Ukoliko krenete putem od naselja Tilava, u opštini Istočno Novo Sarajevo, prema Kleku i dalje ka Jahorini, tu, u srcu prirode, dočekaće vas velike kamene iskopine. Ono što liči na kamenolom godinama postoji na ovom mjestu. Vremenom, iskopine su postajale dublje, a kamena, pa i šume, je sve manje.

Ovaj prostor nije ograđen, niti postoje bilo kakve naznake da je riječ o zakonskoj eksploataciji sirovine.

Većina mještana sa kojim smo razgovarali potvrdili je da je kamenolom aktivan, da mašine rade, kamioni voze, ali ko radi, po čijem nalogu i da li ima dozvole, ne znaju.

“Ovo što rade u kamenolomu je zločin. Toliki su oblaci prašine da je jezivo”, samo je jedna od poruka koje smo dobijali od naših sugrađana.

I naši novinari mjesecima su pratili stanje na terenu. Na licu mjesta zaticali smo građevinske mašine. Na njima je stajala oznaka firme “ISKOP” Istočno Novo Sarajevo.

Jasno je bilo da su iskopavanja u toku. Međutim, na području ove opštine ne postoji nijedna izdata koncesija za ekspolataciju kamena. Pomenuta ima dozvolu samo za detaljna geološka istraživanja. Potvrdili su ovo za SPIN info iz Ministarstva energetike i rudarstva Republike Srpske.

“ Po okončanju geoloških istraživanja steći će se uslovi za eventualno pokretanje postupka za dodjelu koncesije”, kažu iz Ministarstva.

No, šta to u znači u praksi. To znači da nije dozvoljeno vršiti komercijalnu eksploataciju ležišta, odnosno prodavati kamen. Dozvoljeno je samo uzimanje ograničenih količina mineralne sirovine zbog ispitivanja kvaliteta i tehnoloških svojstava. Prema gruboj procjeni, za istraživanja bi u ovom slučaju  bilo dovoljno oko dvadesetak kamiona sirovine. Nakon geoloških istraživanja slijedi izrada elaborata i studije, odnosno prikupljanje dozvola koje su uslov za podnošenje zahtjeva za koncesiju. Zemljište na kojem je kamenolom u vlasništvu je Republike Srpske.

U pitanju je šuma, pete klase. Vlasnik firme tvrdi da je sve legalno. Od vlasnika firme “ISKOP” Petra Maunage nismo dobili jasne odgovore o radovima njegove firme na kamenolomu u Kleku. Tvrdi da je sve legalno, da se na kamenolomu samo melje pijesak.  Maunaga dodaje da čekaju koncesiju, te da su nas iz ministarstva pogrešno obavijestili.

SPIN Info: “Vi tvrdite da je legalno?”

ISKOP: “Sve je legalno, ja tvrdim”.

SPIN Info: “ Kada ste dobili odobrenje za prva geološka istraživanja?” 

ISKOP: “ Prije šest mjeseci, ja mislim”.

SPIN info: “Ima više tom kamenolomu…”

ISKOP: “Ne znam ja šta ima više, bilo je njih  koji su uzimali materijal i to… šta ja znam”.

SPIN Info: “ Zanima me na osnovu čega vršite tu eksploataciju?”

ISKOP: “Pa eto, na osnovu toga. Nazovi ministarstvo i sve će ti oni objasniti. Ajde zdravo.”

Za svaki projekat nadležno ministarstvo određuje istražni rok koji je definisan rješenjem o odobrenju istraživanja. Taj rok može biti produžen ukoliko nosilac istraživanja ispuni zakonom propisane uslove.

U praksi to znači da istraživanja na jednom lokalitetu mogu trajati više godina. Istovremeno, zakon predviđa mogućnost ukidanja odobrenja prije isteka roka ukoliko se radovi ne izvode u skladu sa odobrenim projektom ili zakonskim obavezama. Za postojanje kamenoloma u Kleku skoro svi građani Istočnog Sarajeva znaju, godinama. Pričaju, ali ne javno.

Berbić: Utvrditi da li se radovi izvode u skladu sa propisima o zaštiti životne sredine

Iskustva sa terena i brojni slučajevi na koje ukazuju građani, aktivisti i dio stručne javnosti sugerišu da se sve češće dešavaju situacije u kojim se dozvole za detaljna geološka istraživanja zloupotrebljavaju u svrhu komercijalne eksploatacije sirovina.

“Posebno je prostor za moguće zloupotrebe otvoren nakon izmjena i dopuna Zakona o geološkim istraživanjima Republike Srpske, kojima su značajno povećane količine mineralne sirovine koje se mogu izuzimati tokom istraživanja. Još prilikom usvajanja tih izmjena upozoravano je da bi takva rješenja mogla omogućiti faktičku eksploataciju pod okriljem istražnih radova, bez prolaska kroz proceduru dodjele koncesije i svih pratećih kontrolnih mehanizama”, kaže za SPIN info Azra Berbić, aktivistkinja Fondacije “ACT”.

Dodaje i to da, nakon izmjena zakona, tokom istraživanja moguće je izuzeti do 2.000 tona metaličnih mineralnih sirovina i do 500 tona nemetaličnih mineralnih sirovina što predstavlja značajno povećanje u odnosu na ranija zakonska rješenja.

“ Upravo zbog toga dio stručne javnosti upozorava da se pod okriljem istraživanja mogu izuzimati znatne količine mineralne sirovine prije nego što se pokrene formalni postupak za dobijanje dozvole za eksploataciju i koncesije”, navodi Berbić.

Od jednog od starosjedilaca naselja Klek saznali smo da se na oko 700 m vazdušne linije nalazi i izvor Tilave. Prema riječima Berbić, riječ je o dodatnom razlogu za zabrinutost. Smatra da bi nadležne institucije trebale utvrditi da li postoje rizici po vodna dobra i da li se svi radovi izvode u skladu sa propisanim uslovima zaštite životne sredine.

“U konačnici, odgovorno upravljanje prirodnim resursima podrazumijeva da javni interes, zaštita životne sredine i poštovanje zakona budu ispred pojedinačnih ekonomskih interesa”, zaključuje Berbić.

Poslovi i nagrade, kamenolom i Dečanska

Firma “ISKOP” postoji preko dvadeset godina. Godine 2007. počinju saradnju sa javnim institucijama, uglavnom opštinama Istočna ilidža i Istočno Novo Sarajevo. Intenzivna saradnja sa Opštinom Istočno Novo Sarajevo počinje u vrijeme mandata bivšeg načelnika, a sadašnjeg gradonačelnika Ljubiše Ćosića.

Prvi veliki posao kreće izgradnjom jedne od glavnih ulica u ovoj opštini, odnosno Dečanske. Ugovor je potpisan 2018. godine. Za ovaj posao plaćeno im je 1.155.321 KM sa uračunatim porezom.

“ Rok za izvođenje radova je 135 dana od dana uvođenja izvođača u posao” pisalo je u Obavještenju o javnoj nabavci.

Mart je, 2020. Dečanska ulica još uvijek nije bila izgrađena. Štaviše, od Opštine su dobili novac za dodatne radove. Cifra je iznosila 214.204 KM sa porezom. Konačno, polovinom avgusta 2020. uz brojne zvanice i presijecanje crvene vrpce svečano je otvorena Dečanska ulica u Istočnom Novom Sarajevu. Dva mjeseca kasnije , Ljubiša Ćosić je izabran za gradonačelnika Istočnog Sarajeva.

Dolaskom Jovana Katića na mjesto novog načelnika Opštine ova firma dobija sve više poslova. Uslijedilo je asfaltiranje ulica i parkinga tokom 2022. i 2023. godine. Godine 2024. dobijaju, zajedno sa “DEMUSom” posao izgradnje saobraćajnice Uzdojnice- I dionica.

Ugovorena vrijednost radova je 348.827 KM sa PDV-om. Bili su jedini ponuđač.

Saobraćajnica nije završena u navedenom roku pa “ISKOP” dobija novac za dodatne radove iduće godine, odnosno 2025. Iz budžeta Opštine izdvojeno je dodatnih 64.311 KM sa PDV-om za ovu saobraćajnicu.

Zanimljivo je da je firma “ISKOP” registrovana upravo u navedenoj ulici, odnosno sjedište firme je u Uzdojnicama.

Prošle godine za Dan i krsnu slavu opštine Istočno Novo Sarajevo firmi “ISKOP”, između ostalih, uručena je plaketa za doprinos razvoju i unapređenju opštine.

spin info

The post ISTOČNO SARAJEVO: Firma “ISKOP” vrši (ne)legalna iskopavanja u Kleku first appeared on Gerila.info.

Vlada Republike Srpske i „Integral inženjering“ su 15. avgusta 2019. godine zaključili Ugovor o koncesiji za eksploataciju tehničkog građevinskog kamena – krečnjaka na ležištu „Planina“ kod Banje Luke. Potpisivanju Ugovora je prethodila zakonom utvrđena procedura, izbor Integral inženjeringa kao najpovoljnijeg ponuđača, te saglasnost/pozitivno mišljenje Komisije za koncesije Republike Srpske i Pravobranilaštva Republike Srpske.

„Eksploatacije kamena se ne vrši zbog toga što postupak kompletiranja potrebne dokumentacije nije doveden do kraja zbog ponovljenih neosnovanih sporova pokretanih od strane jednog zainteresovanog lica. Napominjemo da je na ovoj lokaciji preduzeće „Put“ radilo više decenija sve do 2015. godine, kad je izgubilo pravo na koncesiju“, ističu u „Integralu“.

U ovoj kompaniji kažu da ne prodaju kamen iz kamenoloma „Planina“ i da na taj način ostvaruju novčanu korist. „Integral“, dodaju, ne vrši eksploataciju, niti omogućava eksploataciju kamena u kamenolomu „Planina“ nekom trećem licu, uključujući i kompaniju „Gradlak“.

„Integral nije ostvarivao i ne ostvaruje novčanu ili bilo koju drugu korist od ovog kamenoloma. Zapisnik o nelegalnom kopanju krečnjaka nije sačinjen 30. juna ovegodine na osnovu prijave Republičkoj upravi za inspekcijske poslove koju su „vlasnici Planine podnijeli 13. jula. Tehnički rukovodilac Planine nije prijavio Integral“, navode u ovoj kompaniji.

U „Integralu“ kažu da je tehnički rukovodilac njihove kompanije 30. juna, prilikom obilaska kamenoloma, uočio nepoznata lica i mašine zbog čega je pozvao policiju. O navedenom je istog dana u Policijskoj upravi Lauš sačinjena službena zabilješka, nakon toga su uzete izjave svjedoka, da bi 17. jula Okružnom javnom tužilaštvu u Banjoj Luci bio dostavljen izvještaj o preduzetim mjerama i radnjama na osnovu čega je Tužilaštvo 9. ooktobra donijelo odgovarajuću
naredbu u vezi sa istragom.

„Policija nije došla u kamenolom 23. oktobra nego dan kasnije. Policija je obišla kamenolom sa radnikom Integrala. U Policijskoj upravi Lauš sačinjena je službena zabilješka po našoj prijavi. Postupak po ovoj prijavi je, prema našim saznanjima, u toku“, ističu u „Integralu“.

U ovoj kompaniji smatraju da su pitanja GERILE sugestivna. „Integral“ ne vrši eksploataciju kamena u kamenolomu „Planina“ iako je u zakonom utvrđenoj i transparentnoj proceduri zaključio ugovor o koncesiji sa Vladom Republike Srpske kao koncedentom.

„Razlog za ovo stanje je u činjenici da Integral ne može kompletirati potrebnu dokumentaciju zbog ponavljanih neosnovanih sporova koje protiv Integrala pokreće jedna zainteresovana strana. Ne izvodimo nikakve poslove u ovom kamenolomu, niti angažujemo druge poslovne subjekte za izvođenje bilo kakvih radova na toj lokaciji, uključujući Gradlak. Čim su radnici naše kompanije uočili prisustvo nepoznatih i nepozvanih lica na kamenolomu – to su prijavili policiji“, kažu u „Integralu“.

Republička uprava za inspekcijske poslove utvrdila je 11. septembra ove godine da je određeni dio materijala dislociran sa kamenoloma „Planine“ i da je zbog toga na lice mjesta izlazila policija. Inspekcija se nije bavila imovinsko-pravnim odnosima u kamenolomu, ali u „Planini“ smatraju da su stvari više nego jasne.

„Inspektori su utvrdili da je kamen odvežen. Kamioni koji su izvlačili kamen iz kamenoloma su taj kamen odvezli na Vrbas. To je sve fotografisano, to je sve dokumentovano. Po tablicama se vidi da su to isti kamioni. Otkud radnici Integrala u kamenolomu ako ništa ne rade u kamenolomu? Šta će tamo ako nikakvih radova nema? Kako je moguće da kamioni odvoze kamen ako radova nema“, pitaju u „Planini“.

U „Integralu“ kažu kako će dalja istraga utvrditi koja je eventualna uloga i odgovornost kompanije „Gradlak“, ali i drugih kompanija ili fizičkih lica u kopanju i odvoženju kamena iz ovog kamenoloma.

„Sa svoje strane preduzimamo mjere radi utvrđivanja obima eventualne štete. Zadržavamo pravo da svoje interese u tom smislu zaštitimo na neki od zakonom utvrđenih način“, rekli su u „Integralu“.

Na čelu „Gradlaka“ se nalazi Živko Milunović, bivši predsjednik mladih SNSD-a u Laktašima. Milunović je bio i odbornik SNSD-a u SO Laktaši. „Gradlak“ je u junu 2019. godine dobio unosan posao pripremnih radova na izgradnji mosta na rijeci Savi u Gradišci koji bi trebao spojiti  Bosnu i Hercegovinu sa Hrvatskom. Ovaj posao je Milunović dobio kao podizvođač, jer glavni izvođači su „Integral inženjering“ i „Đuro Đaković“.

Goran Dakić, Gerila info

The post „Integral“ poriče radove u kamenolomu dok kamen i dalje nestaje first appeared on Gerila.info.

Najstrašnije posljedice zadesile su  Donju Jablanicu, gdje je živote izgubilo devetnaestoro ljudi, među njima i čitave porodice. Oštećeno je pedeset kuća, a dvadeset i dvije su potpuno uništene. Katastrofa nije zaobišla ni Buturović Polje u opštini Konjic. Ovo naselje, smješteno uz obalu Neretvice, pogodile su snažne bujice koje su za sobom nosile mostove, puteve i kuće, a odnijele su i pet života. Stanovnici su se borili da spasu živote, a voda je u tren oka odnijela ono što je stvarano decenijama.

Ukupno je, širom Bosne i Hercegovine, u toj noći smrtno stradalo 27 osoba. Preživjeli su svjedočili scenama užasa: ljudi su pokušavali da izađu iz zatrpanih kuća, a spasilačke ekipe probijale su se kroz blato i šut tek kada je za mnoge već bilo prekasno.

Godinu dana kasnije, rana nije zacijelila. I dalje su vidljive ruševine, oštećeni putevi i mostovi Donje Jablanice i Buturović Polja podsjećaju na noć kada je priroda opomenula državu, institucije, a prvenstveno narod. Ali i dalje se postavlja ključno pitanje: dokle je stigla istraga, da li je ljudski faktor doprinio tragediji i hoće li iko snositi odgovornost za izgubljene živote?

Istraga koja traje i traje

Neposredno nakon tragedije Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona formiralo je predmet i na teren uputilo timove tužilaca, policije i inspektora. Izuzeta je dokumentacija, a obavljena brojna vještačenja – od rudarske i geološke, do finansijske i meteorološke. Javnost je tada obaviještena da će ključni nalaz biti dostavljen do kraja februara, no to se nikada nije dogodilo. Godinu dana kasnije i dalje nema odgovora na osnovno pitanje: da li je ljudski faktor doprinio tragediji i ko je odgovoran za gubitke ljuskih života naših sugrađana i sugrađanki?

Šteta je, prema zvaničnim procjenama, ogromna – načelnik Jablanice Emir Muratović naveo je da ona iznosi oko 123 miliona KM samo na području ove opštine, dok u Srednjobosanskom kantonu šteta prelazi 55 miliona KM. Ukupno je u pet pogođenih opština (Jablanica, Konjic, Fojnica, Kreševo i Kiseljak) stradalo 1148 domaćinstava. Poplave su odnijele puteve, uništile prugu na lokaciji Komadinovo vrelo, razorile kuće i cijele kvartove, ostavljajući pustoš i brojne porodice bez krova nad glavom.

Dan uoči tragedije, Agencija za vodno područje Jadranskog mora izdala je upozorenje da će 3. i 4. oktobra doći do značajnog porasta vodostaja u Konjicu, Jablanici, Mostaru, Čapljini, Grudama, Ljubuškom i Širokom Brijegu usljed obilnih padavina. Upozorenje je sadržavalo i apel nadležnim institucijama da prate situaciju i postupaju prema operativnom planu odbrane od poplava, uz poseban oprez službi zaštite i spašavanja te civilne zaštite.

Međutim, stanovništvo nije dobilo nikakvo upozorenje, pa je ušlo u noć bez svjesnosti o tome šta im prijeti. Posljedice su bile kobne: izgubljeni ljudski životi i porušeni domovi, kao opomena da se tragedija možda mogla spriječiti.

Glasovi preživjelih dodatno podcrtavaju sporost institucija.

Hanadi Maslo iz Donje Jablanice, koja je preživjela katastrofu ali izgubila bebu u osmom mjesecu trudnoće, izjavila je da država nije uradila ništa za stradale: “Ne očekujem da će se ovo riješiti bez pritiska medija i javnosti. Mi koji smo preživjeli sigurno nećemo stati, tražićemo svoja prava i da odgovorni idu tamo gdje treba.”

Maslo je ukazala i na brojne malverzacije sa donacijama, te naglasila da i pored toga što su postavljeni stubovi za struju i asfaltiran dio ceste, ključni problem ostaje – smještaj ljudi koji su ostali bez domova.

Najnovija saznanja portala Hercegovina.info otkrivaju da su u istrazi sada osumnjičeni trojica kantonalnih inspektora i vlasnik firme Sani d.o.o. Jablanica. Iako ova informacija još uvijek ne znači konačan rasplet, ona predstavlja prvi jasan signal da istraga možda konačno ulazi u završnu fazu i da bi odgovorni uskoro mogli biti imenovani.

Prema tim informacijama, Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona u istrazi o tragediji u Donjoj Jablanici, u svojstvu osumnjičenih pozvalo je na ispitivanje Dženana Honđu, vlasnika kompanije Sani d.o.o. Jablanica, te trojicu kantonalnih inspektora – Dragana Obradovića, glavnog kantonalnog inspektora, i rudarsko-geološke inspektore Željka Rangelova i Ivana Mikulića iz Ministarstva privrede HNK.

U pozivu koji potpisuje tužiteljica Sanja Šurković navodi se da se postupak vodi zbog produženog krivičnog djela nesavjestan rad u službi, a u vezi sa zloupotrebom položaja, izazivanjem opšte opasnosti i onečišćenjem okoliša.

Na upit redakcije portala Gerila.info, Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona poslalo je saopštenje u kojem navodi da se istraga nalazi u završnoj fazi. Ističu kako je obavljeno niz vještačenja – rudarskih, geodetskih, geoloških i financijskih – te da su izuzeti brojni dokumenti iz Ministarstva gospodarstva HNK i firme Sani d.o.o. Jablanica. Dodaju da su istragom obuhvaćene jedna pravna i četiri fizičke osobe zbog sumnje u počinjenje više krivičnih djela, te da će dalji koraci zavisiti od analize dokaza i nalaza vještaka.

U isto vrijeme, javnost i dalje nema odgovore na ključna pitanja. U Tužilaštvo HNK stigao je nalaz vještaka geološke struke, koji bi trebao odrediti dalji tok postupka, ali se ne zna kakvi su njegovi zaključci niti ko je sve saslušan u proteklih godinu dana.

Ono što zabrinjava jeste muk iz Tužilaštva HNK, koje mjesecima izbjegava konkretne odgovore na novinarske upite. Prošlo je godinu dana od tragedije, a istraga se razvlači bez jasnih rezultata. Takav pristup stvara utisak da institucije nastoje izbjeći odgovornost. Porodice žrtava i mještani sve su nestrpljiviji, svjesni da vrijeme prolazi, dok pravda i dalje stoji u mjestu.

Neformalna grupa studenata Hoće l’ ta promjena (HTP) od početka se nametnula kao glas koji odbija da šutnja i zaborav postanu odgovor na tragediju u Jablanici. Organizovali su proteste u Sarajevu, tražeći hitno pokretanje istraga, transparentnost postupaka i sankcionisanje odgovornih, posebno u vezi sa radom kamenoloma iznad Donje Jablanice.

„Vlasti su odigrale na kartu podizanja nacionalnih tenzija i straha društva, kako bi priča što prije bila potisnuta, a odgovorni prošli nekažnjeno“, kažu iz ove grupe  za Gerilu.

Za njih nema dileme da se istraga namjerno razvlači i zataškava. Ističu kako ni godinu dana kasnije nije sprovedena adekvatna inspekcija, iako je svima poznato ko su vlasnici kamenoloma.

Naglašavaju da žrtve ne smiju biti svedene na statistiku, niti njihove smrti nazvane uzaludnim.

„Uzaludna je vlast koja je za profit pojedinaca žrtvovala te ljude. Najmanje što su mogli učiniti bilo je sanirati drumsku i željezničku infrastrukturu u razumnom roku, a ne mjesecima kasnije”, kažu u razgovoru za naš portal iz Hoće l’ ta promjena.

Iz Fondacije Atelje za društvene promjene (ACT) ocjenjuju da je istraga Tužilaštva HNK od samog početka bila „troma i neefikasna“, što se, kako kažu, najbolje vidi godinu dana nakon tragedije u Jablanici.

„Ohrabruju posljednje najave o imenovanju osumnjičenih i njihovom skorom saslušanju, i iskreno se nadamo da ćemo svjedočiti konačnom podizanju optužnica protiv odgovornih,“ ističe Robert Oroz ispred ACT-a.

Podsjećaju da se u uređenim sistemima optužnice za smrt ljudi podižu u najkraćem mogućem roku, dok su porodice žrtava u Donjoj Jablanici i drugim mjestima mjesecima morale čitati saopštenja Tužilaštva u kojima se objašnjava da se nalazi pojedinih vještaka čekaju i po četiri mjeseca.

„Iako je povjerenje u pravosuđe s razlogom na niskom nivou, želimo vjerovati da će slučaj Donje Jablanice dobiti sudski epilog i rezultirati maksimalnim kaznama za sve odgovorne za smrt ljudi”, dodaje Oroz u razgovoru za Gerilu.

Kamenolom bez dozvola, ali sa podsticajima

Kamenolom iznad Donje Jablanice, u vlasništvu firme Sani d.o.o., već godinama je otvorena rana ove zajednice. Prema podacima Ministarstva privrede HNK, firma nikada nije imala koncesiju za eksploataciju kamena, a posljednji inspekcijski nadzor na lokalitetu zabilježen je još 2021. godine.

Iako su tada inspektori tvrdili da nema radnika ni mašina, mještani su godinama upozoravali da je eksploatacija nastavljena u tišini. Priča o kamenolomu seže u 2002. godinu, kada je porodica Hondžo počela vaditi bijeli kamen za nadgrobne spomenike, navodno uz neformalni papir ratne uprave. Taj dokument nikada nije postao pravovaljan akt, ali je stvorio prostor za naknadne pokušaje legalizacije.

Kamenolom je, inače, izgrađen 2002. na parceli koja je u posjedu preduzeća “Šumarstvo Srednje-neretvansko”, u kome 51 posto vlasništva ima Vlada HNK.

Opštinsko vijeće Jablanice 2006. godine proglašava lokalitet Šupljika javnim interesom, ali koncesija nikada nije potpisana. Umjesto toga, 2011. izdata je urbanistička saglasnost samo za geološka istraživanja, bez prava na eksploataciju. Javna rasprava, koja je zakonom bila obavezna, ostala je obavijena velom tajne – pouzdani izvori tvrde da je održana, ali zapisnik nikada nije javno objavljen. Firma Sani d.o.o., registrovana još 2001. godine, nakon smrti osnivača Muje Hondže gotovo prestaje s radom, no zabrane inspekcija nikada nisu dovele do potpunog zatvaranja kamenoloma.

Posebnu sumnju izaziva nalaz Federalnog zavoda za geologiju, koji pokazuje da je u odronu pokrenuto više od 171.000 kubnih metara materijala, od čega se gotovo 11 posto odnosi upravo na zonu kamenoloma. Na terenu su pronađeni brojni tehnički obrađeni blokovi dolomita, ali i otpad od gabra, stijene koja prirodno ne postoji na tom mjestu. To ukazuje da je kamenolom korišten mimo propisa, iako nikada nije imao koncesiju ni okolišnu dozvolu. Situaciju je dodatno pogoršao veliki požar iz 2021. godine, kada je izgorjela šuma iznad lokaliteta, ostavljajući padinu bez prirodne zaštite od klizišta.

Uprkos svemu, Sani d.o.o. je 2020. i 2023. godine dobio ukupno 21.000 KM poticaja od Vlade FBiH (7.000 KM u okviru COVID mjera) i Vlade HNK (14.000 KM za tehnološki razvoj i digitalizaciju).

Ironično, firma koja nije imala pravo da kopa kamen, niti je bila aktivna, uredno je primala javni novac za “tehnološki razvoj”. Danas je jasno da je kombinacija bespravne eksploatacije, izostanka nadzora i uništene šume imala presudnu ulogu u tragediji iz oktobra 2024. godine.

Iz Fondacije ACT, u razgovoru za Gerilu, naglašavaju da je slučaj kamenoloma u Donjoj Jablanici klasičan primjer ekocida i saučesništva vlasti.

„Posljednjih godina naišli smo na desetine primjera u kojima institucije, na različitim nivoima vlasti, pogoduju investitorima i potpuno zanemaruju interese prirode i ljudi koje bi trebale štititi,“ kaže Robert Oroz iz ACT-a.

Ističu da je tragedija u Jablanici dobila publicitet tek zbog gubitka ljudskih života, dok sličnih primjera nelegalne eksploatacije i institucionalne šutnje ima širom Bosne i Hercegovine.

„Ljudske živote ne možemo vratiti, ali želimo vjerovati da će odgovorni biti kažnjeni maksimalnim kaznama – kako bi ovaj slučaj postao presedan i jasan signal i službenicima i investitorima da njihovo bahato ponašanje više neće prolaziti bez posljedica,“ naglašava Oroz za Gerilu.

Godina života u ruševinama

„Čim kiša padne, svima nam se želudac skupi i pojavi strah. Nedavno, kad je opet padala, suze same krenu. U glavi stalno isti osjećaj – znaš da u Donjoj Jablanici još dosta svijeta živi, pa se zovemo međusobno i pitamo jesmo li dobro. Na kraju samo kažeš: dobro je opet, živi smo ostali. Ali koga nema, teško je“, kaže za Gerilu Edina Begović, mještanka Donje Jablanice.

Edinina porodica jedna je od šesnaest koje uz podršku udruženja Pomozi.ba dobijaju nove kuće na parcelama u blizini starog naselja. Kaže da bi u novi dom trebali useliti za nekoliko mjeseci. Još šest porodica čeka izgradnju kuća na drugim lokacijama.

Godinu dana nakon tragedije, u Donjoj Jablanici još uvijek traje sanacija terena i obnova objekata. Sredstvima Evropske unije planirana je obnova 23 kuće, kao i dijela lokalne infrastrukture. Najveći i najznačajniji projekt odnosi se na izgradnju dviju brana i odvodnih kanala, od kamenoloma do rijeke Neretve, s ciljem da se spriječi ponavljanje katastrofe.

„Za realizaciju i izvođenje radova na tom hidrotehničkom objektu potrebno je 7,2 miliona KM, a Opština trenutno nema ta sredstva. Do sada smo ukupno dobili oko šest miliona maraka za infrastrukturne projekte od 4. oktobra do danas. Projekt izgradnje brana podržali smo na Opštinskom vijeću i uputili zahtjev višim nivoima vlasti kako bi se sredstva osigurala i radovi završili“, izjavio je Emir Muratović, načelnik Opštine Jablanica.

U Jablanici bi uskoro trebalo biti podignuto i spomen-obilježje sa imenima nastradalih, koje će trajno čuvati uspomenu na žrtve i biti mjesto zajedničkog sjećanja. Opština planira da uskoro raspiše javni poziv za arhitekte i projektante, a porodice će učestvovati u odabiru konačnog rješenja i lokacije spomenika. Ideja je da obilježje ne bude samo simbol tuge, već i podsjetnik na odgovornost institucija i potrebu da se slične tragedije više nikada ne ponove.

„Cilj je da podsjetimo šta se desilo u Donjoj Jablanici 4. oktobra. Nažalost, samo u Donjoj Jablanici stradalo je 19 osoba, od kojih je jedna, nažalost, beba koja još nije ni rođena”, istaknula je Amina Imamović, predstavnica neformalne grupa građana “Četvrti oktobar”.

Pored toga, odlučeno je da se 4. oktobar proglasi Danom žalosti u Jablanici, datum kada će svake godine biti organizovano zvanično obilježavanje i okupljanje porodica, prijatelja i građana. Na taj način, sjećanje na izgubljene živote postaće dio kolektivnog pamćenja zajednice i trajno će biti urezano u kalendar ove opštine.

Glas iz Buturović Polja

Samo dvadesetak minuta vožnje od Donje Jablanice, gdje je 3. oktobra prošle godine život izgubilo 19 ljudi, nalazi se Buturović Polje – drugo naselje koje je iste noći pogodila bujica. Posljedice su bile razorne: voda je nosila mostove, puteve i kuće, ostavljajući mještane u istom strahu i neizvjesnosti.

Godinu dana kasnije, vidljiv je napredak u obnovi porušenih domova. Većina kuća je u završnoj fazi i porodice bi do kraja jeseni trebale useliti u nove objekte. Međutim, razgovor sa jednim od mještana otkriva drugu, mnogo sumorniju sliku. On priznaje da su institucije najviše uradile na zbrinjavanju ljudi, ali da su potpuno zakazale kada je riječ o prevenciji novih katastrofa i obnovi infrastrukture.

„Rijeke i potoci nisu vraćeni u svoja korita. U njima su i dalje ogromne količine iščupanih stabala i raznih nanosa. To je tempirana bomba i mi ovdje to najbolje znamo,“ kaže on za Gerilu.

Posebno ga brine stanje na putevima, jer stotine građana svakodnevno koriste regionalne pravce koji su i dalje u očajnom stanju. „Najlošija je situacija s putnom infrastrukturom i s pravom se pitamo jesu li vlasti zaboravile dolinu Neretvice. Mi se vozimo po cestama koje izgledaju kao da su još uvijek pod vodom. A mjesecima slušamo isti odgovor – da nema novca,“ dodaje.

Osjećaj nesigurnosti, kaže, raste kako se približava nova sezona jesenjih kiša. „Ulazimo u jesen i predstoje nam nove besane noći, jer svaka kiša donosi isti strah – hoćemo li ponovo gledati kako voda nosi naše kuće i imovinu. Ne smijemo živjeti u stalnom strahu, ali vlasti nas na to primoravaju,“ zaključuje on.

Kada priroda upozorava, a država ćuti

Bosna i Hercegovina spada među evropske zemlje koje su najugroženije bujičnim poplavama i klizištima. Reljefne karakteristike, klimatske promjene i sve češće ekstremne padavine sami po sebi nose rizike, ali oni postaju razorni kada se spoje s ljudskim nemarom, neplanskim intervencijama u prostoru i bespravnim sječama šuma.

Od 2009. godine, kada je Ustavni sud FBiH ukinuo prethodni Zakon o šumama FBiH i pripadajuću uredbu, upravljanje šumskim resursima ostavljeno je kantonalnim vlastima – s potpuno različitim, često neusklađenim i selektivno primjenjivanim propisima. Posljedice su višestruke, a jedna od najpogubnijih je povećani rizik od poplava.

Na problem hronične neodgovornosti jasno upozorava i Fondacija Atelje za društvene promjene (ACT).

„Dok u državi čije 63% površine pokrivaju šume postoje administrativne jedinice u kojima ne postoji nikakav zakon o šumama i entitet u kojem upravljanje ovim značajnim sektorom nije usklađeno, u najmanju ruku vrijeđaju inteligenciju izgovori političkih predstavnika i dijela institucija zbog neusvajanja prijeko potrebnih šumarskih zakona“, poručuje ispred ACT-a Robert Oroz.

Iz ACT-a smatraju da je pravovremeno usvajanje zakona o šumama moglo značajno ublažiti posljedice tragedije u Jablanici. Podsjećaju da Federacija BiH više od 15 godina nema važeći zakon o šumama, a Hercegovačko-neretvanski kanton čak ni kantonalni propis koji bi regulisao ovaj sektor.

„Posljedice nepostojanja zakonskog okvira dodatno su pojačale razornu moć bujice koja se sručila na Donju Jablanicu,“ objašnjava Oroz.

Ukazuju i na činjenicu da je šuma iznad naselja, neposredno iznad kamenoloma, prije nekoliko godina stradala u velikom požaru, ali da sanacija nikada nije izvršena upravo zbog pravnog vakuuma.

„Taj šumski ekosistem jake kiše iz oktobra 2024. godine dočekao je oslabljen, bez prirodne zaštite tla,“ naglašavaju.

Slične primjere vide i u dolini Neretvice kod Konjica, gdje su najjače bujice došle sa lokaliteta devastiranih decenijama bespravne sječe. Uprkos tome što su životi izgubljeni, zakonska rješenja i dalje „stoje u ladicama resornih ministarstava“, upozoravaju iz ACT-a.

“Naše šume više ne smiju čekati. Potrebno je hitno usvajanje Zakona o šumama FBiH i HNK kako bi se okončala anarhija u ovom sektoru”, apeluju iz ACT BiH.

Profesor Dalibor Ballian sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu takođe upozorava na činjenicu da Federacija BiH već više od petnaest godina nema usvojen Zakon o šumama.

“Umjesto da se postojeći zakon izmijeni i prilagodi, vlasti su odlučile da pripreme potpuno novi, pa se od 2009. godine šumama upravlja privremenim uredbama i procjenama koje donose sama šumarstva. To je ogroman problem,“ kaže Ballian.

„Treba jasno reći – trebalo je potpuno zabraniti sječu dok se ne donese novi zakon. Ovako, šumarstva sama procjenjuju koliko mogu sjeći, a to nikako ne bi smjelo biti prepušteno njima. Posljedice su vidljive – šume polako nestaju, gube ekonomsku vrijednost, a mi ne možemo zaštititi ni ono najvrijednije što imamo, prašume”, dodaje Ballian

On podsjeća da ono što se danas radi u šumarstvu daje posljedice tek za 20, 40 ili 100 godina, što znači da generacije koje dolaze već sada plaćaju cijenu neodgovornosti.

„To je političko pitanje i ja tvrdim da se političke stranke najviše ‘hrane’ iz šume kroz raznorazne mahinacije,“ naglašava Ballian.

Prema njegovim riječima, degradacija i bespravna sječa šuma imale su direktnu ulogu u tragediji u Jablanici. Godinama nesanirana požarišta ostavila su ogoljene padine iznad naselja, što je dodatno povećalo nestabilnost tla.

„Navedeno područje stalno gori, teško je dostupno, ali se moglo sanirati. Nije se uradilo ništa,“ kaže Ballian. Slično je i u dolini Neretvice, gdje je poplavljeno Buturović Polje: „Privatne šume su posječene gotovo do gola, i kada je voda naišla nije bilo ničega da je zadrži.“

Ballian upozorava i na širu dimenziju problema. Uništavanje šuma ne znači samo veću opasnost od poplava i klizišta, već i gubitak vodenih resursa. „Vidjeli smo ovog ljeta šta znači kada šuma nestaje – nemamo vode. Rijeke presušuju, potoci nestaju. To su problemi koji će biti sve češći i sve ozbiljniji,“ ističe on.

Uprkos svemu, država se i dalje ponaša reaktivno – čiste se korita i popravljaju putevi, ali se ne rješava uzrok.

„Evo i sada, u Jablanici, čiste to korito dolje, popravljaju se kuće i putevi, ali gore, na brdu, se ništa ne radi, ništa se ne sanira,“ zaključuje Ballian. „A već smo imali opomenu 2014. godine, kada su velike poplave pokazale da nemamo sistem prevencije. I šta je poduzeto? Ništa.“

Profesor Muhamed Bajrić sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu takođe naglašava da je uloga šuma u prevenciji bujica i klizišta „opštepoznata i nesporna“.

„Najbolji i najefikasniji faktor u zaštiti zemljišta od erozije upravo je šumska vegetacija. Što bolje i kvalitetnije šumske sisteme imamo, to je zaštita bolja i veća,“ kaže on.

Dodaje da su nesanirana požarišta i bespravne sječe značajno povećale razmjere katastrofe u Jablanici i dolini Neretvice.

„Šumski požari su ogroman problem jer uništavaju ekstremna staništa koja se teško i sporo obnavljaju. Na primjer, na području Prenja, kojim upravlja Šumarstvo Konjic, čak 10 posto površine izgubljeno je u požarima,“ navodi Bajrić.

Kao poseban problem ističe i bespravnu sječu u dolini Neretve, gdje su, kako kaže, „štete izuzetno izražene i direktno doprinose destabilizaciji tla i povećanju rizika od novih bujičnih poplava“.

Evropski i međunarodni standardi su tu, ali na papiru

Bosna i Hercegovina je potpisnica brojnih međunarodnih konvencija koje obavezuju na zaštitu okoliša i zemljišta. Još 1992. godine na Samitu Zemlje u Rio de Janeiru, kroz Agendu 21, usvojen je globalni okvir održivog razvoja, dok je dvije godine kasnije stupila na snagu Konvencija UN o suzbijanju dezertifikacije (UNCCD). Evropski parlament je 2007. donio Direktivu o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima, a UN kroz ciljeve održivog razvoja (SDG) kontinuirano poziva na očuvanje ekosistema i zaštitu od prirodnih katastrofa.

Naučno je dokazano da šumski ekosistemi imaju ključnu ulogu u ublažavanju posljedica klimatskih promjena i ekstremnih padavina – oni stabilizuju tlo, smanjuju eroziju i ublažavaju rizik od bujičnih tokova. U BiH je čak 25 posto teritorije izloženo bujičnim procesima, a najugroženija područja su upravo slivovi Neretve i Trebišnjice, te rijeke Drine. Uništavanje šuma i bespravne sječe dodatno povećavaju rizik od tragedija poput one koja je pogodila Jablanicu.

”Betoniraš obalu, pretvoriš rijeku u kanal, zatim posiječeš drveće uz obalu, granje gurneš u korito i na kraju se čudiš kad se desi poplava ili klizište. I tako mi godinama”, objavio je ovaj status na svom FB profilu, i ne sluteći nadolazeću tragediju, u septembru prošle godine eko aktivista Robert Oroz iz ACT-a i neko koga je i lično pogodila poplava u njegovoj Fojnici.

Sada poručuje da mi, kao društvo, iz prošlogodišnje tragedije nismo ništa naučili.

“Ponovno se rade objekti u riječnom pojasu. Ponovno se sužava riječno korito. Nikada ništa ne naučimo i uvijek se bavimo posljedicama a ne uzrocima”, dodaje Oroz.

Njegove riječi potvrđuje i to da se, u praksi, međunarodni standardi u BiH gotovo ne primjenjuju. Država nema objedinjene planove odbrane od poplava, ne postoje sveobuhvatne karte rizika, a upravljanje šumama se godinama vodi privremenim uredbama i procjenama. Održivim upravljanjem prirodnim resursima moglo bi se spriječiti ili barem umanjiti posljedice katastrofa, ali se vlasti više bave gašenjem požara i ad hoc reakcijama nego strateškim planiranjem.

U Bosni i Hercegovini, upravljanje vodama i zaštita okoliša regulisani su kompleksnim zakonodavnim okvirom koji uključuje više nivoa vlasti i institucija. Ključni zakoni u ovoj oblasti su Zakon o vodama, Zakon o zaštiti okoliša i Zakon o integralnoj zaštiti voda, koji su usklađeni s evropskim direktivama i međunarodnim obavezama koje je BiH preuzela.

Zakon o vodama Federacije BiH definiše upravljanje vodnim resursima, uključujući zaštitu od štetnog djelovanja voda, korištenje voda i upravljanje vodnim objektima. Ovaj zakon propisuje da su za upravljanje vodotocima prve kategorije nadležne entitetske agencije, dok su za vodotoke druge kategorije nadležni kantoni. Agencija za vodno područje rijeke Save, sa sjedištem u Sarajevu, odgovorna je za upravljanje vodnim resursima na području Federacije BiH.

Zakon o zaštiti okoliša Federacije BiH uspostavlja pravni okvir za zaštitu okoliša, uključujući načela održivog razvoja, zaštitu komponenti okoliša, nadležnosti u oblasti zaštite okoliša, informisanje i obrazovanje o okolišu, pristup informacijama o okolišu i učešće javnosti u oblasti zaštite okoliša. Ovaj zakon također propisuje obaveze pravnih i fizičkih lica u pogledu zaštite okoliša, uključujući obavezu pribavljanja okolinske dozvole za projekte koji mogu imati značajan uticaj na okoliš.

Na državnom nivou, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH ima koordinirajuću ulogu u oblasti zaštite okoliša, dok su entitetska ministarstva i kantonalne vlasti odgovorne za implementaciju zakona i propisa u svojim nadležnostima. U Federaciji BiH, Federalno ministarstvo okoliša i turizma nadležno je za izdavanje okolinskih dozvola, praćenje stanja okoliša i provođenje strategija zaštite okoliša.

U cilju smanjenja rizika od poplava i usklađivanja s evropskim standardima, Bosna i Hercegovina je u završnoj fazi izrade Planova upravljanja rizikom od poplava, koji definišu setove strukturnih i nestrukturnih mjera za narednih šest godina.

Međutim, bez efikasne koordinacije između različitih nivoa vlasti, adekvatnog finansiranja i jačanja inspekcijskih službi, zakonski okvir ostaje nedovoljno implementiran, što povećava rizik od budućih poplava i ugrožava sigurnost lokalnog stanovništva.

Gdje su nestale vodne naknade?

Od poplava 2014. godine, u Bosni i Hercegovini je kroz opšte i posebne vodne naknade, te dodatne doprinose za zaštitu od prirodnih nepogoda, prikupljeno više od milijardu i po konvertibilnih maraka. Redakcija portala Valter do te brojke došla je vodeći se računicom da u BiH više od 850.000 zaposlenih po tri osnova iz svojih plata izdvajaju za prirodne nesreće i vodne naknade, a to je na nivou države mjesečno 12,75 miliona maraka, odnosno na godišnjem nivou 153 miliona KM.

Samo kroz opšte i posebne vodne naknade, godišnje se prikupi u prosjeku 55 miliona KM, dok je u 2023. godini čak 18,7 miliona KM sakupljeno prilikom registracije motornih vozila.

Iako su ovi doprinosi zakonski namijenjeni za prevenciju poplava, očigledno je da u praksi služe za nešto drugo. Brojne kantonalne vlade, poput one u Tuzlanskom kantonu, više puta su ova sredstva koristile za isplate plata, umjesto za gradnju nasipa, regulaciju korita ili rano upozoravanje.

U izvještaju USAID-a stoji da se za gotovo 45% novca dobijenog nakon poplava 2014. ne zna kako je utrošen. A dobijeno je mnogo – čak milijardu i po KM na donatorskoj konferenciji koja je održana tada u Parizu.

„Amerikanci su poslali tada pumpe za izbacivanje vode u depresijama koje nisu dio rijeka. Te pumpe, koje su došle avionom, locirane su u nekim skladištima jer su imale GPS. Onda je došla poruka od Amerikanaca trebaju li poslati vozila da se prebaci te pumpe na odredišta gdje trebaju raditi”, kaže ekonomist iz Banje Luke Zoran Pavlović, koji je bio direktni svjedok ovog događaja.

Revizije su utvrdile i da više od 27 miliona KM posebnih vodnih naknada nije naplaćeno ili evidentirano u Agencijama za vode. Neke agencije su čak odbijale da prate naplatu ili nisu imale ovlasti da sankcionišu neplatiše.

Agencija za vodno područje rijeke Save evidentira preko 14 miliona KM potraživanja, dok Agencija za Jadransko more nije imala ni mehanizam za praćenje dugova do 2021. godine. Porezna uprava FBiH, iako po Pravilniku zadužena za nadzor, odbija odgovornost pozivajući se na Zakon o Poreznoj upravi, što je izazvalo institucionalnu blokadu.

Ovakav sistem omogućava da rudnici, zagađivači i industrijski kompleksi godinama izbjegavaju plaćanje posebnih naknada. Samo RMU Banovići duguje više od 5 miliona KM, dok GIKIL iz Lukavca duguje 2,8 miliona KM. Pitanje odgovornosti niko ozbiljno ne postavlja.

Sanela Klarić iz Inžinjerske komore FBiH kaže: “Sadašnja katastrofa mora nas natjerati da izgradimo strategiju upravljanja resursima i preveniranju prirodnih nesreća. Ne smijemo štititi odgovorne, nego ih kazniti i pokazati da neodgovornost više neće biti tolerisana.”

Poplave koje iz godine u godinu pogađaju BiH ne odnose samo imovinu – odnose i povjerenje građana u institucije. Milionski iznosi prikupljeni u njihovo ime već su potrošeni, a rijeke i ljudi ostavljeni bez zaštite.

Prostorni planovi ne prate rizike od poplava

U Bosni i Hercegovini, prostorno planiranje ne prati adekvatno stvarne rizike od poplava, bujičnih tokova i klizišta, što se sve češće pokazuje kao koban propust u svjetlu klimatskih promjena i sve izraženijih vremenskih nepogoda. Iako se na papiru strateški dokumenti nominalno izrađuju, njihova sadržina rijetko sadrži konkretne karte rizika, upozorenja stručnjaka ili pravovremenu reviziju podataka o eroziji tla i opasnim zonama.

Profesor Muhamed Bajrić sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu podsjeća da je još 1984. urađena prva detaljna karta erozije za BiH, koja je pokazivala da je čak 90 posto površine zemlje obuhvaćeno različitim erozivnim procesima, uglavnom slabijeg intenziteta. U to vrijeme urađen je i katastar bujičnih tokova i registrovano 938 takvih rijeka i potoka, što je činilo približno četvrtinu teritorije.

Nova karta erozije za Federaciju BiH završena je 2023. godine i pokazala je „velik skok srednjih erozivnih procesa, koji sada zahvataju oko 20 posto površine Federacije“, kaže Bajrić, uz napomenu da pritom nije urađen novi katastar bujičnih tokova. Posebno upozorava da više od 70 posto teritorije BiH ima nagib veći od 20 posto, što dodatno povećava rizik od bujičnih poplava i klizišta.

„Najveći problem su globalne klimatske promjene koje se kod nas sve češće izražavaju kroz ekstremne padavine,“ ističe profesor.

Podsjeća da je prošle godine jedna kišomjerna stanica registrovala nevjerovatnih 420 litara kiše po kvadratnom metru u svega 11 sati.

„Gdje god u svijetu da padne takva količina u tako kratkom vremenu, štete bi bile ogromne. Ali ako se na vrijeme rade preventivne mjere za sprječavanje erozije i bujičnih poplava, posljedice i dalje postoje, ali su znatno manje,“ naglašava Bajrić.

Profesor Bajrić ističe da slučaj kamenoloma u Donjoj Jablanici jasno pokazuje širi problem – prostorni planovi u BiH gotovo nikada ne uvažavaju stvarne rizike od erozije, klizišta i bujičnih tokova.

„To, nažalost, nije izolovan slučaj. Karte erozije, katastar bujičnih tokova i karte klizišta morali smo napraviti mnogo ranije, a i kada postoje – prilikom prostornog planiranja se potpuno zanemaruju,“ upozorava on.

Prema njegovim riječima, čak i najosnovniji pregled na Google mapama pokazuje koliko su erozivni procesi izraženi na pogođenim lokacijama. „Ne treba nas čuditi kada se dogodi prirodna nepogoda poput one u Donjoj Jablanici prije godinu dana – i bojim se da ćemo ih, bez ozbiljnih promjena, u budućnosti imati još,“ zaključuje Bajrić.

Geološki instituti još su 2016. godine predložili reviziju prostornih planova u skladu s mapama erozije i bujičnih tokova, no te preporuke su ignorisane. Posljedica toga je da se na najugroženijim lokacijama i dalje gradi bez odgovarajuće procjene rizika. U nekim slučajevima, poput onog u Fojnici, poplave su doslovno odnijele kuće građene u koritima bujičnih potoka.

Neadekvatno prostorno planiranje dovodi do izgradnje naselja i infrastrukture na područjima za koja su poznati hidrometeorološki rizici. Svjetska banka je ranije upozorila da erozija tla godišnje “pojede” oko 1,5 miliona tona plodnog zemljišta u BiH, što dodatno pogoršava kapacitet tla da apsorbuje oborinske vode, povećavajući bujične prijetnje.

Zabrinjavajuće je što čak i tamo gdje postoji regulativa, kao što je Zakon o prostornom uređenju, njegovu implementaciju često nadjačavaju politički i investicioni interesi.

Rezultat takvog pristupa su česte štete od poplava i klizišta, kao i otežani uslovi za sanaciju jer se novi objekti često grade na mjestima gdje bi zaštitne mjere morale imati prioritet. Lokalne vlasti rijetko ažuriraju prostorne planove i u velikoj mjeri zanemaruju podatke iz karata rizika koje izrađuju stručne službe.

Poseban problem su i bujični potoci koji, iako kartografski registrovani kao sezonske prijetnje, ostaju van radara prostornog planiranja. Gradnja objekata i putne infrastrukture često ide direktno preko tih tokova, što u sezoni obilnih padavina izaziva katastrofalne posljedice.

Ako se ništa ne promijeni – Jablanica možda neće biti posljednja…

Četvrti oktobar u Jablanici nije samo godišnjica tragedije, već i test za društvo i državu. Da li će se nakon, sada već i više od, godinu dana pojaviti optužnice, hoće li preživjeli dobiti adekvatnu obnovu i obeštećenja, i hoće li se institucije konačno probuditi iz letargije?

Da li se tragedija u Jablanici mogla izbjeći – pitanje je koje samo sebi, proteklih godinu dana, postavlja i javnost a, vjerovatno, i nadležne instiucije.

Akademik Muriz Spahić, eminentni stručnjak i hidrolog, osnivač Udruženja geografa BiH i bivši dekan na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, kaže za Gerilu da se ona zasigurno mogla predvidjeti jer BiH,već odavno, „nije izuzeta od ekstremnih padavina i rizika bujičnih poplava“.

„Tragedija se mogla ublažiti da su se preduzele sve operativne blagovremenih upozorenja, uređivanje bujičnih pravaca, sprečavanje šumskih požara, otklanjanja rizičnih antropogenih radova na pravcu kretanja bujica, kao i slabe koordinacije nadležnih službi. Iako su meteorološke prognoze bile dostupne, nije postojao efikasan sistem rane najave i evakuacije, niti su preventivne mjere bile sprovedene na vrijeme“, ističe profesor Spahić.

Zbog toga, ističe on, se može reći da tragedija možda nije bila potpuno nepredvidiva, ali „jeste bila izostavljeno odgovorno reagovanje, a što je dovelo do tragičnih posljedica“.

Profesor Muhamed Bajrić sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu poručuje da se BiH mora okrenuti ozbiljnim preventivnim mjerama.

„Ključno je unaprijediti sistem rane najave i vremenskog prognoziranja, jer samo tako Civilna zaštita može pravovremeno reagovati. Ali to nije dovoljno – neophodan je integralni pristup koji uključuje zakone i prostorne planove zasnovane na mapama rizika, jačanje inspekcija, pošumljavanja i izgradnju pregrada na bujičnim tokovima,“ naglašava on i dodaje da BiH u svemu, a pogotovo u pošumljavanju, uveliko kasni jer su efekti mjera poput pošumljavanja vidljivi tek nakon nekoliko decenija.

Ako se ništa ne dogodi, odnosno ako sve, kao do sada, prepustimo stihjskim rješenjima, Jablanica će ostati simbol još jedne nekažnjene katastrofe i nenaučene lekcije. Ako institucije konačno pokažu odgovornost, onda bi žrtve mogle dobiti barem djelimičnu pravdu.

Za mještane Donje Jablanice, međutim, jedno je sigurno: ništa neće vratiti njihove najmilije. Ali istina i pravda mogu spriječiti da se ista tragedija ponovi u nekom drugom selu, u nekoj drugoj noći, kada priroda ponovo odluči podsjetiti Bosnu i Hercegovinu na njene slabosti.

Dejan Rakita/GERILA 

Izrada ovog teksta omogućena je kroz saradnju sa Fondacijom Atelje za društvene promjene (ACT).

The post Godinu dana poslije poplava: Jablanica između obnove, istrage i (ne)pravde (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Mreža za zaštitu prirode u Bosni i Hercegovini, koju čini 20 organizacija civilnog društva iz cijele zemlje, uputila je 22. maja – simbolično, na Međunarodni dan biodiverziteta – zvaničnu urgenciju Opštinskom vijeću Žepče, tražeći da se na dnevni red konačno stavi inicijativa za zaštitu Matinskog visa, podnesena još u aprilu 2024. godine. Od tada, ova tema nije ni razmatrana, dok su se u međuvremenu donosile odluke koje direktno ugrožavaju to isto područje.

“Ignorisanje inicijative za zaštitu Matinskog visa, uz istovremeno donošenje odluka koje omogućavaju dalju devastaciju okoliša, više se ne može tumačiti kao običan administrativni propust”, poručuju aktivisti.

Kamenolomi na mjestu prirodnog blaga

Na sjednici održanoj 30. januara 2025. godine, Opštinsko vijeće Žepče usvojilo je odluku o davanju saglasnosti za dodjelu koncesije kamenolomu, ignorišući pritom Odluku Visokog predstavnika o zabrani raspolaganja državnom imovinom, kao i presudu Ustavnog suda BiH kojom je osporena slična odluka o promjeni namjene šumskog zemljišta.

Ni tu se nije stalo. Samo četiri mjeseca kasnije, na sjednici 30. maja, vijećnici su opet dali zeleno svjetlo za još jedan kamenolom – i to uprkos činjenici da se lokacije nalaze u neposrednoj blizini Matinskog visa.

Aktivisti priznaju da nisu protiv koncesija koje su u skladu sa zakonima i prostornim planovima, ali ističu da odluke Opštinskog vijeća pokazuju duboko neuravnotežen pristup razvoju:

“Javne inicijative koje štite prirodu i koriste cijeloj zajednici godinama se ignorišu, dok se one koje idu u korist pojedinaca usvajaju bez zadrške”, naglašavaju iz Mreže.

Matinski vis – potencijal umjesto prijetnje

Matinski vis obuhvata više od 1.300 hektara državnog zemljišta i stanište je čak 45 biljnih vrsta sa Crvene liste Federacije BiH. Uz to, nalazi se u tzv. serpentinskoj zoni – specifičnom geomorfološkom području prepoznatom po velikom broju endemskih vrsta, čije uništavanje ostavlja dugoročne posljedice po biološku raznolikost.

U posljednjih nekoliko godina, na ovom području je kroz različite projekte uloženo preko 500.000 KM, uključujući edukaciju, naučna istraživanja i turističke inicijative. Sve to, međutim, nije bilo dovoljno da se lokalna vlast pokrene.

Dodatnu težinu ignorisanju ove inicijative daje i izmjena Zakona o zaštiti prirode Federacije BiH, prema kojoj općinsko vijeće više nema obavezu dati saglasnost za zaštitu – već samo mišljenje. Drugim riječima, institucionalna volja je sve što stoji između očuvanja prirodnog blaga i njegove eksploatacije.

“Odbijanjem da se ova tema uopšte razmotri, Opštinsko vijeće Žepče šalje poruku da su interesi pojedinaca važniji od opšteg dobra, zdravlja građana i budućnosti zajednice”, upozoravaju organizacije potpisnice urgencije.

Dok drugi štite, Žepče šuti

U kontrastu s inertnošću vlasti u Žepču, susjedne opštine – poput Zavidovića i Maglaja – aktivno rade na proglašenju novih zaštićenih područja, a Zeničko-dobojski kanton pokrenuo je osnivanje javne ustanove za upravljanje njima. Pasivnost Žepča, prema mišljenju ekoloških udruženja, nije samo lokalni problem – ona predstavlja signal da su prioriteti lokalnih vlasti daleko od održivog razvoja i zaštite prirodnih resursa.

“Ako općinska administracija ne želi iskoristiti priliku da zaštiti Matinski vis, onda građani imaju pravo da znaju zašto. A odgovornost za štetu koja se nanosi prirodi i zajednici biće nemoguće izbjeći”,  zaključuju iz Mreže za zaštitu prirode.

GERILA

The post Matinski vis pod prijetnjom: Lokalna vlast u Žepču ignoriše inicijativu za zaštitu prirodnog blaga, ali ubrzano odobrava kamenolome first appeared on Gerila.info.

Više od pola vrijednosti ukupnog izvoza arhitektonskog kamena, odnosno mramora i granita iz BiH posljednjih pet godina odlazi u Kinu. Pokazuju to podaci Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIO BiH), prema kojima je u tom periodu iz naše zemlje u Kinu otišlo kamena u vrijednosti oko sedam miliona KM, od ukupno izvezenog ovog proizvoda vrijednog oko 12 miliona KM.

Riječ je o desetinama hiljada tona kamena čija je cijena pri izvozu dosta niža od one koju ima cijena kamena uvezenog u BiH. Glavni razlog zbog kojeg jeftino izvozimo domaći, a skupo uvozimo strani kamen jest taj što je, kako tvrde izvori portala hercegovina.info, značajan broj kamenoloma orijentisanih ka izvozu pod kontrolom kineskih kompanija.

Upitne dozvole i koncesije

”Ima kamenoloma u koje su kineske kompanije ušle tako da su koncesiju za eksploataciju određenog kamena dobile prvo neke bh. kompanije, a onda se kao vlasnik većinskog kapitala te kompanije naknadno upisala neka kineska kompanija. Ima slučajeva potpuno ilegalnog kopanja kamena iz bh. kamenoloma, što je bilo u kamenolomu na lokalitetu Vaganj kod Livna gdje je službena istraživanja u kamenolomu počela kompanija “Silit natural stone”, u vlasništvu Ilije Čečure, bliskog HDZ-u.

Čečura je kasnije preko članova porodice otvorio i kompaniju “Kik stone”. Prema saznanjima portala hercegovina.info, oni su radili s kompanijom “Ana kamen projekt” iz Hrvatske čiji su većinski vlasnici Kinezi, a koja je faktički ilegalno djelovala u BiH. Javna je tajna da su u tom kamenolomu kamen kopali kineski radnici i da su iz njega izvučene ogromne količine kamena koje su posredstvom kompanije „Ana kamen projekt“ odvezene prvo u Hrvatsku, a potom u Kinu”, priča sagovornik portala hercegovina.info koji je želio ostati anoniman.

Izvor portala hercegovina.info dalje ističe kako je upitno da li je i livanjska kompanija “Kik stone” ispunjavala uslove da dobije neophodne dozvole za kopanje kamena na lokalitetu Vaganj, ali da je ova eksploatacija vrijednog kamena omogućena zahvaljujući, kako on tvrdi, Mati Šišku, pomoćniku ministarke privrede za industriju, energetiku i rudarstvo u Vladi Herceg-bosanske županije, jer im je, kaže sagovornik portala hercegovina.info, Šiško omogućio eksploataciju kamena “po osnovu istražnog prava”.

”Mate Šiško je glavna osoba za izdavanje tih koncesija i dozvola i ako je on to “aminovao”, onda su Kinezi mogli prekopati i čitavo Livno i niko im ne bi ništa smio. Mi smo čuli da je čak i sin Mate Šiška uključen u taj posao s Kinezima i da je radio nešto za tu kompaniju “Ana kamen projekt“ iz Hrvatske. Ako se zna da je Ilija Čečura veoma blizak HDZ-u, onda je jasno kako se odvijao taj posao u korist kineske kompanije iz Hrvatske. Ovaj kamenolom u kojem su radili kineski radnici jedno vrijeme je radio punom parom, a kamen se i kopao i izvozio nekontrolisano. Najveću korist od toga imali su Kinezi jer su usprkos tome što nemaju dozvole da rudare u Livnu, naš kamen dobili bez problema”, priča izvor portala hercegovina.info s kojim su nedavno obišli i lokalitet Vaganja, ali nisu mogli pristupiti terenu koji vodi do samog kamenoloma jer je taj prostor ograđen kao privatni i nezaposlenima je zabranjen pristup.

O svim navodima sagovornika portala hercegovina.info poslali su pisani upit Mati Šišku, pomoćniku ministarke privrede u Vladi Herceg-bosanske županije, međutim odgovor još nisu dobili.

Veza između Kineza u Hrvatskoj i italijanske kompanije u BiH

Odgovore na pisane upite portal hercegovina.info čeka i od kompanija “Silit” i “Ana kamen projekt“ koje su zamolili da prokomentarišu navode o njihovoj ulozi u rudarenju kamena na lokalitetu Vaganj kod Livna.

U međuvremenu su dobili informaciju da je italijanska kompanija „New Cis Marble“ upisana kao jedan od osnivača i Čečurine tvrtke “Kik stone”, ali i kompanije “Ana kamen projekt” s većinskim kineskim kapitalom u Hrvatskoj, što ide u prilog tvrdnji sagovornika portala hercegovina.info o vezama Kineza s livanjskim kamenolomom i s Čečurom.

Uvidom u registar poslovnih subjekata i u BiH i u Hrvatskoj dobili su potvrdu ove informacije.

Takođe, u jednom od ranijih medijskih istupa, Stjepan Čečura, koji je trenutno upisan kao osnivač kompanije “Kik stone”, izjave je davao u ime kompanije “Silit”. Tako je Čečura 2017. godine na sajmu privrede u Mostaru rekao kako je “kompanija na sajmu uspostavila kontakt s kineskim privrednicima“, te najavio saradnju. Međutim, ova saradnja nikada nije postala službena.

Inače, prema podacima koje je portal hercegovina.info dobio od UIO BiH vidljivo je kako je, od dvanaestak zemalja u koje BiH izvozi kamen, Kina najveći uvoznik ovog našeg proizvoda. Međutim, iako je za svaku zemlju poželjno imati što veću stopu izvoza, u ovom slučaju, prema tvrdnjama izvora portala hercegovina.info, “nisu čista posla”, jer, kažu, puteve i način na koji Kinezi eksploatiraju naš kamen niko ne kontroliše, a posebno je upitno što je cijena izvoznog kamena višestruko niža od onog koji uvozimo.

(hercegovina.info)

The post UPITNE DOZVOLE I KONCESIJE: Kako je livanjski kamen ilegalno kopan za kinesku kompaniju sa sjedištem u Hrvatskoj first appeared on Gerila.info.