Ovo u podkastu GERILE kaže aktivista Maksuma Topalović koja se nalazi na čelu neformalne grupe građana „Kakanj ustaje“. Maksuma je 1987. organizovala u Kaknju štrajk pet hiljada rudara i od tada njena borba protiv nakaradnog sistema ne prestaje.

„Čak su prekršili i Statut općine. Prekršili su svoj statut koji je općina izglasala, jer tamo stoji da odluka stupa na snagu danom objave u Službenim novinama. „Kakanj ustaje“ se prvo obratio institucijama općinskog prava potrošača. Preporuka je da se te cijene vrate. Mi smo pokrenuli krivičnu prijavu protiv direktora jednog preduzeća ‘Vodokom’ i uprave“, kaže Topalović za GERILU.

Problem poskupljenja vode nije jedini problem s kojim se suočavaju građani Kaknja. Tu su problemi koji su vezani za deponiju smeća, za cementaru, za najavljenu fabriku animalnog otpada, za vodu u kojoj se nalazi 40 puta veća količina barijuma od dozvoljene, o čemu je nedavno GERILA ekskluzivno pisala…

„Deponija predstavlja ogroman problem. Federalna inspekcija je 2014. godine naložila zatvaranje gradske deponije Bare zbog niza neuređenosti. Čak se u nalogu za zatvaranje kaže da deponija ima karakter divljih deponija, a zapravo je gradska deponija. Šta se dešava? Dobila se saglasnost za sanaciju. Formalno i u papirima sanacija je počela, ali se ništa na terenu ne mijenja“, priča Maksuma Topalović.

Iz drugih opština u Kakanj stiže i animalni otpad. Nijedna gradska deponija u Federaciji BiH, naglašava ona, ne može dobiti dozvolu za odlaganje animalnog otpada. Kakanjska deponija počinje da prihvata taj otpad, a Vijeće usvajati cjenovnik i počinju da se sklapaju ugovori.

Kakanj ima problem sa zagađenjem vazduha koji su vezani uz rad termoelektrane cementare i rudnika. Maksuma Topalović kaže da je Kakanj opština bogata zagađivačima vazduha. Kakanj bi, dodaje ona, mogao da izvozi zagađivače i da od toga živi.

„Kada su planirali i dali okolišnu dozvolu za fabriku animalnog odpada, mi smo rekli da nama ne treba ni najmanji zagađivač dodatno s obzirom na to da imamo toliko zagađivača koliko imamo. I sama strategija općine kaže da trebamo smanjivati zagađenost zraka. Prošle godine smo jedan dan bili najzagađenijim grad u svijetu“, ističe naša sagovornica.

Rudnik je, navodi ona, uništio ogromno prirodno bogatstvo. Šljaka je zatrpala jednu rijeku, odnosno kupališta koja su Kakanjci imali na toj rijeci. Ali, ljudi koji imaju kuće u blizini te rijeke i dalje tvrde da je rudnik njihova majka i sve trpe.

„Ista je stvar i sa cementarom. Cementara donosi problem zagađenja vazduha, posebno kada govorimo o prašini. Želimo da razgovaramo sa stručnim ljudima. Ne moramo sve imati na papiru, ali sve što tvrdimo mora biti utemeljeno i mora biti nama jasno da bismo se istinski borili“, istakla je Maksuma Topalović.

Goran Dakić / GERILA

The post Maksuma Topalović za GERILU: Kakanj može da izvozi zagađivače vazduha! (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Riječ je o laboratorijskom izvještaju akreditovane laboratorije „Sistem Qualitas“ sa Pala, koji je za potrebe JP „Vodokom“ Kakanj sačinjen nakon uzorkovanja vode sa izvorišta Bukovica 17. aprila ove godine. Analiza je pokazala koncentraciju barijuma od 52,8 miligrama po litru, dok je već narednog mjeseca izmjereno 11,9 mg/L. Iako je došlo do značajnog pada, i ta vrijednost višestruko je veća od svih rezultata zabilježenih tokom 2025. godine, kada su se koncentracije barijuma kretale između 0,3 i 1,7 mg/L.

Laboratorijski nalazi, koji su javno objavljeni na internet stranicama JP „Vodokom“ i Opštine Kakanj, do sada nisu bili predmet javne analize niti su nadležne institucije objasnile zbog čega je uz ovakve izmjerene vrijednosti izdata Izjava o usaglašenosti kojom se navodi da je voda zdravstveno ispravna?!

Iako pravilnik u Bosni i Hercegovini ne propisuje graničnu vrijednost za barijum, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) u svojim Smjernicama za kvalitet vode za piće navodi zdravstveno zasnovanu preporučenu vrijednost od 1,3 mg/L!

U dokumentu SZO navodi se i da, kada su koncentracije barijuma u vodi u rasponu od nekoliko miligrama po litru, voda za piće može postati značajan izvor izloženosti stanovništva ovom metalu.

Toksikolog: Dugotrajna izloženost može imati ozbiljne posljedice

Nalaz prema kojem je u vodi za piće sa izvorišta Bukovica izmjerena koncentracija od 52,8 miligrama barijuma po litru može ukazivati na hroničnu izloženost stanovništva ovom metalu, upozorava za Gerilu dr Sandra Đuranović, prvi i jedini klinički toksikolog u Crnoj Gori.

Dr Đuranović, koja je nedavno učestvovala na javnim tribinama o povišenim vrijednostima olova u krvi stanovnika Vareša i rizicima koje teški metali predstavljaju za stanovništvo Ozrena, kaže da se ovako visoke koncentracije barijuma dovode u vezu sa povećanim rizikom od hipertenzije, poremećaja srčanog ritma, smanjenja vrijednosti hemoglobina i trombocita, mišićne slabosti i gastrointestinalnih tegoba.

“U ovom slučaju gdje je vidljivo da je značajno visok skok barijuma u pijaćoj vodi koji nije dozvoljen i iznad je granice koju dozvoljava SZO može se govoriti o hroničnoj ekspoziciji barijumu. Pored toga dokazano je da hronična izloženost barijumu dovodi smanjenja plodnosti, tj. do smanjenog broja spermatozoida i pokretljivosti istih kod muškaraca, a kod žena direktnim dejstvom na ovarijalni ciklus i razvoj jajnih ćelija”, kaže Đuranović.

Ona podsjeća da barijum i njegova ruda barit prirodno prate ležišta olova i cinka, podsjećajući da su kod stanovnika Vareša ranije već utvrđene povišene vrijednosti olova u krvi.

“Barijum i njegova ruda barit su uvijek pratioci ruda olova i cinka. U analizama biološkog materijala stanovnika Vareša su bile, kao što već znamo, povišene vrijednosti olova u krvi”, dodaje Đuranović.

Ističe i da barijum-sulfat, koji se koristi u dijagnostičke svrhe u medicini, ne treba poistovjećivati sa rastvorljivim jedinjenjima barijuma koja mogu predstavljati zdravstveni rizik.

barium-background-jan17 WHO

Inače, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) u svojim Smjernicama za kvalitet vode za piće navodi zdravstveno zasnovanu preporučenu vrijednost od 1,3 miligrama barijuma po litru vode. U dokumentu se ističe da, pri koncentracijama od nekoliko miligrama po litru, voda za piće može predstavljati značajan izvor izloženosti stanovništva barijumu.

Za razliku od Bosne i Hercegovine, čiji važeći Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće ne propisuje graničnu vrijednost za barijum, zemlje regiona imaju jasno definisane maksimalno dozvoljene koncentracije.

Tako je u Srbiji Pravilnikom o higijenskoj ispravnosti vode za piće maksimalno dozvoljena koncentracija barijuma u redovnim uslovima 0,7 mg/L, dok se u vanrednim okolnostima dozvoljava najviše 3,0 mg/L. Isti limit od 0,7 mg/L propisuje i Hrvatska Pravilnikom o parametrima sukladnosti, metodama analiza i monitorinzima vode namijenjene za ljudsku potrošnju.

Poređenja radi, u vodi sa izvorišta Bukovica u aprilu ove godine izmjerena je koncentracija od 52,8 mg/L, što je oko 40 puta više od zdravstveno zasnovane preporučene vrijednosti Svjetske zdravstvene organizacije, oko 75 puta više od maksimalno dozvoljene koncentracije u Srbiji i Hrvatskoj u redovnim uslovima, te gotovo 18 puta više od vrijednosti koja je u Srbiji dozvoljena čak i u vanrednim okolnostima.

Opština Kakanj: Nismo nadležni, pitajte Vodokom

Gerila je uputila pitanja Opštini Kakanj tražeći objašnjenje da li su nakon prijema laboratorijskog nalaza održane konsultacije sa Vodokomom ili zdravstvenim institucijama, da li su zatražene dodatne analize, da li su građani upozoreni na povećane koncentracije barijuma, kao i da li postoji procjena mogućih uzroka ovako visokih vrijednosti.

Umjesto odgovora na konkretna pitanja, iz Opštine su naveli da je za upravljanje vodovodnim sistemom, monitoring kvaliteta vode i preduzimanje svih mjera nadležno JP “Vodokom” Kakanj.

Podsjetili su da je Opštinsko vijeće još u martu 2024. godine zadužilo Vodokom da nastavi aktivnosti na zaštiti izvorišta Bukovica i da putem ovlaštene laboratorije vrši mjesečna ispitivanja prisustva teških metala.

Zbog toga su Gerilu uputili da se za sva pitanja koja se odnose na rezultate analiza, njihovo tumačenje, eventualne dodatne analize i preduzete mjere obrati upravo Vodokomu.

“S tim u vezi, za informacije iz Vašeg zahtjeva koje se odnose na rezultate analiza vode, tumačenje laboratorijskih nalaza, komunikaciju sa akreditovanim laboratorijama, monitoring kvaliteta vode, eventualne dodatne analize i mjere poduzete u vezi sa utvrđenim vrijednostima pojedinih parametara, upućujemo Vas da se obratite JP „Vodokom“ d.o.o. Kakanj kao nadležnom organu“, navodi se u odgovoru Opštine Kakanj koji, inače, niko nije potpisao tako da nije poznato da li je ovo stav Opštine, portarola ili načelnika Kaknja.

Odgovor Opštine posebno je zanimljiv ako se uporedi sa objavom od 5.juna ove godine na zvaničnoj Facebook stranici načelnika Opštine Kakanj.

Zanimljivo je da je Opština u zvaničnom odgovoru Gerili odbila da tumači laboratorijske nalaze, navodeći da je za to nadležan JP „Vodokom“. Međutim, na zvaničnoj Facebook stranici načelnika Opštine isti ti nalazi predstavljeni su javnosti uz poruku da su „rezultati uredni“, a cijela objava označena je kao „odgovor na dezinformacije“. Drugim riječima, institucija koja tvrdi da nije nadležna za ocjenu laboratorijskih rezultata, istovremeno ih je ranie javno okarakterisala kao uredne.

Gerila je zbog toga od JP “Vodokom” zatražila odgovore na pitanja kada su prvi put upoznati sa nalazom od 52,8 mg/L, da li su izvršili kontrolno uzorkovanje, da li su tražili provjeru rezultata, da li su obavijestili zdravstvene institucije, da li smatraju da je voda bila bezbjedna za piće i zbog čega građani nisu obaviješteni o izmjerenim vrijednostima.

Do objavljivanja ovog teksta odgovori nisu dostavljeni.

Bez odgovora je, za sada, ostala i laboratorija “Sistem Qualitas”, kojoj je Gerila uputila pitanja da li rezultat predstavlja ukupnu koncentraciju elementa barijuma ili nekog njegovog jedinjenja, da li je moguće utvrditi u kojem hemijskom obliku se barijum nalazi, kao i na osnovu kojih kriterijuma je uzorak proglašen usaglašenim sa pravilnikom uprkos izmjerenoj koncentraciji.

Bivši direktor Rudnika Kakanj: Širenje rudarskih radova povećava rizik za izvorišta

Rudarski inženjer Fuad Breščić, bivši generalni direktor Rudnika mrkog uglja Kakanj i Rudnika uglja Srednja Bosna, smatra da intenziviranje rudarskih aktivnosti na području Rupica i planirano širenje eksploatacije zahtijevaju mnogo ozbiljnije praćenje kvaliteta površinskih i podzemnih voda.

Breščićevi navodi odnose se na rudarske aktivnosti na području Rupica, koje se nalaze u okviru rudarskog projekta Vareš.

Rupice su jedno od glavnih ležišta u okviru rudarskog projekta Vareš, na kojem se eksploatišu srebro, cink, olovo, zlato i barit. Projekat je od septembra prošle godine u vlasništvu kanadske kompanije DPM Metals Inc., koja je preuzela Adriatic Metals za oko 1,3 milijarde američkih dolara.

Breščić, koji se godinama bavi istraživanjem istorije rudarstva na području Vareša, kaže da je tokom godina svjedočio značajnim promjenama na Vrućem potoku i Trstionici, za koje smatra da nisu posljedica prirodnih procesa.

“Izričito tvrdim da promjene koje su nastale u Vrućem potoku i Trstionici nisu nikakva posljedica prirodnih geoloških procesa nego baš ukazuju na uticaj rudarskih aktivnosti”, kaže za Gerilu Breščić.

Istovremeno naglašava da Vrući potok nema direktan dodir sa vodozahvatom Bukovica, ali upozorava da bi širenje rudarskih radova prema novim lokalitetima moglo povećati rizik i za druga izvorišta.

“Kretanje podzemnih voda u radijusu od 150 km teško je predvidjeti, ali je sasvim izvjesno da će se zagađenja osjetiti posebno u gravitaciono nižim područjima, što Kakanj dovodi u vrlo težak položaj i traženje rezervnih rješenja dovođenja pitke vode, ali se, po meni, ona trebaju ozbiljno razmotriti i planirati. Drugi dio sliva voda prema Borovičkom Potoku i Bukovici vrlo teško je spriječiti i povećanjem obima radova u Rupicama i Lipničkom brdu rasti će i prisustvo teških metala. Za sada se vlast brani hemijskim analizama koje vrši institut na Palama, a stanovništvo i dalje uglavnom tu vodu pije ne vjerujući upozorenjima ekologa i udruženja tog tipa”, ističe Breščić.

Uprao zato, Breščić smatra da bi zaštiti izvorišta koja snabdijevaju stanovništvo Kaknja pitkom vodom trebalo pristupiti mnogo ozbiljnije.

Iako su laboratorijski nalazi javno objavljeni, nadležne institucije, barem zasad, nisu se oglašavali po pitanju visokih koncentracija barijuma u vodi koju piju stanovnici Kaknja.

Nije poznato ni da li su nakon ovih nalaza urađena dodatna kontrolna uzorkovanja, da li su o rezultatima obaviještene zdravstvene institucije i na osnovu kojih stručnih procjena je građanima poručeno da su rezultati “uredni”.

Dejan Rakita / GERILA

The post Kakanj: Barijum u vodi za piće 40 puta iznad preporuke SZO, nakon objave o „urednim rezultatima“ muk na pitanja Gerile first appeared on Gerila.info.

“Stanje u Kaknju je alarmantno. Prije dva dana izmjerena je koncentracija sumpordioksida (SO₂) od 3083 µg/m³, što višestruko premašuje sve dopuštene vrijednosti i predstavlja akutnu opasnost po zdravlje stanovništva. Prije nekoliko dana, tek pod pritiskom javnosti, operativni štab proglasio je UZBUNU kad se tiče kvalitete zraka ali su u prvi plan došle mjere zabrana koje se odnose na građane. Obustavljena je nastava, zabranjen saobraćaj za određena vozila (ispod euro 3), Ono što je stvarno alarmantno i potrebno je smanjenje rada zagađivač sve dok se vrijednosti so2 ne spuste ispod granica dozvoljenih“, kaže za Gerila info Maksuma Topalović iz neformalne grupe “Kakanj ustaje”.

Za sada je u Kaknju prekinuto stanje uzbune. Uzbuna je trajala od 6. do 10. novembra. Aktivisti, u međuvremenu, podsjećaju da su opštine Kakanj i Visoko u Zeničko-dobojskom kantonu kreirale Plan interventnih mjera u skladu sa kantonalnim planom ali da se nikada ranije nisu pozvale na planirane mjere. Po tom planu sve opštine dužne su uspostaviti operativne štabove kojima rukovode načelnii opština. Navode da je načelnik Kaknja sazvao štab tek u oktobru, nakon upozorenja na prekogranične vrijednosti SO2 još od avgusta.

Iz Elektroprivrede Federacije BiH najavili su da će smanjiti zagađenje. To će, najavljeno je, biti učinjeno procesom odsumporavanja. To je zakašnjela reakcija, poručuju aktivisti iz ovog grada.

“Možemo sumnjati u nalaze inspekcije. Kakanj ustaje dobio je izvještaj iz FMOT i Federalne inspekcije o nadzorima i ne bilježe se prekograničenja Cementare već TE na kojoj trenutno rade dva bloka koji ne bi trebali biti u funkciji (premašen broj radnih sati) ali je opravdanje da bi građani ostali bez grijanja. Ugalj koji se koristi, ugalj iz Kaknja je lošeg kvaliteta i tu se stanje pogoršava“, kaže Maksuma Topalović.

Iz kakanjske opštine ranije su navodili kako dobar procenat zagađenja dolazi od individulanih, kućnih ložišta.

Iz grupe “Kakanj ustaje” navode da insistiraju da je neko odgovoran za situaciju u kojoj se nalaze Kakanj i stanovnici tog grada. Smatraju i da je Kakanj, jednostavno, žrtvovan!

Vadimir Kovačević, Geria info

The post U Kaknju ekološka katastrofa na pomolu! Vazduh izuzetno opasan po zdravlje! first appeared on Gerila.info.

U Kaknju je prije nekoliko dana proglašena uzbuna a nastava u školama, zbog izuzetno zagađenog vazduha, je obustavljena. Vijest je odjeknula kao iznenađenje ali tu iznenađenja nema jer na tako nešto aktivisti iz ovog grada upozoravaju godinama. Aktivisti konstantno upozoravaj na visok nivo zagađenosti vazduha kao i ogromnu koncentraciju sumpor dioksida. Njihovi apeli i upozorenja, uglavnom, prolaze bez reakcija. Nema reakcija ni nadležnih institucija a i lokalno stanovništvo kao da se, svih ovih godina, pretjerano ne interesuje kakav vazduh udiše. Uostalom slično je u cijeloj Bosni i Hercegovini. Uz sve to u Kaknju najavljuju skoru gradnju deponije animalnog otpada.

Aktivisti iz Kaknja sa kojima je razgovarala ekipa Gerila info tvrde da gradske i entitetske vlasti u Federaciji godinama ignorišu upozorenja i situaciju koju u Kaknju imaju sa, po zdravlje i život opasnim, vazduhom. Često se, tvrde, kriju informacije o kvalitetu vazduha. Na glavnoj kakanjskoj saobraćajnici postavljen je led displej koji treba da pokazuje informacije o kvalitetu vazduha ali te informacije, uvjerila se ekipa Gerila info, često uopšte nisu vidljive na ekranu.

U četvrtak ujutro u Kaknju je izmjerena ekstremno visoka koncentracija sumpor dioksida u vazduhu od 1316,6 mikrograma po kubnom metru. Granična vrijednost iznosi 350 mikrograma. Sve preko toga smatra se opasnim po zdravlje.

Da stvar po stanovnike Kaknja bude gora oni problema imaju i sa korištenjem vode za piće. Iako zvanični podaci pokazuju da je voda za piće bezbjedna većina građana Kaknja sumnja u te rezultate. Iz više razloga. Jedan je taj što se vodozahvat koji gradsko komunalno preduzeće koristi za preradu vode nalazi u neposrednoj blizini rudnika Rupice u Varešu. U Kaknju navode da sumnjaju u rezultate analiza vode na teške metale jer se analize rade u laboratoriji koja sarađuje i sa rudnikom u Varešu.

“Ja lično gradsku vodu ne koristim već 20 godina. Donosim sa planine gdje imamo izletište, što ne možemo namiriti kupujemo. I ja i moja porodica. Mi nemamo povjerenja u institucije koje daju rezultate mjerenja vode. Mi vjerujemo radnicima i ljudima koji nam dovlače tu vodu ali ne vjerujemo institucijama zato što se svake godine povećava broj oboljelih u Kaknju“, kaže, za Gerila info, Elvedin Alajbegović iz Kaknja.

Iz gradskog komunalnog preduzeća “Vodokom” navode da su rezultati analiza dostupni svima, da su javni i da se objavljuju na stranicama komunalnog preduzeća.

“JP „Vodokom“ d.o.o. Kakanj vrši kontinuirani monitoring i analize vode iz gradske vodovodne mreže. Voda iz gradske vodovodne mreže, kojom upravlja JP “Vodokom“ d.o.o. Kakanj, prema dosadašnjim analizama je ispravna za piće. JP „Vodokom“ d.o.o. Kakanj, putem ovlaštene laboratorije „ SISTEM QUALITA,S“ Pale vrši redovnu mjesečnu analizu vode na prisustvo teških metala, a putem Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica fizičko-hemijske i mikrobiološke analize. Svi dosadašnji nalazi navedenih institucija pokazuju da je prema fizičko-hemijskim i mikrobiološkim nalazima voda ispravna za piće, te da nije kontaminirana teškim metalima“, piše u odgovoru Vodokoma.

Najviše sumnji u ispravnost vode kao i tačnost rezultata analiza stanovnici Kaknja imaju zbog činjenice da se u relativnoj blizini Kaknja i rijeke Bukovice, na području opštine Vareš nalazi rudnik Rupice. Taj rudnik javnosti u Bosni i Hercegovini postao je poznat u junu zbog kupoprodaje nalazišta između Adriatic Metalsa i kanadskog Dundee Precious Metalsa. Adriatic je Dundeeu prodao rudnik za nevjerovatnih 1,25 milijardi američkih dolara. U međuvremenu od te preprodaje Vareš i BiH neće imati ništa. Odnosno BiH ima simboličnu koncesionu naknadu od 3,9 maraka po toni rude što je prošle godine iznosilo nešto manje od 570 000 maraka.

“Zvanični podaci kažu da je voda ispravna ali u zvaničnim podacima fali niz elementa koji se ne mjere. Građani Kaknja od početka najave u Varešu ne piju zvanično kakanjsku vodu već kupuju ali ne možemo kupiti svu vodu i za kupanje, umivanje i za pranje. Mi imamo vodu koju plaćamo kao pijaću a imamo idustrijsku. Grad mora naći alternativu ili zaustaviti gradnju rudnika u Varešu za vađenje metala“, kaže Maksuma Topalović iz organizacije “Kakanj ustaje”.

Hajrija Čobo, ekološka aktivistkinja iz Kaknja jedna je od rjetkih koja godinama upozorava, ne samo na situaciju u Kaknju već sa napadima na prirodu zarad koristi, uglavnom, stranih investitora, u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ona objašnjava kako su uzurpirani vodozahvati sa kojih se Kakanj snadbijeva vodom.

“Nalazi na teške metale nisu dostupni javnosti ali reci ćemo da oni sve govore. Građani imaju osnovanu sumnju u kvalitet vode u najmanju ruku. Vodozaštitna zona u Bukovici ima tri zone. U sve tri zone je zabranjena sječa šume, bilo kakva gradnja a kamoli gradnja industrijskog puta. Ono što mi imamo je da je u drugoj i trećoj zoni posječena šuma, stabla su posječena, ogoljena je jedna i druga obala Bukovice i onda ako ništa drugo kiša to tlo ispira. Mimo toga postavljena je industrijska cesta kroz vodozaštitne zone, i drugu i treću, i tuda voze kamioni rudnika u Varešu“, kaže, u razgovoru sa ekipom Gerila info, ekološka aktivistkinja Hajrija Čobo.

Čobo navodi i da su dijelovi važeće ekološke dozvole netačni odnosno da u njoj nisu navedeni istiniti podaci u vezi sa lokacijom vodozahvata u odnosu na rudnik Rupice.

“U studiji uticaja na okoliš piše da se rudnik Rupice nalazi u drugoj i u trećoj vodozahvatnoj zoni. Ono što su slagali u toj studiji, dakle imate još i lažnu studiju, je da je vodozahvat uzvodno od rudnika što je notorna laž. Vodozahvat je nizvodno i sve što se sa te ceste slije u Bukovicu sa tih ogoljenih obala, to takvo zemljište to ulazi u Bukovicu“, napominje Hajrija Čobo iz Kaknja.

U Kaknju nada umire posljednja. Nadaju se da bi institucje ove države, entiteta, kantona, grada…konačno mogle da počnu da rade svoj posao. Da stanovnicima ove zemlje, čija prirodna bogastva se rasprodaju u bescjenje makar omoguće zdrav vazduh i pitku vodu. Do tada živimo u plemenima ko Apači jer Hadžije su sebi podijelili reone.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post GERILA U KAKNJU: Disanje na škrge i život bez vode! (Video) first appeared on Gerila.info.

piše valter portal

Kada je Valter prošle jeseni prvi otvorio temu izgradnje tvornice za preradu životinjskog otpada u blizini Kaknja, što je projekt tvrtke Bioorganika d.o.o. Kakanj u suvlasništvu hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, mnogi stanovnici Kaknja i okolice nisu ni bili svjesni tih planova, kao ni spornih aspekata ovog projekta.

Jedan od njih svakako je moguće zagađenje okoliša, s obzirom na to da je zemljište na kojem je predviđena izgradnja tvornice odmah pored Repovačkog potoka, koji se ulijeva u rijeku Bosnu.

NAČELNIK BAJTAREVIĆ PROMIJENIO MIŠLJENJE

U proteklih osam i pol mjeseci stanovnici Kaknja i okolice temljito su se informirali o kontroverznom projekt firme Bioorganika d.o.o., ponajviše zahvaljujući angažmanu lokalnih aktivista, ali i interesu medija koji je pokrenula priča Valtera, pa je raspoloženje bitno drugačije: Općina Kakanj je većinski protiv tvornice za preradu animalnog otpada u naselju Bilješevo.

To se odnosi i na načelnika Općine Kakanj Mirnesa Bajtarevića (SDA), koji je sporni projekt započet još 2014. naslijedio od prethodnika i stranačkog kolege Nermina Mandre. Mandra je sve to svojedobno predstavljao kao dobru priliku za otvaranje novih radnih mjesta i hvalio se kako uspijeva privući investicije u Kakanj, ne obazirući se na moguće katastrofalne posljedice na okoliš i zdravlje ljudi.

Načelnik Bajtarević prošle jeseni nije odgovorio na pitanja Valtera, a ovaj put smo predložili i da se susretenemo licem u licem tokom naše posjete Kaknju kako bismo porazgovarali, na što nije bio spreman. No, zato nam je e-mailom poslao sljedeće očitovanje:

“Općinski načelnik je u nekoliko navrata govorio o ovom projektu i stao na stranu cjelokupne javnosti općine. U svom odgovoru upućenom nadležnom ministarstvu dali smo negativan stav po pitanju izgradnje ovog objekta, a i dalje ostajemo pri tom stavu.”

Iz Ureda načelnika Bajtarevića su nam poručili i da nisu upoznati s tim šta se trenutno dešava u vezi s ovim projektom, osim dijela da su “zajedno s predstavnicima mjesnih zajednica i nevladinih organizacija iz Kaknja dostavili svoje primjedbe.”

Drugim riječima, sada je Bajtarević protiv tvornice za preradu animalnog otpada u Općini Kakanj, što je bitna promjena u odnosu na prošlu jesen. Razlog toj promjeni nalazi se u odgovoru koji smo dobili iz njegova ureda – Bajtarević je shvatio da bi se loše proveo na sljedećim lokalnim izborima ako ne bi, kako su napisali, “stao na stranu cjelokupne javnosti općine”.

Ekipa Valtera se stoga nedavno ponovo uputila u Kakanj da bi se na licu mjesta informirala, a u ovom bosanskom gradiću nas je dočekala 34-godišnja aktivistkinja Edina Dodigbegović iz Neformalne grupe građana Za čisti zrak, koja vodi i istoimenu popularnu grupu na Facebooku koja se bavi temama zdravlja i okoliša u Kaknju.

“U Kaknju sada postoji kritična masa ljudi koja je protiv ovog projekta. On je nama na početku bio predstavljen isključivo kao dobra investicija, ali smo uvidom u dokumentaciju shvatili da bi tu moglo biti raznih problema. Već u Kaknju imamo problem s kvalitetom zraka zbog cementare, što je posebna priča, pa zar nam još ovo treba? Protiv tvornice animalnog otpada je i niz mjesnih zajednica, kao što su Modrinje, Bilješevo, Donji Kakanj, Sopotnica, Popržena Gora itd.”, priča Edina Dodigbegović.

GRLIĆEVA FIRMA “PRITIŠĆE” MINISTARSTVO ZA OKOLIŠNU DOZVOLU

Ona ističe i da akti iz 2014. i 2019. godine, po kojima je odobrena okolišna dozvola, nisu uključivali mišljenje mjesnih zajednica i građana, što su po zakonu trebali, te da bi i to samo po sebi trebalo biti dovoljno za osporavanje okolišne dozvole.

Požalila se i na to da su svojedobno javne rasprave u vezi tvornice animalnog otpada bile zakazivane oko podne, odnosno kada bi svi zainteresirani većinom bili na poslu, pa je lansiranje cijelog projekta bilo odrađeno u tišini i bez pravog informiranja građana. S druge strane, Dodigbegović hvali angažman civilnog društva, koje je napravilo lavovski posao u podizanju svijesti građana Kaknja i borbi protiv spornog projekta u Bilješevu.

Zbog njihovog pritiska je 30. januara ove godine održana i tematska sjednica Općinskog vijeća Kaknja na kojem se raspravljalo o “o aktivnostima Općine Kakanj u vezi Zahtjeva za obnovu okolinske dozvole „Bioorganika d.o.o. Kakanj”.

Kako se navodi na službenim stranicama Općine, “na sjednici su, pored vijećnika, općinskog načelnika i pomoćnika općinskog načelnika, bili prisutni predstavnici mjesnih zajednica: Modrinje, Bilješevo, Sopotnica, Donji Kakanj i Popržena Gora; Neformalna grupa građana ‘Za čist zrak’, NVO ‘Alternative’ Kakanj, ACT- Atelje za društvene promjene, Cekor Kakanj; PD ‘Bioorganika’ d.o.o. Kakanj; Federalno ministarstvo okoliša i turizma”.

U ime kompanije Bioorganika d.o.o. govorili su Stjepan Ledić i Zlatko Heruc, ali očito nisu bili dovoljno uvjerljivi s obzirom da je Općinsko vijeće s 27 glasova od 29 prisutnih usvojilo sljedeći zaključak:

“Općinsko vijeće smatra da su opravdane iznesene primjedbe, sugestije i stavovi nevladinih organizacija i mjesnih zajednica Bilješevo, Modrinje, Popržena Gora, Sopotnica i Donji Kakanj u vezi izdavanja obnovljene okolinske dozvole od strane Federalnog ministarstva okoliša i turizma privrednom društvu ‘Bioorganika’ d.o.o. Kakanj, te podržava njihove zahtjeve kojim se protive obnovi okolinske dozvole i izgradnji pomenute tvornice.”

Unatoč tome, Bioorganika d.o.o. ne odustaje od namjere da gradi tvornicu za preradu animalnog otpada, pa je u aprilu u vezi s tim održan i sastanak u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma (FMOIT). Na njemu su prisustvovali predstavnici ministarstva, investitora, izrađivača zahtjeva i Općine Kakanj. Jedan od zaključaka tog sastanka je da će se od investitora tražiti dodatno obrazloženje razloga zbog kojih gradnja fabrike nije završena nakon izdavanja druge obnovljene okolišne dozvole.

Podsjećamo da su pripremni radovi u vezi sa izgradnjom tvornice započeli još u proljeće 2015., dok je okolišna dozvola obnovljena 2019., pa se postavlja pitanje zašto dotad tvornica nije izgrađena? 

KOMPANIJA U PROŠLOJ GODINI OSTVARILA PRIHOD OD DECET KM

U ime investitora je FMOIT-u početkom maja očitovanje poslala konsultantska firma DVOKUT Pro d.o.o. iz Sarajeva, a Valter je u posjedu tog dokumenta.

“Ključni razlog usporavanja procesa izgradnje tvornica za preradu nusproizvoda životinjskog porijekla i njihovih proizvoda je neprovodenje odluka i kontinuirano odgadanje donošenja zakona i odgovarajućih propisa, uskladenih sa Europskom pravnom stečevinom na razini Bosne i Hercegovine, a što je nadležnosti Vijeća ministara, odnosno Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa. Na razini BiH još uvijek nije donesen propis koji ureduje odgovornost i obvezu osiguranja sredstava za pokrivanje troškova zbrinjavanja uginulih životinja, a koji nastaju prilikom njihove obrade u tvornici”, navodi se u odgovoru investitora, koji je u julu prošle godine zatražio da mu se opet obnovi okolišna dozvola, u vezi čega se sada vodi ključna bitka između investitora i građana Kaknja.

Indikativno je da se u odgovoru investitora navodi i da se “još uvijek čeka na donošenje predmetnih propisa”, pa bi se po toj logici okolišna dozvola mogla unedogled obnavljati.

Na kraju očitovanja investitora se ističe da mole FMOIT da “u što kraćem roku izvrši obnovu okolišne dozvole”.

Valter se obratio za komentar i firmi Bioorganika d.o.o., poslavši im upit na njihov službeni e-mail prije osam dana, ali do zaključenja teksta nismo dobili odgovor.

Prema podacima na internetskoj stranici CompanyWall, trenutni direktor Bioorganika d.o.o. je stanoviti Stjepan Ledić, a vlasnik Agroproteinka iz Hrvatske, obiteljska firma Gordana Grlića Radmana. U 2024. godini kompanija je ostvarila ukupan prihod od 9 KM, te je klasificirana kao mala gospodarstvo prema kriterijima definiranim Zakonom o računovodstvu Bosne i Hercegovine. Zanimljiv detalj je da je kao službeni broj Bioorganika d.o.o. naveden hrvatski broj mobitela.

Sudbina projekta Bioorganike d.o.o., protiv kojega je ujedinjen cijeli Kakanj, sada je prvenstveno u rukama Federalnog ministarstva okoliša i turizma, na čijem čelu je kadar Naše stranke Nasiha Pozder.

SVE U RUKAMA MINISTRICE POZDER

Valter se FMOIT-u obratio s pitanjem planiraju li produžiti okolinsku dozvolu koju je dobila Bioorganika d.o.o., a bez koje je ovaj projekt de facto mrtav, a dobili smo slijedeći odgovor:

“Federalno ministarstvo okoliša i turizma će u postupku obnove okolišne dozvole za Tvornicu za preradu nusproizvoda životinjskog porijekla i njihovih proizvoda BIOORGANIKA d.o.o. Kakanj postupati u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti okoliša („Službene novine Federacije BiH“, broj: 15/21), Uredbe o pogonima i postrojenjima koja moraju imati okolišnu dozvolu („Službene novine Federacije BiH“, broj: 51/21 i 74/22), te Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj: 2/98 ,48/99 i 61/22). U ovoj fazi postupka, Ministarstvo detaljno razmatra sve dostavljene informacije i očitovanja učesnika u postupku, s ciljem donošenja zakonite, stručne i pravilne odluke.”

Zanimalo nas je i koji je stav FMOIT-a o tom projektu.

“Ministarstvo ne zauzima stavove koji bi implicirali podršku, ili protivljenje projektima van zakonom propisanog postupka. Odluke se donose na osnovu analize dostavljene dokumentacije, provedenog postupka javnog uvida i u skladu s važećim propisima, uz uvažavanje svih primjedbi, mišljenja i interesa učesnika u postupku”, odgovorili su iz FMOIT-a, ma šta to značilo.

Iz Općine Kakanj su jasni u vezi s pitanjem treba li se okolinska dozvola produžiti ili ne.

“Smatramo da nisu ispunjeni uslovi pod kojima bi se okolinska dozvola mogla produžiti”, istaknuli suza Valter.

“Ako Ministarstvo ne obnovi okolišnu dozvolu, taj projekt je konačno mrtav”, smatra aktivistkinja Edina Dodigbegović.

Građani Kaknja su i preko izabranih predstavnika i preko nevladinih organizacija jasno poručili da su protiv kontroverznog projekta obiteljske firme Gordana Grlića Radmana u njihovoj općini. Na potezu je federalna ministrica okoliša Nasiha Pozder.

The post Firma Gordana Grlića Radmana ne odustaje od namjere gradnje tvornice za preradu životinjskog otpada first appeared on Gerila.info.

Rezultati su ovo nastali prema sedmom izdanju izvještaja Bankwatcha “Uskladiti ili Zatvoriti”, koji je danas objavljen u saradnji sa Centrom za životnu sredinu i Aarhus Centrom u BiH.

Upravo su iz Centra za životnu sredinu upozorili da je “zagađenje prašinom i dušikovim oksidima iz termoelektrana na ugalj ponovo prekoračilo maksimalne dozvoljene granice”.

BiH postala najveći regionalni zagađivač

Prvi put otkako se vodi evidencija, termoelektrane u Bosni i Hercegovini emitovale su najviše SO₂ u regionu – 212.840 tona, što je 11,3 puta više od sopstvene NERP kvote.

Čak četiri od šest najvećih zagađivača – blokova nalaze se u BiH: Ugljevik 1, Gacko 1, Tuzla 6 i Kakanj 7. Time je BiH pretekla Srbiju, koja je godinama držala neslavno prvo mjesto, a ukupna bh. emisija veća je od zbirne SO₂ emisije svih termoelektrana u Hrvatskoj, Sloveniji i Crnoj Gori zajedno.

Bankwatch procjenjuje da su prošlogodišnje emisije SO₂ iz bh. termoelektrana mogle uzrokovati više od 1.100 prijevremenih smrti u regionu i EU.

„Emisije SO₂ u Bosni i Hercegovini se iz godine u godinu povećavaju… Ukoliko institucije ne reaguju što prije, uskoro ćemo moći da kažemo da smo zakasnili sa energetskom transformacijom“, upozorava Dragan Ostić iz Centra za životnu sredinu.

Ugljevik: 85 miliona eura za filtere koji „nisu isplativi“

Termoelektrana Ugljevik ponovo je zabilježila najveće apsolutne emisije u Jugoistočnoj Evropi – 112.943 tone SO₂ u 2024., iako je u pogon još 2021. stavljen postrojen-je za odsumporavanje vrijedno 85 miliona €. Operater RiTE Ugljevik priznaje da sistem ne radi jer predstavlja „ekonomsko opterećenje“  .

TE Ugljevik danas ispušta 50 puta više SO₂ nego poljski Belchatów – najveći zagađivač u EU – dok je 80 miliona € potrošeno na nefunkcionalne filtere.

Gacko obara rekorde u prašini

Blok Gacko 1 ostvario je neslavnu titulu najvećeg emitera lebdećih čestica u regionu: 3.339 tona PM ili 13,7 puta iznad dozvole u 2024, pokazuje najnoviji izvještaj Bankwatcha. Podaci GEM-a za prethodnu godinu (3.241 t PM u 2023.) potvrđuju da zagađenje kontinuirano raste, uprkos obećanoj modernizaciji elektrofilterskih jedinica koja od 2022. nije prošla ni početnu fazu nabavke.

Da se višak čestica preliva u svakodnevni život, demonstrira i platforma IQAir: prosječna 24-časovna koncentracija PM10 od oko 260 µg/m³ u Gacku tokom decembra 2024. bila je pet puta viša od smjernice Svjetske zdravstvene organizacije (50 µg/m³).

Tuzla i Kakanj rade mimo „opt-out“ roka

Blokovi Tuzla 3, Tuzla 4 i Kakanj 5 morali su se ugasiti do 31. decembra 2023. jer su iskoristili 20.000 sati rada bez filtera. Ipak, svi su i dalje u pogonu, zbog čega je Sekretarijat Energetske zajednice pokrenuo novi postupak protiv BiH.

„Nisu ugradili postrojenja za smanjenje emisija i nelegalno su produžili rad blokova… Očigledno im se više isplati trovati svoje građane“, kaže Denis Žiško iz Aarhus centra BiH.

Prema internim podacima Elektroprivrede BiH, samo u prva četiri mjeseca 2025. sporne jedinice ispustile su dodatnih 18.000 tona SO₂ i oko 2.600 tona prašine, čime su premašile godišnje limite predviđene NERP-om. Sekretarijat Energetske zajednice najavljuje mogućnost novčanih kazni i ograničenja izvoza električne energije ako blokovi nastave rad do kraja godine. Istovremeno, kantonalne ekološke inspekcije već su izdale prekršajne naloge u ukupnom iznosu od 1,5 miliona KM, no EPBiH se žalila, pa su postupci i dalje na čekanju.

Račun stiže 2026: EU uvodi CBAM

Od 1. januara 2026. na snagu u punom obimu stupa Mehanizam EU za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM), koji će oporezivati struju s visokim ugljičnim otiskom.

Profesor Šemsudin Kušljugić već je upozorio za Gerilu da će „CBAM sa svim posljedicama povući otežan izvoz“ ako BiH nastavi da se oslanja na ugalj.

Trenutna tržišna cijena emisijskih jedinica u EU ETS-u kreće se oko 85 € po toni CO₂, pa bi elektroprivrede iz BiH – prema sadašnjem intenzitetu ugljika – morale plaćati i do 100 miliona eura dodatnih nameta godišnje za izvoz kilovat-sata u Hrvatsku ili Italiju. Time bi električna energija iz starih blokova postala skuplja od prosječne cijene koju već nude solarni i vjetroparkovi u regionu.

Regionalni koordinator Bankwatcha Davor Pehchevski podsjeća: „Ove stare termoelektrane postaće još manje ekonomične – potrebni su nam jasni, izvodljivi planovi gašenja i tranzicije.“

Zašto vlade odlažu neizbježno?

Uprkos rekordnom zagađenju, vlasti i elektroprivrede odlažu ulaganja u filtere ili planove zatvaranja. Dio odgovora leži u političkoj cijeni skuplje struje: EPBiH i ERS i dalje subvencionišu ugalj, dok istovremeno uvozimo energiju a kilovat-sat poskupljuje prema građanima.

Dok se vladajuće strukture bave „kupovinom vremena“, one rizikuju nove tužbe Sekretarijata Energetske zajednice, gubitak prihoda od izvoza struje ka EU i, najvažnije, daljnje narušavanje zdravlja stanovništva.

Šta možemo naučiti od onih koji su uspjeli?

U rješavanju zagađenja iz termoelektrana ima primjera koji dokazuju da se problemi sa zagađenjem nastalim iz termoelektrana na ugalj itekako mogu uspješno riješiti.

Španija je, recimo, 2020. zatvorila 7 od 15 svojih preostalih blokova preko noći. Vlada je istovremeno odobrila “Plan za pravednu tranziciju” vrijedan 250 miliona eura, kojim je nadoknadila gubitak radnih mjesta – rudari su postali tehničari za solarne farme, a dijelovi starih postrojenja pretvoreni su u pogone za reciklažu opreme obnovljivih izvora.

Danska je otišla korak dalje u TE Kalundborg: umjesto da samo stavi filtere, spojila je elektranu s lokalnom rafinerijom, farmom algi i gradskom toplifikacijom. Otpadna para sada grije 23.000 domaćinstava, a sumporni gips se prodaje cementarama. Emisije SO₂ pale su za 95 %, a elektrana posluje s pozitivnom nulom i bez državnih subvencija.

Na Veliko polje kod slovenačkog Velenja država uvodi pilot-projekt “ugljeničnih obveznica” – rudnik dobija sredstva samo ako dokaže pad emisija iznad 10 % godišnje i paralelno zaposli bivše rudare u industriji baterija. Za tri godine, koncentracija lebdećih čestica u obližnjem Šoštanju pala je ispod EU graničnih vrijednosti, a 82 % radnika zadržalo je stalno zaposlenje.

Ako su Španija, Danska i Slovenija pokazale da je moguće spojiti niže emisije, nova radna mjesta i stabilnu mrežu, onda i BiH može prestati da bira između čistog zraka i jeftine struje.

Dejan Rakita / Gerila

The post Preko crvene linije zagađenja: Zastarjele termoelektrane guraju BiH u CBAM sankcije već od 1.januara 2026?! first appeared on Gerila.info.

Presuda dolazi nakon višegodišnje pravne bitke koju je pokrenulo Javno komunalno preduzeće Vodokom iz Kaknja, upozoravajući na potencijalni uticaj rudnika na vodozahvat rijeke Bukovice, glavnog izvora vode za ovaj grad.

Odluka Kantonalnog suda u Mostaru je pravosnažna i protiv nje nije moguće uložiti žalbu, saznaje CIN BiH. Rješenje o eksploataciji je poništeno i predmet je vraćen na ponovnu odluku Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije.

Ipak, danas su iz Adriatic Metalsa reagovali i poručili da im je Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije (FMERI) izdalo novo rješenje kojim se potvrđuje valjanost dozvole za eksploataciju.

Ističu da “ovo rješenje uključuje dodatna objašnjenja, potkrijepljena nalazima, stručnim analizama, vještačenjima, monitoring izvještajima i kartografskim prikazima, koji jasno pokazuju da rad rudnika ne ugrožava vodoopskrbu Kaknja te da su granice eksploatacijskog polja precizno definisane u odnosu na koncesijsko polje”.

Ipak, zanimljivo je da je ova informacija, bitna za opšte poslovanje firme, nije objavljena na zvaničnoj web stranici, kao ni da mediji koji su prvi objavili ovu informaciju nisu uz sam tekst priložili i odluku ministarstva. Inače, posljednja vijest objavljena na bh. sajtu Adriatic Metals je iz 27. juna prošle godine?!

Sudska odluka: Nedovoljno istražen uticaj na životnu okolinu

Prema obrazloženju Suda, Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije nije temeljno ispitalo moguće posljedice rudarskih aktivnosti na životnu sredinu. Posebno su izdvojeni nedostaci u studiji Rudarskog instituta iz Tuzle, na osnovu koje je kompaniji Adriatic Metals BH izdata dozvola 2021. godine.

Stručni nalaz inženjera geologije Mirze Bašagića, koji je objavio Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) 2023. godine, osporio je tvrdnje iz studije. Bašagić je tada istakao da je “bjelodano poznato da se vodozahvat Bukovica nalazi nizvodno i na znatno nižoj nadmorskoj visini u odnosu na područje eksploatacije”.

Ovi navodi stavili su pod sumnju tvrdnje kompanije da rad rudnika neće ugroziti vodoopskrbu Kaknja.

Ekološka aktivistica Hajrija Čobo u izjavi za GERILU kaže da svi stanovnici ovog kraja presudu pozdravljaju sa radošću.

“Sud je utvrdio da se rudnik Rupice nalazi u drugoj i trećoj vodozaštitnoj zoni, te da njegov utjecaj na sliv rijeke Bukovice nije temeljito istražen. Sud je takođe utvrdio da Studija na osnovu koje je izdano osporavano rješenje sadrži netačne i neistinite podatke u smislu položaja vodozahvata pitke vode za Kakanj koji se nalazi nizvodno u odnosu na rudnik koji je uzvodno, dok studija tvrdi obrnuto. Dakle, prvobitno rješenje je izdano na osnovu faličnih, netačnih i neistinitih podataka u Studiji utjecaja koju je radio Rudarski institut iz Tuzle“, kaže za naš portal Čobo.

Ona dodaje da bi logičan slijed bio da se uradi nova studija i da se detaljno sve ispita.

“Ako je investitor uspio to uraditi od 30.12. kada je donesena presuda do danas, onda ja to pozdravljam. Međutim, koliko sam upoznata za takve studije je potrebno više vremena. Takođe, nisam nigdje zapazila poziv na javnu raspravu o toj novoj studiji. Bilo bi lijepo da se sve to ispita, pa da svi mirno spavamo. U protivnom, pojavljuje se pitanje krivične odgovornosti svih koji potencijalno ugrožavaju zdravlje stanovništva svojim štetnim odlukama, svih koji ne poštuju i ne provode odluke Ustavnog Suda BiH po pitanju državne imovine i svih koji u pitanje dovode temeljno ljudsko pravo na vodu koje nam garantuje i Ustav ali i međunarodne konvencije”, kaže za GERILU Hajrija Čobo.

Adriatic Metals: Eksploatacija se nastavlja

U reakciji na sudsku odluku, kompanija Adriatic Metals BH navela je da im je Federalno ministarstvo izdalo novo rješenje, koje uključuje “dopune tehničke i formalne prirode”. Navodi se da novo rješenje potvrđuje valjanost dozvole i omogućava nesmetano nastavljanje operacija.

“Odluka suda, donesena u vezi s upravnim postupkom pokrenutim tužbom JKP Vodokom Kakanj protiv rješenja FMERI-ja iz 2021. godine, predstavlja standardnu pravnu praksu. Sud je tada vratio predmet na ponovni postupak radi dodatne analize i dopune obrazloženja, ali nije ukinuo dozvolu za eksploataciju. Prema uputama Suda, FMERI je u zadanom roku izvršio potrebne dopune i izdao novo rješenje kojim potvrđuje valjanost dozvole za eksploataciju Adriatic Metalsa”, naveli su iz kompanije, ističući svoju posvećenost održivom poslovanju i saradnji sa lokalnim zajednicama.

Ipak, neobično je da uz ovu informaciju, koja se pojavila na par čitanih medija u BiH, nema izvora ovog teksta, da li je u pitanju izjava ili saopštenje, kao ni prateća dokumentacija u vidu skeniranog dokumenta nove dozvole.

Pitanje odgovornosti i budućnosti Bukovice

Iako je odluka Suda u Mostaru formalno pobjeda za eko aktiviste, ostaje pitanje da li će novo rješenje Ministarstva značiti povratak na staro. Kompanija Adriatic Metals BH, po saopštenju koje su izdali, nastavlja svoje operacije, tvrdeći da je eksploatacija u skladu sa svim zakonima, dok lokalna zajednica i dalje izražava izrazitu zabrinutost zbog dugoročnih posljedica na životnu sredinu.

Ovaj slučaj otvara šira pitanja o transparentnosti u izdavanju dozvola za eksploataciju prirodnih resursa, kao i o ravnoteži između ekonomske dobiti i očuvanja životne sredine. Rijeka Bukovica, simbol prirodnog bogatstva Bosne i Hercegovine, sada je u središtu jedne od najvažnijih ekoloških borbi u zemlji.

Dejan Rakita/GERILA

The post Sudska odluka protiv eksploatacije Adriatic Metals: Pobjeda za zaštitu životne sredine ili formalna zavrzlama? first appeared on Gerila.info.

ZENICA, ILIDŽA, NOVI GRAD SARAJEVO, KAKANJ – Zašto će Zeničani ponovo dočekati neizvjesnu grijnu sezonu i da li će Tužilaštvo ZDK procesuirati prijave o nezakonitim regulacionim planovima i gradnji?

U četiri lokalne zajednice, Zenica, Ilidža, Novi Grad (Sarajevo) i Kakanj, aktuelni načelnici Fuad Kasumović, Nermin Muzur, Semir Efendić i Mirnes Bajtarević obnovili su mandate.

Možda bi mandat obnovio i dvodecenijski načelnik Hadžića Hamdo Ejubović da se kandidovao. No, on je odlučio da mu je 20 godina „načelnikovanja“ ipak dovoljno. Na lokalnim izborima pobijedio je njegov stranački kolega Eldar Čomor.

U utrci za prve ljude ovih lokalnih zajednica ubjedljivo su pobijedili svoje protukandidate. Razlozi su višestruki. Moguće ih je tražiti u nedovoljno dobroj konkurenciji.

ZENICA

Fuad Kasumović (BHI – KF) na ovim lokalnim izborima, prema podacima CIK-a, dobio je ukupno 19.272 glasa. Njegov protukandidat Spahija Kozlić (SDA) dobio je 16.356 glasova.

Kasumović je, tako, uspio izboriti treći gradonačelnički mandat zaredom. Međutim, za razliku od 2020. godine kada je dobio 32.935 glasova, vidljivo je da mu se rapidno smanjuje biračko tijelo.

Kako god, Zenica je posve demokratskim putem dobila novog/starog gradonačelnika koji je, prema podacima Istinomjera, u periodu između 2020. i 2024. ispunio tek četvrtinu od ukupno 21 obećanja koliko je dao.

Budući da je gradonačelnik od 2016. godine, Kasumović nosi najveću odgovornost za situaciju u Zenici koja je u ingerenciji Grada.

Fokus je u tekstu, objavljenom i na Mapi istraživačkih sadržaja u Bosni i Hercegovini, ukazao na niz problema koje tište ovaj grad, od neizvjesnosti po pitanju gradskog grijanja pa sve do nezakonitih regulacionih planova i gradnje. Tužilaštvo ZDK vodi istragu protiv 12 osoba zbog nezakonitih izmjena regulacionih planova, a na osnovu prijava Pokreta za preokret.

Tokom protekle izborne kampanje Kasumović se nije baš trudio da građanima obeća nešto konkretno, opipljivo. Kampanja mu je uglavnom obilježena prozivkama na račun protivkandidata i stranke SDA, koje je, između ostalog, optuživao da birače kupuju za nekoliko kilograma brašna ili za litru ulja ili kafe, dok je svom oponentu Kozliću jednom prilikom uzvratio: „Ja ne znam govoriti ćirilicom.“

HADŽIĆI

Još početkom godine objelodanjeno je da Hamdo Ejubović (SDA), koji je bio načelnik Hadžića pune dvije decenije, više neće ići u utrku za pvrog čovjeka ove opštine. Na ovoj funkciji Ejubovića je naslijedio njegov stranački kolega Eldar Čomor. Prema rezultatima CIK-a dobio je 7.015 glasova, a njegov oponent Enes Kazić iz NiP-a osvojio je tek 2.372 glasa.

Čomor je prethodno bio poslanik u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta. U njegovoj zvaničnoj biografiji stoji da ima završen Fakultet islamskih nauka.

Ejubović je, kako je Fokus izvijestio u istraživačkom tekstu, objavljenom u okviru Mape istraživačkih sadržaja u Bosni i Hercegovini, Čomoru ostavio tešku hipoteku po pitanju prijava za koruptivno djelovanje u nekoliko slučajeva. Tužilaštvo KS protiv Ejubovića, naime, vodi istragu u nekoliko predmeta u okviru koje je saslušao svjedoke i prikupio dokumentaciju.

Jedan od najsvježijih se odnosi na zloupotrebu položaja, na način da je firmi CET BAH omogućio protivpravnu imovinsku korist od više stotina hiljada KM, te prouzrokovao štetu Opštini u navedenom iznosu. Kako je lani izvijestio Fokus, Tužilaštvu je podneseno više krivičnih prijava, kako od pojedinaca iz same Opštine, tako i iz Opštinskog vijeća Hadžići.

Čomor je tokom izborne kampanje najavio da će uspostaviti videonadzor u urbanim dijelovima Hadžića, Pazarića i Tarčina, kao i na glavnim ulazima i izlazima ove opštine. Najavio je sufinansiranje potreba policije, podršku lovačkim društvima, vjerskim zajednicama, povećanje energetske efikasnosti itd. Iako to nije spominjao u izbornim spotovima nadati se da će se angažovati u borbi protiv korupcije na području ove opštine.

ILIDŽA

Nermin Muzur (NiP) na Lokalnim izborima 2024, podaci su CIK-a, osvojio je ukupno 20.084 glasova. U odnosu na izbore održane 2020. godine, dobio je skoro 2.000 glasova više budući da je tada imao ukupno 18.349 glasova.

Građani su, dakle, u velikom broju ponovo dali povjerenje Muzuru cijeneći da je imao dobar rezultat na Ilidži, tako da Muzurova pobjeda nije bila iznenađujuća. Prema podacima Istinomjera, Muzur je u protekle četiri godine ispunio samo 18 posto od ukupno 87 datih obećanja.

Niz obećanja djelimično je ispunjen, a među neispunjenim Istinomjer je naveo izgradnju novog saobraćajnog mosta koji će bolje povezati Butmir i Sokolović-Koloniju u blizini Mosta spasa, izgradnju nove sportske dvorane u Sokolović-Koloniji, izgradnju žičare Hrasnica – Igman, te uspostavu novog Centra za biznis i poslovne ideje.

Fokus je u tekstu, objavljenom i na Mapi istraživačkih sadržaja u Bosni i Hercegovini, između ostalog, problematizirao slučaj Restorana „Labud“ na Vrelu Bosne koji je bespravno izgrađen u vodozaštitnoj zoni na izvorištu vode za piće, a koji je aktom Kantonalne inspekcije Sarajevo odaslanom Službi za prostorno uređenje Opštine Ilidža još 2021. godine trebao biti srušen.

To se nije desilo ni uprkos činjenici da je rušenje ovog bespravnog objekta, za koji je Vlada KS još 2009. godine utvrdila da predstavlja ekološki incident najvećeg stepena koji ugrožava zdravlje građana, na ljeto 2021. praktično pokrenuto u redovima NiP-a. Ovu priču je tada u Skupštini KS-a pokrenula Muzurova stranačka kolegica Danijela Kristić.

NOVI GRAD SARAJEVO

Semir Efendić, koji je i predsjednik Stranke za BiH, po četvrti put postao je načelnik sarajevske opštine Novi Grad. Njegova pobjeda u utrci za načelnika ove najmnogoljudnije opštine nije bila iznenađujuća.

Na ovim lokalnim izborima ostvario je do sada najbolji rezultat, budući da je osvojio čak 33.908 glasova. Njegov protivkandidat Mirza Selimbegović iz NiP-a imao je u konačnici skoro tri puta manje glasova.

Kako je Fokus izvijestio u istraživačkom tekstu, objavljenom u okviru Mape istraživačkih sadržaja u Bosni i Hercegovini, Efendić je kao načelnik ove opštine imao opipljive i vidljive rezultate, posebno kada je riječ o infrastrukturi ili generalno gradnji na području ove opštine. On se nedavno i pohvalio nalazima portala Istinomjer o tome da je ispunio najviše obećanja.

No, kako smo objavili, tu je i druga strana medalje, a tiče se upitnih dozvola za gradnju benzinske pumpe i kompleksa za kerozin na području vodozaštitne zone na Dobrinji, kao i naknadnih izmjena i korekcija regulacionog plana „Alipašin most VII“ na osnovu čega su izgrađeni ogromni stambeni kompleksi na Otoci.

KAKANJ

Mirnes Bajtarević (SDA) svog dojučerašnjeg stranačkog kolegu Almedina Aliefendića, koji je u julu izašao iz SDA, pobijedio je s više od 3.000 glasova razlike. U konačnici je osvojio 7.281 glas.

Bajtarević je tokom izborne kampanje najavio nova šetališta i biciklističke staze. U tom periodu je potpisao ugovore za izgradnju fotonaponske elektrane, te je prisustvovao otvaranju vodovoda u MZ Gornja Ričica, čija je izgradnja trajala dvije godine.

Fokus je u tekstu, objavljenom i na Mapi istraživačkih sadržaja u Bosni i Hercegovini, ukazao na činjenicu da stanovnici Kaknja godinama obolijevaju zbog nečistog zraka.

Kako smo naveli, Opština Kakanj godišnje dobije više od tri miliona maraka od Elektroprivrede BiH kao naknadu po osnovu dijela prihoda preduzeća ostvarenih radom termoelektrana. No, umjesto da ovaj novac namjenski troši za smanjenje aerozagađenja i očuvanje zdravlja građana, ona ima druge prioritete.

(FOKUS.BA)

The post BEZ IZNENAĐENJA: Zašto su čelnici Zenice, Novog Grada, Ilidže i Kaknja obnovili mandate? first appeared on Gerila.info.

KAKANJ – Građani Kaknja nemaju čist i zdrav vazduh, ali imaju đačke i studentske stipendije, besplatan prevoz i druge benefite. Usljed aerozagađenja i udisanja raznih otrova obolijevaju od brojnih bolesti i prerano umiru, ali zato dobijaju podsticaje za poljoprivredu i transfere za sport.

Zašto? Zato što je vlast izabrala prioritete, a zdravlje i životi, očito, nisu na vrhu liste. I tako godinama. Iz mandata u mandat. Pa ni ovaj posljednji koji je na izmaku nije izuzetak. A novac nije problem, novca ima. Međutim, logika opštinske vlasti je da njime treba kupiti glasove i osigurati ostanak u foteljama. Stanovništvu ponuditi sitan šićar, kratkoročnu pomoć u rješavanju egzistencijalnih problema, pa ko preživi pričaće.

Zanemariva izdvajanja za energetsku efikasnost

Opština Kakanj godišnje dobije više od tri miliona maraka od Elektroprivrede BiH kao naknadu po osnovu dijela prihoda preduzeća ostvarenih radom termoelektrana. Još i ranije sagovornici Fokusa iz eko-organizacija isticali su da bi se ovaj novac morao namjenski trošiti za smanjenje aerozagađenja i očuvanje zdravlja građana. Jer brojke oboljelih od karcinoma na ovom području su neumoljive. Međutim, vlast ima premalo sluha.

“Nažalost, situacija u pogledu raspodjele sredstava koje Opština Kakanj dobije od TE po osnovu zagađenje vazduha nije znatno promijenjena. Istina je da su ove godine po prvi put planirana sredstva za subvencije energetske efikasnosti, ali svega 100.000 KM, što je zanemarivo u odnosu na tri do pet miliona primljenog novca, zavisno od proizvodnje električne energije. Podsjećam da NVO Alternative Kakanj traži pravedniju raspodjelu i uvođenje subvencija još od 2019. i našeg prvog izvještaja o raspodjeli sredstava dobijenih po osnovu zagađenja vazduha”, kaže za Fokus Maksuma Topalović, izvršna direktorica NVO Alternativa.

Opština Kakanj je u 2023. godini od naknada po osnovu dijela prihoda preduzeća ostvarenih radom termoelektrana ostvarila prihode u iznosu od 3.137.362,66 KM. Opštinski načelnik Mirnes Bajtarević rekao je za Fokus da se u 2024. godini očekuje još više novca.

“Od prihoda ostvarenih po ovom osnovu Opština Kakanj finansira veliki broj projekata i aktivnosti, u manjim i većim iznosima. Za podsticaj poljoprivrednoj proizvodnji izdvaja se 500.000 KM, studentske stipendije 270.000 KM, đačke stipendije 190.000 KM, transfer za sport je 800.000 KM, a otplata duga po kreditu za vodosnadbijevanje 320.000 KM”, govori načelnik.

Sve po zakonu, a vlast kreativna

Bajtarević je dodatno pojasnio da 180 studenata godišnje dobije po 1.500 KM stipendije, a 205 srednjoškolaca po 900 maraka. Opština Kakanj finansira i troškove prevoza za sve učenike srednjih škola koji se školuju u Kaknju ili izvan opštine, bez obzira na ekonomski status i bez ličnog učešća. Trenutno se finansira prevoz za 400 srednjoškolaca.

Vezu sa borbom protiv zagađenja teško je pronaći. Međutim, sve je u skladu sa zakonom, a da on kao takav ne valja i da ga treba mijenjati upozorili su federalni zastupnici Mirjana Marinković Lepić i Admir Čavalić. Pokrenuli su i konkretne korake, te još u martu prošle godine uputili u parlamentarnu proceduru prijedlog zakonskih izmjena.

“Problem je što postojeći zakon omogućava da se ova finansijska sredstva troše na različite načine, nerijetko i u (pred)izborne svrhe. Iskonska namjena trošenja bi trebala biti smanjenje zagađenosti vode, vazduha i zemlje. Zbog toga sam zajedno sa kolegicom Marinković-Lepić uputio ove izmjene zakona. Izmjene su jednostavne. Naime, brišu se riječi “finansiranje projekata za lokalni ekonomski razvoj” u članu 6. ovog zakona. Zašto ove riječi? Praksa pokazuje da su se ove riječi “kreativno” interpretirale od strane lokalnih vlasti u Tuzli i Kaknju pa novac dijele za stipendije, obnovu zgrada institucija kulture, podsticaje i slično”, kaže Čavalić za Fokus.

Pri tome, naglašava da nema ništa protiv lokalnog ekonomskog rasta, ali da građani zaslužuju da se ova sredstva troše namjenski, prije svega, u ekološke svrhe.

“Cijenu zagađenja plaćaju građani svojim zdravljem. Red je da se to u maksimalnoj mjeri kompenzuje kroz projekte koji će smanjiti zagađenost vazduha, prije svega, te poboljšati zdravstvene uslove”, ističe federalni zastupnik.

Pobuna načelnika Kaknja i gradonačelnika Tuzle

U obrazloženju prijedloga zakonskih izmjena navedeno je da “finansiranje projekata za lokalni ekonomski razvoj” daje mogućnost lokalnim zajednicama da ovaj novac koriste za bilo kakve projekte. To se zloupotrebljava što dovodi do toga da se stanje po pitanju zagađenja i zdravlja ljudi u lokalnim zajednicama ne poboljšava. Brisanjem ovog stava lokalne zajednice bile bi primorane da sredstva koja im se dodjeljuju na ime zagađenja koriste isključivo u svrhu borbe protiv istog, naveli su predlagači.

Takvo mišljenje ne dijeli načelnik Bajtarević, koji se zdušno bori da se izmjene Zakona ne usvoje. U aprilu 2023, zajedno sa gradonačelnikom Tuzle Zijadom Lugavićem, uputio je pismo federalnim parlamentarcima. Naveli su da su “inicijative za izmjene zakona otvorile mogućnost da dođe do suženja namjene utroška i mogućnost smanjenja ukupnog prihoda”. Prema njihovom mišljenju, to bi bilo pogubno.

“Stvarne razloge u njihovom prijedlogu ne možemo prepoznati, a mišljenja smo da se radi o neopravdanom uskraćivanju i ukidanju zakonske mogućnosti da se ova sredstva, kao kompenzacija za trajno degradirane površine, koriste i za druge projekte kojima se poboljšavaju uslovi i kvalitet života građana (zdravstveni i infrastrukturni projekti, projekti vezani za lokalni ekonomski razvoj itd.)”, naveli su Lugavić i Bajratević.

Inače, odredbe zakona koji je trenutno na snazi definišu da se ovaj novac može trošiti za “finansiranje ili učestvovanje u finansiranju projekata iz oblasti zaštite životne sredine, energetske efikasnosti i slično”. Zatim, za “izgradnju komunalnih infrastrukturnih objekata, kao i gradnju objekata za poboljšanje zdravlja i kvaliteta života (vodovod, kanalizacija, centralno grijanje, lokalni putevi, mostovi, zdrastveni objekti i oprema i slično). Član oko kojeg se “lome koplja” i koji jedni brane, a drugi kritikuju, dozvoljava da se ovaj novac može koristiti i za “finansiranje projekata za lokalni ekonomski razvoj”.

Uglavnom, predložene izmjene još se nisu našle na sjednicama Parlamenta FBiH, a sudeći prema objavama načelnika Kaknja Mirnesa Bajtarevića na društvenim mrežama, i neće. Barem ne u obliku kako su tražili Marinković – Lepić i Čavalić.

Opština daje subvencije, ali građani nisu upoznati

Bajtarević navodi da je Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije, na zahtjev Vlade FBiH, formiralo interresornu radnu grupu za izmjene Zakona. U njenom sastavu bili su i predstavnici Kaknja i Tuzle.

“Na online sjednici interresorne grupe nije došlo do promjene namjene prihoda. Došlo je do povećanja prihoda, pa će takav prijedlog biti upućen prema Vladi i dalje prema Parlamentu. U septembru očekujemo usvajanje novog zakona i nova sredstva za narod Kaknja (za podsticaje, besplatne mjesečne karte, stipendije…). Veliki uspjeh načelnika Kaknja i gradonačelnika Tuzle”, napisano je u objavi na Facebook stranici “Opština Kakanj – načelnik”.

Bilo bi zanimljivo vidjeti šta stanovnici Kaknja, ali i Tuzle, smatraju prioritetima. Međutim, izvršna direktorica NVO Alternativa Kakanj Maksuma Topalović naglašava da oni uopšte nemaju informacije o iznosu i načinu utroška sredstava koje lokalna zajednice dobije po osnovu aerozagađenja.

“Treba istaći da je Opština Kakanj usvojila Akcioni plan energetski održivog razvoja. Po našem mišljenju radi se o lijepo uređenom dokumentu ali bez konkretnih mjera i planiranih indikatora uspješnosti. Više liči na pregled uobičajenih mjera iz kojih se ne vidi kada i šta će Opština poduzeti”, kaže Topalović.

Fokus je pitao načelnika o mjerama, konkretno u ovoj godini, te planovima za naredni period. U odgovoru je naveo da je u posljednje tri godine uloženo više od 3,3 miliona KM na projekat rekonstrukcije sistema grijanja i toplifikacije novih naselja.

“Kupili smo i montirali novu mjernu stanicu za praćenje kvaliteta vazduha. Pored toga, implementiramo projekat sufinansiranja utopljavanja stambenih objekata, zamjene kotlova na ugalj pećima na pelet i ugradnju toplotnih pumpi”, kazao je Bajtarević.

S druge strane, izvršna direktorica Alternative ističe bi građani rado koristili subvencije, ali da jednostavno nisu upoznati o tim mogućnostima. Rezultat je jako mali broj onih koji su poduzeli neke mjere energetske efikasnosti.

Egzaktni podaci i registri o broju oboljelih usljed udisanja onečišćenog vazduha ne postoje. Međutim, zdravstvena struka tvrdi da gotovo nema porodice u Kaknju u kojoj niko nije obolio od hronične opstruktivne plućne bolesti, tuberkuloze, astme, raznih alergija i, nažalost, karcinoma svih vrsta.

(FOKUS.BA)

The post KAKANJ: Dok građani umiru zbog aerozagađenja, vlast dijeli stipendije i besplatne karte first appeared on Gerila.info.

Zanimljivo je izvještavanje medija sa dvije strane bosanskohercegovačke međuentitetske linije o temi velikih projekata u rudarstvo. Dok se za iskopavanje i najavu otvaranja rudnika u Loparama interesuju najvećim dijelom mainstream mediji iz Federacije BiH zbog navodne bojazni za moguće ekološke posljedice, za rudnik u Varešu, paradoksalno, više se “interesuju” mediji iz Republike Srpske i to oni bliski vlastima.

Sprega medija, domaćih političara i međunarodnih zvaničnika

Urednik portala Objavi.ba Adis Nadarević slaže se da je izvještavanje medija o ovoj temi jako zanimljivo. Prema njemu, inače izrazito polarizirana mainstream medijska i politička scena u Bosni i Hercegovini obično nema puno tema oko kojih može postići jedinstvo, ali se čini kako su nekako svi udruženi u podršci velikim rudarskim projektima.

„Veći mediji i političke stranke koje su u vlasti ili ozbiljno ciljaju da budu u vlasti dosljedno ignorišu ovu temu. Očito je da je u pitanju ili interes ili strah od zamjeranja međunarodnim interesnim grupama od kojih ovise, svaki na svoje načine“, kaže Nadarević.

On kao najočitiji primjer sprege političara, medija i međunarodnih zvaničnika navodi promotivnu vožnju voza za Vareš kao školski primjer PR poteza kompanije Adriatic Metals. Na osnovu medijskih izvještavanja o „vozu koji vraća život u Vareš“ javnost bi zaključila kako je riječ o putničkom vozu koji počinje saobraćati po prvi put nakon rata, iako će tom prugom saobraćati jedino teretne kompozicije sa rudom za izvoz.

„To je klasičan primjer korporativnog medijskog spina i izvještavanja u potpunosti prilagođenog interesu ’naručioca’. Spisak putnika tog famoznog voza je svojevrsna who-is-who lista sprege politike, medija i međunarodnih brokera u ovom projektu“, ističe Nadarević.

Dva lica državne imovine

Sve su glasnije kritike aktivista da je aktuelna politička priča o državnoj imovini samo krinka iza koje se krije namjera političara da se dočepaju bogatstava koje skriva zemljište u FBiH i Republici Srpskoj, te da su to i stvarne namjere predstavnika međunarodne zajednice, popularno rečeno „stranaca“. Ako je to istina, u cijeloj priči svoju ulogu svesrdno igraju i domaći političari.

Upravo je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske početkom ove godine podržao borbu mještana protiv rudnika u Varešu.

“Da li je to fer prema ljudima koji žive u Federaciji? To neće u Srpskoj niko dobiti dok se ne vidi interes Srpske koji je dominantan. Kakva naknada? Zbog toga je neko smislio da se imovina prebaci na nivo BiH, pa će naći nekoga da po usvojenoj koncesiji koja je beznačajna, da ta prava”, rekao je tom prilikom medijima Dodik.

Nije nužno da je predsjednik RS u krivu kada govori o Varešu i namjeri britanskog investitora da otvori rudnik u ovom gradiću. Protiv ekoloških istraživanja u tom mjestu bune se ekološki aktivisti iz Federacije. Zanimljivo je, međutim, kako Dodik ne vidi iste stvari u “svom dvorištu”. Prema logici koju on demonstrira, očigledno je da su istraživanja i rudarenje u Federaciji pokušaj “prebacivanja imovine na BiH” dok su u Republici Srpskoj “dominantan interes Srpske”.

Nakon Dodikove odbrane interesa “ljudi koji žive u Federaciji” oglasila se i banjalučka Alternativna televizija tekstom “Britanci namirisali zlato, Bošnjaci daju dozvole”. Međutim, ova je televizija prošle godine u svojim prilozima optužila pojedince iz prijedorskog sela Bistrica koji su se protivili otvaranju rudnika uglja lignita u tom selu da stoje na putu razvoja Republike Srpske. Za pobunu protiv otvaranja rudnika optužili su nevladine organizacije “koje dolaze iz drugog entiteta”.

Sa druge strane, na nedavnoj sjednici održanoj 23. maja 2024., Narodna skupština Republike Srpske nije usvojila Prijedlog deklaracije o protivljenju otvaranju rudnika litijuma, bora, natrijuma, stroncijuma, kalijuma i prateće asocijacije elemenata na teritoriji opštine Lopare. Od 64 prisutna narodna poslanika, samo je 21 glasao za Prijedlog rezolucije, dok se ostali nisu uopšte ni izjasnili. Dakle, 43 narodna poslanika nisu glasala ni “za” ni “protiv” iako su bili prisutni i to dovoljno govori o svijesti vladajuće koalicije na temu uvažavanja glasa naroda. Slično je bilo i sa rudnicima u Bukovoj kosi, Mednoj, Bistrici…

Situacija ništa bolja nije ni u Federaciji kada govorimo o političarima, a ulogu federalnog premijera Nermina Nikšića u priči oko rudnika u Varešu smo objasnili na početku. Nikšić je nedavno izazvao ogorčenje aktivista za očuvanje okoliša kada je, komentarišući onu spornu odluku o prenamjeni šumskog zemljišta visoko vrijedne šume oko Vareša nazvao „šikarama“.

Upravo zbog toga su aktivisti iz Udruženja građana „Fojničani“ iz Maglaja svoju nedavnu konferenciju posvećenu zaštiti šuma i održivom upravljanju njima nazvali „Kako šuma postaje šikara?“. Ali čini se kako Nikšić ne čuje poruke aktivista koje se tiču njegovog vokabulara jer je istu riječ upotrijebio i u komentaru nakon što je Ustavni sud BiH 31. maja navedenu odluku o prenamjeni zemljišta stavio van snage.

„Neki očito misle da je bolje da ostane besperspektivna šikara koja će se zvati državna, nego perspektivna investicija na zemljištu koje je također državno“, izjavio je ovom prilikom Nikšić.

Postoji li granica?

Nesporno je da se progres ne treba zaustavljati niti usporavati, pogotovo u siromašnoj zemlji kao što je Bosna i Hercegovina. Investicije su neophodne jer ćemo bez njih ostati bez stanovništva, što pogotovo važi za male sredine poput Vareša ili Lopara. Ipak, stvarni vlasnik ove zemlje, njene prirode i rijeka, pa i njenih rudnih bogatstava, jeste narod ove zemlje.

Ipak, postavlja se logično pitanje – koje su granice moći rudarskih kompanija, kao i granice osionosti i samovolje domaćih političara ukoliko se zarad eksploatacije rudnih bogatstava krše ljudska prava, ukoliko se narušava javno zdravlje, ukratko ako sve to ima preveliku cijenu?

“Granica postoji” bio je slogan upravo vlasti u Republici Srpskoj predvođenih Miloradom Dodikom u jednom od njegovih brojnih performanasa i “obračuna” sa “političkim Sarajevom” i Christianom Schmidtom.

U slučaju rudarskih projekata u BiH upravo bi taj slogan bio bi adekvatna poruka i političarima i stranim investitorima. Razlika je jedino u tome što ovdje ne bi bio u pitanju politički performans, već stvarna poruka.

Granica zaista postoji!

Dejan Rakita / Objavi.ba

The post RUDNIK U VAREŠU: Od El Dorada do malverzacija i zagađenja prirode (IV) first appeared on Gerila.info.