piše valter portal

Sve je zaista zvučalo kao u crni humor: prvi čovjek Republike Srpske, Milorad Dodik, kojem je budžet u ovoj godini povećan na 77 miliona maraka, nedavno je izjavio da je standard građana RS porastao jer, kako je pojasnio, oni sve više kupuju kifle.

Zanemario je pri tom veliko socijalno raslojavanje: dok je kiflu opisivao kao luksuz koji su, eto, građani RS uspjeli dosegnuti, propustio je spomenuti da oni uhljebljeni u institucijama i javnim preduzećima troše stotine hiljada maraka naših para – i to na hotele i restorane.

Tako je Investiciono-razvojna banka (IRB) Republike Srpske u prošloj godini potrošila oko 83.000 KM samo na hotelske usluge. Da je kriza za njih nepoznanica potvrđuju i basnoslovni računi po hotelima u zemlji i van nje.

Najveći dio troškova realizovan je preko agencije Unis Tours d.o.o. Banjaluka, ali se u ovom slučaju ne mogu vidjeti mjesta kao ni vrsta usluga koja je tačno korištena.

Ono što se može pronaći na stranici portala javnih nabavki jeste da je IRB Unis Toursu prošle godine platila više od 32.000 KM na ime hotelskih usluga.

Iz pregleda dostupnog na portalu javnih nabavki može se vidjeti naprimjer i to da je IRB 10. juna prošle godine na usluge u Centeru Banja Vrućica potrošila nevjerovatnih 8.760 KM.

Čini se i da su uposlenici IRB-a službeno putovali i na jadransku obalu: u Mali Lošinj, Bašku Vodu, Biograd i Zadar.

Pod stavkom “Bussines Stay Vienna”, samo u tri dana u februaru prošle godine zavedeni su troškovi od 1.444 KM koji se odnose na hotelske usluge. Za zadarski hotel Pinija sa četiri zvjezdice 7. novembra prošle godine plaćeno je 1.085 maraka.

Trošilo se i na domaćem terenu. Investiciono-razvojna banka Republike Srpske koristila je usluge i vlastima omiljene kompanije Integra Inženjering d.o.o. koja u svom sastavu ima ugostiteljsko-hotelske kapacitete u Banjaluci, Doboju i Trebinju. Ovdje je potrošeno nešto više od 3.100 maraka. Treba podsjetiti da je Integra Inženjering kompanija preminulog biznismena Slobodana Stankovića koji je bio izuzetno blizak predsjedniku RS Miloradu Dodiku.

IRB nije zaboravila ni kompaniju brčanskog SNSD biznismena Đorđe Kojića u čijem je hotelu u Istočnom Sarajevu ostavila simboličnih 1.000 KM. Na portalu javnih nabavki može se vidjeti da je nešto manje novca (970 KM) potrošeno je u Termagu u Rogatici.

Inače, IRB koja postoji gotovo dvije decenije i koju su pratile brojne afere, izuzetno je važna za vladajuću strukturu u RS – posebno zbog kredita koje je dodijeljivala preduzećima i pojedincima bliskim vlastima.

Odlukom Narodne skupštine RS u julu prošle godine, i to po hitnom prijedlogu entitetske Vlade, usvojen je cijeli set zakona koji je omogućio da Investiciono-razvojna banka može obavljati platni promet i primati novčane depozite. Ova odluka, smatra se, uslijedila je nakon niza američkih sankcijai problema sa platnim prometom koje su imali pojedinci i firme s američke crne liste. Ipak, do kraja prošle godine, IRB nije uspjela uspostaviti platni promet.

Međutim, daleko od toga da je Investicionio-razvojna banka RS usamljen slučaj kada je riječ o enormnom trošenju budžetskog novca. Gotovo 50.000 maraka pojeli su i popili prošle godine u Hidroelektranama na Drini koje posluju unutar Mješovitog holdinga Elektroprivreda Republike Srpske. Prosječni račun iznosio je 355 KM – što je bilo više od trećine najniže plate u 2024. godini. Svakako, bilo je i mnogo većih računa, pa se u ćevabdžinicama plaćalo i po 1.300 KM.

Tako odgovor na pitanje o standardu u Bosni i Hercegovini i njenim entitetima, svakako, zavisi od onoga koga se pita. A brojevi sve precizno ilustruju: Planom nabavki predsjednika Republike Srpske za 2024. godinu za smještaj u zemlji i inostranstvu bilo je predviđeno je 188.000 KM, a za usluge hotela, restorana i trgovina 220.000 KM.

The post ZA ELITU U RS NEMA KRIZE: Narodu kifle, privilegovanim gozba po restoranima – od naših para first appeared on Gerila.info.

piše BIRN BiH

Iz Okružnog suda su potvrdili da je republički javni tužilac optužnicu djelimično izmijenio u činjeničnom opisu, dok je pravna kvalifikacija ostala ista.

Javnost nije prisustvovala ročištu jer je suđenje počelo pola sata ranije od najavljenog termina, o čemu nije bilo zvanične najave. U Sudu objašnjavaju da je to učinjeno zbog vanrednih okolnosti.

“Ročište je pomjereno za pola sata zbog iznenadnih obaveza člana Vijeća, o čemu su se stranke saglasile, te zbog kratkih rokova i drugih suđenja napravljen je propust u zavođenju promjene u rasporedu suđenja”, odgovorili su iz Okružnog suda za BIRN BiH.

Aleksandar Džombić se prvobitnom optužnicom tereti za zloupotrebu službenog položaja ili ovlaštenja pri dodjeli kredita preduzeću “Energolinija” iz sredstava Investiciono-razvojne banke Republike Srpske (IRB). Optužnica Džombića tereti da je “urgirao” kod rukovodstva IRB-a da “Energoliniji” bude odobren kredit od 19,4 miliona maraka iako je to preduzeće bilo prezaduženo. On je u toku suđenja negirao da je vršio pritisak na IRB kako bi kredit bio odobren.

Do otvaranja stečaja u “Energoliniji” naplaćen je dug u iznosu 518.477 maraka.

U dosadašnjem toku suđenja Aleksandru Džombiću svjedočilo je nekoliko vještaka ekonomske struke, a kao svjedoci su u sudnicu dolazili premijer Republike Srpske Radovan Višković, član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.

Iz Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske su potvrdili da je došlo izmjene optužnice.

Suđenje će biti nastavljeno 24. oktobra.

The post Tužilaštvo izmijenilo optužnicu protiv Džombića, ročište zbog propusta održano bez javnosti first appeared on Gerila.info.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Voljena maskota 14. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu dočekuje goste raskošnog istoimenog hotela na Jahorini. Hiljade gostiju se zimi budi u „Vučku“, a na hodnicima ih sa osmijehom dočekuje vlasnik Aleksandar Bato Prović sa Pala. On svakodnevno patrolira hotelom, ne propuštajući prijem nijednog gosta.

Aleksandar sa ocem Milomirom već dvadesetak godina upravlja „Vučkom“ i apartmanskim kompleksom koji su proteklu deceniju gradili sa investitorima iz Srbije i Rusije jer nisu mogli sami finansirati izgradnju.

No, početni kapital Provići nisu pronašli u privatnoj imovini drugih biznismena, nego u vlasništvu Bosne i Hercegovine (BiH). Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) otkrivaju da im je Opština Pale, ignorišući državne zakone, dodijelila stari olimpijski hotel „Vučko“ i vrijedno državno šumsko zemljište na kojem su izgradili apartmane. Kada su Provići u taj posao uključili investitore, njihove milione maraka trošili su na svoje potrebe, uvjeravajući ih da novac ulažu u dogovorenu gradnju.

„Uložio sam 13 miliona, a vraćeno mi je 235 hiljada KM”, kaže za CIN investitor Dragan Đordan.

Provići su od Đordana prikrivali milionske kredite koje su vraćali njegovim novcem, stavljajući zajednički objekat sa apartmanima pod hipoteku kod Investiciono-razvojne banke Republike Srpske (IRBRS). Kredite su podizali 2009. i 2012. godine, a posljednji su dobili na osnovu falsifikovane dokumentacije. Odobrili su ih njihovi poznanici i gosti Hotela „Vučko“, tadašnji premijer RS-a Aleksandar Džombić i aktuelni predsjednik Milorad Dodik.

Provići nisu redovno vraćali kredite pa je dug prema IRB-u do maja 2022. godine narastao na 12 miliona KM. Dio novca im je dodijeljen iz sredstava Evropske investicijske banke (EIB) čiji povrat garantuje država. Provići su profitirali, a BiH i dalje vraća njihov kredit.

„Šta je onda tu vama ili nekome sporno? Država vraća i država će naplatiti ovo”, opušteno komentariše svoje dugove Aleksandar Prović.

Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu je na temelju Đordanove prijave vodilo istragu za privredni kriminal i falsifikovanje dokumentacije za kredit kod IRB-a, ali je istraga obustavljena zbog nedostatka dokaza.

Biznis na otuđenoj državnoj imovini

Jahorinu svake godine posjete stotine hiljada turista iz cijelog svijeta. Desetine hiljada tokom zimske sezone odsjedaju u kompleksu kojim upravljaju Provići. U jednom od dva objekta je smješten stari hotel „Vučko“ sa apartmanima, restoranom, wellness i spa-centrom, tri konferencijske sale i sportskim terenima, a u drugom su lamele sa luksuznim apartmanima.

Provići su prije dvadesetak godina preuzeli stari hotel koji je izgrađen za potrebe Zimskih olimpijskih igara 1984. godine. Željeli su kompleks proširiti novim apartmanima, ali nisu imali novac jer su već bili u dugovima zbog renoviranja hotela.

Tražeći poslovne partnere, slučajno su upoznali Dragana Đordana, Tuzlaka koji već tri decenije vodi uspješan građevinski biznis u Rusiji. On je 2007. godine kupio apartman u „Vučku” i skoro dvije godine kasnije došao da obiđe svoju nekretninu. Tada je upoznao Milomira Provića i sa njim podijelio svoju priču o uspjehu.

Đordan kaže da mu je Prović ubrzo predložio da investira u gradnju apartmana u krugu „Vučka”. Sa planom gradnje je bio upoznat i Provićev rođak Mirko Tica iz Srbije, kojem je Đordan vjerovao jer je s njim ranije sarađivao.

„Ideja je bila da oni (Provići, op. a) žele da grade. Znači, da oni imaju zemlju i imaju projekat, a da ostali finansiraju”, kaže Đordan, prisjećajući se da je prihvatio ponudu ne sumnjajući u uspjeh. I Tica je dogovor opisao kao perspektivan projekat, zamišljen kao biznis tri porodice.

Tako su Đordan i Tica 2010. godine potpisali ortački ugovor sa firmom Aleksandra i Milomira Provića „B&B Vučko”. Njime su se obavezali da će uložiti po 3,1 milion KM u prvu fazu gradnje apartmana i da će nakon toga nastaviti srazmjerno ulagati kako bi završili gradnju.

Osnovali su firmu „Club Aparthotel Vučko” u koju su dogovorili ulagati i uplaćivati novac. Plan je bio da uloženo vrate prodajom apartmana, a da dobit firme podijele njihova djeca kao suvlasnici u ovoj firmi: Ticine kćerke Gordana Stanković i Maja Uskoković, djeca Milomira Provića Ana Kovačević i Aleksandar Prović i Draganov sin Bojan Đordan.

„Dogovor je bio da potpuno čisto, odgovorno i profesionalno napravimo našim potomcima uslove da imaju ozbiljan projekt i dividende iz poslovanja preduzeća”, kaže Đordan.

Provići u prvoj fazi gradnje nisu imali novac pa su ponudili zemljište i infrastrukturu vrijednu 3,1 milion KM, što su Đordan i Tica prihvatili.

Međutim, novinari CIN-a otkrivaju da su oni postali vlasnici zemljišta i Hotela „Vučko“ iako je to bila državna imovina koja po Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH nije mogla preći u privatno vlasništvo.

Provićeva firma „B&B Vučko” je od Opštine Pale 2006. godine dobila na korištenje državno šumsko zemljište od 15.218 kvadrata za više od pola miliona maraka.

„To je na štetu države”, kaže Ismet Velić, državni pravobranilac. Dodaje da općine mogu raspolagati samo građevinskim zemljištem koje je u njihovom vlasništvu, ali ne šumskim i poljoprivrednim koje je vlasništvo BiH. Uprkos tome, Pravobranilaštvo RS-a je dalo pozitivno mišljenje o dodjeli zemljišta.

U posljednjih 17 godina ovo zemljište je iscijepano u manje dijelove. Dio od skoro četiri hiljade kvadrata, za koje su se Provići obavezali unijeti u zajednički projekat sa Đordanom i Ticom, procijenili su na četiri puta višu cijenu nego što su platili Opštini za cijelu parcelu.

„Da sam marku platio zemlju, moja je stvar”, kaže Aleksandar Prović.

U Opštini Pale su ignorisali višestruke upite novinara CIN-a o dodjeljivanju zemljišta „B&B Vučku”.

Na sličan način Provići su dobili i stari hotel „Vučko” koji je Skupština Opštine Pale 1991. godine odlukom oduzela od preduzeća „ZOI 84”. Provići su preko Opštine preuzeli hotel 2000-ih zajedno sa tadašnjim partnerom Slovencem Bojanom Križajem, bivšim jugoslovenskim skijašem s kojim su u međuvremenu raskinuli saradnju.

Križaj je novinarima samo kratko rekao: „Nemojte praviti nevolje i meni i sebi kroz tu priču”.

Javno preduzeće „ZOI 84” je tužilo Opštinu Pale, ali u procesu koji je trajao 20 godina nisu uspjeli vratiti hotel. Okružni privredni sud u Istočnom Sarajevu je 2012. godine donio konačnu odluku kojom je hotel ostao u vlasništvu firme „B&B Vučko”.

„To je bila politička odluka”, tvrdi za postupke Skupštine Opštine Pale iz 1991. godine penzionisana sekretarka preduzeća „ZOI 84” Vesna Tošić.

Aleksandar Prović ne negira da ima dobre veze sa političarima na Palama i u Banjoj Luci, ali kaže da mu niko nije ništa poklonio i da nije bilo nikakve korupcije: „Ko god je tražio, mogao je da dobije. Nije morala biti nikakva politička linija.“

U detalje partnerskog ugovora od početka je bila upućena sarajevska notarka Vesna Softić. Novinarima CIN-a je rekla da su Đordan i Tica vjerovali partnerima u BiH.

„Očigledno su oni imali novac koji su htjeli i mogli da investiraju. (…) Ovdje su ovi odavde raspolagali, ali me je povremeno znalo čuditi da je postojalo toliko povjerenje. To su sve milionske cifre”, rekla je Softić.

Gradnja apartmana je počela 2009. godine, nedugo prije potpisivanja ortačkog ugovora i činilo se da sve ide u skladu sa dogovorom partnera. Povremeno im je trebao novac za nastavak gradnje pa su kod notarke dopunjavali i ovjeravali anekse ugovora o dodatnim finansijskim ulaganjima.

Đordan nije sumnjao u partnere: „Izgledalo bi nevjerovatno da toliko ljudi učestvuje u lažnom prikazivanju i prevarama sa umišljajem od samog početka”.

Kasnije će se ispostaviti da je novac u cijelosti uplatio samo on. Tica je uplatio polovinu dogovorenog iznosa, a ulaganje Provića je ostalo samo mrtvo slovo na papiru.

To nije jedini poslovni potez koji su im Provići sakrili. Zemlja koju su trebali uložiti u investiciju je bila u vlasništvu njihove firme „B&B Vučko“. Prema ugovoru, trebali su je dati firmi „Club Aparthotel Vučko“, ali su joj je umjesto toga prodali 2011. godine za skoro pola miliona maraka. Zemlja je plaćena Đordanovim i Ticinim novcem, a Provići su ga isplatili sebi.

„Htjelo mi se da prodam i prodao sam”, rekao je novinarima Prović.

„Nismo ni shvatili tu situaciju. Kako je to moguće?”, kaže Đordan koji sedam godina nije znao za prodaju.

Na ovoj zemlji su građeni prvi apartmani, a Provići su je iscijepali i iskoristili kao zalog za dobijanje hipotekarnog kredita u IRB-u. I to su uradili bez znanja partnera.

„To je totalno mimo pravila, pogotovo to neko cijepanje gotovog objekta. To je tamo trebao pored njih neko biti pa im svaku radnju kontrolisati“, kaže notarka Softić koja je ovjeravala ugovore investitora.

Lažni dokumenti u Investiciono-razvojnoj banci RS-a

„B&B Vučko” je do 2010. godine „Hypo banci“ dugovao milione. Provićima je trebala finansijska pomoć kako bi vratili dugove pa su se obratili Investiciono-razvojnoj banci u kojoj je sa pozicija premijera i ministra finansija RS-a te predsjednika i člana Kreditnog odbora o kreditima odlučivao njihov dugogodišnji porodični prijatelj Aleksandar Džombić.

Aleksandar Prović kaže da je Džombić bio od pomoći jer je kao funkcioner “prepoznao da Jahorina može biti destinacija iz koje se može izvući dosta”.

No, pomoć je tokom razvoja posla sa hotelom stizala sa svih nivoa vlasti u RS-u. „Čak smo dobijali ne samo podršku stvarno od opštine, nego i od Ministarstva, od tadašnje i vlade, mislim da je tad bio premijer Dodik, i od svih ostalih koji su dolazili“, kaže Prović.

Prema CIN-u dostupnim izvještajima o noćenjima u Hotelu „Vučko“, Milorad Dodik i predstavnici institucija RS-a su često uživali u jahorinskoj bajci, a računi su ispostavljani budžetu entiteta.

„Ja kažem samo jednu stvar – da smo ja i moj otac, a pogotovo otac, jako dobre odnose gradili sa svim političkim strukturama, sa svim političarima, odnosno nikad nismo bili ni u jednoj partiji, ali smo vrlo korektne odnose imali uvijek sa svima koji su bili na vlasti“, objašnjava Prović.

Prema dokumentu istražnih organa Republike Srpske, Džombić je kao tadašnji entitetski ministar finansija i član Kreditnog odbora IRB-a porukama požurivao Bojana Golića, tadašnjeg direktora IRB-a, da odobri kredit od pet miliona KM.

„Ubrzaj ‘Vučka’! (…) Hitno je”, napisao je Džombić 21. decembra 2009. Goliću koji mu je odgovorio: “Važi, zvali su me i za to. (…) ‘Vučko’ će ići na prvi kreditni.”

Četiri dana kasnije Dodik, koji je kao tadašnji premijer RS-a obavljao dužnost predsjednika Kreditnog odbora IRB-a koji donosi odluke o dodjeli velikih zajmova, potpisuje i odobrava kredit firmi „B&B Vučko” od pet miliona KM za refinansiranje ranijih dugova i gradnju wellness i spa-centra.

Dodik i Golić se nisu javljali na pozive novinara CIN-a.

Džombić nije htio govoriti novinarima o svom radu u IRB-u zbog krivičnog procesa koji se vodi protiv njega. Optužen je da je 2012. dodijelio kredit od 19,4 miliona maraka zvorničkoj firmi „Energolinija“ iako je bio svjestan da kredit neće moći biti vraćen zbog nesolventnosti firme.

Džombić je 2012. godine kao premijer RS-a i predsjednik Kreditnog odbora IRB-a firmi „B&B Vučko” odobrio još jedan poduzetnički kredit od šest miliona KM za vraćanje ranijeg duga. To su bila sredstva Evropske investicijske banke za koje se BiH zadužila kako bi finansirala investicijske projekte preduzeća u RS-u.

„Ja koliko se sjećam, ta sredstva nisu bila raspoloživa za refinansiranje nekih obaveza, kreditnih obaveza. Možda je bilo refinansiranje u nekom dijelu vezano za kupovinu nekih mašina pa obaveze prema dobavljačima već ranije kupljenih mašina, ali nije bilo mogućnosti za refinansiranje nekih postojećih kreditnih obaveza“, rekao je Milenko Pavlović, tadašnji direktor IRB-a koji je primio kreditni zahtjev firme „B&B Vučko”.

Kao garanciju za prvi kredit IRB-a stavljeni su šumsko zemljište i Hotel „Vučko“ koje su Provići dobili od Opštine Pale, a za drugi imovina Provićevog oca Milomira i njegovih firmi C-PROVEX i „Elit“ te objekt sa apartmanima u izgradnji firme „Club Aparthotel Vučko“ koji je tada procijenjen na 7,6 miliona KM.

Novinari CIN-a otkrivaju da je drugi kredit odobren na osnovu falsifikovane dokumentacije o zalaganju nekretnina firme. Naime, Provići su 2012. godine IRB-u dostavili krivotvorenu odluku Skupštine zajedničke firme „Club Aparthotel Vučko” u kojoj piše da firma pod hipoteku stavlja apartmane koje su gradili sa Đordanom i Ticom.

Prema dokumentaciji koju su dostavili IRB-u, objekat u izgradnji je pod hipoteku stavila Ana Kovačević, sestra Aleksandra Provića koja je u to vrijeme bila direktorica firme „Club Aparthotel Vučko”.

Ona je potpisala dokumente u kojima tvrdi da su suvlasnici firme na vanrednoj skupštini u martu 2012. godine „konferencijskom vezom” odobrili zalaganje imovine. Međutim, niko od suvlasnika nije prisustvovao ovoj skupštini niti potpisao saglasnost firme za zalaganje imovine. Ispostavilo se da je Kovačević tu saglasnost sačinila pet mjeseci ranije i dodala zahtjevu za kredit.

Za CIN nije govorila.

No, Đordan i Tica su za hipoteku saznali tek 2015. godine kada je IRB blokirao račune njihovog partnera – firme „B&B Vučko” – zbog neredovnog plaćanja kredita. Odmah su se sastali na Skupštini firme „Club Aparthotel Vučko” na kojoj su izjavili da nikada nisu odobrili založiti imovinu. Tada su uvidom u finansijske knjige otkrili da je „B&B Vučko” otplaćivao kredit njihovim novcem.

„Postupak koji je kod zasnivanja hipoteke učinjen je protuzakonit i insinuira kriminalne radnje. Ja kao čovek ne mogu to da shvatim”, izjava je Tice, navedena u stenogramu Skupštine.

Hipoteku na ovaj kredit je ovjerila notarka Gordana Gerdijan iz Banje Luke, što je bilo neobično notarki Softić koja je do tada radila na njihovim ugovorima: „Znači, nešto nisu htjeli da se zna. To je već meni bio znak da tu nešto nije kako treba.”

Gerdijan je rekla da ništa nije radila mimo odluka IRB-a koji je prvi utvrđivao zakonitost dokumentacije: „Kako da ja znam da su to lažni dokumenti, potpisani sa pečatom i ostalo, ako je banka tamo imala njihov kreditni odbor, reference?“

Vraćanje duga partnerima

Milomir i Aleksandar Prović su dio dugova prema investitorima priznali pred notarkom Softić. Kako bi im vratili dugove, obećali su u zajedničku firmu prebaciti Hotel „Vučko“ sa zemljištem i pratećim sadržajima. To nisu mogli jer su ove nekretnine bile pod hipotekom „Hypo banke“, a nisu to uradili ni kada su skinuli hipoteku 2022. godine.

Novim kreditom IRB-a su trebali zatvoriti stare kredite „Hypo Alpe-Adria-Bank“ koje su uzimali prije posla sa Đordanom i Ticom, ali to nije bilo moguće jer su zaduženja višestruko premašivala iznose koje su osigurali kreditom IRB-a.

„Veći dio kredita je zatvoren, ali nije u cijelosti”, priznao je Aleksandar Prović novinarima.

Rukovodstvo IRB-a nije objasnilo novinarima CIN-a po kojem osnovu su ocijenili da je firma „B&B Vučko“ mogla vraćati novi kredit. Tvrde da nisu napravili propuste pri dodjeli kredita.

Bivši direktor Pavlović kaže da je nastojao da Banka ne ulazi u krupne rizike, znajući da bi je to moglo „itekako koštati“. „Tadašnji Centar za rizike (odjeljenje Banke, op. a) je cijenio da bi se izgradnjom tog hotela i stavljanjem pod hipoteku taj kredit mogao adekvatno i vraćati“, rekao je dodavši da su, u konačnici, o svemu odlučivali predstavnici Vlade RS-a.

Novinari CIN-a otkrivaju da je IRB dostavljao EIB-u pogrešne podatke o namjeni i potrošnji kredita.

„Na temelju informacija koje je finansijski posrednik u to vrijeme dostavio EIB-u, svrha kredita je bila kupovina materijalne imovine – modernizacija kuhinjske opreme, modernizacija hotelskog interijera, izgradnja konferencijske dvorane i bazena, modernizacija restorana, sportskih objekata, izgradnja kongresnog centra, ulaganje u obrtna sredstva“, odgovorili su CIN-u iz EIB-a.

U ugovoru između firme „B&B Vučko” i IRB-a je pak navedeno da će firma koristiti preko tri i po miliona maraka kredita za zatvaranje ranijih dugova, a manji dio za izgradnju sportske dvorane i bazena. Međutim, izgradnju sportske dvorane i bazena platio je investitor Đordan.

Iz IRB-a su za CIN u maju 2022. godine potvrdili da im „B&B Vučko“ duguje skoro 12 miliona maraka. Iz Banke nisu odgovorili na pitanje o aktuelnom stanju duga sredinom 2023. godine.

Banka je tužila firmu 2015. godine, ali je postupak u toku. U međuvremenu država BiH vraća kredit jer se na to obavezala EIB-u.

Đordan je Okružnom tužilaštvu u Istočnom Sarajevu prijavio Proviće za falsifikovanje dokumentacije, ali istragu je obustavila tužiteljica Halida Vrabac.

„Ja prosto sumnjam da bi IRB dozvolio kredit da su bile u pitanju falsifikovane isprave. (…) Nije jednostavna procedura i ne daju oni baš tek tako tolike iznose novca”, rekla je Vrabac.

Ona nikad nije saslušala Ticu i Đordana, ali je zaključila da su oni „prećutno pristali” založiti imovinu iako ima ovjerenu odluku Skupštine na kojoj su se izjasnili da nisu.

Izvlačenje novca

Kada su Đordani 2015. godine saznali za dugove i zaduženja kod IRB-a, počeli su sumnjati u partnere. Zatražili su od računovodstva firme „Club Aparthotel Vučko“ izvještaje o svim tokovima novca. Iako je Bojan Đordan najveći pojedinačni vlasnik firme, on kaže da je tri godine čekao ove podatke jer su Tica i Provići uporno sprečavali i blokirali dostavljanje podataka.

Kada ih je napokon dobio, podaci su pokazali da su samo Đordani investirali u gradnju više od 12 miliona maraka, uz dodatne pozajmice, a Tica tek polovinu ugovorenog novca – oko pet miliona maraka. Provići nisu uložili ni zemlju ni novac, dok su novac investitora koristili uglavnom za svoje potrebe.

„Mi smo bili u šoku”, prisjetio se Đordan koji je bio ubijeđen da njegovi partneri ulažu po dogovoru. On kaže da ne zna gdje je iz firme nestalo više od 5,6 miliona KM prihoda od prodaje apartmana.

U lamelama kompleksa „Vučko” je izgrađeno više od 200 apartmana, ali manje od polovine ih nije završeno zbog nesuglasica među investitorima. Prve apartmane su počeli prodavati 2013. i prodato ih je pedesetak po cijenama od 1.700 do 2.500 maraka po kvadratu. Finansijski izvještaji firme otkrivaju da su Provići tada neovlašteno prodavali apartmane od čega su za sebe zadržali više od milion maraka.

Računovodstveni izvještaji su pokazali da su Provići više od 1,7 miliona maraka iz firme „Club Aparthotel Vučko” na svoju ruku uplatili firmi „B&B Vučko”. Naime, dok je tekla gradnja apartmana u tzv. lamelama A, B i C, uporedo su gradili apartmanski objekat zvani „uglovnica“ uz stari hotel „Vučko”. Novac za izgradnju „uglovnice“ su uzimali iz zajedničke firme tako što su na papiru povećavali količine građevinskog materijala za gradnju lamela.

„Znači, gradili smo i ono što nismo trebali”, prokomentarisao je Đordan.

Slobodan Perić, uposlenik „Cluba Aparthotela Vučko” koji je nadzirao gradnju lamela, u nalazu o nadzoru je naveo da su ugrađivani materijali u „uglovnici“ po zahtjevu Aleksandra Provića potpisivani kao radovi na lamelama A, B i C.

Računi i izvještaji nadzornih organa su, između ostalog, pokazali da su Provići preko firme „Club Aparthotel Vučko” na „uglovnici“ finansirali: elektroradove, ugradnju grijanja, kartičnih sistema i videonadzora, montažu prozora i opremanje apartmana.

Aleksandar Prović kaže da je svojim novcem iz poslovanja firme „B&B Vučko” plaćao radove na „uglovnici“, ali novinarima nije ponudio dokaze: „Ja ne volim da ja raspravljam o tome da li ja imam dokaz”. Iako je obećao, on CIN-u nije dostavio nijedan dokaz za svoje tvrdnje.

Međutim, bivši finansijski direktor „Vučka“ Zoran Miljuš se prisjeća da je formiran tim koji je uradio analizu koja je pokazala da je tokom gradnje plaćano više građevinskog materijala u odnosu na ono što je ugrađeno u objekat: „Mislim da su tada nastali najveći problemi“.

Istovremeno, u finansijskim izvještajima je netačno prikazivano da Tica ulaže jednako kao i Đordan. Ostao je dužan nešto manje od polovine novca za koji se obavezao i dogovorio da će uložiti.

„Svako ima svoju tačku gledišta – ko je regularno poštovao svoje obaveze, ko nije bio u mogućnosti da ih poštuje ili hteo da ih poštuje”, rekao je Tica.

On je 2021. godine u privatnoj parnici tužio „Club Aparthotel Vučko“ i Osnovni sud na Sokocu je naložio firmi da isplati dug od 4,4 miliona maraka naknade. Time mu je priznato pravo da se na ime duga za ulaganja upiše kao vlasnik apartmana. Tokom 2022. godine Tica je bez Đordanovog znanja prodao više od 80 potpuno ili djelimično izgrađenih apartmana firmi „Real Estate Jahorina“.

Tražeći naplatu svog duga, i Đordan je pred istim sudom pokrenuo privatnu parnicu protiv firme. Kaže da je tokom suđenja priložio iste dokaze iz računovodstva firme kao i Tica, ali je njegova tužba odbijena. On se na ovu odluku Suda žalio, žalba je prihvaćena i sada se čeka početak novog postupka u Osnovnom sudu Sokolac.

„Dao sam više od 13 miliona KM sa 63 uplate sa mog privatnog računa na koje sam prethodno uredno platio sve poreze. Vratili su mi svega 235.000 KM”, kaže Đordan.

„Možda neće nikad ni naplatiti ništa“, smatra Aleksandar Prović.

Đordan se i dalje pred bh. sudovima bori naplatiti dug sa kamatama, ali tvrdi da sudije i tužioci ne prihvataju njegove dokaze na šta je upozorio bivšu predsjednicu RS-a Željku Cvijanović i sadašnjeg predsjednika Milorada Dodika.

„To je sramota i ogromna poruka svima koji uđu u ovakvu situaciju. Oni nisu zaštićeni. Pravdu teško mogu dobiti. Društvo je visoko korumpirano. To je, jednostavnije rečeno, običan kriminal i prevara.“

The post „Vučko“ pojeo milione na otuđenoj državnoj zemlji first appeared on Gerila.info.

Nekadašnji član Uprave i jedan od direktora IRB-a, Ivan Vidović je rekao da je 2016. godine zastupao Investiciono-razvojnu banku jer je direktorica Snežana Vujnić bila uhapšena.

Na pitanje tužioca da li je svjedok poslao zahtjev za isplatu potraživanja i kolika je bila vrijednost potraživanja nakon likvidacije “Bobar banke” te da li je IRB postavljao imovinskopravni zahtjev, svjedok je kazao da se ne sjeća. Tužilac Dubravko Čampara je zatim svjedoku rekao da pročita pasus iz izjave date prije nekoliko godina Tužilaštvu BiH u kojem stoji da se radi o iznosu od 45 miliona maraka potraživanja.

Svjedok je dodao da je upoznat s poslovima između IRB-a i “Bobar banke” samo u granicama jer to nije bilo u njegovom popisu posla.

“Nisam imao nikakvog kontakta sa isplatom”, kazao je svjedok Vidović.

Tužilac Čampara je konstatovao da je on tada bio direktor za makroekonomske poslove te svjedoka pitao da li je primijetio nešto čudno ili nenormalno u poslovanju te dvije banke. Svjedok je rekao da je odnos bio kao i sa svim ostalim bankama te da su imali povjerenja u poslovanje sa “Bobar bankom”, kao i sa svim ostalim komercijalnim bankama.

Svjedok je dodao da svoja potraživanja nakon likvidacije “Bobar banke” nikada nisu naplatili i da su izgubili na svim sudovima u RS-u, te je trenutno predmet na Ustavnom sudu BiH.

Vlado Adamović, jedan od članova Odbrane, rekao je da je svjedok Vidović “beskoristan” s obzirom na to da nije generalni direktor Investiciono-razvojne banke i nije najviše rangirana osoba koja u ovom momentu zastupa IRB. Svjedok je, na pitanje Odbrane bivše generalne direktorice IRB-a Snežane Vujnić o isplati potraživanja, kazao da je Sud prihvatio potraživanja, sa obrazloženjem da će ona biti isplaćena kada za to bude sredstava, mada se to nikada nije desilo.

Odbrana Vujnić je svjedoka pitala da li je upoznat s detaljima između Investiciono-razvojne banke i “Bobar banke”, za što je rekao da ne može tačno definisati, ali je pojasnio da kreditni portfolio funkcioniše na način da IRB plasira određena sredstva “Bobar banci”, a “Bobar banka” kasnije to prosljeđuje drugim korisnicima.

Svjedok Vidović je dodao da je krajem 2014. godine IRB zatražio da preuzme svoj portfolio iz “Bobar banke” i da ga prebaci u neku drugu, ali taj proces nikada nije izvršen jer stečajni upravnik to nije dozvoljavao pošto je to smatrao “stečajnom masom”.

Odbrana je pitala svjedoka o finansijskim izvještajima koji su iz banaka dolazili u IRB, na što je odgovorio da je uprava u tom slučaju uvijek slušala Centar za rizike.

“Uvijek smo pratili Centar za rizike i nikad nije bilo odstupanja”, kazao je Vidović.

Vujnić je pitala svjedoka da pojasni šta je Centar za rizike IRB-a rekao o poslovanju s “Bobar bankom”. Svjedok je pročitao dva kvartalna izvještaja u kojim je vidljivo da u prvom iz 2013. godine prag novčanog ograničenja ne prelazi 1,5 miliona i da se do pet miliona maksimalno može plasman dopustiti preko “Bobar banke”. Iduće godine to je smanjeno na 500.000 mraka, rekao je on.

Tužilac Čampara je svjedoka pitao da i mu je poznat revizorski izvještaj “Bobar banke” koji je radila kuća “Deloitte”, kojim su najavili krah “Bobar banke”, na što je svjedok kazao da se s tim ne bi složio.

Dragana Trnčić je druga svjedokinja Tužilaštva BiH koja je, kao direktorica Odjela za poslovanje sa hartijama od vrijednosti, objasnila da je IRB od “Bobar banke” kupio šest miliona maraka vrijednosnih papira. Zarada se računala po osnovu dividendi koje su trebale biti isplaćivane iz dobiti.

Na pitanje Tužilaštva BiH da li je “Bobar banka” tada pozitivno poslovala, svjedokinja je rekla da se ne sjeća, ali da dividende nikada nisu isplaćene s obzirom na loše poslovanje “Bobar banke”. Svjedokinja je kazala da je IRB dao negativan izvještaj za prijedlog o kupovini, ali da je Investicioni odbor banke ipak odlučio podržati “Bobar banku” sa tri miliona maraka.

Investicioni odbor je sastavljen od članova Vlade RS-a koji čine ujedno Skupštinu IRB-a, rekla je svjedokinja. Na pitanje Odbrane optužene Vujnić o tome ko je donosio konačnu odluku, svjedokinja je kazala da su članovi Vlade RS-a imali posljednju riječ.

“Investicioni odbor je odlučivao o prodaji hartija od vrijednosti banke”, rekla je svjedokinja Trnčić.

U nastavku izvođenja dokaza predloženo je ispitivanje uposlenika revizorske kuće “Deloitte”, te čitanje izjave bivšeg uposlenika IRB-a Gorana Mađara, koji je u međuvremenu preminuo.

Ana Mirosavljević, Dragan Radumil, Sonja Kurtuma, Saša Tomić, Zdravko Dubov, Igor Prodanović, Snežana Vujnić, Dragica Tomić, Goran Ignjatović, Pajo Panić i Jefa Bošković terete se da su bili članovi zločinačke organizacije koju je oformio i kojom je rukovodio Darko Jeremić.

Tužilaštvo tereti Jeremića da je, kao član Nadzornog odbora “Bobar banke”, prekoračio granice svoga položaja i ovlasti, te da je rukovodio spomenutom organizacijom od jula 2009. do novembra 2014. godine. Kako se navodi u optužnici, oni su koristili depozite koje nisu smjeli koristiti za kreditiranje preduzeća povezanih s “Bobar grupacijom”.

Nastavak suđenja planiran je za 27. juni 2023. godine.

Slavica Injac oslobođena optužbi

(detektor.ba)

The post Darko Jeremić i ostali: Vlada RS-a imala zadnju riječ u prodaji emisija Investiciono-razvojne banke first appeared on Gerila.info.

piše BIRN BiH

Aleksandar Džombić je kazao da ne zna kako se navodni pritisak s njegove strane na Kreditni odbor Skupštine akcionara Investiciono razvojne banke Republike Srpske našao u optužnici po kojoj se vodi postupak protiv njega u Okružnom sudu u Banjoj Luci za zloupotrebu službenog položaja i ovlaštenja.

Džombić je izjavio da nije vršio pritisak ni na tadašnjeg direktora Investiciono razvojne banke (IRB) Milenka Pavlovića, ali da je imao česte sastanke sa upravom IRB-a gdje se razgovaralo o radu pomenute banke, te da je na tim sastancima tražio posvećenost radu i izvršenje planova. Uticaj koji je imala ta banka, kako je rekao, direktno je bio vezan za razvoj privrede i ekonomsku politiku koju je Vlada usvajala na početku svake godine.

“Upoznat sam sa prvim zahtjevom za kredit tek kada je on odbijen. Tadašnji direktor IRB-a mi je rekao za to na sastanku“, rekao je Džombić, kao i da mu je rečeno da je kredit odbijen jer nije bilo dovoljno garancija.

On je rekao da ne zna zbog čega je Pavlović kasnije dao ostavku. Napomenuo je da je bilo nemoguće da on vrši pritisak na ljude koji su eksperti u svojim oblastima rada, te da je nekorektno reći da su oni bili njegovi poslušnici prilikom odlučivanja o spornom kreditu.

“U tom Kreditnom odboru je, između ostalih, bio i tadašnji ministar finansija Zoran Tegeltija. Kakav ja mogu pritisak vršiti na Tegeltiju? To je čovjek koji je obavljao mnoge visoke funkcije u ovoj državi“, kazao je optuženi Džombić tokom svjedočenja.

On je podsjetio da je Kreditni odbor Skupštine akcionara jednoglasno usvojio zahtjev da se preduzeću “Energolinija“, koja je bila dio nekadašnjeg preduzeća “Birač“, dodijeli kredit, ali pod uslovom da se drugo preduzeće iz te grupacije – “Alumina“ uvede kao sudužnik, to jeste da mu se da status jemac-platac i da to bude garancija kredita.

“Da je ‘Alumina’ to odbila, onda njihov zahtjev za kredit ne bi bio usvojen, pa čak ni 6,2 miliona KM, kako su predložili u takozvanom ‘malom kreditnom odboru’. (…) Oni su nama prezentovali plan investicija. Čak ni u IRB-u, kada je razmatran kreditni zahtjev, nisu sporili tu investiciju. Njima je bilo sporno sredstvo obezbjeđenja. Ja sam tražio da se ‘Alumina’ uvede kao garancija kredita“, rekao je optuženi, ocjenjujući optužnicu kao tendencioznu jer zanemaruje da je “Alumina u tom trenutku imala sposobnost da servisira i kredit od oko 70 miliona maraka“.

Kako je naveo, za dodjeljivanje kredita “Energoliniji” nisu presuđujući bili uslovi javnog interesa, iako je postojao veliki pritisak da se zadrži poslovanje pomenutih preduzeća.

Prema njegovim riječima, u Vladu Republike Srpske došao je veliki broj dopisa da se proizvodnja u preduzećima koja su bila dio kompleksa “Birač” mora održati jer bi, u slučaju prestanka rada, oko 5.000 radnika bilo pogođeno.

“Ako fabrika stane, 1.500 radnika direktno ostaje bez posla i oko 3.500 radnika kooperanata. Kada to pretvorimo u porodice, između 15-20 hiljada ljudi bi imalo posljedice, a to nije problem samo za Birač, nego za cijeli RS“, izjavio je Džombić.

Na kraju njegovog svjedočenja, branilac Zoran Bubić je Sudu rekao da je novi predsjednik uprave “Alumine“ prije nekoliko dana izjavio da će pomenuto preduzeće u skorije vrijeme vratiti u cijelosti iznos kredita IRB-u, te da će tu izjavu dostaviti Sudu.

Džombić se tereti da je zloupotrebu službenog položaja izvršio u toku 2012. godine, kada je, prema optužnici, prezaduženoj firmi “Energolinija” iz Zvornika omogućio dobijanje kredita Investiciono-razvojne banke u iznosu od 19,4 miliona maraka, a koji nikada nije vraćen.

Kredit je toj firmi isplaćen u maju 2012. godine, a u optužnici se navodi da je oko 10,6 miliona maraka upotrijebljeno u svrhe za koje je kredit tražen, a da je ostatak iznesen iz Bosne i Hercegovine.

Svjedočenjem Džombića završen je dokazni postupak odbrane, ali je tužilac Radenko Janković tražio od Suda iznošenje dodatnog dokaza, još jedno ekonomsko-finansijsko vještačenje, što je Okružni sud u Banjoj Luci i odobrio.

Janković je rekao da će od vještaka tražiti da posao uradi u što skorijem vremenu, u roku od mjesec dana, pa je predsjednik Sudskog vijeća odobrio zahtjev, uz napomenu da će nakon što se završi vještačenje biti određen termin narednog ročišta.

The post Džombić negirao da je vršio pritisak na Kreditni odbor za kredit “Energoliniji“ first appeared on Gerila.info.

Džombićev branilac, advokat Zoran Bubić, u sudnici je pokazao reviziju presude Vrhovnog suda RS-a, kojim su ukinute presude Okružnog privrednog suda u Bijeljini i Višeg privrednog suda u Banjaluci o proglašenju ništavnosti ugovora o kreditu i jemstvu sa  “Aluminom”, te je slučaj vraćen na ponovno odlučivanje.

“Ovu reviziju je, na osnovu žalbe IRB-a, donio Vrhovni sud 23. novembra 2022. godine. Pozivam zastupnika optužnice da dobro razmisli o troškovima postupka koji se ovdje vodi i da odustane od ove optužnice, jer je presuda Vrhovnog suda posljednji esker u mrtvačkom sanduku optužnice”, rekao je Bubić obraćajući se u Okružnom sudu u Banjaluci, tražeći da se pomenuti dokument prihvati kao novi dokaz Odbrane.

Na suđenju Aleksandru Džombiću svjedočila je Antonija Dulić, koja je u vrijeme dodjeljivanja spornog kredita “Energoliniji” obavljala funkciju rukovodioca Sektora za opšte i pravne poslove u IRB-u.

Dulićeva je rekla da joj je poznata odluka Vrhovnog suda RS-a, koju su tek juče dobili.

Ona je svjedočila o pravnim procedurama tokom dodjeljivanja kredita IRB-a, s posebnim osvrtom na sredstva koja su dostavljena iz kreditne linije Evropske investicione banke (EIB). Kako je rekla, sa svim procedurama bili su upoznati i u EIB-u, te sredstva ne bi mogla biti doznačena bez njihove odluke.

“Ugovor koji je zaključen sa EIB-om davao je mogućnost da se sredstva plasiraju putem finansijskih posrednika (banaka) ili direktno. Niti jedna aktivnost nije vođena bez potvrde EIB-a, tako da je bila njihova saglasnost i za ovaj kredit”, izjavila je Dulićeva pred Sudskim vijećem.

Kako je rekla, predstavnici IRB-a su tokom monitoringa utvrdili da je “Energolinija“ nenamjenski utrošila dio sredstava te da je, nakon što “Energolinija“ više nije mogla izvršavati svoje obaveze, otplatu vršilo preduzeće “Alumina“ koje je bilo jemac-platac.

“Oni su nastavili da plaćaju taj kredit prema anuitetima i otplatili su oko 6,1 milion konvertibilnih maraka. Međutim, kada je otvoren stečaj u Fabrici glinice ‘Birač’, stečajni upravnik je osporio naša potraživanja. Njegovo obrazloženje je bilo da su sredstva nenamjenski utrošena i uputio nas je na parnicu, koja je prekinuta do okončanja drugih postupaka”, rekla je Dulićeva.

Kazala je da je nakon toga “Alumina“ tužila IRB pred Privrednim sudom u Bijeljini, koji je presudio da IRB mora vratiti već uplaćenih 6,1 milion maraka. Napomenula je da je tu presudu potvrdio i Viši privredni sud u Bajnjaluci, ali da će nakon već spomenute odluke Vrhovnog suda tražiti povrat tih sredstava.

“Mi ‘Alumini’ nismo vratili mjenice, ali je ‘Alumina’ tražila privremenu mjeru kojom se Fondu za razvoj i zapošljavanje, a kojim upravlja IRB, zabranjuje da koristi sredstva prinudne naplate do okončanja postupka. S obzirom da je sad predmet vraćen drugostepenom organu na odlučivanje, još uvijek nismo u mogućnosti da koristimo mjenice”, kazala je Dulićeva.

Bivši premijer RS-a Aleksandar Džombić optužen je za zloupotrebu položaja prilikom dodjeljivanja kredita Investiciono-razvojne banke od 19,4 miliona maraka preduzeću “Energolinija” iz Zvornika.

Na pitanje tužioca Radenka Jankovića koliki je imovinski pravni zahtjev IRB-a, Dulićeva je rekla da se radi o 24,1 milion KM.

Tužilac je nakon toga iznio kritike na rukovodstvo i predstavnike IRB-a jer se niko od njih ne interesuje za slučaj, ne prati suđenje, niti se obraća Tužilaštvu, iako ova institucija potražuje jako velika sredstva.

Na kraju ročišta advokat Zoran Bubić zatražio je da se u finansijsko vještačenje koje se radi na zahtjev Odbrane, uvrsti analiza o mogućnosti da IRB od “Alumine“ naplati cjelokupni iznos kredita.

Najavio je i da će vještačenje, koje je naredio Sud, biti završeno početkom februara 2023.

Suđenje Džombiću nastavlja se 16. januara.

Đorđe Vujatović / BIRN

The post Džombićeva Odbrana predstavila nove dokaze, traži povlačenje optužnice first appeared on Gerila.info.

Vrhovac, u objavi na twiteru, piše kako je preko kredita IRB-a u Prijedor plasirano 6,1 milion maraka. Na taj način je, nastavlja Vrhovac, omogućeno da 80 odsto korisnika riješi svoje stambeno pitanje po izuzetno povoljnim uslovima. Sporan je i neprihvatljiv završetak objave na twiteru jer Vrhovac objavu potpisuje sloganom stranke čiji je član uz jasno navođenje imena stranke čiji je član.

Vrhovac zna da novac koji je IRB Republike Srpske plasirao u Prijedor i u riješavanje stambenih problema stanovnika tog grada nije novac SNSD-a ili bilo koje druge stranke u Republici Srpskoj već se radi o novcu IRB RS koja je vlasništvo Republike Srpske odnosno svih građana Republike Srpske. I onih koji nisu članovi ni jedne stranke.

U objavi Dražena Vrhovca radi se o klasičnoj zloupotrebi javne funkcije koju obavlja u predizbornoj kampanji u korist stranke kojoj pripada. Vrhovac je član SNSD-a i poslanik je te stranke u odlazećem sastavu Narodne skupštine Republike Srpske.

Zloupotrebu javne funkcije nije patentirao Dražen Vrhovac, kompletan vrh Republike Srpske koristi javne pozicije u promociji stranaka kojima pripadaju. Nerijetko se, na šta su upozoravali u Transparency internationalu BiH, u svrhu promocije stranaka i kandidata koriste javni resursi.

U organizaciji “Restart Srpska” najavili su da će danas zbog kršenja Izbornog zakona Republike Srpske, u ovom slučaju, poslati prijavu Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine.

GERILA info

The post Direktor IRB RS Dražen Vrhovac rezultate te institucije predstavlja kao rezultate SNSD-a first appeared on Gerila.info.

Bivša direktorica Investiciono razvojne banke Republike Srpske Snežana Vujnić, nije bila ovlašćena za potpisivanje kredita nakon 30. marta 2016. godine! Iako je nakon tog datuma i hapšenja zbog zloupotrebe položaja, svoj paraf stavila i “odobrila” na desetine miliona maraka.

Piše: Andrijana Pisarević/Naslovna fotografija: Sajt IRB RS

Ovo potvrđuje dokument koji je u posjedu eTrafike, a koji nedvosmisleno pokazuje od kada do kada je Vujnićka bila ovlašćena za potpis na odobrene kredite. Ona je 30. marta 2012. godine imenovana na mjesto direktora IRB-a RS, a mandat joj je istekao tačno četiri godine kasnije, nakon čega nije produžen. Vujnićka stoga nije mogla da potpisuje kreditna zaduženja, iako je sa tim nastavila pune četiri godine.

Od 30. marta 2016. pa do 3. januara 2021. godine, kada je imenovan novi direktor, sve odluke IRB-a RS su nezakonite!

Među nezakonito potpisanim odlukama, u periodu kada Vujinićka nije imala nikakva ovlašćenja da ih odobrava, jeste i ugovor o zasnivanju založnog prava na nepokretnostima nekada čuvene poslastičarnice “Pingvin” u Banjaluci. Advokat Din Tešić, koji zastupa vlasnicu pomenute poslastičarnice, koja je tužila IRB RS, ističe da dokazi do kojih je došao naš portal nedvosmisleno potvrđuju da su nezakonite sve odluke koje je Vujinićka potpisala u spornom periodu.

“Ništavi su i svi ugovori o kreditima i ugovori o zasnivanju hipoteke, kao i sve ugovorene zabrane prometovanja nepokretnosti koje su predmet obezbjeđenja takvih nezakonitih kredita. U ovakvim slučajevima, što je jasno regulisano kako Zakonom tako i odlukama Vrhovnog suda Republike Srpske, koje ćemo prezentovati sudu u nastavku postupka, dolazi do oglašavanja ugovora o kreditu ili odluke ništavom od strane suda, pa oni ne proizvode posljedice, tj. IRB RS nema pravo da potražuje ugovorene kamate, niti da sredstva obezbjeđenja koja su založena za dobijanje kredita budu prodavana putem suda u izvršnom postupku”, tvrdi Tešić.

IRB RS u ovom slučaju, kaže Tešić, jedino može potraživati novac koji je korisnik kredita dobio bez ikakvih interesa, tj. kamata, i to u parničnom postupku, a ne u izvršnoj prodaji nepokretnosti dužnika.

“Ovo zato što je hipoteka nezakonito upisana. U budućnosti će se postaviti i pitanje zakonitosti svih odluka IRB-a RS u ovom spornom periodu, kao i fondova kojim IRB RS upravlja, posebno onih koji se odnose na prodaju akcija preduzeća i odluka kojim je upravljano preduzećima u kojima IRB RS, tj. Akcijski fond Republike Srpske posjeduje akcije”, kaže Tešić.

Ovo znači da bi se sve što je Vujnićka u tom periodu potpisala trebalo oglasiti nezakonitim i vratiti u prvobitno stanje, da su upisane hipoteke nevažeće i da IRB RS sada od dužnika može tražiti samo glavnice, ali ne i kamate.

Nakon što joj je istekao mandat i ovlašćenja, Vujnićka je nastavila potpisivanje kreditnih zaduženja do odlaska iz direktorske fotelje, bez obzira na to što nije mogla da potpiše ni jedan jedini papir. Ovo sada koriste brojni klijenti koji su pokrenuli tužbu i traže da se njihova dugovanja ponište, a pozajmice otpišu, što će budžet Republike Srpske koštati milione maraka.

Interesantno je da Vujnićka u četvorogodišnjem periodu nije ponovo imenovana na mjesto direktora, niti joj je dodijeljen status vršioca dužnosti, pa je sve poslove u ovoj banci obavljala bez ovlašćenja.

Ona je imenovana na ovu funkciju 2012. godine, a nekoliko dana prije isteka četvorogodišnjeg mandata, 2016. godine, uhapšena je zbog sumnje da je učestvovala u višemilionskim bankarskim pronevjerama. Riječ je o Bobar banci, a grupa ovlaštenih osoba kojoj se još uvijek sudi, među kojima je i bivša direktorka IRB-a, se tereti da je iz banke izvukla preko 125 miliona maraka.

Nakon puštanja iz pritvora, i pored optužbi koje joj se stavljaju na teret, vlasti Republike Srpske na čelu sa tadašnjim predsjednikom Miloradom Dodikom, ponovo je vraćaju na staru funkciju. Ona se vraća na posao iako joj je u međuvremenu istekao mandat i nije dobila novo imenovanje niti status vršioca dužnosti. Bez nove odluke o imenovanju radila je kao direktorka najveće banke u RS sve do 2020. godine.

Ostalo je nejasno kako je Vujinićka mogla da radi pune četiri godine nakon isteka mandata i da potpisuje odobrenja za kredite bez ovlaštenja Nadzornog odbora za poslove koje obavlja. Zapravo, nije jasno na osnovu čega je dobijala svoju platu, ako je uoptše radila za platu.

Ova afera bi mogla da košta, dakle, entiteski budžet za iznos od nekoliko desetina miliona maraka jer je gore navedeno postalo osnov za tužbu onima koji su podigli kredite preko IRB-a u periodu u kojem Vujinićka nije mogla potpisivati takve odluke, te će u sudskim procesima koji su u pripremi tražiti poništavanje odluka.

To dalje, neće značiti povrat novca u budžet IRB-a, jer je on odavno potrošen, a među kreditiranim firmama je i niz onih bliskih vlastima koje su dobijale novac iako su bile pred gašenjem. Jedna od njih je i pomenuta poslastičarnica „Pingvin“, u to vrijeme bliska vrhu vladajućeg SNSD-a, koja je novac dobila iako su u medijima mjesecima pisalo da je pred propadanjem, što se kasnije i dogodilo. Kredit nije vraćen niti više postoji nada da će se tako nešto desiti, a ključna odbrana bivšim rukovodiocima ove firme je upravo to da je odluka o kreditu ništavna.

Vlasnici “Pingvina” Slavici Grebenar jedan od njenih kredita odobren je u periodu kada Vujnićka nije imala ovlašćenja da ga potpiše, a sada je jasno da će on biti ništavan i zbog nezakonitosti vezanih uz neispravno obračunate promjenjive kamatne stope.

Slično se desilo kada je članovima Komisije za hartije od vrijednosti Republike Srpske istekao mandat, pa je Vrhovni sud Republike Srpske potvrdio stav nižestepenog suda da su ovlaštenja nakon isteka mandata tehničke prirode i da je djelovanje ograničeno na poslove u okviru tzv. tehničkog mandata, a to znači da se ne mogu donositi akti kojima se nameću prava i obaveze drugim subjektima.

Prema važećim zakonima, tvrdi advokat Bojana Vranješ Ćoćkalo, kada je trajanje mandata članu uprave (direktoru) određeno brojem godina, mjeseci ili dana, onda istekom posljednjeg dana trajanja tako određenog mandatnog perioda imenovana osoba više nije član uprave.

“Radnje koje preduzima lice kojem je istekao mandat ne mogu se smatrati radnjama člana uprave, jer ih to lice više nije ovlašteno preduzimati”, objasnila je ona.

Očitovanje po ovom pitanju zatražili smo i od Investiciono razvojne banke RS, ali do završetka ovog teksta nisu odgovorili na naša pitanja. Pitali smo ih u kojem periodu je Snežana Vujnić bila dikretorka IRB RS i zatražili tačan datum, kao i da li je nakon 30. marta 2016. godine donesena odluka o njenom imenovanju na drugi mandat uz zahtjev da nam se ta odluka dostavi. Od njih smo tražili i komentar na tvrdnje da će klijenti zahtijevati poništavanje ugovora o kreditu i zasnivanju založnog prava na pokretnim i nepokretnim stvarima zbog nezakonitog potpisivanja zahtjeva za kredite, zato što Vujnićka nije bila ovlašćena za potpisivanje.

The post Dokazano: Vujnićka potpisivala kredite bez ovlašćenja! first appeared on Gerila.info.

“Sumnje u javnosti koje se tiču uzroka požara su potpuno opravdane, budući da ovu instituciju prate brojne kontroverze. U toku su sudski procesi koji se tiču poslovanja IRB-a, imali smo hapšenja prvih ljudi te institucije, a više sumnjivih direktnih sredstava još nije dobilo svoj epilog, od kojih se ističu oni koji su povezani sa vladajućim strukturama“, kaže potpredsjednica PDP-a i poslanik ove stranke, Jelena Trivić.

Ona podsjeća i da pred poslanike u Narodnoj skupštini godina nije stigao izvještaj o poslovanju IRB-a. Time je, kaže Trivićka, direktno kršen zakon.

“A osnovni razlog je bilo skrivanje gubitaka nastalih propašću tri banke u Republici Srpskoj”, rekla je Jelena Trivić.

Požar u zgradi Investiciono razvojne banke u Banjaluci izbio je u noći sa 30. aprila na 1. maj. U požaru je pričinjena velika materijalna šteta a Dražen Vrhovac, vršilac dužnosti direktora IRB RS rekao je da je uništen dio dokumentacije. To, ipak, prema njegovim riječima neće biti pretjerano veliki problem jer IRB dokumentaciju čuva u digitalnom obliku na drugom mjestu.

Pojedinci su, mežutim, već komentarisali kako digitalna dokumentacija u mnogim slučajevima nije sudski validna.

GERILA info

The post PDP traži precizan izvještaj o požaru u IRB RS first appeared on Gerila.info.

PIŠE: Đorđe Vujatović (BIRN)

Svjedočili su Snježana Vujinić, bivša direktorica Investiciono-razvojne banke (IRB), kao i bivši ministar finansija RS-a a sadašnji predsjedavajući Savjeta ministara Zoran Tegeltija.

Snjažana Vujinić je tokom svog svjedočenja rekla da se ne može sjetiti mnogih stvari koje su bile u vezi s procedurom donošenja odluke o kreditiranju, kao ni da li je prisustvovala određenim sjednicama Kreditnog odbora IRB-a i Skupštine akcionara IRB-a, nakon čega joj je tužilac Radenko Janković pokazao zapisnike sa pomenutih sjednica.

Ona je navela da je postala vršiteljica dužnosti direktora IRB-a u decembru 2011. godine, da je u vrijeme prvog zahtjeva za kredit bila na poziciji izvršnog direktora za finansije, te da na taj način nije imala informacije o odbijanju kredita.

Napomenula je i da je kredit koji je odobren pomenutom preduzeću u vrijednosti 19,3 miliona konvertibilnih maraka (KM) išao i na odobravanje Evropskoj investicionoj banci.

“Neophodna je saglasnost Evropske investicione banke za pomenuti kredit. Bez njihove prethodne saglasnosti, kredit ne bi bio zaključen niti bi sredstva bila doznačena”, izjavila je Vujinićeva.

Svjedokinja je kazala da je na sjednici Kreditnog odbora Skupštine akcionara, kada je donesena odluka o kreditu, bila samo u svojstvu posmatrača, bez prava glasa.

Kako je rekla, nije imala ni informacije ko su vlasnici preduzeća “Energolinija” i “Alumina”, te da je za to kasnije saznala iz medija, ali da je kredit odobren zbog dodatnih sredstava obezbjeđenja, koje je pružila kompanija “Alumina”.

“Da nije bilo dobro stanje firme, jemac-platac, ne bi im bio odobren zahtjev”, kazala je Vujinić.

S obzirom da je tokom saslušanja više puta govorila da se ne sjeća mnogih stvari u vezi sa pomenutim kreditom, Dragan Uletilović, sudija Okružnog suda Banjaluka, upozorio je svjedokinju da joj je dužnost da govori istinu, te da lažno svjedočenje predstavlja krivično djelo.

Nakon upozorenja, Vujinićeva je mnogo jasnije odgovarala na pitanje, napomenuvši da je Vlada RS-a kasnije donosila odluke o produženju “grace perioda” za pomenuti kredit.

“Bez odluka Vlade RS-a ne bi bilo ‘grace perioda’”, rekla je Vujinić, koja je dodala i da su iz “Alumine” često slali dopise i molbe kojim su tražili da im se omogući drugačija otplata kredita, gdje su navodili da imaju tešku situaciju i da im je ugroženo poslovanje.

Svjedok Zoran Tegeltija je izjavio da je u vrijeme kada je odobren kredit, kao ministar finansija, po funkciji bio i član Kreditnog odbora Skupštine akcionara IRB-a. Naveo je da je sa optuženim u profesionalnim i prijateljskim odnosima.

Poznata mu je činjenica da je preduzeću “Energolinija” nekoliko mjeseci ranije bio odbijen zahtjev za kredit jer se sumnjalo u potencijale preduzeća, ali da su kasnije dobili dopise da ukoliko pomenuto preduzeće ne dobije kredit, da postoji opasnost od prestanka rada preduzeća koja su dio grupacije “Birač” iz Zvornika.

Kada je obezbijeđen drugi kolaterel, onda je donesena odluka da im se odobri kredit, kazao je Tegeltija. Dodao je da se promijenio sudužnik.

“Ne znam šta se promijenilo u ekonomskom stanju ‘Energolinije’, ali se kumulativno promijenilo, to jeste kada im se dodala ‘Glinica‘ kao jemac kredita”, rekao je Tegeltija.

Dodao je i da je bilo odstupanja kada je riječ o prijedlozima Kreditnog odbora IRB-a sa odlukama Kreditnog odbora Skupštine akcionara IRB-a. Kako je kazao, sva preduzeća koja su se pojavljivala u ovom slučaju je gledao kao jedinstveni sistem “Birač”, a da je sve detalje oko unutrašnje organizacije saznao tek kada su vlasnici iz Litvanije napustili BiH.

Tegeltija je rekao i da nije bilo pritisaka od strane tadašnjeg premijera Aleksandra Džombića da se odobri kredit “Energoliniji”. Dodao je i da nije znao da su sredstva utrošena nenamjenski, a da je odluka o dodjeli kredita donesena nakon što je Vlada donijela odluku da IRB ponovo razmotri zahtjev za kredit preduzeću “Energolinija”.

Na današnjem svjedočenju pojavio se i Vladimir Trifković, koji je u tom trenutku, kao uposlenik Ministarstva finansija, bio i član Kreditnog odbora Skupštine akcionara.

Kao i Snježana Vujinić, ni Trifković se nije sjećao mnogih stvari koje su u vezi sa pomenutim kreditom.

Pred Sudskim vijećem svjedočio je i Jasminko Jotić, prvi direktor IRB-a, a koji je u vrijeme odluke o pomenutom kreditu bio savjetnik u kabinetu tadašnjeg premijera Džombića, te član Kreditnog odbora Skupštine akcionara.

Jotić je izjavio da je kao izvjestilac na sjednici, kada je donesena odluka, bio Nikica Vranješ iz IRB-a, a da je sjednici prisustvovala i tadašnja vršiteljica dužnosti direktora Snježana Vujinić.

Dodao je i da su se dešavale situacije da se razlikuju odluke “malog” i “velikog” kreditnog odbora.

“Uvijek smo odlučivali na bazi zahtjeva klijenta. Dešavalo se još nekoliko puta da imamo različite odluke, ali ne sjećam se tačno u kojim sve slučajevima. To morate provjeriti”, izjavio je Jotić.

On je dodao i da je “veliki” kreditni odbor tražio da se uključi “Alumina” kao jemac za pomenuti kredit.

“To je bila uslovna odluka. Da su oni to odbili, ne bi bilo kredita. Mi smo donijeli odluku da se uključi ‘Alumina’ kao sudužnik. Po biznis planu, ‘Energolinija‘ je mogla da servisira taj kredit, ali to je bio njihov biznis plan, a mi smo htjeli da obezbijedimo kredit”, izjavio je Jotić.

Kako je rekao, ne sjeća se da je iko vršio pritisak ni na njega, kao ni na bivšeg direktora Milenka Pavlovića da se kredit odobri, kao i da mu nisu poznati razlozi za ostavku koju je podnio Pavlović.

Suđenje se nastavlja 4. maja.

The post Nastavljeno suđenje Aleksandru Džombiću- svjedoci se ne sjećaju detalja oko ugovora first appeared on Gerila.info.