Prema podacima koje prikuplja i objedinjuje platforma Integrity Watch BiH od 2019. do 2025. godine dodijeljena 32.973 tendera ponuđačima koji su finansijski pomagali rad stranaka, a vrijednost poslova išla je i preko 20 miliona maraka.

Ovu platformu pokrenuo je Transparency International u BiH a analiza prikupljenih podataka pokazuje da određeni donatori nakon finansiranja stranaka dobijaju javne ugovore višestruko veće vrijednosti, što otvara pitanje da li formalno skromne donacije predstavljaju ulaznicu u sistem javnih nabavki.

Jedan od najvećih političkih donatora u zemlji je Azmir Husić, biznismen iz Tuzle. On je preko svog preduzeća “Heez transport” krajem 2022. godine Stranci demokratske akcije (SDA) uplatio donaciju od 50.000 maraka.

Prethodno je bilo član Pokreta demokratske akcije (PDA) kojeg je do svog odlaska takođe pomogao sa istim iznosom.Paralelno sa Husićevim prelaskom u SDA-a, “Heez transport” je krenuo da dobija milionske ugovore u rudniku uglja Kreka, a koji su se uglavnom podrazumijevali najam rudarske mehanizacije.

Inače, rudnicima u sklopu Elektroprivrede BiH su u tom periodu kadrirali koalicioni partneri DF i SDA.  Od januara 2022. godine do danas sklopljeno je na desetine poslova vrijednih preko 10,6 miliona maraka, od kojih je najvredniji, za otkopavanje otkrivke, vrijedan 5,24 miliona KM sklopljen u februaru 2023. godine.

Željko Vrkačević vlasnik firme “Braco i Sinovi” iz Brčko distrikta u dva navrata sa ukuopno 13.000 maraka je pomogao Ujedinjenu Srpsku, stranku Nenada Stevandića koja zajedno sa SNSD-om dijeli vlast u Republici Srpskoj. Ova firma je za 36 miliona maraka Vladi Republike Srpske prodala kazino hotel „Theatrum“ u Brčkom, a koji je kasnije preuređen u “Srpsku kuću”.

Inače, rođeni brat Željka Vrkačevića, Dražen, poslanik je u Skupštini Brčko distrikta i predsjednik opštinskog odbora Ujedinjene Srpske u ovom mjestu. Milan Šuvak, vlasnik preduzeća “Šumil” iz Kozarske Dubice jedan je od najvećih finansijera Narodne partije Srpske (NPS), Darka Banjca, a donacije uplaćuje kao fizičko lice.

Tokom 2022. godine je uplatio 19.990 maraka, a od kako je Banjac direktor banje Mlječanica neprikosnoveni je gospodar tendera u ovoj zdravstvenoj ustanovi.

Od zamjene krova, krečenja, do gradnje bungalova i sportskih terena pa čak i nabavke jaja ova firma je dobila poslove vrijedne oko 18 miliona maraka.

Treba napomenuti da je finansiranje političkih partija zabranjeno firmama koje direktno posluju sa organima izvršne vlasti tako da su zbog brojnih prijava koje je CIK-u podnosio Transparency International u BiH, stranke morala vraćati pare donatorima a većina ih je prestala u svojim izvještajima uopšte navoditi pravna lica kao donatore.

Funkcioneri preuzeli finansiranje stranaka

Umjesto toga u finansijskim izvještajima partija počele su dominirati donacije fizičkih lica a zanimljivo je da je prošle godine podrška privrednika političkim strankama izostala i da su glavni donatori bili uglavnom stranački funkcioneri.

Tokom 2025. godine je donirano 2,26 miliona maraka kroz 1.366 donacija, pokazuju podaci iz njihovih finansijskih izvještaja objavljenih na stranici Centralne izborne komisije BiH.

Baza Integrity watch BiH pokazuje da prilivi novca drastično skaču u izbornim ciklusima, dok u godinama bez izbora taj intenzitet drastično opada.

Za prošlu godinu je interesantno i da je od ukupnog iznosa primljenih donacija čak 1,8 miliona maraka završilo kod stranaka iz Republike Srpske, dok su stranke iz Federacije BiH skupile tek manji dio od oko 465.000 KM.

Najviše novca prikupio je Savez nezavisnih socijal demokrata (SNSD) i i to 427.220 KM iz 197 donacija. Najveći donator je Zoran Tegeltija, aktuelni direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH koji je u novembru prošle godine dao 10.000 KM.

Ispod njega je Igor Milojević, funkcioner iz gradskog odbora Trebinje koji je svoju stranku pomogao sa 9.000 KM te doktor Mikajlo Lazić, direktor bolnice Sveti Vračevi iz Bijeljine sa donacijom od 8.000 KM. Istu sumu, odnosno 8.000 KM je donirao i Dalibor Tomaš.

Po 5.000 KM su dali Goran Maričić, direktor Poreske uprave RS, Ljubo Ninković, predsjednik Skupštine grada Banjaluka, Denis Šulić, bivši ministar trgovine i turizma u Vladi RS, MIloš Lukić, direktor Službenog glasnika Republike Srpske.

Na drugom mjestu po ukupnim donacijama je Socijalistička partija koja je kroz 122 donacije u prošloj godini primila 317.765 KM.

U ovoj partiji najveće donacije su iznosile 5.000 maraka, a njih su, između ostalih dali Denis Stevanović, direktor Fonda za zaštitu životne sredine, Nikola Vukčević, odbornik u Skupštini grada Banjaluka, Igor Kneginić, predsjednik Skupštine grada Prijedor.

Narodni front, Jelene Trivić treća je stranka po ukupnom iznosu donacija primljenih u 2025. godini sa prikupljenih 252.725,42 KM.

Najveći donatori, od ukupno 78 su Milivoje Nović, Tanja Vukmirović i Žarko Tešić sa po 10.000 KM, inače članovi glavnog odbora stranke.

I naredne dvije pozicije zauzimaju stranke iz Republike Srpske. To su Ujedinjena Srpska sa 217. 376 KM donacija i Republička stranka Srpske koja je prijavila priloge od 182.525,40.

Kada je riječ o strankama sa sjedištem u Federaciji BIH, prva po donacijama je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) koja je primila 156.433,90 KM kroz 105 donacija.

Najveći prilog od 5.000 KM je dao Mijo Stanić, ministar finansija u vladi Posavskog kantona, a prate ga Lucija Iljić Džojić, Damir Živković i Đuro Delić sa po 4.000 KM.

Stranka demokratske akcije (SDA) je druga po donacijama u FBIH sa iznosom od 90.116,8 KM.

Stanku je najviše pomogao Salko Zildžić, zastupnik u federalnom parlamentu sa 10.000 KM, a ova politička organizacija je jedna od rijetkih koju su pomagala i privatna preduzeća sa ukupnim iznosom od 10.400 KM.

Bitnije donacije u ovom entitetu imala je i stranka “Snaga Naroda” Rame Isaka a najveći prilog je dao biznismen Dario Pekić.

Generalno, kada se podaci iz prošle godine saberu sa onima na platformi Integrity Watch BiH od 2018. godine najviše donacija je imala SDA i to 2.321.016,59 KM.

Drugi je SNSD koji je prikupio 1.195.736,3 KM, dok je treća stranka sa donacijama Ujedinjena Srpska kojoj je za osam godina donirano 1.195.736,3 KM.

Zanimljivo je da se među najvećim donatorima pojavljuje i politička stranka, odnosno Narodni demokratskipokret koji je Socijalističkoj partiji u dva navrata 2022. godine donirao ukupno 45.000 KM.

Inače, pored finansiranja političkiuh partija, Integrity Watch BiH prati javne nabavke i imovinske kartone izabranih zvaničnika.

Platforma omogućava uvid u to kako se troši javni novac, ko dobija javne ugovore i koje se procedure koriste, kako se finansiraju političke stranke, uključujući izvore donacija te kako izabrani javni funkcioneri prijavljuju svoju imovinu.

(transparentno.ba)

The post Privrednici koji finansiraju stranke dobijali milionske poslove na tenderima first appeared on Gerila.info.

Na taj način je ukupna cijena radova na uređenju pomenute površine, koja je plaćena “Procesnoj opremi inženjeringu” porasla na 717.658,18 maraka, naravno bez PDV-a.
Kakvi su to dodatni radovi nepredviđeno iskrsli, samo godinu dana nakon svečanog otvaranja novog parka, za javnost ostaje tajna. Gradska vlast vjerovatno, smatrajući da građani ne moraju znati u šta se troši njihov novac, još uvijek nije odgovorila na pitanja koja smo im uputili početkom ove godine.

Ironija, jer je upravo prilikom svečanog otvaranja “Parka oslobođenja”, kako je nazvana novouređena površina, gradonačelnik Draško Stanivuković izjavio da njegova izgradnja predstavlja “veliku pobjedu građana”. Da li je mislio na iste ove građane od kojih sada skriva informacije o trošenju sredstava iz gradskog budžeta?

U međuvremenu, građani tvrde da nikakve dodatne radove na pomenutoj površini u navedenom period nisu ni primijetili.

Bez obzira na to, izvođač radova svakako nije ostao kratkih rukava. Relativno niska ukupna procijenjena vrijednost prvobitnog ugovora, nije mu, možda, omogućila preveliku zaradu, ali jeste odbila svu potencijalnu konkurenciju. Grad mu je dodatnim ugovorom bez pregovaračkog postupka svakako izgubljenu dobit “pošteno” nadoknadio.

Bez konkurencije

Grad Banjaluka je 12. aprila 2024. godine s firmom “Procesna oprema inženjering” zaključio ugovor o javnoj nabavci vrijedan 598.903,28 bez PDV-a.
Kao predmet javne nabavke navedeno je “Uređenje javnih površina privremenog karaktera na lokaciji nekaašnjeg kina Kozara u Banjaluci”.

Ova firma je jedina dostavila ponudu za pomenutu javnu nabavku, što je vidljivo iz obavještenja o dodjeli ugovora, koji je na portalu javnih nabavki objavljen 16. aprila 2024. godine.

Rok za predaju ponuda prvobitno je bio do 14. aprila. Međutim, naknadno je došlo do izmjene obavještenja o javnoj nabavci, pa je ovaj rok pomjeren za sedam dana.

Ukupna vrijednost ugovora procijenjena je na 599.000,00 KM. Mada je ponuda “Procesne opreme inženjering” za simboličan iznos niža od procijenjene vrijednosti ugovora, konkurencije jednostavno nije bilo.

Iz Tenderske dokumentacije je vidljivo šta su bili konkretni radovi koje je odabrani ponuđač trebao izvesti u roku od 60 dana od dana uvođenja u posao.

Takođe se iz dokumentacije, tačnije “Obrasca za cijenu ponude” može vidjeti da je riječ o raznovrsnim radovima; od izrade betonskih klupa, temelja za spomenik, čelične konstrukcije, do zemljanih i elektroinstalacionih radova.

Svi ovi radovi izvedeni su u propisanom roku pa je “Park oslobođenja”, kako je nakon uređenja zvanično nazvana ova uređena površina u centru grada, prvog septembarskog dana iste godine svečano i otvoren.

Park je posvećen žrtvama „Veleizdajničkog procesa“ iz 1916. godine, a njegovu izgradnju, gradonačelnik Draško Stanivuković je prilikom svečanog otvaranja nazvao „velikom pobjedom građana Banjaluke“. Ironično, jer građani Banjaluke su sada uskraćeni za informaciju kakvi su to nepredviđeni radovi u tom parku iskrsli godinu dana nakon što je otvoren i zašto će biti plaćeno dodatnih 118.754,90 maraka koje ne pripadaju nikom drugom neko upravo istim tim građanima.

Koliko je to građane koštala ta njihova „velika pobjeda“, kako je nazvao gradonačelnik?

„Nepredviđene“ manipulacije

U Transparency internationlu BiH (TI BiH) podsjećaju da Zakon o javnim nabavkama propisuje mogućnost dodatnih i nepredviđenih radova, ali pod precizno propisanim uslovom.

Međutim, ovakva zakonom propisana mogućnost često postaje predmet zloupotrebe.
“Ugovorni organi generalno prečesto pribjegavaju ovoj vrsti postupaka javnih nabavki, naročito kada su u pitanju nabavke radova. Najčešće su u pitanju dva razloga. Prvi je nesposobnost ugovornog organa da sačini valjanu tendersku i projektnu dokumentaciju, a drugi da se favorizovani i izabrani ponuđač u osnovnoj nabavci namiri, jer je jedini znao da će se ugovor proširivati i da će na taj način imati ekonomsku isplativost, koja mu možda nije bila zagarantovana osnovnom nabavkom, i zbog koje oni ponuđači koji nisu imali ta saznanja i nemaju zapravo interes da podnose ponude”, kaže Damjan Ožegović iz TI BiH.

Stari gradski favoriti

Ipak, “Procesna oprema inženjering” je stari partner banjalučke gradske vlasti kroz procedure javnih nabavki. Od kada je prvi put 2020. godine izabran na tu funkciju, aktuelni gradonačelnik Draško Stanivuković je sa pomenutom firmom potpisao čak 20 ugovora o javnoj nabavci. Uglavnom samostalno, ali ponekad i u grupi ponuđača ova firma je dobijala razne poslove javnih nabavki finasirane iz gradskog budžeta od postavljanja autobuskih stajališta do izgradnje Vidikovca na Šehitlucima/Banj brdu.

Nepredviđeni, naknadni radovi nikako nisu bili izuzetak, već često “pravilo”što je bilo i u slučaju izgradnje Vidikovca. Izuzetak su bile procedure javne nabavke u kojima “Procesna oprema inženjering” nije bila jedini ponuđač. Osnivač i direktor firme Slobodan Vukadin, suvlasnik je, zajedno s Vladimirom Luledžijom i kompanije Alpin team sa sjedištem u Palama. Pojedini medji su ovu firmu dovodili u vezu s malverzacijama oko građevinskih radova na Jahorini. Prije šest godina o tome je pisao novinar/bloger Slobodan Vasković, a priča je iznova postala aktuelna prošle godine, kada je “Procesna oprema inženjering” dobila javnu nabavku održavanja tramvajskih stajališta u Sarajevu, vrijednu 200 hiljda maraka. Prema pisanju agencije Patria, kantonalni zastupnik SBiH-a Muamer Bandić je komentarišući ovu javnu nabavku između ostalog ustvrdio da je posao održavanja stajališta u Sarajevu dodijeljen “Bajinim peračima para iz Laktaša”.

impuls portal

The post Javne nabavke na Stanivukovićev način: Nepredviđeni radovi u “parku oslobođenja” – građani “oslobođeni” prava da znaju kako se troši gradski budžet first appeared on Gerila.info.

Informaciju je prvo objavio portal Kapital, navodeći da su „Autoputevi Republike Srpske“, na čijem je čelu donedavni premijer Radovan Višković, dodijelili ugovor za medijsko predstavljanje izgrađenih i započetih dionica vrijedan 1,1 milion maraka, sa uračunatim porezom, grupi ponuđača koju čine banjalučke firme „DCM media“ i „QDEVS“. Njihova ponuda je jedina pristigla na javnom pozivu i ocijenjena kao prihvatljiva.

Paradoksalno, ovaj posao dolazi u trenutku kada je nedavno predsjednik Vlade Savo Minić, 4. februara 2026. godine, javno govorio o potrebi preispitivanja ugovora o oglašavanju i promociji javnih preduzeća. Minić je tada naveo da će takvi ugovori biti ispitani i da se slaže da monopolistička preduzeća, poput ERS-a i zavisnih preduzeća, uopšte nemaju potrebu da se oglašavaju, pogotovo u toj mjeri.

Uprkos tim najavama, praksa se nastavlja.

Prema zvaničnim podacima, vlasnik i direktor „DCM media“ je Vanja Stevandić, dok je prethodni vlasnik bio Dragan Kos, pomoćnik direktora Republičke uprave civilne zaštite. Firma „QDEVS“, čiji je vlasnik Danijel Bilić, registrovana je za računarsko programiranje. Za obe firme ovo je najvredniji ugovor do sada, iako su i ranije dobijale poslove od institucija i javnih preduzeća.

Posebnu pažnju izaziva profil djelatnosti „DCM media“. Prema javno dostupnim podacima, osnovna djelatnost kompanije je reklama i propaganda. Ipak, ista firma se nalazi i na spisku akreditovanih organizacija BHMAC-a za „humanitarno deminiranje“, sa metodama manuelnog deminiranja i mehaničkog čišćenja tla.

Upravo u tom kontekstu „DCM media“ se pominje u tekstu portala Valter, koji je u julu 2025. objavio da SIPA istražuje poslovanje Centra za uklanjanje mina u BiH (BHMAC), sa posebnim fokusom na banjalučku kancelariju i njenog dugogodišnjeg šefa Bojana Klepića. U tekstu se navodi da se istražuju sumnjivi poslovi i ugovori, uključujući angažovanje podizvođača na poslovima deminiranja.

Valter je naveo da su, prema izvorima bliskim istrazi, „po pravilu prihvatane ponude firme DCM media iz Banjaluke“. Iz Tužilaštva BiH tada je potvrđeno da se predmet nalazi u fazi predistražnih radnji, uz napomenu da se „ovom objavom ne prejudicira ishod kaznenog postupka i ne narušava princip presumpcije nevinosti“.

Na ove navode reagovali su iz „DCM media“, tvrdeći da nemaju nijedan ugovor sa BHMAC-om, niti su ikada bili podizvođač, te da BHMAC ne dodjeljuje ugovore za deminiranje. U odgovoru Valtera pojašnjeno je da BHMAC vrši nadzor, dok ugovore formalno dodjeljuju druge institucije, ali da to „ne mijenja na suštini i činjenici da se vaša firma DCM Media bavi deminiranjem i da dobija poslove u saradnji sa BH MAC-om“.

Dakle, firma registrovana za reklamu i propagandu, sa svega nekoliko zaposlenih i godišnjim prihodima koji su, prema dostupnim podacima, u 2024. godini iznosili nešto manje od 400.000 KM, istovremeno se pojavljuje i u poslovima deminiranja i u milionskom ugovoru za promociju autoputeva!

Zanimljivo je i da se adresa navedene agencije (prema svim specijalizovanim web portalima koji se bave javnim objavama privrednih subjekata u BiH) nalazi na lokaciji jednog kafića u Banjaluci, u neposrednoj blizini Okružnog suda i prekoputa Policijske stanice Centar, a na samom objektu nema ni traga od agencije DCM media.

Podsjetimo, „Autoputevi RS“, iako nemaju konkurenciju i uživaju zakonski monopol, redovno izdvajaju milionske iznose za oglašavanje i medijsku promociju.

I to nije kraj.

Portal Kapital nedavno je objavio da je Olimpijski centar „Jahorina“ potpisao ugovor o medijskoj eksponiranosti vrijedan gotovo 180.000 KM sa firmom „Logos“ iz Istočne Ilidže, osnovanom svega nekoliko dana prije raspisivanja obavještenja o nabavci. Preduzeće je osnovano 19. decembra 2025, dok je obavještenje o nabavci objavljeno 31. decembra. Na tender je stigla samo jedna ponuda – i bila je prihvatljiva.

Vlasnik firme „Logos“ je Zoran Crkvenjaš, ujedno vlasnik firme „Princip media“, koja izdaje portal Princip.news. Ovaj portal nema transparentno istaknut impresum, ali to nije spriječilo brojna javna preduzeća i institucije – od Zavoda za zapošljavanje i opština Istočno Novo Sarajevo, Pale, Rogatica, Višegrad i Kalinovik, do ERS-a, Elektrodistribucije Pale, Bolnice „Srbija“ i OC Jahorina – da se oglašavaju upravo na tom portalu.

Narodni poslanik Nebojša Vukanović u više je navrata dovodio u vezu portal Princip.news sa Aleksandrom Crkvenjašem, novinarom i urednikom na RTRS-u.

„Logos“ je već nakon par dana od osnivanja dobio tri, istina manja, ugovora od Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, a manje od mjesec dana kasnije i ugovor od Ministarstva prosvjete i kulture RS. Ugovor sa Olimpijskim centrom prvi je veći posao ove firme.

Ovakvi slučajevi nisu izuzetak, već kontinuitet. Gerila je ranije pisala kako HE na Drini izdvajaju 250.000 KM za marketing, kako „Željeznice RS“ u vrijeme finansijskih problema daju desetine hiljada maraka za promociju, te kako je „Megavision“ dobijao višestruke stotine hiljada maraka vrijedne poslove od elektroenergetskih preduzeća.

U jednom od tekstova pisali smo i o tome što, uprkos najavama revizije milionskih ugovora ERS-a za oglašavanje, konkretne promjene izostaju.

Sve to otvara suštinsko pitanje: zašto monopolistička javna preduzeća, finansirana novcem građana, troše milione na promociju, često kroz tendere sa samo jednim ponuđačem? I ko zapravo ima koristi od takvih ugovora?

Najave nadležnih o „preispitivanju“ postoje. Ugovori se, međutim, potpisuju bez zastoja.

Dejan Rakita / GERILA

The post Od Autoputeva do Jahorine: Kako javna preduzeća RS nastavljaju da dijele milione za oglašavanje first appeared on Gerila.info.

Prema zvaničnim podacima, preduzeće je osnovano 23. decembra 2025. godine, a „Jahorina“ je obavještenje o nabavci objavila 31. decembra prošle godine.

Kako je navedeno ugovor je ovoj firmi dodijeljen 3. a potpisan 17. februara ove godine.

Na tender je pristigla samo jedna ponuda i ona je za Olimpijski centar bila prihvatljiva.

Ono što je još interesantno je da je ova firma, koja je inače u vlasništvu Zorana Crkvenjaša, odmah nakon osnivanja počela ekspresno dobijati ugovore.

Tri ugovora od Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva dobili su na dan osnivanja preduzeća, odnosno 23. decembra prošle godine.

Ni mjesec dana od osnivanja stigao im je i ugovor od Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske.

Bitno je napomenuti da se radi o ugovorima manje vrijednosti i da im je ugovor  sa Olimpijskim centrom prvi veći posao.

Koliko „Jahorina“ drži do reklamiranja govori i podatak da su nedavno za reklamiranje na sportskim događajima dali 140.000 maraka i to Košarkaškom klubu „Jahorina“ na čijem je čelu Nedeljko Elek, koji je ujedno i predsjednik Nadzornog odbora Olimpijskog centra.

I dok „Jahorina“ troši novac na reklamiranje Vlada vraća njihove dugove. Tako je Vlada nedavno dala saglasnost da se „Jahorini“ isplati finansijska pomoć od deset miliona maraka kao vid subvencije za realizaciju kapitalnih projekata.

Prije toga Vlada je u oktobru donijela odluku da plati sve kredite Olimpijskog centra koji iznose 145 miliona maraka.

(Capital)

The post OC „Jahorina“ posao od 180.000 KM dao firmi osnovanoj osam dana prije tendera first appeared on Gerila.info.

Ugovor je zaključen bez konkurencije – na tender je pristigla samo jedna ponuda, ona Megavisiona, koja je i prihvaćena. Prema dostupnoj dokumentaciji, predmet ugovora obuhvata „izradu, oblikovanje i objavljivanje informacija od značaja“ za Elektroprivredu RS i njena zavisna preduzeća, uz obavezu da ponuđač posjeduje odgovarajuće ljudske resurse, tehničku osposobljenost i iskustvo u „kreiranju poslovnog imidža“.

Konačna vrijednost zaključenog okvirnog sporazuma u potpunosti se poklapa sa procijenjenom vrijednošću iz javnog poziva – 250.000 KM bez PDV-a – što ostavlja utisak da je ponuđena cijena precizno „legla“ na iznos koji je ugovorni organ unaprijed odredio.

U prevodu: još četvrtina miliona maraka javnog novca za promociju državne kompanije koja ima monopol nad proizvodnjom i distribucijom električne energije i koja, suštinski, nema tržišnu konkurenciju.

Prema članu 4. Zakona o javnim nabavkama BiH, svi subjekti koji zadovoljavaju javne potrebe – kao što su Hidroelektrane na Drini AD Višegrad, koje su akcionarsko društvo u većinskom državnom vlasništvu – obavezni su da poštuju proceduru javne nabavke, uključujući transparentnost, konkurenciju i ekonomičnost.  Zakon jasno definiše da su i pravna lica koja se većinski finansiraju iz javnih sredstava ili nad njima nadzor vrše institucije vlasti – ugovorni organi, te su kao takvi u obavezi da primjenjuju sve odredbe Zakona.

Zaključivanjem okvirnog sporazuma, kažu naši sagovornici, na predviđenu cijenu, dakle maksimalnu, izigrava se smisao konkurencije i opšti principi javnih nabavki koji nalažu najefikasnije korištenje javnih sredstava u vezi sa predmetom nabavke.

Srđan Traljić, menadžer za odnose s javnošću u Transparency Internationalu u Bosni i Hercegovini, ističe u razgovoru za Gerilu da je Zakon o javnim nabavkama jasan, odnosno da se prilikom dodjele ugovora o nabavci, cijena navedena u najpovoljnijoj ponudi, kao i uslovi utvrđeni u tenderskoj dokumentaciji ne mogu mijenjati.

“Zaključenjem okvirnog sporazuma na predviđenu cijenu, dakle maksimalnu, se izigrava smisao konkurencije i opšti principi javnih nabavki koji nalažu najefikasnije korištenje javnih sredstava u vezi sa predmetom nabavke. Naime, ako se predvide okvirne potrebne količine usluga medijskog predstavljanja, i to pomnoži sa ponuđenom cijenom, okvirni sporazum se može zaključiti u tom iznosu, a ugovori izvršavati ili do potrošene ugovorene vrijednosti ili do potrošenih potrebnih količina. Potrošnja do maksimalne, procijenjene vrijednosti, dakle i količina usluga preko stvarnih potreba, je nesvrsishodno i nedomaćinsko trošenje javnih resursa koje koristi jedino odabranom ponuđaču, dok ugovorni organ ne čini nikakve uštede”, ističe Traljić za Gerilu.

Ovaj ugovor dolazi u trenutku kada je i zvanično potvrđeno da će građani od 1. februara plaćati skuplju struju. Regulatorna komisija za energetiku RS usvojila je nove cijene mrežarine za period 2026–2028, što će domaćinstvima donijeti povećanje računa od oko deset odsto, a privredi oko šest. Iako se radi o procentima koji se u javnim nastupima pokušavaju predstaviti kao „umjereni“, njihov zbirni efekat na kućne budžete i cijene robe i usluga biće itekako opipljiv.

Ministar energetike i rudarstva Petar Đokić već je krajem prošle godine otvoreno priznao da je poskupljenje „vrlo vjerovatno“, uz obrazloženje da „troškovi rastu i da sistem to više ne može izdržati“.

Generalni direktor ERS-a Luka Petrović, s druge strane, insistira na narativu o „najnižim cijenama u regionu“, naglašavajući da je politika Vlade da Srpska ostane najpovoljniji ponuđač električne energije. Ono što u tim izjavama redovno izostaje jeste pitanje strukture troškova i odgovornosti za milionske izdatke koji nemaju nikakve veze sa osnovnom djelatnošću – proizvodnjom i isporukom struje.

Gerila.info je u više navrata dokumentovala obrazac po kojem javna preduzeća u RS, uključujući ERS i njegova zavisna društva, izdvajaju ogromna sredstva za „medijsko predstavljanje“, i to gotovo bez ikakve konkurencije.

Agencija Megavision je u tom sistemu postao stalni partner: od Elektro-Bijeljine i Željeznica RS, preko promocije rada institucija, do ranijih višemilionskih ugovora za reklamiranje ERS-a na sportskim i kulturnim događajima. Zajednička karakteristika većine tih tendera jeste – jedna ponuda, jedan ponuđač.

Prema informacijama sa specijalizovanog portala Akta.ba, agencija Megavision je samo u 2025. godini sa javnim preduzećima u RS sklopila ugovore vrijedne 1.722.000 KM bez PDV-a. Pri tom je u 2024.godini imala samo jednog zaposlenog u 2024. godini, dok za 2025. nema podataka o broju zaposlenih. Gerila.info je ranije objavila da je Megavision dobijao velike poslove u javnom sektoru, a prije godinu dana dobila je i promotivni posao vrijedan 246.000 KM za “promociju rada Predsjednika Republike Srpske”.

Megavision d.o.o. Banja Luka je agencija koja se u javnosti gotovo isključivo pojavljuje kroz javne nabavke, iako nema sopstveni internet sajt niti profile na društvenim mrežama, što je neuobičajeno za firmu koja se bavi promocijom i medijskim predstavljanjem.

Kao vlasnik Megavisiona, prema dostupnim podacima, navodi se firma “KM Media i Komunikacije, društvo sa ograničenom odgovornošću za reklamu i propagandu Banja Luka”, koja se nalazi na istoj adresi kao i “Megavision” – Vladike Platona 3, na kojoj se nalazi Tržni centar “Zenit”, a odgovorno lice, odnosno direktor bez ograničenja, u obje firme je Daliborka Miskin, supruga Drahmija Miskina, dugogodišnjeg člana uprave Alternativne televizije. Novinari redakcije Gerila obišli su pomenutu adresu i na prvom spratu, poslije nekoliko advokatskih kancelarija, pronašli jedna vrata na kojima su na običnom papiru odštampana imena čak tri firme, odnosno pomenuti “Megavision” i “KM Media i Komunikacije”, ali i “Trendcode”.

“Trendcode” je firma koja je, prema dostupnim informacijama na specijalizovanom portalu Akta, ranije bila u vlasništvu Gorice Dodik, kćerke Milorada Dodika, dok je direktorica ranije bila Ivana Dodik, supruga Igora Dodika.

Posebno je problematično što se ovakvi ugovori potpisuju u trenutku kada se od građana traži „solidarnost“, dok termoelektrane Gacko i Ugljevik grcaju u dugovima, suočene sa manjkom uglja, prekomjernim brojem zaposlenih i zastarjelom opremom. Umjesto da se javna sredstva usmjere ka stabilizaciji proizvodnje i sigurnosti snabdijevanja, ona se i dalje troše na promociju sistema koji već ima garantovano tržište.

Novi-stari premijer Republike Srpske Savo Minić je u novembru prošle godine, u jeku predizborne kampanje, obećao reviziju svih ugovora o „medijskom predstavljanju“ u okviru ERS-a.

Podsjećamo, nakon tematske sjednice, održane 13.novembra prošle godine,  o stanju u Elektroprivredi Republike Srpske, kojoj su prisustvovali svi direktori holdinga i zavisnih preduzeća, saopšteno je je da je Vlada donijela više zaključaka, među kojima je i onaj ključni – da sva preduzeća u roku od 15 dana moraju izraditi vlastite planove konsolidacije, precizno prikazati svoje finansijsko stanje, definisati mjere reorganizacije i dostaviti ih matičnom preduzeću, resornom ministarstvu i samoj Vladi Srpske.

Rokovi su prošli, izbori su završeni, dobili smo ne jednu, već dvije Vlade sa Minićem na njenom čelu a javnost nikada nije dobila obećane dokumente.

Dejan Rakita / GERILA

The post Dok struja poskupljuje, HE na Drini daju 250.000 KM za marketing – posao dobio Megavision first appeared on Gerila.info.

Ovaj ugovor dolazi u trenutku kada se Željeznice suočavaju sa ozbiljnom finansijskom krizom, ukidanjem većine putničkih linija i neizvjesnim platama za radnike.

Firma Megavision d.o.o., a o kojoj je portal Gerila pisao u nekoliko navrata, prema dostupnim podacima posluje gotovo isključivo sa javnim institucijama i javnim preduzećima.

Ugovor sa Željeznicama RS nije izolovan slučaj, a prema informacijama sa specijalizovanog portala Akta.ba, agencija Megavision je samo u 2025. godini sa javnim preduzećima u RS sklopila ugovore vrijedne 1.722.000 KM bez PDV-a. Pri tom je u 2024.godini imala samo jednog zaposlenog u 2024. godini, dok za 2025. nema podataka o broju zaposlenih.

Gerila.info je ranije objavila da je Megavision dobijao velike poslove u javnom sektoru, uključujući okvirni sporazum Elektro-Bijeljine od 200.000 KM za “usluge medijskog predstavljanja i medijske promocije”, a prije godinu dana dobila je i promotivni posao vrijedan 246.000 KM za “promociju rada Predsjednika Republike Srpske”.

Megavision d.o.o. Banja Luka je agencija koja se u javnosti gotovo isključivo pojavljuje kroz javne nabavke, iako nema sopstveni internet sajt niti profile na društvenim mrežama, što je neuobičajeno za firmu koja se bavi promocijom i medijskim predstavljanjem.

Kao vlasnik Megavisiona, prema dostupnim podacima, navodi se firma “KM Media i Komunikacije, društvo sa ograničenom odgovornošću za reklamu i propagandu Banja Luka”, koja se nalazi na istoj adresi kao i “Megavision” – Vladike Platona 3, na kojoj se nalazi Tržni centar “Zenit”, a odgovorno lice, odnosno direktor bez ograničenja, u obje firme je Daliborka Miskin, supruga Drahmija Miskina, dugogodišnjeg člana uprave Alternativne televizije.

Novinari redakcije Gerila obišli su pomenutu adresu u julu ove godine i na prvom spratu, poslije nekoliko advokatskih kancelarija, pronašli jedna vrata na kojima su na običnom papiru odštampana imena čak tri firme, odnosno pomenuti “Megavision” i “KM Media i Komunikacije”, ali i “Trendcode”.

“Trendcode” je firma koja je, prema dostupnim informacijama na specijalizovanom portalu Akta, ranije bila u vlasništvu Gorice Dodik, kćerke Milorada Dodika, dok je direktorica ranije bila Ivana Dodik, supruga Igora Dodika. 

Gerila.info je ranije pisala da je Megavision dobijao niz unosnih poslova vrijedne više desetina pa i stotina hiljada KM za poslove promocije i medijskog predstavljanja od javnih institucija i preduzeća u Srpskoj, često kao jedini ponuđač, uprkos minimalnoj kadrovskoj strukturi i skromnim prijavljenim prihodima u pojedinim godinama.

Predsjednik Samostalnog sindikata saobraćajno-transportne djelatnosti „Željeznica Republike Srpske“ Dragan Peulić upozorio je nedavno da je stanje alarmantno i da je od ukupno 27 putničkih linija ukinuto čak 17, uključujući i one koje su bile najprofitabilnije. Kako je naveo, ukinut je i voz iz Doboja koji je imao najveći broj putnika i donosio najviše prihoda.

Peulić je rekao i da Vlada Republike Srpske i lokalne zajednice nisu pokazale interes da subvencionišu putnički saobraćaj, za razliku od Federacije BiH, gdje kantoni učestvuju u finansiranju.

„Smatramo da je na djelu sistemsko uništavanje javnih preduzeća u Republici Srpskoj. Vladajuće strukture finansijski i organizaciono urušavaju ova preduzeća na štetu radnika, građana i javnog interesa“, rekao je Peulić.

Ovaj ugovor dolazi u trenutku kada se javno preduzeće suočava sa ozbiljnom finansijskom krizom, ukidanjem većine putničkih linija i neizvjesnim platama za radnike.

Predsjednik Samostalnog sindikata saobraćajno-transportne djelatnosti „Željeznica Republike Srpske“ Dragan Peulić upozorio je da je stanje alarmantno i da je od ukupno 27 putničkih linija ukinuto čak 17, uključujući i one koje su bile najprofitabilnije. Kako je naveo, ukinut je i voz iz Doboja koji je imao najveći broj putnika i donosio najviše prihoda.

Peulić je rekao i da Vlada Republike Srpske i lokalne zajednice nisu pokazale interes da subvencionišu putnički saobraćaj, za razliku od Federacije BiH, gdje kantoni učestvuju u finansiranju. Sindikat, kako je poručio, smatra da je na djelu sistemsko uništavanje javnih preduzeća, koje se finansijski i organizaciono urušavaju na štetu radnika i građana. Plata za novembar, prema njegovim riječima, trebalo bi da bude isplaćena, ali su sve naredne plate neizvjesne.

Direktor Željeznica RS Slađan Jović ove tvrdnje je odbacio kao paušalne.

“Tvrdnje sindikata su paušalne i ne odgovaraju stvarnom stanju. Željeznice Republike Srpske ne kasne sa obavezama i doprinosima, a plata za novembar biće isplaćena u narednim danima”, izjavio je Jović.

On je izjavio da su redukcije reda vožnje izvršene uz saglasnost Vlade Republike Srpske, da su zadržani redovni polasci i da su procijenjeni samo rentabilni pravci. Jović je naveo da Željeznice RS ne kasne sa obavezama i doprinosima, a kao perspektivu preduzeća najavio je modernizaciju i moguće projekte sa švajcarskim i kineskim kompanijama.

U takvom kontekstu, ugovor o oglašavanju od skoro 70.000 KM dodatno otvara pitanje prioriteta u trošenju javnog novca.

Damjan Ožegović, viši istraživač/saradnik za pravne poslove u Transparency Internationa BiH, u odgovoru na pitanje novinara Gerile kako ocjenjuje ovaj ugovor u trenutku kada se ovo javno preduzeće suočava sa finansijskim kolapsom, kaže da je ptavo pitanje koji su to rezultati Željeznica koje su javno preduzeće sa apsolutnom dominacijom na tržištu u Republici Srpskoj, a koje je i prethodnih godina zaključivalo ugovore o oglašavanju

“S obzirom da je riječ o ugovorima vrijednim desetine hiljada konvertibilnih maraka, Željeznice su trebale prvo utvrditi da li su ove usluge doprinijele poboljšanju poslovanja ili imidža preduzeća, ali s obzirom na to da ovo preduzeće sve više tone u finansijske probleme, čini se kao da je riječ o apsolutno nepotrebnoj potrošnji sredstava“, kaže za Gerilu Ožegović.

On ističe da bi, iz perspektive Zakona o javnim nabavkama, praksa da se poslovi medijskog oglašavanja dodjeljuju firmama koje gotovo isključivo rade sa javnim institucijama i nemaju stvarno tržišno poslovanje, ugovorni organ trrebao sprovoditi provjeru tržišta u svrhu pripreme nabavkei informisanja privrednih subjekata o svojim planovima i zahtjevima u vezi sa nabavkom, a tu svrhu može tražiti ili prihvatiti savjet nezavisnih stručnjaka, nadležnih organa ili učesnika na tržištu.

„ Veliko pitanje je da li su Željeznice iskoristile ovu zakonsku mogućnost. Da jesu, vjerovatno ne bi bila podnesena samo jedna ponuda, i to ponuda ponuđača koji ne posjeduje kapacitete već se gotovo po pravilu oslanja na tuđe ugovorima o poslovno-tehničkoj saradnji. Zanimljivo je da se ozbiljne medijske kuće ne pojavljuju samostalno kao ponuđači, već posredno preko ovog jednog ponuđača, i dakle na taj način ne ubiru cijelu zaradu već stvarna zarada pripada ovom posredniku“, objašnjava on.

Ono što je zabrinjavajuće u cijeloj priči je da je navedena makretinška agencija sa samo jednim zaposlenim u 2024.godini, bez ikakvih tragova postojanja na internetu (nema ni sajt, ni društvene mreže), sklopila samo u 2025.godini ugovore sa javnim preduzećima i institucijama ugovore ukupne vrijednosti preko milion i 700 hiljada KM bez PDV-a.

„Ovdje se svakako može govoriti o sistemskim propustima. Ovakvi ponuđači oslanjajući se na tuđe kapacitete zapravo mogu kvalitetno izvršiti posao, ali je finansijski interes uvijek upitan, odnosno da li su poslovi realno plaćeni, ili su preplaćeni, i zašto ni jedan drugi ponuđač nema finansijski interes uopšte da podnese ponudu. Kako se potencijalno veliki ponuđači, koji raspolažu i ljudstvom i tehnikom, odlučuju da budu uslovno podizvođači, odnosno da oni odrađuju cijeli posao a da drugi uzima dio zarade“, dodaje Ožegović za Gerilu.

Na pitanje koliko je zabrinjavajući obrazac u kojem ista firma godinama dobija poslove od različitih javnih preduzeća i institucija, često bez konkurencije, Ožegović ističe da „ovakav obrazac ukazuje na moguće zabranjeno dogovaranje, jer izostanak aktivne i pravične konkurencije uvijek otvara sumnju na taj način zaključivanja poslova.“

„To je teško utvrditi, ali se čini kao da su usluge medijske promocije zamijenile IT usluge u sistemu javnih nabavki u Republici Srpskoj, gdje se preplaćivanjem usluga javni novac izvlači preko privilegovanih firmi“, kaže Ožegović i dodaje da bi u ovom i sličnim slučajevima ključnu ulogu trebale imati Kancelarije za reviziju javnog sektora i nadležni istražni organi.

„ Agencija za javne nabavke nema mogućnosti da ulazi u dubinu, ali jedno od mogućih, a neusvojenih rješenja bi bilo osnivanje posebnog inspektorata u okviru Agencije koji bi se bavio upravo ovim pitanjima“, zaključuje u razgovoru za Gerilu Damjan Ožegović iz TI BiH.

Ugovor od 69.900 KM sam po sebi možda nije najveći u sistemu javnih nabavki, ali u kombinaciji sa stanjem u Željeznicama RS, milionskim poslovima istog ponuđača i hroničnim izostankom konkurencije, postaje još jedan primjer kako se javni novac troši dok se osnovna funkcija javnog preduzeća, odnosno prevoz putnika, sistematski gasi.

Dejan Rakita / GERILA

The post Dok Željeznice RS tonu, istovremeno daju 70 hiljada KM za promociju: Ko i zašto plaća Megavision first appeared on Gerila.info.

Posebna sjednica je prekinuta prošle sedmice nakon što predstavnici Graske uprave nisu na zahtjev odbornika dostavili zapisnike o prijemu uzoraka, ocjeni ponude i zapisnike sa otvaranja ponude kao i odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača.

Opozicija je, inače, tražila poništavanje javne nabavke na kojoj je kao najbolji ponuđač izabrana zagrebačka kompanija Končar sa ponudom od oko 35 miliona maraka.

Podsjećamo da će kompanija „Končar“ iz Zagreba, na osnovu najbolje ocijenjene ponude, rekonstruisati i u narednih 15 godina održavati javnu rasvjetu u Banjoj Luci. Za taj posao dobiće 35 miliona maraka. „Končar“ se na tender prijavio sa ubjedljivo najvećom ponudom od 35 miliona maraka koja je za nijansu niža od tenderom predviđenih 35,4 miliona KM. Za ovaj posao konkurisale su i dvije firme iz Banje Luke sa znatno nižim ponudama, od 14 i 28 miliona maraka, ali su one odbačene, jer je samo zagrebačka firma ispunjavala stroge uslove propisane tenderom.

Nezvanično iako procedura nije u potpunosti završena u poslu sa javnom rasvjetom već su odabrani podizvođači radova. Takođe nezvanično posao se dovodi u vezu i sa pojedincima koji su bliski režimu Aleksandra Vučića.

GERILA info

The post Nastavak posebne sjednice. Grad krije zapisnike o rasvjeti! first appeared on Gerila.info.

Prema dostupnom obavještenju o dodjeli ugovora, „Elektro-Bijeljina“ a.d. Bijeljina je 17. jula ove godine zaključila okvirni sporazum na tačno 200.000 KM sa firmom “Megavision” za „usluge medijskog predstavljanja i medijske promocije“. Zanimljivo je da je i ranije ovo javno preduzeće sprovodilo javne nabavke putem običnog ugovora, a ne okvirnog sporazuma – što otvara prostor za pitanje: da li je promjena forme zapravo način da se prikrije unaprijed poznat ishod?

Šta je sporno?

Prema nezvaničnim komentarima sagovornika Gerila info iz sektora javnih nabavki, ovakav način postupanja, de facto, obesmišljava sam institut okvirnog sporazuma. Naime, ako okvirni sporazum predviđa maksimalnu potrošnju do 200.000 KM, a cijena po jedinici je poznata (npr. 195 KM po minuti), onda bi logično bilo da se troši do isteka kvote, ne nužno do krajnje sume. Zaključivanje ugovora odmah na procijenjenu maksimalnu vrijednost, bez stvarne potrebe, znači da neće biti nikakvih ušteda – i to je u direktnom konfliktu sa osnovnim principima racionalnog trošenja javnog novca, ističu naši sagovornici koji su specijalizovani za proces javnih nabavki.

Obratili smo se Elektro-Bijeljini na zvaničnu mail adresu sa pitanjima koje su bile reference firme Megavision, zašto je zaključen okvirni sporazum na pun iznos i koje usluge će konkretno pružati izabrani ponuđač, ali do trenutka objavljivanja ovog teksta nismo dobili nikakav odgovor.

Transparency International: Izigran smisao javnih nabavki

Damjan Ožegović, viši istraživač Transparency Internationala BiH, ističe u razgovoru za Gerilu da je Zakon o javnim nabavkama jasan i da se navodi da se “prilikom dodjele ugovora o nabavci, cijena navedena u najpovoljnijoj ponudi, kao i uslovi utvrđeni u tenderskoj dokumentaciji ne mogu mijenjati”.

“Zaključivanjem okvirnog sporazuma na predviđenu cijenu, dakle maksimalnu, izigrava se smisao konkurencije i opšti principi javnih nabavki koji nalažu najefikasnije korištenje javnih sredstava u vezi sa predmetom nabavke”, kaže Ožegović.

On dodaje da, ukoliko se predvide okvirne potrebne količine usluga medijskog predstavljanja i to pomnoži sa ponuđenom cijenom”, u tom slučaju  se okvirni sporazum može zaključiti u tom iznosu, a ugovori izvršavati ili do potrošene ugovorene vrijednosti ili do potrošenih potrebnih količina”.

“Potrošnja do maksimalne, procijenjene vrijednosti, dakle i količina usluga preko stvarnih potreba, je nesvrsishodno i nedomaćinsko trošenje javnih resursa koje koristi jedino odabranom ponuđaču, dok ugovorni organ ne čini nikakve uštede“, zaključuje Ožegović u razgovoru za naš portal.

Šta kaže zakon?

Prema članu 4. Zakona o javnim nabavkama BiH, svi subjekti koji zadovoljavaju javne potrebe – kao što je Elektro-Bijeljina, koje je akcionarsko društvo u većinskom državnom vlasništvu – obavezni su da poštuju proceduru javne nabavke, uključujući transparentnost, konkurenciju i ekonomičnost.

Zakon jasno definiše da su i pravna lica koja se većinski finansiraju iz javnih sredstava ili nad njima nadzor vrše institucije vlasti – ugovorni organi, te su kao takvi u obavezi da primjenjuju sve odredbe Zakona.

Megavision – poznato ime iz ranijih kontroverzi

Firma Megavision iz Banjaluke i ranije je dolazila u fokus javnosti zbog niza unosnih ugovora s institucijama i zvaničnicima Republike Srpske.

U tekstu Gerile iz decembra 2023. otkriveno je da je firma  Megavision dobila i unosni „novogodišnji” promotivni posao vrijedan 246.000 KM, za promociju rada Predsjednika Republike Srpske, i to bez stvarne konkurencije jer, iako je 16 firmi preuzelo tendersku dokumentacju, na kraju je stigla samo jedna ponuda, od Megavisiona, koja je i prihvaćena. Sumnja da je Megavision zapravo produžena ruka ATV-a – sada sankcionisane televizije – dodatno pojačava ozbiljnost sumnji u povlašteni status ovog ponuđača u javnim tenderima.

Kao vlasnik Megavisiona, prema dostupnim podacima, navodi se firma “KM Media i Komunikacije, društvo sa ograničenom odgovornošću za reklamu i propagandu Banja Luka”, koja se nalazi na istoj adresi kao i “Megavision” – Vladike Platona 3, na kojoj se nalazi Tržni centar “Zenit”, a odgovorno lice, odnosno direktor bez ograničenja, u obje firme je Daliborka Miskin.

Novinari redakcije Gerila obišli su pomenutu adresu i na prvom spratu, poslije nekoliko advokatskih kancelarija, pronašli jedna vrata na kojima su na običnom papiru odštampana imena čak tri firme, odnosno pomenuti “Megavision” i “KM Media i Komunikacije”, ali i “Trendcode”.

“Trendcode” je firma koja je, prema dostupnim informacijama na specijalizovanom portalu Akta, ranije bila u vlasništvu Gorice Dodik, kćerke Milorada Dodika, dok je direktorica ranije bila Ivana Dodik, supruga Igora Dodika. 

Zanimljivo je da je “Trendcode” trenutno nosilac dozvole za radijsko emitovanje putem zemaljske radiodifuzije za “A radio“, koji je ranije bio radio “Agape“, a prije toga radio “Igokea“. U septembru 2019.godine “Agape” je preimenova u “A Radio”, kada je ova radio stanica prebačena u Banjaluku, tačnije u zgradu Alternativne televizije.

Iako se danas u javnosti percipira kao dio “Alternativne televizije”, gdje se fizički i nalazi, a informacije o A radiju i link za slušanje ove radio stanice nalazwena oficijelnom sajtu ATV-a www.atvbl.com, “A radio” je, sada, u vlasništvu “Trendcode” firme, a koja je stopostotnom vlasništvu “KM Media i Komunikacije”, a svim ovim firmama direktorica je, ranije pomenuta, Daliborka Miskin.

Njen suprug, Drahmi Miskin bio je prethodni direktor sve tri firme, a takođe je godinama u vrhu upravljačke strukture Alternativne televizije. Istraživački mediji su pisali i o njegovoj povezanosti sa mnogim firmama koje su u bliskim vezama sa ATV-om, poput Port marketinga i A Media dok je upravo Alternativna televizija bila prethodni vlasnik firme “Megavision” koja je osnovana 2020. godine.

Dok je “KM Media i Komunikacije” registrovana u sudu kao agencija za promociju (reklamu i propagandu), “Megavision” je registrovan za “izdavanje novina, ostale telekomunikacijske djelatnosti i izdavanje novina”, a Trendcode” je specijalizovan za “emitovanje radijskog programa, kao i radio i televizijske djelatnosti”.

Kolikje je “jaka veza” između Megavisiona i Aleternativne televizije, pokazuje čak i mail ove agencije –  amedia@atvbl.com, odnosno zvanični internet domen ove televizije.

U 2024.godini prosječan broj zaposlenih radnika u firmi Megavision je jedan (?!), ali to nije spriječilo institucije i javna preduzeća da samo od početka tekuće godine pobijede na deset javnih tendera vrijednosti skoro milion i po konvertibilnih maraka, tačnije, nešto preko milion i 430 hiljada KM!

Na svih 10 javnih pomenutih tendera, zaprimljena je samo ponuda. Pogađate, ona od Megavisiona, koja je, naravno, bila i prihvaćena.

Megavision, takođe, za preko tri godine godine rada sa javnim preduzećima i institucijama i poslovima koji su zajedno “teški” nekoliko miliona KM , a koji se uglavnom odnose na medijsku vidljivost i promociju tih dobavljača,  još uvijek nema nikakvu sopstvenu javnu internet prezentaciju, niti profil na bilo kojoj od društvenih mreža.

Faktički je jedini dokaz  fizičkog “postojanja” ove firme – odštampan naziv firme na papiru A4 i zalijepljen selotejpom u jednoj kancelariji u TC “Zenit”, što nikome, od desetina javnih preduzeća i institucija, ne predstavlja nikakvu sumnju u kompetencije ove firme da bi im se dodijelili ugovori vrijedni nekoliko desetina, a često i stotina hiljada maraka.

Sistem koji ne štedi – nego poklanja

U kontekstu Elektro Bijeljine, ovakvo ponašanje otvara ozbiljna pitanja o svrsi i logici javnih nabavki. Umjesto da se takmičenjem dođe do najpovoljnije ponude i time ostvari ušteda, ugovor se odmah zaključuje na maksimalnu vrijednost. Istovremeno, koristi ima samo odabrani ponuđač – dok javni organ ne ostvaruje nikakvu stvarnu finansijsku prednost.

Na žalost ovo nije nova praksa u radu institucija u cijeloj BiH, kao i agencija i firmi koje su, na određeni način, povezani sa politički uticajnim osobama, a ovaj slučaj je još jedan pokazatelj kako se javni sistem koristi kao poligon za netransparentno favorizovanje „provjerenih“ igrača, umjesto da služi principima jednakosti, tržišnog nadmetanja i efikasnog trošenja javnog novca.

GERILA

The post Papir na vratima, milioni na računu: Megavision dobio još jedan u nizu poslova, ovaj put 200.000 KM vrijedan sa Elektro-Bijeljinom first appeared on Gerila.info.

piše: BIRN BiH

Zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Saša Magazinović je na konferenciji za medije naveo da je razlog za pokretanje procesa izmjena ovih zakona procjena da se u postupcima javnih nabavki godišnje ukrade milijarda KM.

“Kad se ovi zakoni usvoje, ono što su bili novčani prekršaji postat će krivična djela”, kazao je Magazinović.

Naveo je primjer kada je direktor firme za nezakonitu dodjelu tendera od 200.000 KM platio kaznu od 110 KM, te rekao da izmjene zakona sada predviđaju odlazak u zatvor umjesto ranijih simboličnih sankcija.

Izmjene zakona predviđaju smjene s dužnosti ministara i direktora, te otkaze službenicima i članovima tenderskih komisija, a firme koje budu učestvovale u nezakonitim aktivnostima dobit će zabranu obavljanja djelatnosti.

“Uz to sve, platit će i žestoke kazne i fizička i pravna lica”, kazao je Magazinović.

Dopune Krivičnog zakona BiH, naveo je Magazinović, kao krivično djelo predviđaju prevaru u postupku javne nabavke za koje je zaprijećena zatvorska te kazna do 200.000 KM. Uvodi se i krivično djelo “nezakonito pogodovanje u postupku javne nabavke”, za koje se predviđene kazne kreću do 20.000 KM. Previđa se, kako je rekao, i mogućnost izricanja kazne dugotrajnog zatvora uz zabranu vršenja dužnosti do deset godina, te prestanak zaposlenja licima koja učestvuju u nezakonitim procedurama.

Zakonom se predviđa i kazneno djelo “nesavjestan rad u postupku javne nabavke”. Direktor Agencije za javne nabavke Tarik Rahić je kazao da je izmjenama Zakona o javnim nabavkama jasno definisano ko se sve smatra odgovornim licem.

“To nije samo ministar, to nije samo direktor. Nema nedodirljivih. To su i ona lica koja učestvuju u pokretanju procesa javne nabavke, provođenju, članovi komisije za nabavke…”, rekao je Rahić.

U kreiranju zakonskog okvira učestvovalo je i Državno tužilaštvo, koje, kako kazao je predstavnik Tužilaštva Emil Pinkas, od 2022. godine aktivno sarađuje sa Agencijom za javne nabavke u pogledu unapređivanja zakonodavstva.

“Vjerujemo da ovaj tekst što je predložen predstavlja značajan iskorak u pogledu zaštite javnih sredstava i u pogledu borbe protiv korupcije”, rekao je Pinkas.

Zastupnik u Predstavničkom domu BiH Nihad Omerović smatra da će usvajanjem ovih zakona Bosna i Hercegovina biti bliže zakonskoj regulativi Evropske unije kada je u pitanju borba protiv korupcije, te poziva javnost da obrati pažnju ko će biti protiv ovih zakonskih rješenja.

Zastupnik Jasmin Emrić je stava da ovakav zakonski okvir ima ulogu ne samo sankcionisanja već i odvraćanja od zloupotreba.

“Ovo je alat ili mač za rezanje koruptivnog sistema javnih nabavki i koruptivnih lanaca koji, nažalost, postoje od lokalnog do državnog nivoa”, kazao je Emrić.

The post Novim državnim zakonima prekršaji u postupcima javnih nabavki postaju krivična djela first appeared on Gerila.info.

Rodno odgovorne javne nabavke su strateški alat za promovisanje rodne ravnopravnosti kroz javnu potrošnju, omogućavajući ženama preduzetnicama ravnopravniji pristup ekonomskim prilikama.

Istraživanje je kombinovalo kvalitativni i kvantitativni pristup, uključujući analizu preko 2000 postupaka javnih nabavki u 12 lokalnih zajednica u BiH tokom 2023. godine. Organizovane su dvije fokus grupe i sprovedeno sedam polustrukturisanih intervjua sa relevantnim akterima – uključujući predstavnike lokalnih samouprava, žene preduzetnice i eksperte za javne nabavke.

Glavni nalazi:

• Žene preduzetnice i firme u vlasništvu žena rijetko učestvuju u postupcima javnih nabavki. Statistika pokazuje da one čine oko 30% vlasnika poslovnih subjekata u BiH, ali njihov prosječan udio u postupcima javnih nabavki iznosi svega 17,18%.
• Firme u vlasništvu žena su u najvećoj mjeri angažovane na manjim ugovorima, dok veći ugovori ostaju nedostupni.
• Neformalne mreže i lični kontakti značajno ograničavaju učešće žena u javnim nabavkama, jer se ključne odluke često donose na sastancima na kojima žene nisu prisutne.
• Proceduralni izazovi, poput visokih finansijskih garancija i složene dokumentacije, dodatno obeshrabruju firme u vlasništvu žena.
• Žene preduzetnice su se istakle kao akteri sa višim etičkim standardima, što može doprinijeti većoj transparentnosti u procesu javnih nabavki.
• Nedostatak edukacije i ciljane podrške ženama u javnim nabavkama sprečava ih da ravnopravno učestvuju u procesima.

Postoji značajna razlika u učešću žena između opština/gradova.

Najveći procenat postupaka firmi u vlasništvu žena je zabilježen u Prijedoru, gdje ove firme učestvuju u 34,01% postupaka i ostvaruju 9,64% ukupne vrijednosti ugovora. Na začelju su Zavidovići koji pokazuju najniže rezultate, sa svega 8,66% postupaka i 2,87% vrijednosti ugovora.

Preporuke:

• Razviti podzakonske akte koji motivišu primjenu rodno odgovornih kriterijuma u javnim nabavkama.
• Usvojiti rodno odgovorne politike na lokalnom nivou, uključujući kvote za firme u vlasništvu žena.
• Kreirati rezervisane ugovore za firme u vlasništvu žena i pojednostaviti procedure prijave na tendere.
• Organizovati edukativne programe i mentorske mreže za osnaživanje žena preduzetnica.
• Povećati transparentnost i etičnost u postupcima javnih nabavki, uz objavu svih informacija o tenderima.

Naglašava se potreba za političkom voljom i strateškim pristupom u promovisanju rodno odgovornih javnih nabavki, kako bi se povećalo učešće žena i osigurala ravnopravnost u ekonomskim prilikama.

Studija se može pogledati na veb-stranici Ede: https://bit.ly/3EduzPu

Istraživanja su provedena u okviru projekta “Unapređenje učešća žena i rodno osjetljivih politika u javnim nabavkama na lokalnom nivou u Bosni i Hercegovini” koji implementira Eda – Agencija za razvoj preduzeća, a finansira Kanadski fond za lokalne inicijative (CFLI). Cilj projekta je analiza trenutnog stanja i pružanje preporuka za unapređenje sistema javnih nabavki u skladu sa evropskim standardima i dobrim praksama. Projekat obuhvata jedinice lokalne samouprave koje su već pokazale interesovanje za implementaciju rodno odgovornih politika kroz prethodne inicijative, uključujući promociju rodno odgovornog budžetiranja. U saradnji sa poslovnim udruženjima koja okupljaju žene, Eda je organizovala obuke i mentorstvo kako bi osnažila preduzetnice i omogućila im ravnopravniji pristup poslovnim prilikama u javnom sektoru.

The post Nova studija otkriva: Preduzetnice u nepovoljnom položaju u javnim nabavkama first appeared on Gerila.info.