BiH pokušava da izgradi ETS i berzu u roku koji bi, i za funkcionalne države, bio ambiciozan.

Hoće li vlast uspjeti da ovaj put ne prokocka šansu – ili ćemo plaćati ne samo takse, nego i posljedice još jedne zakašnjele reforme?

Dejan Rakita / GERILA

The post CBAM dolazi: Hoće li BiH dočekati 2026. spremna ili ponižena na granici EU? first appeared on Gerila.info.

U međuvremenu, prema podacima Ujedinjenih nacija, do 23 miliona tona plastike godišnje završava u svjetskim rijekama, jezerima i okeanima. Globalni pregovori o prvom pravno obavezujućem sporazumu za borbu protiv zagađenja plastikom nastavljaju se u Švajcarskoj u avgustu, dok je ovogodišnja kampanja pod sloganom #BeatPlasticPollution pozvala na akciju svih nivoa društva na globalnom nivou.

Na lokalnom novou u BiH, kako kaže Tihomir Dakić iz Centra za životnu sredinu, “pojedine institucije, pogotovo u Republici Srpskoj, postale su tajnije, kriju informacije, rade za dobrobit pojedinaca i kompanija”, dok s druge strane pojedine strane kompanije “kao da su čekale neku ustavnu krizu da pojačaju svoje djelovanje na prostoru BiH”.

Uprkos tome, Dakić prepoznaje i svjetlije tačke – sve više građana prepoznaje da je zaštita prirode pitanje opstanka:

“Ljudi su responsivniji, informisaniji, zainteresovaniji za ovu životnu temu.”

Ekološki alarm: BiH gubi prirodu – i tlo pod nogama

Ekolozi upozoravaju da stanje u kojem se nalazi priroda BiH nije samo zabrinjavajuće – već alarmantno.
Zoran Poljašević iz udruženja Ozrenski studenac podsjeća: “Planeta je za posljednjih 50 godina izgubila preko 70% populacije divljih životinja. Bosna i Hercegovina je država koja je zaštitila prirodu na tek nešto više od 3% svoje teritorije što je stavlja na samo začelje ne samo regionalne i evropske, nego i svjetske liste, a zat ov rijeme je EU prosjek blizu čak 30%.”

On dodaje da nova saznanja o prisustvu mikroplastike u ljudskim tkivima dodatno naglašavaju hitnost:

“Ako to dodamo na spisak problema, jasno je u kom pravcu moramo ići.”

Trgovska gora: potencijalna ekološka bomba na granici kod Novog Grada

Na granici s Hrvatskom, opasnost ima ime – Trgovska gora. Plan da Hrvatska odlaže radioaktivni otpad iz nuklearke Krško tik uz rijeku Unu i bh. granicu, ekološki aktivista Mario Crnković iz Green Team-a opisuje kao “anticivilizacijsko ponašanje, sa obrisima ekološkog rasizma”.

“Došli smo u vremena kada zdrava životna sredina više nije nešto što se podrazumijeva, već nešto za šta se moramo boriti i izboriti.”

Crnković upozorava na opasan presedan – da ekonomski jače zemlje opasni otpad guraju ka slabijim.

“Zdrava životna sredina je pravo koje svi trebaju imati, a ne luksuz rezervisan za odabrane.”

Dvoje mladih, dva otpora: Inovacija iz Sarajeva, borba iz Prijedora

Nasuprot nečinjenju institucija stoji generacija koja djeluje. Bez političkih funkcija, bez javnih fondova, ali sa jasnom misijom.

U Sarajevu, Muhamed Hamamdžić, donedavno srednjoškolac, razvija sa timom hibridnu vertikalnu vjetroturbinu koja koristi i solarnu i vjetro energiju za napajanje javne rasvjete.

“Mi smo odlučili napraviti nešto što kod nas ne postoji, a u svijetu je sve traženije.”

Turbina, uz solarni panel od 70W, funkcioniše kao samoodrživ energetski sistem. Ono što je čini još vrijednijom – sve je povezano s mobilnom aplikacijom koju je tim samostalno razvio.

“Aplikacija omogućava korisnicima da u realnom vremenu prate stanje uređaja – od napona baterije do učinkovitosti punjenja.”

Njegov projekat Turbine Tech već je privukao interes potencijalnih investitora, iako se sve razvija bez sistemske podrške.

“Zbog nedostatka podrške, mnogi mladi odustanu – i tu nestaju ideje. Ali mi nećemo stati”, kaže Hamamdžić.

U Prijedoru, Milica Končar, ekspert za cirkularnu ekonomiju, već godinama stoji na prvoj liniji fronta protiv mini spalionica i ilegalnih rudnika.

“Nismo bili protiv razvoja, ali kad se projekat pokaže štetnim za zajednicu i prirodu – mi reagujemo”, kaže Milica.

Ona danas predvodi inicijativu “Prijedor se budi”, a najveća trenutna borba vodi se oko rudnika na Bukovoj kosi, gdje mještani već mjesecima protestuju zbog zagađenja i nestanka pitke vode.

“Imamo rudnike bez dozvola, zagađenje sumporom, nestanak pitke vode, saobraćajne opasnosti i ekološku devastaciju. Ljudi su izgubili vodu, a na njivama se slijeva crvena tečnost. I to se događa danas. Na proteste dolazi stotinu ljudi – i po kiši i po suncu. Nećemo odustati. Dosta je ignorisanja”, poručuje Milica.

Građani kao ekološki štit

U zemlji u kojoj se šume sijeku pod zaštitom dozvola, rijeke betoniraju u tišini, a planine nude na koncesiju, građani i aktivisti postaju posljednja brana između prirode i profita.

Tihomir Dakić zaključuje da je u BiH potrebno “apsolutno ujedinjenje građana protiv svih podjela i fragmentacija kako bi se uspjeli odbraniti od štetnog domaćeg i stranog interesa”.

U tom duhu, Svjetski dan zaštite životne sredine ne bi trebao biti samo još jedan datum za protokolarne objave, već podsjetnik da se promjene dešavaju – ali ih ne donosi sistem, već ljudi.

“Zagađenje plastikom guši našu planetu… ali postoji globalni pokret koji zahtijeva hitne promjene”, rekao je nedavno generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš.

U BiH, taj pokret se ne mjeri brojem ministara – već brojem mladih poput Muhameda i Milice, aktivista poput Tihomira, Zorana i Maria, te hiljada građana na Bukovoj kosi, Trgovskoj gori, Loparama, Jezeru, Šipovu, Jablanici ili rijeci Uni.

Jer zdrava životna sredina nije luksuz. Ona je pravo. A to pravo se u BiH – i dalje mora braniti.

Dejan Rakita/GERILA

The post Svjetski dan zaštite životne sredine: Putuju li, opet, Evropa i svijet i “ne čekaju na nas”? first appeared on Gerila.info.

Centar za životnu sredinu i Međunarodno udruženje naučnih radnika u saradnji sa Mašinskim fakultetom Univerziteta u Banjoj Luci su 23.12.2021. godine organizovali okrugli sto u okviru projekta Eko BiH koji finansira Evropska unija.

Cilj ovog okruglog stola je informisanje, obrazovanje i pokretanje konstruktivnog dijaloga između naučnih radnika, predstavnika vlasti i nevladinih organizacija, te drugih interesnih strana.

Fokus okruglog stola je bio na diskusiji o obnovljivim izvorima energije, stanju, problemima  i perspektivama te o Nacrtu Zakona o obnovljivim izvorima energije Republike Srpske. Kratak video sa izjavama nekih od učesnika okruglog stola možete da pogledate na linku a zaključke možete da pročitate u nastavku.

Zaključci i preporuke sa okruglog stola „Održivi energetski zaokret kroz prizmu klimatskih promjena i povećanje učešća obnovljivih izvora energije“

1.  Klimatska kriza ne zaobilazi Bosnu i Hercegovinu, a štetne posljedice poput ekstremno kišnih i sušnih perioda već uzimaju danak. Neophodan je strateški pristup u oblasti klimatskih promjena kroz smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte koji je potrebno uskladiti sa realnim dešavanjima i mogućnostima široke primjene obnovljivih izvora energije.

2.  Dekarbonizacija, odnosno zatvaranje termoelektrana na ugalj, je neminovan proces koji se neće dogoditi “preko noći”, a paralelno s tim BiH treba ubrzanim tempom provoditi energetsku tranziciju što podrazumijeva prelazak sa fosilnih goriva na obnovljive izvore energije.

3.  Energetska tranzicija Bosne i Hercegovine ka obnovljivim izvorima energije je zahtjevan proces koji treba da bude inkluzivan, pravičan, socijalno osjetljiv i podsticajan za sve kategorije potrošača, kao i proizvođača energije. U procesu energetske tranzicije, potrošači više ne bi trebali biti samo potrošači, već aktivni proizvođači i potrošači energije – što znači da su osviješteni o načinima proizvodnje, uštede i potrošnje energije u svojim domaćinstvima.

4.  Energetsko siromaštvo u BiH je već izražen problem za socijalno ugrožene kategorije stanovništva, kao i prijetnja za bh. društvo. Treći energetski paket EU podrazumijeva direktnu pomoć smanjenju energetskog siromaštva, kroz definisanje niže cijene energije za socijalno ugrožene kupce iz kategorije domaćinstva. Potrebno je što prije definisati mjere za pomoć, te obezbijediti direktnu finansijsku podršku za mjere energetske efikasnosti i projekte obnovljivih izvora energije za sopstvenu proizvodnju i potrošnju za ove kategorije društva.

5.  Nerealno niska cijena električne energije je dovela do dva suštinska problema za potrošače, i to:

•  nizak stepen svijesti o potrebi štednje, odnosno smanjenja potrošnje energije i

•  nedostatak interesovanja za sopstvenu proizvodnju iz obnovljivih izvora energije.

Najavljivano povećanje cijene električne energije bi moglo navesti potrošače na ulaganja u sopstvenu proizvodnju iz OIE i mjere energetske efikasnosti, što vodi ka održivom korištenju energije i smanjenju rasipanja energije.

6.  Nizak interes građana je dodatno prisutan i zbog trenutnih nepodsticajnih politika vlada za projekte građanske energije. Novi zakonodavni okvir u oblasti obnovljivih izvora energije treba biti primarno usmjeren ka podsticajnim mjerama i administrativnim olakšicama za projekte građanske energije, umjesto na podsticajne mjere za komercijalnu proizvodnju.

7.  Integracija manjih proizvođača iz obnovljivih izvora energije uz razvoj decentralizovanog sistema distribucije i sistema za skladištenje energije će smanjiti gubitke u distributivnoj mreži, kao i opterećenje prenosne mreže što može doprinijeti većoj održivosti i stabilnosti energetskog sistema.

8.  Korištenje novih tehnologija kao što su nanomaterijali u primjeni obnovljivih izvora energije mogu značajno poboljšati efikasnost i produžiti životni vijek sistema za proizvodnju, skladištenje i potrošnju energije.

9.  Dosadašnja politika ulaganja u proizvodnju iz obnovljivih izvora energije, poput hidroenergije i energije biomase, dovela je do ozbiljnog narušavanja prirodnih resursa poput riječnih i šumskih ekosistema. Obnovljivi izvori energije trebaju biti zasnovani na principima održivosti kako bi sačuvali prirodu i proizveli energiju za potrebe današnjih i budućih generacija.

Za sva dodatna pitanja budite slobodni da nas kontaktirate na emailove viktor.bjelic@czzs.org, majda.ibrakovic@czzs.org i gvero.petar@gmail.com.

The post Održiv energetski zaokret je odgovornost i pravo svih nas (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Uprkos epidemiji koronavirusa, postepeno ukidanje upotrebe uglja za proizvodnju električne energije u Evropi i dalje napreduje. Sredinom aprila, energetska grupacija Verbund konačno je ugasila posljednju austrijsku elektranu na ugalj u Melahu, a nekoliko dana kasnije ugašena je i elektrana Vartaverket u Stokholmu. To znači da devet zemalja EU sada proizvodi električnu energiju bez upotrebe uglja: Belgija, Austrija, Luksemburg, Švedska, Litvanija, Letonija, Estonija, Malta i Kipar. S druge strane, Francuska, Slovačka, Portugal, Velika Britanija, Irska i Italija odlučile su da do polovine decenije napuste upotrebu uglja za proizvodnju električne energije.

U EU je udio upotrebe uglja u proizvodnji električne energije već opao za trećinu u periodu i prije izbijanja epidemije korone, od 2012. do 2019. godine, ali to se uglavnom desilo zbog poteza država u zapadnoj i srednjoj Evropi. Zemlje na istoku i jugoistoku Evrope i dalje ne pristaju da se riješe uglja. Pet zemalja EU još uvek nije odredilo izlaznu strategiju za odustajanje od uglja: Poljska, Slovenija, Hrvatska, Rumunija i Bugarska. Statistički podaci pokazuju da je udio električne energije dobijene iz uglja u Bugarskoj čak porastao početkom 2019. godine.

Potencijalni kandidati za pristup EU sa Zapadnog Balkana takođe se nerado odriču uglja: Sjeverna Makedonija nastoji da odredi izlaznu strategiju do kraja godine; Albanija više ne koristi ugalj u proizvodnji električne energije, ali ima mnogo nafte, čiji je uticaj na klimu takođe kritičan.

U Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji ugalj i lignit čine polovinu u proizvodnji električne energije, prema podacima Međunarodne agencije za energetiku (posljednji podaci iz 2017). Na Kosovu skoro sva proizvedena električna energija zavisi od lignita, koji se smatra posebno štetnim za klimu zbog velike emisije CO2. Elektranu u blizini Prištine Svjetska banka je čak nazvala najgorim pojedinačnim izvorom emisije CO2 u Evropi. Britanski investitor Contour Global odbacio je dugoročne planove za novu elektranu Kosova e Re i žalio se zbog nedostatka političke podrške za kontroverzni plan prodaje električne energije od lignita susjednim zemljama. U međuvremenu, stara elektrana i dalje radi.

[pdf-embedder url=”http://www.gerila.info/wp-content/uploads/2020/05/Frankfurter_Allgemeine_Zeitung_-_12_05_2020.pdf”]

Međutim, zavisnost od lignita u procesu proizvodnje električne i toplotne energije je velika, ne samo na Kosovu. Ipak, prema novoj studiji u kojoj su energetski stručnjaci iz Beča, Budimpešte i Bukurešta detaljnije analizirali situaciju u tri zemlje EU, Rumuniji, Bugarskoj i Grčkoj, izlaz iz postojeće situacije je moguć. Vlada u Atini se već krajem prošle godine obavezala da će se odreći upotrebe lignita do 2028. godine – čime je preduzela veliki korak ka cilju EU da se smanje neto emisije ugljendioksida na nulu do 2050. godine.

Održavanje elektrana na ugalj u državnom vlasništvu u Bugarskoj i Rumuniji autori navedene studije vide kao bespotrebno trošenje javnih sredstava. Države podržavaju elektrane sa višemilionskim iznosima svake godine. Tako se 450 miliona evra godišnje izdvaja samo u Bugarskoj. U Rumuniji će elektrane na lignit postati neekonomične najkasnije u drugoj polovini ove decenije. To je u oštroj suprotnosti s planovima vlade da održi upotrebu lignita u sistemu do 2030-ih i dalje. Novac bi se mogao bolje uložiti u obnovljive izvore energije. S tim u vezi, epidemija korone mogla bi ubrzati odustajanje od uglja, a ne da ga uspori.

Međutim, promjena ne bi bila moguća bez javnih sredstava. Shodno tome, odustajanje od upotrebe uglja za proizvodnju električne energije u Bugarskoj i Rumuniji povezano je sa društvenim problemima, ranim odlaskom u penziju i prekvalifikacijom za desetine hiljada rudara kao i energetskim nesigurnostima za operatere elektrana i mreža. Štaviše, prema proračunima, cijena električne energije bi porasla za nekoliko godina. Trebalo bi vremena da se proizvodnja struje iz vjetra, sunca i gasa proširi i da se elektroenergetske mreže toliko dobro povežu sa susjednim zemljama da bi veća distribucija električne energije snizila cijene. Zemlje bivšeg istočnog bloka takođe smatraju nuklearnu energiju isprobanim sredstvom za sigurno snabdijevanje energijom.

Odustajanje od upotrebe lignita u Rumuniji, Bugarskoj i Grčkoj navodno bi koštalo 3,7 milijardi evra, što prestavlja samo dio troškova. Dvije pojedinačne stavke, kompenzacija za operatere elektrana i isplate naknade zaposlenima, iznose više od četiri milijarde evra. Evropska Unija bi trebala da bude glavni finansijer za energetsku obnovu na jugoistoku Evrope. Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen želi da obezbijedi 100 milijardi evra za “pravedno pretvaranje” u procesu snabdijevanja energijom kompatibilnom sa klimom.

The post Frankfurter Allgemeine Zeitung: Bolni oproštaj od uglja u Istočnoj Evropi first appeared on Gerila.info.

Projekcije klimatskih promjena ukazuju da područje Balkana može očekivati povećanje učestalosti, nepredvidljivosti i intenziteta poplava, suša, toplinskih udara i požara, što će imati negativan učinak na BDP svake zemlje, kao i na nekoliko ključnih sektora, a što je još važnije, na živote i egzistenciju ljudi, stoji u najnovijem izvještaju UNICEF-a.

Ističe se da klimatske promjene, kao i visoka izloženost prirodnim i ljudski uzrokovanim opasnostima otežavaju socioekonomski razvoj Bosne i Hercegovine. BiH se smatra zemljom visoke izloženosti prirodnim opasnostima prema nalazima Globalnog izvještaja o rizicima za 2017. godinu. Uprkos očiglednim trendovima, učestalost katastrofa nije podstakla odgovarajući pristup vlasti katastrofama uzrokovanim klimatskim promjenama, uključujući snažniji angažman na primjeni preventivnih mjera.

Od 145 jedinica lokalne samouprave, 91 se smatra da je pod izrazito značajnim rizikom od poplava i klizišta, a 27 pod visokim rizikom. Samo u proteklih 12 godina, šest godina bilježi ekstremne suše, a česte su i godine sa katastrofalnim poplavama.

U skladu sa Procjenom potreba za oporavkom provedenom nakon poplava u maju 2014. godine, poplave su pogodile 81 lokalnu samoupravu sa 75% direktnih šteta i gubitaka za porodice, preduzeća i poljoprivredne proizvođače, uključujući neutvrđeni broj ranjivih kategorija stanovništva. Zato je jedna od ključnih preporuka Procjene jačanje otpornosti na lokalnom nivou kroz smanjenje rizika od katastrofa i održivi razvoj.

The post Bosnu i Hercegovinu očekuje povećanje učestalosti, nepredvidljivosti i intenziteta poplava, suša, toplinskih udara i požara first appeared on Gerila.info.