Kazne se najvećim dijelom odnose na aktivnosti u okviru akcije „Zdravlje bez poreza“, koju je PSS predstavljao kao građansku inicijativu. Dio predmeta koji se odnosi na BN televiziju proslijeđen je Regulatornoj agenciji za komunikacije BiH.

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine izrekla je na sjednici održanoj 20. avgusta kazne od ukupno 25.500 KM koaliciji „Draško Stanivuković – Pokret sigurna Srpska“ i trojici njenih funkcionera.

Koalicija, koju čine PSS, PDP i Nezavisni pokret „Svojim putem“, kažnjena je sa 12.500 KM. Drašku Stanivukoviću izrečene su kazne u ukupnom iznosu od 7.000 KM, dok su zamjenik predsjednika PSS-a Igor Radojičić i predsjednik dobojskog odbora ovog pokreta Aleksandar Simić kažnjeni sa po 3.000 KM.

Prva kazna se odnosi na kršenje člana 7.1 Izbornog zakona BiH, kojim je zabranjeno vođenje preuranjene kampanje u elektronskim, onlajn i štampanim medijima, na društvenim mrežama i putem javnog oglašavanja. U drugom predmetu razmatrano je kršenje istog člana, ali i odredbi o zloupotrebi javnih sredstava i resursa.

Član 7.2a, na koji se CIK pozvao, kao jedan od oblika zloupotrebe navodi uključivanje službenika podređenih kandidatu u poslove koji se tokom radnog vremena obavljaju radi promocije kandidata ili političkog subjekta. CIK je donio i zaključak o spajanju predmeta.

Kazne se najvećim dijelom odnose na aktivnosti koje su funkcioneri PSS-a proteklih sedmica provodili pod nazivom „Zdravlje bez poreza“. Akcija je predstavljena kao građanska inicijativa za ukidanje PDV-a na lijekove, ortopedska pomagala i opremu za bebe, smanjenje poreza na osnovne životne namirnice i veće oporezivanje luksuzne robe.

PSS je najavio postavljanje štandova u svim gradovima i opštinama u Republici Srpskoj. Prikupljanje potpisa pratili su nastupi stranačkih funkcionera i intenzivno medijsko izvještavanje. BN televizija je 27. jula objavila prilog sa izjavama više predstavnika PSS-a, među kojima je bio i Igor Radojičić.

Akcija „Zdravlje bez poreza“ otvorila je i pitanje načina na koji PSS prikuplja i čuva lične podatke građana.

Portal Aloonline objavio je da se od građana tražio i jedinstveni matični broj. Srđan Traljić iz Transparency Internationala BiH za taj portal je rekao da su peticije u ranijim izbornim ciklusima zloupotrebljavane za prikupljanje podataka, prvenstveno JMBG-a.

SNSD je ranije optužio PSS da potpise koristi kako bi došao do podataka građana koje bi potom kontaktirali stranački aktivisti.

U javno dostupnim informacijama sa sjednice nema podatka da je CIK utvrdio zloupotrebu ličnih podataka ili pravljenje baze potencijalnih glasača. Kazne su izrečene zbog preuranjene kampanje i zloupotrebe javnih sredstava. Pitanja ko upravlja prikupljenim podacima, gdje se oni čuvaju, koliko dugo i jesu li potpisnici upoznati sa svrhom njihove obrade za sada su ostala bez javnog odgovora.

Dio predmeta koji se odnosi na BN televiziju proslijeđen je Regulatornoj agenciji za komunikacije BiH. O eventualnom kršenju pravila emitovanja odlučivaće RAK.

CIK je i 6. avgusta koaliciju oko PSS-a kaznio sa 8.500 KM zbog dva televizijska nastupa. Kazna od 3.500 KM tada je izrečena zbog gostovanja Nataše Miljanović-Zubac, a dodatnih 5.000 KM zbog nastupa Draška Stanivukovića, za koji je utvrđeno da je sadržao preuranjenu kampanju i zloupotrebu javnih sredstava. I ti predmeti dostavljeni su RAK-u.

Sa posljednjim odlukama, kazne koje je CIK tokom avgusta izrekao koaliciji PSS i njenim istaknutim funkcionerima dostigle su 34.000 KM.

Gerila.info

The post CIK kaznio PSS, Stanivukovića, Radojičića i Simića sa ukupno 25.500 KM first appeared on Gerila.info.

Grad Banjaluka kreditom od deset miliona maraka rekonstruiše vodovodni sistem Tunjice 1 i Tunjice 2. Banjaluka danima, naročito prigradska naselja i sela u Potkozarju, ima problema sa vodosnadbijevanjem. Zašto se radi ponovo kada je sitem rađen za vrijeme prethodnih vlasti, ključno je pitanje. Kako neplanska gradnja i razvoj grada dovede do ovakvih problema?

Nova intalacija i novi vod rade se od kružnog toka na Petrićevcu i ide u pravcu Tunjica. Sistem za Potkozarje je, međutim, već izgrađen za vrijeme vlasti Slobodana Gavranovića, uz pomoć njemačkih investicija, koji je tada najavio da je Potkozarje zajedno sa Tunjicama, Dragočajem, Ramićima i ostalim selima koja gravitiraju tom dijelu Banjaluke riješen za narednih četrdeset godina. Vlast Gavranovićevog naslijednika Igora Radojičića je na taj sistem (bazen Tunjice) spojila Zalužane i Trn koji su niži od Dragočaja i Ramića i tako “povuku” svu vodu iz bazena. Slobodan Gavranović i Igor Radojičić gradonačelnici Banjaluke bili su kao predstavnici SNSD-a. Radojičić je danas jedan od najbližih saradnika aktuelnog gradonačelnika Stanivukovića i jedan od osnivača Pokreta Sigurna Srpska.

Stanivukovićeva administracija za “sanaciju štete” i “proširivanje” vodotoka ka Potkozarju zadužila je grad Banjaluku za dodatnih deset miliona maraka. Odlukom o kreditu predviđeno je kreditno zaduženje za kapitalnu investiciju, izgradnju vodovodne infrastrukture-izgradnje dovodnog cjevovoda za rezervoar Tunjice 1 i izradu hidrauličnog modela, piše u Odluci o zaduženju koju je usvojila Skupština grada Banjaluka. U Odluci je objašnjeno i zašto se vodovod ka tom dijelu grada mora “proširivati” i kako su umjesto cijevi promjera 700 mm 2014., stavljene cijevi promjera 400 mm. Isto tako, u Odluci se navodi i da je voda koja je bila namijenjena samo za Potkozarje skrenuta i prema Zalužanima, Trnu i dijelu laktaške opštine.

Rok otplate kredita je 120 mjeseci. Odbornica Narodnog Fronta u banjalučkoj gradskoj skupštini Dijana Ješić kaže da je vrlo zanimljivo to što danas niko ne spominje bilo čiju odgovornost.

“Što se tiče rezervora Tunjice, a iz kojeg se snabdijeva dio Banjaluke, te dio Laktaša (Trn, Jablan i Glamočani), još 2014. godine je napravljaven katastrofalni propust kada su stavljenje cijevi manjeg promjera od onih koje su potrebne. Kako se ta naselja razvijaju i sve više kuća se priključuje na taj cjevovod, ta naselja su iz godine u godinu u sve većem problemu, što je kulminiralno u zadnjih nekoliko godina. Trenutna gradska administracija odgovornost prebacuje na prethodne vlasti, što i jeste njihova krivica, ali sam lično tražila od gradonačelnika da podnese krivičnu prijavu protiv odgovornih, što je i obećao, ali se do danas ništa nije desilo. Dakle, prema projektu je trebalo staviti cijevi promjera 700 mm, a stavljene su cijevi promjera 400 mm. Znači, neko je uradio mimo projekta i nije odovarao za to, a ugrozio je mnoge živote tom odlukom. Dok god imamo ovakve situacije, dok niko ne odgovara za kriminal koji je počinio, ovakve stvari će se ponavljati“, kaže Ješić za Gerila info.

Ona navodi da je u ovom trenutku najbitniji završetak radova.

“Ja se nadam da će se požuriti sa ugradnjom novih cijevi, za šta smo digli kredit od 10 miliona i da će problem biti riješen. Nadam se da tad neće biti nikakvih izgovora. Smatram da je to najvažniji projekat u gradu i da svi drugi u ovom momentu mogu i moraju da čekaju (od šetališta, parkova i ostalih uljepšavanja). Kada smo teniski teren izgradili za 3 mjeseca, jer su sve firme radile na tome, možemo valjda i vodovodnu infrastrukturu kako bi ljudi imali vodu – a što je osnovna ljudska potreba“, kaže odbornica NF.

Iz grada Banjaluka u odgovoru za Gerila info potvrđuju da problem naselja koja su ovog ljeta ostala bez vode nije u nedostatku vode već u nedovoljnim dovodnim kapacitetia.

“Osnovni problem je đto postojeći dovodni cjevovod, koji je građen za vrjeme prethodnih vlasti prije nekoliko godina, nema dovoljan kapacitet da zadovolji današnje potrebe ovog područja. Kako su se naselja širila i broj korisnika je rastao, te postojeći sistem više nije mogao da zadovolji dovoljan dotok vode u periodima najveće potrošnje“, navode iz grada Banjaluka.

Jasno je i iz odgovora gradske uprave da u Banjaluci ne postoji sistemsko planiranje širenja i razvoja grada što je jedna od posljedica i upornog odbijanja usvajanja Urbanističkog plana koji bi planski definisao način i dinamiku razvoja grada. Usvajanje Urbanističkog plana bi, međutim, spriječilo gotovo svakodnevne izmjene regulacionih planova a koje pogoduju investitorima.

Iz gradske uprave objšanjavaju i da se, kada je sistem prema Potkozarju u pitanju, ne radi o običnoj zamjeni starih i dotrajalih cijevi već o izgradnji novog većeg dovodnog sistema.

“Pojašnjenja radi prethodna administracija je uradila dovodni cjevovod manjeg profila F400 a sada se radi novi dovod većeg kapaciteta F700 koji će omogućiti da veća količina vode stiđe do rezervoara Tunjice i i Tunjice 2“, kažu u gradskoj upravi. Navode i da očekuju da će radovi biti završeni do polovine avgusta.

Postojeći rezervoar izgrađen je 2015. godine u sklopu KFV projekta vrijednog više od 20 miliona evra. Realizaciju projekat ozvaničili su, tadašnji, gradonačelnik Banjaluke Slobodan Gavranović, parlamentarni državni sekretar njemačkog Ministarstva za privrednu saradnju Hans Joakim Fuhtel i, tadašnji, šef Delegacije EU u BiH Lars Gunar Vigermark.

Tada je rečeno da su rezervoari na Tunjicama i u Šargovcu kapaciteta 3000 i 5000 kubika i da su više nego dovovoljni za potrebe za vodom tog dijela grada.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Stanivuković kreditom od 10 miliona ispravlja SNSD greške! first appeared on Gerila.info.

Pokret Sigurna Srpska osnovan je u oktobru prošle godine i od tada su najviši funkcioneri ove koalicije – Draško Stanivuković, Igor Radojičić i Dejan Kojić – podijeliti nekoliko hiljada članskih karata uprkos tome što Pokret nije registrovan u sudu.

Prije mjesec dana Gradska organizacija Pokreta Sigurna Srpska u Prijedoru podijelila je 200 članskih karata novim članovima. Predsjednik GrO PSS Prijedor Svetozar Vučkovac naglasio je tada kako je riječ o važnom trenutku za organizaciju koja je formirana prije samo nekoliko
mjeseca.

Članske karte su podijeljene i u ostalim opštinama i gradovima u Republici Srpskoj, a najveća podjela zabilježena je nedavno u Banjoj Luci kada je podijeljeno 500 članskih karata. Zamjenik predsjednika PSS-a Igor Radojičić kaže za GERILU kako je Pokret zapravo koalicija.

„Pokret Sigurna Srpska je koalicija i kao koalicija treba biti registrovan pred Centralnom izbornom komisijom BiH nakon objave izbora. Za razliku od ostalih koalicija, formiramo i zajedničke gradske i opštinske odbore, a primamo i članove direktno u PSS“, rekao je Radojičić.

Lider „ReStarta“ Stefan Blagić smatra da je osnivanje Pokreta jedna velika – fantazmagorija. On tvrdi da su sve „akcije“ Pokreta samo dobro osmišljen marketing koji Pokretu služi za popunjavanje društvenih mreža.

„To je PR koji nema nikakve veze sa realnošću i ne može da ima nikakve veze sa realnošću. Njima su realnost društvene mreže. Pokretu je samo bitno da ta slika odlazi u medije. To je ideološki bezličan pokret. Sve se svodi na marketing. Kako i na osnovu čega dijele članske karte ako nisu registrovani“, pita Blagić.

Predsjednik PDP-a Draško Stanivuković, načelnik Pala Dejan Kojić i predsjednik nezavisnog pokreta „Svojim putem“ Igor Radojičić u oktobru prošle godine su na Palama potpisali sporazum o formiranju novog političkog pokreta „Sigurna Srpska“ čiji je cilj, kako je poručeno, donošenje nove energije, snage i nade u Republiku Srpsku. Predsjednik pokreta Draško Stanivuković izjavio je tada da se sa Pala kreće odvažno, sa srcem i vjerom u promjene koje će zahvatiti cijelu Srpsku.

Goran Dakić, Gerila info

The post Stanivuković dijeli članske karte pokreta koji nije registrovan first appeared on Gerila.info.

Nezavisni pokret „Svojim putem“ Igora Radojičića traži hitno redefinisanje odnosa unutar Pokreta „Sigurna Srpska“ do početka marta prijeteći samostalnim izlaskom na izbore ukoliko se njihovi zahtjevi ne ispune.

GERILA nezvanično saznaje da je radni nacrt zaključaka kojima se traži preispitivanje saradnje sa Draškom Stanivukovićem već na stolu i da je pitanje dana kada će oni biti usvojeni.

 Na sjednici Predsjedništva Nezavisnog pokreta „Svojim putem“, koja je održana prije pet dana, predloženi su zaključci koji ogoljavaju suštinu problema: Pokret „Sigurna Srpska“ ne funkcioniše kao ravnopravna koalicija, već sve više kao proširena struktura PDP-a sa Draško Stanivukovićem kao dominantnim političkim centrom moći.

Iz NPSP zahtijevaju poštovanje potpisanog koalicionog sporazuma, partnerski odnos i jasno priznanje činjenice da su ravnopravni osnivači PSS, a ne pripojeni politički subjekt PDP ili samom PSS. Iz Radojičićevog tima su posebno naglasili da im je apsolutno neprihvatljivo bilo kakvo koaliranje sa SNSD-om i traže da se PDP što prije izjasni o svom statusu u lokalnim zajednicama u kojima je u vlasti sa tom strankom.

Nezadovoljstvo dodatno produbljuje, kako se navodi u radnom nacrtu zaključaka, odnos kadrova PDP-a prema NPSP, uz ocjenu da se ponašaju kao da je NPSP podređen, a ne ravnopravan partner. U zaključcima se upozorava i na ozbiljne organizacione probleme unutar PSS na terenu, uz zahtjev da se sva otvorena pitanja riješe najkasnije do marta, s obzirom na opšte izbore koji su pred vratima.

„Za nas je neprihvatljivo da se ‘dovoljna zastupljenost’ na izbornim listama svodi isključivo na poziciju nosioca kompenzacione liste za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. U tom slučaju Radojičić neće biti kandidat Pokreta ‘Sigurna Srpska’ i ova organizacija će biti prinuđena da ponovo razmotri samostalan izlazak na opšte izbore“, navodi se u „radnim zaključcima“.

Radojičić, koji je i gradski odbornik, na nedavnoj sjednici lokalnog parlamenta nije glasao za amandmane koje je predložio Stanivuković te je uložio svoje amandmane i to mimo Kluba PSS. Nedavno su predsjednik i potpredsjednik Opštinskog odbora Pokreta „Sigurna Srpska“ u Petrovu Vladan Dujković i Miloš Stanojević napustili ovu političku organizaciju i pristupili DEMOSU. Zajedno s njima u DEMOS je prešla i većina članova Opštinskog odbora PSS u Petrovu.

„Igor Radojičić smatra da Stanivuković ne poštuje dogovor i da se do početka marta trebaju redefinisati odnosi. Radojičić ima pobunu u svojim redovima, jer on dobija siguran mandat i nosioca kompenzacije, a većina članova je nezadovoljna saradnjom sa Stanivukovićem, pa je ovo način da se nezadovoljstvo na određeno vrijeme umiri“, kazao je lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović.

Predsjedniku Nezavisnog pokreta „Svojim putem“ vjerovatno ne pada na pamet bilo kakva koalicija sa SNSD-om s obzirom na to da je iz te stranke bukvalno najuren prije nekoliko godina. Nakon što je izgubio na lokalnim izborima i to upravo od Stanivukovića, Radojičića je u izbornoj noći Dodik smijenio sa mjesta predsjednika Gradskog odbora stranke u gradu na Vrbasu, a nakon toga je i isključen iz SNSD-a i to zbog – pasivnosti.

Radojičić je potom mirovao nekoliko godina, spavao je politički zimski san, a potom je osnovao pokret „Svojim putem“ koji je ubrzo postao dio šire platforme koju je formirao Stanivuković utapajući PDP u „Sigurnu Srpsku“.

PROČITAJTE U NASTAVKU RADNI NACRT ZAKLJUČAKA:

1. “Narodni pokret svojim putem” ocjenjuje da aktivnosti na organizovanju “Pokret sigurna Srpska” medju gradjanima veoma dobro napreduju, da je veliki interes gradjana, priključivanje novih ljudi i jačanje organizacije i da se ideja PSS, kao nove, jake alternative veoma dobro širi.
2. “Narodni pokret svojim putem” naročito pohvaljuje aktivnosti “Pokret sigurna Srpska” na marketingu, informisanju i reklamiranju PSS, jer je produkcija vijesti, objava, video priloga i prisustvo na mrežama i dijelu medija veoma dobro i kvalitetno i, u današnjim vremenima, veoma doprinosi promovisanju PSS i uticaju na gradjane.
3. NPSP traži poštovanje potpisanog Koalicionog sporazuma, partnerski odnos sa drugim osnivačima i poštovanje u koaliciji. NPSP podsjeća da je NPSP osnivač i član Koalicije, a da nije pripojen PDP-u ili PSS-u, odnosno da su PSS formirala tri osnivača i da kao takav postoji, a ne kao izdvojen subjekat.
4. NPSP je učestvovala u formiranju PSS, kako bi se stvorila snažna jedinstvena alternativa postojećoj vlasti, te kroz zajedničke strukture svi ojačali u odnosu na pojedinačne potencijale, te svi dobili i parlamentarnu zastupljenost znatno veću od pojedinačnih šansi.
5. Iako nevelika po organizacionoj strukturi i stara manje od dvije godine, NPSP ima rezervoar dobrih kadrova, stručnih u raznim oblastima, što nije dovoljno prepoznato kroz PSS.
6. NPSP ponavlja da za nas nije prihvatljivo bilo kakvo koaliranje sa SNSD i traži od PDP da se, što prije, a svakako prije početka rokova opštih izbora razjasni status u onim lokalnim zajednicama u kojima je PDP u vlasti/koaliciji sa SNSD.
7. NPSP upozorava na probleme u funkcionisanju PSS, pre svega organizacione prirode, te opšti utisak da se kadrovi PDP ponašaju kao da je NPSP pripojen PDP- u, a ne da smo zajedno osnivači PSS. Takodje su primjetni povremeni napadi od strane funkcionera PDP ka predsjedniku ili kadrovima NPSP, na koje NPSP do sada nije odgovarao, ali smatra da ubuduće, na njih treba javno odgovoriti.
8. NPSP traži da se hitno rješavaju organizaciona pitanja na terenu, s obzirom na blizinu opštih izbora, optimalno da se najkasnije do marta riješe otvorena pitanja.
9. NPSP traži pojačano javno prisustvo kadrova NPSP preko raspoloživih medija – više izjava i više priloga za medije, putem kanala PSS – težišno da izjave daju : Nemanja Panić, Lidija Ljubojević, Željko Cvjetković, Milan Grubor, Amira Žmirić, kandidati iz Zvornika, Doboja, Bijeljine, još neko iz Banjaluke. Napraviti poseban plan medijskog prisustva od 1.3.
10. NPSP traži od svojih kadrova da se angažuju na pravljenju lokalne mreže i daleko više pojavljivanja na terenu – na svaki lokalni dogadjaj PSS mora ići više kadrova NPSP i afirmisati se. Naročito je potrebno u Banjaluci pojačati lokalno prisustvo – da se iz Gradskog odbora NPSP prate lokalni dogadjaji i na njima učestvuje npr. 14.2. Prelo Piskavica
11. NPSP traži od partnera/osnivača PSS da se do 1.3. potvrdi Aneks 2 Koalicionog sporazuma – okvir izbornih lista PSS za opšte izbore. Ovo je suštinsko pitanje trenutnih odnosa u PSS i medjusobnog (ne)povjerenja. S obzirom da su svi partneri osnovali PSS, kako bi se ostvario veći rezultat od mogućih pojedinačnih rezultata, cilj NPSP je da najmanje tri člana NPSP budu nosioci/visoko na kompenzaciji ili na drugi način imaju realnu priliku za izbor za poslanike u NSRS. Ciljne izborne jedinice NPSP su one u Krajini, dok se Posavina, uključujući Doboj, i Hercegovina tek trebaju zajednički graditi.
12. Za NPSP je apolutno neprihvatljivo da se dovoljnom zastupljenošću PSS na izbornim listama smatra da imamo nosioca kompenzacije za PD PS BiH. U tom slučaju, zaključak NPSP je Predsjednik NPSP neće ni biti kandidat PSS za PD PS BiH na predstojećim izborima, a NPSP mora ponovo razmotriti samostalan izlazak na opšte izbore.
13. U skladu sa Koalicionim sporazumom, NPSP potvrdjuje Aneks 3 Sporazuma, naglašavajući da on ne funkcioniše u propisanom dijelu organizacione strukture PSS.
14. NPSP ocjenjuje da je Aneks 4 – Nacrt Izborne platforme, neprihvatljiv u ponudjenoj formi. Predloženi tekst je površan, nedovoljan, u mnogim elementima i nestručan. Potrebno je uraditi novi predlog. Zadužuje se tim : Radojičić, Grebenar, Kužet, Grujić da doradi i ponudi novi Nacrt u roku od 15 dana.
15. NPSP podržava GrO NPSP Banja Luka u nastojanju da se razjasne odnosi NPSP i PDP u Gradu Banjaluci. Bez obzira na učešće samo 1 odbornika u Skupštini Grada, rezultat lista na lokalnim izborima nije zanemariv. PDP je, sa izvršnom vlašću i gradonačelnikom i 25 godina postojanja, osvojio 21.000 glasova, a NPSP, nakon 6 mjeseci i bez resursa, 4200 glasova. Potrebno je razjasniti da li je NPSP putem PSS dio izvršne vlasti u Gradu ili nije, što implicira i dalji status odbornika NPSP. To podrazumijeva i pitanja da li kadrovi NPSP učestvuju u predlaganju i odlučivanju o bitnim politikama Grada, da se uvažavaju kao kadrovi iz NPSP, plaćaju članarinu NPSP , te druga pitanja koja je pokrenuo GrO.
16. Pored Banjaluke, NPSP insistira na statusu naših odbora u PSS u Gradiški, Brodu, Brčkom, jačanju i razvoju mreže u Čelincu, Doboju, Zvorniku, Hercegovini, prijedorskoj regiji i Posavini.
17. NPSP će održati narednu sjednicu Predsjedništva NPSP, s analizom prethodnih zaključaka, ponovo početkom marta 2026.

Goran Dakić

The post Crv Radojičićeve sumnje u Stanivukovićevoj jabuci razdora first appeared on Gerila.info.

Novi ministri u novoj/staroj Vladi Save Minića trebali bi biti Ranko Škrbić (visoko obrazovanje), Radenko Bubić (privreda i preduzetništvo) i Irena Ignjatović (porodica, omladina i sport), saznaje GERILA. Oni bi trebali da zamjene Sinišu Karana, Vojina Mitrovića i Selmu Čabrić.

Mandatar za sastav nove Vlade Srpske Savo Minić danas će u 17 časova saopštiti imena novih ministara. Već sada je jasno da Vladu napuštaju Vojin Mitrović, Selma Čabrić i Danijel Egić. Karan bi trebao da bude zamijenjen, jer se u SNSD-u nadaju da će nakon 8. februara postati novi predsjednik Republike Srpske.

Na njegovo mjesto treba da dođe aktuelni dekan Medicinskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci Ranko Škrbić koji je bio ministar zdravlja i socijalne zaštite u drugoj Vladi Milorada Dodika i u Vladi Aleksandra Džombića. Škrbić je jedan od trojice Dodikovih „kumova“ i njegov najbliži saradnik za koga su se u prošlosti vezivale mnogobrojne afere. On bi na ovom mjestu trebao da zamijeni Sinišu Karana koji će ili u Palatu Republike ili će se „rotirati“ s nekim od ministara.

Nakon što je smijenjen sa pozicije ministra Škrbić je imenovan za ambasadora BiH u Srbij. Osamnaest mjeseci nakon imenovanja podnio je ostavku koju je uručio tadašnjem srpskom članu Predsjedništva BiH Mladenu Ivaniću. Škrbića su cijelo vrijeme pratile brojne optužbe da je u vrijeme ministrovanja sumnjivim poslovima oko nabavke medicinske opreme i saradnjom sa farmaceutskim lobijima napravio milionsku štetu sistemu zdravstva u Srpskoj.

Predstavnici opozicije u Republici Srpskoj dostavili su i dokumentaciju Specijalnom tužilaštvu Srbije za organizovani kriminal kojom se tvrdi i da je zdravstvo Srbije oštetio za više od deset miliona evra. Kritičari navode kako je stekao ogromnu imovinu, pa čak i da ima stan u Monaku u komšiluku Novaka Đokovića. Jedan od najvećih kritičara Ranka Škrbića i neko ko ga je gotovo svakodnevno optuživao za kriminal bio je sadašnji predsjednik NSRS Nenad Stevandić.

Partija demokratskog progresa je 2016. godine objavila dokument „150 afera“, a među njima, ona pod rednim brojem 81, odnosila se na nabavku medicinske opreme pod posebnim uslovima koje je diktirao bivši ministar zdravlja Republike Srpske Ranko Škrbić sa preduzećem „Inel med“ iz Mostara koji je izazivao veliku pažnju javnosti Srpske, a bio je i pod lupom istraga Specijalnog tužilaštva Republike Srpske.

„Radi se o milionskim nabavkama dijalizatora, ortopedskih pomagala i druge opreme i medicinskih materijala. Prema raspoloživim informacijama, sve se odvijalo u periodu od 2008. godine pod Škrbićevim pokroviteljstvom, koji je bio glavni za odobravanje nabavki, a pod posebnim tenderskim uslovima za poznate dobavljače“, navodili su tada u PDP-u.

Postoji osnovana sumnja da su i „podizvođači“, odnosno kćerke firme, učestvovale u namještenim tenderima kao što je onaj iz 2008. godine kada je nabavljena količina od 86.000 dijalizatora, 20 puta veća nego što su godišnje potrebe.

„Vlasnik Inel meda je Marko Tadić iz Mostara preko kojeg je Škrbić, nabavkom ortopedskih pomagala, dijalizatora i potrošnog materijala za dijalizne centre oprao milione maraka. Svjedoče to dešavanja sa tenderom koji je Fond zdravstva 2008. godine raspisao za dijalizatore i potrošni materijal kojima je trebalo snadbjeti dijalizne centre iz Zvornika, Doboja, Šamca i Prijedora“, kazali su u PDP-u.

O svim aferama sa kojima se u vezu dovodio tadašnji ministar zdravlja pojedini mediji u Republici Srpskoj su izvještavali u više navrata.

Nabavljeno je 86.000 dijalizatora, što je količina koja je tim centrima dovoljna za narednih 20 godina. Na tenderu je pobijedila banjolučka firma „Intermed“, kćerka kompanije „Inelmed“ iz Mostara, u vlasništvu Marka Tadića.

„Škrbić je već tada bio u velikom višegodišnjem sa ovom firmom i favorizovao je u mnogim poslovima. Sporno u cijeloj priči je da dijalizatori, vrijedni 4,3 miliona maraka, uopšte nisu bili potrebni, već su kupljeni samo da bi se Škrbić i Tadić ugradili u posao“, navode u PDP- u.

Prije ovog tendera, 2007. godine potpisan je ugovor sa farmaceutskom kompanijom „Frezenijus“ iz Sarajeva kojim se ovoj firmi u javno-privatnom partnerstvu daju na upravljanje dijalizni centri u pomenutim gradovima. „Frezenijus“ nije želio da preuzima Škrbićeve i Tadićeve dijalizatore, jer ima one vlastite proizvodnje.

„Svjesno su bačeni milioni kako bi Škrbić uzeo novac. Zanimljiv je i podatak da u RS dijalizu koristi 946 pacijenata (toliko je zvanično članova Udruženja dijaliznih, transplantiranih i hroničnih bubrežnih bolesnika Republike Srpske), a prije dolaska Škrbića na vlast, početkom 2006. godine bilo ih je 460, pa je misteriozno otkuda toliki porast. Sasvim je realno da ima fiktivnih pacijenata, na koje se lažno knjiže usluge, a mediji su pisali da postoje i sumnje da su zdravi ljudi dijalizirani kako bi tako izvukli ogroman novac“, navodi se u dokumentima PDP-a.

Vojin Mitrović „leti“ iz Minićevog kabineta zbog izuzetno loših rezultata koje je SNSD ostvario na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske u Bijeljini. Na njegovo mjesto bi trebao da dođe vlasnik i direktor Fabrike obuće „Dermal“ Radenko Bubić koji je u julu prošle godine izabran za predsjednika Opštinskog odbora SNSD-a u Kotor Varošu.

„Dodik na taj način pokušava da ojača Izbornu jedinicu tri, odnosno Banju Luku uoči oktobarskih izbora. Banja Luka je, što se tiče SNSD-a, u rasulu nakon što je Vladi Đajiću skinuta glava i sada pod hitno treba da se uvede red na terenu. Zanimljivo je da je prije nekoliko godina upravo Bubić bio najozbiljniji kandidat za predsjednika Privredne komore RS. Njega je tada na tu poziciju Igor Radojičić, ali Dodik tada nije želio da čuje za to rješenje“, kaže sagovornik GERILE.

Sjednica Predsjedništva Socijalističke partije biće održana danas u 16 časova, sat vremena prije nego što Minić saopšti nove ministre u svom kabinetu i na toj sjednici bi trebalo da bude poznato ko će biti novi ministar porodice, omladine i sporta. Kako stvari sada stoje, mjesto će pripasti Ireni Ignjatović koja trenutno radi kao učiteljica u dobojskoj Osnovnoj školi „Dositej Obradović“. Ona je na prethodnim izborima osvojila 38 glasova.

„Gradski odbor SP-a je nominovao Ignjatovićevu, ali zadnju riječ ima Predsjedništvo. Odbor stranke u Doboju je u rasulu nakon tragične smrti Srđana Todorovića i svako radi na svoju ruku. Predsjednik GO SP-a u Doboju Velibor Gligorić predložio je Ignjatovićevu i prvi čovjek stranke Petar Đokić imaće bukvalno dvije minute da to potvrdi ili da predloži nekoga drugog“, kaže naš sagovornik.

Pojedini članovi SP-a su prije nekoliko godina „lobirali“ da ministarsko mjesto pripadne odbornici ove stranke u Kotor Varošu Enisi Božičković, ali nije nemoguće da na današnjoj sjednici Đokić predloži i izabere kandfidata iz Brčkog ili iz Bijeljine i time ojača svoju „bazu“ pred predstojeće opšte izbore u oktobru.

Goran Dakić, Gerila info

The post NOVI MINISTRI U VLADI RS: Povratak Škrbića, Doboj u problemu first appeared on Gerila.info.

Prema podacima sa specijalizovanog sajta purple air Banjaluka je u utorak poslijepodne najzagađeniji grad u BiH i jedan od dva najzagađenija u Evropi. Bar tamo gdje postoje mjerni uređaju purple air-a.

Svake zime ista priča. Vazduh je osjetno zagađen a mjerni uređaji purple air-a pokazuju da je Banjaluka cjele zime među najzagađenijim gradovima na svijetu.

Svake zime ista priča bez bilo kakve reakcije. Ovog poslijepodneva naročito teško se diše sa lijeve strane Vrbasa.

Godinama aktivisti i stručnjaci ukazuju na problem koji Banjaluka ima sa zagađenim vazduhom, koji je opsan po zdravlje i živote ljudi, međutim ni jedna nadležna institucija ni na gradskom nivou kao ni na republičkom do sada nije ništa uradila kako bi se makar krenulo u otklanjanje ovog problema.

Ništa kada je gradska vlast u pitanju, na otklanjanju problema nisu uradile ni administracija Igora Radojičića ni Draška Stanivukovića. Nekadašnji ljuti politički protivnici sada su koalicioni partneri okupljeni oko Pokreta Sigurna Srpska ali ni na jednoj konferenciji nije pomenuta tema zagađenog vazduha.

Javnost u Banjaluci, inače, ne tjera političare i nadležne institucije da učine nešto kako bi disanje u najvećem gradu Republike Srpske bilo podnošljivije. Kao ni za mnoge druge stvari niko ne postavlja pitanja niti se buni. Čak ni u slučaju u kojem djeca udišu otrove. Moglo bi se zaključiti da banjalučani ne vole svoju djecu jer bez trunke otpora dopuštaju da im djeca odrastaju u toksičnoj okolini.

Banjalučka gradska vlast umjesto da se, koliko god takva riješenja bila nepopularna, uhvati u koštac sa problemom zagađenog vazduha, najavljuje desetine novih zgrada u banjalučkim urbanim naseljima, nove saobraćajnice i povećanje broja automobila u gradu. Nisu ni oni jedini krivci. Svi znaju kako se u Republici Srpskoj dobijaju glasovi. Pričom o zdravlju i zdravoj životnoj sredini sigurno ne. Dok god prolazi priča o Šmitu, Sarajevu, sankcijama, napadima i odbranama to ćemo i dobijati. Kad većinu bude zanimalo šta im djeca udišu tu priču ćemo i slušati. Do tada dišimo otrove.

P.S. U poseban krug pakla će da idu banjalučki doktori i zdravstveni radnici koji godinama nisu progovorili o problemima koje nam pravi udisanje otrovnog vazduha. Jer privatna praksa i ludovanje na Đajićevim žurkama, svakako, život čine lakšim.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Tiho umiranje stanovnika Banjaluke first appeared on Gerila.info.

Banjalučka „Čistoća“ trebala bi danas da preuzme zemljište Regionalne deponije u Ramićima koje joj po presudi Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci iz jula prošle godine pripada.

To se, ipak, neće desiti, jer je Vrhovni sud Republike Srpske poništio prethodnu sudsku odluku, a postupak će biti vraćen na početak.

Ipak, afera sa zemljištem u Ramićima nije „od juče“ i gotovo je nemoguće pratiti šta se sve dešavalo u ratu između krupnog kapitala, gradskih vlasti i javnih preduzeća.

Ovaj problem ima „duboku“ istoriju koje se danas malo ko i sjeća i u koji su uključeni svi SNSD-ovi gradoonačelnici.

Naime, i u ranijim godinama, od 1974. godine, zemljište u Ramićima korišćeno je za odlaganje komunalnog otpada koji je sakupljala OOUR „ČISTOĆA“ kao jedno od preduzeća Grada Banja Luka.

Privatizacija ovog preduzeća izvršena je 31. decembra 1999. godine. Imovina OOUR „Čistoće“ tada je uknjižena na OOUR „Čistoća“ na sljedeći način: za pravo svojine – kao društvena svojina i za pravo korišćenja. Drugim riječima, imovina nije uknjižena za pravo na privatno vlasništvo.

Rješenjem Skupštine Grada Banja Luka 25-475-777/02 od 16. decembra 2002. godine, donesenim na osnovu tada važećeg Zakona o građevinskom zemljištu, predmetno zemljište je preuzeto od ranijih vlasnika, odnosno od OOUR „Čistoća“ zbog izgradnje Regionalne deponije čvrstog otpada u Ramićima.

Zemljišno-knjižno pravo korišćenja preneseno je na pravo raspolaganja Gradu Banja Luka kao društvena svojina i pravo raspolaganja.

Tada je odlučeno da raniji korisnik nema pravo na nadoknadu za zemljište, a da ima pravo na nadoknadu za izgrađene objekte niskogradnje. O tome je 2004. godine donesen i Zaključak o dozvoli izvršenja Rješenja, pri čemu je utvrđeno da je Rješenje postalo izvršno, pa je Skupština Grada 1. februara 2005. godine zemljište u Ramićima dodijelila Javnom preduzeću „Dep-ot“, što je u zemljišnim knjigama i uknjiženo kao „pravo korišćenja radi građenja i pravo posjeda na nekretninu u korist JP Dep-ot“.

„Čistoća“ tada nije uložila nikakvu primjedbu, ni prigovor, ni žalbu, niti je bilo ikakvog osporavanja, osim što je parničnim postupkom „Čistoća“ tražila novčanu nadoknadu.

Nadalje su fazno izvođeni radovi i dobijane sve potrebne dozvole za sve faze gradnje i poslovanja na Deponiji. Sve ove aktivnosti su urađene za vrijeme gradonačelnika Dragoljuba Davidovića.

U oktobru 2012. godine gradonačelnik Banje Luke postaje Slobodan Gavranović i po preuzimanju mandata, 26. juna 2013. godine, Skupština akcionara „Tržnice“ donosi odluku o prodaji akcija i vlasnik „Tržnice“ postaje Mladen Milanović Kaja.

Upravo ovo preuzimanje Tržnice bio je osnov za skoro preuzimanje „Čistoće“.

Na kraju Gavranovićevog mandata Kaja je kupio većinu akcija „Čistoće“ i na taj način je postao većinski vlasnik ovog javnog preduzeća. Grad je izgubio većinsko vlasništvo i nad „Čistoćom“.

Prije nego što je Kaja kupio ovo preduzeće, Grad je u vlasničkoj strukturi imao 30 odsto. Većinsko vlasništvo je Kaji omogućilo da donosi odluke mimo Grada Banja Luka, pa je to iskorišćeno i 2014. godine, takođe za vrijeme Gavranovićevog mandata, kada je „Čistoća“ uputila zahtjev Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove za upis prava na vlasništvo nad zemljom na kojoj posluje „Dep-ot“.

Zemlju je „Dep-otu“ dodijelio Grad. Većinski vlasnik zemljišta bio je Grad Banja Luka (62% vlasništva), a sedam drugih opština dijelilo je preostalo vlasništvo.

Kajino preuzimanje i „Tržnice“ i „Čistoće“ bilo je bez presedana, jer je traženo na osnovu člana 8. Izmjene i dopune Zakona o privatizaciji koja je stupila na snagu 2009. godine, dok se predmetna privatizacija desila 1999. godine, odnosno deset godina prije donošenja zakonskih izmjena.

Drugi osnov po kome je traženo ovo uzimanje vlasništva je Zakon iz 1993. godine koji je donesen u ratu i po kome su sva preduzeća iz društvene svojine prešla u državnu svojinu – Republike Srpske, pa je u spisu ovog predmeta pravo na raspolaganje imovinom svih preduzeća dobila Republika Srpska kao država, a ne lokalna zajednica.

Ovaj Zakon se, smatraju pravnici, nije odnosio na privatizaciju, nego na ratni pokušaj sprečavanja rasipanja imovine preduzeća i to je vjerovatno svjesno pogrešno tumačenje zakona zbog očiglednog pogodovanja.

Ni 1999. godine, ni 2014. godine nije se moglo tumačiti da je Republika Srpska – država. Takođe, nije tačno da je pravo raspolaganja imovinom dobila samo „država“, a ne i lokalna zajednica.

Grad je propustio da uloži žalbu na Rješenje RUGIP-a kojim se osporava ono što je Skupština Grada uradila 2002. i 2005. godine. Ovaj propust bio je osnova da u kasnijim sudskim postupcima Grad nije imao pravo da se uključuje na ozbiljan način tužbama.

Interesantno je to da su sudovi osporili ovo pravo Gradu zbog ovog razloga, a da su Kaji dali pravo da osnov za obaranje konačnog, izvršnog i pravosnažnog Rješenja bude propis koji je donesen deset godina nakon privatizacije.

RUGIP 2018. godine poništava Rješenje kojim je utvrđeno pravo svojine u korist „Dep-ot“ na štao se Grad nije žalio. Grad je neulaganjem žalbe u upravnom postupku izgubio pravo stranke u kasnijim sudskim postupcima. Ovo se desilo za vrijeme gradonačelnika Igora Radojičića. U međuvremenu je bilo više sudskih postupaka.

Sud je presudom iz jula prošle godine obavezao „Dep-ot“ da „Čistoći“ preda u posjed više od 295 dunuma zemljišta u Ramićima na kojem se nalazi Regionalna deponija. Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove 6. avgusta 2020. godine donijela je Rješenje kojim je ustanovila da je „Čistoća“ kupovinom državnog kapitala stekla pravo vlasništva na 69 parcela, te da će se nakon pravosnažnosti tog Rješenja izvršiti uknjižba prava svojine u korist „Čistoće“, na što se Grad Banja Luka, opet nije žalio.

„Depot“ je inače ovo zemljište dobio na trajno korištenje od Skupštine grada Banjaluka još 2002. godine nakon čega je uplatio gradu 2,7 miliona KM za upravljanje otpadom. „Depot“ je u tom iznosu tužio grad Banjaluku, a „Čistoću“ za čak 34 miliona maraka jer su, kako tvrde, toliko uložili u objekte na spornim parcelama.

„Bez obzira na sve ove činjenice 6. avgusta 2020. godine je pravosnažnim rješenjem RUGIP-a usvojen zahtjev ‘Čistoće’ koja je uknjižena kao vlasnik ovog zemljišta.  Ovu odluku su potvrdili i Okružni i Vrhovni sud Republike Srpske. Ova odluka je zasnovana na izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji koji je stupio na snagu u avgustu 2009. godine, odnosno deset godina nakon privatizacije na kojoj je zasnovano ovo otimanje zemljišta“, objašnjava naš sagovornik.

Grad je propustio da se žali na prvostepeno rješenje zbog čega je izgubio pravo na tužbu, pa se s razlogom postavlja pitanje da li je tadašnji gradonačelnik Banje Luke Igor Radojičić namjerno pogodovao Milanoviću, baš kao što je njegov prethodnik Slobodan Gavranović učinio sve da ne spriječi gubljenje i „Tržnice“ i „Čistoće“.

Da bi cijela afera – koja je zamršena poput ribarskog silka – mogla lakše da se prati slijedi hronologija dešavanja:

1) Rješenjem Skupštine Grada 25-475-777/02 Grad Banja Luka je iz posjeda „Čistoće“ preuzeo zemljište zbog izgradnje Regionalne sanitarne deponije čvrstog otpada.

2) Rješenjem Skupštine Grada 10-475-539/04 isto zemljište je dodijeljeno „Dep-otu“ koji je na ime naknade za zemljište platio 2.662.209 KM.

3) U narednim godinama „Dep-ot“ je po fazama koristio ovo zemljište za izgradnju Regionalne deponije i u tu svrhu uloženo je više od 22 miliona maraka.

4) Sa druge strane, „Čistoća“ je ovakvu odluku prihvatila, ali nije bila saglasna s tim da ne dobije određenu naknadu za ovo zemljište te je pokrenula postupak utvrđivanja predmetne naknade pred nadležnim sudovima u vanparničnom postupku.

5) „Čistoća“ 2014. godine podnosi zahtjev RUGIP-u za utvrđivanje prava vlasništva na ovom zemljištu, u skladu sa Zakonom o privatizaciji.

6) Paralelno s ovim zahtjevom „Dep-ot“ je uživao stečeno pravo, gradio i upisao se kao nosilac prava svojine 2016. godine.

7) Iako nije bio u postupku, „Dep-ot“ je naredne godine, na osnovu presude Okružnog suda Banja Luka, usključen u pravni proces. Sud je naznačio da odluka o pitanju prava svojine zavisi i od pitanja zakonitosti raspolaganja Grada ovim zemljištem. Utvrđeno je i da „Dep-ot“ polaže pravo na ovu nekretninu imajući u vidu odluke Skupštine Grada i izdatu građevinsku dozvolu.

8) Pravosnažnim rješenjem koje je doneseno 6. avgusta 2020. godine RUGIP usvaja zahtjev „Čistoće“ i priznaje pravo svojine ovom preduzeću. Navedena odluka je potvrđena drugostepenom odlukom RUGIP-a, odlukom Okružnog suda u Banjoj Luci u upravnom sporu i odlukom Vrhovnog suda koji je postupao po vanrednom pravnom sredstvu. U procesu je učestvovao i Grad koji je i raspolagao zemljištem, ali nije uložio žalbu na prvobitnu sudsku presudu, a samim tim je izgubio i pravo da pokrene upravni spor. Gradska vlast je na taj način prepustila zemljište u Ramićića Kaji i „Čistoći“. Grad je naknadno podnio tužbu u upravnom sporu, ali to je bilo već kasno, jer ne postoji stranačka legitimacija za pokretanje upravnog spora za nekoga ko nije podnio žalbu u upravnom postupku.

9) „Čistoća“ je u septembru 2022. godine Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci podnijela tužbu zbog prinudne predaje u posjed zemljišta u Ramićima.

10) Pripremno ročište je održano 22. decembra 2022. godine. „Dep-ot“ je podnio protivtužbu sa zahtjevom da se utvrdi pravo svojine i to na osnovu instituta prava građenja na tuđem zemljištu. U ovom postupku „Dep-ot“ je dokazao da je postupao po pravosnažnoj odluci Skupštine Grada, da je isplatio naknadu za zemljište u Ramićima, da je gradio uz važeću i zakonitu građevinsku dozvolu. Na osnovu toga utvrđeno je da „Dep-ot“ može da stekne pravo nad izgrađenim objektima na zemljištu.

11) Pravobranilaštvo Republike Srpske 15. februara 2023. godine dostavlja izvještaj u ovom predmetu i traži da postupak bude uključen u svojstvu umještača (neko ko ima pravni interes da se pridružit u arbitražnom postupku).

12) Postupajući sud u februaru 2023. godine dozvoljava Gradu da učestvuje u postupku i Grad dostavlja odgovor na tužbu.

13) Tužilac u junu proširuje tužbu i pored predaje u posjed traži naknadu štete i naknadu za upotrebu tuđe stvari. Na narednom ročištu, koje je održano 28. jula, sud nalaže ekonomsko, građevinsko i geodetsko vještačenje.

14) Glavna rasprava održana je u junu prošle godine. Vještaci su utvrdili da je „Dep-od“ na zemljištu u Ramićima gradio zakonito i uz ulaganje, da su svi objekti stalnog karaktera, a na koncu je procijenjena i tržišna vrijednost tih objekata (34 miliona maraka).

15) Sud je usvojio tužbeni zahtjev „Čistoće“ i odbio protivtužbeni zahtjev za utvrđivanje prava svojine u korist „Dep-ota“. Grad se i u upravnom i u parničnom postupku držao pasivno, paušalno osporavajući iznesene činjenice, bez aktivnih radnji koje bi eventualno dovele do rješenja sporne pravne stvari.

16) Presudom Višeg privrednom suda u Banjoj Luci potvrđena je odluka u dijelu kojim se usvaja zahtjev za predaju u posjed i kojim se odbija protivtužbeni zahtjev kojim se traži utvrđivanje prava svojine. Djelimično je usvojen i tužbeni zahtjev tužioca i dosuđena mu je naknada štete u iznosu od 1,5 miliona maraka. Protiv ove odluke podnesena je revizija Vrhovnom sudu Republike Srpske 5. februara ove godine.

17) „Dep-ot“ je pred Okružnim privrednim sudom tužio Grad za povrat uplaćenog iznosa za zemljište u Ramićima (2,7 miliona KM) i protiv „Čistoće“ zbog isplate tržišne vrijednosti izgrađenih objekata (34,2 miliona maraka).

U sudskim spisima su dokazi i da je u ovoj priči bivši gradonačelnik Banjeluke, Dragoljub Davidović zaslužio svaku pohvalu, jer je u duhu najboljeg domaćina Grada, zemljište koje je i pripadalo Gradu, a na „Čistoću“ 1999. uknjiženo, vratio Gradu, a kasnije ga putem Skupštine Grada, predao Depotu, kao novoformiranom gradskom preduzeću, za ozbiljno bavljenje otpadom sa teritorije 8 opština.

„S pravom se sumnja se da su se ovi gubici gradskih preduzeća desili pogodovanjem u korist Kaje i onih koji stoje iza njega, od strane gradskih čelnika, Tužilaštva, Pravobranilaštva, RUGIP-a, a što je na ogromnu štetu Grada i građana i na taj način predstavlja krivično djelo“, kaže naš sagovornik.

Na jučerašnjoj posebnoj sjednici Skupštine Grada Banja Luka, direktor „Dep-ota“ Ratko Jokić pozvao se na javni interes i javnu odgovornost tvrdeći da je „Depot“ čuvar okoline i da spasava Banju Luku i okolne lokalne zajednice od ekološke katastrofe i epidemije.

„Nećemo dozvoliti da se imovina javnog preduzeća uništi ili preda drugome mimo zakona. Ovo je problem koji traje decenijama ali sada mora da se riješi. Moramo postaviti pitanje ko je nezakonito donosio odluke o privatizaciji zemljišta i ko je dozvolio da „Depot“ dođe u ovakvu situaciju“, rekao je Jokić.

Direktor „Čistoće“ Aleksandar Bajić podsjetio je da je „Čistoća“ do 1974. gazdovala deponijom, a da se danas upravljanje deponijom, kako je rekao, predstavlja kao „naučna fantastika“.

Bajić je utvrdio da je „grad nezakonito izuzeo zemljište i dao ga Depotu“. Rješenje koje nudi je privatno – javno partnerstvo.

„Želimo da preuzmemo i opremu i odgovarajući broj radnika i još prije nekoliko mjeseci smo dali takvu ponudu. Imali smo i niz drugih prijedloga, „Depot“ ih je odbio. Predstavnici ‘Čistoće’ riješeni su da sutra uđu u posjed svoje imovine, ali i spremni su da se sve riješi mirnim putem. Ne želimo ekološku katastrofu“, kazao je Bajić.

Na vanrednoj Sjednici Skupštine Grada odlučeno je da se uputi zahtjev Vladi Srpske za eksproprijaciju zemljišta, što će predstavljati dodatne ogromne troškove. Sa druge strane, sadašnja gradska vlast je pet godina čekala i nije ništa preduzimala da spriječi ovu katastrofu. Dočekala je jedino da kupovina „otetog“ zemljišta bude štit od „ekološke katastrofe“.

„Mnogo bolje rješenje bi bilo da je Grad kupio zemljište od drugih građana i da je organizovano upravljanje otpadom na drugoj lokaciji. Stara deponija svakako ima skoro popunjen kapacitet. Ali je pitanje šta je tu dogovoreno iza kulisa“, kaže naš sagovornik i dodaje da sadašnje rukovodstvo Grada nije pokrenulo ni krivične postupke protiv odgovornih.

Umjesto toga osnovan je novi politički pokret.

G. Dakić

The post GERILA istražuje: Kako je Banja Luka izgubila „Tržnicu“, „Čistoću“ i deponiju? first appeared on Gerila.info.

Nekadašnji predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske i gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić rekao je kako je u Srpskoj previše afera ali da se one ne riješavaju, odnosno nemaju pravosudni epilog.

Radojičić je nekadašnji visoki funkciooner Dodikovog SNSD-a, danas je predsjednik pokreta Svojim putem i odbornik je u skupštini grada Banjaluka. On je, za BN televiziju, kazao kako partijski direktori i ministri ne odgovaraju pred sudovima već isključivo partijskom šefu.

On kaže i da pravosuđe ne reaguje adekvatno kao i da su u Srpskoj neophodne korijenite promjene.

“Ne govorimo samo o tome da se vlast A zamjeni vlašću B, već da smo došli dotle da je potrebno promjeniti sistem, što je mnogo teže, jer je problema u zdravstvu, školstvu, privredi, pravosuđu, policiji toliko da više nije pitanje da li će ministar biti Marko ili Janko, već da neko uđe i čeličnom metlom napravi reformu i raščisti probleme, a to je mnogo teže nego davati zapaljive izjave i baviti se suvom politikom“, rekao je Radojičić a prenosi BN.

Radojičićev pokret je, inače, prije nekoliko dana osudio hapšenje predsjednika SDS-a Milana Miličevića navodeći kako se radi o političkom procesu.

Radojičić, koji je u dva saziva bio na čelu NSRS, rekao je kako su poslanici ranije bili intelektualci koji su pokušavali da nude rješenja za probleme u društvu a da je danas svaki saziv skupštine sve nekvalitetniji. Razlog je otvoreni izborni sistem koji omogućava onima koji imaju novac, koji ulažu u kampanju, da budu izabrani, smatra Igor Radojičić.

GERILA info

The post Igor Radojičić: U Srpskoj previše afera ali su one bez epiloga first appeared on Gerila.info.

Okružni privredni sud u Banjaluci donio je presudu kojom je presuđeno da zemljište Poljoprivredne škole u Banjaluci kod Prijedorske petlje pripada gradu, objavio je gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković. Riječ je o izuzetno vrijednoj parceli koja je predmet desetogodišnje afere “Poljoprivredna škola”. Pravnu borbu za vrijedne parcele počela je administracija Igora Radojičića. Stanivuković nije otkrio više detalja iz presude.

“Ovo je istorijska pobjeda u zaštiti javne imovine koja otvara potpuno nove razvojne perspektive za naš grad. Ni jedna gradska administracija nije uspjela u ovoj borbi, ali mi jesmo, istrajnošću, znanjem i borbom protiv tajkuna koji su htjeli da otmu ovo vrijedno zemljište“, napisao je na društvenim mrežama gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković.

Veći dio zasluga, međutim, za ovakvu presudu ima administracija Igora Radojičića koja je pokrenula pravnu bitku za vraćanje zemljišta kod Prijedorske petlje u gradsko vlasništvo. Grad se, za vrijeme dok je na njegovom čelu bio Radojičić, žalio Višem privrednom sudu na presudu Okružnog privrednog suda u Banjaluci kojom je presuđeno na štetu grada. Viši privredni sud je u maju 2020. godine uvažio žalbu Grada i predmet na ponovno odlučivanje vratio na niži sud. Prvu tužbu, uopšte, zbog predmetnog zemljišta, podnijela je 2011. godine administracija Slobodana Gavranovića.

“Poništena je prethodno nepovoljna presuda nižeg suda i sad očekujemo da po instrukciji Višeg privrednog suda dobijemo konačnu presudu u svoju korist“, rekao je Igor Radojičić u maju 2020. godine.

Zemljište kod Prijedorske petlje je u bivšoj Jugoslaviji dato na upravljanje Poljoprivrednoj školi kao opštenarodna imovina.

Afera “Poljoprivredna škola” traje petnaestak godina. Zemljište kod Prijedorske petlje, procijenjeno na nekoliko stotina miliona maraka, je 2009. godine stupanjem na snagu spornog Zakona o stvarnim pravima uknjiženo kao pravo raspolaganja Poljoprivrednoj školi. Zatim je traženo pretvaranje u svojinu korištenjem odredaba Zakona o građevinskom zemljištu. Kancelarija za Zemljišno-knjižne poslove Osnovnog suda u Banjaluci je, 2010. godine, donijela nezakonito rješenje po kojem je zemljište prešlo u vlasništvo Poljoprivredne škole. To je, uvažavajući žalbu Grada 2020. godine, konstatovao Viši privredni sud.

U čitavoj priči pokušaja otimanja zemljišta kod Prijedorske petlje ulogu je imala i Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove Republike Srpske koja je, nakon što je Okružni sud u Banjaluci, poništio rješenje Zemljišno-knjižne komisije Osnovnog suda, ponovo donijela rješenje kojim se društvena svojina pretvara u pravo raspolaganja na zahtjev Poljoprivredne škole.

Inače, predmetno zemljište dio je velike afere “zemljište Poljoprivredne škole” koja je procjenjena na 400 miliona maraka a u kojoj je Poljoprivredna škola na čelu sa direktorom Edijem Hanešom mijenjala vrijedno zemljište u Banjaluci za parcele u selima oko Banjaluke. Hanešu je dozvolu za zamjenu zemljišta dao školski odbor te škole 2011. godine. Poljoprivredna škola je zemljište u Lazarevu/Budžaku mijenjala za seoske parcele koje je prethodno pokupovao Perica Repajić iz Laktaša. Repajić je zemljište po selima oko Banjaluke pokupavo po sumnjivo visokim cijenama. Parcele kod Prijedorske petlje procijenjene su, tada, na sumnjivo niske iznose. O čitavoj aferi objavljeno je mnoštvo tekstova i dokumentarnih filmova, u jednom trenutku je postojala informacija da aferu i umješanost nekoliko lica, od kojih su neka čak i zaposleni u Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove, istražuje MUP RS, ali nije bilo epiloga istrage.

U međuvremenu, Perica Repajić je dio zemljišta prodao firmama Bingo iz Tuzle i Oktan promet iz Bijeljine za nešto više od 8 miliona maraka.

Grad je, inače, još 2011. godine tužbom pokušao da ospori upis prava raspolaganja na Poljoprivrednu školu, da poništi ugovore o zamjeni zemljišta i kupoprodajne ugovore koji su kasnije uslijedili. Tužbu je odbacio banjalučki Osnovni sud. Sud je tada u obrazloženju naveo i da je kompanija Bingo bila savjestan kupac i da ne može snositi posljedice zbog eventualnih tuđih propusta jer je zemljište kupila na osnovu povjerenja u zemljišne knjige.

Mediji su u prethodnih petnaestak godina pisali i o ulozi Bude Stankovića u “Aferi Poljoprivredna škola” i zamjeni parcele u gradu za parcele po selima oko Banjaluke. Budo Stanković, inače, jedan je od kumova Milorada Dodika predsjedika Republike Srpske. Njegov sin Dragan Stanković aktuelni je direktor Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Republike Srpske.

Čitav slučaj zemljišta Poljoprivredne škole u Banjaluci iznimno je opširan a vođeno je više pravnih sporova. U čitavu priču bili su uključeni notari, pojedinci iz Osnovnog suda Banjaluka, Poljoprivredne škole, Grada Banjaluka, Pravobranilaštva Republike Srpske i Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Republike Srpske.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Zemljište Poljoprivredne škole: Epilog ili nastavak? first appeared on Gerila.info.

Tek što su birači 6. oktobra izabrali predstavnike u svojim lokalnim zajednicama, politički akteri Srpske već su se „bacili“ na naredni izazov – Opšte izbore 2026. godine.

SNSD je ostao dominantna partija na lokalnom nivou u Srpskoj jer je ponovo osvojio preko dvije trećine gradova i opština. U Banjaluci i Bijeljini smo, takođe, vidjeli reprizu, jer su izdominirali u borbi za gradske skupštine uz poraz u trci za gradonačelnike. Osvojili su i nekoliko SDS-ovih bastiona poput Sokoca i Ugljevika, tako da su za najveću partiju u Srpskoj jedini pravi gubitak Pale. Tamo je pobjedu odnio Dejan Kojić iz DEMOS-a, partije koja je od nastanka u koaliciji sa SNSD-om. Pretpostavlja se i da je to osnovni razlog trenutnog udara na partiju Nedeljka Čubrilovića od strane SNSD-a, koji im je nedavno preuzeo dva narodna poslanika. Prema pojedinim najavama, slično bi mogli proći i brojni drugi SNSD-ovi partneri.

Sa druge strane, SDS i PDP su nastavili silaznom putanjom, kada je u pitanju ukupan broj glasova, zbog čega je lider najveće opozicione stranke Milan Miličević svoj mandat dao na preispitivanje Glavnom odboru. Lider PDP-a Branislav Borenović svakako odlazi sa čela te partije, te će se uskoro saznati i ime njegovog nasljednika.

Pored vladajućeg bloka i dvije najveće opozicione stranke, na nedavno održanim izborima zapaženo učešće imala su i tri pokreta najprepoznatljivija po svojim liderima. Riječ je o Narodnom frontu Jelene Trivić, Za pravdu i red Nebojše Vukanovića i Svojim putem Igora Radojičića. O postignutim rezultatima pomenutih stranaka i tome kakva su im oni osnova za izbore 2026. godine razgovarali smo sa novinarom Sašom Bižićem, koji za Gerilu kaže da Jelena Trivić i Nebojša Vukanović, iako u prvi mah djeluje da su njihovi dometi na nedavnim lokalnim izborima bili ispod očekivanja, odnosno u znaku pada podrške, nisu pali već da stagniraju.

„Nije tu bilo silazne putanje, ali ni prodora, već se očito radi o statusu kvo. Uzmimo primjer Banjaluke, iako nije ilustrativan za kompletan prostor Republike Srpske. Na opštim izborima 2022. godine, Vukanovićeva Lista za pravdu i red dobila je u Gradu Banjaluci 7.535 glasova. Ako PDP, nakon ulaska u fazu „simbioze“, izostavimo iz ovog razmatranja tog beskompromisnog, oštrog segmenta opozicije, može se reći da je prije dvije godine ostatak glasača tog profila gravitirao SDS-u, sa osvojenih 7.278 glasova. Znači, to je blizu 15.000 u Banjaluci koji su protiv republičke vlasti, a pri tome im se ne dopada način na koji, u odnosu prema vladajućoj koaliciji sa nivoa RS, manevriše Draško Stanivuković, a za zaokret PDP-a, koji je već tada bio aktuelan, bila su 30.322 glasa“, kaže naš sagovornik.

On dodaje da su ti brojevi bili slični i na izborima 6. oktobra ove godine.

„Jer, Jelena Trivić se kandidovala za gradonačelnika sa podrškom svog Narodnog fronta, Vukanovićeve LPR i SDS-a, te pokreta „Banjaluka zove“ Saše Lazića-Mede. Ona kao kandidat dobila je 13.536 glasova. Odborničke liste su u zbiru imale približne cifre, jer je NF u Banjaluci osvojio 4.951 glas, LPR 3.063, SDS 2.156, a „Banjaluka zove“ 2.916 glasova. Te četiri opcije na banjalučkom gradskom nivou imale su ukupno 13.086 glasova, što je gotovo identično kao individualni rezultat Jelene Trivić“, naglašava Bižić.

Ukoliko je već jasno da su prošle dvije godine, a da je „ciljna grupa“ Jelene Trivić i Nebojše Vukanovića zakovana, jer niti raste, niti se smanjuje, postavlja se pitanje – šta oni mogu da učine ako žele iskorak na idućim opštim izborima 2026. godine.

„Prije svega, mogli bi, što bi se reklo NVO-riječnikom, da budu „inkluzivniji“, što se tiče formacija u kojima izlaze pred birače. Jer, na nedavnim lokalnim izborima zaista nije bilo razloga da u Banjaluci, recimo, ne idu zajedno liste Nebojše Vukanovića i Saše Lazića – Mede, kao i NF i SDS. Ovako, solidan broj tih glasova je ostao „ispod crte“, znači, bačen je u vjetar. A ako biste sada pitali aktere te priče zašto se nisu desile ovakve kombinacije, vjerovatno bi čuli odgovore koji nikome nisu relevantni, osim njima samima“, kaže naš sagovornik.

Drugi detalj, u kojem je moguć prostor za napredovanje, prema Bižićevom mišljenju, jeste retorika.

„Kod izrazite većine birača u RS, očigledno, važi ona rečenica Branka Miljkovića „Ubi me prejaka riječ“. Osim nevelikog procenta birača koji lako padaju u vatru, među glasačima dominiraju ljudi koje plaši bilo kakav nagovještaj nestabilnosti, krupnih društvenih potresa i konfrontacije na ulicama, ma koliko im izvjesnost ne bila sjajna. Znači, Trivićeva i Vukanović bi mogli da pronađu put do takve populacije ako bi u njihovim istupima, pogotovo u drugom slučaju, bilo manje spontanosti, improvizacije i afekta, iako je u žaru političke borbe teško odoljeti takvim izazovima. U svakom slučaju, postoje načini da se izrazi potreba za velikim promjenama, a da to nema dramatičnu intonaciju i prizvuk konstantnog vanrednog stanja. Jer, nemaju oni odakle da privuku nove glasače, osim iz miljea dosadašnjih birača vladajuće koalicije. Jedini koji je pokazao svijest o tome je Milan Miličević, koji je u jednom intervjuu i otvoreno progovorio o ovoj dimenziji, a poenta je da se do tih ljudi može doći ako im gradite mostove za prelazak na drugu stranu, a ne zidove“, kaže Bižić.

I konačno, dodaje on, treća važna stvar je – više osjećaja za realnost u javnoj komunikaciji, prije svega kad je riječ o predstavama o vlastitoj političkoj snazi.

„Konkretno, to znači da je Jelena Trivić dugo griješila što je broj glasova koje je dobila na izborima za predsjednika RS tretirala kao „trajno vlasništvo“, jer se takve situacije ne ponavljaju. To su vrlo često glasovi „protiv“ vlasti, a ne glasovi „za“ određene opozicionare, a kad se ta podrška mjeri u više stotina hiljada glasova, vrlo je lako podleći sujeti i skliznuti u megalomaniju. Ali, i ljudi koji su skloni izrazito opozicionim opcijama prepoznaju kao blef insistiranje na tom sindromu veličine, i to čak i na njih djeluje odbojno, pogotovo ako je praćeno momentima koji su sve suprotno od toga“, navodi sagovornik Gerile.

Slično pomenutom, dodaje on, i Vukanović je uzimao zdravo za gotovo glasove koje je dobio 2022. godine, pa se ispostavilo da je, bar u banjalučkoj regiji, ostao bez dvije trećine tih ljudi, pošto je, bez obzira na očit rast u tom periodu u svim dijelovima RS, poslanički klub LPR u NSRS i dalje ostavljao utisak regionalne stranke iz Hercegovine.

„Ni ta vrsta prioriteta nije sporna, ali onda ne možete imati krupnije ambicije od uspjeha u Trebinju i par gravitirajućih opština, niti se možete čuditi što izostaje dosljedna podrška od birača čiju ste lojalnost već imali, ali su vam olako ispali iz vidnog polja“, kaže Bižić.

Kada je riječ o Igoru Radojičiću, naš sagovornik kaže da bivši gradonačelnik Banjaluke na lokalnim izborima nije ostvario rezultat koji mu daje previše prostora za optimizam u vezi sa opštim izborima 2026. godine.

„Tih 4.293 glasa u Banjaluci nije baš potpuno beznadežan učinak, ali je skromna „odskočna daska“ za hipotetičke kasnije planove, pogotovo ako je jasno da je već u Prijedoru ili Gradišci ova lista privukla „tanak“ broj glasača, bez obzira na kratak period od formiranja Nezavisnog pokreta „Svojim putem“ do izlaska na birališta. Njihov glavni problem u ovoj fazi je pretjerano oslanjanje na karakteristike Igora Radojičića kao ličnosti i na iluziju da će puka reputacija njega kao persone sa kojom se ne povezuje korupcija ili primitivizam biti dovoljna za „velika djela“. S druge strane, upadljivo je da i osnivač ovog pokreta i njegovi saradnici izbjegavaju da se decidno izjašnjavaju o ključnim pitanjima u RS, nastojeći da ne odbiju nijedan sloj potencijalnih birača, makar imali potpuno različite sisteme vrijednosti. Znači, Radojičić i „Svojim putem“ neće daleko stići ako nastave sa nejasnim i nedefinisanim političkim pozicioniranjem“, kaže naš sagovornik.

Bižić ističe kako mu je jasno da Radojičić personalno sada ne može graditi partnerstva ni sa „starom“ opozicijom, ni sa ranijim kolegama iz vladajuće stranke ali i dodaje da sa stavovima koji ga nedvosmisleno određuju može da se udalji od trenutnog blijedog efekta.

„A to sigurno neće postići tezama o „konstruktivnoj opoziciji“ i, još ispraznije, o „trećem putu“ i „trećem bloku“, jer ta priča u RS nikada nije zaživjela, niti za nju, u ambijentu naglašene polarizacije, dugoročno ima šanse, bez obzira na vještine onih koji plasiraju takve teorije. Igor Radojičić je, nesporno, uvjerljiviji od, recimo, Nenada Nešića u toj disciplini, ali je sve to uzaludno, ako je put kojim je krenuo – ćorsokak“, zaključio je Bižić.

Ognjen Tešić

The post Kakvu „podlogu“ imaju Trivićeva, Vukanović i Radojičić za izbore 2026. godine? first appeared on Gerila.info.