Višegodišnji izazovi i povlačenje partnera

Priča o Bloku 7 započela je prije deset godina, kada je Elektroprivreda BiH potpisala ugovor s kineskim konzorcijem China Gezhouba Company i China Energy Engineering Group Guangdong Electric Power Design Institute. Projekat je naišao na ozbiljne probleme 2019. godine, kada se američka kompanija General Electric, zadužena za ključnu opremu poput kotla, turbine i generatora, povukla iz projekta.

Kineski partneri su ponudili izmjenu ugovora kako bi ovu opremu zamijenili kineskim proizvodima s evropskom licencom, ali je Elektroprivreda BiH odbila prijedlog, navodeći zaštitu vlastitih interesa. Uslijedila su tri zvanična upozorenja pred raskid ugovora, a javnost je nakon toga ostala bez daljih informacija sve do sada.

Troškovi i pravni rizici

Kako saznaje Klix.ba, trošak raskida ugovora uključuje pravne obaveze prema kineskom konzorcijumu, iako detalji nisu precizirani. Istovremeno, Elektroprivreda BiH je uspjela povratiti avans od skoro 250 miliona KM uplaćenih kineskim partnerima, ali direktor ovog preduzeća, Miro Džakula, odbija javno govoriti o temi.

„U cilju zaštite interesa Elektroprivrede BiH i Federacije BiH, još uvijek nismo u poziciji iznositi informacije u javnost,“ izjavio je Džakula, dodajući da će javnost biti obaviještena kada za to dođe vrijeme.

Federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić poručio je da će uskoro biti objavljene sve informacije o projektu, uključujući detalje o ulaganjima i razvoju projekta do trenutka raskida.

Kritike od početka

Od početka projekta 2014. godine, stručnjaci i političari izražavali su skepsu prema izgradnji Bloka 7. Energetska zajednica i Evropska unija su više puta kritikovale domaće vlasti zbog odluke da se investira u termoelektranu. Posebno je sporno bilo to što je državna garancija za kineski kredit proglašena nezakonitom državnom pomoći. Osim toga, projekat je bio u suprotnosti s obavezom Bosne i Hercegovine za dekarbonizaciju.

Otvorena pitanja i odgovornost

Propast Bloka 7 ostavlja za sobom brojna pitanja: ko će odgovarati za dosadašnje gubitke, kako će država pokriti troškove raskida i kakve će dugoročne posljedice ovaj projekat imati na energetsku politiku Bosne i Hercegovine.

Najavljeno je da će Parlament Federacije BiH zatražiti detaljno pojašnjenje o svim aspektima raskinutog ugovora, dok javnost čeka odgovore na sudbinu jednog od najskupljih projekata u novijoj istoriji zemlje.

Dejan Rakita/GERILA

The post Blok 7 Termoelektrane u Tuzli: Završena priča koja će BiH koštati desetine miliona KM?! first appeared on Gerila.info.

U konačnici, cifre su povećane za 20-ak miliona. Prvobitno je rečeno da će rekonstrukcija same pruge od Ilidže do Marijin Dvora koštati 20 miliona KM, ali je zvanično koštala više od 40 miliona. Koliko više – nije poznato, jer se informacija krije. Zajedno sa rekonstrukcijom do Hrasnice trebalo bi da košta oko 100 miliona. Novac je osiguran kreditom Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD).Podsjećamo, sredinom juna 2021. ministar Šteta potpisao je ugovor o izvođenju radova s konzorcijem dvije firme iz Kine, i to: China Shandong International Economic & Technical Cooperation Group Ltd.te China Railway No.10 Engineering Group, koje su trebale vršiti rekonstrukciju više od 21 kilometra tramvajske pruge u Sarajevu. Nadzor su dobile firme PPG Sarajevo i Yuksel Proje.Rekonstrukcija je počela je 26. augusta 2021. godine.Prilikom potpisivanja Ugovora, kineske firme/partneri predstavljene su kao kompanije „koje su bile angažovane na velikim projektima širom svijeta“ te da „obje u svojim portfolijima imaju značajan broj referenci kada je riječ o izgradnji zahtjevnih željezničkih projekata.“

Međutim, u relevantnim međunarodnim izvještajima je zabilježeno da su kćerke-firme jedne od kompanija iz ovog konzorcija, China Railway No.10 Engineering Group, gradile most u Keniji koji se srušio tokom radova. Prethodno je konzorcij imao veći broj nesreća na radu širom Azije, koje su rezultirale povredom ili pogibijom radnika. Ista kompanija je imala problem sa Svjetskom bankom zbog nelegalnih aktivnosti.

Kažnjena je sankcijama 2019. godine zbog, između ostalog, falsificiranja dokumenata korištenih u svrhu konkurisanja za dva tendera za projekte u Africi, te je pitanje kako je kao kompanija s crne liste uopšte došla u priliku da bude partner Vladi KS u rekonstrukciji sarajevske pruge?

U Kantonalnoj skupštini u više navrata opozicija je tražila na uvid ugovor jer je navedeno da je onaj početni nekoliko puta mijenjan. Odbijani su uz obrazloženje da je to „poslovna tajna“.

Iako su ugovor dobili Kinezi, podsjećamo da je radove izvodila domaća firma Bosman, nastala iz Jahić Commerce d.o.o., društva za građevinarstvo i niskogradnju. Bosman je, prema iskazu naših izvora, zahvaljujuću dobrom ugovoru lani od kontroverznog biznismena i gubitnika licence McDonaldsa za BiH Harisa Ihtijarevića kupila parkinge preko puta zgrade Parlamenta BiH i benzinske pumpe u Blažuju.

„SUMNJIVE OKOLNOSTI“ I SKRIVANJE UGOVORA

Inače, prvi parking je privatiziran pod sumnjivim okolnostima, i na tom mjestu je trebalo da se pravi koncertna dvorana. Umjesto toga, bivši gradonačelnik Sarajeva promijenio je Regulacioni plan (koji nikad nije usvojen) i uvrstio gradnju nebodera, visine preko 100 metara.

Niz je nepravilnosti u vezi s rekonstrukcijom tramvajske pruge u Sarajevu. Naši dobro upućeni izvori tvrde da kompletno kinesko osoblje, svi kineski radnici koji su bili angažovani u okviru projekta, nisu imali dozvolu da rade u Sarajevu, jer su svi strani državljani s prijavljenom adresom u Banjaluci. Podružnica Sarajevo nema uposlenika te je osnovana isključivo u svrhu ovog projekta.

Glavni inženjer, koji je stajao iza svih potpisa i jedini koji je smio koristiti pečat firme za odobravanje radova, nije kompetentan da radi svoj posao, odnosno nema dovoljno radno iskustvo da ga vodi. Kineski radnici, pri tom, skoro da nisu viđani prilikom izvođenja radova.

Prema informacijama Valtera iz dva izvora, za koje nismo dobili zvaničnu potvrdu, dio pruge od Marijinog Dvora do Pofalića nije izgrađen u skladu sa Studijom izvodljivosti, što znači da je moguće da je upitna upotrebna dozvola i sigurnost vožnje tramvajima.

Ova i mnoga druga pitanja u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama postavljena su ministru saobraćaja Kantona Sarajevo Adnanu Šteti i ostalim u piramidi odgovornosti, ali oni su smatrali da na naša pitanju nisu dužni da odgovore.

Zbog skrivanja ugovora i informacija i bježanja od odgovornosti Transparency International BiHstoga je nedavno (krajem marta 2024.), kako smo već naveli, protiv Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo podnio tužbu Kantonalnom sudu u Sarajevu.

Prethodno je TI BiH od Ministarstva saobraćaja KS tražio Ugovor na uvid, kao i anekse Ugovora, te ponudu koja je izabrana kao najpovoljnija. Međutim:

„Ministarstvo saobraćaja KS odbilo je zahtjev za pristup informacijama, nakon čega je TI BiH izjavio prigovor, koji je takođe odbijen, uz obrazloženje da izvođači radova nisu dali saglasnost da se ove informacije dostave, jer sadrže predmjer i predračun radova, cijene materijala i instalacija, što bi njihovi konkurenti na tržištu mogli zloupotrijebiti. U rješenju Ministarstva saobraćaja  navedeno i da je javnosti poznata ukupna cijena radova, te zaključeno da je time u potpunosti zadovoljen interes javnosti. TI u BiH je dana 25.03.2024. godine proptiv ovog rješenja Ministarstva saobraćaja KS podnio tužbu Kantonalnom sudu u Sarajevu“, odgovorili su Valteru iz organizacije Transparency International.

ŠTETA NE ODGOVARA JAVNOSTI

Ista pitanja smo još prije nekoliko mjeseci poslali na sve relevantne adrese. Kako smo već naveli, iz Ministarstva saobraćaja KS nismo dobili nikakav odgovor, iako smo zahtjev poslali u skladu sa Zakonom o slobodi i pristupu informacijama, čime su ministar Šteta i saradnici grubo prekršili zakon.

Iz Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) nam je rečeno da ova institucija „ne objavljuje informacije o ugovoru jer Banka nije ugovorna strana u ugovorima između Kantona Sarajevo i Izvođača, kao i u skladu sa Politikom Banke o pristupu informacijama.“

Ovaj odgovor smo dobili mjesec nakon što smo poslali pitanja na ponuđenu sarajevsku adresu. Tada smo saznali da njihov ured za kontakte s javnošću u Sarajevu ne funkcioniše te da je za BiH nadležan ured u Srbiji.

Iz EBRD-a javnosti i građanima, koji u konačnici vraćaju njihove kredite, kao odgovor su ponudili dva linka. Prvi se odnose na politiku banke. Drugi link se odnosi na to da se „nabavka i implementacija projekta vrši u skladu s Pravilima i politikom nabavke EBRD-a“, međutim, klikom na poslani link uvjerili smo se da je stranica nevažeća, što je potpuno neozbiljno za poslovanje ove Banke.

Stoga se s razlogom postavlja pitanje: da li u EBDR-u štite Vladu Kantona Sarajevo, vlastite kredite, ili kineske kompanije, odnosno, da li imaju zakonsko pravo da kriju ugovor koji je od iznimne važnosti za javnost i građane, pozivajući se na politiku banke? Vrijedi podsjetiti da je njihova reklamirana i redovna kampanja „transparentnost Banke“. U svojim dokumentima, kada čine izuzetak kao u ovom slučaju, pozivaju se na informacije koje su identične sa našim Zakonom o slobodi pristupa informacijama.

Valter se zbog skrivanja ugovora po svaku cijenu obratio i Bankwatchu, međunarodnoj nevladinoj organizaciji koja provodi monitoring međunarodnih finansijskih institucija. Za naš portal su istakli kakoEBRD suštinski „nije prekršio svoju politiku“, no isto tako su dodali kako smatraju „da je politika iz 2019. godine, kojom se ovo polje uređuje, preslaba.“

Naglasili su da su lokalne vlasti dužne objaviti ugovor.

„One bi sigurno trebale unaprijediti pristup podacima o projektima koji su značajni za građane i koje imaju dugoročan uticaj na zajednicu.“

U bazi podataka EBRD-a, kako su nam sugerisali iz Bankwatscha, nalaze se Izvještaji odbora objavljeni za projekte javnog sektora od 2020. godine. Međutim, u toj bazi nismo našli projekat rekonstrukcije sarajevke tramvajske pruge.

U međuvremenu smo saznali da se u poslovima sa kineskim kompanijama uvijek kriju dijelovi ugovora, jer te kompanije to uvjetuju. Tako je i u slučaju sa ugovorom koji je jedna od ovih kompanija 2018. potpisala s Vladom RS o izgradnji i upravljanju autoputa Banja Luka-Novi Grad.

Saznajemo i to da su se kineske kompanije u oba slučaja pozvale na „komercijalni interes“, što predstavlja „izuzetak od obaveze objavljivanja u skladu sa članom 7. Zakona o slobodi pristupa informacijama.“

Prosto rečeno, a prema našim saznanjima, u toku rekonstrukcije sarajevske pruge kineski partneri, uslovljavajući Ministarstvo saobraćaja KS, tražili su povećanje cijene ugovorenog posla čak za skoro polovinu više od prvobitno dogovorene cijene od 20 miliona KM.

Tako je ova rekonstrukcija zvanično koštala više od 40 miliona KM. Osim toga, saznali smo da u ugovoru kamata nije precizirana, odnosno da se ne zna s da li je ona fiksna ili varijabilna, te da je rok odgode vraćanja sedam godina, što implicira na zaključak da će se ovim problemom baviti neki budući sazivi Vlade KS.

Opozicija u Skupštini Kantona tajnost ugovora itekako koristi, te tvrdi da je ova rekonstrukcija koštala čak 80 miliona KM. Pitanja smo poslali i zastupniku SDA u Skupštini KS Faruku Kapidžiću koji je više puta u javnosti govorio o navodnim manjkavostima vezanim za ovu rekonstrukciju. Nakon dva mjeseca slanja urgencija nismo dobili ni njegov odgovor.

Jedini dokument vezan uopće za rekonstrukciju tramvajske pruge, a do kojeg smo uspjeli nakon nekoliko mjeseci istraživanja i potrage doći, je ovaj iz januara 2019. Riječ je o Ugovoru za nabavku „Usluge revizije projekta tramvajske pruge Ilidža-Hrasnica i sanacije, rekonstrukcije i modernizacije tramvajske pruge u Sarajevu na dijelu od ‘S’ krivine kod Holiday do Ilidže sa konekcijom prema željezničkoj stanici, okretnica na željezničkoj stanici, pruga kroz ul. Hamze Hume i odvojak pruge za remizu tramvaja“.

Ugovor su potpisali ministar saobraćaja Adnan Šteta i direktor Saraj Inženjeringa d.o.o. Mustafa Musabegović.

Rezultati ove revizije također su nepoznati, kao i činjenica da ovaj kapitalni projekat ostavlja sumnjuna postojanje studioznog plana i ozbiljne strategije. Tako će biti dok Ministarstvo saobraćaja KS ne odgovori na pitanja zašto je ugovor o rekonstrukciji tramvajske pruge tajna, odnosno, zašto su probijeni rokovi i toliko uvećani troškovi, što pobuđuje dodatne sumnje.

Saznajemo da se u Vladi KS uveliko sumnja kako su druge ponude bile bolje i da je, između ostalog, i to tajna. Posebno je pitanje zašto je Vlada KS odbila mogućnost da posao izvođača dobiju domaće kompanije?

„KINESKI TRETMAN“ ZA DOMAĆE OSOBLJE

Jedan od naših sagovornika tvrdi da se takođe sumnja da je odabrani kineski izvođač “preprodao” posao i u izvođenje radova uveo neke domaće firme. U ovome ide u prilog i činjenica da su tokom radova kineski radnici bili skoro pa nevidljivi.

Stručnjaci navode da kineski izvođač nisu vodili računa i o nekim tehničkim detaljima, poput onog da su u vanjske ploče sipali tečni beton, što je u ovoj gradnji nedopustivo, jer pri visokim temperaturama počinje da puca.

Domaće radnici koje su uposlile kineske kompanije bili su primorani da šute o bilo kojem problemu. Čak je domaći prevodilac zamijenjen sa prevodiocem koji je došao iz Beograda.

I Ammar Čaplja, koji se u vrijeme pandemije zarazio i koronom radeći za ovu kompaniju, također je jedan od otpuštenih radnika. Otkaz je dobio jer nije smio govoriti da mu je virus prenesen od kineskih kolega. Valter je u posjedu pisma koje je Čaplja 2022. uputio kineskim firmama koje čine konzorcij, ali i ambasadi Narodne Republike Kine u BiH. U ovom pismu on je opisao hronologiju zaraza u kompaniji u Sarajevu i način na koji je zaražen od kineskih kolega, a o čemu nije smio obavještavati domaće osoblje.

„Da ovo bude jasnije: kada je kineski član osoblja covid pozitivan, ne bismo trebali govoriti o tome. Trebalo bi reći da su prehlađeni, da su u drugom gradu, da su negativni, ili bilo koje druge dezinformacije, ali ne smijemo reći istinu i iznijeti činjenicu! Kad je lokalno osoblje covid pozitivno, svi bi to trebali znati!“, napisao je Čaplja.

Između ostalog je naveo da je u pitanju „skrivanje informacija i dezinformiranje cijelog tima o zdravstvenom stanju sunarodnjaka, te otkrivanje informacija o zdravstvenom stanju lokalnog radnika koji je također dio tima.“

Za Valter Čaplja danas kaže da su Kinezi pokušali naći način kako da mu daju otkaz.

„Međutim, zbog besprijekornog rada (profesionalni vozač), i niza ostalih usluga koje sam učinio za istu kompaniju, nisu imali osnova. Na kraju su sačekali kraj mog ugovora i na taj način me otpustili. Jedini razlog za neproduživanje ugovora je istinski bila moja prijava o dešavanjima u firmi a koja su se ticala prikrivanja dokaza o širenju zaraze covid 19“, kaže Čaplja za Valter.

Naš portal se pitanjima obratio i Uredu za borbu protiv korupciju KS, iz kojeg su istakli da su 8. jula 2022. održali satanak sa zamjenikom kantonalnog ministra, a koji je iniciran nakon što je Ured dobio prijavu vezanu za ovu rekonstrukciju. U prijavi je navedeno da ugovor nije objavljen u Registru podataka o javnim nabavkama KS. Nakon prijave, kaže se u odgovoru Ureda, Ministarstvo je naknadno objavilo podatke i javnoj nabavci, ali ne i ugovor.

Na istom julskom sastanku je dogovoreno da će „Ministarstvo dostaviti Uredu informaciju u kojem će biti obrazložen dotadašnji tok projekta, te da će objaviti osnovne elemente ugovora (zaključenog saJC China Shandong International Economic & Technical Cooperation Group Ltd and China Railway No.10 Engineering Group.) Od tada je prošlo dvije godine, Ured još uvijek nije dobio spornu informaciju.

Tako se ni nakon završenog posla ne zna sadržaj ugovora: cijena, rokovi i dr., a što su limitirali iz kineskog konzorcija koji je, sudeći po crnim listama širom svijeta, posao jedino mogao dobiti ovdje i biti plaćen novcima građana Sarajeva čija je gradonačelnica Benjamina Karić i stranačka kolegica Adnana Štete oduševljeno dočekala kraj rekonstrukcije pruge, poručujući kako „briljantni ministar Šteta pomjera granice i ukazuje na put kojim buduće generacije trebaju da idu.“

Upravo su dolazeće generacije te koje će otplaćivati Štetine štetne kredite, skrivene u tajnim ugovorima.

valterportal.ba

The post SARAJEVSKA PRUGA: Tajna ugovora s Kinezima first appeared on Gerila.info.

piše Valter portal

Centar za životnu sredinu iz Banjaluke ponio je Okružnom sudu u Trebinju tužbu protiv javnog preduzeća Elektroprivreda RS zbog tajnosti ugovora o gradnji Hidroelektrane (HE) Dabar s kineskim partnerima i skrivanja kreditnog sporazuma.

Ovo je epilog višemjesečne trakavice te odnosa predstavnika i institucija vlasti u RS prema javnosti i eko-aktivistima i udruženjima, odsnosno mještanima nevesinjskog kraja, koji opravdano strahuju od buduće akumulacije te potapanja njihovih privatnih zemljišta.

U međuvremenu su Elektroprivreda RS i Hidroelektrane na Trebišnjici (HET) podnijeli Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju zahtjev za procjenu uticaja na životnu sredinu za izgradnju HE Bileća, čime je nastavljen proces realizacije izgradnje hidroelektrana u Hercegovini u sklopu projekta Gornji Horizonti.

KINESKI RADNICI NA GRADILIŠTU

I dok se čeka da resorno ministarstvo odobri studiju uticaja na životnu sredinu kada je u pitanju gradnja HE Bileća, već pola godine – i to uveliko – traje izgradnja Hidroelektrane Dabar zbog koje su, kako smo naveli, već pale i prve tužbe jer predstavnici i institucije vlasti u RS ugovor s Kinezima, kao i kreditni sporazum – kriju. 

Podsjećamo da je realizacija ovog projekta počela 2016. te da će izgradnja koštati oko 338 miliona eura. Postavljanju kamena temeljca za HE Dabar su u junu ove godine prisustovali predstavnici vlasti u Republici Srpskoj, čelni ljudi Elektroprivrede RS i predstavnici kineske kompanije Gezuba group, kao izvođača radova.

S jedne strane svečano najavljivanje investicija i projekta „koji treba da preporodi Hercegovinu“ uz pomoć kineskih investitora, a sa druge strah i upozorenja aktivista i dijela mještana da će projekat Gornji Horizonti, u kojem sarađuju Vlada, Elektroprivreda RS i kineske kompanije, nepovratno ostvariti negativan uticaj na životnu sredinu i živote hiljada ljudi u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

Ekipa Valtera je u Hercegovini razgovarala sa eko-aktivistima i mještanima kojih se ovo i najviše tiče. Istina, iako među njima ima i onih što jedva čekaju da u procesu eksproprijacije uzmu nešto novca za zemlju koju više nema ko da obrađuje, preovladava strah i zabrinutost za dugoročnu budućnost hercegovačkih sela i ove regije općenito.

U mjestu Divin, u kojem se odvajaju putevi ka Berkovićima i Nevesinju, zatekli smo i dobro raspoložene kineske radnike. Smješteni su u staroj školi na magistralnom putu, a uz školu prave novi objekat za potrebe izgradnje HE Dabar.

Inače, zvaničnici Republike Srpske i Elektroprivrede najavili su završetak projekta koji realizuju u saradnji sa kineskim partnerom u naredne četiri godine. Ugovor je potpisan je u maju 2020., a Vlada RS dala je garanciju za 85 posto vrijednosti ugovora.

U sklopu projekta HE Dabar kompanija Integral inženjering gradi tunel kojim će voda iz rijeke Zalomka biti preusmjerena u Bilećko jezero te dalje biti korištena za potrebe HE Dabar. Međutim, uveliko su opravdane sumnje u regularnost cijelog projekta tim prije jer Hidroelektrane na Trebišnjici (HET) ne žele javnosti da daju na uvid ugovor s Kinezima kao i kreditni sporazum.

Iz Centra za životnu sredinu Banjaluka upozoravaju da nema jasnih, zvaničnih informacija o tome dokle ide akumulacija novog jezera i šta se sve potapa. Iz JP Hidroelektrane na Trebišnjici (iz sistema Elektroprivrede RS), nisu željeli da odgovore na naša pitanja u vezi s ugovorom sa Kinezima o izgradnji HE Dabar i kreditnim sporazumom, kao ni na zahtjev da nam dostave dokumente. Na pitanja o javnoj dostupnosti ugovora sa kineskim partnerom nisu odgovorili ni iz Elektroprivrede Republike Srpske.

I jednima i drugima pitanja smo poslali po odredbama Zakona o slobodi pristupa infoirmacijama.

U Elektroprivredi RS ranije su negativno odgovorili i na žalbu Centra za životnu sredinu na rješenje kojim su odbili njihov zahtjev za pristup informacijama u vezi ugovora s kineskim partnerom.

KOLIKO ĆE DALEKO IĆI AKUMULACIJA

Ono što se za sada zna jeste da će, uz ostalo, biti potopljeni dijelovi sela Zovi Do u Hercegovini. Tako za Valter pričaju mještani. Ima i onih, poput Mihajla Gutića, koji nisu nezadovoljni činjenicom da se u neposrednoj blizini sela gradi HE Dabar te što se iz rijeke Zalomke voda preusmjerava za potrebe te hidroelektrane jer smatraju da će im poslovi procvjetati (Mihajlo u selu Zovi Do vodi mali porodični restoran).

No, većina mještana ne vidi nikakvu korist za selo i cijeli kraj te ne kriju nezadovoljstvo i strah.

Od kuće Jovana Kovača vidi se mjesto gdje Integral Inženjering probija tunel kojim će biti preusmjerena voda rijeke Zalomke. Ni Jovan od projekta ne očekuje veliku korist za selo. Pojedinci, kaže, će uzeti nešto novca za zemlju koja im je višak, ali dugoročno kraj nema nikakvu šansu.

„Ovdje selo već izumire, većinom su starija domaćinstva i neki bi rado da prodaju zemlju i da je se riješe jer nemaju kome da ostave. Omladina je otišla, staračka domaćinstva su ostala, a ovo kako je počelo, po mom mišljenju dok je ova vlast, to se uraditi neće. Ovo je jedna dobra fabrika novca, i ništa drugo“, kaže Jovan Kovač za Valter.

On svjedoči da je mještanima rečeno da će akumulacija iseliti pojedine zaseoke ali da u selu svakako nema više od 200 ljudi, od čega devet đaka u osnovnoj školi. Njemu lično buduća akumulacija će potopiti petnaest dunuma zemlje. Još nije došao na red za isplatu, ne zna ni koja će biti cijena po kvadratu ekspropisane zemlje.

„Nikakve perspektive nema da oživi selo, selo bi oživjelo na poljoprivredi, a oni cijelo polje potapaju. Od čega će živjeti? Ne može selo živjeti od vode. Poljoprivreda je pala i sad i zato ljudi ovdje gledaju da unovče zemlju jer ode u korov, nema ko da radi“, nije previše optimističan Kovač.

Neka od pitanja koja muče i Kovača i druge mještane uputili smo i opštini Nevesinje, ali ni oni nisu smatrali da na njih trebaju da trebaju da odgovore.

PROBLEMI ZA BUNU, BREGAVU, NERETVU…

U banjalučkom Centru za životnu sredinu, osim što i dalje čekaju dokumentaciju u vezi sa izgradnjom HE Dabar, upozoravaju da bi čitav projekat Gornji Horizonti, koji obuhvata izgradnju tri hidroelektrane, mogao imati poguban uticaj po životnu sredinu, živote životinja i ljudi u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

Ističu da je HE Dabar jedna od najvažnijih karika u čitavom projektu Gornji Horizonti, no sama HE, kao i čitav projekat, imaće nesagledive posljedice ne samo za područje istočne Hercegovine nego i šire, posebno kraška polja istočne Hercegovine, sliv rijeke Neretve, njenu deltu, močvarna staništa, ali i na stanovništvo hercegovačkog kraja.

„Hidroelektrana Dabar, koja je u izgradnji godinama i koja je probijala mnoge rokove, je središnja elektrana u sistemu ‘Gornji Horizonti’ koji se sastoji od tri elektrane, tri tunela, dvije velike brane i nekoliko betonskih kanala dugačkih nekoliko kilometara, koje za cilj imaju prevođenje voda rijeke Zalomke ka Bilećkom jezeru a dalje u sliv Trebišnjice u Jadransko more. Čitav projekat je kontravezan i jako štetan po prirodu iz više razloga“, kaže za Valter Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu.

Navodi da je glavni problem to što se za gradnju HE Dabar planira preusmjeravanje rijeke Zalomke, koja je ponornica. A voda koja ne dospije u ponor Biograd, pojašnjava, ne dospije ni u one rijeke i izvore rijeka u koje hiljadama godina stiže složenim sistemom podzemnih tokova, kanala i kaverni. Tako se problem, uzročno-posljedično, može očekivati i na izvorima rijeka Bune, Bunice i Bregave, jer bi mogle ostati bez te količine vode, kao i sama rijeka Neretva za istu količinu, a što su pokazale neke od analiza.

U Centru za životnu sredinu smatraju kao jedan od problema i taj što su Gornji Horizonti stari jugoslovenski projekat a danas se koriste isti podaci stari 50 godina, što je apsurdo, s obzirom na klimatske promjene. Tvrde i da projekat prijeti uništenju kraških polja kao što su Nevesinjsko, Dabarsko i Fatničko.

„Danas se, za razliku od starog projekta, ne planiraju sistemi navodnjavanja, a potapaju se i plodna polja i sve se radi samo zbog proizvodnje električne energije koju RS svejedno proizvodi dovoljno“, kaže Vladimir Topić.

O uticaju koji će na Hercegovinu imati saradnja vlasti Republike Srpske sa kineskom kompanijom Gezuba group itekako razmišljaju u hercegovačkim mjestima koje se nalaze uz rijeke neretvanskog sliva.

Iz organizacije Novi Val iz Blagaja kod Mostara apeluju na sve političare da razmisle prije konačnog djelovanja. Navode da će, ukoliko bude napravljena akumulacija u Nevesinjskom polju i ukoliko budu betonirani podzemni kanali, nastati ogroman problem za cijelu Hercegovinu jer će biti ugroženaproizvodnja hrane, ali i životi ljudi.

„Prvo, javnost u Hercegovini nije svjesna potencijalnih problema. Mislim da uvijek investitori kažu da je sve divno, međutim šta ako se desi da, kao što govore informacije iz starih istraživanja, rijeka Bregava i rijeka Bunica skroz presuše ljeti? Buna ima tri kraka napajanja, pa je malo manje ugrožena. Već u posljednjih desetak godina evidentno je da su se vodostaji jako smanjili i da imamo sve manje količine kiše, što se odražava na količinu vode i u Neretvi. Postavlja se pitanje ako se preusmjetri taj dio vode kroz projekat Gornji Horizonti, a pretpostvka je da će trećina vode biti preusmjerena u druge tokove, šta onda“, upozorava Adnan Đuliman iz organizacije Novi Val iz Blagaja.

Đuliman svjedoči da mještani Metkovića, Čapljine i još nekih mjesta već u bunarima pronalaze slanu vodu koja se miješa sa slatkom pitkom vodom, a što je posljedica smanjenog dotoka slatke vode. To je već problem i bez izgradnje sistema Gornji Horizonti.

„Političari na sve to se još ne obaziru. Mislimo da je vrlo bitno da predstavnici Čapljine, Blagaja, Mostara naprave sastanak sa investitoirima i razgovaraju da vidimo šta i kako dalje. Kineske kompanije i vlast Republike Srpske, koja je sve odobrila, moraju voditi računa o cijelom projektu. Mi znamo da mnoge konvencije zabranjuju preusmjeravanje vodenih tokova i bitka za Hercegovinu neće stati na ovome“, obećava Đuliman.

Uobičajeno, ni iz Ministarstva energetike i rudarstva u Vladi RS nisu odgovorili na naša pitanja u vezi sa projektom izgradnje HE Dabar.

Ključno pitanje ostalo bez odgovora jeste zašto nije objavljen ugovor o izgradnji hidroelektrane sa kineskim partnerom, odnosno, šta se krije?

Vrijedi podsjetiti da Vlada Republike Srpske, kada su u pitanju projekti i sporazumi potpisani sa kineskim kompanijama, gotovo po pravilu odbija dati javnosti na uvid te ugovore, a što osim same netransparentnosti upućuje i na koruptivne radnje. Najočigledniji je primjer ugovora o izgradnji autoputa Banjaluka-Prijedor, koji uprkos dvije presude banjalučkog Okružnog suda Ministarstvo saobraćaja još nije objavilo.

The post TAJNI UGOVOR O GRADNJI HE DABAR: Prve tužbe zbog skrivanja sporazuma, kineski radnici uveliko na gradilištu (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Piše: transparentno ba

Uprkos prvoj presudi Okružnog suda u Banjaluci u kojoj se jasno stavlja do znanja da javnost ima pravo znati pod kojim je finansijskim uslovima dogovoren ovaj projekat, te drugoj presudi u korist TI BiH u kojoj sud opominje Ministarstvo da je „dužno da štiti i povjerenje građana u način upravljanja i trošenja javnih sredstava koja se prikupljaju od gađana“, vlast i dalje odbija objaviti uslove pod kojim je dogovoren jedan od najvažnijih infrastrukturnih projekata.

Na sve navedeno, čak je i kineski investitor pristao da se objavi dio ugovora sa određenim izuzecima, ali Ministarstvo ponovo odbija postupiti po odlukama suda i uporno krije detalje ugovora koji je 2018. godine zaključen sa kineskom kompanijom Shandong Hi-Speed International (SDHS).

Važno je napomenuti da je nakon prve presude kineska firma SDHS dala prijedlog Ministarstvu da se informacije iz ugovora razdvoje na dijelove, tako što će se Finansijski model izuzeti kao povjerljiva komercijalna informacija, a ostatak ugovora objaviti u skladu sa presudom Okružnog suda u Banjaluci.

Ministarstvo to nije prihvatilo, te je na osnovu paušalnih ocjena, a ne zakona, odlučilo da ne objavi ugovor, zbog čega je sud donio drugu presudu u kojoj navodi kako „začuđuje postupanje tuženog (Ministarstva) koji navodi da bi objavljivanje tih informacija za koje se i koncesionar složio da se objave, šteta koja bi nastala za tuženog bila veća od činjenice da javnost ima pristup informacijama.“

Na ovaj način je Ministarstvo saobraćaja i veza RS prekršilo Zakon o upravnim sporovima RS, zbog čega je TI BIH pokrenuo treći upravni spor protiv ovog organa, uz zahtjev da sud obavijesti Republičku upravnu inspekciju kako bi se pokrenuo prekršajni postupak protiv Ministarstva i odgovornog lica u Ministarstvu.

TI BIH od potpisivanja ovog ugovora insistira na objavljivanju svih bitnih elemenata ugovora o izgradnji Autoputa Banjaluka-Prijedor zbog raširenih sumnji i medijskih navoda da je ovaj posao zaključen pod štetnim uslovima za Republiku Srpsku. Pored toga, TI BiH je stava da Vlada Republike Srpske i resorno Ministarstvo, kao javni organi ne samo da moraju da poštuju sudske odluke već su u obavezi da interes javnosti, koja ima pravo znati na koji način i u kojoj mjeri će ovaj projekat koštati poreske obveznike, stave ispred privatnih interesa stranih kompanija.

The post TI BiH podnio i treću tužbu zbog skrivanja ugovora za autoput Banjaluka–Prijedor: Kineski investitor pristao da se objavi dio ugovora, vlast i to odbija first appeared on Gerila.info.

Više od pola vrijednosti ukupnog izvoza arhitektonskog kamena, odnosno mramora i granita iz BiH posljednjih pet godina odlazi u Kinu. Pokazuju to podaci Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIO BiH), prema kojima je u tom periodu iz naše zemlje u Kinu otišlo kamena u vrijednosti oko sedam miliona KM, od ukupno izvezenog ovog proizvoda vrijednog oko 12 miliona KM.

Riječ je o desetinama hiljada tona kamena čija je cijena pri izvozu dosta niža od one koju ima cijena kamena uvezenog u BiH. Glavni razlog zbog kojeg jeftino izvozimo domaći, a skupo uvozimo strani kamen jest taj što je, kako tvrde izvori portala hercegovina.info, značajan broj kamenoloma orijentisanih ka izvozu pod kontrolom kineskih kompanija.

Upitne dozvole i koncesije

”Ima kamenoloma u koje su kineske kompanije ušle tako da su koncesiju za eksploataciju određenog kamena dobile prvo neke bh. kompanije, a onda se kao vlasnik većinskog kapitala te kompanije naknadno upisala neka kineska kompanija. Ima slučajeva potpuno ilegalnog kopanja kamena iz bh. kamenoloma, što je bilo u kamenolomu na lokalitetu Vaganj kod Livna gdje je službena istraživanja u kamenolomu počela kompanija “Silit natural stone”, u vlasništvu Ilije Čečure, bliskog HDZ-u.

Čečura je kasnije preko članova porodice otvorio i kompaniju “Kik stone”. Prema saznanjima portala hercegovina.info, oni su radili s kompanijom “Ana kamen projekt” iz Hrvatske čiji su većinski vlasnici Kinezi, a koja je faktički ilegalno djelovala u BiH. Javna je tajna da su u tom kamenolomu kamen kopali kineski radnici i da su iz njega izvučene ogromne količine kamena koje su posredstvom kompanije „Ana kamen projekt“ odvezene prvo u Hrvatsku, a potom u Kinu”, priča sagovornik portala hercegovina.info koji je želio ostati anoniman.

Izvor portala hercegovina.info dalje ističe kako je upitno da li je i livanjska kompanija “Kik stone” ispunjavala uslove da dobije neophodne dozvole za kopanje kamena na lokalitetu Vaganj, ali da je ova eksploatacija vrijednog kamena omogućena zahvaljujući, kako on tvrdi, Mati Šišku, pomoćniku ministarke privrede za industriju, energetiku i rudarstvo u Vladi Herceg-bosanske županije, jer im je, kaže sagovornik portala hercegovina.info, Šiško omogućio eksploataciju kamena “po osnovu istražnog prava”.

”Mate Šiško je glavna osoba za izdavanje tih koncesija i dozvola i ako je on to “aminovao”, onda su Kinezi mogli prekopati i čitavo Livno i niko im ne bi ništa smio. Mi smo čuli da je čak i sin Mate Šiška uključen u taj posao s Kinezima i da je radio nešto za tu kompaniju “Ana kamen projekt“ iz Hrvatske. Ako se zna da je Ilija Čečura veoma blizak HDZ-u, onda je jasno kako se odvijao taj posao u korist kineske kompanije iz Hrvatske. Ovaj kamenolom u kojem su radili kineski radnici jedno vrijeme je radio punom parom, a kamen se i kopao i izvozio nekontrolisano. Najveću korist od toga imali su Kinezi jer su usprkos tome što nemaju dozvole da rudare u Livnu, naš kamen dobili bez problema”, priča izvor portala hercegovina.info s kojim su nedavno obišli i lokalitet Vaganja, ali nisu mogli pristupiti terenu koji vodi do samog kamenoloma jer je taj prostor ograđen kao privatni i nezaposlenima je zabranjen pristup.

O svim navodima sagovornika portala hercegovina.info poslali su pisani upit Mati Šišku, pomoćniku ministarke privrede u Vladi Herceg-bosanske županije, međutim odgovor još nisu dobili.

Veza između Kineza u Hrvatskoj i italijanske kompanije u BiH

Odgovore na pisane upite portal hercegovina.info čeka i od kompanija “Silit” i “Ana kamen projekt“ koje su zamolili da prokomentarišu navode o njihovoj ulozi u rudarenju kamena na lokalitetu Vaganj kod Livna.

U međuvremenu su dobili informaciju da je italijanska kompanija „New Cis Marble“ upisana kao jedan od osnivača i Čečurine tvrtke “Kik stone”, ali i kompanije “Ana kamen projekt” s većinskim kineskim kapitalom u Hrvatskoj, što ide u prilog tvrdnji sagovornika portala hercegovina.info o vezama Kineza s livanjskim kamenolomom i s Čečurom.

Uvidom u registar poslovnih subjekata i u BiH i u Hrvatskoj dobili su potvrdu ove informacije.

Takođe, u jednom od ranijih medijskih istupa, Stjepan Čečura, koji je trenutno upisan kao osnivač kompanije “Kik stone”, izjave je davao u ime kompanije “Silit”. Tako je Čečura 2017. godine na sajmu privrede u Mostaru rekao kako je “kompanija na sajmu uspostavila kontakt s kineskim privrednicima“, te najavio saradnju. Međutim, ova saradnja nikada nije postala službena.

Inače, prema podacima koje je portal hercegovina.info dobio od UIO BiH vidljivo je kako je, od dvanaestak zemalja u koje BiH izvozi kamen, Kina najveći uvoznik ovog našeg proizvoda. Međutim, iako je za svaku zemlju poželjno imati što veću stopu izvoza, u ovom slučaju, prema tvrdnjama izvora portala hercegovina.info, “nisu čista posla”, jer, kažu, puteve i način na koji Kinezi eksploatiraju naš kamen niko ne kontroliše, a posebno je upitno što je cijena izvoznog kamena višestruko niža od onog koji uvozimo.

(hercegovina.info)

The post UPITNE DOZVOLE I KONCESIJE: Kako je livanjski kamen ilegalno kopan za kinesku kompaniju sa sjedištem u Hrvatskoj first appeared on Gerila.info.

piše: infoveza

Još uvijek aktuelni ministar saobraćaja i veza u Vladi Republike Srpske Nedeljko Ćorić sumnjiči se da je unazad godinu dana u više navrata ucjenjivao predstavnike kineske kompanije “Shandong Hi-Speed International (SDHS)” u vezi sa izgradnjom auto-puta Banjaluka – Prijedor, saznaje portal Infoveza.

Vlada Srpske je još u decembru 2018. godine potpisala ugovor o koncesiji sa navedenom firmom, ali uprkos snažnom insistiranju javnosti da se taj ugovor dobije na uvid, on još uvijek nije objavljen i drži se u tajnosti.

Prema riječima upućenih u sam slučaj, vjerovatno je i sama ta činjenica doprinijela tome da se pojedinci iz vlasti diskreciono ponašaju i pokušavaju da ostvare ličnu korist za sebe.

Kako naš portal saznaje, Nedeljko Ćorić se, zajedno sa svojim saradnicima, sumnjiči za krivična djela ucjene, pogodovanje i sticanje protivpravne imovinske koristi. Ucjena se odnosila na izbor izvođača radova za auto-put Banajluka – Prijedor i izbor poslova nezavisnog nadzora radova na predmetnoj izgradnji. Ćorić je od Kineza zahtijevao da izgradnju puta vrši kompanija „Prijedorputevi a.d. Prijedor“, a da za nezavisno tijelo koje će nadgledati izgradnju bude izabrana firma „AG Institut d.o.o. Novi Sad“.

Posebno je zanimljiva činjenica da su Tužilaštvu BiH u krivičnoj prijavi podneseni i audio zapisi sa sastanaka (bilo ih je više, kako zvaničnih, tako i nezvaničnih) iz kojih se jasno mogu čuti navedene ucjene. Iako za sada nemamo zvaničnu potvrdu, pretpostavlja se da su tonske zapise sačinili predstavnici Šandonga.

Tužilaštvu BiH smo u prvoj polovini oktobra poslali zvaničan upit na osnovu kojeg smo željeli da provjerimo da li je zvanično formiran predmet protiv Ćorića. Oni su nam potvrdili da su formirali predmet, ali da je naknadno ustupljen Okružnom sudu u Bijeljini.

„Nakon ispitivanja osnovanosti zahtjeva, utvrđeno je da je isti sačinjen u skladu sa Zakonom i da je tražena informacija pod kontrolom Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Predmet koji je bio formiran u Tužilaštvu BiH protiv lica Nedeljka Ćorića ustupljen je na nadležnost Okružnom tužilaštvu Bijeljina“, navode iz Tužilaštva BiH.

Što se tiče firmi koje je, prema prijavi Ćorić protežirao, odavno je jasno da se Prijedorputevi (direktor Radenko Crnogorac) dovode u vezu sa gradskom, ali i republičkom vlasti i da je ova firma u javnosti označena kao firma bliska strukturama SNSD-a, ali o firmi AG Institut Novi Sad nema puno javnih informacija. Na njihovom zvaničnom sajtu navodi se da su oni kompanija za projektovanje, inženjering i konsalting, osnovana u maju 2011. godine u Novom Sadu. Vidljivo je da je kompanija najviše poslovala sa javnim sektorom, odnosno državom Srbijom i gradovima i opštinama u Srbiji. Međutim, indikativno je da je vlasnik kompanije Đorđe Popović porijeklom iz Zvornika, gdje je završio srednju školu, dok je fakultet upisao u Sarajevu. Popović je karijeru započeo u fabrici glinice “Birač” u Zvorniku, za koju se vezuju mnogobrojne afere.

Interesantno je da činjenica da se Ćorić sumnjiči da je učestvovao u kriminalnim radnjama vezanim za izgradnju auto-puta Banjaluka – Prijedor Vladi Republike Srpske ne predstavlja smetnju, tako da se unazad mjesec i po Ćorić pojavljuje na svim zvaničnim obilježavanjima početaka gradnje drugih puteva i auto-puteva i učestvuje u raznim pregovorima vezanim za infrastrukturne projekte.

Politikolog Velizar Antić mišljenja je da, ukoliko se zaista ispostavi kao tačno da je ministar ucjenjivao kinesku kompaniju i, na određeni način, tražio reket, kako kaže, to ne bi predstavljalo neko veliko iznenađenje.

„Jednostavno, živimo u državi sa jako slabim institucijama sa jedne strane, a sa druge strane, u partokratskom sistemu u kome je najvažnije biti član političkih partija na vlasti i sve vam je dozvoljeno. Institucije koje bi trebalo da sankcionišu ovakvo ponašanje su ili slabe i nemaju dovoljno snage da se izbore sa korupcijom, ili su i same zarobljene od strane ljudi koje su na te pozicije postavile političke partije“, tvrdi Antić i dodaje da bi se više iznenadio kada bi čuo da neki ministar ili direktor javnog preduzeća nije uzeo određeni procenat od kompanija koje angažuju ili sklapaju neki posao sa njima.

On pojašnjava i da bi, ukoliko se ispostavi da su ove optužbe istinite, pravosuđe moralo da donese jako oštre sankcije.

„Na taj način bi se poslala poruka da i visoki stranački funkcioneri mogu da dođu pod udar zakona i da nema nedodirljivih. To bi, sasvim sigurno, poslužilo kao jako dobar primjer i ostalim visoko rangiranim funkcionerima da se ne isplati baviti korupcijom i učestvovati u nedozvoljenim radnjama. Sa druge strane, ukoliko i ovaj slučaj završi u ladicama pravosudnih institucija i dođe do nivoa zastare ili razvlačenja nadležnosti od jednog do drugog tužilaštva i od jednog do drugog suda, bojim se da će se poslati jako loša poruka građanima da se isplati ponašanje mimo zakona, jer nećete snositi nikakvu odgovornost“, kategoričan je Antić koji se pita i kako je čovjek sa ovakvim optužbama i dalje u Vladi.

„Prvo pitanje koje se nameće je to da li su u vladajućoj koaliciji uopšte upoznati sa ovim slučajem, jer postoji mogućnost da i ne znaju da je ministar pod ovako velikom i teškom sumnjom i da se vodi postupak protiv njega. U tom slučaju se može govoriti o neobaviještenosti članova vladajuće koalicije. Međutim, ukoliko u Vladi RS znaju za ovaj slučaj i nisu se povodom njega oglasili, onda oni na određeni način pružaju podršku ministru Ćoriću i stoje iza njega“, zaključuje Antić.

Prema nezvaničnim informacijama i dokazima koji su u posjedu našeg portala, vidljivo je da su i Ministarstvo saobraćaja i veza, kao i sama Vlada Republike Srpske, upoznati o procesu koji se vodi protiv Ćorića.

Upite za komentar smo poslali i ministru Ćoriću i Autoputevima RS, dok smo Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini i Okružni sud u Bijeljini pitali u kojoj fazi se nalazi pomenuti predmet koji se vodi protiv Ćorića. Svi su odlučili da ćute.

Podsjećamo, cijena izgradnje auto-puta Banjaluka – Prijedor iznosi 300 miliona evra, a ugovori koji su potpisani između institucija RS i kineske kompanije su i dalje tajni.

The post Infoveza: Ministar Ćorić ucjenjivao kinesku kompaniju koja gradi autoput Banjaluka – Prijedor?! first appeared on Gerila.info.

Ovo je za portal CAPITAL potvrđeno iz više izvora koji su naveli da je u pripremi otvaranje brente na kojoj će se raditi prvi prorez, kako bi trupac, koji to u dokumentima više nije, našao put u jednom od brodova koji ih voze prema Kini.

“Pilana je kupljena na području Pelagićeva. U ovoj pilani, koliko znam, planira se minimalno zasjecanje trupca čime bi se samo za nijansu promijenilo stanje iz oblovine u proizvod koji je prošao jednu fazu obrade. On se kao takav u BiH više ne deklariše kao oblovina i može da ide u inostranstvo”, kaže on.

Naš izvor kaže da je Kina i bez toga svojim interesovanjem za naše drvo unijela poremećaj na tržište. Priča da Kinezi jesu bili zainteresovani i kupovali trupce za značajno više sume novca nego što je je bila njihova tržišna cijena.

Izazvali pometnju

“Kinezi su kod nas napravili pometnju jer su novcem pokrili cijene i platili i više od toga, čime su izazvali nekontrolisanu sječu, zbog koje nama nije ostajalo dovoljno sirovine za upotrebu. Inače je u javnim šumama malo hrasta, najviše ga ima u privatnom vlasništvu. Zato nam je zabrana dobro došla, ali vidim da su našli način da nastave izvoz kako bi izbjegli zabranu”, rekao je on.

Realno, ovdje nema nikakve jasne nezakonitosti, kaže naš drugi izvor. Svako ko se bavi tim biznisom i ima novac, ima pravo da dođe kod nas i kupi pilanu, da kupuje trupce, obrađuje ih i izvozi proizvode i poluproizvode. Sasvim druga stvar je što se tako narušava status domaćih privrednika, koji  je trebalo da bude zaštićen zabranom izvoza oblovine.

“Dolaze ljudi sa strane i kupuju firme i ulaze na firme i kupuju privatno trupce. Nije  nelegalno, ali nas ugrožava. Mi kao drvna industrija nemamo ni polovinu sirovine, a ono što ima izvozi se nemilosrdno. Ako od tih trupaca naprave dasku, ne rade ništa nezakonito, ali ako im to služi da bi zaobišli pravila, onda smo opet mi u problemima”, kaže naš izvor.

Načelnik opštine Pelagićevo Slavko Tešić potvrdio je za CAPITAL da je jedno kinesko preduzeće kupilo postrojenja bivšeg stovarišta “Jursik”.

“Bivše stovarište građevinskog materijala “Jursik” je prodato kineskom preduzeću, ali, koliko sam upoznat, još nisu počeli sa radom. Kupili su hale, a govorili su mi da im je zabrana pomutila planove i da im je dio hale bio na tuđoj zemlji, pa su kasnili sa radovima dok su rješavali taj problem”, objasnio je Tešić.

Kaže da ne zna kako se zove kupac i da je komunicirao sa čovjekom koji se zvao Pim, jer je taj jedini znao srpski.

“Sa njim sam razgovarao jednom. Kupili su privatno preduzeće u vlasništvu nekoga iz Bijeljine. Rekli su mi da će tražiti radnike i da će im trebati njih 20, ali čuo bih da je počelo sa radom”, rekao je Tešić.

Ogromne subvencije za oblovinu

Država Kina svojim državljanima daje ogromne podsticaje za uvoz oblovine što su Kinezi prethodno koristili i sa torbama punim keša dolazili u BiH, gdje su otkupljivali trupce po daleko višim cijenama, koje su potom u kontejnerima izvozili u svoju zemlju.

Ovo se dešavalo prije nego što će se vlasti u BiH probuditi iz zimskog sna i zabraniti izvoz trupaca i peleta u inostranstvo 15. juna ove godine, nakon što su više mjeseci glasali protiv ove mjere zaštite.

Trupci su do tada preko Luke Brčko, u koju su ih dovozili kamionima, prepakivani u kontejnere, te brodovima plovili prema Kini.

Najviše je otkupljivan hrast u privatnom vlasništvu za koje su Kinezi plaćali od 600 do 900 maraka po kubiku, dok je prosječna cijena hrasta koju „Šume Srpske“ naplaćuju oko 230 maraka po kubiku.

Zbog toga je povećana i nelegalna sječa, jer su mnogi pokušavali da iskoriste ogromnu potražnju i potpunu nezainteresovanost države da stane u zaštitu svojih proizvođača.

Takođe, drvoprerađivači su tada tvrdili da je vrlo živa i preprodaja trupaca koje „Šume Srpske“ prodaju firmama, a koja je ugovorima zabranjena.

Kinezi izvlače sirovine iz BiH – Masovno kupuju hiljade kubika trupaca (FOTO, VIDEO)

CAPITAL: A. Pisarević

The post Kinezi zaobišli zabranu izvoza trupaca kupujući pilane u Srpskoj first appeared on Gerila.info.

Pogotovo prvi sastanak koji je stidljivo najavljen preko novinske agencije SRNA, jer je na noge Miloradu Dodiku, srpskom članu Predsjedništva BiH, došla delegacija preduzeća “China Shandong International Economic and Technical Corporation Group”, ista ona koja uskoro treba da počne sa izgadnjom famoznog autoputa Banjaluka-Prijedor i čiji detalji ugovora su i dalje tajna za javnost.

Ugovor o koncesiji za gradnju autoputa Banjaluka-Prijedor potpisan je 13. decembra 2018. godine sa kompanijom “SDHS-CSI BH’, koja je u Banjaluci registrovana kao predstavništvo ove kineske firme. Planirani autoput će biti dužine oko 42 kilometra, a planirana vrijednost gradnje je 297 miliona evra. Od potpisivanja koncesije, kineska kompanija tri puta nije ispoštovala rokove da se izradi studija izvodljivosti, kao i završi procjena uticaja na životnu sredinu, te pribave lokacijske uslove. Plan je da kineska kompanija autoput gradi pet godina, a poslije bi putarinu naplaćivala narednih 30 godina.

“Dogovoreno je da ukoliko bude mnogo manji broj vozila, da ćemo mi iz budžeta mjesečno davati novac građana Republike Srpske investitoru do kraja trajanja koncesije. To je neekonomično i neopravdano”, komentarisao je ranije Siniša Vukelić, urednik poslovnog portala Capital koji je u više navrata objavljivao detalje o ugovoru.

Istina, u pitanju je delegacija koja je iz beogradskog ogranka ove firme koja je na sastanak sa Dodikom došla da priča o proširenju saradnje sa Republikom Srpskom. I dalje, o čemu smo već pisali, nije jasno kako Dodik može da predstavlja Srpsku kada je član Predsjedništva BiH.

Dodik je rekao da je Republika Srpska otvorena za saradnju sa ovom kompanijom s ciljem razvoja infrastrukture i podsjetio na dosadašnju uspješnu saradnju sa kineskim firmama, saopšteno je šturo iz Kabineta člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika.

Drugi sastanak održao je Radovan Višković sa delegacijom italijanske PMP grupacije, koja je vlasnik kompanije “PMP Jelšingrad” iz Gradiške. Predstavnici ove kompanije iskazali su interesovanje za nova investiranja u Srpskoj u oblasti metalurške proizvodnje. Novinara isto, ni na vidiku. Samo saopštenje nakon sastanka. To je iz kabineta predsjednika Vlade Srpske u posljednje vrijeme postala i praksa.

Višković je rekao da će Vlada pružiti punu podršku ovoj kompaniji u realizaciji planiranih poslovnih projekata, saopšteno je (opet šturo) iz Biroa Vlade za odnose s javnošću.

Premijer Srpske upoznao je goste iz Italije sa mogućnošću ostvarivanja podsticaja za investiranje u Republici Srpskoj i aktivnostima Vlade na kontinuiranom smanjenju poreskih i neporeskih davanja i unapređenju poslovnog ambijenta. Italijansku delegaciju na sastanku u Banjaluci predvodio je predsjednik i vlasnik Grupacije Luiđino Poco.

Postavlja se pitanje kako predstavnici Srpske, kao i BiH (poput Dodika) mogu jednostavno isključiti javnost iz sastanaka, planova, dogovora gdje se dogovaraju investicije koji ove građane mogu koštati miliona i miliona maraka, a mogu im, ruku na srce, donijeti i boljitak. Ipak, svejedno nije jasno otkud ova praksa da Dodika, Viškovića i ostale možete pitati šta god hoćete u vezi sa Inckom, Šmitom, povratu nadležnosti, a da pri tome nemate ni priliku da im postavite ikakvo smisleno pitanje poslije sastanaka gdje se kroji ekonomska slika Srpske narednih decenija i decenija.

GERILA.info

The post Dolaze i prolaze delegacije, samo pres konferencija nakon njih nema first appeared on Gerila.info.