U digitalnom dobu, terorizam više ne nosi bombu u rancu – on nosi algoritam u kodu. Najnoviji izvještaj Evropola upozorava da su maloljetnici u Bosni i Hercegovini i još 17 evropskih zemalja postali direktna meta sofisticirane i tehnički napredne ekstremističke propagande. Ključna meta: njihova znatiželja, osjećaj nepripadnosti i povjerenje u ono što im nudi internet, često bez ikakvih filtera.

Prema ovom izvještaju, ekstremističke grupe koriste alate vještačke inteligencije kako bi proizvodile memove, video-klipove s elementima video-igara, pa čak i edukativne vodiče za roditelje džihadiste. Propaganda je brutalno kreativna – dječaci se prikazuju kao ratnici, djevojčice kao buduće podrške “svetom ratu”, a sve se to plasira kroz sadržaje koji imitiraju TikTok format ili Instagram reels.

Ovaj narativ nije dalek ni apstraktan. U oktobru prošle godine, petnaestogodišnjak iz Bosanske Krupe ubio je policajca. Njegovi društveni profili bili su ispunjeni sadržajem koji veliča Islamsku državu. Bio je aktivan, anoniman, povezan. Bio je ono što propagandisti traže.

“Nažalost, radi se o ozbiljnim stvarima koje se ignorišu. Ne smije se dozvoliti da internet prostor bude zloupotrijebljen na ovaj način, da razni teroristi vrbuju maloljetnike. Ovo može stvoriti velike probleme, pogotovo u BiH, u kojoj postoji politička kriza koja graniči sa bezbjednosnom”, upozorava dekan Fakulteta za bezbjednost u Banjaluci Slobodan Župljanin.

Međutim, koliko su građani BiH zaista svjesni ove prijetnje? Istraživanje portala Gerila iz 2022. pokazalo je da trećina ispitanika posjećuje sajtove radikalnih i konzervativnih grupa. Većina to ne radi iz ideoloških pobuda, već iz nepovjerenja prema “mainstream” medijima i institucijama. Čak četiri petine ispitanika nema povjerenja u informacije iz klasičnih medija, što je podatak koji otvara prostor alternativnim izvorima, a među njima su upravo ekstremistički portali.

To stvara opasnu kombinaciju: informacijski vakuum i glad za “drugačijom istinom” koju nude radikalni narativi. Najčešći motiv posjete tim sajtovima? Ne slaganje s njihovim idejama, već doživljaj da “govore ono što drugi ne smiju”.

Analiza sadržaja sa tih portala, koje su obuhvatile i stranicu Bosanskog pokreta nacionalnog ponosa, te vjerske portale i Facebook stranice regionalnih propovjednika, pokazuju jasne obrasce: antimanjinski narativ, narativ demografske prijetnje, narativ o propasti i antielitni narativ.

Sadržaj je prepun logičkih grešaka – od “argumentum ad populum” (svi to misle, znači da je tačno), preko “argumentum ad odium” (mrzimo ih, znači da su opasni), do “argumentum ad nauseam” (ako nešto dovoljno puta ponoviš, postaje istina). U tom prostoru, emocije zamjenjuju argumente, a tumačenje stvarnosti postaje oružje.

Poseban aspekt predstavlja propagandna literatura i video-sadržaj usmjeren na roditelje – uputstva kako odgojiti buduće džihadiste. Sadržaj je dostupan, prikriven, često predstavljen kao “vjerska edukacija” ili “duhovna priprema za iskušenja”. Sve to uz pomoć AI-a, algoritama i targetiranja koje savršeno koristi digitalne tragove koje ostavljaju djeca na mrežama.

Filozof Karl Poper nas je davno upozorio: „Neograničena tolerancija mora dovesti do nestanka tolerancije“. Ako kao društvo ne reagujemo na pojave koje nas ugrožavaju – ne samo fizički, već i simbolički i vrijednosno – onda ćemo jednog dana stvoriti generaciju koja ne zna za kritičku misao, već samo za poruke mržnje, isključivosti i osvete.

Internet ne može biti zabranjen, ali mora biti uređen. Mora postojati institucionalna i tehnička spremnost da se sadržaji koji promovišu nasilje sankcionišu, da se roditelji edukuju, a djeca zaštite.

Gerila.info

The post Digitalna tamna strana: Kako ekstremisti koriste internet da bi vrbovali djecu first appeared on Gerila.info.

Prema izvorima Captala i informacijama koje su prikupili, Agencija za informaciono komunikacione tehnologije RS nedavno je predstavila odabranim službenicima i rukovodiocima Vlade RS prve korake ka implementaciji kineskog softvera za koji će se potrošiti 57 miliona KM iz džepova građana.

U pitanju je tajni ugovor Vlade RS sa kineskom kompanijom ELINC povezanom sa vojnom industrijom čiji će softver na deset godina pružiti bezbjednost svim institucijama u Srpskoj. Ova firma ugovor je dobila bez javnog poziva, iza zatvorenih vrata, o čemu je Capital prvi ekskluzivno pisao.

Na ovoj konferenciji nema novinara

Na internom sastanku samo za odabrane službenike Vlade RS nazvanog „Prva mezoregijska IKT konferencija“ koji je održan 11. aprila u Administrativnom centru u Banjaluci, otkriveni su detalji plana vlasti Srpske da uspostavi kontrolu sajber prostora. Na tajnoj konferenciji, sakrivenoj od medija i javnosti, na kojoj je više puta napomenuto učesnicima da tu nema novinarima, ovaj projekat je predstavljen kao rješenje za bezbjednost institucija i građana, sa posebnim fokusom na djecu, ali i medije koji plasiraju „loše vijesti“.

Prema rečenom, što je potvrđeno Capitalu iz više izvora, planirano je da se do 2027. godine uspostavi 15 čvorišta u Srpskoj sa data centrom na Elektrotehničkom fakultetu u Istočnom Sarajevu i glavnim centrom za podršku u Kragujevcu u Srbiji, a koji će uvezati sve institucije u Srpskoj, kombinujući komponenete i softver naručen od Kineza, potpomognut ruskim sistemima „hvatanja“ sajber prijetnji.

Za ovaj posao se osposobljava kadar koji pohađa „Sajber akademiju“ u saradnji sa Izraelcima (o obukama izraelske firme  “Elta Cystems” mediji su ranije pisali).

Unapređenje hronično loše sajber bezbjednosti u institucijama u Srpskoj je „goruće pitanje“ uprkos ogromnom novcu potrošenog na programe od privilegovanih IT firmi koje se nalaze na crnoj listi SAD. No, najave koje su se čule na ovoj konferenciji ne podsjećaju toliko na unapređenje bezbjednosti, koliko na uspostavljanje državne kontrole interneta po uzoru na autoritarne režime u državama poput Kine, Izraela i Rusije, čije su kompanije uključene u ovaj projekat.

Govornici na ovoj konferenciji su ispričali da je prva faza ovog projekta počela u već u oktobru prošle godine dizajnom opreme koja bi kroz dva mjeseca trebala da stigne kargo letom na aerodrom u Banjaluci.

Istakli su da postoji „velika disperzija institucija i njihove IKT strukture, kao i nedostatak ljudskih i tehničkih kapaciteta u tim institucijama“.

Šuplja infrastruktura

Ovo znači da informacioni sistemi u koje su naše vlasti sprašile stotine miliona maraka jednostavno ne rade, da su institucije međusobno nepovezane, te da se suočavaju sa hroničnim nedostatkom obučenog kadra i tehničkih resursa.

„Veliki je broj institucija u Srpskoj a mnogo nedostataka i različite infrastrukture. To će ići sporije“, rečeno je na seminaru.

Smatraju da će nagomilane probleme prevazići kupujući kineski sistem po narudžbi.

„Sve ove radove i nabavke obuhvatiće budući pravni okvir“, najavljeno je na seminaru, što upućuje na to da će papirologija biti naknadno „popeglana“.

Navode da je riječ o decentralizovanoj strukturi koja će imati nacionalni data centar na republičkom nivou na koji će se kopčati 15 čvorišta sa visokim stepenom bezbjednosne opreme instalirane u okviru svoje strukture.

Na ove centre se kopčaju institucije koje ne mogu da obezbijede “in house”, odnosno, samostalni stepen zaštite, a biće uključene i one koje su ranije masno plaćale zaštitu.

Centar ovog ekosistema imaće nekoliko namjena, zaštitu javne uprave i djece i omladine od štetnih sadržaja.

„Uzećemo jedan logički ruski sistem koji koristi Roskomnadzor (Ruska federalna služba za nadzor komunikacija, informacionih tehnologija i masovnih medija), kao i kineski. Tu je veliki stepen zabrana, jer se podrazumijeva da su to djeca. Svako mora da dokazuje da nije dijete. Dok se svi mi bavimo filtriranjem, oni ne daju ništa, nego ti dokaži da si odrastao i da možeš pristupiti sadržaju“, rečeno je na seminaru.

Nulta tolerancija na loše vijesti

Govornici su objasnili i da svaka od detektovane 43 vrste prijetnji koje se odnose na djecu ima svoje specifičnosti i da joj se drugačije pristupa. Jedan od govornika se dotakao i medija i njihovog izvještavanja i kako to utiče na djecu.

„Na primjer, kada smo pričali o medijskim mjerama i razgovarali sa medijima, rekli smo im da su loše vijesti štetne za djecu. Ne lažne vijesti, pustite to, nego loše vijesti. One na nas utiču loše, a kamoli na dijete. Zato će ići nulta tolerancija Roskomnadzora. Nulta! Mi smo rekli našim medijima: “Mi kad bismo vas analizirali, niko od vas ne bi prošao!” Evo, uzmite sada bilo koje vijesti i pročitajte, budi bog s nama, nije čovjeku dobro. Zamislite tek djeci. Uzećemo njihovu nultu toleranciju na sve kroz naš sistem“, rekao je jedan od govornika prisutnima.

Ipak, ogradio se govoreći da ne mogu zahtijevati nultu toleranciju od provajdera interneta, kompanije m:tel, zato što su komercijalna firma koja zbog evropskih standarda ne može da dozvoli tako nešto.

Rečeno je i da je postojala namjera da javnost bude upoznata sa ovim projektom, ali da je stigla naredba „odozgo“ da se sve drži u tajnosti, da ga neko ne bi ugrozio.

Nakon analize institucija i njihove bezbjednosti, rečeno je na seminaru, predstavnici IKT-a su poslali „ludački upit“ Kinezima sa zahtjevima i potrebama, te da su od njih dobili najkompletniji i najpouzaniji odgovor. Kinezi će tako, da parafraziramo, za 57 miliona maraka građana Republike Srpske, napraviti sistem po narudžbi koji će biti i državni i komercijalan. Planirano je da pruži zaštitu institucijama besplatno, dok će se drugi moći priključiti kupujući zaštitne pakete, što predstavlja komercijalnu komponentu.

Komercijalna komponenta sistema i „hvatanje“ prijetnji

Prema rečenom, sistem omogućava veliki dijapazon različitih zaštita, a kroz međunarodnu saradnju sa partnerima svakodnevno će dobijati uočene prijetnje.

„Rusi i Kinezi posjeduju sisteme za “hvatanje” prijetnji djeci i omladini, mi te resurse do sada nismo imali, ali dobićemo ih“, rečeno je na seminaru.

Takođe, govornici u rekli da je novi sistem trenutno hostovan u Vladi RS, a ubrzo bi trebao biti završen „pravni dio“ koji će omogućiti tehnički pristup elektro-fakultetima i naučno istraživačkoj zajednici.

U pomalo konfuznom dijelu, govornici su na kraju rekli i da je ovo mega investicija koja se radi sa Srbijom i koja nas vodi na svjetsko tržište.

„To je zajednički plan nas i Vlade Srbije, odnosno Kancelarije za IT u Vladi Srbije. Ovo je mega projekat i mega investicija koja mora da bude pametna. Vlada Srbije je u data centar u Kragujevcu uložila 500, 600 ili čak 700 miliona evra. Našli smo rješenje unikatno u svijetu i radili ga sa nekim ko je najbolji u tome, sa China Electronic Corporation (CEC) koji štiti Kinu. Vidjeli smo kolika je njihova moć i koliko brzo rade. Mi imamo zapadnjački stil u inženjeringu, oni su drugačiji, kao vanzemaljci, sve rade brzo i efikasno. Otišli su sto koraka ispred Evrope“, rekli su na ovom seminaru.

Inače, kineska kompanija ELINC u vlasništvu je China Electronic Corporation koja se već tri godine nalazi na američkoj “crnoj listi”, o čemu je Capital takođe pisao.

Za detalje ovog projekta iz Capitala su poslali pitanja IKT RS. Iako su rekli da će se potruditi da odgovore dostave, to se nije dogodilo, pa će informacije, ako ih dodstave, biti naknadno objavljene.

Direktorica Transparency Internationala BiH Ivana Korajlić kaže da je informacija da će vlasti dopustiti stranim vladama nadzor nad našim građanima zabrinjavajuća.

“Pitanje je kako će se to koristiti, ko će imati pristup podacima i da li će ih zloupotrijebiti. Ako se radi o kompanijama koje su bliske vladama tih država, a vjerovatno jesu, postavlja se pitanje da li će i zašto naše vlasti dopustiti stranim vladama da nadziru naše građane na internetu“, kaže Korajlić.

Osvrćući se na etički problem u realizaciji ugovora, Korajlić kaže da je u redu da se uvede regulativa kao i odgovornost kreatora sadržaja koji se plasiraju djeci.

“Problem je ako pod krinkom zaštite od malignog softvera, virusa i sajber napada, krenemo u pravcu ograničavanja pristupa sadržajima i sajtovima za koje neko “gore” bude smatrao da su štetni. Jedna stvar je sajber sigurnost, a sasvim druga je ograničavanje pristupa informacijama kojem oni teže godinama” kaže Korajlić.

(Capital)

The post Potpuna kontrola interneta u Srpskoj uz kineski softver, rusku praksu i izraelski trening first appeared on Gerila.info.

Digitalna prava, kao temelj slobodnog i sigurnog djelovanja na internetu, postaju neophodna za očuvanje osnovnih ljudskih prava u virtuelnom prostoru. Međutim, u regiji kakva je naša, gdje su političke, društvene i ekonomske tenzije visoke, digitalni prostor često je arena sukoba, kontrole i manipulacije.

Internet, zamišljen kao univerzalna platforma slobode, sve češće postaje oružje cenzure, nadzora i uznemiravanja. Novinari i aktivisti, koji bi trebali biti glasnici istine i promjena, često su mete online napada, govora mržnje i sistematskog nadzora. Ovi oblici digitalnog nasilja ne samo da ugrožavaju pojedince već utiču i na društvo u cjelini, stvarajući atmosferu straha i autocenzure.

Govori mržnje, dezinformacije i manipulacija postaju uobičajena valuta online diskursa, dok mehanizmi zaštite – kako pravni tako i tehnički – često zaostaju za brzim razvojem tehnologije. Za prosječnog korisnika interneta, kršenje digitalnih prava može značiti gubitak privatnosti, manipulaciju informacijama ili čak direktnu fizičku ugroženost zbog objavljenog mišljenja.

Profesor Mirko Sajić sa Fakulteta za informatiku Nezavisnog univerziteta Banja Luka ističe da je najveći problem što neovlašteni pristup podacima može za posljedicu imati finansijsku prevaru i/ili krađu identiteta. Pored tih sigurnosnih rizika, bitna je i povreda privatnosti, gubitak povjerenja i sl.

“Jedan od najčešćih propusta korisnika je otvaranje svakakvih emailova koji kriju određene viruse, malware i sl. Savjet je da se otvaraju samo emailovi od poznatih pošiljaoca, mada i oni mogu biti hackovani. Pogotovo su česti emailovi, u kojima vam se nude razne opcije brzog bogaćenja od strane nepoznatih osoba i sl. To se lako prepoznaje iz sadržine poruka, najčešće skopčano sa pravopisnim greškama, hitnošću i traženjem ličnih informacija. Uostalom, uvijek se treba zapitati, zašto je neko odabro baš vas, da podijeli sa vama određenu dobit”, upozorava profesor Sajić pružajući generalni savjet – uopšte ne otvarati takve emailove!

Dok se globalni lideri sve više fokusiraju na regulaciju interneta i zaštitu digitalnih prava, lokalni konteksti, poput onog u Bosni i Hercegovini, suočavaju se s izazovima implementacije ovih standarda. Institucije su često spore, pravni okviri zastarjeli, a svijest građana o digitalnim pravima minimalna.

Profesor Sajić ističe da, kao i u ostalim segmentima razvoja, naša regija zaostaje za razvijenim zemljama.

“S druge strane, upravo zbog zaostalosti, prije svega privrede, znatno manji je obim napada, jer smo manje zanimljivo područje za sticanje dobiti putem krađe i ostalih protivzakonitih metoda rađenih elektronskim putem”, navodi profesor Sajić.

Naglašava da našu regiju više štiti nezainteresovanoast hakera visokog nivoa, nego što je činjeno da se izgrade adekvatne sigurnosne zaštite.

“Nešto veći stepen zaštite je npr. u bankama, ali to je posljedica toga što su banke kod nas većinom članice grupacija registrovanih u EU, pa samim tim su prinuđene da u skladu sa grupnom politikom izgrađuju sigurnosni informacioni sistem. Državne, regionalne i opštinske institucije nemaju primijenjene zadovoljavajuće sigurnosne standarde, tu treba puno toga da se uradi. Privatni sektor, pogotovo mala i srednja preduzeća, gotovo da nemaju nikakvu sigurnosnu politiku zaštite informacionog sistema”, upozorava profesor Sajić.

Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava, za Gerilu ističe da su pravni okviri u našoj regiji djelimično usklađeni sa standardima Evropske unije, a postoje i značajni nedostaci.

“Kao primjer mogu da uzmem Opštu uredbu o zaštiti podataka (General Data Protection Regulation – GDPR). Srbija je npr. donijela Zakon o zaštiti podataka o ličnosti kojim je pokušala harmonizovati svoje pravo sa evropskim akijem u pogledu zaštite podataka o ličnosti. Međutim, ovaj zakon nije bio potpuno usklađen sa drugim propisima, ili bolje rečeno, drugi sektorski zakoni nisu usklađeni sa njim, što dovodi do neadekvatne zaštite podataka građana. Sa druge strane, Bosna i Hercegovina još uvijek nije čak ni donijela novi zakon o zaštiti ličnih podataka, a o usklađenosti drugih zakona da i ne pričam”, ističe Lučka.

Naglašava da, kada pričamo o zaštiti ličnih podataka, ona nije prioritet u postupanju mnogih organa, što možemo vidjeti po tome što dobar dio institucija ne informiše dovoljno građane o tome kako se njihovi podaci koriste, ko im ima pristup i na koji način su zaštićeni, a naročito rijetko proaktivno obavještavaju javnost o eventualnim incidentima u vezi sa zaštitom podataka o ličnosti.

“Tu su svakako i problematične tehničke mjere zaštite koje u mnogim organima nisu na najvišem nivou, a problem predstavlja i prekomjerno prikupljanje podataka, kao i nedovoljna obučenost zaposlenih koji rukuju ličnim podacima. Curenje informacija iz Poreske uprave i hakerski napadi na zdravstvene sisteme poput IZIS-a otkrivaju nedovoljnu pripremljenost institucija za sajber prijetnje. Kada bismo počeli priču o pooštravanju kaznene politike u ovoj oblasti ili kažnjavanje odgovornih u institucijama koji dijele lične podatke građana, vidjeli bismo da je pred nama dugačak put, a to je samo jedan segment u zaštiti digitalnih prava”, navodi Lučka.

Profesor Sajić naglašava da je nedovoljna edukacija i obuka korisnika u smislu jačanja informatičke svijesti i zaštite i dalje osnovni problem. Prema njemu, osnovni koraci u edukovanju građana bi trebali da idu u smjeru omasovljenja adekvatnih edukacija.

“Potrebno je obezbijediti dovoljan broj adekvatnih predavača, što povlači znatno veće investicije u tom pravcu, medijsko prisustvo na tu temu da pobudi prosječnog klijenta da pristupi takvim predavanjima, obezbjeđenje besplatnih emisija, online help usluga na tu temu i slično”, ističe profesor Sajić.

I Lučka ističe da je značajan problem u samim građanima koji nisu dovoljno svjesni svojih digitalnih prava, što ih čini ranjivim na zloupotrebe.

“To možemo vidjeti na primjeru prava vezanih za podatke o ličnosti, koje građani olako daju na sve strane, kako trećim licima tako i na internetu, apsolutno nesvjesni različitih rizika koje ovakvo davanje podataka može da nosi; dok zaposleni, naročito u privatnom sektoru, nemaju dovoljno obuke o podacima i zaštiti podataka, pa i oni često traže podatke koje ne bi trebalo tražiti”, navodi Lučka.

Slično profesoru Sajiću koji smatra da je neophodna ozbiljnija tehnološka edukacija, Lučka ističe da obrazovne institucije, javni medijski servisi i izvršna vlast imaju dužnost da organizuju lako razumljive i zanimljive kampanje za podizanje svijesti građana u ovom pogledu.

Uticaj cenzure i nadzora na slobodu izražavanja

Dejan Lučka navodi da cenzura i nadzor stvaraju, a u slučaju BiH i podgrijavaju postojeću atmosferu straha i autocenzure među novinarima i aktivistima, ograničavajući njihovu slobodu da istražuju i objavljuju osjetljive teme, odnosno njihovu slobodu izražavanja.

“Postojeći pravni mehanizmi u nekim slučajevima funkcionišu, ali u mnogim slučajevima nisu dovoljno efikasni zbog slabog provođenja, političkog pritiska, bezvoljnosti ili nedovoljne obučenosti onih koji treba da ih koriste”, navodi Lučka i dodaje da bi bolja zaštita zahtijevala zakone o slobodi medija u potpunosti usaglašene sa standardima ljudskih prava, kao i strogo kažnjavanje pojedinaca i organizacija koje nezakonito prate komunikaciju novinara i aktivista, odnosno uvođenje i sprovođenje strožih kazni za nadzor bez sudskog naloga, naročito ukoliko je riječ o nosiocima vlasti koji naređuju ili sprovode taj nadzor.

Kao dodatne mjere, Lučka navodi da bi bilo dobro kada bi se moglo osigurati propisivanje i sprovođenje strogih zakonskih obaveza koje bi obavezivale institucije da u skladu sa javnim interesom javno objavljuju informacije o nadzoru i konkretno sprečavaju masovno nezakonito prikupljanje podataka o građanima.

“Takođe, dobro bi bilo i svojevrsno formiranje specijalizovanih jedinica za brzu reakciju na prijetnje poput nelegalnog nadzora, hakovanja, phishinga i drugih oblika digitalnog nasilja prema novinarima i aktivistima i stvaranje sigurnih online platformi za anonimno prijavljivanje kršenja digitalnih prava”, ističe Lučka.

Naposlijetku, važno je uzeti u obzir da digitalni prostor nije samo tehnologija – on je društveni prostor, gdje se odvijaju rasprave, kreiraju pokreti i brani sloboda izražavanja. Ako se ova prava ne budu štitila i unapređivala, rizikujemo da izgubimo ključni aspekt demokratskog društva u 21. vijeku.

Postavlja se pitanje ko nas štiti u virtuelnom svijetu? Šta činimo da zaštitimo sebe i druge? I, možda najvažnije, kako možemo izgraditi digitalni prostor u kojem će privatnost, sloboda izražavanja i sigurnost biti osnova, a ne privilegija?

Odgovori na ova pitanja zahtijevaju zajednički napor – od građana, organizacija civilnog društva i medija, do institucija i međunarodne zajednice. Digitalna prava nisu budućnost. Ona su sadašnjost koju moramo aktivno oblikovati.

Gerila.info

The post Digitalna prava: Nevidljiva granica slobode u online svijetu first appeared on Gerila.info.

Kompanija Mtel nedavno je povećala cijene svojih usluga. Tako na primjer kućni internet koji je do sada plaćan 38,90 maraka sada se plaća 42,90. Poskupljenje od četiri marke na ovom primjeru, na samo jednom računu. Na pitanje o čemu se radi operater odgovara da su svi korisnici dobili obavještenje uz račune da će doći do poskupljenja usluga kao i da korisnici imaju mogućnost da to ne prihvate, raskinu ugovor i tako ostanu bez usluge. U prevodu Mtel jeste ponudio mogućnost raskidanja ugovora ali budući na nemogućnost dobijanja usluge od nekog drugog operatera u Republici Srpskoj to znači da korisnik ostaje bez usluge u potpunosti.

Na pitanja zašto bi neko odustao od ugovora koji je potpisao pod jednim uslovima i zašto se mijenjaju uslovi u važećem ugovoru bez čekanja na istek ugovora operater Mtela nije odgovorio.

Odgovaraju, međutim, iz uprave ove kompanije. U upravi Mtela kažu da je Mtel kompanija koja cijene svojih usluga ne mijenja često. Dodaju da su se na posljednji korak poskupljenja odlučili kao posljednji u nizu a “da smo svi svjedoci svakodnevnog rasta cijena svih ostalih roba i usluga”. Navode i da j najveći dio tereta inflacije podnijela upravo njihova kompanija “kako ne bi opteretila građane”.

“Primjera radi, samo poštanske usluge slanja računa porasle su za 40 odsto, kao i ostale cijene usluga i energenata koje utiču i na krajnju cijenu naše usluge. Uprkos svemu navedenom kompanija Mtel nije pratila taj trend nego je prilagođaval cijenu smao u mjeri koja je neophodna da se ne stvara gubitak, što bi opet uticalo na standard građana upravo zbog činjenice da je Mtel jedna od kompanija koja uplaćuje najveća sredstva u budžet“, navode u odgovoru za Gerila info, iz ove kompanije.

Navode i da su operateri dužni da o promjenama cijene usluga obavijeste korisnike koji imaju rok od trideset dana da raskinu ugovor. Kažu da upravo zbog toga ne bilježe pad broja korisnika.

“Prema Pravilu o pružanju usluga javnih telekomunikacijskih usluga i odnosa s krajnjim korisnicima Regulatorne agencije za komunikacije BiH te članu 13 telekom operater može da mijenja uslove bez saglasnosti korisnika ali je u obavezi da ga o tome unaprijed obavijesti“, navode u kompaniji Mtel.

Povećanjem cijene usluga čak i korisnicima koji imaju važeće ugovore potpisane po jasno definisanim uslovima Mtel, činjenica je, ne krši zakon. Međutim sporno je to što je država uopšte dozvolila ovakav način poslovanja i odnosa prema korisnicima i krajnjim potrošačima, ne samo u slučaju Mtela, navodi Murisa Marić iz udruženja građana DON, koje se bavi zaštitom potrošača.

Dakle činjenica je da je država Mtelu i drugim pružaocima različitih usluga dala mogućnost samoinicijativne promjene cijena ali je isto tako činjenica i da su korisnici usluga Mtela u Republici Srpskoj, u Banjaluci pogotovo, dovedeni pred svršen čin jer uslugu ne mogu nabaviti od drugog operatera. Mogli su prije nego što je ta kompanija prije nekoliko godina kupila manje telekom operatere u Republici Srpskoj. Dakle, ili ste prijatelj sa Mtelom ili ste bez interneta.

GERILA info

The post Mtel povećao cijene usluga. Samovoljno ali uz podršku države! first appeared on Gerila.info.

piše slobodna evropa

Osim Vlade Republike Srpske (RS) i Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a, danima nije bila dostupna ni web-stranica Inspektorata Vlade RS-a, ali se od 1. novembra stranici može pristupiti na domeni.rs.

Stranica predsjednikrs.net također nije bila dostupna nekoliko dana, da bi se pojavila na domeni predsjednikrs.rs.

Pretragom javno dostupne globalne evidencije “WHOIS” u kojoj se nalaze osnovni podaci gdje i kada su registrirane web-stranice, vidljivo je da je nova domena “vladars.rs” registrirana u beogradskoj firmi Hosting Mania, koja se bavi uslugama web-hostinga.

Domenu “vladars.rs” kupila je banjalučka kompanija Prointer ITSS 26. oktobra, nezvanično je potvrđeno za Radio Slobodna Evropa (RSE) iz ove kompanije.

U zvaničnom pisanom odgovoru rekli su da je domena vladars.rs zakupljena preko Hosting Manije, “ali se ne hostuje na našim serverima”. Pretragom na stranici Hostingchecker, vidljivo je da je hosting server Telekom Srpske, telekomunikacijski operater sa sjedištem u Banjoj Luci, koji je u vlasništvu Telekoma Srbije.

Kompanija Prointer ITSS je od početka 2022. sklopila više ugovora sa Vladom RS-a, pokazuju podaci u Registru javnih nabavki Bosne i Hercegovine.

U to je uključeno iznajmljivanje i održavanje internet linkova, održavanje data centra i infrastrukture informacionog sistema, te održavanje jedinstvenog informacionog sistema za registraciju poslovnih subjekata u Republici Srpskoj.

Iz banjalučke kompanije Prointer su na pitanje RSE o tome jesu li i u čije ime zakupili domenu rekli da “ne raspolažu cjelovitim informacijama o pitanjima koja su predmet interesovanja”.

Podsjećamo da je Milorad Dodik, predsjednik RS-a, potvrdio 18. jula 2019. da njegov sin, Igor Dodik, surađuje s Prointerom.

“Nije vlasnik, ni ovlašteno lice, ali jeste saradnik te firme”, izjavio je Milorad Dodik, tadašnji član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, na sjednici Narodne skupštine RS-a.

Sa sestrom Goricom, Igor Dodik je stavljen na listu sankcija Kancelarije za kontrolu imovine stranaca (OFAC) američkog Ministarstva financija 21. oktobra.

Web-stranice ukinute zbog sankcija pojedinim zvaničnicima RS-a?

Da će problem s nefunkcioniranjem stranica biti riješen u “narednih dva-tri dana”, najavio je premijer entiteta Republika Srpska, Radovan Višković.

Višković, inače od jula ove godine, na listi sankcioniranih osoba u SAD-u zbog prijetnji Daytonskom mirovnom sporazumu, integritetu i suverenitetu Bosne i Hercegovine, rekao je da su stranice “isključili Amerikanci”.

“Iako imamo sve uplaćeno do februara 2025. godine, brutalno smo isključeni zbog sankcija koje su Sjedinjene Države uvele predsjedniku Republike Srpske (Milorad Dodiku)”, odgovorio je Višković na pitanje novinara Capitala, 31. oktobra, tokom konferencije Invest Srpska u Tesliću.

Savjetnica premijera Viškovića Danijela Pejić je za RSE 1. novembra rekla da je zvaničan odgovor ono što je rekao premijer, kao i da će više informacija o novim stranicama Vlade RS-a biti poznato u narednim danima.

Sjedinjene Države su protiv Milorada Dodika uvele sankcije 5. januara 2022., ali i 17. jula 2017. godine zbog opstruiranja Daytonskog mirovnog sporazuma.

Američke sankcije podrazumijevaju da su sva imovina i prava na imovinu pojedinca i subjekta koji su navedeni, a koja se nalaze u Sjedinjenim Državama ili ih posjeduje ili kontrolira državljanin SAD-a, blokirani i moraju biti prijavljeni Ministarstvu trezora, odnosno OFAC-u. Osim toga, svi subjekti koji su direktno ili indirektno u vlasništvu jedne ili više blokiranih osoba, u iznosu od 50 posto ili više, također bivaju blokirani.

Registar stranice u SAD-u

Stranice Vlade RS-a bile su zakupljene pod domenom .net. Registrar za ovu domenu je američka kompanija Domain.com LLC sa sjedištem u Tempi, u Arizoni.

Provjerom domene na registru Internetske korporacije za dodijeljena imena i brojeve (ICANN), vidljivo je da je domena “vladars.net” zakupljena 16. februara 2000. godine. Ažurirana je 24. oktobra 2023. godine, a datum isteka registracije je 16. februar 2025. godine.

Stranica je označena kao “clientHold” (zadržavanje klijenta). Prema ICANN-u, ovaj statusni kod govori registru domene da ne aktivira domenu u DNS-u (sustavu domenskih imena). To je “neuobičajen status koji se obično donosi tokom pravnih sporova, neplaćanja ili kada domena podliježe brisanju”.

Druga oznaka odnosi se na “clientTransferProhibited” (prijenos zabranjen) i ovaj kod govori registru domene da odbije zahtjeve za prijenos domene s trenutnog registra na drugog.

Treći status je “clientUpdateProhibited” (ažuriranje zabranjeno) i on govori registru domene da odbije zahtjeve za ažuriranje domene.

Iz Ministarstva financija SAD-a nije odgovoreno na upit RSE o tome je li došlo do “ukidanje stranica”, kako je to naveo Višković, u okviru primjene sankcija pojedinim liderima u Republici Srpskoj.

Odgovor iz Ambasade SAD-a u Sarajevu

Iz Ambasade SAD-a u Bosni i Hercegovini za RSE navode kako “odgovorne međunarodne kompanije ozbiljno shvataju poštivanje i sprovođenje sankcija, te odbijaju da posluju sa sankcionisanim pojedincima ili entitetima”.

“Zabranjene su sve transakcije američkih pojedinaca ili kompanija koje uključuju imovinu ili su u korist sankcionisanih osoba ili kompanija”, naveli su iz Ambasade i uputili na Ured za kontrolu imovine stranaca Ministarstva financija SAD-a.

Da li je Vlada Republike Srpske ispunila uvjet da bi stranica bila ukinuta?

Farzaneh Badiei, naučna saradnica na Georgia tehnološkom institutu i izvršna direktorica Projekta upravljanja internetom (IGP), za RSE je rekla da postoje dva uvjeta da bi domena neke vladine institucije bila konfiscirana od registrara u SAD-u.

“Samo povlačeći analogiju između ovog slučaja i onoga što se dogodilo u prošlosti s imenima domena, vjerujem da pod dvije okolnosti domene državnih institucija ili subjekata koje podupire vlada mogu biti deregistrirane (konfiscirane) putem registra ili registara. Prije nekoliko godina, Ministarstvo pravosuđa SAD-a identificiralo je nekoliko naziva domena Iranske revolucionarne garde i naredilo registru da ih ukloni.

Obično kada se vlada uključi u provedbu sankcija ili drugih propisa, ove vrste obustave/otkazivanja događaju se transparentnije i oni to najavljuju”, kaže Badiei.

Drugi način jeste da registrari sa sjedištem u SAD-u, kako bi bili u skladu s pravilima OFAC-a, “ne pružaju usluge domene pojedincima i organizacijama s popisa OFAC-a”.

“Obično, čak i ako imenovana osoba nije registrant, ali služi organizaciji koja ima sankcioniranu osobu, registrar će suspendirati njihovu domenu”, kaže Badiei.

Registar domene “Vladars.net” ima sjedište u SAD-u.

Stručnjakinja Badiei kaže da registrari često ne reagiraju, pa čak i ne objave da su se te stvari dogodile (da je domena ukinuta).

“Ovdje očito nije riječ o sankcioniranju cijelog ministarstva (Vlade RS-a), ali se čini da je registrar, svjestan rizika, odlučio jednostavno prestati raditi bilo što s ministarstvom (Vladom RS-a).”

Stručnjakinja sugerira da bi to moglo uzrokovati neugodnosti i poremećaje u radu domena, ali ne mora nužno utjecati na “povezanost”, kao i da Vlada RS-a ima alternativu.

“Na primjer, mogu registrirati stranicu pod domenom .ba ili neki neamerički registar”, kaže stručnjakinja.

Čini se da je upravo to uradila Vlada RS-a kupovinom domene .rs.

Domena .ba, s druge strane, je nacionalna domena BiH od 1996. godine.

Međutim, većina institucija Republike Srpske ne koristi bh. domenu, i umjesto toga koriste .net, .org, ili .com domene.

Zvanične državne institucije BiH imaju domenu gov.ba, kao i institucije entiteta Federacija BiH.

Ne rade ni mailovi, novinari upite šalju faxom

Mailovi službenika Vlade RS-a također nisu u funkciji nekoliko dana. Umjesto e-mail korespondencije, novinari upite npr. šalju faxom.

U nezvaničnoj komunikaciji dvije službene osobe Vlade su za RSE rekle da “nešto nije OK s mailovima”, i da je “onemogućeno korištenje službenog maila”, bez dodatnih pojašnjenja.

Vladimir Kovačević, novinar portala Gerila.info, rekao je za RSE da je radio priču zbog koje mu je bio potreban komentar Kabineta predsjednika RS-a, ali nije mogao mailom kontaktirati Kabinet, sve dok taj vid komunikacije nije ponovo uspostavljen.

Dodaje da je tokom jednog obraćanja novinarima pitao Dodika šta se dešava s njegovom web-stranicom, a on je rekao da “prvi put čuje za to”.

Ističe da je zabrinjavajuće što se niko od zvaničnika nije oglašavao po tom pitanju.

“Danima se povodom toga niko nije oglašavao, valjda bi bilo normalno da sami izađu i kažu da postoji problem, i da ponude neka alternativna rješenja komunikacije”, smatra Kovačević.

‘Broj Vlade RS-a je obrisan iz imenika’

Profesor iz oblasti sigurnosti računarskih mreža na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu Saša Mrdović kaže za RSE da je “onaj koji vodi, da ga nazovem telefonski imenik brojeva, obrisao broj Vlade RS-a iz tog imenika”, te zato ovaj sajt nije bio dostupan prethodnih dana.

On pojašnjava da postoji imenik koji preslikava domenska imena, ono što je poznato kao “adresa web-stranice” u IP adrese – jedinstveni broj, sličan telefonskom, koji idenfiticira svaki website.

U tom imeniku, obrisan je zapis koji se odnosi na sajt vladars.net, odnosno koji preslikava njegovu IP adresu.

Ocjenjuje da se Vlada RS-a obratila kompaniji Domain.com koja im nudi ovu uslugu.

“Vjerovatno se Vlada RS-a obratila toj kompaniji da vide koji je razlog za to. Ili su oni to uradili, ili kompanija Verisign koja održava sve .net poddomene, neko od njih je vjerovatno ukinuo to preslikavanje”, smatra Mrdović.

Kaže da razlog može biti neplaćena usluga, sankcije, ili, jednostavno, greška u sistemu. Jedna mogućnosti je i neuspjela migracija na .rs domenu.

“Taj zapis, preslikavanje domenskog imena vladars.net u odgovarajuću IP adresu je zapisan u Telekomu Srpske [Mtel], pošto su oni taj ‘Name Server Provider’, davalac usluge domenskih imena. Međutim, pokaznica da neko ko traži vladars.net treba da pita Telekom Srpske da im uradi to prevođenje, ta poveznica nestaje”, rekao je Mrdović.

Njegov utisak je da internetska stranica Vlade RS-a ispravno radi, ali s obzirom na to da ih nije moguće pronaći, neko je “zameo trag” do njih.

On ističe da je nezgodno promijeniti domensko ime te da bi za Vladu RS-a bolja opcija bila selidba imena drugdje, “u neku kompaniju koja će im to popraviti”.

Iz kompanije Domain.com, kao ni iz kompanije Newfold Digital koje je njihovo matično preduzeće, nije odgovoreno na upit RSE o tome što se dogodilo sa stranicom Vlade Republike Srpske.

The post Web-stranice Republike Srpske na domeni Srbije first appeared on Gerila.info.

The post Sarajevski Nacrt zakona o prekršajima: Sprečava online nasilje ili ograničava slobode? first appeared on Gerila.info.