Potenciranje dobrih odnosa sa Rusijom i Kinom, spominjanje zapadnih zemalja u izrazito negativnom kontekstu ili koketiranje sa idejom članstva u BRIKS-u, nespojivo je sa upornim insistiranjem vlasti Srpske da je opredjeljenje Banjaluke članstvo u Evropskoj uniji. Osim “najmanjeg” koalicionog partnera SNSD-a, NPS-a, čiji je lider Darko Banjac u više navrata naglasio kako ne želi pristupanje pomenutom savezu, svi ostali, uključujući i najmoćniju figure Srpske, Milorada Dodika, i dalje formalno ne odustaju od EU puta.

Na sastanku sa koalicionim partnerima sa nivoa BiH, SNSD je dogovorio i da će Srbin biti imenovan za glavnog pregovarača BiH sa EU. Iako još uvijek nije objavljeno ko će to biti, do sada se spekulisalo sa dva imena, Anom Trišić Babić, savjetnicom predsjednika Srpske, te Radovanom Kovačevićem, delegatom u Domu naroda BiH.

Politička analitičarka Tanja Topić kaže za Gerilu kako je teško naći razumnu argumentaciju za ovakve kontroverzne izjave, koje bi u suštini trebalo da znače ključno opredjeljenje političkog kretanja društva u cjelini.

“Ta strateška opredjeljenja iz usta političkog vrha mijenjaju se iz sata u sat, predstavljaju lutanje i političku nekonzistentnost jer zavise od raspoloženja jednog čovjeka. Geopolitičko opredjeljenje vlasti u Srpskoj je prije podne ono sto Milorad Dodik kaže, pa ono što misli u podne i što saopšti javnosti za laku noć. Ostali ne misle svojom već vođinom glavom pa nam i ne saopštavaju opredjeljenja. Neke opozicione partije jasno su formulisale opredjeljenje za EU, a javnost mudro i letargično po običaju ćuti jer se ne želi uprljati politikom. Tako da bih zaključila da je generalno geopolitičko opredjeljenje vrtiti se u krugu”, zaključila je Topićeva.

Politikolog Velizar  Antić govori da politički vrh Srpske želi da zadrži postojeće stanje u društvu, u kojem je dobro samo vladajućim političkim partijama, te da po tim principima djeluje i kada je spoljna politika u pitanju.

“Vlast se ponaša kako vjetar duva. Kada dođu visoki zvaničnici EU u posjetu BiH i donesu neki novac za određene projekte naša vlast se zalaže za EU. Kada se približe izbori i potrebna je podrška naroda na izborima oni idu u Rusiju i traže podršku predsjednika te zemlje Vladimira Putina jer znaju da će sa tim potezom dobiti podršku birača. Kada Kinezi dolaze i grade infrastrukturne projekte naša vlast ne objavljuje detalje ugovora i mi ne znamo koliko nas u stvari ti projekti koštaju i da li se uopšte isplate. Kada sve to saberete vidimo da se naša vlast ne približava ni jednoj ni drugoj ni trećoj strani i da im je bitna samo trenutna korist”, kaže naš sagovornik.

Što se tiče približavanja EU, Antić smatra da ono vlastima u Srpskoj nikako nije u interesu.

“Tu je razlog i više nego jasan. U našem društvu postoji siva zona u kojoj se ljudi iz vlasti i njima bliski saradnici nalaze i u kojoj jako dobro plivaju. Oni koriste državne resurse i veliki novac se preliva u privatne džepove. Ukoliko bi mi postali dio EU taj izvor finansiranja ne bi više bio održiv jer u EU važe jako stroga pravila igre i korupcija je svedena na minimum. Tako da ukoliko bi naša država ušla u EU to nikako ne bi odgovaralo velikom broju ljudi vezanih za trenutnu vlast”, kaže naš sagovornik.

On je potom odgovorio i na pitanju zašto, imajući na umu gore navedeno, politički vrh Srpske i zvanično ne odustane od puta prema EU.

“Zvanično odustajanje od tog puta bi bilo žestoko kažnjeno na izborima od strane građana. Jer su građani jako dobro svjesni da je u njihovom najdubljem interesu da postanemo dio uređenog sistema i jasnih pravila igre. Da postanemo dio sistema gdje se pravila poštuju. Građani jako dobro vide šta se dešava u trenutnom sistemu i trenutnim pravilima igre i kako se preko noći postaje bogataš ukoliko ste povezani sa vladajućim političkim partijama. Tako da vlast jako dobro održava privid da radi na približavanju EU, a sa druge strane imamo posjete Rusiji jer je naš narod prijateljski sa ruskim narodom. Istovremeno se provode i netransparentni ugovori sa Kinezima u kojima postoje velike sumnje na korupciju i prelivanje novca iz državne kase u privatne džepove. I ovaj sistem funkcioniše i traje godinama i ne vidim način da se iz ovog začaranog kruga i izađe”, zaključio je Antić za naš portal.

Igor Davidović, bivši glavni pregovarač BiH sa EU, kaže kako su naše vlasti svjesne da moraju da ulože mnogo ukoliko se pokrenu pregovori sa EU, ali i da, kako je dodao, izgube mnogo.

“Izgubiće svu dominaciju koju sada imaju, a to je dominacija odlučivanja, vladanja svime, svačim i svakim, na način kako oni to žele. Ali gubitak moći neće biti trenutan, jer će pregovori s Briselom potrajati najmanje pet do 10 godina, a možda i duže ako budemo radili kao do sada. Tako da naše vlasti ne moraju da budu toliko zabrinute da će izgubiti to što imaju, ali treba otpočeti neki proces”, rekao je Davidović.

Postavlja i pitanje, ukoliko ne želimo biti dio EU, sa kim želimo, jer je, dodaje, očigledno da sami ne možemo.

“Šta nam je izlaz? Da li je to partnerstvo sa Rusijom, Bjelorusijom sa “dugom tradicijom demokratske kulture” i sa partnerima sa kojima nemamo toliko dobru ekonomsku razmjenu? Ali, eto, nekome je dobro da se svrsta politički uz taj tabor da bi se još više distancirao od EU. Kada to sve skupa saberemo, šta bismo mi time dobili? Šta običan građanin dobija takvim pridruživanjima koja ne znam ni kako mogu da se izvedu institucionalno, funkcionalno”, pita Davidović.

Potpredsjednik PDP-a i poslanik u Narodnoj skupštini RS, Igor Crnadak, koji je ranije obavljao funkciju ministra spoljnih poslova BiH, kaže za Gerilu da rezultati spoljne politike govore sami za sebe.

“Republika Srpska i njeno rukovodstvo zapravo nikada nije bilo izolovano ili izopšteno iz svih međunarodnih političkih i finansijskih tokova, kao što je to danas slučaj. To stvara sve veće probleme i samoj Republici Srpskoj i narodu koji ovdje živi. Očigledno je da su njihovi angažmani na spoljnoj politici isključivo usmjereni samo tamo gdje ljudi iz vlasti imaju lični interes. To se moglo vidjeti na slučaju koalicije na nivou BiH gdje je SNSD potpuno prepustio međunarodno djelovanje strankama iz Sarajeva i zapravo pokazao još jednom da tamo gdje nema tendera, nema velikih poslova iz kojih se može izvući lična korist, tamo njih nema. I zbog toga Republika Srpska trpi veliku štetu”, kaže Crnadak.

Očigledno je, dodaje naš sagovornik, da vlast Srpske, kako kaže, igra igru i  sa jednim dijelom stranaca iz međunarodne zajednice.

“Napadima na sve što dolazi sa Zapada kupuju političke poene kod kuće. Jasno je i kad pogledate javni servis, koji potpuno kontrolišu, i kad pogledate njihove izjave, da oni ne samo da ne vode Republiku Srpsku u EU, nego da čak djeluju na način da taj put zaustave. Nedavna prijetnja predsjednika SNSD-a da bi se moglo desiti uskoro da i zvanično odustanu od evropskog puta zapravo je potvrda toga da oni nemaju želju za tim putem jer njima evropska Srpska ne treba. Evropska Srpska je Srpska sa uređenim institucijama, pravosuđem koje radi, kod kojeg ne bi mogli da rade ovo što rade sada”, zaključio je Crnadak.

Podsjećamo, BiH je u decembru 2022. godine dobila kandidatski status za članstvo u EU, a Evropski savjet je u martu ove godine dao “zeleno svjetlo” za otvaranje pristupnih pregovora.

Ognjen Tešić/GERILA

The post Banjaluka ide u EU, ali tamo ne želi da stigne first appeared on Gerila.info.

Pristupanje Evropskoj uniji je definisano u Prioritetima vanjske politike BiH, koji su usvojeni još 2003.godine, gdje se, između ostalog, navodi da je dalje približavanje i institucionalizacija odnosa sa Evropskom unijom u skladu sa Procesom za stabilizaciju i pridruživanje od bitnog su značaja za Bosnu i Hercegovinu.

I prije usvajanja ovog dokumenta u Predsjedništvu BeiHa, bilo je još ključnih koraka i događaja koji su počeli neposredno nakon završetka rata.

Ipak, na tom putu bili su pregovori o sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, potpisivanje tog sporazuma, a kasnije i podnošenje aplikacije za članstvo.

“Bosna i Hercegovina tada je bila u fazi velikog entuzijazma pa i optimizma i kretali smo se da kažem zajednički i usaglašenim koracima sa Evropskom komisijom, poprilično optimistički, entuzijstički i dosta brzo“, kaže za Gerilu Igor Davidović, bivši Glavni pregovarač BiH sa EU.

Prema njegovim riječima, od trenutka kada su započeti pregovori, realne procjene su bile da BiH uđe u Evropsku uniju nakon devet godina, to jeste 2014.godine, ali da političke elite ništa ne rade ni 2023.godine da bi se BiH integrisala u EU.

“Sad imamo tih famoznih 14 tačaka. Koliko smo od toga uradili, ja vam ne znam dati odgovor, jer koga god pitate, dobićete različit odgovor. Nekada će vam se pojaviti neki predstavnik nekog političnog tabora koji će reći mi smo već polovinu završili. Drugi će reći mi nismo ništa ni počeli“, napominje Davidović.

Cijelo to vrijeme, političari u BiH su davali optimističke tvrdnje o početku pregovaranja, posebno od trenutka predaje aplikacije BiH.

“Jedini uvjet je da uspostavimo vlast. Svi drugi uvjeti kada je u pitanju otpočinjanje pregovaračkog procesa, BiH je već odavno ispunila predajom onog upitnika i dodatnog odgovora. Vjerujem da je vrijeme od 6 mjeseci idealno zbog ovog čudnog ponašanja Evropske komisije“, izjavio je još 20119.godine lider HDZ-a BiH Dragan Čović, međutim, ni do danas, datum pregovora je nepoznat.

Za to vrijeme, Evropska unija je odlučila da otvori pristupne pregovore sa Moldavijom i Ukrajinom, iako je u Ukrajini još uvijek rat.

S druge strane, BiH, je imala veoma ograničeni napredak, što je konstantovano u izvještajima. Od 14 prioriteta koje je Evropska unija stavila pred BiH, u potpunjenosti su ispunjena samo dva.

“Problem je što vladajuće elite jedno pričaju, a drugo rade. Oni sve što rade, rade na tome da se taj put ili zaustavi privremeno ili da ide veoma sporo, što je sporije moguće. Ja mislim, da postoji prava volja, oni bi svih 14 prioriteta riješili za mjesec dana“, smatra bivši ministar inostranih poslova BiH Igor Crnadak.

Dužina kompletnog procesa dovela je i do pojave evroskepticizma. Najviše se izrazio kod stanovništva Republike Srpske, a zvaničnici ovog entiteta sve otvoreniji govore protiv Evropske unije.

„Evropa više nije ona zajednica koju smo mi gledali ranije i da nije ono optimističko mjesto, mitsko ili idealizovano, kako smo mi gledali ranije i da bi trebalo da vodimo računa o našim interesima. Ako je put ka Evropi ukidanje RS do mjere smanjenje nadležnosti, mi treba da odbijemo taj put“, izjavio je prije nekoliko mjeseci predsjednik RS Milorad Dodik.

U Delegaciji EU ipak smatraju da je BiH mjesto u Evropskoj uniji.

“Članstvo u EU nije nešto što EU nameće BiH. Mi smo jedan klub 27 zemalja i vjerujte da u tom klubu postoji dosta onih koji kažu da smo dosta veliki, a li s druge srtane, pristupanje BiH bi bio veliki benefit i za nas i smatramo našom obavezom da pomognemo BiH“, kaže šef delegacije EU u BiH Johan Satler.

I sa ovako usporenim radom, BiH je u decembru dvije hiljade dvadeset druge dobila kandidataski status, a nakon izvještaja koji je objavljen u novembru 2023.gdje je bilo jasno da opet nećemo dobiti odluku o otvaranju pregovora, aktuelni šef diplomatije BiH davao je potpuno suprotne izjave.

“Imamo situaciju u kojoj BiH ima na stolu ponudu od strane EU koju ranije nikada nije imala. Ima političku spremnost zbog odnosa unutar same Evropske unije i promjene stava prema samom proširenju, da ugrabi možda zadnji voz”, rekao je Elmedin Konaković, ministar inostranih poslova BiH.

Ipak, a u martu ove godine biće nova prilika za ocjenu da li će i kada BiH početi pristupne pregovore.

Da li će BiH ikada postati dio Evropske unije, odgovor nije imala ni vještačka inteligencija.

The post Može li vještačka inteligencija dati odgovor na pitanje hoće li BiH ikada ući u EU (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Davidović kaže da je od trenutka kada su započeti pregovori, realne procjene su bile da BiH uđe u Evropsku uniju nakon devet godina, to jeste 2014.godine, ali da političke elite ništa ne rade ni 2023.godine da bi se BiH integrisala u EU.

Dodaje da iako je najveći fokus na političkim dešavanjima i potezima vlasti Republike Srpske, vidljivo je i u Federaciji BiH da ne postoji spremnost političkih lidera da izvedu bilo kakve reforme jer bi one oslabile njihovu političku moć.

Prema njegovim riječima, BiH neće ni do marta sprovesti reforme, kada bi trebalo da bude donesana odluka o mogućem datumu za početak zvaničnih pregovora između BiH i EU.

“Dok se vlasti u BiH ili na Zapadnom Balkanu zabavljaju time da li će se integrisati ili neće, stanovništvo se individualno integriše, a to je drugi opis za ono što nam se dešava. Srednji sloj koji nikad nismo ni imali, a koji je sada, makar u nekim rudimentarnim naznakama, od dobrih zanatlija, majstora, medicinskih sestara, tehničara, pa do visoko obrazovanih ljudi se individualno integriše time što odlazi odavde”, kaže Davidović.

GERILA: Gospodine Davidović, vi ste bili glavni pregovarač u imenu BiH kada je bila priča o sporazumu, o stabilizaciji i pridruživanju. Kada je počeo taj proces otprilike i do kada ste vi bili u tom procesu?

Davidović: Formalno ili zvanični proces pregovora počeo je 25. novembra 2005.godine. Dakle, to je bila prva runda kada smo otvorili pregovore i suštinski ta cijela priča o pregovorima bila je vođena i dovršena do kraja 2006.god. Imali smo šest pregovaračkih rundi. Prema tome, od kraja 2005. do kraja 2006. izveden je proces pregovora sa EU o sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju.

GERILA: Taj sporazum je potpisan 2008.godine?

Davidović: Da li se vi sjećate ili se možda naša javnost sjeća, prvo smo izumili nešto što se zvalo parafiranje sporazuma. Dakle, paraf je nešto što rade glavni pregovarači.

U našem slučaju, Europska komisija je postavila već tada četiri uslova za potpisivanje Sporazuma koji su bili jednako teški ili neprihvatljivi za Bosnu i Hercegovinu, u odnosu za naše tadašnje rukovodstvo, tako da smo pribjegli tom instrumentu da se sporazum parafira, a da se potpiše nakon ispunjenja jednog malog seta uslova i to se desilo 2008.godine.

GERILA: Koji je to mali set uslova?

Davidović: Bila je to reforma javne uprave, reforma RTV servisa, bili su tada ispostavljeni neki uslovi koji su se ticali reforme policije, što se dešavalo kasnije. I u principu to je bio uvod u politiku uslovljavanja, koja nije nikakav instrument koji je Evropska komisija ili Evropska unija izmislila samo za Bosnu i Hercegovinu. Politika uslovljavanja je i danas oficijalni instrument Evropske unije kada vodi pregovore sa bilo kojom zemljom koja je aspirant, bilo za kandidatski ili za status punopravne čanice.

GERILA: Od te 2008. do danas, koliko je BiH napredovala? Vi ste bili kasnije i ambasador, između ostalog i Šef misije BiH u EU. Da li smo se i u jednom momentu kretali naprijed, gdje smo ostali zaglavljeni u tom vremenu?

Davidović: Realno smo se kretali nekim brzim korakom naprijed u vrijeme trajanja pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, jer je to bilo vrijeme, da to uslovno nazovemo, obostranog optimizma. Evropska unija nije usporavala pregovore, naprotiv, pri samom kraju, da kažem u završenom stadiju, su požurivali da se pregovori okončaju.

Od početka uvođenja politike uslovljavanja, taj tempo je bio usporavan, ali ako to postavite u nekoliko različitih perioda, imaćete i različite deskripcije samog procesa. Dakle, nakon tog optimizma suočili smo se sa uslovima, nakon toga došlo je do raznih promjena koje su se dešavale pa sve do danas, bilo na strani Europske unije, bilo na strani unutrašnje strukture, unutrašnje slike ili mozaika svih odnosa u BiH, prvenstveno političkih.

Sad smo u tom stadiju kada je Europska unija prepoznaje da je kod nas došlo i naraslo do nekakvog kolokvijalno opisivanog  hibridnog režima na sve strane, a istovremeno Evropska unija se suočova sa mnogim, da kažem, globalnim problemima i tematikama, što takođe i tu asocijaciju je uvelo u usporen tempo i usporene korake kada je riječ o priduživanju, ne samo BiH, nego svih zemalja na Zapadnom Balkanu.

Geopolitika je, da kažemo, posljednja uporišna tačka koja se tu dogodila pa smo na taj način evo ničim zasluženo dobili status zemlje kandidata. Da budem nimalo ciničan, naše političke strukture su se možda tome i nadale da ćemo jednog dana dobiti nešto, iako to ne zaslužujemo.  Ono što smo u početku zajedno sa Evropskom komisijom opisivali kao neophodne reforme, da bismo dobili status kandidata, više se ne naziva reformama, to se naziva uslovima, a sa strane naših političkih lidera to se naziva neprihvatljivim i nepodnošljivim uslovima.

U ambijentu hibridog režima to znači samo nešto drugo. Našim političkim oligarhijama te reforme ne odgovaraju. To je nešto što ugrožava njihovu dominaciju i njihovu moć. Da se sjetimo samo jednog, možda veoma važnog momenta, ali ista ekipa ljudi, dakle, ne političkih struktura, nego ista ekipa ljudi i onda i sada odlučuje. Imamo decenijama, istu grupaciju lidera i, znate, ako se vratimo u periode kada smo nešto kao intenzivirali pregovore u doba nakon ispostavljenih uslova, imali smo situacije koje su bile karikaturalne.

Uvijek će se  u toj grupaciji 1 plus 1 plus 1 pronaći neko ko će zablokirati i zakočiti, a u suštini se radilo u interesu sve tri kategorije. Pričam o tri grupacije nacionalnih lidera.

Sada se najčešće govori o tome da je Republika Srpska uvođenjima autoritarnih manevara, poteza, pa da ne kažem i režima, neko ko blokira taj proces. Ako pogledemo spremnost rukovodstva i u drugim dijelovima BiH, u Federaciji BiH, vidjećete istu nespremnost političkih lidera da izvedu bilo kakve reforme koje će napraviti eroziju njihove veoma narasle, enormne moći. Prema tome, bilo bi korektno reći da u principu niko u tim ekipama političkih autoriteta kojih nema više od šest, sedam, osam ličnosti, zaista nije ni spreman na bilo kakve ustupke, na bilo kakve reforme, jer oni samo čuvaju svoju moć.

GERILA: Imali smo sad zanimljive situacije nakon ovog zadnjeg izvještaja. I čak igra riječima, biće predloženo i predloženo je. U svakom slučaju nismo dobili taj datum kada počinju zvanično pregovori EU i BiH, ali vidimo i neke različite poglede na to. Da li treba da budemo skeptični ili optimistični kada je riječ o tom martu ili je ono jednostavno još kupovina vremena od šest mjeseca?

Davidović: Ja bih se izjasnio korištenjem treće kategorije, rekao bih treba da budemo realistični. Ako smo realistični treba da znamo šta je to stvarno naš nacionalni interes i šta mi zaista hoćemo u tom cijelom procesu i nakon toga da postavimo pitanje kako do tog cilja doći. Daleko više se o procesu evropskog integrisanja priča u taboru nevladinog sektora, građanskih inicijativa, ekspertskih timova itd. nego u krugu onih koji su sa punim izvršnim ovlaštenjima, dakle vlasti.

Veoma rijetko ćete čuti bilo kog od najviših zvaničnika koji će se decidno izjasniti da želi da ide u Evropu, sem u vrijeme izborne kampanje, kada im to dođe kao neki, znate, light motiv i momentum da se kaže da i mi smo za nekakav napredak, ali tu se stane. A ako sada pratite situaciju povodom izvjašnjenja o uslovima da bi smo nešto do marta i napravili, bojim se da nećete naći mnogo materijala. Isto tako znate, nova metodologija koju je promovisila Francuska, da budem precizan, gospodin Makron, u suštini nije dala nikakav doprinos ubrzanju pregovora. Možda je to nešto tehnički prihvatljivije sa tačke gledišta EU, ali da se nešto desilo u domenu ubrzavanja procesa ili, da kažem, otvaranja pregovora, očigledno nije.

Srbija je odavno otvorila pregovore, pa imaju veliki zastoj, iako su otvorili na masivnom broju poglavlja, pa čak i nakon uvođenja nove metodologije, ali se znate, tu ne dešava ništa, takođe zbog neke unutrašnjopolitičke slike ili, da kažemo, strukture njihovog spojnopolitičkog stava, naročno nakon početka rusko-ukrajinskog rata.

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, geopolitika tu, očigledno, bar sa naše tečke gledišta, daleko manje igra nego svi naši unutrašnji sporazumi ili nesporazumi, nazovite ih kako god želite. Međutim, da još jednom rezimiram, politička elita i oni koji su nosioci izvršnih ovlaštenja, a to su vlade, ministarstva, parlamenti i tako dalje, nećete čuti mnogo komentara oko svega toga, ili, ne znam, njihovi reprezenti koji dolaze iz prije svega političkih tabora, koji su im nalogodavni u vršenju javnih funkcija, oni će reći kako je to nešto što nas unazađuje, što je jako opterećujuće, da su to nekakvi nemogući uslovi, a to je, znate, samo drugačija deskripcija za nešto drugo. Oni nisu spremni na bilo kakve kompromise i to je ključ svega. Tako ćemo dočekati i mart.

GERILA: Spomenuli ste mi na početku, dakle, da su neke od uslova bili reforma javne uprave, reforma RTV sistema, reforma policije. Dakle, dvije decenije poslije toga, ništa od toga nije reformisalo. Da li mislite da će doći do napretka i u jednom polju?

Davidović: Uslovi koje ste sada nabrojali, to su bili uslovi za potpisivanje  Sporazuma o stabilizaciji i pridruživljenju, a sad imamo tih famoznih 14 tačaka. Koliko smo od toga uradili, ja vam ne znam dati odgovor, jer koga god pitate, dobićete različit odgovor. Nekada će vam se pojaviti neki predstavnik nekog političnog tabora koji će reći mi smo već polovinu završili. Drugi će reći mi nismo ništa ni počeli.

Evropska komisija će vam napisati u izvještaju da je ostvaren mali napredak ili neznatan napredak ili da nije ostvaren nikakav napredak i tako dalje, ali sve skupa to još uvijek stoji kao neka kompozicija ili jedan set uslova koje bi trebalo da ispunimo do marta mjeseca.

Mi ovaj razgovor vodimo već u kraju novembra. Prema tome vremena nema mnogo. A da bi se to sve skupa u martu realizovalo, ako vas vratim u konstataciju da sam realističan u toj procjeni, a to znači da moramo imati kompletan program na koji način, u kojom roku, kada i ko će izvesti potrebne reforme, da bi smo se u martu pojavili i rekli mi smo spremni. Možda i Evropska unija računa na našu tromost, pa kaže “ok, nije mart, pa ćemo to staviti za mart tamo sljedeće godine” i tako dalje i tako dalje.

Jedan analitičar briselski je prije par dana napisao nešto zanimljivo: “Dok se vlasti u BiH zabavljaju ili na Zapadnom Balkanu, ne samo u BiH, time da li će se integrisati ili neće, stanovništvo se individualno integriše”, a to je drugi opis za ono što nam se dešava. Srednji sloj koji nikad nismo ni imali, a koji je sada, makar u nekim rudimentarnim naznakama, od dobrih zanatlija, majstora, medicinskih sestara, tehničara, pa do visoko obrazovanih ljudi, se individualno integriše time što odlazi odavde.

GERILA: Jednom kad smo razgovarali rekli ste da ste imali zanimljiv razgovor sa tadašnjim predsjednikom Savjeta ministara nakon potpisivanja,  SSP-a, vaša procena je bila da ćemo ući do kada u EU?

Davidović: Rekli smo da smo proces započeli u novembru 2005. To je prije tačno 18 godina, evo mi smo sad u kraju novembra 1923.U ljudskom vijeku to je sticanje punoljestva nakon rođenja. To bi valjda trebalo da je opominjujuće, da se zapitamo šta smo radili u 18 godina.

Moja procena je bila 2005.godine  da ćemo za 9 godina dobiti članstvo. Dakle, u onom tempu kako su krenuli pregovori o stabilizaciji i pridruživanju, u jednom povoljnom političkom ambijentu, obostrano i sa naše i sa EU strane. Ako bi sve išlo onako kako je krenulo, procjena je bila 9 godina. Zbog čega? Jer smo imali tranzicione rokove od 3 mjeseca do 6 godina u sporazumu o Stabilizaciji i pridruživanju i da bismo nakon toga i otpočeli i priveli kraju pregovore o punopravnom članstvu.

Moj stav je tada nazvan defetistički. Dakle, govorili su mi da nema govora da ćemo čekati do 2014, da ćemo to sve skupa završiti za predstojeće 3 do 4 godine. I da ne govorim to javno o 9 godina jer se time zastrašuje javnost. Izvinjavam se, možda nisam bio u pravu, ali evo sad je proteklo 18 godina, pa smo došli samo do nekakvog poklonjenog statusa kandidata.  Ja bih bio daleko najradosniji, kao čovjek koji je opredjeljen za evropsko integrisanje, da smo pregovore ne samo otpočeli, nego i dovršili i da smo došli do statusa zemlje članice.

GERILA: Prije nekoliko dana imali smo zanimljivu izjavu ministra za evropske integracije Republike Srpske koji je rekao, zbog smanjenja povjerenja građana u Evropsku uniju, možda bi trebali da se okrenemo drugim alternativnim načinima integrisanja u neke druge organizacije. Da li je to neka alternativa i kada bi to javno promovisali, gdje bi nas to odvelo?

Davidović: Sve što kaže neko ko je u kapacitetu ministra u jednoj vladi znači da je to stav te vlade, pa neka se onda vlada o tome izjasni. Ja ga neću komentarisati. Tražiti nekakve izlaze je uvijek pametno i u svemu znate što se dešava i radi na pravcu nečega što je zaista opšti interes, valja imati i nekakve izlaze, strategije uporedne.

Iako, znate, u pregovorima se uvijek kaže, postojanje rezervne varijante znatno otežava okončanje pregovora u markiranom pravcu. Da li je izlaz u otvaranju ili privlačenju, ne samo ekonomskom, kineskog faktora ili ruskog faktora, e sad o tome možemo mnogo da pričamo, ali neka gospodin ministar pojasni o čemu je mislio ili neka kaže to gospodin predsjednik vlade ili neko ko je njima i jednom i drugom nalogodavac,a da znamo o čemu se radi.

OPŠIRNIJE U VIDEU ISPOD: 

The post Igor Davidović: Procjene da ćemo u EU ući 2014.godine tada su nazivane defetističkim (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Igor Davidović, predsjednik Demokratskog Centra, misli da će ti zakoni biti usvojeni ali uz neke izmjene nakon javnih rasprava, naročito u dijelu oko neprofitnih organizacija. Podsjeća da predlagač zakona ima dovoljno poslanika da usvoji ono što želi ali kaže i da je upravo zbog toga obaveza svih da ukazuju na štetnost takvih zakona.

“Moja generacija i oni koji su stariji od mene pamte famozni član 133 krivičnog zakona bivše Jugoslavije koji je sankcionisao nešto što se zvano verbalni delikt i mi se očigledno tome vraćamo. Ja se samo plašim da će autoritarni sistem koji će se takvim normama kod nas nametnuti biti još autoritativniji nego što je bio za vrijeme člana 133. Na to je apsolutno potrebno reagovati. Nama su zaista potrebne veoma snažne društvene reforme ali u svakom dijelu”, rekao je Igor Davidović.

Novinarka Milkica Milojević rekla je da su oba zakona napisana sa ciljem da se građani Republike Srpske zarobe u jednoj vrsti diktature u kojoj je zabranjeno misliti drugačije od većine koja uglavnom ne misli ništa.

“Svako sužavanje prostora slobode je atak na demokratiju“, smatra banjalučka novinarka.

Profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjaluci Đorđe Vuković je rekao da postoji nasušna potreba da se suzbije uvreda, kleveta i sve ono što ugrožava zdravlje društva i bezbjednost ljudi. On, međutim, smatra da su zakoni problematični kao i namjere. Vuković kaže da u društvu u kojem je sve manje oponenata i kritičkih glasova upravo oni koji kažu da imaju namjeru da zakonima nešto zaštite preko svojih medija i javnih intelektualaca najviše ugrožavaju to što se zakonima pokušava zaštiti.

“Mi se nalazimo u jednom obruču gdje imamo potrebu da se nekako uredi javni prostor, da se razobruči sloboda koju nizak stepen kulturne i političke svjesti ovog društva ne konzumira na valjan način i time urušava temelje potencijalno zdrave demokratije i gdje imamo one koji vladaju tim prostorom i ko je imao priliku da ga na osnovu postojeće zakonske regulative uredi, afirmiše i sankcioniše. Oni potežu nešto što s pravom među medijima, među onim slobodnim dijelom javnosti izaziva podozrenje i sumnju“, rekao je profesor Vuković.

U Banjaluci je prošle sedmice održana prva javna rasprava nakon usvajanja nacrta izmjena i dopuna krivičnog zakonika Republike Srpske kojim se, između ostalog, predviđa kriminalizacija klevete i uvrede u Republici Srpskoj. Novinari i stručna javnost su i na javnoj raspravi još jednom zatražili povlačenje zakona. Smaraju da kriminalizacija klevete i uvrede imaju za cilj gušenje slobode govora u Republici Srpskoj i gušenju svake vrste kritike vlasti.

GERILA info

The post “Najavljeni zakoni nas vuku ka autoritarnom društvu” first appeared on Gerila.info.

Igor Davidović, predsjednik Demokratskog Centra, misli da će ti zakoni biti usvojeni ali uz neke izmjene nakon javnih rasprava, naročito u dijelu oko neprofitnih organizacija. Podsjeća da predlagač zakona ima dovoljno poslanika da usvoji ono što želi ali kaže i da je upravo zbog toga obaveza svih da ukazuju na štetnost takvih zakona.

“Moja generacija i oni koji su stariji od mene pamte famozni član 133 krivičnog zakona bivše Jugoslavije koji je sankcionisao nešto što se zvano verbalni delikt i mi se očigledno tome vraćamo. Ja se samo plašim da će autoritarni sistem koji će se takvim normama kod nas nametnuti biti još autoritativniji nego što je bio za vrijeme člana 133. Na to je apsolutno potrebno reagovati. Nama su zaista potrebne veoma snažne društvene reforme ali u svakom dijelu”, rekao je Igor Davidović.

Novinarka Milkica Milojević rekla je da su oba zakona napisana sa ciljem da se građani Republike Srpske zarobe u jednoj vrsti diktature u kojoj je zabranjeno misliti drugačije od većine koja uglavnom ne misli ništa.

“Svako sužavanje prostora slobode je atak na demokratiju“, smatra banjalučka novinarka.

Profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjaluci Đorđe Vuković je rekao da postoji nasušna potreba da se suzbije uvreda, kleveta i sve ono što ugrožava zdravlje društva i bezbjednost ljudi. On, međutim, smatra da su zakoni problematični kao i namjere. Vuković kaže da u društvu u kojem je sve manje oponenata i kritičkih glasova upravo oni koji kažu da imaju namjeru da zakonima nešto zaštite preko svojih medija i javnih intelektualaca najviše ugrožavaju to što se zakonima pokušava zaštiti.

“Mi se nalazimo u jednom obruču gdje imamo potrebu da se nekako uredi javni prostor, da se razobruči sloboda koju nizak stepen kulturne i političke svjesti ovog društva ne konzumira na valjan način i time urušava temelje potencijalno zdrave demokratije i gdje imamo one koji vladaju tim prostorom i ko je imao priliku da ga na osnovu postojeće zakonske regulative uredi, afirmiše i sankcioniše. Oni potežu nešto što s pravom među medijima, među onim slobodnim dijelom javnosti izaziva podozrenje i sumnju“, rekao je profesor Vuković.

U Banjaluci je prošle sedmice održana prva javna rasprava nakon usvajanja nacrta izmjena i dopuna krivičnog zakonika Republike Srpske kojim se, između ostalog, predviđa kriminalizacija klevete i uvrede u Republici Srpskoj. Novinari i stručna javnost su i na javnoj raspravi još jednom zatražili povlačenje zakona. Smaraju da kriminalizacija klevete i uvrede imaju za cilj gušenje slobode govora u Republici Srpskoj i gušenju svake vrste kritike vlasti.

GERILA info

The post “Najavljeni zakoni nas vuku ka autoritarnom društvu” first appeared on Gerila.info.