Transparency International u Bosni i Hercegovini (TI BiH) je dobio upravni spor protiv Agencije za bankarstvo FBiH (Agencija) koja je odbila dostaviti informacije o platama svojih zaposlenika. Prije više od tri godine, TI BIH je zahtijevao od Agencije spisak svih zaposlenih lica sa iznosima njihovih plata i pripadajućih naknada. Mediji su u to vrijeme pisali da je Agencija najpoželjnije mjesto za zapošljavanje rodbine političara, da je prosječna plata zaposlenih u 2016. godini bila 3.170 KM, a da je najviša plata bila nešto manja od devet hiljada maraka. Poređenja radi, u istoj godini prosječna neto plata u FBiH je bila 838 KM. Revizori su tada upozorili da su plate u Agenciji neprimjereno visoke u odnosu na druge federalne institucije, da se vrši zapošljavanje bez konkursa i da se daju neopravdano visoke stimulacije radnicima.

Agencija je informacije o platama svojih zaposlenih odbila dostaviti i građanima i medijima, ističući da one ne predstavljaju javni interes, pa i da je to udar na nezavisnost Agencije. U odgovoru na žalbu TI BiH, Agencija je isticala da je samofinansirajuća i neprofitabilna institucija, i da se ne finansiraju iz javnih sredstava. Uz pozivanje na zaštitu ličnih podataka, isticali su da njihovi zaposlenici nisu državni službenici, da zato ne postoji javni interes da se znaju njihova imena ili iznosi njihovih primanja, kao i da oni nisu dužni da primjenjuju Zakon o slobodi pristupa informacijama.

Kantonalni sud u Sarajevu je u presudi zaključio da Agencija za bankarstvo jeste javni organ u smislu Zakona o slobodi pristupa informacijama. Sud podsjeća da su sve informacije u posjedu javnih organa javno dobro i da ukoliko se odbija pristup traženoj informaciji mora se sprovesti test javnog interesa, i odvagati svaka šteta ili korist koja nastaje objavom informacija. U konkretnom slučaju, sud smatra da Agencija nije dala niti jedan razlog zbog kojih se informacije o platama ne bi smjele objaviti čime nisu dokazali nepostojanje javnog interesa. Nije dovoljno samo navesti da se primjenjuje izuzetak kod zaštite ličnih podataka, već se moraju odvagati sve okolnosti i dati razlozi za primjenu izuzetka. Sud je iz svih ovih razloga vratio stvar na ponovno odlučivanje.

TI BiH podsjeća da su revizori još prije tri godine upozorili da Agencija za bankarstvo FBiH mora osigurati veću transparentnost u radu, da su se u javnosti pojavile sumnje u partijsko zapošljavanje, kao i revizorski nalazi o neprimjereno visokim platama i naknadama. To sve zajedno opravdava javni interes za većom transparentnošću organa koji je regulator bankarskog sektora. TI BiH poziva Agenciju za bankarstvo FBiH da objavi informacije o zaposlenima, njihovim platama i pripadajućim naknadama, te da napravi iskorak prema proaktivnoj transparentnosti objavljujući sve informacije na svojoj web stranici. Upravni spor koji je TI BiH dobio značajan je jer je sud nedvosmisleno potvrdio da su i regulatorni organi koji se finansiraju iz sopstvenih izvora javni organi koji moraju primjenjivati Zakon o slobodi pristupa informacijama i polagati račune javnosti, ako su im data javna ovlašćenja.

[pdf-embedder url=”https://www.gerila.info/wp-content/uploads/2020/11/Presuda_Agencija-za-bank-FBiH.pdf”]

The post Značajna presuda u korist TI BiH – Agencija za bankarstvo FBiH jeste javni organ i nije dokazala zašto se ne bi smjele objaviti plate njenih zaposlenika first appeared on Gerila.info.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Tužilac Džemal Karić dolazi na Kantonalni sud u Sarajevu na ročište u vezi sa sudskim predmetom „Pravda“. Umjesto na stolicu za tužioca, on sjeda među optužene. Sud ga tereti za zloupotrebu položaja i organizovani kriminal.

Optužen je da je radio prema nalogu Alije Delimustafića, biznismena i ratnog ministra unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine (BiH) u predmetima koji su vođeni protiv Delimustafićeve braće Envera, Mirsada i Hajrudina.

Karić je u jednom predmetu odbrani optuženih davao pravne savjete dok je u dva krivična predmeta pomogao da braća Delimustafić izbjegnu višegodišnje zatvorske kazne, a njihove firme zadrže milionsku korist stečenu krivičnim djelom, pokazuje dokumentacija u posjedu Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).

Zajedno sa advokatom Emirom Karačom i vještakom Abidom Hodžićem Karić je pomogao da dođe do obnove pravosnažno okončanih krivičnih postupaka u kojim su braća Delimustafić osuđena, a u ponovljenim postupcima odustao je od njihovog krivičnog gonjenja.

Tokom istrage rekao je da mu je Delimustafić za tu uslugu dao 5.000 maraka.

Čašćenje u „Yugi 45“

Mirsad i Enver Delimustafić su pravosnažno osuđeni 2004. godine zbog zloupotrebe položaja. Mirsad je dobio devet, a Enver tri i po godine zatvora jer su kao suvlasnici i direktori „BH banke“ i firme „Cenex“ oštetili klijente Banke za oko pola miliona maraka. Štetu za klijente je utvrdio vještak finansijske struke Abid Hodžić čiji je nalaz pomogao u donošenju osuđujuće presude.

Uprkos pravosnažnoj presudi braća Delimustafić nisu otišla u zatvor. Njihovi advokati, među kojima je i Emir Karača, poveli su pravnu bitku, tražeći da se ovaj sudski postupak ponovi. Ova zakonska mjera je moguća ako se pojave nove činjenice koje bi mogle uticati na ishod sudskog postupka.

S ozbirom da je Mirsadu suđeno u odsutnosti, Kantonalni sud je 2010. godine dao odobrenje da se u njegovom slučaju sudski postupak ponovi, dok je za Envera procedura išla sporije. Čekalo se izjašnjenje Kantonalnog tužilaštva iz Sarajeva. Predmet je zadužio kantonalni tužilac Džemal Karić, koji se ubrzo nakon toga upoznao sa Alijom Delimustafićem.

Karić je u iskazu datom u istrazi u vezi sa predmetom „Pravda“ rekao da ga je Delimustafić zamolio za pomoć i obećao ga „počastiti“ ako to učini.

Dok je tužilac Džemal Karić radio na predmetima koji su se ticali braće Delimustafić, drugi predmeti su čekali u njegovoj ladici. Od aprila 2005. do 2015. godine u 15 predmeta, kojima je bio zadužen, nije poduzimao ništa pa su oni poslije okončani ili neprovođenjem, ili obustavom istrage. Zbog toga je Disciplinska komisija Visokog sudskog i tužilačkog vijeća u septembru 2017. godine izrekla Kariću kaznu smanjenja plaće za 20 posto tokom jedne godine.

„Rekao sam mu da ću pregledati predmet i ako ja budem smatrao da ima elemente za ponavljanje postupka, da ću dati svoju suglasnost i na tome se završilo“, rekao je Karić istražiocima.

U septembru 2011. godine je obavijestio Sud da se zahtjevu za ponavljanje postupka može udovoljiti, uz obrazloženje da dokumentacija upućuje da Enver nije odgovoran za krivično djelo. Nakon toga je Sud donio rješenje i sudski postupak protiv Mirsada i Envera krenuo je ispočetka. Karić je o tome obavijestio Delimustafića.

“Alija mi je rekao da je zadovoljan i rekao ‘ovo si zaslužio’ i tom prilikom mi je dao u jednom zamotuljku papira 2.000 KM“, priznao je Karić istražiocima, dodavši da Delimustafiću nije rekao da bi moglo doći do pozitivnog ishoda u ponovljenom postupku.

Ipak, to se dogodilo. Karić je u septembru 2012. godine odustao od krivičnog gonjenja Envera, a u martu 2013. i od krivičnog gonjenja Mirsada Delimustafića. Sudu je obrazložio da se na to odlučio na osnovu do tada izvedenih dokaza i saslušanja.

U ponovljenom postupku je svjedočio i finansijski vještak Abid Hodžić koji je ovaj put rekao da klijentima „BH banke“ nije nanesena šteta. Na osnovu odluke tužioca Karića Sud je donio rješenje o obustavi postupka. Tako su braća Delimustafić izbjegla zatvorsku kaznu.

Neki od oštećenih klijenata zatražili su povrat svog novca od „BH banke“ koja je u stečaju. Isplata je neizvjesna jer novaca nema, a vlasništvo nad imovinom Banke nije utvrđeno.

Nakon obustave postupka Delimustafić je pozvao Karića da se ponovo sastanu.

„Možda smo čak u njegovom autu sjedili zajedno, neki njegov ‘Yugo 45’ narandžaste ili crvene boje“, opisao je Karić istražiocima susret do kojeg je došlo u blizini njegovog stana u Sarajevu.

Kaže da je tom prilikom Delimustafić bio vidno zadovoljan: „Ja sam prokomentarisao da se to tako završilo na osnovu dokaza, da nisam ništa protivzakonito uradio, a onda je meni Alija dao 3.000 KM na kafu da me počasti“.

Iskaz o ovim dešavanjima Karić je dao tokom istrage u predmetu „Pravda“ koji je vođen protiv Delimustafića i drugih osoba među kojima su sudije, advokati, notari i državni službenici, umiješani u krađu tuđih nekretina putem fingiranih ostavinskih postupaka.

Karić je obuhvaćen istragom nakon što je slučajno snimljen njegov telefonski razgovor sa Delimustafićem. Uhapšen je krajem 2016. godine i proveo je u pritvoru četiri mjeseca. Optužnica je podignuta sljedeće godine.

Karić se brani sa slobode, pod suspenzijom je i ograničeno mu je kretanje. On, Delimustafići i Karača nisu htjeli razgovarati sa novinarima CIN-a.

Kad se ruke slože

Sudska dokumentacija pokazuje da je sličnu sudbinu doživio i pravosnažno okončan predmet iz decembra 2005. godine. Tada su na Vrhovnom sudu Federacije BiH osuđeni na 35 mjeseci zatvora zbog prevare Enver i Hajrudin Delimustafić .

Njih dvojica su kao vlasnici firmi „Cenex“ i „Centralexport“ na osnovu lažnih podataka uzeli od „Hipotekarne banke“, u kojoj su bili suvlasnici, kredite u vrijednosti oko milion KM i nikada ih nisu vratili. I u ovom slučaju za donošenje osuđujuće presude pomoglo je Hodžićevo vještačenje.

Kao i u prethodnom predmetu, advokat Karača je inicirao ponavljanje krivičnog postupka, a vještak Hodžić je načinio novi nalaz na zahtjev odbrane. U novom nalazu vještak je naveo da braća nisu dovela Banku u zabludu i da su novac vratila u Banku kao suvlasnički udio.

Zahtjev za ponavljanje postupka sa novim nalazom vještaka upućen je 2009. godine. Kantonalni sud u Sarajevu je zatražio mišljenje Tužilaštva i predmet je zadužio tužilac Karić.

On je istražiocima rekao da u to vrijeme Aliju Delimustafića nije ni poznavao. Rekao je da ga je zamolio Kemo Čolak, sada pokojni prijatelj i tadašnji vlasnik građevinske firme „Čolak tex“, da pogleda taj predmet kako bi ubrzao naplatu dugovanja od Delimustafića s kojim je bio u poslovnom odnosu.

U aprilu 2009. godine Karić je dao zeleno svjetlo da se krivični postupak ponovi, što je Sudsko vijeće Kantonalnog suda prihvatilo. Ročište za ponovljeni postupak je bilo zakazano, ali do njega nije došlo jer je tužilac Karić poslao dopis Sudu da odustaje od krivičnog gonjenja optužene braće. U obrazloženju je naveo da je došlo do zastare. Međutim, u optužnici protiv Karića je navedeno da bi zastara nastupila tek godinu dana kasnije.

Igor Todorović, sudija koji je zadužio predmet, rekao je za CIN da optužene Hajrudina i Envera nije ni vidio te da je na osnovu Karićevog dopisa donio rješenje o obustavi postupka. „Sud nema mogućnost da nastavi dalje postupak sam“, rekao je sudija Todorović.

Usluga za uslugu

Iz iskaza koji je Karić dao istražiocima vidljivo je da je sa Delimustafićem nastavio druženje i poslije ovih predmeta. On je bio prva osoba koju je 2013. godine pozvao kada mu je supruga pala sa šljive na porodičnom imanju u Višegradu i povrijedila kičmu. Tražio je pomoć u vezi sa organizacijom prevoza do hitne pomoći.

Alija Delimustafić je tokom rata u BiH bio ministar unutrašnjih poslova. Osuđen je 2003. na četiri godine zatvora zbog organizacije otmice Kasema Bjelavca 1996. godine u Minhenu. Dobio je četiri godine zatvora, a odslužio je oko tri. Krajem jula 2005. godine tadašnji predsjednik FBiH Niko Lozančić dao mu je pomilovanje, oslobodivši ga neizdržanog dijela zatvorske kazne. U proljeće 2013. Živko Budimir mu je dao drugo pomilovanje – brisanje sudske presude. Delimustafić je zajedno sa braćom bio ili je suvlasnik najmanje sedam firmi: „Cenex Group“, „Ex Line Group“, „Centralexport“, „Cenex Inženjering“, „Cenex“, „Exline“ i „MinasCo“. Rješenjem Kantonalnog suda ovim firmama je zabranjeno obavljanje djelatnosti radi krivičnog predmeta „Pravda“. Zabranu je iniciralo Tužilaštvo, uz obrazloženje da se radi o fiktivnim pravnim licima koja su služila za krivična djela.

Delimustafića je zvao i tokom liječenja supruge. „Nisam znao kome da se obratim i odlučio sam da se obratim Aliji Delimustafiću da vidim da li on ima nekoga da mi pomogne,“ ispričao je Karić . Delimustafić mu je, navodno, sredinom 2016. godine „sredio termin“ kod ljekara. Petnaest dana poslije usluga je stigla na naplatu.

Delimustafić je od Karića zatražio da pogleda sudsku dokumentaciju iz krivičnog predmeta koji se i danas vodi protiv brata Envera. Riječ je o starom predmetu iz 2001. godine u kojem se Enveru stavljaju na teret malverzacije prilikom podizanja kredita od „BH banke“ i uvoza šećera preko firmi „Cenex“ i „Frutex“.

Tužilac je dokumente pogledao, a potom sa advokatom Karačom i Delimustafićem napravio plan na šta se odbrana treba fokusirati i koje svjedoke treba dodatno ispitati. Karić je pripremio i pitanja koja je trebalo postaviti Hodžiću koji je vještačio i u ovom predmetu.

„Alija je rekao da bi to trebalo staviti na papir i da ima rok do kada se ta pitanja moraju dostaviti Sudu. Ja sam odmah otišao u obližnji internet-centar, a Alija mi je dao jedan USB na kojem sam trebao otkucati i snimiti ta pitanja, što sam ja i učinio u tom internet-centru, a potom mu USB stik vratio i tu smo se rastali“, priznao je Karić.

Delimustafić je pitanja proslijedio Karači koji je također o tome dao iskaz tokom istrage. „U tom momentu ja sam već bio svjestan. Pretpostavljam da je Alija ili Džemo Karić, tužilac, da su već imali kontakte i sa vještakom Abidom Hodžićem“, rekao je Karača istražiocima.

Prema iskazu vještaka Hodžića, pitanja su mu predali Delimustafić i Karača u blizini njegovog stana: „Alija je otvorio prozor te nakon što smo se pozdravili, isti mi je dao list papira i rekao mi: ‘Evo ti pitanja koja će ti advokati postaviti na raspravi’. Ja sam papir preuzeo“.

Objasnio je da su na tom listu papira bili i odgovori u okviru kojih bi se trebao kretati tokom izlaganja. Hodžić kaže da tom prilikom nije uzeo nikakav novac kao protuuslugu, ali da mu je otprilike mjesec dana prije davanja iskaza na Sudu Delimustafić „donio korpu sa voćem i povrćem i dao mi 500 eura, kako je rekao, da mi se nađe za moju suprugu za koju je znao već dugo vremena da je bolesna, da imam za lijekove“.

Hodžić je u razgovoru za CIN rekao da mu je tužilac iznudio priznanje i da iskaz koji je dao nije istinit. Kaže da na sporna pitanja nikada nije odgovarao u sudskom postupku. „Ja sam to pocijepao i bacio“, tvrdi Hodžić i kaže da Delimustafića poznaje samo iz medija.

Delimustafić, Hodžić, Karača i Karić su uhapšeni krajem 2016. godine i sredinom 2017. u policijskoj akciji „Pravda“.

Nakon provedene istrage protiv njih i još 45 osoba i firmi podignute su optužnice. Njih šestero je do sada osuđeno po sporazumu o priznanju krivice dok ostali čekaju na sudski postupak.

U Karićevom sefu je prilikom hapšenja pronađeno oko 350.000 KM gotovine koju je on tokom istrage pravdao kao porodičnu ušteđevinu. Kada su ga istražioci upitali da li je tu i novac koji mu je dao Delimustafić, rekao je:

„Ja ostavljam mogućnost da sam nešto od tih para ostavio u sef, a nešto potrošio za tekuće potrebe, a možda sam nešto dao svojoj majci i sestri koje su živjele same na Bistriku, a trudio sam se da mi žena ne zna da ja taj novac dajem ili da na bilo koji način pomažem sestri i majci“.

The post Tužilac za počastiti first appeared on Gerila.info.

Odlučujući prema tužbi Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), Kantonalni sud u Sarajevu je presudio da Razvojna banka Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) nije postupila na pravilan i zakonit način kada je prije četiri godine odbila dostaviti informacije u vezi sa: iznosima kredita, njihovom namjenom i drugim uslovima za 25 firmi.

Banka je tada kao razlog odbijanja navela da je u 100%-tnom vlasništvu Vlade FBiH i da nije organ uprave ni budžetski potrošač pa bi davanje podataka o kreditima značilo otkrivanje poslovne tajne i kršenje zakona.

Sud se na ove argumente osvrnuo objašnjenjem da Banka mora poštovati i Zakon o slobodi pristupa informacijama (ZOSPI) FBiH baš zato što je u vlasništvu Vlade FBiH. To znači da će Banka ubuduće dostavljati informacije medijima, a u suprotnom će morati dokazati da postoje osnovani razlozi za odbijanje, kako je to i određeno u ZOSPI-u.

Ovo je jedanaesti put da sudovi u BiH donose odluke u korist CIN-a prema tužbama za nedostavljanje podataka i ograničavanje slobode pristupa informacijama.

Zahvaljujući državnom i entitetskim zakonima o slobodi pristupa informacijama, novinari CIN-a svake godine prikupljaju informacije na osnovu kojih dokazuju zloupotrebu javnih sredstava, a dokazane istraživačke priče su osnov za izmjene propisa i pokretanje brojnih istraga i optužnica. Uz to, CIN redovno informiše građane o načinima potrošnje javnog novca u koje spada i dodjela kredita razvojnih banaka te poslovanje institucija i privatnih preduzeća. Institucije, s druge strane, godinama nedosljedno primjenjuju zakone i dok jedne pružaju sve informacije, druge nalaze različite razloge da ih ne dostave.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

The post Bankari izgubili od Novinara: CIN dobio tužbu protiv Razvojne banke FBiH! first appeared on Gerila.info.