Pokazala je ovo analiza koju je uradilo udruženje Restart, gdje su naveli da ima institucija koje duže čak i od jedne decenije nisu sprovele konkurs za imenovanje direktora.

Predsjednik Restarta Stefan Blagić kaže da su bez obzira na ogroman broj ovakvih slučajeva, u analizi izdvojili samo 20-ak preduzeća i javnih ustanova koje katastrofalno posluju, ali vlast i dalje drži takav način funkcionisanja.

“Istrazivanje koje smo radili obuhvatilo je period od 01.01.2019. do danas. Neke od tih ljudi smo nazvali v.d.šampioni.
Na primjer, Šumsko gazdinstvo Kalinovik, tamo nije redovno izabran direktor od 2012.godine. Izdvajamo i slučaj v.d. direktora bolnice u Trebinju, koji je tu od 2020.godine, negativno posluje, protiv njega su podignute mnoge prijave”, rekao je Blagić.

Navodi i da ovako postavljeni rukovodioci služe kao predmet političke ucjene i političkog potkusurivanja jer mogu biti smijenjeni već na idućoj sjednici.

“Oni su partijski postavljeni, a ne po svoj stručnosti i spremi. Ni same političke partije to ne kriju, da postavljuju svoje kadrove. Isto tako je i u državnoj upravi. Sekretar Ministarstva finansija je već 5 godina u statusu vršioca dužnosti. Sličnih pimjera ima i u drugim ministarstvima, dodaje Blagić.

Kaže i da postoji nekoliko slučajeva gdje su rukovodioci pozitivno poslovali, ali ostaju u statusu vršioca dužnosti.

“Direktor Fonda zdravstvenog osiguranja Dejan Kusturić je v.d. već šest godina. Međutim, on postiže pozitivne rezultate poslovanja. Postavlja se pitanje, ukoliko on dobro radi, zašto se ne raspiše konkurs za direktora i da se čovjek imenuje po mandatu”, napominje Blagić.

Advokatica Jovana Kisin Zagajac kaže da su velike posljedice ovakvih procesa.

“Ti direktori su postavljeni da bi zaštitili interese političkih partija, a vrše se brojne zloupotreba prava, pa i kršenje procedura javnih nabavki”, kaže Kisin.

Prema njenim riječima, potpuno su zarobljene institucije koje ne služe javnom interesu, kako bi trebalo, nego služe interesu pojedinaca, posebno političara.

“Osoba koja je tako imenovana ne mari ni za poštovanje ostalih zakona koji regulišu rad institucije kojom rukovodi.
Tu dolazi do frapantnog kršenja radnih prava radnika i najveći broj institucija ne radi ono zbog čega u stvarnosti postoji. To dovodi do najšire posljedice, da građani ne mogu dobiti uslugu od tih institucija. Ne postoji politička volja da se ovo stanje uredi”, nepominje Kisin.

The post v.d. Šampioni: Pojedina javna preduzeća godinama ne imenuju rukovodice na konkursima first appeared on Gerila.info.

Naime, dijelovi navedenog nacrta zakona ne samo da nemaju uporišta u zakonima demokratskih država već se ne mogu naći u pravnoj teoriji. Tako je u predloženim dopunama Krivičnog zakonika RS predviđeno da krivična djela klevete i iznošenja ličnih i porodičnih prilika budu kvalificirana i samom mogućnošću nastupa štetnih posljedica, što je protivno temeljnim načelima krivičnog prava, rekli su oni za Fokus.

– Mi smo dovedeni u situaciju da komentarišemo rješenje, odnosno nacrt kojim niko nije zadovoljan. Radna grupa (ako postoji) se toliko stidi ovog nacrta da neće da se zna ko su njeni članovi. U takvoj situaciji je mnogo teže izdvojiti jedan element bića krivičnog djela i fokusirati kritiku na njega. Međutim, navedena kvalifikatorna okolnost koja se ogleda u apstraktnoj mogućnosti nastupanja jednako apstraktnih teških posljedica je dokaz brzog i/ili nestručnog pristupa problemu, što za posljedicu može imati potpunu proizvoljnost i arbitrarnost u primjeni – mišljenja je Jokić.

Najrepresivniji potez

Kisin za Fokus kaže da usvojeni Nacrt izmjena i dopuna Krivičnog zakonika RS nije usklađen s opštim dijelom postojećih odredbi Krivičnog zakonika iz više razloga, a jedan od njih upravo je i propisivanje “mogućnosti nastupa štetne posljedice” koji je suprotan članu 34. Krivičnog zakonika.

– U njemu je sadržano da se teža kazna može izreći samo ako je nastupila teža posljedica, ali ne i ako postoji mogućnost da nastupi teža posljedica. Osim ove kontradiktornosti, predviđene novčane kazne propisane u fiksnom iznosu također odstupaju od odredbi opšteg dijela Krivičnog zakonika, konkretno odredbi kojima se definiše način odmjeravanja kazne – ističe Kisin.
Jovana Kisin

Oba sagovornika smo upitali da li je zakonsko rješenje po kojem krivični progon za krivična djela protiv časti i ugleda poduzima tužilac tužilaštva uopće dobro s aspekta zaštite slobode izražavanja. Naime, u demokratskim zemljama u kojima krivično procesno pravo poznaje institut privatne tužbe progon za krivična djela protiv časti i ugleda u pravilu se poduzima privatnom tužbom, pa je isključeno bilo kakvo involviranje državnih organa krivičnog progona na strani optužbe.

– Od početka ovog procesa rekriminalizacije klevete i uvrede ističemo da pitanje kriminalizacije klevete u 2023. godini nije pitanje izolovano od procesnog zakonodavstva i stanja u pravosuđu. U situaciji kada na osnovu krivičnih prijava postupajući tužilac sam odlučuje koje predmete će procesuirati, a koje neće, jasno je da je velika bojazan da će postojati uticaj na to lice koje odlučuje. Postoji niz primjera s krivičnim prijavama oštećenih novinara koje završe naredbom o obustavi istrage, dok imamo primjere gdje se za manje i benignije prijetnje podižu optužnice. Kada tome dodamo da su posljedice vođenja krivičnog postupka izuzetno teške, smatram da je ovo najrepresivniji potez vlasti od Dejtona do danas i da su oni svjesni toga – navodi Jokić.

Sudska praksa

Kisin kaže da ako gledamo sa aspekta zaštite slobode izražavanja, svaki oblik krivičnog progona za izneseni govor, osim govora mržnje koji podstiče netrpeljivost, predstavlja nesrazmjerno miješanje države u osnovna građanska prava.

Cilj kriminalizacije klevete i uvrede je da se sloboda govora u potpunosti ukine

– Ovo pitanje je posebno problematično u Republici Srpskoj gdje Zakon o krivičnom postupku ne sadrži institut privatne tužbe, što implicira da kompletan krivični postupak preduzima i zastupa javni tužilac koji zaista ima široka ovlaštenja. U određenim okolnostima osumnjičeno/optuženo lice, i prije donošenja sudske odluke, može biti suočeno s raznim ograničenjima slobode – zabranom obavljanja djelatnosti, zabranom napuštanja države pa čak i mjerom pritvora. Sve ove mjere dovode do suspenzije na radnom mjestu i apsolutne cenzure, a nerijetko ukoliko se postupak okonča osuđujućom odlukom, evidencija iz registra kazni ograničava prava kao što je zaposlenje, apliciranje za razne projekte, vize i slično – naglašava Kisin.

Dodaje kako je posebno problematičan aspekt (ne)zavisnosti pravosuđa, pa ukoliko je tužilac ili sudija i pod najmanjim političkim ili ekonomskim uticajem, može zaista znatno uticati na povredu ne samo prava na slobodu izražavanja već i povredu prava na pravično suđenje i sam pristup sudu.

Budući da je u ovom slučaju riječ o „starom zakonu“ kojim se uređuje sloboda izražavanja, važno je poznavati sudsku praksu i druge učinke primjene zakona. U ovom slučaju ne postoji nikakvo pozivanja predlagača na sudsku praksu iako je i Evropska konvencija o ljudskim pravima u najužoj korelaciji sa sudskom praksom.
Aleksandar Jokić

– Potpuno ste u pravu i istovremeno ne znam kako da opišem stanje koje navodite. Nacrt o kome pričamo je predložen bez radne grupe, bez bilo kakve analize, obrazloženja, ukazivanja na prijašnja rješenja koja su neadekvatna, komparacija sa sistemima u drugim državama… Zapravo, lakše je nabrojati šta jeste učinjeno, a to je ništa. Sramota je što o ovome šuti akademska i pravosudna zajednica, ali to je još jedan od argumenata zašto građani imaju sumnju u nepristrasnost i objektivnost pravosuđa i zašto im ne treba dati ovoliku diskreciju – kazao je Jokić za Fokus.

Dvostruka regulacija

Kisin kaže da predlagač nije dao apsolutno nijedan legitiman razlog za donošenje ovakvih rješenja.

– Svakako da je Evropski sud za ljudska prava, primjenjujući Evropsku konvenciju o ljudskim pravima u svojim presudama, jasno uredio kriterije ograničenja prava na javno izražavanje – da je ograničenje propisano zakonom (načelo legaliteta), (da je ograničenje propisano radi zaštite legitimnog cilja (načelo legitimiteta) i ako je to ograničenje „neophodno u demokratskom društvu“ radi zaštite legitimnog cilja (načelo nužnosti). Sasvim je jasno da je načelo legaliteta ispunjeno već postojećim Zakonom o zaštiti od klevete, kao i legitimnost zaštite prava na ugled i čast. Isto važi i za uvredu koja je propisana kao prekršaj i kažnjiva do 800 KM gdje su ispunjena sva tri kriterija, a posebno kriterij srazmjernosti – potcrtala je Kisin.

Zaključuje da svaki pokušaj dvostruke regulacije ovih društvenih pojava, posebno u pogledu drakonskih propisanih kazni, predstavlja nesrazmjerno i nelegitimno miješanje države u osnovna ljudska prava.

(Fokus.ba)

The post Zakon u Republici Srpskoj kojim žele kažnjavati novinare nema uporišta ni u pravnoj teoriji?! first appeared on Gerila.info.

Vinko Bajić, nekadašnji policajac banjalučke Policijske uprave, dobio je pravosnažnu presudu u svoju korist nakon tužbe koju je podnio protiv Republike Srpske i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, koji su ga sankcionisali zbog pozdravljanja članova grupe “Pravda za Davida”.

Okružni sud u Banjaluci je potvrdio presudu u korist nekadašnjeg policajca, a nakon žalbe Pravobranilaštva RS-a na presudu banjalučkog Osnovnog suda, koji je 8. novembra 2022. presudio u Bajićevu korist.

Bivši policajac iz Banjaluke je tužio Republiku Srpsku (RS) i Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) zahtijevajući poništenje rješenja kojim je suspendovan s posla i rješenja Policijskog odbora kojim je proglašen disciplinski odgovornim za težu povredu radne družnosti.

Bajić, koji je trpio sankcije zbog podrške Davoru Dragičeviću, ocu ubijenog Davida Dragičevića, i koji je tada zbog pozdravljanja članova neformalne grupe “Pravda za Davida” od svojih kolega dobio prekršajnu prijavu, koja je kasnije oborena na Osnovnom sudu, za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kaže da i nakon pravosnažne presude ostaje gorak ukus u ustima.

“Meni se niko nakon svega neće izviniti niti će iko snositi bilo kakvu odgovornost u MUP-u zbog svega. Ja sam ovo uspio zahvaljujući svojoj advokatici, a odluka Suda pomalo vraća vjeru u pravosuđe. Ali oni su tada tjerali po svome i uspjeli su u tome. Niko od njih neće lično platiti ništa, već će sve platiti građani”, kaže Bajić.

Presudom je MUP obavezan da Bajiću na ime zaostalih plata, disciplinskih kazni, poreza i doprinosa, troškova postupka disciplinskog i radnog spora, troškova suđenja i kamata isplati oko 20.000 maraka. Svi troškovi padaju na teret budžeta Republike Srpske.

Bajićeva advokatica Jovana Kisin rekla je za BIRN BiH da tužena Republika Srpska, iako je od pravosnažnosti presude prošlo gotovo četiri mjeseca, još nije ispoštovala presudu Okružnog suda.

“Republika Srpska do danas nije isplatila šta je bila dužna po presudi iako je prošao rok za isplatu, zbog čega će Vinko Bajić biti prinuđen da pokrene izvršni postupak za prinudnu naplatu”, kazala je za BIRN BiH advokatica Kisin.

Sud u presudi navodi kako nije bilo valjanog razloga za kažnjavanje Bajića, koga su nadređeni u PU Banjaluka kaznili zbog pozdravljanja pojedinaca iz neformalne grupe građana “Pravda za Davida” kod Hrama Hrista Spasitelja u centru grada 2019. godine.

“Tužilac ne spori da je sporne prilike prišao predmetnoj grupi građana, ali ono što je nesporno utvrđeno jeste da je prišao radi pozdravljanja Ozrena Perduva i da se rukovao samo s njim”, piše u presudi banjalučkog Osnovnog suda, koju je u meritumu potvrdio Okružni sud.

U prvostepenoj presudi, koju je potvrdio drugostepeni sud, navodi se da se na snimcima, koji su priloženi kao dokaz, ne vidi da li se Bajić pozdravio s još lica i s koliko njih. Presudom se dalje objašnjava da, čak ukoliko se to i desilo, nije jasno kako bi to bio problem jer su zaposleni u MUP-u RS-a dužni da po zakonu poštuju ljudska prava i slobode bez bilo kakve diskriminacije. Sud je u potvrđenoj presudi naveo i da Bajićevo ponašanje nije moglo štetiti ugledu Policije, već “upravo suprotno, šteta bi se nanijela eventualnim diskriminirajućim ili uvredljivim odnosom tužioca prema građanima, a ne činom poštovanja i pristojnosti”.

Bajić je ranije za BIRN BiH objašnjavao da je i prije juna 2019. godine, zbog podrške koju je na Facebooku dao koleginici koja se također pojavljivala na okupljanjima u znak podrške porodici ubijenog Davida Dragičevića, preraspoređen na drugo radno mjesto.

Iz Policijske stanice Lazarevo u Banjaluci premješten je u stanično odjeljenje policije u Šipragama u opštini Kotor-Varoš.

Iz banjalučke PU nisu odgovorili na pitanja u vezi sa pravosnažnom presudom u korist njihovog penzionisanog policajca Vinka Bajića. Iz ove policijske uprave nisu željeli da komentarišu ni prvostepenu presudu u Bajićevu korist, pravdajući se tada da ona još nije pravosnažna.

The post Pravosnažna presuda u korist policajca koji je pružao podršku “Pravdi za Davida” first appeared on Gerila.info.

PIŠE: Stefan Blagić, INFOVEZA

Da krenemo ispočetka. 2017. godine održavalo se suđenje trgovcima narkotika u Banjaluci (grupi poznatoj kao „šestorka“), a Okružni sud u Banjaluci je 26.1.2018. godine donio osuđujuću presudu, kojom su optuženi poslati na višegodišnju robiju. O čitavom slučaju mediji su već ranije pisali.

Ono što se ranije nije moglo čuti jeste sam meritum presude, koju je i Vrhovni sud Republike Srpske nešto kasnije potvrdio, a u kojem se nalazi i svjedočenje Milanke Erić, policijskog službenika MUP-a Republike Srpske. Naime, u svjedočenju Erićeva priznaje vršenje teškog krivičnog djela, a o značaju samog svjedočenja govori i činjenica da je sud isto u potpunosti priznao i inkorporirao ga u presudu.

Interesantno je i to da je Erićeva priznala da je narkotike dostavljala i veoma bitnim ljudima iz društveno-političkog života Republike Srpske.

„Poslije izvjesnog vremena, njena dva prijatelja (imena poznata redakciji), pitali su je da li poznaje nekog od koga može nabaviti kokain, te se ona tada sjetila jednog od optuženih. Putem Fejsbuka dotični joj je dao broj telefona nakon čega su se vidjeli i ispred zgrade u kojoj je ona stanovala u Ulici Majke Knežopoljke u Boriku. Tom prilikom joj je rekao da može obezbijediti kokain za njene prijatelje i pitao ju je koliko toga želi. Tada je kontaktirala… koji joj je rekao da želi količinu za iznos od 100 KM, nakon čega je od optuženog drogu preuzela i predala“, navodi se u presudi.

Kako izvor iz istrage nezvanično tvrdi, Erićeva je drogu preprodavala – nabavljala za 100, a svojim „prijateljima“ prodavala za 120 konvertibilnih maraka, iako je u zvaničnoj izjavi rekla nešto drugačije.

Milanka Erić je u tom trenutku, kada se sve ovo dešavalo, bila student Visoke škole unutrašnjih poslova u Banjaluci, a neposredno nakon svjedočenja dobija zaposlenje u MUP-u, što otvara pitanje samog načina njenog zaposlenja, odnosno da li je učestvovala u dogovoru koji je podrazumijevao priznanje preprodaje ili uživanja narkotika (čime je stavila tačku na i u procesu protiv „šestorke“) u zamjenu za dobijanje zaposlenja? Ovdje je potrebno istaći i da, ako je postojao ovakav dogovor, mogli su ga ponuditi samo pojedini pripadnici MUP-a i niko više.

Na naše pitanje koje smo postavili MUP-u: „Kog datuma je Milanka Erić primljena u radni odnos u ovoj instituciji“, nismo dobili nikakav odgovor, iako su do sada iz MUP-a uredno odgovarali na sve naše upite. Na odgovor smo čekali više od mjesec dana. Kako god, naš portal saznaje da se to desilo upravo nakon davanja sporne izjave.

Pravnik Jovana Kisin Zagajac za Infovezu kaže da je Erićeva u ovoj izjavi priznala izvršenje minimalno jednog krivičnog djela, a to je „omogućavanje uživanja opojnih droga“.

„Član 208. Krivičnog zakona Republike Srpske pojašnjava da to što je ona njima našla i obezbjedila kokain u stvari predstavlja baš to krivično djelo i postupajući tužilac je na osnovu ovakvog iskaza mogao preduzeti gonjenje i protiv nje po službenoj dužnosti“, ističe Kisin Zagajac.

Ona poručuje i da je MUP kao poslodavac mogao imati u posjedu zapisnik i presudu, ali isto tako i nije morao da ima, odnosno, kako tvrdi, MUP ne mora znati da li je neko ko dođe na intervju za posao bio svjedok u nekom postupku ili ne.

„To što MUP nije gonio svjedoka može biti iz više razloga – odlučio je da ne goni svjedoka koji mu je pomogao u ovom postupku, svdjedok je imao imunitet, nije imao drugih dokaza protiv svjedoka ili slično. Tužilac ionako ima prevelika ovlašćenja po ZKP-u i isključivo je on taj koji odlučuje hoće li sprovoditi istragu protiv neke osobe ili ne“, zaključuje Kisin Zagajac.

„Ništa nas više od MUP-a ne može iznenaditi“

Novinar Vladimir Kovačević za Infovezu je izjavio da postoje brojni medijski natpisi o vezama policajaca, nekih i visokorangiranih, sa različitim kriminalnim grupama. Kako objašnjava, rad policije nije transparentan, rukovodstvo policije i MUP-a ne odgovara na pitanja novinara koja su od javnog interesa, što dalje baca sumnju na sve što se dešava u policiji.

„Na žalost, ali od MUP-a Republike Srpske i Policije RS nas više ništa ne može iznenaditi. Policija treba da bude jedan od stubova svakog društva, zaštitnik demokratije, zakona i države, a u Republici Srpskoj je povjerenje u policiju gotovo u potpunosti izgubljeno. Umjesto da rukovodstvo policije samo organizuje konferencije na kojima će razjasniti neke stvari, oni sve guraju pod tepih, a time se urušava institucija policije, a i sama Republika Srpska. Ako je pola od objavljenih informacija u posljednjih godinu dana tačna, mi smo u ogromnom problemu i Republici Srpskoj nema spasa“, jasan je Kovačević.

On je dodao i da Srpskoj ne treba nikakav spoljnji neprijatelj, nikakve sankcije, jer će, kako kaže, društvo samo sebe da uništi zbog toga što nema institucije, a niko ne reaguje.

Stručnjak za bezbjednost Darko Trifinović, koji je bio savjetnik bivšeg ministra unutrašnjih poslova Darka Matijaševića, kaže da policija Srpske sve više podsjeća na organizovanu kriminalnu grupu.

„Ni u jednoj ozbiljnoj zemlji se ovakve stvari ne mogu i ne smiju dešavati. Šta očekujete kada je na vrhu vlasti Milorad Dodik, kriminal se samo spušta na niže nivoe. MUP Republike Srpske je postala organizovana kriminalna grupa“, kategoričan je Trifunović.

IZVOR: Infoveza

The post MUP zapošljava trgovce narkoticima?! first appeared on Gerila.info.

Aktivisti u Banjaluci koji su protestovali nakon smrti Davida Dragičevića tvrde da lokalni tužioci ne insistiraju na tome da od policije dobiju konkretne podatke o tome ko je naredio njihova hapšenja, dok istraga ulazi u svoju drugu godinu.

Ozren Perduv iz grupe “Pravda za Davida” još uvijek ne zna ko je naredio njegovo hapšenje posljednjeg dana 2018. uprkos tome što lokalni tužioci to pokušavaju saznati skoro dvije godine. On je krivičnu prijavu protiv policajaca Policijske uprave (PU) Banjaluka podnio u januaru 2020. godine jer smatra da je protivpravno lišen slobode.

Aktivisti grupe “Pravda za Davida” tvrde da Tužilaštvo u Banjaluci ne insistira na tome da od policije dobije konkretne podatke ko je naredio hapšenja. U Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka kažu da oni, u interesu istrage, ne mogu odgovoriti na pitanja Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), dok iz policije tvrde da naredbe od njih nikada nisu ni tražene.

Perduv tvrdi da je slobode lišen protivpravno jer nije ni bio u gradu kada su počeli neredi na Trgu Krajine nakon okupljanja i šetnje građana koji su protestovali zbog nerješavanja ubistva Davida Dragičevića. Perduv za BIRN BiH tvrdi da su mu u Okružnom tužilaštvu Banjaluka rekli da ne mogu da dođu do informacije ko je izdao naredbu za njegovo privođenje.

“Ostao sam zaprepašten izjavom tužiteljke koja mi je saopštila da ona i dalje ne može saznati ko je naredio da se ljudi liše slobode 30. decembra 2018. godine. Vjerovali ili ne, uskoro se navršavaju dvije godine od kako smo podnijeli tu krivičnu prijavu”, kaže Perduv i objašnjava da je uhapšen posljednjeg dana 2018. godine u 01:30 ujutro.

“Tužiteljka ni dalje ne može saznati ko je izdao naređenje da me liše slobode na kućnom pragu”, kaže on.

Perduv tvrdi da mu je u Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci rečeno da su od policije tražili informaciju ko je naredio hapšenja građana 31. decembra 2018. godine, ali da nisu dobili odgovor.

“Razočaran sam činjenicom da o svemu tome ja, kao oštećeni, treba da pišem i pričam, umjesto da tužilac jasno i glasno izađe u javnost i kaže s kakvim se problemima suočava i da zatraži zaštitu i reakciju VSTS-a BiH [Visoki sudski i tužilački savjet BiH]”, kaže Perduv.

Iz Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci nisu odgovorili na konkretna pitanja o traženju naredbi od policije i tvrdnjama aktivista da policija ne dostavlja podatke tužiocima. Sve pravdaju zaštitom istrage.

Predmet po prijavi Perduva protiv više policijskih službenika Policijske uprave Banjaluka zbog krivičnog djela “protivpravno lišenje slobode” nalazi se u radu i u fazi je istrage, kažu za BIRN BiH iz Tužilaštva.

“Koje radnje je postupajući tužilac preduzeo, odnosno preduzima u pomenutom predmetu, u interesu istrage koja je u toku ne možemo saopštiti”, navodi se u odgovoru.

O hapšenju građana posljednjeg dana decembra 2018. godine ne žele da konkretno pričaju ni u banjalučkoj Policijskoj upravi. Načelnik te uprave Miloš Brkić rekao je, nakon pitanja novinara BIRN BiH, da je jedina adresa, što se tog slučaja tiče, Tužilaštvo.

Sve informacije koje su tražene od tužilaca, i dostavljene su, tvrdi on.

“Ne mogu da se sjetim da je takva informacija tražena od nas od strane Tužilaštva”, kaže prvi čovjek banjalučke policije.

Jovana Kisin, advokatica Perduva, smatra nedopustivim da istraga traje dvije ili više godina, da su to nerazumni rokovi jer je zakon propisao okvirni rok od šest mjeseci, ali da je prekoračenje tog roka već postalo praksa.

“Suština je da oštećeni u ovom slučaju nema nikakav mehanizam zaštite svojih prava, nije mu data mogućnost da on preko opunomoćenika sam pravno goni one za koje smatra da su mu uskratili prava. Oštećeni nema nikakva prava u istrazi, ne mora biti obavještavan o bilo čemu, ne može da utiče na istragu. Može samo da piše pritužbu na rad tužioca i da se žali glavnom tužiocu ili da se eventualno žali Ustavnom sudu BiH zbog nemogućnosti pristupa sudu”, objašnjava Kisin.

The post Banjalučki aktivista dvije godine bez odgovora tužilaca ko je naredio njegovo hapšenje first appeared on Gerila.info.

Banjalučka advokatica Jovana Kisin objavila je na svom fejsbuk profilu komentar u vezi sa aferom “Kiseonik” koji prenosimo u cjelosti.

Iako je već svima jasno da se afera kiseonik pravda “administrativnim zavrzlamama” a da suštinski niko ne poriče da ljude liječe industrijskim gasom (s tim što je to predstavnicima vlasti sasvim okej, a nestranačka struka kukavički ćuti) odlučila sam da kao pravnik razvrzem tu “administrativnu zavrzlamu”.

Da vam skratim čitanje raznoraznih članova zakona odmah ću preći na glavni dio priče i reći da ZAVRZLAME UOPŠTE NEMA.

Nema iz razloga što (za ove upornije kojima se da čitati):

U Informaciji Ministarstva kao pripremnom materijalu današnje sjednice (pored pogrešnog interpretiranja Ustava BiH) navodi se da je Agencija za lijekove BiH svojim nezakonitim Pravilnikom spriječila pravna lica da proizvode medicinski gas i da se registruju za proizvodnju med.gasa i da je zbog tog Agencija za lijekove BiH izazvala krizu tj. nestašicu nabavke kiseonika (ovog industrijskog jel) jer član 50. Pravilnika Agencije u kojem kriterije za ispunjenje uslova Agencija delegira na entitetska ministarstva (kadar, sredstva, prostor za proizvodnju kiseonika) nije u skladu sa Zakonom o lijekovima i med.sredstvima jer je navodno zakonom predviđeno da je za to nadležno Ministarstvo civilnih poslova BiH.

OVO JE NETAČNO.

Član 50. Pravilnika je u cjelosti u skladu sa Zakonom o lijekovima i med.sredstvima BiH jer se u njegovom članu 58. stav (6) upravo i navodi da se uslovi za ispunjenje kriterija koji se odnose na kadar, prostor i sredstva delegira na entitetska ministarstva (a što prostim uvidom u ove propise možete i provjeriti). Dakle, član 50. Pravilnika je u skladu sa članom 58. stav 6. Zakona. Navodi ministra zdravlja su netačni.

Pravilnik je donesen 2018. godine i Ministarstvo je imalo tri godine na raspolaganju da izda rješenje pravnim licima da li ispunjavaju kriterije ili ne, ali Ministarstvo nije učinilo NIŠTA. I nakon dopisa bolnica u kojem se konstatuje napismeno da se nezakonito nabavlja industrijski gas umjesto medicinskog i da je zdravlje ljudi ugroženo Ministarstvo nije učinilo NIŠTA.

U jeku afere kiseonik, ne znajući kud i kako bukvalno se izmišlja administracijska blokada koja očigledno nije blokada već čisti nerad i nezakonit rad, a danas smo svjedočili i još jednom skupštinskom apsurdu gdje se bez pardona pokušava legalizovati kriminal. Umjesto ostavki i hapšenja odgovornih lica nove laži, nove obmane i novi kriminal. Ako ako, ima papira za krivične prijave…

Toliko o administrativnoj zavrzlami. Dva člana vrlo podudarna nimalo neusklađena.

The post Jovana Kisin: KAKO SE LAŽE U NARODNOJ SKUPŠTINI iliti dva člana vrlo podudarna nimalo neusklađena first appeared on Gerila.info.

Zbunjenost, preplavljenost raznim informacijama, skretanje sa teme, izbjegavanje odgovornosti, mazanje očiju i sl. sve to spada u jedan vrlo osmišljen, decidno isplaniran stručni rad pod nazivom – SPIN

SPIN (iliti obrni okreni informacije), kao vrsta manipulacije, predstavlja plasiranje sadržaja čiji cilj je skretanje pažnje javnosti sa glavnog sadržaja radi poništavanja ili umanjenja negativnog efekta koji glavni sadržaj proizvodi u javnosti. Dakle, uvijek se javlja kao reakcija.

Objasnićemo na primjeru trenutne afere:

1. Kvalitet kiseonika neprovjeren, nabavka nezakonita, ne zna se šta pacijenti udišu – glavni sadržaj

2. Gradonačelnika jaše saradnica – spin sa ciljem ponižavanja, ismijavanja kreatora glavne vijesti

3. Dokumenti koji dokazuju nezakonitu proceduru nabavke kiseonika koji je tehnički a ne medicinski – glavni sadržaj

4. Doktori na televiziji ubjeđuju ljude da je kiseonik dovoljno čist a političari umanjuju značaj zakonskih procedura, umanjuju i ismijavaju jedinu nadležnu instituciju koja može ispitati tačnost predmetne afere Agenciju za lijekove BiH – spin, u kojem se sa ključnog pitanja da li je kiseonik medicinski ili tehnički skreće na temu postotka čistoće kiseonika, a sve radi pripremanja daljeg koraka u kojem namjeravaju uvjeriti javnost da je ok udisati tehnički kiseonik određenog postotka čistoće i da će to oni provjeriti tamo negdje u Beogradu (naravno mimo Agencije za lijekove)

5. Čeka se reakcija Tužilaštva, curi dokument koji potvrđuje da su određene bolnice kupovale TEHNIČKI gas, Agencija za lijekove inspekcijskim nadzorom utvrđuje da Tehnogas ne smije isporučivati kiseonik, Vlada održava sjednicu bez press-a – glavna vijest, javlja se potreba za novim spinom

6. Bivši radnik Agencije za lijekove tumači zakone i pravilnike (iste one koji su prekršeni) – spin koji ima svrhu umanjiti značaj jedine nadležne institucije za kontrolu kvaliteta lijekova koji priprema teren za ad hoc angažovanjem NN laboratorije iz Beograda od strane Vlade RS direktno (opet protivno zakonu, ali već smo odradili spin da je zakon nebitan pa sve može jel), ide novi spin:

7. Direktor UKCa kuka kako nema kiseonika, kako će pacijenti pomrijeti i kao višnjicu na torti spominje 12 beba – spin zvani „za ono što si ti kriv okrivi onog ko te optužio da si kriv“. Ovaj spin je imao za cilj jak udar na emocije konzumenta informacije (12 zvjezdica) i konačno skretanje pažnje sa nezakonitih radnji i korištenja tehničkog gasa za liječenje na patetično junaštvo i lažnu krizu „bolje ikakav kiseonik neko nikakav, pomrijećemo kuku lele“, jer samo lažne krize stvaraju lažne junake, o čemu govori sljedeći spin:

8. Direktor UKCa ipak nabavlja kiseonik i to ovaj put MEDICINSKI – spin zvani „vitez Vlado Đajić spasio ljude da ne umru“, svrha spina je da se centralna figura afere veliča i da se stvori osjećaj kod naroda kako se bez njega ne može, a opet u cilju da se izbjegne njegova smjena za funkcije koja je potrebna ne samo njemu, već nasušno potrebna političkoj partiji kojoj pripada

9. Predsjednik Vlade RS prezentuje rezultate koji se isključivo odnose na POSTOTAK KISEONIKA U BOCAMA – ovo je ZAVRŠNI spin kao rezultat prethodnih spinova. Nakon što ubjedite javnost da je nebitno je li kiseonik tehnički ili medicinski, na press-u nema potrebe da odgovarate na to pitanje, već samo da iznosite određene postotke jer se narod u postotke ne razumije. Nakon što ubjedite javnost da je Agencija za lijekove (jedina nadležna institucija koja je mogla da ispituje ovu aferu) korumpirana, izdajnička, nebitna onda možete prezentovati javnosti rezultate NN laboratorije iz Beograda, koja je uzorkovala NN uzorke sa UKC-a i to sa 3 dana kašnjenja.

Nakon što ubjedite narod da je zakon „samo kršenje neke nebitne procedure“ nemate potrebe da objašnjavate da ste počinili krivično djelo i da kažnjavate odgovorne.

Nakon što odradite pet jakih spinova, onda sasvim ležerno možete sazvati press i pričati šta god vam padne na pamet jer su spinovi pripremili teren.

Medijski spinovi imaju uvijek jedan cilj – zatrpavanje javnosti nenormalnom količinom (dez)informacija da na kraju izmoreni, sluđeni i izmučeni ODUSTANU i ZABORAVE da se išta desilo.
Zvuči poznato? Dešavalo se i prije? ooo da…

The post Jovana Kisin o aferi “kiseonik”: Ne brinite, nije do vas! first appeared on Gerila.info.

PIŠE: Jovana Kisin, advokat iz Banjaluke

Dana, 20.10.2020. godine na snagu je stupio novi Zaključak Republičkog štaba za vanredne situacije. Nije stupio na snagu danas, 21.10.2020. godine kako je zvanično saopšteno iz Republičkog štaba, već je stupio na snagu danom donošenja a to je juče.

Na dan kad je stupio na snagu, zvanično nije objavljen nigdje, a online je objavljen 21.10.2020. godine, odnosno sa danom zakašnjenja. Očigledno je da načelo transparentnosti u vanrednim situacijama je nešto na šta građani mjesecima apeluju, uzaludno.

Takođe, prije par mjeseci sam objavila tekst koji se odnosi na zakonitost Zaključka Republičkog štaba za vanredne situacije koji se odnosio na policijski čas.

Konstatovano je da je Republički štab izašao iz svojih zakonskih nadležnosti, a ovakav stav pravosnažno su potvrdili i redovni sudovi u Republici Srspkoj u prekršajnim postupcima gdje su građani oslobođeni plaćanja novčane kazne za prekršaj koji je propisan tadašnjim Zaključkom.

Nažalost, ponovo imamo isti problem. Iako predsjednik i članovi štaba čine ministri od kojih su neki i pravne struke, zaista imam osjećaj da niko od njih, niti iko od njihovih pomoćnika, nije niti jednom otvorio zakon koji primjenjuju, a odlučuju o zdravlju svih nas. I s tim imam problem.

Ne sa mjerama koje služe kao zaštita građana od zarazne bolesti, već sa mjerama kojima se propisuju kazne građanima, a koje su suprotne zakonu.

Pa da krenemo…
Članom 45. i 47. Zakona o zaštiti i spašavanju u vanrednim situacijama propisana je nadležnost Republičkog štaba za vanredne situacije. Istim zakonom, u članu 79. propisano je da protivepidemiološka zaštita obuhvata mjere i postupke koji se organizuju i sprovode radi zaštite stanovništva od zaraznih bolesti u vanrednim situacijama u skladu sa zakonom kojim se uređuje oblast zaštite stanovništva od zaraznih bolesti, a to je Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti.

Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti propisane su vanredne mjere za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti među kojima je u aprilu 2020. godine, dopunama predmetnog zakona, propisana i mjera koja se odnosi na držanje fizičke distance, nošenja lične zaštitne opreme, zabrane okupljanja te drugih mjera za fizička i pravna lica propisanih članom 43. Nepoštivanje ovih mjera povlači za sobom prekršajnu odgovornost propisanu članom 63. (takođe dopuna iz aprila 2020. godine) a koja se spominje u Zaključku Republičkog štaba od 20.10.2020. godine.

MEĐUTIM, ne može Republički štab Zaključkom da donosi odluku o vanrednim mjerama iz člana 43. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, kada je članom 44. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti izričito propisano da odluku o donošenju vanrednih mjera (među kojima je i mjera nošenja lične zaštite i zabrane okupljanja) donosi ministar zdravlja u formi Naredbe.

Za sada, javnost nije upoznata sa ovakvom odlukom ministra zdravlja.

Sve ovo što sam napisala ne pišem da biste se opustili i manje čuvali sebe i druge od zarazne bolesti koja trenutno, što zaslugom neodgovornih građana a još većom zaslugom neodgovornih nosioca javne vlasti, divlja po našem gradu.

Pišem da biste znali svoja prava u svakoj situaciji i da ako ne želite da platite kaznu možete zatražiti sudsko odlučivanje. Dakle, sudsko odlučivanje vas ne lišava obaveze nošenja zaštitne opreme kako je preporučeno.

Ne treba vam kazna da biste bili savjesni i odgovorni. Ali zakon moramo da poštujemo svi. Pa i Republički štab.

• Autor je poznati banjalučki advokat i aktivista za ljudska prava

The post Advokat Jovana Kisin: Mjere po mjeri zakona first appeared on Gerila.info.

piše Vladimir Kovačević

Predsjednik Vlade Republike Srpske dozvolio je sebi da na neprimjeren način komentariše odluku Osnovnog suda u Prijedoru koji je presudom utvrdio da je kažnjavanje građana zbog kršenja policijskog časa (makar u predmetnom slučaju) bilo neosnovano. Sud je u presudi naveo da nije bilo moguće razmatrati dokaze koje je dostavio MUP Republike Srpske-Policijska uprava Prijedor jer prekršaja nije bilo iz prostog razloga što Republički štab za vanredne situacije nije državni organ već je tijelo formirano od strane Vlade Republike Srpske i kao takvo ne može donositi naredbe i zaključke koji bi bili predmet kažnjavanja.

Prvi takav zaključak Republički štab za vanredne situacije donio je 21. marta a kasnije u nekoliko navrata mijenjan i dopunjavan.

Višković koji je komadant Republičkog štaba za vanredne situacije obrušio se na sud u Prijedoru i sudiju koji je donio ovakvu presudu neprimjereno im sada prebacujući odgovornost za zdravlje građana.

“Neka dotični sudija onda preuzme odgovornost za zdravlje ljudi i građana Srpske, pa neka on propisuje mjere i kaže kako da se radi. Poslaćemo naše zdravstvene radnike na godišnje odmore, jer su to zaslužili pa neka taj sudija onda liječi oboljele od korona virusa”, rekao je Višković.

Inače, presudu Osnovnog suda u Prijedoru potvrdio je, nakon žalbe policije, prijedorski Okružni sud.

Višković tvrdi da Republički štab za vanredne situacije jeste državni organ jer u njemu sjede premijer, ministri i drugi.

Jovana Kisin, advokatica iz Banjaluke, među prvima je još za vrijeme vanrednog stanja upozoravala da policija građane kažnjava neosnovano jer kazne nije propisao državni organ.

“Republički štab za vanredne situacije nema zakonsko ovlašćenje da donosi zabrane i da propisuje kazne. On je savjetodavno tijelo koje prikuplja podatke i predlaže nadležnim državnim organima da donesu konkretne naredbe, rješenja, zabrane i sl. Međutim, imali smo situaciju u kojoj je Republički štab za vanredne situacije samoinicijativno sebi dodijelio ovlaštenja koja nema po zakonu, a što su evidentno primijetili i redovni sudovi pri ocjeni zakonitosti prekršajnih naloga”, rekla je Kisin prije nekoliko dana a prenosi BIRN BiH.

Jovana Kisin reagovala je i na izjavu Radovana Viškovića.

“Da li je mogao barem neko da šapne predsjedniku Vlade šta je državni organ i šta je štab kojim rukovodi kao i da formiranje Republičkog štaba nije propisano Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti već Zakonom o zaštiti i spašavanju u vanrednim situacijama? Mislim, red bi bio ako je gospodin premijer na čelu Republičkog štaba već 6 mjeseci a ne zna ni osnovni zakon koji primjenjuje. Komentarisanje sudskih odluka i sudijske funkcije na ovakav način j e nedopustivo, nestručno i nekulturno prije svega”, napisala je ova banjalučka advokatica na svom FB profilu.

Višković je, sasvim neprimjereno, rekao i da smatra da je slučaj u Prijedoru izolovan i da takvu praksu neće nastaviti i druge sudije. Ovo se može smatrati klasičnim pritiskom na pravosuđe. Skandalozno, Višković je rekao i da ne priznaje rad pojedinih sudija i tužilaca za koje kaže da bi im trebalo oduzeti dozvolu za rad.

GERILA info

The post Brukanje Radovana Viškovića first appeared on Gerila.info.

Na banjalučkom Osnovnom sudu održano je pripremno ročište po tužbi Aleksandre Ninić Vranješ i Sofije Grmuša protiv Republike Spske i MUP-a Republike Srpske. Njih dvije, koje su i aktivisti neformalne grupe Pravda za Davida, tužbom RS i MUP RS terete za diskriminaciju u kontinuitetu dvije godine. Na tužbu su se odlučile nakon što ih je banjalučka policija u novembru prošle godine otjerala sa javne klupe na trgu Krajine.

„Mi tužbom tražimo da sud zaštiti naša ustavom zagarantovana prava kao što su pravo na slobodu izražavanja, pravo na slobodno okupljanje, pravo na slobodu kretanja…Sva ta naša prava su ugrožena. Mi tražimo, konkretno, da sud kao nadležna institucija stane u kraj diskriminaciju koju nad nama provodi, konkretno Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske“, rekla je Aleksandra Ninić Vranješ prije pripremnog ročišta.

„Očekujem da prestane diskriminacija, da možemo slobodno živjeti i nemam više mnogo šta da kažem. To je to.“, kratko je rekla Sofija Grmuša.

https://www.facebook.com/medina.remarque/videos/10220080046345381/?t=2

Pravobranilaštvo Republike Srpske još ranije je tražilo da sud tužbu odbaci kao neosnovanu a danas su u Pravobranilaštvu ostali pri tom zahtjevu. Nastavak pripremnog ročišta zakazan je za 7. oktobar jer je advokat Aleksandre Ninić Vranješ i Sofije Grmuša Jovana Kisin sudu predala još dokaza koji su prikupljeni nakon novembra 2019. godine a koji, kako je rekla, svjedoče o tome da diskriminacija pojedinaca od strane policije u Banjaluci traje u kontinuitetu.

Prije i u toku ročišta se pred sudom okupilo dvadesetak građana koji su u nekoliko navrata uzvikivali “Pravda za Davida”. Nije bilo nikakvih incidenata ni reakcije policije.

Jedno lice je u nekoliko navrata pokušalo da isprovocira okupljene građane i novinare a zanimljivo da policija koja je bila u neposrednoj blizini ni tada nije reagovala već su policajci nakon što im je na to skrenuta pažnja sjeli u vozilo i otišli.

GERILA info

The post Počelo suđenje zbog diskriminacije. Pokušaj stvaranja incidenta, izostanak reakcije policije first appeared on Gerila.info.