Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Pomoćnik državnog ministra sigurnosti Samir Agić pomogao je Teisi Fočić da dobije privremeni angažman u ovoj instituciji. Nakon toga joj je postavio dva zahtjeva − da mu vrati dio novca od angažmana i da spava s njim, a on će se potruditi da ona dobije stalni posao.

Ovo je navedeno u optužnici koju je krajem prošle godine podiglo Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (BiH) zbog sumnje na zloupotrebu sredstava iz projekta na kojem je i Fočić radila.

Radi se o projektu „Prekogranična saradnja u oblasti vatrogastva između BiH i Crne Gore“ koji je provodilo Državno ministarstvo sigurnosti sa partnerskom organizacijom − Institutom za zaštitu od požara i eksplozija iz Sarajeva (INZA). Na realizaciju projekta je potrošeno oko 340.000 KM, uglavnom novca Evropske unije.

Tužilaštvo tvrdi da su u tom projektu pojedini vanjski saradnici vraćali novac koji su dobili za angažman i da su za nabavku robe i usluge angažovani prijatelji i njihove firme.

Uz Agića je optužen i bivši ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić, šef njegovog kabineta Igor Golijanin te vlasnik INZA-e Edin Garaplija.

Ranije su se izjasnili da nisu krivi. Suđenje im je počelo početkom ovog mjeseca na Sudu BiH kada je pročitana optužnica. Danas je svjedočio prvi od 31 najavljenog svjedoka Tužilaštva. Svjedočila je Lejla Hodžić, šefica Odsjeka za finansijsko-materijalne poslove i upravljanje budžetom u Ministarstvu sigurnosti BiH, koja je govorila o procedurama javnih nabavki.

„Mala se ne buni“

Za angažman vanjskih saradnika uglavnom je bio zadužen pomoćnik državnog ministra Samir Agić koji je bio koordinator ovog projekta, a pomagao mu je i vlasnik INZA-e Edin Garaplija. U optužnici je navedeno da su njih dvojica od saradnika tražili da vrate dio novca koji su dobili radeći na projektu i na taj način su uzeli oko 39.000 KM.

Jedna od njih je Teisa Fočić, angažovana kao pomoćnica projekt-menadžera. Ona je cjelogodišnji ugovor o radu potpisala sredinom 2016, uz mjesečnu naknadu od 1.125 KM. Istražiteljima je rekla da je posao dobila nakon razgovora sa Agićem.

Rekla je i da joj je Agić objasnio da će dobiti oko 4.000 KM kao retroaktivnu naknadu za mjesece koje nije ni radila i od nje je zatražio da mu donese taj novac.

Ona je na to pristala: „Onda je on preda mnom nazvao Edina Garapliju i rekao mu evo mala se ne buni, dići će novac i daće. Onda sam čula kada je Garaplija sa druge strane njemu odgovorio super, super. Onda mi je on pružio ruku i rekao: ‘Baci pet!’“

Fočić tvrdi da je Agiću dala novac isti dan kada joj je uplaćen.

Međutim, on kaže da je to Fočić izmislila kako bi ga kompromitovala. „Treba uništiti ono što je Samir Agić stvorio u prethodnom periodu“, rekao je u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

Fočić je istražiteljima povjerila i neugodnost koju je imala na službenom putovanju na koje je sredinom 2016. godine zbog ovog projekta išla sa Agićem u Crnu Goru.

Prema njenim riječima, odsjeli su u hotelu u Nikšiću. Agić ju je uvečer pozvao u sobu, uz izgovor da mu treba zbog posla. Dočekao ju je u bade mantilu ispod kojeg je bio nag, ponudivši joj seks i rekavši da će „gledati svim silama da ona ostane u Ministarstvu da radi“.

Ona ga je odbila, izašla iz sobe i noć provela uznemirena. Sutradan joj je na putu za Podgoricu, kako je ispričala, Agić rekao da o tome što se desilo u hotelskoj sobi nikome ne priča i da razmisli o ponudi „jer svaka žena to želi i pristala bi“. Istražiteljima je rekla da na to ništa nije odgovorila.

Nakon povratka nije imala puno posla na projektu. Uglavnom je obavljala poslove Agićeve sekretarice − donosila mu je kafu i brinula o pošti.

Agić je novinarima CIN-a rekao da je Fočić ovu priču izmislila te da on i nije noćio u hotelu u Nikšiću. Fočić ne želi susret sa novinarima, ali je u poruci napisala: „Imaju putni nalozi, ima zabilježeno u hotelu da je bio, pasoš kad je ušao, a kad izašao“.

Još najmanje tri osobe su u toku istrage rekle da su vraćale dio novca koji su dobile po osnovu angažmana na projektu – Amer Salihović, Admir Tatarin i Elvir Topalović. Radili su u Garaplijinim firmama: INZA, INZA lab i u Agenciji za zaštitu ljudi i imovine INZA.

Istražiteljima su ispričali sličnu priču − angažman su uglavnom dobili preko Agića, a na poticaj direktora Garaplije. Od njega su dobili usmenu naredbu da novac koji dobiju od angažmana donesu u firmu. Mogli su zadržati deset posto. Posao su obavljali u matičnoj firmi, a ne u Ministarstvu kako je ugovorom bilo predviđeno. Radili su kao projekt-menadžeri ili pomoćnici za mjesečnu naknadu od 1.222 do 2.060 KM, zavisno od pozicije. Prema navodima iz optužnice, u INZA-u su donijeli oko 35.300 za Garapliju i Agića.

Topalović je tokom istrage rekao da nije bio zadovoljan činjenicom da je zadržavao tek oko 100 KM jer je imao puno posla. Kaže da se na to žalio i direktoru: „Garaplija mi je na to rekao da ne zatežem i da on ima obaveze prema nekim drugim osobama, ali mi nije rekao tada kome ide novac, ali sam ja shvatio da taj novac koji ja vratim uzima neko drugi“.

Topalović ne želi razgovarati o ovome sa novinarima dok traje suđenje, a Garaplija je kratko odgovorio: „To ćemo dokazati na sudu“.

Nabavke za kuma

U optužnici je navedeno da je potrošeno oko 125.000 KM za nabavku neodgovarajuće vatrogasne opreme, o čemu je CIN pisao. Nabavljene su industrijske, a ne vatrogasne kacige te kupljene metlarice koje vatrogasci nisu tražili, a nisu nabavljene čizme koje su im potrebne.

Agić i Garaplija se terete da su angažovali prijatelje i poznanike za trenere na radionicama za vatrogasce tako što su sami sačinili tehničku specifikaciju i uslove za odabir kandidata i obavijestili ih o javnim pozivima. Na angažman trenera potrošeno je oko 23.000 KM.

Također, tri firme koje su vršile usluge štampanja promotivnog i drugog materijala su u političkoj i kumovskoj vezi sa optuženim Golijaninom i Mektićem. Njima se stavlja na teret i pomaganje tim firmama da dobiju posao. Među njima je „Agencija Visia“ iz Istočnog Sarajeva koja je u vlasništvu Golijaninovog kuma Vladana Jeftovića. Ova firma je krajem 2016. godine dobila 5.000 KM vrijedan posao grafičkog uređenja monografije koja nikada nije ni odštampana.

Ministarstvo sigurnosti BiH odbija CIN-u dostaviti dokumentaciju u vezi sa ovim javnim nabavkama, uz obrazloženje da ju je izuzelo Tužilaštvo.

Mektić tvrdi da optužnica sadrži niz „netačnih“ i „proizvoljnih kvalifikacija“. U izjavi za CIN je rekao da nije ni poznavao ljude koji su na projektu angažovani i da su mnoge stvari definisane u projektu prije nego je on došao na poziciju ministra.

Na konstataciju novinarke da je potpisivao odluke i rješenja, Mektić je odgovorio: „Milion stvari dobiješ na sto, pomoćnik ti resorni potpiše, parafira… Šta ćeš?!“

The post Imaš posao, vrati novac first appeared on Gerila.info.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Projekat prekogranične saradnje u oblasti vatrogastva između Bosne i Hercegovine (BiH) i Crne Gore koštao je oko 340.000 KM. Veći dio tog novca je potrošen na seminare, konferencije, promotivne i ostale aktivnosti, a manji na vatrogasnu opremu. Dio kupljene opreme vatrogasci ne koriste, a za vatrogasne čizme nije bilo novca.

Projekat je sa oko 320.000 KM finansirala Delegacija Evropske unije za BiH dok je ostatak novca dalo Ministarstvo bezbjednosti BiH koje je projekat provodilo u saradnji sa Institutom za zaštitu od požara i eksplozija iz Sarajeva (INZA).

Državno tužilaštvo smatra da je prilikom potrošnje novca došlo do zloupotrebe jer je nabavljena oprema koja nije odgovarala zahtjevima i potrebama vatrogasaca. Krajem prošle godine, zbog načina na koji se trošio novac iz ovog projekta, podignuta je optužnica protiv tadašnjeg ministra bezbjednosti Dragana Mektića, pomoćnika ministra iz Sektora za zaštitu i spašavanje Samira Agića, šefa Kabineta Igora Golijanina i direktora INZA-e Edina Garaplije.

Optužnica je potvrđena, ali je suđenje stalo zbog pandemije koronavirusa. Optuženi tvrde da nisu krivi. Mektić je na suđenju izjavio da je proces protiv njega montiran.

Nabavka loše vatrogasne opreme

Početkom aprila ove godine u BiH su gorili požari na području desetak opština. Najteže je u Hercegovini za čije vatrogasce je nabavljana oprema iz ovog projekta.

Nabavka vatrogasne opreme je pokrenuta 2016. godine na zahtjev Sektora za zaštitu i spašavanje pri Ministarstvu bezbjednosti BiH kojim rukovodi Samir Agić. Prije toga su Federalna uprava civilne zaštite i Republička uprava civilne zaštite dostavile Ministarstvu spisak opreme koja je potrebna vatrogascima: naprtnjače, kacige, vatrogasna uniforma – košulje, hlače i jakne, a posebno vatrogasne čizme.

“Čizme su vam osnovni artikl za vatrogasce, pogotovo na ovim terenima gašenja šumskih požara gdje on često mora da pretrčava preko gareži i ponekad prolazi i kroz plamen, čizme su vrlo bitne“, rekao je Omer Nezirić iz Službe za civilnu i protivpožarnu zaštitu Jablanice.

Sektor za zaštitu i spašavanje je napravio specifikaciju za javnu nabavku. Uz vatrogasnu uniformu na listu za nabavku dodali su i metlarice za gašenje požara koje niko nije ni tražio, dok su čizme propustili staviti na spisak. Ugovor za isporuku robe u vrijednosti 125.000 KM je zaključen sredinom juna 2017. godine sa firmom „Teh-projekt Inženjering“ iz Hrvatske.

Roba je isporučena u augustu 2017. vatrogascima Trebinja, Mostara, Stoca, Konjica, Bileće, Gacka, Čajniča, Foče, Jablanice i Ravnog.

Prema navodima iz optužnice, svaka vatrogasna jedinica je tada dobila po 18 kompleta vatrogasne odjeće: rukavice, kaciga, opasač, naprtnjača, megafon i po 27 komada metlarica. Čizme nisu dobili.

„Imamo neku osnovnu opremu“, kaže Nezirić.

Pomoćnik ministra bezbjednosti Samir Agić kaže da čizme nisu kupljene jer su skupe. Koštaju oko 300 KM i za njih bi trebalo dodatnih 54.000 KM.

„Svaki vatrogasac nastoji da bude Fahrudin Solak – šminker. E, to ne može”, kaže Agić.

U optužnici je navedeno da osim što vatrogasci nisu dobili što im treba, isporučena oprema odstupala je i u pogledu veličine, bila je skuplja od one na tržištu, a nešto od te opreme je namijenjeno za industriju, a ne za vatrogasce.

Komandir Vatrogasne jedinice iz Mostara Petar Jurić rekao je u julu 2019. godine istražiocima da kacige nisu stavili u upotrebu jer nisu kupljene za sve vatrogasce. Kako imaju 68 vatrogasaca, a dobili su 18 kaciga, nisu znali kako podijeliti pa su čekali da od svog novca dokupe ostatak.

„Metlarice nikada nismo koristili“, potvrdio je Jurić u kratkoj izjavi za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

Slično je istražiteljima rekao i tadašnji komandir Vatrogasne jedince iz Trebinja Tripo Ćuk. Objasnio je da su dobivene kacige namijenjene za građevinare, a ne za vatrogasce: „Naprtnjače koje su nam podijeljene su najlošijeg kvaliteta i rijetko se koriste, odnosno na istim naprtnjačama su već nakon prve upotrebe otišle mlaznice“.

Na upit novinara zašto su metlarice kupljenje ako se ne koriste, Agić je odgovorio da vatrogasci pretjeruju i da su one pogodne za gašenje.

„Čime će gasiti kamen, popišaće se?“, ljutito je odgovorio Agić.

On smatra da je nabavljena adekvatna oprema, s obzirom na ograničen budžet kojim su raspolagali.

Stanovništvo i vatrogasci u zajedničkoj akciji

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo su proteklog vikenda posjetili vatrogasce u Konjicu i s njima obišli požarišta u ovoj opštini. Nedima Makana, stručnog saradnika za vatrogasce i protivpožarnu zaštitu Opštine, zatekli su na zgarištu iznad sela Ovčari.

On kaže da im oprema koju su dobili preko ovog projekta dobro koristi: „Evo, ova oprema što je na meni, naravno, i ostali šljemovi, opasači, brentače (op. a. naprtnjače sa vodom) i metlarice – sve to mi koristimo“.

Za metlarice kaže da ih podijele stanovništvu kada se gase požari: „Malo su teške, mi to ne nosimo. (…) Stanovništvo to većinom koristi, ali to je u vatrogasnoj jedinici“.

Makan kaže da bi vatrogascima najviše pomoglo da država nabavi „Air Tractor“ – avion za gašenje nepristupačnih terena ili helikoptere koji nose vedra sa vodom.

„Prije par godina, gdje su gasili helikopteri Oružanih snaga i piloti koji su pod navodnicima „ludi“, (…) to je neko savršenstvo gdje oni nama najviše pomognu“, opisuje on.

U Profesionalnoj vatrogasnoj jedinici u Konjicu ima 14 vatrogasaca. Makan kaže da to nije dovoljno za opštinu od 1.660 kvadratnih kilometara i da ne mogu sami gasiti požare. U tome im pomažu lokalna udruženja građana i stanovništvo.

Dok je razgovarao sa novinarima, Makanu je zazvonio telefon. Mještani udaljenog zaseoka naselja Klis su mu javili da se vatra približava kućama. „Evo, bacam ljude s jednog kraja na drugi kraj opštine. Sat vremena ima voziti s kamionom da spasimo kuće“, komentariše Makan.

Tamo u šumi iznad kuća Jelića širio se gust bijeli dim. Čule su se motorne pile i vika mještana. Oni su se sami organizovali i nekoliko dana pokušavaju spriječiti širenje požara. Mještani skoro da nemaju nikakvu opremu, a neki od njih su gasili požar obučeni u majice kratkih rukava, trenerke i patike. Grabljama su pravili zaštitnu liniju duž požara, a manju vatru su gasili vodom iz naprtnjača i običnih flaša ili zemljom koju su nabacivali golim rukama.

Konjički vatrogasci su pomogli mještanima da zaštite kuće. Ako noć donese vjetar, požar bi se mogao ugasiti samo iz vazduha.

Seminari i promotivni materijal

Veći dio novca iz projekta prekogranične saradnje, nešto manje od četvrtine miliona maraka, potrošen je na: finansiranje „ljudskih resursa“, organizaciju seminara o požarima, eksperte sa ličnim poznanstvima u Ministarstvu bezbjednosti BiH čije su dnevnice koštale i više od 1.000 maraka, štampanje promotivnog materijala pri čemu dio nikada nije ni odštampan.

Ministar bezbjednosti BiH Fahrudin Radončić je krajem januara 2020. godine suspendovao Samira Agića sa mjesta pomoćnika ministra zbog optužbi za zloupotrebu položaja. Odluku je stavio van snage krajem marta zbog „ekstremno teških” zadataka sa kojima će se suočiti Ministarstvo u borbi protiv koronavirusa. Ovu odluku je podržalo i Tužilaštvo BiH. Agić će opet biti suspendovan po prestanku stanja prirodne ili druge nesreće na području BiH.

Samir Agić kaže da je utrošak novca pratila Evropska unija. Aplikaciju su radili partneri iz Crne Gore – Ministarstvo unutrašnjih poslova i Fondacija za razvoj sjeverne Crne Gore (FORS) – koji su za provođenje projekta u Crnoj Gori dobili oko 200.000 evra.

Na pitanje da li su od novca za BiH mogli odvojiti više za vatrogasnu opremu, Agić je odgovorio: „Kupljeno je i više nego što su mogli dobiti“.

U međuvremenu požare diljem BiH vatrogasci gase opremom koju imaju.

Direktor Federalne uprave za civilne poslove Fahrudin Solak kaže da se radi na vrlo nepristupačnim terenima – brdima, šumama te pojedinim lokalitetima koji se nalaze i blizu miniranih područja.

„Za ovakve požare koji odu u nepristupačan teren jedina je oprema naprtnjača i sav onaj drugi alat, znači, za probijanje, presijecanje, to da pokušavamo presjeći i šumu sa motorkama da napravimo prirodnu prepreku“, kaže Solak.

Savjet Ministara BiH je 10. aprila ove godine donio odluku o traženju međunarodne pomoći u gašenju požara. U saopštenju je navedeno da su nam potrebne letjelice sa posadama. U pomoć su pristigle letjelice iz Crne Gore jer BiH nema svoje.

The post Vatrogasci tražili čizme, a dobili metlarice first appeared on Gerila.info.