U tom saopštenju navodi se da su testiranja organizovana kroz zdravstveni sistem, uz finansijsku podršku kompanije DPMetals BH, te da su rezultati u javnosti pogrešno interpretirani, dijelom zbog razlika u mjernim jedinicama. Kako tvrde, laboratorijska referentna vrijednost koja je prekoračena kod dijela ispitanika ne predstavlja zdravstveni prag, već statističku referencu, a samo mali broj uzoraka prelazi nivo koji služi kao signal za dodatnu istragu mogućih izvora izloženosti.

Opština i Dom zdravlja također navode da su, nakon prvih rezultata, pokrenute epidemiološke procjene, formiran Akcioni tim te provedena dodatna ispitivanja vode, hrane, tla i zraka, uz tvrdnju da je većina uzoraka bila u skladu s važećim propisima. Poručeno je i da neće davati pojedinačne izjave niti komentare izvan zvaničnih pisanih saopštenja.

Međutim, ovakva reakcija izazvala je snažan i oštar odgovor Udruženja građana Fojničani, koje je javno reagovalo na ono što nazivaju pokušajem umanjivanja ozbiljnosti problema.

„Prva rečenica u svim smjernicama relevantnih međunarodnih zdravstvenih organizacija jasno kaže da ne postoji sigurna razina olova u krvi, ni kod djece ni kod odraslih. Isto stoji i u službenom izvještaju Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica. U demantu lokalnih institucija o tome nema ni riječi“, navode iz Fojničana.

Posebno upozoravaju da se u zvaničnom saopštenju u potpunosti zanemaruje pitanje dugotrajne izloženosti. Nalazi krvi, kako ističu, predstavljaju samo presjek trenutnog stanja, dok ključna pitanja ostaju neodgovorena: koliko dugo su ljudi izloženi olovu koje se taloži u organizmu i kakve kumulativne posljedice takva izloženost ima po zdravlje.

„Institucije koje sada demantuju trovanje olovom najprije su 14 dana šutjele o rezultatima testiranja, a potom, dva mjeseca nakon što su prvi nalazi bili poznati, pokušavaju relativizovati problem. Vrlo je vjerovatno da se ne bi ni oglasile da ova tema nije dospjela u medije“, navode iz Udruženja, uz ocjenu da ovakav pristup zatvara prostor za otvoren i odgovoran dijalog.

Reakcija Fojničana dodatno problematizuje i širi institucionalni kontekst jer, dok lokalne institucije insistiraju na proceduralnoj komunikaciji i kontroli informacija, izostaje jasna poruka o odgovornosti, i najvažnije – koje su to mjere zaštite stanovništva.

Podsjećamo, prethodni nalazi testiranja, kao i izjave stručnjaka iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, ukazali su da u ljudskom organizmu ne postoji fiziološka potreba za olovom i da ne postoji „sigurna doza“ ovog teškog metala. Takođe je potvrđeno da su među osobama s utvrđenim prisustvom olova i djeca mlađa od šest godina, što cijelom slučaju daje dodatnu težinu.

U tom svjetlu, poruke o „konfuziji u tumačenju podataka“ i fokus na mjerne jedinice, umjesto na suštinu problema, Fojničani vide kao opasan presedan.

„Ovakav demanti ne pokazuju spremnost institucija da zaštite zdravlje ljudi, nego naprotiv – dodatno umanjuju problem i praktično zatvaraju vrata javnosti“, navode.

Cijeli slučaj još jednom otvara pitanje odnosa institucija prema Varešu. Kako ističu iz UG Fojničani, na kantonalnom i federalnom nivou reakcije su gotovo nevidljive, osim kada je riječ o davanju državnog zemljišta na raspolaganje koncesionarima.

Dejan Rakita / GERILA

The post Između „demanta“ i nalaza: Zašto institucije u Varešu umanjuju problem olova u krvi first appeared on Gerila.info.

U istom trenutku, na Balkanu, jednom od posljednjih evropskih utočišta relativno netaknutih rijeka, novi podaci pokazuju da se prostor za očuvanje prirodnih vodotokova ubrzano zatvara. Komparativna studija „Hidromorfološko stanje balkanskih rijeka 2025“, koju je izradio Ulrih Švarc iz organizacije Fluvius Vienna, dokumentuje gubitak gotovo 2.450 kilometara netaknutih riječnih dionica u regionu od 2012. godine!

Udio gotovo prirodnih rijeka pao je sa 30 na 23 odsto, a glavni pokretač tog procesa ostaje hidroenergetski razvoj – posebno gradnja brana i malih hidroelektrana.

Bosna i Hercegovina u toj slici ne stoji po strani. Naprotiv i na žalost. Prema nalazima studije, udio netaknutih rijeka u BiH smanjen je sa 1.170 kilometara na 904 kilometra u periodu od 2012. do 2025. godine, što predstavlja pad od 23 odsto ekološki najvrijednijih riječnih dionica. Kada se uračunaju dodatne degradacije usljed regulacije korita i eksploatacije sedimenta, čak 350 kilometara riječnog toka izgubilo je svoj stepen očuvanosti – oko deset odsto ukupne procijenjene dužine rijeka u zemlji.

“Iako su neke lokalne zajednice u BiH nastavile uspješno da brane svoje rijeke i da se bore protiv štetnih projekata, pritisak se nastavlja. Ovi nalazi navedeni u studiji trebaju biti ozbiljno upozorenje našim predstavnicima vlasti i institucijama da u dobu kada je klimatska kriza evidentna, očuvanje rijeka i vode i održivo upravljanje istim treba biti naš imperativ. S obzirom da nažalost ne vidimo da su institucije do sada pokazale spremnost i odgovornost po ovom pitanju, apelujemo na građane da se uključe u što većem broju i da brane naše rijeke, jer su one izvor života i naše javno dobro”, upozorava Vladimir Topić iz Centar za životnu sredinu, koordinator kampanje Sačuvajmo plavo srce Evrope u BiH.

Međutim, stvarnost na terenu govori drugačije.

Dok globalni izvještaji konstatuju da su pojmovi poput „vodne krize“ ili „vodnog stresa“ postali preslabi da opišu razmjere štete nad prirodnim vodnim kapitalom, institucije u Republici Srpskoj nastavljaju praksu koja rijeke tretira kao infrastrukturni resurs, a ne kao javno dobro. Najilustrativniji primjer tog raskoraka između naučnih upozorenja i administrativne prakse danas je rijeka Pliva.

Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske je 26. decembra 2025. godine po treći put izdalo ekološku dozvolu za izgradnju male hidroelektrane „Jovići“ na Plivi, instalisane snage 0,6 megavata, firmi „Prirodna energija“ d.o.o. Šipovo.

Odluka je donesena uprkos činjenici da je Okružni sud u Banjaluci u dva navrata poništio ranije dozvole za isti projekat, prihvatajući tužbe Centra za životnu sredinu i potvrđujući da postupci izdavanja dozvola nisu bili zakoniti.

Sud je u svojim presudama jasno ukazao na izostanak plana remedijacije i rekultivacije, ali i na nedostatak uvjerljivih dokaza o postojanju javnog interesa. Posebno je naglašeno da je Pliva prirodno izuzetno vrijedan vodotok, čiji se potencijal već koristi kroz turizam, sportски ribolov i zaštitu prirode – bez trajnog zadiranja u njen tok. Izvori Plive, udaljeni svega nekoliko kilometara od planirane lokacije MHE „Jovići“, spadaju među hidrološki najizdašnije u Bosni i Hercegovini i regionu.

Ipak, umjesto da sudske presude označe kraj projekta, Ministarstvo je krajem decembra ponovo stalo iza investitora, ignorišući suštinske razloge zbog kojih su prethodne dozvole proglašene nezakonitim. U međuvremenu, Vlada Republike Srpske izmijenila je i granice planiranog zaštićenog područja izvorišta Plive i Janje, izuzimajući upravo onaj dio obale i riječnog korita koji se poklapa sa trasom buduće hidroelektrane.

Takva praksa, upozoravaju aktivisti, pokazuje kako se zaštitni propisi prilagođavaju investitorima, a ne obrnuto.

Izvještaj UNU-INWEH navodi da danas čak 75 odsto svjetske populacije živi u zemljama koje su vodno nesigurne ili kritično vodno nesigurne, dok su mnogi veliki riječni sistemi već „bankrotirali“ – od rijeke Kolorado u SAD-u do sistema Murray–Darling u Australiji.

„Mnogi kritični vodni sistemi već su u bankrotu i niko ne zna kada bi se cijeli sistem mogao urušiti“, upozorava Madani.

U takvom svijetu, svaka očuvana rijeka postaje strateški resurs.

Zato Pliva, kao i Kasindolska rijeka, Kruščica, Neretva ili Drina, više nisu samo lokalne teme. Nisu čak ni resurs svojih lokalnih sredina, Republike Srpske, Bosne i Hercegovine, pa ni Balkana.

Te rijeke su sada globalno javno dobro koje se treba strogo čuvati ne samo za sadašnje, nego i za sve buduće generacije.

One su ogledalo odnosa institucija prema javnom interesu i test da li će Bosna i Hercegovina, u trenutku kada Balkan još uvijek čuva veći udio prirodnih rijeka nego ostatak Evrope, izabrati kratkoročni profit ili dugoročnu sigurnost vode.

Kako zaključuje Ulrih Švarc, „podaci jasno pokazuju šta se već gubi – i šta će biti izgubljeno ako ne reagujemo“.

U BiH, čini se, to upozorenje još uvijek ne dopire do onih koji potpisuju dozvole.

Dejan Rakita / GERILA

The post UN UPOZORAVA – SVIJET GUBI VODU: BiH ostala bez 266 km svojih netaknutih rijeka, a neke, poput Plive, i dalje na udaru mHE! first appeared on Gerila.info.

Nakon što je nova vlada prethodne večeri izabrana u Narodnoj skupštini i svečano položila zakletvu, Savo Minić i ministri pravoslavne vjeroispovijesti danas su položili crkvenu zakletvu u Hramu Hrista Spasitelja u Banjaluci.

Minić je tom prilikom izjavio da je riječ o činu koji nije bio obavezan, te da su crkvenu zakletvu položili samo ministri koji su to željeli.

„To je nekada bila tradicija, a sa duhovne strane je to i korisno“, rekao je Minić.

Prema Zakonu o Vladi Republike Srpske, mandat predsjednika i članova Vlade počinje danom izbora, a ministri na dan izbora daju svečanu izjavu pred Narodnom skupštinom, jer je skupština institucija koja ih bira, ali i institucija koja treba da ih kontroliše. U zakonu se nigdje ne spominje crkvena zakletva, što je, doduše, i sam Minić naglasio rekavši da je riječ o činu koji nije obavezan.

Međutim, vlast se sve češće ponaša kao da joj je važniji protokol nego ustavni poredak, a ovakve ceremonije šalju poruku poistovjećivanja vlasti sa jednom religijskom zajednicom, čime se Vlada predstavlja kao “vjerski ovjerena” institucija.

Vjerski obredi i crkva su privatna stvar svakog čovjeka. Ali Vlada nije privatna stvar. Vlada je izvršna vlast i mora da predstavlja sve građane, bez obzira na to ko ide u crkvu, ko ide u džamiju, ko ne ide nigdje i ko vjeruje samo u zakone.

Generalno gledano, ovdje nije problem u vjeri. Problem je u tome što se vjera koristi kao pokušaj dodatne legitimizacije vlasti i što se državne funkcije pretvaraju u vjersko-političku manifestaciju.

Crkvena zakletva, doduše, nije nova pojava u političkom životu Republike Srpske. Tako su, npr. Željka Cvijanović i ministri pravoslavne vjeroispovijesti polagali zakletvu u istom hramu 2014. godine. Dakle, ne radi se o izolovanom slučaju, nego o praksi koja se povremeno upotrebljava kad političari procijene da im takav čin donosi dodatni legitimitet u javnosti.

U državama u kojima se vjera ne zloupotrebljava u političke svrhe, bar ne u tolikoj mjeri, zakletva je čin odgovornosti pred građanima. Kod nas je sve češće čin poruke ko je s kim i ko je uz koga, ko će sjediti u prvom redu i ko će dati/primiti blagoslov.

Gerila.info / Mladen Bubonjić

The post Politička (zlo)upotreba religije: Nakon skupštine, Minić i ministri položili zakletvu i u crkvi first appeared on Gerila.info.

Iako su nalazi su alarmantni i ne ostavljaju prostor za relativizaciju, kako ističu mještani ovih sela, iz Zeničko-dobojskog kantona i Federacije BiH, još uvijek, nije saopštena nijedna mjera, nijedno upozorenje javnosti, niti je proglašena vanredna zdravstvena situacija.

Olovo je teško metal koji može da uzrokuje trajna oštećenja zdravlja, posebno kod djece, trudnica i starijih osoba.

Direktor Doma zdravlja Vareš Ahmed Memić potvrđuje da je postupio u skladu s profesionalnim i zakonskim obavezama. Nakon što su rezultati stigli, obaviješteni su ispitanici i sazvan interni sastanak, a zatim su upućene urgencije svim relevantnim institucijama – ministarstvima zdravlja FBiH i ZDK-a, Zavodu za javno zdravstvo FBiH, Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, kao i ministarstvima zaduženim za rad i socijalnu politiku.

„Tražio sam hitno propisivanje mjera za upravljanje ovom situacijom. Na lokalnom nivou mi na to ne možemo sami odgovoriti“, kaže Memić. Do danas su stigla tek dva odgovora, bez konkretnih koraka koji bi odgovarali ozbiljnosti nalaza.

Prema njegovom mišljenju, prvi i neodložni korak mora biti testiranje cjelokupnog stanovništva šireg ugroženog područja, zatim uzorkovanje tla i identifikacija puteva intoksikacije. Bez toga, upozorava, izloženost se nastavlja.

Dosadašnje analize obuhvatile su uglavnom stanovnike sela Pržići i Daštansko, koji žive u neposrednoj blizini deponije jalovine rudnika DPM Metali. Testiranje je provedeno u dogovoru s investitorom koji je prije nekoliko mjeseci preuzeo rudnik i kompaniju Adriatic Metals, u transakciji procijenjenoj na oko 1,3 milijarde američkih dolara.

Od tog višemilijardnog posla, lokalna zajednica u Varešu, Zeničko-dobojski kanton, Federacija BiH i država BiH nisu uprihodili ništa. Umjesto koristi, stanovnici danas imaju nalaze koji ukazuju na ozbiljnu prijetnju zdravlju.

Predsjednik Mjesne zajednice Pržići Mario Mirčić podsjeća da su mještani na potrebu zdravstvene kontrole upozoravali godinama. Pristanak na eksploataciju i preradu rude olova, cinka i barita dat je 2020. godine, ali uz jasno definisane uvjete, među kojima je bilo i obavezno uzorkovanje krvi stanovništva.

„To nikada nije urađeno. Ni tada, ni kasnije, kada je proizvodnja počela. Da jeste, danas bismo znali kada je i kako došlo do ovakvog stanja“, kaže Mirčić.

Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, zasad jedina institucija koja je reagovala konkretnim potezom, analizirao je vodu s dva glavna izvorišta za područje Pržića i Daštanskog.

U vodi nije utvrđena prisutnost olova, što dodatno sužava krug mogućih izvora zagađenja i usmjerava sumnje na lebdeće čestice u zraku i prašinu nastalu kamionskim transportom rude i jalovine, a na šta stanovnici ovih sela upozoravaju već duže vrijeme.

Pokušaji da se odgovornost prebaci na prijeratni rudnik ne stoje jer dio testiranih osoba nije bio ni rođen u vrijeme njegovog zatvaranja.

Na području opštine Vareš planira se i novi rudarski projekat – eksploatacija hroma na lokalitetima Duboštica–Tribija. Više od 50 organizacija civilnog društva i mjesnih zajednica iz sliva rijeke Krivaje već je zatražilo raskid koncesije, upozoravajući na zdravstvene i okolišne rizike, kao i na kršenje odluka Ustavnog suda BiH i zakona o državnoj imovini.

Ni na te zahtjeve nije bilo odgovora.

Redakcija portala Gerila.info kontaktirala je kancelariju kompanije DPM Metali u Varešu. Iz kompanije su potvrdili da su upoznati s informacijama o nalazima prisutnosti olova u krvi stanovnika, ali nisu željeli da ih komentarišu putem telefonskog razgovora, uputivši nas da pitanja dostavimo elektronskom poštom. Na pitanje da li imaju pripremljeno zvanično obavještenje ili plan obraćanja javnosti, s obzirom na alarmantnu zdravstvenu situaciju, predstavnik kompanije s kojim smo razgovarali nije želio da komentariše. Odgovori kompanije biće objavljeni na portalu Gerila.info čim budu dostavljeni.

U Varešu se danas više ne govori o potencijalnim rizicima, već o potvrđenom trovanju. Institucije ćute na trovanje olovom, kao što ćute i na pitanja građana šte se dešava u selima Duboštica i Tribija gdje firma Miloša Bošnjakovića krči državnu šumu a na šta mu je konceiju dala Vlada ZDK koja je ugovor o tome krila mjesecima, da bi tek nakon odluke suda javnosti postao dostupan, ali sa mnogo više sakrivenih, nego javnih informacija.

Do kad će ta tišina trajati, zasad se ne zna. Zasad znamo samo da njenu cijenu plaćaju stanovnici Vareša.

Dejan Rakita / GERILA

The post Alarm u Varešu: Trovanje olovom u krvi mještana uz jalovište rudnika koji je nedavno prodan za dvije milijarde maraka! first appeared on Gerila.info.

Prema nezvaničnim informacijama, riječ je o trećem požaru u posljednja tri mjeseca u ovoj firmi. Dva ranija požara izbila su u pogonu peletare, a prethodile su im jake eksplozije. Današnji požar, navodno, izbio je u silosu, svega dvadesetak metara od privatnih posjeda.

Do objave ovog teksta, nema zvaničnih informacija o eventualnim povrijeđenima niti o uzrocima požara.

Redakcija Gerila.info uputila je zvanična pitanja kompaniji MS Wood u vezi sa današnjim incidentom, prethodnim požarima, eventualnim povredama radnika i mjerama zaštite. Odgovore ćemo objaviti čim ih dobijemo.

Na profilima ove firme na društvenim mrežama do večeras nije objavljena nikakva informacija o današnjem požaru, a zvanična web stranica kompanije je trenutno u izradi.

GERILA

The post Novi požar u firmi MS Wood u Fojnici, treći u posljednja tri mjeseca? (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Najstrašnije posljedice zadesile su  Donju Jablanicu, gdje je živote izgubilo devetnaestoro ljudi, među njima i čitave porodice. Oštećeno je pedeset kuća, a dvadeset i dvije su potpuno uništene. Katastrofa nije zaobišla ni Buturović Polje u opštini Konjic. Ovo naselje, smješteno uz obalu Neretvice, pogodile su snažne bujice koje su za sobom nosile mostove, puteve i kuće, a odnijele su i pet života. Stanovnici su se borili da spasu živote, a voda je u tren oka odnijela ono što je stvarano decenijama.

Ukupno je, širom Bosne i Hercegovine, u toj noći smrtno stradalo 27 osoba. Preživjeli su svjedočili scenama užasa: ljudi su pokušavali da izađu iz zatrpanih kuća, a spasilačke ekipe probijale su se kroz blato i šut tek kada je za mnoge već bilo prekasno.

Godinu dana kasnije, rana nije zacijelila. I dalje su vidljive ruševine, oštećeni putevi i mostovi Donje Jablanice i Buturović Polja podsjećaju na noć kada je priroda opomenula državu, institucije, a prvenstveno narod. Ali i dalje se postavlja ključno pitanje: dokle je stigla istraga, da li je ljudski faktor doprinio tragediji i hoće li iko snositi odgovornost za izgubljene živote?

Istraga koja traje i traje

Neposredno nakon tragedije Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona formiralo je predmet i na teren uputilo timove tužilaca, policije i inspektora. Izuzeta je dokumentacija, a obavljena brojna vještačenja – od rudarske i geološke, do finansijske i meteorološke. Javnost je tada obaviještena da će ključni nalaz biti dostavljen do kraja februara, no to se nikada nije dogodilo. Godinu dana kasnije i dalje nema odgovora na osnovno pitanje: da li je ljudski faktor doprinio tragediji i ko je odgovoran za gubitke ljuskih života naših sugrađana i sugrađanki?

Šteta je, prema zvaničnim procjenama, ogromna – načelnik Jablanice Emir Muratović naveo je da ona iznosi oko 123 miliona KM samo na području ove opštine, dok u Srednjobosanskom kantonu šteta prelazi 55 miliona KM. Ukupno je u pet pogođenih opština (Jablanica, Konjic, Fojnica, Kreševo i Kiseljak) stradalo 1148 domaćinstava. Poplave su odnijele puteve, uništile prugu na lokaciji Komadinovo vrelo, razorile kuće i cijele kvartove, ostavljajući pustoš i brojne porodice bez krova nad glavom.

Dan uoči tragedije, Agencija za vodno područje Jadranskog mora izdala je upozorenje da će 3. i 4. oktobra doći do značajnog porasta vodostaja u Konjicu, Jablanici, Mostaru, Čapljini, Grudama, Ljubuškom i Širokom Brijegu usljed obilnih padavina. Upozorenje je sadržavalo i apel nadležnim institucijama da prate situaciju i postupaju prema operativnom planu odbrane od poplava, uz poseban oprez službi zaštite i spašavanja te civilne zaštite.

Međutim, stanovništvo nije dobilo nikakvo upozorenje, pa je ušlo u noć bez svjesnosti o tome šta im prijeti. Posljedice su bile kobne: izgubljeni ljudski životi i porušeni domovi, kao opomena da se tragedija možda mogla spriječiti.

Glasovi preživjelih dodatno podcrtavaju sporost institucija.

Hanadi Maslo iz Donje Jablanice, koja je preživjela katastrofu ali izgubila bebu u osmom mjesecu trudnoće, izjavila je da država nije uradila ništa za stradale: “Ne očekujem da će se ovo riješiti bez pritiska medija i javnosti. Mi koji smo preživjeli sigurno nećemo stati, tražićemo svoja prava i da odgovorni idu tamo gdje treba.”

Maslo je ukazala i na brojne malverzacije sa donacijama, te naglasila da i pored toga što su postavljeni stubovi za struju i asfaltiran dio ceste, ključni problem ostaje – smještaj ljudi koji su ostali bez domova.

Najnovija saznanja portala Hercegovina.info otkrivaju da su u istrazi sada osumnjičeni trojica kantonalnih inspektora i vlasnik firme Sani d.o.o. Jablanica. Iako ova informacija još uvijek ne znači konačan rasplet, ona predstavlja prvi jasan signal da istraga možda konačno ulazi u završnu fazu i da bi odgovorni uskoro mogli biti imenovani.

Prema tim informacijama, Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona u istrazi o tragediji u Donjoj Jablanici, u svojstvu osumnjičenih pozvalo je na ispitivanje Dženana Honđu, vlasnika kompanije Sani d.o.o. Jablanica, te trojicu kantonalnih inspektora – Dragana Obradovića, glavnog kantonalnog inspektora, i rudarsko-geološke inspektore Željka Rangelova i Ivana Mikulića iz Ministarstva privrede HNK.

U pozivu koji potpisuje tužiteljica Sanja Šurković navodi se da se postupak vodi zbog produženog krivičnog djela nesavjestan rad u službi, a u vezi sa zloupotrebom položaja, izazivanjem opšte opasnosti i onečišćenjem okoliša.

Na upit redakcije portala Gerila.info, Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona poslalo je saopštenje u kojem navodi da se istraga nalazi u završnoj fazi. Ističu kako je obavljeno niz vještačenja – rudarskih, geodetskih, geoloških i financijskih – te da su izuzeti brojni dokumenti iz Ministarstva gospodarstva HNK i firme Sani d.o.o. Jablanica. Dodaju da su istragom obuhvaćene jedna pravna i četiri fizičke osobe zbog sumnje u počinjenje više krivičnih djela, te da će dalji koraci zavisiti od analize dokaza i nalaza vještaka.

U isto vrijeme, javnost i dalje nema odgovore na ključna pitanja. U Tužilaštvo HNK stigao je nalaz vještaka geološke struke, koji bi trebao odrediti dalji tok postupka, ali se ne zna kakvi su njegovi zaključci niti ko je sve saslušan u proteklih godinu dana.

Ono što zabrinjava jeste muk iz Tužilaštva HNK, koje mjesecima izbjegava konkretne odgovore na novinarske upite. Prošlo je godinu dana od tragedije, a istraga se razvlači bez jasnih rezultata. Takav pristup stvara utisak da institucije nastoje izbjeći odgovornost. Porodice žrtava i mještani sve su nestrpljiviji, svjesni da vrijeme prolazi, dok pravda i dalje stoji u mjestu.

Neformalna grupa studenata Hoće l’ ta promjena (HTP) od početka se nametnula kao glas koji odbija da šutnja i zaborav postanu odgovor na tragediju u Jablanici. Organizovali su proteste u Sarajevu, tražeći hitno pokretanje istraga, transparentnost postupaka i sankcionisanje odgovornih, posebno u vezi sa radom kamenoloma iznad Donje Jablanice.

„Vlasti su odigrale na kartu podizanja nacionalnih tenzija i straha društva, kako bi priča što prije bila potisnuta, a odgovorni prošli nekažnjeno“, kažu iz ove grupe  za Gerilu.

Za njih nema dileme da se istraga namjerno razvlači i zataškava. Ističu kako ni godinu dana kasnije nije sprovedena adekvatna inspekcija, iako je svima poznato ko su vlasnici kamenoloma.

Naglašavaju da žrtve ne smiju biti svedene na statistiku, niti njihove smrti nazvane uzaludnim.

„Uzaludna je vlast koja je za profit pojedinaca žrtvovala te ljude. Najmanje što su mogli učiniti bilo je sanirati drumsku i željezničku infrastrukturu u razumnom roku, a ne mjesecima kasnije”, kažu u razgovoru za naš portal iz Hoće l’ ta promjena.

Iz Fondacije Atelje za društvene promjene (ACT) ocjenjuju da je istraga Tužilaštva HNK od samog početka bila „troma i neefikasna“, što se, kako kažu, najbolje vidi godinu dana nakon tragedije u Jablanici.

„Ohrabruju posljednje najave o imenovanju osumnjičenih i njihovom skorom saslušanju, i iskreno se nadamo da ćemo svjedočiti konačnom podizanju optužnica protiv odgovornih,“ ističe Robert Oroz ispred ACT-a.

Podsjećaju da se u uređenim sistemima optužnice za smrt ljudi podižu u najkraćem mogućem roku, dok su porodice žrtava u Donjoj Jablanici i drugim mjestima mjesecima morale čitati saopštenja Tužilaštva u kojima se objašnjava da se nalazi pojedinih vještaka čekaju i po četiri mjeseca.

„Iako je povjerenje u pravosuđe s razlogom na niskom nivou, želimo vjerovati da će slučaj Donje Jablanice dobiti sudski epilog i rezultirati maksimalnim kaznama za sve odgovorne za smrt ljudi”, dodaje Oroz u razgovoru za Gerilu.

Kamenolom bez dozvola, ali sa podsticajima

Kamenolom iznad Donje Jablanice, u vlasništvu firme Sani d.o.o., već godinama je otvorena rana ove zajednice. Prema podacima Ministarstva privrede HNK, firma nikada nije imala koncesiju za eksploataciju kamena, a posljednji inspekcijski nadzor na lokalitetu zabilježen je još 2021. godine.

Iako su tada inspektori tvrdili da nema radnika ni mašina, mještani su godinama upozoravali da je eksploatacija nastavljena u tišini. Priča o kamenolomu seže u 2002. godinu, kada je porodica Hondžo počela vaditi bijeli kamen za nadgrobne spomenike, navodno uz neformalni papir ratne uprave. Taj dokument nikada nije postao pravovaljan akt, ali je stvorio prostor za naknadne pokušaje legalizacije.

Kamenolom je, inače, izgrađen 2002. na parceli koja je u posjedu preduzeća “Šumarstvo Srednje-neretvansko”, u kome 51 posto vlasništva ima Vlada HNK.

Opštinsko vijeće Jablanice 2006. godine proglašava lokalitet Šupljika javnim interesom, ali koncesija nikada nije potpisana. Umjesto toga, 2011. izdata je urbanistička saglasnost samo za geološka istraživanja, bez prava na eksploataciju. Javna rasprava, koja je zakonom bila obavezna, ostala je obavijena velom tajne – pouzdani izvori tvrde da je održana, ali zapisnik nikada nije javno objavljen. Firma Sani d.o.o., registrovana još 2001. godine, nakon smrti osnivača Muje Hondže gotovo prestaje s radom, no zabrane inspekcija nikada nisu dovele do potpunog zatvaranja kamenoloma.

Posebnu sumnju izaziva nalaz Federalnog zavoda za geologiju, koji pokazuje da je u odronu pokrenuto više od 171.000 kubnih metara materijala, od čega se gotovo 11 posto odnosi upravo na zonu kamenoloma. Na terenu su pronađeni brojni tehnički obrađeni blokovi dolomita, ali i otpad od gabra, stijene koja prirodno ne postoji na tom mjestu. To ukazuje da je kamenolom korišten mimo propisa, iako nikada nije imao koncesiju ni okolišnu dozvolu. Situaciju je dodatno pogoršao veliki požar iz 2021. godine, kada je izgorjela šuma iznad lokaliteta, ostavljajući padinu bez prirodne zaštite od klizišta.

Uprkos svemu, Sani d.o.o. je 2020. i 2023. godine dobio ukupno 21.000 KM poticaja od Vlade FBiH (7.000 KM u okviru COVID mjera) i Vlade HNK (14.000 KM za tehnološki razvoj i digitalizaciju).

Ironično, firma koja nije imala pravo da kopa kamen, niti je bila aktivna, uredno je primala javni novac za “tehnološki razvoj”. Danas je jasno da je kombinacija bespravne eksploatacije, izostanka nadzora i uništene šume imala presudnu ulogu u tragediji iz oktobra 2024. godine.

Iz Fondacije ACT, u razgovoru za Gerilu, naglašavaju da je slučaj kamenoloma u Donjoj Jablanici klasičan primjer ekocida i saučesništva vlasti.

„Posljednjih godina naišli smo na desetine primjera u kojima institucije, na različitim nivoima vlasti, pogoduju investitorima i potpuno zanemaruju interese prirode i ljudi koje bi trebale štititi,“ kaže Robert Oroz iz ACT-a.

Ističu da je tragedija u Jablanici dobila publicitet tek zbog gubitka ljudskih života, dok sličnih primjera nelegalne eksploatacije i institucionalne šutnje ima širom Bosne i Hercegovine.

„Ljudske živote ne možemo vratiti, ali želimo vjerovati da će odgovorni biti kažnjeni maksimalnim kaznama – kako bi ovaj slučaj postao presedan i jasan signal i službenicima i investitorima da njihovo bahato ponašanje više neće prolaziti bez posljedica,“ naglašava Oroz za Gerilu.

Godina života u ruševinama

„Čim kiša padne, svima nam se želudac skupi i pojavi strah. Nedavno, kad je opet padala, suze same krenu. U glavi stalno isti osjećaj – znaš da u Donjoj Jablanici još dosta svijeta živi, pa se zovemo međusobno i pitamo jesmo li dobro. Na kraju samo kažeš: dobro je opet, živi smo ostali. Ali koga nema, teško je“, kaže za Gerilu Edina Begović, mještanka Donje Jablanice.

Edinina porodica jedna je od šesnaest koje uz podršku udruženja Pomozi.ba dobijaju nove kuće na parcelama u blizini starog naselja. Kaže da bi u novi dom trebali useliti za nekoliko mjeseci. Još šest porodica čeka izgradnju kuća na drugim lokacijama.

Godinu dana nakon tragedije, u Donjoj Jablanici još uvijek traje sanacija terena i obnova objekata. Sredstvima Evropske unije planirana je obnova 23 kuće, kao i dijela lokalne infrastrukture. Najveći i najznačajniji projekt odnosi se na izgradnju dviju brana i odvodnih kanala, od kamenoloma do rijeke Neretve, s ciljem da se spriječi ponavljanje katastrofe.

„Za realizaciju i izvođenje radova na tom hidrotehničkom objektu potrebno je 7,2 miliona KM, a Opština trenutno nema ta sredstva. Do sada smo ukupno dobili oko šest miliona maraka za infrastrukturne projekte od 4. oktobra do danas. Projekt izgradnje brana podržali smo na Opštinskom vijeću i uputili zahtjev višim nivoima vlasti kako bi se sredstva osigurala i radovi završili“, izjavio je Emir Muratović, načelnik Opštine Jablanica.

U Jablanici bi uskoro trebalo biti podignuto i spomen-obilježje sa imenima nastradalih, koje će trajno čuvati uspomenu na žrtve i biti mjesto zajedničkog sjećanja. Opština planira da uskoro raspiše javni poziv za arhitekte i projektante, a porodice će učestvovati u odabiru konačnog rješenja i lokacije spomenika. Ideja je da obilježje ne bude samo simbol tuge, već i podsjetnik na odgovornost institucija i potrebu da se slične tragedije više nikada ne ponove.

„Cilj je da podsjetimo šta se desilo u Donjoj Jablanici 4. oktobra. Nažalost, samo u Donjoj Jablanici stradalo je 19 osoba, od kojih je jedna, nažalost, beba koja još nije ni rođena”, istaknula je Amina Imamović, predstavnica neformalne grupa građana “Četvrti oktobar”.

Pored toga, odlučeno je da se 4. oktobar proglasi Danom žalosti u Jablanici, datum kada će svake godine biti organizovano zvanično obilježavanje i okupljanje porodica, prijatelja i građana. Na taj način, sjećanje na izgubljene živote postaće dio kolektivnog pamćenja zajednice i trajno će biti urezano u kalendar ove opštine.

Glas iz Buturović Polja

Samo dvadesetak minuta vožnje od Donje Jablanice, gdje je 3. oktobra prošle godine život izgubilo 19 ljudi, nalazi se Buturović Polje – drugo naselje koje je iste noći pogodila bujica. Posljedice su bile razorne: voda je nosila mostove, puteve i kuće, ostavljajući mještane u istom strahu i neizvjesnosti.

Godinu dana kasnije, vidljiv je napredak u obnovi porušenih domova. Većina kuća je u završnoj fazi i porodice bi do kraja jeseni trebale useliti u nove objekte. Međutim, razgovor sa jednim od mještana otkriva drugu, mnogo sumorniju sliku. On priznaje da su institucije najviše uradile na zbrinjavanju ljudi, ali da su potpuno zakazale kada je riječ o prevenciji novih katastrofa i obnovi infrastrukture.

„Rijeke i potoci nisu vraćeni u svoja korita. U njima su i dalje ogromne količine iščupanih stabala i raznih nanosa. To je tempirana bomba i mi ovdje to najbolje znamo,“ kaže on za Gerilu.

Posebno ga brine stanje na putevima, jer stotine građana svakodnevno koriste regionalne pravce koji su i dalje u očajnom stanju. „Najlošija je situacija s putnom infrastrukturom i s pravom se pitamo jesu li vlasti zaboravile dolinu Neretvice. Mi se vozimo po cestama koje izgledaju kao da su još uvijek pod vodom. A mjesecima slušamo isti odgovor – da nema novca,“ dodaje.

Osjećaj nesigurnosti, kaže, raste kako se približava nova sezona jesenjih kiša. „Ulazimo u jesen i predstoje nam nove besane noći, jer svaka kiša donosi isti strah – hoćemo li ponovo gledati kako voda nosi naše kuće i imovinu. Ne smijemo živjeti u stalnom strahu, ali vlasti nas na to primoravaju,“ zaključuje on.

Kada priroda upozorava, a država ćuti

Bosna i Hercegovina spada među evropske zemlje koje su najugroženije bujičnim poplavama i klizištima. Reljefne karakteristike, klimatske promjene i sve češće ekstremne padavine sami po sebi nose rizike, ali oni postaju razorni kada se spoje s ljudskim nemarom, neplanskim intervencijama u prostoru i bespravnim sječama šuma.

Od 2009. godine, kada je Ustavni sud FBiH ukinuo prethodni Zakon o šumama FBiH i pripadajuću uredbu, upravljanje šumskim resursima ostavljeno je kantonalnim vlastima – s potpuno različitim, često neusklađenim i selektivno primjenjivanim propisima. Posljedice su višestruke, a jedna od najpogubnijih je povećani rizik od poplava.

Na problem hronične neodgovornosti jasno upozorava i Fondacija Atelje za društvene promjene (ACT).

„Dok u državi čije 63% površine pokrivaju šume postoje administrativne jedinice u kojima ne postoji nikakav zakon o šumama i entitet u kojem upravljanje ovim značajnim sektorom nije usklađeno, u najmanju ruku vrijeđaju inteligenciju izgovori političkih predstavnika i dijela institucija zbog neusvajanja prijeko potrebnih šumarskih zakona“, poručuje ispred ACT-a Robert Oroz.

Iz ACT-a smatraju da je pravovremeno usvajanje zakona o šumama moglo značajno ublažiti posljedice tragedije u Jablanici. Podsjećaju da Federacija BiH više od 15 godina nema važeći zakon o šumama, a Hercegovačko-neretvanski kanton čak ni kantonalni propis koji bi regulisao ovaj sektor.

„Posljedice nepostojanja zakonskog okvira dodatno su pojačale razornu moć bujice koja se sručila na Donju Jablanicu,“ objašnjava Oroz.

Ukazuju i na činjenicu da je šuma iznad naselja, neposredno iznad kamenoloma, prije nekoliko godina stradala u velikom požaru, ali da sanacija nikada nije izvršena upravo zbog pravnog vakuuma.

„Taj šumski ekosistem jake kiše iz oktobra 2024. godine dočekao je oslabljen, bez prirodne zaštite tla,“ naglašavaju.

Slične primjere vide i u dolini Neretvice kod Konjica, gdje su najjače bujice došle sa lokaliteta devastiranih decenijama bespravne sječe. Uprkos tome što su životi izgubljeni, zakonska rješenja i dalje „stoje u ladicama resornih ministarstava“, upozoravaju iz ACT-a.

“Naše šume više ne smiju čekati. Potrebno je hitno usvajanje Zakona o šumama FBiH i HNK kako bi se okončala anarhija u ovom sektoru”, apeluju iz ACT BiH.

Profesor Dalibor Ballian sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu takođe upozorava na činjenicu da Federacija BiH već više od petnaest godina nema usvojen Zakon o šumama.

“Umjesto da se postojeći zakon izmijeni i prilagodi, vlasti su odlučile da pripreme potpuno novi, pa se od 2009. godine šumama upravlja privremenim uredbama i procjenama koje donose sama šumarstva. To je ogroman problem,“ kaže Ballian.

„Treba jasno reći – trebalo je potpuno zabraniti sječu dok se ne donese novi zakon. Ovako, šumarstva sama procjenjuju koliko mogu sjeći, a to nikako ne bi smjelo biti prepušteno njima. Posljedice su vidljive – šume polako nestaju, gube ekonomsku vrijednost, a mi ne možemo zaštititi ni ono najvrijednije što imamo, prašume”, dodaje Ballian

On podsjeća da ono što se danas radi u šumarstvu daje posljedice tek za 20, 40 ili 100 godina, što znači da generacije koje dolaze već sada plaćaju cijenu neodgovornosti.

„To je političko pitanje i ja tvrdim da se političke stranke najviše ‘hrane’ iz šume kroz raznorazne mahinacije,“ naglašava Ballian.

Prema njegovim riječima, degradacija i bespravna sječa šuma imale su direktnu ulogu u tragediji u Jablanici. Godinama nesanirana požarišta ostavila su ogoljene padine iznad naselja, što je dodatno povećalo nestabilnost tla.

„Navedeno područje stalno gori, teško je dostupno, ali se moglo sanirati. Nije se uradilo ništa,“ kaže Ballian. Slično je i u dolini Neretvice, gdje je poplavljeno Buturović Polje: „Privatne šume su posječene gotovo do gola, i kada je voda naišla nije bilo ničega da je zadrži.“

Ballian upozorava i na širu dimenziju problema. Uništavanje šuma ne znači samo veću opasnost od poplava i klizišta, već i gubitak vodenih resursa. „Vidjeli smo ovog ljeta šta znači kada šuma nestaje – nemamo vode. Rijeke presušuju, potoci nestaju. To su problemi koji će biti sve češći i sve ozbiljniji,“ ističe on.

Uprkos svemu, država se i dalje ponaša reaktivno – čiste se korita i popravljaju putevi, ali se ne rješava uzrok.

„Evo i sada, u Jablanici, čiste to korito dolje, popravljaju se kuće i putevi, ali gore, na brdu, se ništa ne radi, ništa se ne sanira,“ zaključuje Ballian. „A već smo imali opomenu 2014. godine, kada su velike poplave pokazale da nemamo sistem prevencije. I šta je poduzeto? Ništa.“

Profesor Muhamed Bajrić sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu takođe naglašava da je uloga šuma u prevenciji bujica i klizišta „opštepoznata i nesporna“.

„Najbolji i najefikasniji faktor u zaštiti zemljišta od erozije upravo je šumska vegetacija. Što bolje i kvalitetnije šumske sisteme imamo, to je zaštita bolja i veća,“ kaže on.

Dodaje da su nesanirana požarišta i bespravne sječe značajno povećale razmjere katastrofe u Jablanici i dolini Neretvice.

„Šumski požari su ogroman problem jer uništavaju ekstremna staništa koja se teško i sporo obnavljaju. Na primjer, na području Prenja, kojim upravlja Šumarstvo Konjic, čak 10 posto površine izgubljeno je u požarima,“ navodi Bajrić.

Kao poseban problem ističe i bespravnu sječu u dolini Neretve, gdje su, kako kaže, „štete izuzetno izražene i direktno doprinose destabilizaciji tla i povećanju rizika od novih bujičnih poplava“.

Evropski i međunarodni standardi su tu, ali na papiru

Bosna i Hercegovina je potpisnica brojnih međunarodnih konvencija koje obavezuju na zaštitu okoliša i zemljišta. Još 1992. godine na Samitu Zemlje u Rio de Janeiru, kroz Agendu 21, usvojen je globalni okvir održivog razvoja, dok je dvije godine kasnije stupila na snagu Konvencija UN o suzbijanju dezertifikacije (UNCCD). Evropski parlament je 2007. donio Direktivu o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima, a UN kroz ciljeve održivog razvoja (SDG) kontinuirano poziva na očuvanje ekosistema i zaštitu od prirodnih katastrofa.

Naučno je dokazano da šumski ekosistemi imaju ključnu ulogu u ublažavanju posljedica klimatskih promjena i ekstremnih padavina – oni stabilizuju tlo, smanjuju eroziju i ublažavaju rizik od bujičnih tokova. U BiH je čak 25 posto teritorije izloženo bujičnim procesima, a najugroženija područja su upravo slivovi Neretve i Trebišnjice, te rijeke Drine. Uništavanje šuma i bespravne sječe dodatno povećavaju rizik od tragedija poput one koja je pogodila Jablanicu.

”Betoniraš obalu, pretvoriš rijeku u kanal, zatim posiječeš drveće uz obalu, granje gurneš u korito i na kraju se čudiš kad se desi poplava ili klizište. I tako mi godinama”, objavio je ovaj status na svom FB profilu, i ne sluteći nadolazeću tragediju, u septembru prošle godine eko aktivista Robert Oroz iz ACT-a i neko koga je i lično pogodila poplava u njegovoj Fojnici.

Sada poručuje da mi, kao društvo, iz prošlogodišnje tragedije nismo ništa naučili.

“Ponovno se rade objekti u riječnom pojasu. Ponovno se sužava riječno korito. Nikada ništa ne naučimo i uvijek se bavimo posljedicama a ne uzrocima”, dodaje Oroz.

Njegove riječi potvrđuje i to da se, u praksi, međunarodni standardi u BiH gotovo ne primjenjuju. Država nema objedinjene planove odbrane od poplava, ne postoje sveobuhvatne karte rizika, a upravljanje šumama se godinama vodi privremenim uredbama i procjenama. Održivim upravljanjem prirodnim resursima moglo bi se spriječiti ili barem umanjiti posljedice katastrofa, ali se vlasti više bave gašenjem požara i ad hoc reakcijama nego strateškim planiranjem.

U Bosni i Hercegovini, upravljanje vodama i zaštita okoliša regulisani su kompleksnim zakonodavnim okvirom koji uključuje više nivoa vlasti i institucija. Ključni zakoni u ovoj oblasti su Zakon o vodama, Zakon o zaštiti okoliša i Zakon o integralnoj zaštiti voda, koji su usklađeni s evropskim direktivama i međunarodnim obavezama koje je BiH preuzela.

Zakon o vodama Federacije BiH definiše upravljanje vodnim resursima, uključujući zaštitu od štetnog djelovanja voda, korištenje voda i upravljanje vodnim objektima. Ovaj zakon propisuje da su za upravljanje vodotocima prve kategorije nadležne entitetske agencije, dok su za vodotoke druge kategorije nadležni kantoni. Agencija za vodno područje rijeke Save, sa sjedištem u Sarajevu, odgovorna je za upravljanje vodnim resursima na području Federacije BiH.

Zakon o zaštiti okoliša Federacije BiH uspostavlja pravni okvir za zaštitu okoliša, uključujući načela održivog razvoja, zaštitu komponenti okoliša, nadležnosti u oblasti zaštite okoliša, informisanje i obrazovanje o okolišu, pristup informacijama o okolišu i učešće javnosti u oblasti zaštite okoliša. Ovaj zakon također propisuje obaveze pravnih i fizičkih lica u pogledu zaštite okoliša, uključujući obavezu pribavljanja okolinske dozvole za projekte koji mogu imati značajan uticaj na okoliš.

Na državnom nivou, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH ima koordinirajuću ulogu u oblasti zaštite okoliša, dok su entitetska ministarstva i kantonalne vlasti odgovorne za implementaciju zakona i propisa u svojim nadležnostima. U Federaciji BiH, Federalno ministarstvo okoliša i turizma nadležno je za izdavanje okolinskih dozvola, praćenje stanja okoliša i provođenje strategija zaštite okoliša.

U cilju smanjenja rizika od poplava i usklađivanja s evropskim standardima, Bosna i Hercegovina je u završnoj fazi izrade Planova upravljanja rizikom od poplava, koji definišu setove strukturnih i nestrukturnih mjera za narednih šest godina.

Međutim, bez efikasne koordinacije između različitih nivoa vlasti, adekvatnog finansiranja i jačanja inspekcijskih službi, zakonski okvir ostaje nedovoljno implementiran, što povećava rizik od budućih poplava i ugrožava sigurnost lokalnog stanovništva.

Gdje su nestale vodne naknade?

Od poplava 2014. godine, u Bosni i Hercegovini je kroz opšte i posebne vodne naknade, te dodatne doprinose za zaštitu od prirodnih nepogoda, prikupljeno više od milijardu i po konvertibilnih maraka. Redakcija portala Valter do te brojke došla je vodeći se računicom da u BiH više od 850.000 zaposlenih po tri osnova iz svojih plata izdvajaju za prirodne nesreće i vodne naknade, a to je na nivou države mjesečno 12,75 miliona maraka, odnosno na godišnjem nivou 153 miliona KM.

Samo kroz opšte i posebne vodne naknade, godišnje se prikupi u prosjeku 55 miliona KM, dok je u 2023. godini čak 18,7 miliona KM sakupljeno prilikom registracije motornih vozila.

Iako su ovi doprinosi zakonski namijenjeni za prevenciju poplava, očigledno je da u praksi služe za nešto drugo. Brojne kantonalne vlade, poput one u Tuzlanskom kantonu, više puta su ova sredstva koristile za isplate plata, umjesto za gradnju nasipa, regulaciju korita ili rano upozoravanje.

U izvještaju USAID-a stoji da se za gotovo 45% novca dobijenog nakon poplava 2014. ne zna kako je utrošen. A dobijeno je mnogo – čak milijardu i po KM na donatorskoj konferenciji koja je održana tada u Parizu.

„Amerikanci su poslali tada pumpe za izbacivanje vode u depresijama koje nisu dio rijeka. Te pumpe, koje su došle avionom, locirane su u nekim skladištima jer su imale GPS. Onda je došla poruka od Amerikanaca trebaju li poslati vozila da se prebaci te pumpe na odredišta gdje trebaju raditi”, kaže ekonomist iz Banje Luke Zoran Pavlović, koji je bio direktni svjedok ovog događaja.

Revizije su utvrdile i da više od 27 miliona KM posebnih vodnih naknada nije naplaćeno ili evidentirano u Agencijama za vode. Neke agencije su čak odbijale da prate naplatu ili nisu imale ovlasti da sankcionišu neplatiše.

Agencija za vodno područje rijeke Save evidentira preko 14 miliona KM potraživanja, dok Agencija za Jadransko more nije imala ni mehanizam za praćenje dugova do 2021. godine. Porezna uprava FBiH, iako po Pravilniku zadužena za nadzor, odbija odgovornost pozivajući se na Zakon o Poreznoj upravi, što je izazvalo institucionalnu blokadu.

Ovakav sistem omogućava da rudnici, zagađivači i industrijski kompleksi godinama izbjegavaju plaćanje posebnih naknada. Samo RMU Banovići duguje više od 5 miliona KM, dok GIKIL iz Lukavca duguje 2,8 miliona KM. Pitanje odgovornosti niko ozbiljno ne postavlja.

Sanela Klarić iz Inžinjerske komore FBiH kaže: “Sadašnja katastrofa mora nas natjerati da izgradimo strategiju upravljanja resursima i preveniranju prirodnih nesreća. Ne smijemo štititi odgovorne, nego ih kazniti i pokazati da neodgovornost više neće biti tolerisana.”

Poplave koje iz godine u godinu pogađaju BiH ne odnose samo imovinu – odnose i povjerenje građana u institucije. Milionski iznosi prikupljeni u njihovo ime već su potrošeni, a rijeke i ljudi ostavljeni bez zaštite.

Prostorni planovi ne prate rizike od poplava

U Bosni i Hercegovini, prostorno planiranje ne prati adekvatno stvarne rizike od poplava, bujičnih tokova i klizišta, što se sve češće pokazuje kao koban propust u svjetlu klimatskih promjena i sve izraženijih vremenskih nepogoda. Iako se na papiru strateški dokumenti nominalno izrađuju, njihova sadržina rijetko sadrži konkretne karte rizika, upozorenja stručnjaka ili pravovremenu reviziju podataka o eroziji tla i opasnim zonama.

Profesor Muhamed Bajrić sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu podsjeća da je još 1984. urađena prva detaljna karta erozije za BiH, koja je pokazivala da je čak 90 posto površine zemlje obuhvaćeno različitim erozivnim procesima, uglavnom slabijeg intenziteta. U to vrijeme urađen je i katastar bujičnih tokova i registrovano 938 takvih rijeka i potoka, što je činilo približno četvrtinu teritorije.

Nova karta erozije za Federaciju BiH završena je 2023. godine i pokazala je „velik skok srednjih erozivnih procesa, koji sada zahvataju oko 20 posto površine Federacije“, kaže Bajrić, uz napomenu da pritom nije urađen novi katastar bujičnih tokova. Posebno upozorava da više od 70 posto teritorije BiH ima nagib veći od 20 posto, što dodatno povećava rizik od bujičnih poplava i klizišta.

„Najveći problem su globalne klimatske promjene koje se kod nas sve češće izražavaju kroz ekstremne padavine,“ ističe profesor.

Podsjeća da je prošle godine jedna kišomjerna stanica registrovala nevjerovatnih 420 litara kiše po kvadratnom metru u svega 11 sati.

„Gdje god u svijetu da padne takva količina u tako kratkom vremenu, štete bi bile ogromne. Ali ako se na vrijeme rade preventivne mjere za sprječavanje erozije i bujičnih poplava, posljedice i dalje postoje, ali su znatno manje,“ naglašava Bajrić.

Profesor Bajrić ističe da slučaj kamenoloma u Donjoj Jablanici jasno pokazuje širi problem – prostorni planovi u BiH gotovo nikada ne uvažavaju stvarne rizike od erozije, klizišta i bujičnih tokova.

„To, nažalost, nije izolovan slučaj. Karte erozije, katastar bujičnih tokova i karte klizišta morali smo napraviti mnogo ranije, a i kada postoje – prilikom prostornog planiranja se potpuno zanemaruju,“ upozorava on.

Prema njegovim riječima, čak i najosnovniji pregled na Google mapama pokazuje koliko su erozivni procesi izraženi na pogođenim lokacijama. „Ne treba nas čuditi kada se dogodi prirodna nepogoda poput one u Donjoj Jablanici prije godinu dana – i bojim se da ćemo ih, bez ozbiljnih promjena, u budućnosti imati još,“ zaključuje Bajrić.

Geološki instituti još su 2016. godine predložili reviziju prostornih planova u skladu s mapama erozije i bujičnih tokova, no te preporuke su ignorisane. Posljedica toga je da se na najugroženijim lokacijama i dalje gradi bez odgovarajuće procjene rizika. U nekim slučajevima, poput onog u Fojnici, poplave su doslovno odnijele kuće građene u koritima bujičnih potoka.

Neadekvatno prostorno planiranje dovodi do izgradnje naselja i infrastrukture na područjima za koja su poznati hidrometeorološki rizici. Svjetska banka je ranije upozorila da erozija tla godišnje “pojede” oko 1,5 miliona tona plodnog zemljišta u BiH, što dodatno pogoršava kapacitet tla da apsorbuje oborinske vode, povećavajući bujične prijetnje.

Zabrinjavajuće je što čak i tamo gdje postoji regulativa, kao što je Zakon o prostornom uređenju, njegovu implementaciju često nadjačavaju politički i investicioni interesi.

Rezultat takvog pristupa su česte štete od poplava i klizišta, kao i otežani uslovi za sanaciju jer se novi objekti često grade na mjestima gdje bi zaštitne mjere morale imati prioritet. Lokalne vlasti rijetko ažuriraju prostorne planove i u velikoj mjeri zanemaruju podatke iz karata rizika koje izrađuju stručne službe.

Poseban problem su i bujični potoci koji, iako kartografski registrovani kao sezonske prijetnje, ostaju van radara prostornog planiranja. Gradnja objekata i putne infrastrukture često ide direktno preko tih tokova, što u sezoni obilnih padavina izaziva katastrofalne posljedice.

Ako se ništa ne promijeni – Jablanica možda neće biti posljednja…

Četvrti oktobar u Jablanici nije samo godišnjica tragedije, već i test za društvo i državu. Da li će se nakon, sada već i više od, godinu dana pojaviti optužnice, hoće li preživjeli dobiti adekvatnu obnovu i obeštećenja, i hoće li se institucije konačno probuditi iz letargije?

Da li se tragedija u Jablanici mogla izbjeći – pitanje je koje samo sebi, proteklih godinu dana, postavlja i javnost a, vjerovatno, i nadležne instiucije.

Akademik Muriz Spahić, eminentni stručnjak i hidrolog, osnivač Udruženja geografa BiH i bivši dekan na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, kaže za Gerilu da se ona zasigurno mogla predvidjeti jer BiH,već odavno, „nije izuzeta od ekstremnih padavina i rizika bujičnih poplava“.

„Tragedija se mogla ublažiti da su se preduzele sve operativne blagovremenih upozorenja, uređivanje bujičnih pravaca, sprečavanje šumskih požara, otklanjanja rizičnih antropogenih radova na pravcu kretanja bujica, kao i slabe koordinacije nadležnih službi. Iako su meteorološke prognoze bile dostupne, nije postojao efikasan sistem rane najave i evakuacije, niti su preventivne mjere bile sprovedene na vrijeme“, ističe profesor Spahić.

Zbog toga, ističe on, se može reći da tragedija možda nije bila potpuno nepredvidiva, ali „jeste bila izostavljeno odgovorno reagovanje, a što je dovelo do tragičnih posljedica“.

Profesor Muhamed Bajrić sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu poručuje da se BiH mora okrenuti ozbiljnim preventivnim mjerama.

„Ključno je unaprijediti sistem rane najave i vremenskog prognoziranja, jer samo tako Civilna zaštita može pravovremeno reagovati. Ali to nije dovoljno – neophodan je integralni pristup koji uključuje zakone i prostorne planove zasnovane na mapama rizika, jačanje inspekcija, pošumljavanja i izgradnju pregrada na bujičnim tokovima,“ naglašava on i dodaje da BiH u svemu, a pogotovo u pošumljavanju, uveliko kasni jer su efekti mjera poput pošumljavanja vidljivi tek nakon nekoliko decenija.

Ako se ništa ne dogodi, odnosno ako sve, kao do sada, prepustimo stihjskim rješenjima, Jablanica će ostati simbol još jedne nekažnjene katastrofe i nenaučene lekcije. Ako institucije konačno pokažu odgovornost, onda bi žrtve mogle dobiti barem djelimičnu pravdu.

Za mještane Donje Jablanice, međutim, jedno je sigurno: ništa neće vratiti njihove najmilije. Ali istina i pravda mogu spriječiti da se ista tragedija ponovi u nekom drugom selu, u nekoj drugoj noći, kada priroda ponovo odluči podsjetiti Bosnu i Hercegovinu na njene slabosti.

Dejan Rakita/GERILA 

Izrada ovog teksta omogućena je kroz saradnju sa Fondacijom Atelje za društvene promjene (ACT).

The post Godinu dana poslije poplava: Jablanica između obnove, istrage i (ne)pravde (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Tog dana, tačno u 23:59, u Federaciji BiH istekao je zakonski rok za investitore da kompletiraju dokumentaciju za dobijanje energetskih dozvola, čime je formalno zatvoreno poglavlje potencijalne izgradnje više od 150 MHE, koje su godinama izazivale otpor lokalnih zajednica i organizacija za zaštitu životne sredine.

Upravo istog dana, kako su saopštili lokalni aktivisti, u opštini Šipovo, u Republici Srpskoj, ponovo su počeli radovi na izgradnji MHE “Kužo 1” – svega nekoliko stotina metara od izvora rijeke Plive, jednog od najvećih izvora pitke vode u Evropi.

“Bageri su jutros ponovo radili. Iako je sada postavljena tabla s nazivom izvođača, lokalni stanovnici tvrde da su mašine na terenu bile iz druge firme”, naveli su iz Fondacije ACT, ističući da je šok još veći jer se paralelno vodi borba protiv druge planirane MHE “Jovići”, čija je ekološka dozvola ranije poništena nakon velikih protesta i pritiska javnosti.

Protesti i prijave: Borba za Plivu se nastavlja

Neformalna grupa “Čuvari Plive” javno je osudila nove radove, ističući da se oni odvijaju netransparentno, bez poštovanja zakona i da direktno ugrožavaju korito i vodozahvat rijeke koju koriste stanovnici sela Pljeva i okolnih naselja.

“Dok u Federaciji BiH obilježavamo stupanje na snagu zakona o zabrani izgradnje novih malih hidroelektrana, u Republici Srpskoj svjedočimo nastavku prijetnji našim rijekama. Ponovo su započeti radovi na pripremi izgradnje mHE „Kužo 1“. Posebno zabrinjava činjenica da je instalisana snaga ove hidroelektrane 0,249 MW – tačno ispod praga nadležnosti više instanci vlasti, čime se odgovornost svodi isključivo na opštinske organe”, ističu iz Čuvara Plive.

Ističu da još više uznemirava podatak da je građevinska dozvola za ovaj objekat izdata 15. aprila 2025. godine, svega četiri dana prije velikog protesta lokalnog stanovništva protiv druge planirane mHE „Jovići“, čija je ekološka dozvola u međuvremenu poništena.

“Apelujemo na sve nadležne institucije – posebno opštinske vlasti – da preuzmu odgovornost, poštuju zakonske procedure i zaštite prirodne resurse u interesu građana i javnog dobra. Takođe, smatramo da je hitno potrebno usvajanje zakona kojim bi se i u Republici Srpskoj zabranila izgradnja novih mHE, kako bi sve rijeke u Bosni i Hercegovini bile ravnopravno zaštićene od daljeg uništavanja”, ističi za Gerilu iz ove neformalne grupe.

Naglašavaju da su, u međuvremenu, podnijeli zahtjeve za pristup informacijama u vezi sa svim izdatim dozvolama i čekaju zvaničan inspekcijski nalaz o trenutnom stanju na terenu, kao i da će, u skladu sa tim, preduzeti dalje korake.

Prema njihovim navodima, investitor je staru vodenicu pokušao pretvoriti u malu hidroelektranu, a tokom radova su navodno izvađene mlađi ribe, nasuto je 10–15 kamiona pijeska u korito, a tok rijeke privremeno prepriječen. Sve to je, tvrde, izvedeno bez table i najave radova, zbog čega su odmah zatražili intervenciju policije i inspekcije.

“Voda je zamućena, a direktno ide u kaptaže za piće. Investitor je povukao mašine kada su se ljudi okupili, ali šteta je već vidljiva”, navode aktivisti.

Iz Inspektorata Republike Srpske i opštine Šipovo potvrđeno je da su inspektori izašli na teren i zatekli tragove radova, ali bez prisutnih mašina. Najavljeno je da će investitor biti zvanično pozvan radi uvida u dokumentaciju i donošenja daljih mjera.

Vlasnik firme “Kužo”, Dragan Kužić, izjavio je za medije da ima svu potrebnu dokumentaciju, te poručio da će tražiti zaštitu institucija od – kako kaže – neosnovanih napada.

Nevidljiva proizvodnja, vidljiva šteta

Posebnu sumnju izaziva činjenica da je instalisana snaga MHE “Kužo 1” 0,249 MW – tik ispod granice za koju su nadležnosti u izdavanju dozvola prepuštene opštinskom nivou. Aktivisti smatraju da se ovakva praksa koristi kako bi se izbjegla šira kontrola i odgovornost viših nivoa vlasti.

“Radi se o projektu gotovo simbolične energetske vrijednosti, ali s ogromnim štetama po rijeku, ekosistem i lokalnu zajednicu”, upozorila je Sara Tuševljak iz Fondacije ACT.

Zanimljivo, samo nekoliko sedmica ranije, lokalno stanovništvo i ekološki aktivisti iz udruženja Čuvari Plive organizovali su velike proteste protiv planirane izgradnje mHE “Jovići”.

Na protestima je učestvovalo nekoliko stotina građana, a podršku im je tada javno dao i načelnik opštine Šipovo Milan Kovač, koji je tom prilikom, za GERILU, izjavio da “Pliva mora biti sačuvana”.

Ipak, samo četiri dana prije te protestne šetnje, 15. aprila 2025. godine, upravo Odjeljenje za urbanizam i stambeno-komunalne poslove opštine Šipovo, izdalo je građevinsku dozvolu za gradnju mHE “Kužo 1”, i to na svega nekoliko stotina metara nizvodno od izvora Plive.

Još zanimljivije je da je upravo Skupština Opštine Šipovo 2022. godine donijela Rezoluciju o zaštiti izvorišta, voda i rijeka, u kojoj se jasno navodi zabrana iniciranja i sprovođenja izgradnje malih hidroelektrana i sličnih objekata bez posebne odluke Skupštine, kao i obaveza uključivanja lokalne zajednice u odlučivanje. Na čelu Skupštine je tada, kao i sada, bio lokalni ogranak SNSD-a kojim “vedri i oblači” upravo dugogodišnji načelnik Milan Kovač.

U međuvremenu je ekološka dozvola za mHE “Jovići” poništena, čime je ova zajednica ostvarila važnu pravnu pobjedu – ali i pokazala koliko je borba za Plivu složena i višeslojna.

Presudom Okružnog suda Banja Luka od 23.07.2025. godine poništena je ekološka dozvola za navedenu malu hidroelektranu Jovići na rijeci Plivi, a u postupku osporavanja ove dozvole učestovali su Centar za životnu sredinu, Opština Šipovo, inicijativa Ne damo plivu i Janj, kao i još nekoliko udruženja i pojedinaca.

Zakon u Federaciji, šutnja u Srpskoj

Zakon koji je usvojen u Federaciji BiH 2022. godine zabranio je gradnju novih MHE, ali ostavio trogodišnji prelazni rok za one sa ranije potpisanim koncesijama. Danas je taj rok već uveliko istekao, a prema podacima Fondacije ACT, više od 150 projekata više ne može biti realizovano.

Ovo se smatra velikom pobjedom aktivista, ali i momentom u kojem se očekuje da se sličan zakon usvoji u Republici Srpskoj, gdje trenutno nema formalne zabrane, niti ozbiljne institucionalne kontrole nad već postojećih 123 MHE na teritoriji cijele BiH.

Strah građana i aktivista jeste da ovo nije kraj, već upravo početak izgradnje mikro hidrocentrala kojima će lokalne vlasti “gledati kroz prste” i da će Pliva, zaštitni znak Šipova, uskoro postati plijen lokalnih moćnika.

Dejan Rakita / GERILA

The post Dvije istovremene stvarnosti: Rijeka Pliva opet na udaru gradnje mHE, dok je u FBiH “odsviran” kraj za izgradnju istih! first appeared on Gerila.info.

Gerila: Možete li detaljnije opisati kako je došlo do vašeg hapšenja 28. juna, na velikom protestu “Vidimo se na Vidovdan” u Beogradu i kako komentarišete postupanje policije prema vama i ostalim učesnicima protesta?

Poslije protesta smo, u većoj grupi u kojoj su bili naši saborci iz svih krajeva Srbije, krenuli prema raskrsnici ispred zgrade Vlade RS. Odatle smo vidjeli da iz pravca Pionirskog parka narod bježi prema nama, a nešto kasnije i da ih juri žandarmerija. Došli su do nas, pa smo se povukli u Nemanjinu ulicu i tu smo Zlatko i ja legli na kolovoz, a oko nas je stajalo dosta ljudi. Kordon se zaustavio na početku ulice i građani su im dobacivali, a neki momci sa povezima na licu i goli do pojasa su ih gađali nečim, ne znam tačno čime, ali mislim da su to bile plastične flaše.

Poslije nekih dvadesetak minuta kordon je krenuo da nas potiskuje prema parku Manjež i kad su došli do nas, njihov komandant nam je izdao naređenje da ustanemo, zatim uputio posljednje upozorenje i na kraju samo rekao „hapsi“. Sve to nije trajalo duže od tri sekunde, a oni su nas podigli, stavili nam lisice i „maricom“ odvezli u PS u Savskoj ulici. Tamo smo proveli oko tri sata i nakon detaljnih provjera su nas pustili i rekli da ćemo dobiti prekršajne prijave. Moram da naglasim da nismo pružali otpor, nismo ih vrijeđali, nismo im se čak ni obratili, pa nisu ni mogli da nas optuže za neko krivično djelo, ali moram priznati da sam u jednom trenutku pomislio da će nas lažno optužiti jer sam svjestan gdje živim i vidim šta se sve dešava ljudima.

Gerila: Kako vidite trenutnu političku atmosferu u Srbiji, naročito imajući u vidu pojačan pritisak na građanske pokrete i aktiviste?

Politička situacija u Srbiji je već godinama, najblaže rečeno, katastrofalna. Sistematski se radi na urušavanju svih vrijednosti, a promoviše se nasilje i primitivizam. Predvodnik te kampanje je aktuelna vlast na čelu sa predsjednikom države koji je vulgarizovao apsolutno sve. Svako ko nije sa njima „na liniji“ se targetira, istražuje mu se porijeklo do devetog koljena, a kad nema ništa kompromitujuće – izmišljaju se gnusne laži. Opozicija je satanizovana do te mjere da im se zamjera šta god da urade, pa čak i kad ne rade ništa. Plasira se teza da su svi isti i ona čuvena „sjaši Kurta, da uzjaše Murta“, koju je Kurta i smislio da bi uvijek bio u sedlu. Dijelimo se na lijeve i desne, evropejce i rusofile, širi se nacionalna mržnja, dok nam se država raspada, a vladajuća bratija nepristojno bogati. Svako nov, iz naroda, ko se malo istakne u borbi protiv režima, biva optužen da je izdajnik, strani plaćenik, neprijatelj države, a od strane nekih „saboraca“ i kao saradnik službe. Društvo je podijeljeno do te mjere da brat sa bratom ne govori zbog politike i ova situacija nas može odvesti samo u još veće sukobe koji režimu mogu dati opravdanje da upotrebi i oružje protiv naroda.

Gerila: Kako doživljavate studentske proteste i da li u njima prepoznajete novu snagu otpora?

Studentski protesti su krenuli zbog nasilja nad njihovim kolegama i oni su podnijeli najveću žrtvu u ovoj borbi. Naravno da je to nova energija i nova snaga, jer smo svi mislili da su oni nezainteresovani i da samo žele da završe fakultete i da odu iz zemlje, da se ovdje zaposle u stranim kompanijama ili da se učlane u vladajuću stranku da bi mogli da se uhlebe na državne jasle. To je jednostavno realnost, to su im trenutno opcije, ali na sreću nismo bili u pravu jer su nam pokazali da imaju kapacitet da se usprotive nepravdi i da se bore za bolje društvo. Prepešačili su cijelu Srbiju, uzduž i poprijeko, došli u skoro svako selo i mnogim ljudima otvorili oči. Mislim da ih mi, odrasli, nismo dovoljno podržali, nismo ispoštovali njihove žuljeve, stotine kilometara pješačenja, neprospavane noći na ulicama i fakultetima, skoro sigurno izgubljenu godinu školovanja, a mi nismo spremni da izađemo iz zone komfora i da stanemo rame uz rame sa njima zbog straha od osvete, otkaza ili čega god. Kad kažem „mi“, ne mislim na sebe jer sam već godinama u borbi, već na većinu ljudi koji su deklarativno protiv vlasti, ali ostaju anonimni jer nisu spremni da naprave iskorak i to pokažu na djelu.

Gerila: Kako ocjenjujete ulogu institucija u Srbiji kada je riječ o zaštiti građanskih prava, slobode govora i prava na protest?

Institucije u Srbiji isključivo služe da održavaju režim na vlasti i da sprovode politiku rasprodaje i pljačke resursa. Neću reći da nema izuzetaka, ali oni su malobrojni. Većina izvršava naređenja „odozgo“ i za to dobija beneficije ili novčane nadoknade. Korupcija je na visokom nivou pa djeluje da je država privatizovana i da vlasnik, ili više njih, namjerno donosi štetne odluke da bi je odveo u stečaj. Zapošljavaju se nestručni, ali poslušni kadrovi koji su zahvalni i grčevito čuvaju radno mjesto. Zakoni se mijenjaju prema potrebama režima i korporacija, često su protivustavni i neprimjenjivi. Prava građana se ne poštuju – zato smo na ulicama već skoro pet godina. Naše krivične prijave se odbacuju ili se razvlače do zastare, dok se protiv nas postupci vode ubrzano. Ako slučajevi završe pred sudom, često ipak dobijamo, jer neke sudije ne žele da učestvuju u tim montažama. Što se tiče slobode govora – ovdje svako svakoga može da nazove bilo čim bez posljedica. Režimski mediji nas razvlače, presude dobijamo tek poslije godina, a šteta je već načinjena. A naši demantiji ne mogu da dođu do naroda jer nemamo pristup televizijama s nacionalnom frekvencijom.

Gerila:  Šta se trenutno dešava u dolini Jadra? Da li Rio Tinto ili njemu bliske firme i dalje imaju aktivnosti na terenu?

Rio Tinto već godinama ne radi ništa na terenu osim održavanja bušotina i dvorišta kuća koje su kupili. Nedavno smo imali problem s bušotinom koja je curila – sreli smo ih na njivi kako je saniraju bez stručnog nadzora. Pozvali smo policiju, ali su oni sutradan završili posao i otišli.

Imali smo i susret sa radnicima kompanije Milenijum tim koja protivzakonito radi gasovod Beograd–Valjevo–Loznica, jer grad Loznica nema prostorni plan u koji je on unesen. Sprečili smo radove, a tokom noći je neko zapalio buldožer. Skoro svi koji smo tada bili prisutni pozvani smo da damo izjave, a četvorici saboraca je uzet DNK. Mi nikada nismo napadali ničiju imovinu, pa ni imovinu Rio Tinta.

Gerila: Kako komentarišete činjenicu da je Evropska komisija projekat „Jadar“ uvrstila na listu strateških investicija EU?

Ta odluka nema pravnu snagu za Srbiju, ali jeste politički signal. Razočaravajuće je što EU ignoriše stav lokalne zajednice i vjeruje da ova korumpirana vlast može da upravlja takvim projektom. Neshvatljivo je da ni danas ne znamo ko je u ime Srbije dao saglasnost da Rio Tinto aplicira. Još je bizarnije što EK svoju odluku nije ni obrazložila, što je u suprotnosti sa pravilima EU.

Gerila: Koji su naredni koraci udruženja „Ne damo Jadar“? Kako planirate da nastavite borbu i kakvu podršku očekujete?

Pratimo dešavanja i spremni smo da reagujemo na svaku prijetnju. Aktivno učestvujemo i u studentskim protestima. Bićemo uz narod u svakom trenutku.

razgovarao Dejan Rakita / GERILA.info

The post Vidovdan, Vučić i lisice: Aktivista Nebojša Petković za GERILU o hapšenju, studentskom ustanku i borbi za Jadar first appeared on Gerila.info.

Poruke koje su poslate sa sjednice Narodne skupštine Republike Srpske jasno ukazuju na to da se planira institucionalna eliminacija BiH s prostora RS, ali i direktno zastrašivanje građana.

Na sjednici NSRS na kojoj se raspravlja o zakonima koji bi de facto ukinuli nadležnost državnih institucija na teritoriji Republike Srpske, predsjednik RS Milorad Dodik poslao je poruku da oni koji ostanu raditi u institucijama BiH, moraće se odseliti iz Republike Srpske. Ovakva izjava nije samo politički manevar, već otvorena prijetnja zaposlenima u pravosuđu, bezbjednosnim agencijama, poreskoj upravi i brojnim drugim državnim organima.

У Приједлогу закона о допуни Кривичног законика Републике Српске, кога ће данас, на 18. посебној сједници разматрати Народна скупштина, додаје се нови члан 278а „Непоштовање или неизвршавање одлука институција или органа Републике Српске“. pic.twitter.com/GW0AsiWRKC

— НАРОДНА СКУПШТИНА РЕПУБЛИКЕ СРПСКЕ (@ParlamentSrpska) February 27, 2025

Pritisak na državne službenike nije novost, ali ovoga puta vlasti Republike Srpske prelaze iz sfere političke retorike u konkretne prijetnje i pravne inicijative. Kako navode pojedini poslanici opozicije, predloženi zakoni imaju cilj ne samo da razvlaste BiH, već i da uvedu represivne mjere protiv onih koji se ne povinuju politici entitetskih vlasti.

Poslanik SDS-a Ognjen Bodiroga je upozorio da je na djelu rušenje Ustava BiH i da nadležnosti ne mogu biti jednostrano vraćene. Prema njegovim riječima, ovo je još jedan korak ka pravnom haosu i pravnoj nesigurnosti za hiljade građana Republike Srpske koji rade u institucijama BiH.

Sjednice NSRS sve češće liče na jednoumnu podršku željama jednog čovjeka – Milorada Dodika. Prema opoziciji, kompletan zakonodavni aparat Republike Srpske trenutno služi kao mehanizam za realizaciju njegovih političkih ambicija, bez obzira na pravne posljedice. Kako se ističe, zakonodavne odluke se donose bez ozbiljne analize i pravnih ekspertiza, čime se RS dodatno udaljava od pravne države.

Прочитајте шта пише у Приједлогу закона о непримјењивању закона и забрани дјеловања вануставних институција БиХ, кога је Влада Републике Српске упутила Народној скупштини на разматрање по хитном поступку: pic.twitter.com/NWz08EgtEE

— НАРОДНА СКУПШТИНА РЕПУБЛИКЕ СРПСКЕ (@ParlamentSrpska) February 27, 2025

Pored pravne nesigurnosti, zaposlenima u institucijama BiH prijeti i ekonomska katastrofa. Pojedini analitičari upozoravaju da će eventualna zabrana rada institucijama BiH u Republici Srpskoj dovesti do gubitka radnih mjesta, pravne konfuzije i potencijalnog smanjenja budžetskih prihoda u RS.

Uz to, prijetnja o “iseljenju” onih koji ostanu raditi na državnom nivou otvara ozbiljna pitanja ljudskih prava i slobode kretanja. Ujedno, jasno je da bi sprovođenje ovakvih prijetnji moglo izazvati sudske postupke pred domaćim i međunarodnim sudovima, čime bi se Republika Srpska izložila dodatnim sankcijama i međunarodnoj osudi.

Odluke NSRS i retorika vlasti u Republici Srpskoj predstavljaju opasnu eskalaciju političke krize u BiH. Otvorene prijetnje upućene građanima koji rade u institucijama BiH ukazuju na ozbiljan demokratski deficit i trend ka autokratskoj vladavini. Ukoliko se ovakve odluke realizuju, Bosna i Hercegovina bi mogla ući u fazu duboke institucionalne paralize, s dugoročnim posljedicama po sve građane, bez obzira na nacionalnu pripadnost.

Gerila.info

The post Prijetnje zaposlenima: Republika Srpska zaoštrava odnos prema institucijama Bosne i Hercegovine first appeared on Gerila.info.

Vijest da je neko tužilaštvo prozvalo nekog predstavnika izvršne vlasti da govori neistine i da ne zna osnovne pojmove i procedure u postupanju ovlašćenih službenih lica moglo bi se svrstati u uobičajene informacije koje ne zaslužuju previše pažnje. Međutim, uzevši u obzir da se radi o Republici Srpskoj, odnosno o Republičkom javnom tužilaštvu RS i srpskom članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku, ovu vijest možemo svrstati ili u rubriku “vjerovali ili ne”, ili se do poda nakloniti tužilaštvu na hrabrosti da konačno neko iz institucija Republike Srpske Milorada Dodika smjesti tamo gdje mu je mjesto.

“Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, iznio je neistine i pokazao nepoznavanje osnovnih pojmova i procedura u postupanju ovlašćenih službenih lica i tužilaca u otkrivanju i gonjenju činilaca krivičnih djela”, odvažno je saopštilo Republičko javno tužilaštvo. Naklon do poda!

Tužilaštvo je , kako se navodi u saopštenju, reagovalo na navode Dodika, u kojima je govoreći o ubistvu načelnika Sektora Kriminalističke policije PU Prijedor, Radenka Bašića, optužio Okružno javno tužilaštvo u Prijedoru i Republičko javno tužilaštvo Republike Srpske za opstrukciju u otkrivanju i gonjenju učinioca ovog  krivičnog djela.

“Član Predsjedništva BiH u svojoj izjavi poziva se na informacije koje je navodno dobio iz MUP-a RS, pa se samim tim postavlja pitanje ko je takve informacije plasirao i sa kojim ciljem, ali istovremno nameće i zaključak da je upravo plasiranje ovakvih informacija učinjeno s namjerom da se istraga skrene u pogrešnom pravcu, prikriju propusti određenih policijskih službenika, učinjeni prilikom provođenja mjera bezbjednosti  načelnika Radenka Bašića, a za učinjene propuste okrive  tužilaštva”, navodi se u saopštenju.

Dodaje se da “po prvi put od osnivanja tužilaštava, Okružno javno tužilaštvo u Prijedoru, Republičko javno tužilaštvo Republike Srpske i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine sinhronizovano rade na otkrivanju i dokazivanju organizovanog kriminala, a upravo djelovanje organizovanih kriminalnih grupa imalo je za posljedicu lišavanje života načelnika Radenka Bašića”.

“Ne postoji nijedan zahtjev Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske koji nije ozbiljno razmotren i kojem nije udovoljeno. Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske postupa po naredbama i radi pod nadzorom i u koordinaciji ova tri tužilaštva. Nijedna radnja pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske nije preduzeta, niti je dogovoren pravac djelovanja, a da o tome  nisu upoznata sva tri tužilaštva, a sve u cilju otkrivanja i pronalaženja učinioca ovog krivičnog djela”, pojašnjavaju u saopštenju.

U saopštenju se dodaje da su navodi koje je iznio član Predsjedništva Bosne i Hercegovine usmjereni na omalovažavanje rada tužilaštava, pa čak i na targetiranje pojedinih tužilaca od strane pojedinih državnih struktura, sa ciljem stavljanja pod kontrolu tužilaštava i određenih djelova Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske koji nisu pod političkim uticajem.

“Informacije na koje se poziva član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a koje nisu tačne, očigledno dolaze iz struktura MUP-a RS koje ne učestvuju u istrazi i prikupljanju dokaza, već iste plasiraju s namjerom prikrivanja vlastitih propusta i nezakonitih komunikacija i radnji sa pripadnicima organizovanih kriminalnih grupa, pokušavajući na taj način  kriminalizovati tužioce i časne policijske službenike koji intenzivno rade na otkrivanju i gonjenju učinioca ovog teškog krivičnog djela koje je potreslo cjelokupnu javnost BiH i regiona”, stoji u saopšttenju.

Tužilaštva će, kako se zaključuje u saopštenju, “ostati dosljedna isključivo Ustavu i  zakonima,  nezavisna  od politike i izvršne vlasti i neće pasti pod uticaj bilo kojih kriminalnih ili političkih struktura koje žele da tužilastva stave u službu zaštite pojedinih političkih ili kriminalnih lica”.

Gerila.info

The post Naznake države? Republičko javno tužilaštvo RS se usprotivilo srpskom članu Predsjedništva BiH: “Milorad Dodik iznosi neistine” first appeared on Gerila.info.