Kako je CIK u ovom slučaju odbio sankcionisati premijera RS Savu Minića uz obrazloženje da je odluku donijela Vlada RS kao kolektivni organ odlučivanja, uslijedila je i nova podjela 16 miliona KM studentima i učenicima u apoenima od 100 i 150 KM. Ova mjera je najavljena sa pres konferencije SNSD-a iako se radi o novcu građana koji se dijeli pred izbore, nije planiran budžetom i nije isplaćivan ranijih godina. Izborni zakon indirektnu kupovinu glasova javnim sredstvima što uključuje i pružanje jednokratne pomoći građanima, a iz toga izuzima samo pomoć planiranu u okviru redovnih budžetskih subvencija.

Ipak, zbog izostanka sankcija ovaj trend se nastavlja – jednokratnu pomoć pred izbore dobiće i penzioneri u Tuzlanskom kantonu kao i penzioneri Brčko Distrikta, dok je gradonačelnik Zenice dodijelio jednokratnu  pomoć radnicima Toplane, a tu su i brojni drugi primjeri koje je TI BiH objavio na brojaču javne potrošnje pred izbore.

TI BiH je do sada evidentirao preko 2.200 potencijalnih zloupotreba javnih resursa od kojih se oko 63 odsto odnosi na intenziviranje javnih radova u predizbornom periodu koji se najčešće koriste za političku promociju. Širom BiH otvoreno je 370 infrastrukturnih projekata čija je vrijednost oko 156 miliona KM dok je vrijednost  započetih projekata u ovom periodu  510 miliona. Iako su na samom početku pojedini slučajevi prolazili bez sankcija na šta je TI BiH upozoravao, u nekoliko skorijih odluka CIK je počeo sankcionisati primjere gdje se infrastrukturni projekti promovišu na društvenim mrežama političkih partija.

Tako je izrečena sankcija protiv direktora Banje Mlječanica i predsjednika NPS-a Darka Banjca koji je svojoj partiji pripisivao zasluge za izgradnju lokalnog vodovoda. Kako je na događajima otvaranja tih infrastrukturnih projekata zakonom zabranjeno vođenje kampanje, TI BiH je proveo terenski monitoring i do sada ispratio 49 ovakvih javnih manifestacija. Na 75% prisutni su bili kandidati na izborima, dok je na 41%  događaja zabilježeno slanje političkih poruka, zbog čega je CIK izricao sankcije na osnovu dokaza koje je prikupio TI BiH. U najnovijim odlukama CIK-a kažnjeni su gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović i njegova stranka sa po 4.000 KM јеr је vodio kampanju na otvaranju nove ambulante porodične medicine, dok je SNSD kažnjen sa 12. 000 zbog političkog govora Milorada Dodika na otvaranju lokalnog puta u Srpcu. Kazna je izrečena i Vladi Đajiću i njegovoj stranci zbog vođenja kampanje na nizu javnih događaja pod nazivom “Krajiško veče” koji već tradicionalno predstavljaju pokriće za održavanje njegovih predizbornih skupova u periodu kada to nije dozvoljeno.

U sličnom primjeru kažnjen je i PSS zbog političke promocije na druženju penzionera, ali je gotovo u istom slučaju CIK ranije odbio kazniti SNSD jer su političke poruke stranačkih lidera ove stranke ocijenjena kao šale i konstatacije. PSS je kažnjen i zbog zloupotrebe javnih resursa, odnosno uključivanja državnih službenika grada Banjaluka u vođenje kampanje tokom radnog vremena.

Do sada je evidentirao preko 90 primjera preuranjene kampanje, najčešće na društvenim mrežama, a najviše zabrinjava što bez sankcija prolaze masovne kampanje na bilbordima gdje se promovišu kandidati bez stranačkih obilježja. Evidentirano je i 16 slučajeva plaćenog oglašavanja institucija koje promovišu kandidate na izborima, a najradikalniji primjer je kampanja Predsjednika RS pod nazivom “Srpska te voli” gdje je zakupljen veliki dio oglasnog prostora na bilbordima i gdje se aktuelnoj vlasti pripisuju zasluge za postojeća budžetska davanja i stečena prava različitih kategorija stanovništva.

Evidentirana su i 84 slučaja jednokratnih nenovčanih davanja različitim kategorijama stanovništva, najčešće kroz besplatne preglede i druge pogodnosti što najčešće prati neki oblik političke promocije. CIK je kaznio DNS sa 3.000 KM zbog podjele besplatnih bonova za šminkanje. Evidentirana su i 44 slučaja povećanog zapošljavanja pred izbore za šta u BiH nažalost ne postoji zakonsko ograničenje.

TI BiH posebno upozorava na sistemsku kampanju širenja lažnih informacija o izbornom procesu, gdje uprkos novčanim sankcijama politički lideri nastavljaju dezinformisati birače o uvođenju novih izbornih tehnologija.

U posljednja dva mjeseca TI BiH je CIK-u proslijedio 55 prijava, a do sada je izrečeno preko 102 000 KM sankcija političkim subjektima i  na osnovu prijava TI BiH. Najviše ih se odnosi na preuranjenu kampanju i djelimično na zloupotrebu resursa a kako se približava održavanje izbore primjetno je i da CIK pooštrava sankcije.  Ipak, najviše zabrinjava izostanak sankcija za najradikalnije primjere zloupotreba javnih resursa i indirektnu kupovinu glasova zbog čega se i dalje ne može govoriti o fer izbornim uslovima za sve učesnike.

ТI BiH nastavlja praćenje zloupotreba javnih resursa i drugih oblika kršenja izbornog zakona u čemu pomažu i prijave građana koje stižu putem  koja je dizajnirana za jednostavne i anonimne prijave izbornih nepravilnosti.

(ti-bih.org)

The post Pomoć građanima ili kupovina glasova: Vlast pred izbore dijeli milione first appeared on Gerila.info.

Kada se obračuna PDV, ovaj posao građane Republike Srpske koštaće gotovo 600.000 maraka.

Ugovor je zaključen 14. jula 2026. godine, u izbornoj godini, nakon otvorenog postupka na koji je pristigla samo jedna ponuda. Jedini ponuđač bio je Megavision i njegova ponuda je, očekivano, proglašena najpovoljnijom.

Dokumentacija pokazuje da je Agencija vrijednost nabavke unaprijed procijenila na 512.820,51 KM bez PDV-a. Megavision je ponudio 512.582,30 KM – svega 238,21 KM manje od maksimalnog iznosa koji je ugovorni organ bio spreman da plati.

Kriterijum je bila najniža cijena, a u dokumentaciji se navodi i da je korištena elektronska aukcija. Sa samo jednom pristiglom i prihvatljivom ponudom, međutim, stvarnog cjenovnog nadmetanja nije ni moglo biti.

Planom nabavki za 2026. godinu Agencija je za ovu stavku predvidjela 512.820,51 KM, otvoreni postupak i ugovor u trajanju od godinu dana.

Od oglasa od 600 KM do ugovora od pola miliona

Posebno je zanimljivo što se ovakva nabavka, u ovom obimu i vrijednosti, ne pojavljuje u ranijim planovima Agencije.

U planu za 2023. godinu bilo je predviđeno svega 600 KM za oglašavanje u službenim i dnevnim novinama.

Godinu kasnije, za istu namjenu planirano je 1.400 KM, dok je za sprovođenje preventivnih kampanja bilo navedeno 13.000 KM, uz napomenu o nedostatku sredstava. Naknadno je planirano još 6.000 KM za preventivne kampanje i 3.000 KM za izradu video-filmova.

Tokom 2025. godine Agencija je, između ostalog, planirala 1.100 KM za promotivne video-filmove i 6.000 KM za oglašavanje na bilbordima u okviru kampanje „Alkohol“.

Dakle, pojedinačne medijske i promotivne usluge postojale su i ranije, ali su se mjerile stotinama ili sa nekoliko hiljada maraka. Jedinstvena nabavka „usluga informisanja i medija“ od više od pola miliona maraka pojavljuje se tek 2026. godine.

To je, nakon dodatnih pitanja Gerile, potvrdila i sama Agencija.

„Agencija za bezbjednost saobraćaja Republike Srpske u proteklih pet godina budžetom nije imala planirana i doznačena sredstva za ove namjene“, naveli su u odgovoru portalu Gerila.

Prvo lekcija iz marketinga, pa priznanje da novca ranije nije bilo

U prvom odgovoru na pitanja Gerile, iz Agencije nisu objasnili na osnovu kakve analize je utvrđeno da je za medijsko oglašavanje potrebno baš više od pola miliona maraka.

Umjesto toga, detaljno su nam objašnjavali šta predstavlja marketing u saobraćaju.

Naveli su da Agencija godišnje provodi više od 11 kampanja posvećenih pješacima, biciklistima, motociklistima, traktoristima, vozačima i drugim učesnicima u saobraćaju, te da je marketing jedan od vidova komunikacijskih aktivnosti.

„Marketing u saobraćaju podrazumijeva primjenu marketinških principa i komunikacijskih aktivnosti radi promjene ponašanja učesnika u saobraćaju, unapređenja bezbjednosti i dr. Cilj marketinga u saobraćaju nije prodaja proizvoda, već informisanje, edukacija i podsticanje građana da usvoje bezbjednije navike ponašanja u saobraćaju“, odgovorili su iz Agencije.

To, međutim, nije odgovor na pitanje kako je došlo do iznosa od 512.820 KM, šta će tačno biti kupljeno za taj novac i na koji način će biti izmjereni rezultati kampanje.

Nakon što smo Agenciji poslali nova pitanja i ukazali na činjenicu da u prethodnim planovima nabavki nije bilo ni približno sličnog troška, stiglo je drugačije obrazloženje.

Agencija je priznala da u proteklih pet godina nije imala planirana i doznačena sredstva za ovu namjenu, a nagli skok sa praktično nule na više od pola miliona maraka opravdala je pogoršanjem bezbjednosti saobraćaja.

„Svakako treba naglasiti da je u protekloj godini došlo do značajnog pogoršanja bezbjednosti saobraćaja, te se broj poginulih lica u Republici Srpskoj povećao za 36,2 odsto prema zvaničnim podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske“, odgovorili su iz Agencije.

Dodali su da se u bezbjednost saobraćaja iz budžeta Agencije ulagalo svega 0,50 KM po stanovniku, dok zemlje regiona, prema njihovim tvrdnjama, izdvajaju pet KM i više.

Povećanje broja poginulih svakako zahtijeva hitnu i ozbiljnu reakciju institucija. Ipak, taj podatak sam po sebi ne objašnjava zašto je kao odgovor izabrano upravo medijsko oglašavanje vrijedno više od pola miliona maraka, kako je izračunata potrebna suma i zbog čega je posao na kraju privukao samo jednog ponuđača.

U dva odgovora dostavljena Gerili Agencija nije precizirala koji će mediji biti angažovani, koliko će objava, emisija, spotova ili drugih sadržaja biti plaćeno, kakve su pojedinačne cijene usluga i na osnovu kojih pokazatelja će se utvrditi da li je gotovo 600.000 KM javnog novca proizvelo bilo kakav rezultat.

Nije objašnjeno ni da li je prije raspisivanja postupka sprovedeno istraživanje tržišta i potreba, niti zbog čega je nabavka objedinjena u ovako veliki ugovor.

„Nemoguće je da interes ima samo jedan ponuđač“

Damjan Ožegović iz Transparency Internationala u BiH smatra da izostanak konkurencije u poslu ove vrijednosti teško može biti logičan.

„Nemoguće je da u međunarodnom tenderu vrijednom više od pola miliona KM pristigne samo jedna ponuda koja zadovoljava uslove nadmetanja. Nije logično da ne postoji još ponuđača koji bi imali interes za dodjelom ugovora ovolike vrijednosti“, kaže Ožegović za Gerilu.

On podsjeća da je Agencija ranije medijske usluge nabavljala u daleko manjim iznosima.

„Nije jasno kako je Agencija zaključila da će joj biti potrebne sve ove usluge koje sada nabavlja u ovolikoj vrijednosti, jer nije dolazilo do srazmjernog povećanja nabavki tokom godina“, ističe Ožegović.

Ključno pitanje je, dodaje, da li je nabavci prethodilo stvarno ispitivanje potreba i tržišta ili je raspisana bez jasno utvrđene potrebe.

„To je sve češći slučaj u Republici Srpskoj sa ugovornim organima koji ogromne količine novca daju zatvorenom krugu od dva ili tri ponuđača, bez naknadno utvrđenih efekata ovih nabavki koje nisu od ključne važnosti za njihovo redovno funkcionisanje“, upozorava Ožegović.

Marketinška agencija bez sajta i društvenih mreža

Megavision je posljednjih godina postao jedan od najčešćih dobitnika javnih poslova za promociju, oglašavanje i medijsko predstavljanje institucija i javnih preduzeća u Republici Srpskoj.

Prema podacima koje je Gerila ranije objavila, ova firma je samo tokom 2025. godine sa javnim preduzećima i institucijama sklopila ugovore ukupne vrijednosti veće od 1,7 miliona KM bez PDV-a.

Među klijentima su bili Kabinet predsjednika Republike Srpske, HE na Drini, Elektro-Bijeljina, Grad Trebinje, Grad Prijedor, GU Zvornik, GU Derventa, HE na Trebišnjci, Željeznice RS i tako dalje,  a zajednička karakteristika brojnih tendera bila je, uglavnom, ista – Megavision se pojavljivao kao jedini ponuđač.

Ugovore vrijedne desetine i stotine hiljada maraka firma je dobijala iako je, prema podacima za 2025. godinu, imala prosječno jednog zaposlenog radnika. Za 2026. godinu još nema dostupnih podataka o broju zaposlenih.

Megavision nema sopstvenu internet stranicu niti zvanične profile na društvenim mrežama, što je neuobičajeno za firmu čija je osnovna poslovna prednost navodno upravo promocija, oglašavanje i komunikacija sa javnošću.

Kada su novinari Gerile prošle godine obišli adresu firme u Tržnom centru „Zenit“ u Banjaluci, na vratima kancelarije zatekli su običan list papira na kojem su bila odštampana imena tri firme – Megavision, KM Media i Komunikacije i Trendcode.

Prema podacima iz registara, vlasnik Megavisiona je Daliborka Miskin, koje je ujedno i direktorica ove agencije.

Njen suprug Drahmi Miskin bio je prethodni direktor tih firmi i godinama se nalazi u upravljačkim strukturama Alternativne televizije. Upravo je ATV bio raniji vlasnik Megavisiona, osnovanog 2020. godine, dok je kao kontakt ove marketinške agencije ranije navođena adresa elektronske pošte sa zvaničnog internet domena ATV-a.

Ni minimalna kadrovska struktura, ni nepostojanje javno vidljivog portfolija, sajta i društvenih mreža nisu bili prepreka da Megavision godinama dobija milionske poslove javnog sektora.

Ipak, pravi problem je što Agencija javnosti još nije objasnila kako će gotovo 600.000 KM biti potrošeno, zbog čega je baš taj iznos potreban, kako će se mjeriti efekti i zašto nijedna druga marketinška agencija ili medijska kuća nije imala interes da se takmiči za ovako vrijedan posao.

U bezbjednosti saobraćaja rezultat se ne mjeri brojem plaćenih oglasa, već valjda promjenom ponašanja i manjim brojem nesreća i poginulih. Bez jasnih ciljeva, troškovnika i javno mjerljivih rezultata, polumilionska kampanja lako može postati još jedan skupi marketinški posao od kojeg je najveću korist imao samo izabrani ponuđač.

Dejan Rakita / GERILA

The post „Pun gas“ za Megavision: Agencija za bezbjednost saobraćaja RS i tender od nule do pola miliona maraka! first appeared on Gerila.info.

Pišu: Semir Mujkić, Nermina Kuloglija-Zolj, Alena Beširević

Noćenje u luksuznom apartmanu za 1.650 maraka uz večeru iz kuhinje koju vodi kuhar s Michelinovom zvjezdicom, a potom opuštanje u prvom cigar klubu u Sarajevu. Ovo je ponuda sa internet stranice luksuznog hotela Apeiro, trenutno najskupljeg hotela u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Kada se prošle godine poznati hrvatski travel blogger hvalio da je u Apeiru spavao na krevetu od 40.000 eura, više od milion ljudi je na mrežama pogledalo njegove videe.

Luksuzni imidž hotel na ovom mjestu je dobio kada je u vlasničku strukturu kroz kompaniju VB Solution ušao advokat Đorđe Jugović.

Detektor je otkrio da je druga Jugovićeva kompanija kroz vlasništvo i zastupnike povezana s jednom od Prointer firmi u Beogradu. Prointer u Republici Srpskoj su ranije američke sankcije povezivale direktno s porodicom Dodik.

Jugović je kum Staše Košarca, istaknutog člana SNSD-a Milorada Dodika, potvrdila su dva nezavisna izvora za Detektor.

Jugovićevi poslovni partneri vlasnici su ili direktori u nekoliko kompanija u Beogradu i Sarajevu.

Neke od ovih kompanija dijele zastupnike, ali i adrese.

U centralnom dijelu Beograda, u prometnoj ulici Kosovska, formalno su registrovana sjedišta kompanija Infinle Consulting Beograd i Infinle Consulting ogranak Beograd.

U obje vlasništvo ima firma s Pala – Infinle Consulting u suvlasništvu Jugovića.

Na interfonu je samo ime kompanije, ali poštansko sanduče otkriva kako je na ovoj adresi stan Kvrgić.

Prema zvaničnim podacima, stan pripada Milošu Kvrgiću, sinu Slobodana Kvrgića – nekadašnjeg vlasnika beogradskih Prointerovih firmi. Na sandučiću se navodi jedna od firmi, Prointer Sistem.

Sjedište ove firme je od njenog osnivanja bilo u ulici Kosovska. Kada se Kvrgić povukao iz osnivačke strukture, promijenilo se i sjedište kompanije. Danas se nalazi u industrijskoj zoni Beograda, u ulici Dunavska bb.

Ova adresa pojavila se 2023. godine i u istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS), kada je prije izbora u Srbiji otkriven call centar Srpske napredne stranke (SNS), koju je osnovao Aleksandar Vučić.

Ivana Milosavljević, novinarka CINS-a koja se infiltrirala kao radnica u ovu predizbornu akciju SNS-a, za Detektor se prisjeća kako je call centar bio smješten u prostorijama firme Prointer.

“Meni nikada nije bilo jasno iskomunicirano ‘hej, dođi u Prointer prostorije’, ali mi je organizatorka call centra poslala lokaciju na mapama koja je ukazivala da je adresa tog centra Dunavska bb, i prateći tu lokaciju, ja sam došla do prostorije Prointera. Na samom ulazu u taj call centar zapravo postoje table Prointera i drugih povezanih firmi”, navodi Milosavljević.

Ona pojašnjava da je Prointer kompanija koja na tenderima u Srbiji dobija značajne sume novca. Kaže kako je kasnije otkriveno i da je jedan od radnika Prointera bio angažiran da razvozi pakete za SNS.

Beskonačne veze

Osim adrese Kosovska u centru Beograda, Infinle i Prointer povezuju i zakonski zastupnici. U kompanijama Infinle u Srbiji na poziciji direktora je Jovanka Glavinić. Ona je ujedno i direktorica u kompaniji Energosoft ITSS, čiji je vlasnik Prointer Sistem. I ove firme su smještene na adresi Dunavska bb.

U Bosni i Hercegovini Jugović se može vidjeti u društvu ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staše Košarca dok prati Milorada Dodika. U ministarstvu koje vodi Košarac radi i Jugovićeva sestra.

Kompanija Infinle, u kojoj je Jugović suvlasnik, posjeduje poslovni prostor u centru Sarajeva, gdje ima luksuzno opremljenu advokatsku kancelariju. Ovaj prostor, zajedno s garažom, kupili su za 1,1 milion maraka 2020. godine.

Na stranici advokatske kancelarije dominiraju fotografije prostora bez zaposlenih, dok su u drugim dijelovima uglavnom korištene generičke fotografije osoba, uz jedan portret Jugovića. Na toj fotografiji on na reveru nosi znak firmi Infinle – stilizovanu oborenu osmicu kao simbol beskonačnosti.

Ovaj motiv i naziv provlače se kroz većinu njegovih aktivnosti i poslovnih projekata. Riječ apeiro, što je naziv hotela u centru Sarajeva, u prevodu s grčkog jezika znači “beskonačno”.

Stilizovani simbol beskonačnosti koristila je i grupacija Infinity, unutar koje je bila i banjalučka firma Prointer, koja se dovodi u vezu s porodicom Dodik. Grupacija je nakon sankcija Sjedinjenih Američkih Država brisana iz sudskog registra.

Galerija slika iz kancelarije ne pokazuje nikoga od zaposlenih, ali novinari Detektora su kroz dokumente vidjeli imena najmanje tri osobe zaposlene u Jugovićevoj kancelariji.

Infinle Consulting je u Crnoj Gori posredovao u prodaji jahte Fahrudina Radončića srbijanskoj firmi Prointer Sistem. U Beogradu je ogranak paljanske firme registrovan na nekadašnjoj adresi Prointer Sistema.

Jugović je odbio zvanično razgovarati s novinarima Detektora, ali je negirao povezanost s kompanijama sankcionisanim zbog veza s porodicom Dodik. Kompanija u njegovom većinskom vlasništvu 2017. godine prodala je poslovni prostor Nezavisnom operatoru sistema (NOS), državnoj kompaniji koja održava električnu mrežu u BiH, prenio je Žurnal.

Na istoj adresi u centru Pala je registrovana i kompanija Infinle Consulting.

Tamo su novinari Detektora pronašli kancelarije direktorice firme Vere Đokić, ali ne i bilo koga u ovim prostorijama. Jedan od uposlenika državne kompanije NOS novinarima je kazao kako nije vidio da se iko pojavljuje u kancelariji Infinle Consultinga smještenoj sprat iznad njegove.

Preuzimanje hotela

Nakon niza neodgovorenih poziva i poruka na broj mobitela i telefone advokatske kancelarije, ispred sjedišta kompanije na Palama novinari su sreli Đorđa Jugovića.

Dok je u rukama držao plastičnu vrećicu sa cigarama sličnim onima iz luksuznog cigar kluba u hotelu u kome je vlasnik, obučen u bijelu majicu s natpisom, svijetlosivi sako sitnog karo uzorka i smeđe hlače te bijele patike italijanskog brenda, nevoljko je pristao da se upozna navodeći kako zvanično neće da razgovara. Potvrdio je da je od drugih sagovornika koji su ranije kontaktirani čuo kontekst priče, ali je negirao sve navode novinara o vezama s političkim vrhom Republike Srpske.

S novinarima je ostao najmanje 40 minuta objašnjavajući zbog čega hotel ne bi trebao biti njihova priča, te čime bi se mogli baviti. Više puta se osvrnuo na svoju poziciju advokata pojašnjavajući kako bi zbog toga bilo neprofesionalno da daje bilo kakav zvanični komentar.

Na stranici njegove advokatske firme navodi se kako je on “uz podršku dugogodišnjeg porodičnog prijatelja, mentora i konsultanta Svetislava Cece Stanojevića, jednog od najpoznatijih sudija u bivšoj Jugoslaviji u oblasti krivičnog prava, osnovao u Sarajevu advokatsku kancelariju – Đorđe Jugović”.

Jugović je u ime Stanojevića 2023. godine primio odlikovanje Milorada Dodika dodijeljeno povodom Dana Republike Srpske. Stanojeviću je ovo odlikovanje dodijeljeno posthumno.

Jugović je Infinle Consulting osnovao početkom 2016. godine na Palama i kapitalom od jedne marke. Tada je za direktoricu imenovana Vera Đokić s Pala, koja kasnije postaje i jedan od osnivača Infinle Consultinga sa udjelom od deset posto, odnosno deset feninga. U aprilu 2023. godine kapital ovog društva povećan je na 5.000 maraka, prebacivanjem dijela dobiti. Ostatak dobiti od 203.000 maraka prebačen je Jugoviću.

Vera Đokić, koja je na svojim društvenim mrežama dijelila fotografiju iz Jugovićeve advokatske kancelarije, nije odgovorila na upite Detektora za razgovor.

Hotel u centru Sarajeva luksuznija je nekretnina u vlasništvu firme u kojoj udio ima i Jugović, koji se na fotografijama može vidjeti s kubanskom cigarom u ruci.

Zgradom u kojoj je danas hotel ranije je upravljao Subho Hodžić. Ovaj vlasnik mesnice “Hodžić” u Brezi, u Sarajevu je investirao u rekonstrukciju vile koju 2017. godine pretvara u hotel City One Diamond sa četiri zvjezdice.

City One Diamond naziv je i firme koju je Hodžić dvije godine prije toga otvorio u Sarajevu s kapitalom od 2.000 maraka.

Osam godina poslije, 2023., kapital ove kompanije povećan je za 7,2 miliona maraka, na koliko je procijenjena tržišna vrijednost hotela.

Subho Hodžić, koji se u međuvremenu penzionisao, vlasništvo nad kompanijom prenio je u augustu 2023. godine na svoju kćerku Amru Hodžić i kompaniju VB Solution.

Vlasnici firme VB Solution u tom trenutku su bivši direktor VB Leasinga Aleksandar Milašinović i Đorđe Jugović. Oni su preuzeli nekadašnji leasing i preimenovali firmu u VB Solution. Neposredno prije nego što će vlasništvo u potpunosti preuzeti Jugović, VB Solution u augustu 2023. godine ulazi u osnivačku strukturu kompanije City One Diamond.

Do hotela City One Diamond, krajiški poduzetnik Haris Ćoralić vodio je hotel Opal. U maju 2023. godine prodao ga je firmi VB Solution. Hotel je tada prodat za 4,4 miliona maraka. Založen je 2025. godine kao hipoteka za kredit vrijednosti 8,6 miliona maraka VB Solutiona.

Na potpisivanju ugovora, prema ugovoru dostupnom u registru, prisustvovao je Aleksandar Milašinović, tadašnji direktor i suvlasnik u firmi VB Solution.

Milašinović je ranije radio u kompaniji VB Leasing. Nije pristao da razgovara zvanično o svom poznanstvu s Jugovićem, niti odnosima u kompaniji iz koje je izašao.

Jugović je Milašinoviću za otkup udjela vlasništva od 130.000 maraka platio 2.000 maraka.

Na zvaničan razgovor nije pristao ni Ćoralić.

U decembru 2023. godine City One Diamond prestaje postojati i pripaja se kompaniji u čijem je do tada bio suvlasništvu – VB Solutionu.

Razlog za spajanje firmi objašnjen je u revizorskom izvještaju o pripajanju. Tu se navodi da je osnovni cilj pripajanja korištenje stalnih sredstava, radne snage i drugih potencijala oba društva za stvaranje potrebnih (…) pretpostavki za širi istup na tržište i efikasnije poslovanje.

Na osnovu dokumenata do kojih su došli novinari, Detektor nije otkrio nezakonitosti u poslovanju firmi povezanih s Jugovićem. Trag vlasništva najluksuznijeg hotela u Sarajevu od kojeg su krenuli, međutim, otkrio je do sada nepoznate kompanije povezane s firmama Prointer i veze sa istaknutim političarima i kompanijama koje se s njima povezuju.

Luksuz kao suština života

Subho Hodžić za Detektor nije želio komentarisati trenutnu vlasničku strukturu hotela. Pojasnio je da je kćerki Amri prepustio vođenje hotela.

Upućujući novinare na adresu hotela za sve informacije, nije želio podijeliti bilo kakva saznanja niti informacije o stupanju Jugovićeve kompanije u vlasničku strukturu firme i hotela koji je ranije vodio.

Amra Hodžić je početkom jula 2026. godine imala udio od 1,7 miliona, a Jugović udio veći od 6,7 miliona maraka u VB Solutionu.

Hodžić je na pitanja Detektora pristala odgovoriti samo pisanim putem. Novinari su je kontaktirali tokom maja, te je umjesto odgovora na sva pitanja navela kako “upit stiže u trenutku kada se u Sarajevu dešavaju otvoreni etnički incidenti, a politički lideri pozivaju na ekonomsko razdvajanje po nacionalnoj liniji”.

U tom periodu na dvjema prodavnicama u centru Sarajeva crvenom bojom su bila ispisana četiri S, a Milorad Dodik je napisao da su napadnute prodavnice kompanija iz Srbije i Republike Srpske.

“Zato pozivam sve naše kompanije – zatvorite svoje radnje”, napisao je Dodik.

Hodžić vlasništvo nad hotelom smatra uspješnim primjerom poslovnog partnerstva u starom jezgru Sarajeva, dodajući kako se njena porodica hotelijerstvom bavi od 2016. godine, ali da ne želi dijeliti razloge promjene vlasničke strukture.

Hotel je potom renoviran, dobio je novo ime i postao je jedan od najluksuznijih hotela u Sarajevu. Njegova ponuda se ne može naći u drugim hotelima u Sarajevu, poput restorana s menijem kuhara koji je nosio Michelinovu zvjezdicu ili cigar kluba te spavanja na krevetima od 40.000 eura, što je reklamirao jedan od najpopularnijih travel bloggera u regionu Kristijan Iličić.

Na takmičenju cigar kluba Mareva hotel je opisan ne samo kao mjesto gdje će gosti spavati nego i “uzbuditi sva svoja čula”.

Dok u pozadini svira jazz, Marko Bilić, osnivač Mareva cigar kluba, za Apeiro kaže da je to jedan od najboljih hotela u regionu.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Apeiro Avant-garde Hotels (@apeirohotels)

“Večeras uživamo u zaista, zaista dobrim stvarima. To je suština života”, govori Bilić na engleskom jeziku u sedmominutnom promotivnom videu objavljenom na Instagram profilu Cigar Smoking World Championshipa.

Bilić u razgovoru za Detektor kaže da je ideja o cigar klubu nastala i prije nego što je hotel renoviran, kada su Jugović i Hodžić bili u njegovom splitskom klubu, za koji kaže da je proglašen jednim od pet najboljih cigar klubova svijeta.

“To je cigar klub, ali i biznis klub sa jako snažnim networkingom diljem svijeta. I gospodinu Đorđu i Amri se to jako svidjelo, cijeli taj koncept. I oni su meni već tada, kad još nije ni bio hotel, kad nije hotel još bio ni u izgradnji, odnosno nije bio u renovaciji, rekli su da bi željeli imati i franšizu kluba Mareve u svome hotelu”, kazao je Bilić.

“Ja sam to pozdravio jer, mislim, gospodin Đorđe i Amra su ljudi koji su i svjetski ljudi, pogotovo gospodin Đorđe, koji putuje i koji boravi i u Americi i tako dalje”, dodao je.

Jugovića poznaje kao advokata i da je “povezan sa Amerikom”.

“To je ono što znam, a sada za neke druge poslove, znam da je biznis čovjek koji vjerovatno ima puno drugih projekata, ali o tome nismo razgovarali”, opisao je Bilić.

Oni se mogu vidjeti iza Dodikovih leđa 2016. godine tokom konferencije za medije održane nakon što je Dodik ispitan u Tužilaštvu BiH. Protiv njega je vođena istraga zbog provođenja referenduma o 9. januaru kao Danu Republike Srpske.

Iz Tužilaštva BiH nisu odgovorili na upit Detektora da li je Jugović tokom saslušanja formalno bio Dodikov advokat.

Tokom Dodikove posjete radovima na Jahorini u oktobru 2017. godine Jugović se može vidjeti uz Košarca.

Narednog mjeseca Jugović se može vidjeti kako sjedi u prvom redu s Košarcem, Dodikom i Emirom Kusturicom na otvaranju kina u Foči.

U junu 2019. Jugović se ponovo može vidjeti u društvu Košarca u Sabornom hramu u Mostaru tokom proslave krsne slave Svete Trojice.

U oktobru iste godine, na istom mjestu Jugović je ponovo iza Košarca, koji sjedi u prvom redu, gdje je i Dodik, tokom otvaranja Šantićevih večeri poezije.

Na novogodišnjoj proslavi SNSD-a te godine u Doboju, za stolom uz stranački vrh ove stranke sjedio je i Jugović.

Kada je 2024. godine hotel Apeiro zvanično otvoren, pojavili su se različiti oglasi za zapošljavanje. Bili su potrebni recepcioneri, sobarice i ugostiteljski radnici. Kontakt-osoba za zapošljavanje bio je Sabahudin Arapović, vijećnik Socijaldemokratske partije (SDP) u Općini Stari Grad.

Sa dugogodišnjom karijerom u ugostiteljstvu, on je angažovan na poziciji menadžera ugostiteljskih objekata na području Sarajeva, navodi se u jednoj od njegovih biografija.

Kao vijećnik u Starom Gradu, Arapović je kazao da će se zalagati za poboljšanje oblasti ugostiteljstva u ovoj općini.

On nije želio razgovarati sa novinarima Detektora o radu hotela Apeiro navodeći kako već godinu i po nije uključen u njegove aktivnosti. Na dodatni upit nije odgovorio.

Upravo u ovom hotelu SDP Stari Grad je u januaru 2026. godine organizovao božićni prijem.

Irfan Čengić, načelnik Općine Stari Grad, osim tada bio je gost Apeira najmanje još triput. Bio je domaćin iftara s Muftijstvom sarajevskim u Bošnjačkom institutu na kojem je gost bio i Jugović. Čengićeva supruga Adna je na svojim društvenim mrežama podijelila više fotografija iz ovog hotela, sa ili bez supruga.

Čengić nije pristao na intervju, niti odgovorio na pitanja upućena mailom.

Najveći broj osoba uključenih u rad ili vlasništvo Jugovićevih firmi nedostupan je ili odbija razgovor.

Dodik, Vučić i Prointer

Detektor nije dobio komentar Ivane Rajić, direktorice i osnivačice beogradskih Prointerovih firmi, Jovanke Glavinić i Slobodana Kvrgića. Oni nisu bili u firmama kojima rukovode, niti na adresama u Beogradu na kojima su prijavljeni. Na poruke ostavljene na tim lokacijama nisu odgovorili.

Paljanski Infinle Consulting suvlasnik je firme Quint Technology sa sjedištem u Beogradu. Na zvaničnoj adresi ove kompanije, koju su novinari Detektora obišli, prijavljen je njen direktor i suvlasnik Mladen Miškulin. On nije odgovorio na upit Detektora.

Na upit Detektora nisu odgovorili ni iz Eurosalona Fabrike iz Beograda, firme u vlasništvu kompanije Prointer Sistem, koja s paljanskim Infinle Consultingom dijeli vlasništvo nad kompanijom Eurosalon Fabrika Pale.

Suvlasnik kompanije Infinle Consulting u Podgorici je crnogorska Eurosalon Fabrika, koja je u vlasništvu beogradske firme Eurosalon Fabrika.

Među ranijim vlasnicima ove firme je i Slaviša Kokeza, za koga su srbijanski mediji godinama ranije pisali da je čovjek od povjerenja Aleksandra Vučića.

“Prointer se vezuju za, pre svega, Slavišu Kokezu, koji je bio nekadašnji funkcionar Srpske napredne stranke i bio je na čelu Fudbalskog saveza Srbije”, navodi Ivana Milosavljević iz CINS-a i dodaje kako je on 2021. godine nestao iz javnosti nakon što su ga mediji počeli povezivati sa švercom cigareta.

Ona dodaje kako to nije utjecalo na rad Prointera, koji je nastavio vrlo dobro poslovati i sarađivati s SNS-om.

Jedan od prethodnih vlasnika Eurosalon Fabrike je firma koja se danas zove Proret.

Ranije se ova firma zvala Prointer IT Solutions and Services. Nju je beogradski Prointer Sistem tužio zbog povrede žiga. To se desilo u julu 2023. godine. Godinu poslije je banjalučka firma Prointer ITSS izgubila važne međunarodne licence nakon pisanja o povezanosti s porodicom Dodik.

Ranija američka administracija stavila je cijeli niz osoba i firmi na listu sankcija uz objašnjenje da služe za lično bogaćenje članova porodice Dodik, među kojima su posebno istaknuli sina Milorada Dodika, Igora. Sankcije su povezivale firme iz grupacije Infinity, među kojima i Prointer, i porodicu Dodik. Sam Milorad Dodik je negirao vlasništvo nad Prointerom za svoga sina, ali je potvrdio njihovu poslovnu povezanost.

Iz grupacije su negirali povezanost s porodicom Dodik, ali se veliki broj njih u Republici Srpskoj morao ugasiti zbog gašenja bankovnih računa. Nova američka administracija je u oktobru 2025. ukinula prethodne sankcije.

Prointer Sistem iz Beograda je negirao povezanost s Prointerom ITSS u Banjoj Luci. Podaci iz banjalučkog sudskog registra u koje je uvid imao Detektor pokazuju da je upravo beogradska firma Prointer IT Solutions and Services bila jedan od osnivača onog u Republici Srpskoj iz koga je kasnije izašla.

Beogradski Prointer Sistem vlasnik je firme Energosoft ITSS.

Firmu sa sličnim imenom u BiH je registrovala Amra Hodžić, jedna od suvlasnica kompanije koja upravlja hotelom Apeiro.

Ona je vlasnica i firme Quint Technology sa sjedištem u Sarajevu. Osim ove dvije, Hodžić je vlasnica i kompanije VB Soft.

Zajedničke adrese i ljudi

Energosoft, Quint Technology i VB Soft u Sarajevu dijele ulaz sa kancelarijom advokata Jugovića u Maglajskoj 4, koja je vlasništvo paljanske firme Infinle Consulting. U ovoj zgradi kancelarije je kupio i Eurosalon iz Beograda, koji je u vlasništvu kompanije Prointer Sistem, pokazuju zemljišne knjige. Dio prostorija su za skoro 400.000 maraka kupili od Infinlea, s kojim su ranije bili suvlasnici ovih kancelarija.

Firme VB Soft i Quint Technology nasljednice su dvije kompanije koje su već postojale, dok je Energosoft Hodžić osnovala 2021. godine. Tako je VB Soft ranije postojao kao firma Volksbank Leasinga u BiH, a Quint je ranije postojao kao kompanija u poljskom vlasništvu.

Za prvu direktoricu kompanije Quint Technology imenovana je Dragana Đokić, sestra Vere Đokić, jedne od osnivačica Infinle Consultinga.

Dragana Đokić je u kratkom telefonskom razgovoru za Detektor navela da je tačno da je bila direktorica u ovoj firmi, ali nije željela dati bilo kakve dodatne informacije. Kazala je kako je prije otvaranja hotela radila i u firmi VB Solution, ali da ni o tome ne želi razgovarati.

“Nemam razloga da s vama razgovaram o tome. (…) Sve što ste pronašli na internetu u smislu rada i zaposlenja, to stoji, ništa nije sakriveno”, rekla je Đokić.

Internet prezentacija ne daje gotovo nikakve podatke osim adresa firmi u Beogradu i Sarajevu i kontakta, i jedne rečenice opisa da firma daje usluge konsultovanja sa “međunarodnim iskustvom, znanjem i vezama”.

Stranica srbijanskog ogranka otkriva nešto više podataka, ali se cijela zasniva na prepisanom pismu potencijalnim partnerima i kontakt-podacima bez navođenja detaljnih podataka uobičajenih na sličnim stranicama.

U dugom tekstu, koji je jedini sadržaj stranice Infinlea u Srbiji, hvali se rad “posebno u oblastima sprovođenja infrastrukturnih projekata, te finansijskog i elektroenergetskog tržišta”, kao i u nekretninama. Opisuje se da je firma za kratko vrijeme došla do značajne pozicije, “kako samostalno, tako i radom drugih povezanih pravnih i fizičkih lica”.

Velik dio svog poslovanja Infinle, prema ovom opisu, zasniva na davanju u zakup nekretnina na nekim od najatraktivnijih lokacija u Sarajevu i Istočnom Sarajevu.

Među konsultantskim uslugama ističu zastupanje ogranka turske firme Ronesans u Srbiji u velikim infrastrukturnim projektima na izgradnji tunela Prenj, autoputa Rača – Bijeljina – Brčko – Vukosavlje, gasovoda i hidrosistema u Republici Srpskoj.

Ovdje se navodi da je Infinle postao vlasnik dvije firme za proizvodnju električne energije. Sudski dokumenti u Travniku pokazuju da su braća Robert i Dejan Brajković, iz porodice poznate po izgradnji cijelih naselja u Sarajevu, osnovali firme ECO-VOLT i ECO-WAT u augustu 2020. godine. Mjesec poslije, prepustili su obje firme Infinle Consultingu s Pala.

Ali samo nekoliko mjeseci kasnije, Brajkovići ponovno vraćaju vlasništvo nad dvije energetske kompanije. Podatak da je Infinle i dalje vlasnik ovih firmi nalazio se na njihovoj internet stranici sredinom 2026. godine.

Vladan Andrić, direktor u obje firme, za Detektor objašnjava kako im je saradnja sa Infinle Consultingom bila potrebna za registraciju firme u Republici Srpskoj.

“Trebali smo u RS-u da radimo neki projekat, (…), pa su nam pomagali oko pravnih poslova”, navodi Andrić i dodaje kako se cijeli posao na kraju nije ni desio pa su firme prebačene u Federaciju.

Andrić se nije mogao tačno sjetiti zbog čega je bilo potrebno prenijeti vlasništvo na firmu s Pala.

“Ne sjećam se što je tako urađeno. Mislim da je bila stvar oko pravnih zavrzlama”, kaže direktor ECO-VOLTA i ECO-WATA.

Jahte i data centri

Infinle je učestvovao i u preprodaji jahte Fahrudina Radončića Prointer Sistemu sa sjedištem u Srbiji, otkrio je sarajevski Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

CIN je otkrio da je Radončić jahtu “Princess 62”, dugu 17,5 metara, u septembru 2020. godine prodao za 2,41 milion maraka Infinle Consultingu, koji ju je mjesec kasnije prodao Prointer Sistemu za 2,45 miliona maraka.

Vera Đokić je za CIN tada kazala da je Infinle saznao za interes Prointera za jahtu kada su već znali da na tržištu postoji jahta na prodaju po malo povoljnijoj cijeni. Fahrudin Radončić, bh. političar i biznismen, za CIN je rekao da jahtu nije prodao Prointeru nego Infinleu.

Srbijanski Prointer je tužio Infinle nakon prodaje jahte, ali je sudski spor riješen povlačenjem tužbe, pokazuju sudski dokumenti u koje je Detektor imao uvid.

Prema podacima iz Registra jahti u Crnoj Gori iz 2026. godine, Prointer posjeduje jahtu Miloš IV, dok firma u njihovom vlasništvu Energosoft ITSS posjeduje jahtu Miloš III. Na ovoj jahti boravio je i Miloš Kvrgić, sin Slobodana Kvrgića, utvrdio je Detektor na osnovu fotografija objavljenih na Instagramu.

Kvrgić nije odgovorio na pitanja Detektora o jahti, niti o povezanosti s kompanijom Infinle Consulting, koja se nalazi na adresi njegovog prebivališta u Beogradu.

Jugović je, između ostalih, dosad u takozvanim Sky predmetima zastupao optužene za organizovani kriminal te ljekara optuženog za smrt djevojčice Džene Gadžun.

On je također zastupnik kompanije Macline, jednog od zastupnika Applea u BiH, u predmetu “Zadruga”. Prema pisanju Oslobođenja, u januaru 2026. prvostepenom presudom Macline je oslobođen krivice.

Kompanija Macline trenutno je u vlasništvu srbijanske kompanije Tehnomanija, u vlasništvu Prointer Sistema. I Tehnomanija ima sjedište na adresi Prointerovih firmi u Dunavskoj.

Tehnomanija Sarajevo nalazi se u istoj zgradi u kojoj je Jugovićeva kancelarija – Maglajska 4.

Dok je kompanija Energosoft iz Srbije dobijale tendere, istoimena kompanija u Bosni i Hercegovini nije bila učesnica ni jednog javnog projekta. Kada je krajem 2024. godine Elektroprivreda Srbije deponovala izvorne kodove u državni data centar, Energosoft je bila jedna od dvije privatne firme potpisnice ovog ugovora.

Republika Srpska nedavno je pokrenula procedure za procjenu izgradnje data centra po uzoru na ovaj.

Posao je dobio konzorcij u kojem je firma koja upravlja srbijanskim data centrom. Ove firme će raditi procjenu izvodljivosti posla, a koji bi mogao iznositi nekoliko desetina miliona maraka.

(detektor.ba)

The post Najluksuzniji hotel u Sarajevu, advokat i firme povezivane s Dodikom i Vučićem first appeared on Gerila.info.

Prema podacima koje prikuplja i objedinjuje platforma Integrity Watch BiH od 2019. do 2025. godine dodijeljena 32.973 tendera ponuđačima koji su finansijski pomagali rad stranaka, a vrijednost poslova išla je i preko 20 miliona maraka.

Ovu platformu pokrenuo je Transparency International u BiH a analiza prikupljenih podataka pokazuje da određeni donatori nakon finansiranja stranaka dobijaju javne ugovore višestruko veće vrijednosti, što otvara pitanje da li formalno skromne donacije predstavljaju ulaznicu u sistem javnih nabavki.

Jedan od najvećih političkih donatora u zemlji je Azmir Husić, biznismen iz Tuzle. On je preko svog preduzeća “Heez transport” krajem 2022. godine Stranci demokratske akcije (SDA) uplatio donaciju od 50.000 maraka.

Prethodno je bilo član Pokreta demokratske akcije (PDA) kojeg je do svog odlaska takođe pomogao sa istim iznosom.Paralelno sa Husićevim prelaskom u SDA-a, “Heez transport” je krenuo da dobija milionske ugovore u rudniku uglja Kreka, a koji su se uglavnom podrazumijevali najam rudarske mehanizacije.

Inače, rudnicima u sklopu Elektroprivrede BiH su u tom periodu kadrirali koalicioni partneri DF i SDA.  Od januara 2022. godine do danas sklopljeno je na desetine poslova vrijednih preko 10,6 miliona maraka, od kojih je najvredniji, za otkopavanje otkrivke, vrijedan 5,24 miliona KM sklopljen u februaru 2023. godine.

Željko Vrkačević vlasnik firme “Braco i Sinovi” iz Brčko distrikta u dva navrata sa ukuopno 13.000 maraka je pomogao Ujedinjenu Srpsku, stranku Nenada Stevandića koja zajedno sa SNSD-om dijeli vlast u Republici Srpskoj. Ova firma je za 36 miliona maraka Vladi Republike Srpske prodala kazino hotel „Theatrum“ u Brčkom, a koji je kasnije preuređen u “Srpsku kuću”.

Inače, rođeni brat Željka Vrkačevića, Dražen, poslanik je u Skupštini Brčko distrikta i predsjednik opštinskog odbora Ujedinjene Srpske u ovom mjestu. Milan Šuvak, vlasnik preduzeća “Šumil” iz Kozarske Dubice jedan je od najvećih finansijera Narodne partije Srpske (NPS), Darka Banjca, a donacije uplaćuje kao fizičko lice.

Tokom 2022. godine je uplatio 19.990 maraka, a od kako je Banjac direktor banje Mlječanica neprikosnoveni je gospodar tendera u ovoj zdravstvenoj ustanovi.

Od zamjene krova, krečenja, do gradnje bungalova i sportskih terena pa čak i nabavke jaja ova firma je dobila poslove vrijedne oko 18 miliona maraka.

Treba napomenuti da je finansiranje političkih partija zabranjeno firmama koje direktno posluju sa organima izvršne vlasti tako da su zbog brojnih prijava koje je CIK-u podnosio Transparency International u BiH, stranke morala vraćati pare donatorima a većina ih je prestala u svojim izvještajima uopšte navoditi pravna lica kao donatore.

Funkcioneri preuzeli finansiranje stranaka

Umjesto toga u finansijskim izvještajima partija počele su dominirati donacije fizičkih lica a zanimljivo je da je prošle godine podrška privrednika političkim strankama izostala i da su glavni donatori bili uglavnom stranački funkcioneri.

Tokom 2025. godine je donirano 2,26 miliona maraka kroz 1.366 donacija, pokazuju podaci iz njihovih finansijskih izvještaja objavljenih na stranici Centralne izborne komisije BiH.

Baza Integrity watch BiH pokazuje da prilivi novca drastično skaču u izbornim ciklusima, dok u godinama bez izbora taj intenzitet drastično opada.

Za prošlu godinu je interesantno i da je od ukupnog iznosa primljenih donacija čak 1,8 miliona maraka završilo kod stranaka iz Republike Srpske, dok su stranke iz Federacije BiH skupile tek manji dio od oko 465.000 KM.

Najviše novca prikupio je Savez nezavisnih socijal demokrata (SNSD) i i to 427.220 KM iz 197 donacija. Najveći donator je Zoran Tegeltija, aktuelni direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH koji je u novembru prošle godine dao 10.000 KM.

Ispod njega je Igor Milojević, funkcioner iz gradskog odbora Trebinje koji je svoju stranku pomogao sa 9.000 KM te doktor Mikajlo Lazić, direktor bolnice Sveti Vračevi iz Bijeljine sa donacijom od 8.000 KM. Istu sumu, odnosno 8.000 KM je donirao i Dalibor Tomaš.

Po 5.000 KM su dali Goran Maričić, direktor Poreske uprave RS, Ljubo Ninković, predsjednik Skupštine grada Banjaluka, Denis Šulić, bivši ministar trgovine i turizma u Vladi RS, MIloš Lukić, direktor Službenog glasnika Republike Srpske.

Na drugom mjestu po ukupnim donacijama je Socijalistička partija koja je kroz 122 donacije u prošloj godini primila 317.765 KM.

U ovoj partiji najveće donacije su iznosile 5.000 maraka, a njih su, između ostalih dali Denis Stevanović, direktor Fonda za zaštitu životne sredine, Nikola Vukčević, odbornik u Skupštini grada Banjaluka, Igor Kneginić, predsjednik Skupštine grada Prijedor.

Narodni front, Jelene Trivić treća je stranka po ukupnom iznosu donacija primljenih u 2025. godini sa prikupljenih 252.725,42 KM.

Najveći donatori, od ukupno 78 su Milivoje Nović, Tanja Vukmirović i Žarko Tešić sa po 10.000 KM, inače članovi glavnog odbora stranke.

I naredne dvije pozicije zauzimaju stranke iz Republike Srpske. To su Ujedinjena Srpska sa 217. 376 KM donacija i Republička stranka Srpske koja je prijavila priloge od 182.525,40.

Kada je riječ o strankama sa sjedištem u Federaciji BIH, prva po donacijama je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) koja je primila 156.433,90 KM kroz 105 donacija.

Najveći prilog od 5.000 KM je dao Mijo Stanić, ministar finansija u vladi Posavskog kantona, a prate ga Lucija Iljić Džojić, Damir Živković i Đuro Delić sa po 4.000 KM.

Stranka demokratske akcije (SDA) je druga po donacijama u FBIH sa iznosom od 90.116,8 KM.

Stanku je najviše pomogao Salko Zildžić, zastupnik u federalnom parlamentu sa 10.000 KM, a ova politička organizacija je jedna od rijetkih koju su pomagala i privatna preduzeća sa ukupnim iznosom od 10.400 KM.

Bitnije donacije u ovom entitetu imala je i stranka “Snaga Naroda” Rame Isaka a najveći prilog je dao biznismen Dario Pekić.

Generalno, kada se podaci iz prošle godine saberu sa onima na platformi Integrity Watch BiH od 2018. godine najviše donacija je imala SDA i to 2.321.016,59 KM.

Drugi je SNSD koji je prikupio 1.195.736,3 KM, dok je treća stranka sa donacijama Ujedinjena Srpska kojoj je za osam godina donirano 1.195.736,3 KM.

Zanimljivo je da se među najvećim donatorima pojavljuje i politička stranka, odnosno Narodni demokratskipokret koji je Socijalističkoj partiji u dva navrata 2022. godine donirao ukupno 45.000 KM.

Inače, pored finansiranja političkiuh partija, Integrity Watch BiH prati javne nabavke i imovinske kartone izabranih zvaničnika.

Platforma omogućava uvid u to kako se troši javni novac, ko dobija javne ugovore i koje se procedure koriste, kako se finansiraju političke stranke, uključujući izvore donacija te kako izabrani javni funkcioneri prijavljuju svoju imovinu.

(transparentno.ba)

The post Privrednici koji finansiraju stranke dobijali milionske poslove na tenderima first appeared on Gerila.info.

Prema dostupnom obavještenju o dodjeli ugovora, „Elektro-Bijeljina“ a.d. Bijeljina je 17. jula ove godine zaključila okvirni sporazum na tačno 200.000 KM sa firmom “Megavision” za „usluge medijskog predstavljanja i medijske promocije“. Zanimljivo je da je i ranije ovo javno preduzeće sprovodilo javne nabavke putem običnog ugovora, a ne okvirnog sporazuma – što otvara prostor za pitanje: da li je promjena forme zapravo način da se prikrije unaprijed poznat ishod?

Šta je sporno?

Prema nezvaničnim komentarima sagovornika Gerila info iz sektora javnih nabavki, ovakav način postupanja, de facto, obesmišljava sam institut okvirnog sporazuma. Naime, ako okvirni sporazum predviđa maksimalnu potrošnju do 200.000 KM, a cijena po jedinici je poznata (npr. 195 KM po minuti), onda bi logično bilo da se troši do isteka kvote, ne nužno do krajnje sume. Zaključivanje ugovora odmah na procijenjenu maksimalnu vrijednost, bez stvarne potrebe, znači da neće biti nikakvih ušteda – i to je u direktnom konfliktu sa osnovnim principima racionalnog trošenja javnog novca, ističu naši sagovornici koji su specijalizovani za proces javnih nabavki.

Obratili smo se Elektro-Bijeljini na zvaničnu mail adresu sa pitanjima koje su bile reference firme Megavision, zašto je zaključen okvirni sporazum na pun iznos i koje usluge će konkretno pružati izabrani ponuđač, ali do trenutka objavljivanja ovog teksta nismo dobili nikakav odgovor.

Transparency International: Izigran smisao javnih nabavki

Damjan Ožegović, viši istraživač Transparency Internationala BiH, ističe u razgovoru za Gerilu da je Zakon o javnim nabavkama jasan i da se navodi da se “prilikom dodjele ugovora o nabavci, cijena navedena u najpovoljnijoj ponudi, kao i uslovi utvrđeni u tenderskoj dokumentaciji ne mogu mijenjati”.

“Zaključivanjem okvirnog sporazuma na predviđenu cijenu, dakle maksimalnu, izigrava se smisao konkurencije i opšti principi javnih nabavki koji nalažu najefikasnije korištenje javnih sredstava u vezi sa predmetom nabavke”, kaže Ožegović.

On dodaje da, ukoliko se predvide okvirne potrebne količine usluga medijskog predstavljanja i to pomnoži sa ponuđenom cijenom”, u tom slučaju  se okvirni sporazum može zaključiti u tom iznosu, a ugovori izvršavati ili do potrošene ugovorene vrijednosti ili do potrošenih potrebnih količina”.

“Potrošnja do maksimalne, procijenjene vrijednosti, dakle i količina usluga preko stvarnih potreba, je nesvrsishodno i nedomaćinsko trošenje javnih resursa koje koristi jedino odabranom ponuđaču, dok ugovorni organ ne čini nikakve uštede“, zaključuje Ožegović u razgovoru za naš portal.

Šta kaže zakon?

Prema članu 4. Zakona o javnim nabavkama BiH, svi subjekti koji zadovoljavaju javne potrebe – kao što je Elektro-Bijeljina, koje je akcionarsko društvo u većinskom državnom vlasništvu – obavezni su da poštuju proceduru javne nabavke, uključujući transparentnost, konkurenciju i ekonomičnost.

Zakon jasno definiše da su i pravna lica koja se većinski finansiraju iz javnih sredstava ili nad njima nadzor vrše institucije vlasti – ugovorni organi, te su kao takvi u obavezi da primjenjuju sve odredbe Zakona.

Megavision – poznato ime iz ranijih kontroverzi

Firma Megavision iz Banjaluke i ranije je dolazila u fokus javnosti zbog niza unosnih ugovora s institucijama i zvaničnicima Republike Srpske.

U tekstu Gerile iz decembra 2023. otkriveno je da je firma  Megavision dobila i unosni „novogodišnji” promotivni posao vrijedan 246.000 KM, za promociju rada Predsjednika Republike Srpske, i to bez stvarne konkurencije jer, iako je 16 firmi preuzelo tendersku dokumentacju, na kraju je stigla samo jedna ponuda, od Megavisiona, koja je i prihvaćena. Sumnja da je Megavision zapravo produžena ruka ATV-a – sada sankcionisane televizije – dodatno pojačava ozbiljnost sumnji u povlašteni status ovog ponuđača u javnim tenderima.

Kao vlasnik Megavisiona, prema dostupnim podacima, navodi se firma “KM Media i Komunikacije, društvo sa ograničenom odgovornošću za reklamu i propagandu Banja Luka”, koja se nalazi na istoj adresi kao i “Megavision” – Vladike Platona 3, na kojoj se nalazi Tržni centar “Zenit”, a odgovorno lice, odnosno direktor bez ograničenja, u obje firme je Daliborka Miskin.

Novinari redakcije Gerila obišli su pomenutu adresu i na prvom spratu, poslije nekoliko advokatskih kancelarija, pronašli jedna vrata na kojima su na običnom papiru odštampana imena čak tri firme, odnosno pomenuti “Megavision” i “KM Media i Komunikacije”, ali i “Trendcode”.

“Trendcode” je firma koja je, prema dostupnim informacijama na specijalizovanom portalu Akta, ranije bila u vlasništvu Gorice Dodik, kćerke Milorada Dodika, dok je direktorica ranije bila Ivana Dodik, supruga Igora Dodika. 

Zanimljivo je da je “Trendcode” trenutno nosilac dozvole za radijsko emitovanje putem zemaljske radiodifuzije za “A radio“, koji je ranije bio radio “Agape“, a prije toga radio “Igokea“. U septembru 2019.godine “Agape” je preimenova u “A Radio”, kada je ova radio stanica prebačena u Banjaluku, tačnije u zgradu Alternativne televizije.

Iako se danas u javnosti percipira kao dio “Alternativne televizije”, gdje se fizički i nalazi, a informacije o A radiju i link za slušanje ove radio stanice nalazwena oficijelnom sajtu ATV-a www.atvbl.com, “A radio” je, sada, u vlasništvu “Trendcode” firme, a koja je stopostotnom vlasništvu “KM Media i Komunikacije”, a svim ovim firmama direktorica je, ranije pomenuta, Daliborka Miskin.

Njen suprug, Drahmi Miskin bio je prethodni direktor sve tri firme, a takođe je godinama u vrhu upravljačke strukture Alternativne televizije. Istraživački mediji su pisali i o njegovoj povezanosti sa mnogim firmama koje su u bliskim vezama sa ATV-om, poput Port marketinga i A Media dok je upravo Alternativna televizija bila prethodni vlasnik firme “Megavision” koja je osnovana 2020. godine.

Dok je “KM Media i Komunikacije” registrovana u sudu kao agencija za promociju (reklamu i propagandu), “Megavision” je registrovan za “izdavanje novina, ostale telekomunikacijske djelatnosti i izdavanje novina”, a Trendcode” je specijalizovan za “emitovanje radijskog programa, kao i radio i televizijske djelatnosti”.

Kolikje je “jaka veza” između Megavisiona i Aleternativne televizije, pokazuje čak i mail ove agencije –  amedia@atvbl.com, odnosno zvanični internet domen ove televizije.

U 2024.godini prosječan broj zaposlenih radnika u firmi Megavision je jedan (?!), ali to nije spriječilo institucije i javna preduzeća da samo od početka tekuće godine pobijede na deset javnih tendera vrijednosti skoro milion i po konvertibilnih maraka, tačnije, nešto preko milion i 430 hiljada KM!

Na svih 10 javnih pomenutih tendera, zaprimljena je samo ponuda. Pogađate, ona od Megavisiona, koja je, naravno, bila i prihvaćena.

Megavision, takođe, za preko tri godine godine rada sa javnim preduzećima i institucijama i poslovima koji su zajedno “teški” nekoliko miliona KM , a koji se uglavnom odnose na medijsku vidljivost i promociju tih dobavljača,  još uvijek nema nikakvu sopstvenu javnu internet prezentaciju, niti profil na bilo kojoj od društvenih mreža.

Faktički je jedini dokaz  fizičkog “postojanja” ove firme – odštampan naziv firme na papiru A4 i zalijepljen selotejpom u jednoj kancelariji u TC “Zenit”, što nikome, od desetina javnih preduzeća i institucija, ne predstavlja nikakvu sumnju u kompetencije ove firme da bi im se dodijelili ugovori vrijedni nekoliko desetina, a često i stotina hiljada maraka.

Sistem koji ne štedi – nego poklanja

U kontekstu Elektro Bijeljine, ovakvo ponašanje otvara ozbiljna pitanja o svrsi i logici javnih nabavki. Umjesto da se takmičenjem dođe do najpovoljnije ponude i time ostvari ušteda, ugovor se odmah zaključuje na maksimalnu vrijednost. Istovremeno, koristi ima samo odabrani ponuđač – dok javni organ ne ostvaruje nikakvu stvarnu finansijsku prednost.

Na žalost ovo nije nova praksa u radu institucija u cijeloj BiH, kao i agencija i firmi koje su, na određeni način, povezani sa politički uticajnim osobama, a ovaj slučaj je još jedan pokazatelj kako se javni sistem koristi kao poligon za netransparentno favorizovanje „provjerenih“ igrača, umjesto da služi principima jednakosti, tržišnog nadmetanja i efikasnog trošenja javnog novca.

GERILA

The post Papir na vratima, milioni na računu: Megavision dobio još jedan u nizu poslova, ovaj put 200.000 KM vrijedan sa Elektro-Bijeljinom first appeared on Gerila.info.