Radnu grupu čine predstavnici Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, UNDP-a, Rafinerije ulja Modriča i Opštine Modriča. Građevinski institut Banja Luka predstavio je metodologiju za sanaciju gudronske jame.

Zamjenik načelnika Modriče Tamara Evđić kaže za GERILU da nikakvih konkretnih rješenja još nema. Predstavljen je, dodaje ona, plan izrade tog dokumenta, jer na prošlom sastanku nije bio direktor Rafinerije.

„Onda smo izašli na teren. Sljedeća faza jeste uzorkovanje i analiza uzoraka. Kada se to uradi, ponovo ćemo održati sastanak na kojem će biti predstavljeni rezultati. Ali to ne mora ništa da znači, jer ovo je peti ili šesti dokument o sanaciji jame koji moje oči vide“, kazala je Evđić.

Ona kaže da su svi dosadašnji napori da se gudronska jama „sanira“ stali na istom koraku. Najlakše je, kaže Evđić, napraviti strategiju razvoja, odnosno izraditi dokument, ali svaki naredni korak je teži od prethodnog.

„Najteže je doći do para za primjenu odobrene tehnologije. I ovo sada je izrada dokumenta, a tek onda slijedi traženje donatora, odnosno para. I dalje ne znamo koliko para treba za sanaciju jame i ko bi te pare mogao da obezbijedi“, istakla je Tamara Evđić.

U međuvremenu je u naselju Modriča 5, gdje se jama i nalazi, postavljena nova ograda oko gudronskog „bunara“. Jami sada niko ne može da priđe. Prethodnu ogradu je bilo lako preskočiti ili zaobići, a novu, kažu mještani, nijedno od to dvoje.

„Od svega što su mogli da urade oni su stavili novu ogradu. Da građani i novinari ne bi mogli da slikaju ili snimaju. Sve drugo je i dalje isto. I dalje ne znamo da li će i kada ovaj otrov biti uklonjen sa naših pragova“, rekao je jedan od mještana ovog naselja.

Od 1967. do 1992. godine u Rafineriji ulja Modriča prikupljana su otpadna motorna i industrijska ulja sa prostora cijele bivše Jugoslavije. Tretirana su postupkom rerafinacije sa sumpornom kiselinom i aktivnom glinom, a u tom postupku kao nus proizvod nastajao je rafinerijski otpad, odnosno kiseli gudron koji je odlagan na lokalitetu „Garevac“ u rupama nastalim iskopavanjem šljunka.

Ovo odlagalište je zatvoreno 1999. godine, jer je „Rafinerija ulja Modriča“ prestala da primjenjuje tehnologiju za obradu otpadnih ulja sa sumpornom kiselinom, tako da se od tada u ovom preduzeću više ne produkuje kiseli gudron. Međutim, problem je ostao neriješen i dvije decenije kasnije, a u međuvremenu oko jame su se formirala naselja sa više hiljada ljudi koji su izloženi toksičnim isparavanjima.

To je pokazala i analiza Instituta za zaštitu i ekologiju Republike Srpske kojom je potvrđeno prisustvo otrovnih materija, zbog čega su građani pozvani da aktivnosti na otvorenom svedu na minimum. Posljednja mjerenja pokazala su da je vazduh u Modriči bezbjedniji. Učenici osnovnih i srednjih škola su na vrijeme krenuli na nastavu, a mjerenja i vazduha i zemlje obavljaće se i u narednom periodu.

Podsjećamo, u naselju Modriča 5 sredinom avgusta prošle godine zapalila se gudronska jama, jedna od najopasnijih divljih deponija u Republici Srpskoj. U gudronskoj jami se nalaze ogromne količine toksičnog i otpada iz Rafinerije ulja Modriča.

Goran Dakić

The post Gudronska jama u Modriči: Nova ograda naprijed, rješenje stop! first appeared on Gerila.info.

Načelnik Modriče Jovica Radulović za GERILU kaže kako je i dalje sve isto – jama stoji, puna je gudrona, a rješenja nema. Temperature su svakog dana sve više i samo je pitanje dana kada bi mogla da se ponovi prošlogodišnja katastrofa.

„Nema nikakvog pomaka. Resorno ministarstvo je prije pola godine raspisalo javni poziv za uklanjanje gudrona. Trebalo je da nađu nekoga ko će uraditi elabtoat o gudronu, a zatim i nekoga ko će dostaviti predračun i metodologija njegovog uklanjanja. Nemamo nikakvu informaciju da li je išta od toga urađeno“, istakao je Radulović.

Podsjećamo, Štab za vanredne situacije opštine Modriča proglasio je prije godinu dana vanrednu situaciju na dijelu opštine zbog požara na području gudronske jame. Iz Inspektorata Srpske je tada preporučeno da se u pomenutoj opštini otkažu sve zakazane aktivnosti i manifestacije na otvorenom.

U Gudronskoj jami se nalazi 25.000-30.000 tona toksičnog i otpada iz Rafinerije ulja Modriča. Od 1967. do 1996. godine u Rafineriji ulja Modriča su prikupljana otpadna motorna i industrijska ulja sa prostora bivše Jugoslavije, nakon čega su tretirana postupkom rerafinacije sa sumpornom kiselinom i aktivnom glinom.

U tom tehnološkom postupku kao nus-proizvod nastajao je opasni rafinerijski otpad (kiseli gudron) koji je odlagan na lokalitetu „Garevac“ u lagunama nastalim iskopavanjem šljunka.
Deponija kiselog gudrona nalazi se van kruga Rafinerije ulja Modriča. Rafinerija ulja Modriča je od 1996. godine prestala da primjenjuje tehnologiju za obradu otpadnih ulja sa sumpornom kiselinom, tako da se od tada u ovom preduzeću više ne produkuje kiseli gudron. Međutim, problem otpada koji je do tada odlagan je ostao neriješen i do danas, a u međuvremenu oko jame su se formirala naselja sa više hiljada porodica sa djecom.

Problem ovog odlagališta otpada do izražaja dolazi posebno ljeti kada se širi nesnosan smrad i dim od požara koji nerijetko izbijaju. Iako se ovo pitanje godinama postavljalo vlasti, ali i vlasnicima rafinerije, konkretnih pomaka nije bilo.

Predsjednik Upravnog odbora Društva za istraživanje i zaštitu biodiverziteta i biolog Jovica Sjeničić i dalje stoji „na straži“ i prati stanje oko jame. On godinama upozorava na opasnost koja dolazi od kiselog gudrona, ali rješenja nema.

„I dalje ništa konkretno nije urađeno. Uskoro ćemo početi sa konkretnijom kampanjom koja će opet upozoriti na opasnosti gudrona. Postoje neki nagovještaji da bi jama mogla da se sanira, ali je to sve u domenu spekulacija. Dobio sam informaciju da je Rafinerija obnovila ekološku dozvolu“, istakao je Sjeničić.

Prije dvadeset i četiri godine prostor oko jame je isparcelisan i, dodaje on, gusto naseljen. Sjeničić kaže kako jama ima dva vlasnika – jedan je Republika Srpska, drugi je Rafinerija. Oba vlasnika brigu oko saniranja jame prepuštaju onom drugom.

„Gudron najviše liči na katran. To je želatinozna, polutečna materija koja se odlagala kao nusprodukt prerade korišćenih motornih ulja u modričkoj Rafineriji ulja. Gudron se u ovoj jami odlagao od 1967. do 1996. godine. Jama se nalazi u Starači koja predstavlja dio starog toka Bosne. Taj potez se popularno zove Kriva bara“, rekao je Sjeničić za Gerilu.

Iako svi peru ruke od sanacije jame, Sjeničić kaže da se ona može uništiti, ali da je za to potrebno vrijeme, volja i novac. Gudronskih jama ima i u regionu, najviše ih je bilo u Hrvatskoj i sve su sanirane. Gudron nije lako uništiti, za to su potrebni određeni uslovi, ali nije nemoguće.

„Gudronska jama ‘Sovjak’ u Hrvatskoj imala je oko 200.000 kubika. Za njenu sanaciju bilo je potrebno 70 miliona maraka. Naša jama ima 20-30.000 kubika i za njenu sanaciju bi bilo dovoljno deset miliona maraka. Najbezbolnija sanacija je spaljivanje u koncentrisanim uslovima, ali to mora da se radi na zapadu, jer na Balkanu ne postoje takve spalionice“, rekao je Sjeničić.

Goran Dakić, Gerila info

The post Gudronska jama u Modriči i dalje opasna po život first appeared on Gerila.info.

Naime, firma koja je gasila ovaj požar dostavila je Opštini dvije fakture – prvu (350.000 KM) platila je Vlada Republike Srpske, a drugu bi trebala da plati Opština Modriča. Druga faktura iznosi 780.000 maraka.

Podsjećamo, u naselju „Modriča 5“ sredinom avgusta se zapalila gudronska jama, jedna od najopasnijih divljih deponija u Republici Srpskoj. U gudronskoj jami se nalaze ogromne količine toksičnog i otpada iz Rafinerije ulja Modriča.

“Kad je Štab za vanredne situacije donio odluku da se požar mora hitno gasiti zbog velikog zagađenja, nama je struka rekla da se on može gasiti samo posipanjem šljunka. Angažovali smo kompaniju „Martić intercop“ i krenulo je gašenje. Kako su dani odmicali, vrijednosti su padele i znali smo da radimo dobar posao”, kaže za Gerilu načelnik Modriče Jovica Radulović.

Međutim, dodaje on, niko „sa zemlje“ nije mogao da vidi „dodatnih“ 120 dunuma zahvaćenih gudronom koji je iscurio na okolno zemljište koje je u vlasništvu Republike Srpske. Nakon toga je uslijedio sastanak opštinskog rukovodstva sa predstavnicima Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju i Rafinerijom ulja.

“Ministar Vipotnik me tada pitao da li zbog početka školske godine treba da nastavimo sa gašenjem. Njegovi pomoćnici i ja smo se složili da treba. Vlada Srpke je kontaktirala izvođača radova i naložila šta još treba da se uradi. Još jedna površina je trebala da se ugasi”, kazao je Radulović.

To je na koncu i urađeno. Taj drugi posao koštao je 350.000 maraka i on je plaćen, kaže Radulović, preko Fonda za zaštitu životne sredine Republike Srpske. Ali, prvi posao, onaj koji je koštao 780.000 maraka, ostao je neplaćen.

“Mi te novce nemamo da platimo. Mi smo „podigli“ tu firmu kada je buknuo požar i dali joj nalog za gašenje. Poslao sam akt Vladi Srpske da se plati ta faktura. Opština će doći u kolaps. Rekli su mi da će platiti samo prvi dio, a da drugi dio treba da plati opština. Koliko sam čuo, postoji inicijativa da se faktura podijeli na tri dijela – jedan treba da plati Vlada, drugi Opština, a treći Rafinerija – istakao je Radulović.

U Gudronskoj jami se nalazi 25.000-30.000 tona toksičnog i otpada iz Rafinerije ulja Modriča. Od 1967. do 1996. godine u Rafineriji ulja Modriča su prikupljana otpadna motorna i industrijska ulja sa prostora bivše Jugoslavije, nakon čega su tretirana postupkom rerafinacije sa sumpornom kiselinom i aktivnom glinom.

U tom tehnološkom postupku kao nus-proizvod nastajao je opasni rafinerijski otpad (kiseli gudron) koji je odlagan na lokalitetu „Garevac“ u lagunama nastalim iskopavanjem šljunka. Deponija kiselog gudrona nalazi se van kruga Rafinerije ulja Modriča.

Rafinerija ulja Modriča je od 1996. godine prestala da primjenjuje tehnologiju za obradu otpadnih ulja sa sumpornom kiselinom, tako da se od tada u ovom preduzeću više ne produkuje kiseli gudron. Međutim, problem otpada koji je do tada odlagan je ostao neriješen i do danas, a u međuvremenu oko jame su se formirala naselja sa više hiljada porodica sa djecom.

Problem ovog odlagališta otpada do izražaja dolazi posebno ljeti kada se širi nesnosan smrad i dim od požara koji nerijetko izbijaju. Iako se ovo pitanje godinama postavljalo vlasti, ali i vlasnicima rafinerije, konkretnih pomaka nije bilo.

Ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Bojan Vipotnik rekao je krajem avgusta da problem gudronske jame traje od 1967. godine i da je napore da se ona sanira svojevremno zaustavila pandemija koronavirusa. Vipotnik tvrdi da su pronađena solidna rješenja sa partnerima u Belgiji i Njemačkoj.

“Nakon požara ponovo smo uspostavili kontakt sa međunarodnim partnerima. Prvi sastanci biće održani početkom septembra. Pripremamo projekat o zbrinjavanju opasnog otpada i velika je vjerovatnoća da će kroz taj projekat biti sanirana i gudronska jama. Za to treba deset miliona maraka ili više od tog iznosa”, istakao je tada Vipotnik.

Goran Dakić

The post Modriča pred kolapsom zbog gudronske jame first appeared on Gerila.info.

Ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Bojan Vipotnik prije nekoliko dana izjavio je da je Vlada Srpske doznačila ova sredstva Modriči, ali to se nije desilo.

On je na konferenciji za novinare koja je održana prije deset dana rekao kako su Modriči nedostajala ta sredstva da bi zatrpali prelazne kanale i da im je upravo Vlada Republike Srpske doznačila te pare.

“Još uvijek nije uplaćeno ništa na račun opštine”, rekao je za Gerilu načelnik Modriče Jovica Radulović.

Vipotnik je rekao da problem gudronske jame traje od 1967. godine i da je napore da se ona sanira svojevremno zaustavila pandemija koronavirusa. Vipotnik tvrdi da su pronađena solidna rješenja sa partnerima u Belgiji i Njemačkoj.

“Nakon požara ponovo smo uspostavili kontakt sa međunarodnim partnerima. Prvi sastancim biće održani početkom septembra. Pripremamo projekat o zbrinjavanju opansog otpada i velika je vjerovatnoća da će kroz taj projekat biti sanirana i gudronska jama. Za to treba deset miliona maraka ili više od tog iznosa”, istakao je Vipotnik.

Naglasio je da se jama nalazi na zemljištu koje pripada Rafineriji ulja i Republici Srpskoj, a dio vlasništva ima i Opština Modriča. On nije precizirao ko će i u kojem obimu finansirati eventualno saniranje gudronske jame.

Rafinerija ulja Modriča, u vlasništvu ruskog „Njeftegazinkora“, pokušava da sa sebe skine odgovornost vezanu za Gudronsku jamu u koju je ranije odlagan toksični otpad, a na kojoj je prošle sedmice došlo do požara, objavio je nedavno portal Capital.

“Oni smatraju da nemaju obavezu da riješe ovaj problem jer tvrde da prema privatizacionom ugovoru Gudronska jama nije ušla u privatizacionu masu. Međutim, to je nus proizvod rafinerije i nalazi se na dvije katastarske čestice. Vlasnik jedne je Republika Srpska, a druge Rafinerija ulja Modriča”, kaže načelnik Jovica Radulović.

Prema njegovim riječima, jedina pomoć koja je stigla iz rafinerije, bila je u vidu njihove vatrogasne službe koja je učestvovala u gašenju požara. Međutim, dvanaest godina ranije, vlasnici ruske kompanije „Zarubežnjeft“, koja je privatizovala naftnu industriju Srpske, pričali su sasvim suprotno. Ne samo da nisu osporavali obavezu saniranja deponije, već su tvrdili da je to jedan od njihovih prioriteta.

“Privatizacijom Rafinerije ulja Modriča obavezali smo se da, u saradnji sa lokalnom vlašću i resornim ministarstvima u Republici Srpskoj, riješimo problem Gudronske jame. To podrazumijeva likvidaciju deponije gudrona kao ekološkog problema u najskorije vrijeme”, rekao je u januaru 2012. godine tadašnji direktor „Zarubežnjefta“ Nikolaj Brunič.

Od 1967. do 1992. godine u Rafineriji ulja Modriča prikupljana su otpadna motorna i industrijska ulja sa prostora cijele bivše Jugoslavije. Tretirana su postupkom rerafinacije sa sumpornom kiselinom i aktivnom glinom, a u tom postupku kao nus proizvod nastajao je rafinerijski otpad, odnosno kiseli gudron koji je odlagan na lokalitetu „Garevac“ u rupama nastalim iskopavanjem šljunka.

Ovo odlagalište je zatvoreno 1999. godine, jer je „Rafinerija ulja Modriča“ prestala da primjenjuje tehnologiju za obradu otpadnih ulja sa sumpornom kiselinom, tako da se od tada u ovom preduzeću više ne produkuje kiseli gudron. Međutim, problem je ostao neriješen i dvije decenije kasnije, a u međuvremenu oko jame su se formirala naselja sa više hiljada ljudi koji su izloženi toksičnim isparavanjima.

To je pokazala i analiza Instituta za zaštitu i ekologiju Republike Srpske kojom je potvrđeno prisustvo otrovnih materija, zbog čega su građani pozvani da aktivnosti na otvorenom svedu na minimum. Posljednja mjerenja pokazala su da je vazduh u Modriči bezbjedniji. Učenici osnovnih i srednjih škola su na vrijeme krenuli na nastavu, a mjerenja i vazduha i zemlje obavljaće se i u narednom periodu.

Gerila.info

The post Vlada Srpske nije dostavila Modriči 300.000 maraka first appeared on Gerila.info.

The post Gudronska jama bezbjedna, đaci mogu u školu first appeared on Gerila.info.

Ovim se riječima može najkraće opisati ispitivanje kvaliteta vazduha na području opštine Modriča koje je, nakon požara na Gudronskoj jami, uradio Insstitut za zaštitu i ekologiju Republike Srpske.

Podsjećamo, Gerila je prije nekoliko dana objavila tekst u kome je navedeno da je vazduh u pojedinim modričkim naseljima, a pogotovo u izbjegličkom naselju Modriča 5, izuzetno opasan, nakon što je planula obližnja gudronska jama.

Mjerenje je urađeno na tri lokacije – pored najbližeg stambenog mjesta, u neposrednoj blizini Gudronske jame i u užem centru grada i pokazalo je da su koncentracije azot-dioksida, benzena, toluena, akroleina i hlorovodonika daleko iznad maksimalno dozvoljene vrijednosti. Ipak, ni u jednom slučaju nije utvrđeno kolika je maksimalna dozvoljena koncentracija ovih jedinjenja za period mjerenja od jednog sata koliko je i iznosilo mjerenje kvaliteta vazduha. U prvim danima nakon požara često se govorilo da je koncentracija benzena osam stotina puta veća od dozvoljene. Visoko izmjerene vrijednosti ovih elemenata, navodi se u zapisniku Instituta, predstavljaju rizik po zdravlje ljudi i po životnu sredinu.

Benzen je bezbojna ili svjetložuta tečna hemikalija na sobnoj temperaturi. Brzo isparava kada je izložen vazduhu. Koristi se prvenstveno kao rastvarač u hemijskoj i farmaceutskoj industriji, kao polazni materijal i međuproizvod u sintezi brojnih hemikalija uključujući plastiku, maziva, gume, boje, deterdžente, lijekove i pesticide. Benzen je prirodna komponenta sirove nafte i benzina.

Hronična izloženost benzenu uglavnom utiče na koštanu srž, kao i na meke, unutrašnje dijelove kostiju gdje se stvaraju nove krvne ćelije. Ovo može dovesti do anemije (nizak broj crvenih krvnih zrnaca), koja je uzrok slabosti i umora, smanjenog broja bijelih krvnih zrnaca, što smanjuje sposobnost tijela da se bori protiv infekcija i različitih vrsta leukemije. Utvrđeni su i štetni efekti na imuni sistem i reproduktivni sistem, kao što je poremećaj menstrualnih ciklusa.

Azot dioksid je crvenkasto-smeđi plin ili žućkasta tekućina, neugodnog i oštrog mirisa. Glavni izvor nastanka azot-dioksida je izgaranje fosilnih goriva (ugalj, plin, nafta). Prosječna godišnja koncentracija azot-dioksida u seoskim sredinama se kreće oko 5 µg/m³, a u gradovima od 20 do 90 µg/m³ (mjerenja u Modriči su pokazala količine od 517, 91 i 309 µg/m³). Azot-dioksid utiče na zdravlje tako što izaziva slabljenje imunološkog sistema, povećane alergijske reakcije, izaziva kašalj i bronhitis. Asmatičari mogu reagovati na oštećenje pluća nakon kratkog izlaganja.

Toluen je hemijski spoj koji pripada grupi aromatskih spojeva. Njegova zastupljenost je velika i upotreba višestruka, pa se koristi za proizvodnju pogonskih goriva, u farmaceutskoj industriji, u prehrambenoj industriji i u grafičkoj industriji. U studijama u kojima su bile proučavane životinje hronično izložene toluenu opažene su neurološke posljedice, poremećaji reproduktivnosti, oštećenje jetre, pogoršanje u radu srca i ostali štetni učinci. Toluen kod ljudi može uzrokovati trenutnu opijenost, glavobolju, vrtoglavicu i narkozu, a veće koncentracije toluena mogu uzrokovati encefalopatiju, pneumonitis, aritmiju, acidozu i dermatitis.

Akrolein je bistra i veoma ljuta mirisa tečnost koja se stvara suvom desitlacijom glicerina i nekih masti. Ovo je toksična i potencijalno kancerogena hemikalija. Hlorovodonik je izuzetno toksičan. Izuzetno je štetan za ljudsku kožu. Oni koji rade sa hlorovodonikom moraju biti veoma oprezni i preduzeti sve mjere zaštite. Ovaj gas ima i otrovno i iritativno dejstvo. Izaziva opekotine i iritaciju respiratornog trakta ako dođe u kontakt s njim.

Podsjećamo, Štab za vanredne situacije opštine Modriča proglasio je prije dva dana vanrednu situaciju na dijelu opštine zbog požara na području gudronske jame. Iz Inspektorata Srpske je preporučeno da se u pomenutoj opštini otkažu sve zakazane aktivnosti i manifestacije na otvorenom.

U Gudronskoj jami se nalazi 25.000-30.000 tona toksičnog i otpada iz Rafinerije ulja Modriča. Od 1967. do 1996. godine u Rafineriji ulja Modriča su prikupljana otpadna motorna i industrijska ulja sa prostora bivše Jugoslavije, nakon čega su tretirana postupkom rerafinacije sa sumpornom kiselinom i aktivnom glinom.

U tom tehnološkom postupku kao nus-proizvod nastajao je opasni rafinerijski otpad (kiseli gudron) koji je odlagan na lokalitetu „Garevac“ u lagunama nastalim iskopavanjem šljunka. Deponija kiselog gudrona nalazi se van kruga Rafinerije ulja Modriča.

Rafinerija ulja Modriča je od 1996. godine prestala da primjenjuje tehnologiju za obradu otpadnih ulja sa sumpornom kiselinom, tako da se od tada u ovom preduzeću više ne produkuje kiseli gudron. Međutim, problem otpada koji je do tada odlagan je ostao neriješen i do danas, a u međuvremenu oko jame su se formirala naselja sa više hiljada porodica sa djecom.

Problem ovog odlagališta otpada do izražaja dolazi posebno ljeti kada se širi nesnosan smrad i dim od požara koji nerijetko izbijaju. Iako se ovo pitanje godinama postavljalo vlasti, ali i vlasnicima rafinerije, konkretnih pomaka nije bilo.

Predsjednik Upravnog odbora Društva za istraživanje i zaštitu biodiverziteta i biolog Jovica Sjeničić danima prati stanje oko jame. On godinama upozorava na opasnost koja dolazi od kiselog gudrona, ali rješenja nema.

„Gudron najviše liči na katran. To je želatinozna, polutečna materija koja se odlagala kao nusprodukt prerade korišćenih motornih ulja u modričkoj Rafineriji ulja. Gudron se u ovoj jami odlagao od 1967. do 1996. godine. Jama se nalazi u Starači koja predstavlja dio starog toka Bosne. Taj potez se popularno zove Kriva bara“, rekao je Sjeničić za Gerilu.

Prije dvadeset i četiri godine prostor oko jame je isparcelisan i, dodaje on, gusto naseljen. Sjeničić kaže kako jama ima dva vlasnika – jedan je Republika Srpska, drugi je Rafinerija. Oba vlasnika brigu oko saniranja jame prepuštaju onom drugom.

„Prema nekim ranijim procjenema, u jami se nalazi između 25.000 i 30.000 tona otpada. Tu postoje dva ili tri bazena, neki silosi, neke cisterne, burad. Treba provjeriti da li je tu odlagano još nešto osim kiselog gudrona“, kaže Sjeničić.

Iako svi peru ruke od sanacije jame, Sjeničić kaže da se ona može uništiti, ali da je za to potrebno vrijeme, volja i novac. Gudronskih jama ima i u regionu, najviše ih je bilo u Hrvatskoj i sve su sanirane. Gudron nije lako uništiti, za to su potrebni određeni uslovi, ali nije nemoguće.

„Gudronska jama ‘Sovjak’ u Hrvatskoj imala je oko 200.000 kubika. Za njenu sanaciju bilo je potrebno 70 miliona maraka. Naša jama ima 20-30 hiljada kubika i za njenu sanaciju bi bilo dovoljno deset miliona maraka. Najbezbolnija sanacija je spaljivanje u koncentrisanim uslovima, ali to mora da se radi na Zapadu, jer na Balkanu ne postoje takve spalionice“, rekao je Sjeničić.

Gerila.info

The post Vazduh nakon požara u Gudronskoj jami opasan po zdravlje first appeared on Gerila.info.

Benzen, koji je izuzetno kancerogeni element, predstavlja veliku opasnost za građane Modriče, a prema prvim nezvaničnim informacijama, koncentracija benzena i drugih ispaljivih organskih jedinjena višestruko je veća od dozvoljene.

Na dijelu opštine Modriča danas je proglašena vanredna situacija zbog požara koji je zahvatio gudronsku jamu. Načelnik opštine Modriče Jovica Radulović za Gerilu kaže kako će u ponedjeljak biti poznato kakve se sve čestice i u kojoj količini nalaze u vazduhu nakon požara.

„Angažovaćemo sva materijalna i tehnička sredstva kako bi se odmah ugasio ovaj požara. To će biti urađeno u najkraćem mogućem roku. Požar još nije ugašen u potpunosti. I dalje tinja, a štetne materije isparavaju u vazduh. Moramo preduzeti sve da ugasimo požar“, poručio je Radulović.

Radulović je rekao da je angažovana stručna kuća koja je lincencirana za mjerenje kvaliteta vazduha, zemljišta oko Gudronske jame i više lokaliteta izvorišta vode.

„Još nemamo konkretne rezultate. Postoji taj osjećaj koji dolazi iz tog ispravanja. Postoji osnovana sumnja, i struka je to ovdje danas potvrdila, da se iz Gudronske jame emituju neke negativne čestice mogu da imaju posljedice po stanovništvo i biljni i životinjski svijet. Očekujemo u ponedjeljak konkretne rezultate sa svim mjerenjima, rekao je Radulović.

Ekipa portala Gerila obišla je ovu jamu i uvjerila se da je jedno van svake sumnje tačno – u pitanju je ekološka bomba čija bi eventualna detonacija napravila nesagledivu štetu. Pored jame ne može da se bude duže od desetak minuta, jer su isparenja isuviše snažna. Požar i dalje nije u potpunosti ugašen, a dim sa okolnih njiva i sa jame „razlijeva“ se po obližnjim izbjegličkim naseljima.

Smrad benzena i ostalih hemijskih jedinjenje je snažan i nepodnošljiv. Vatrogasci koji gase požar oko Gudronske jame kažu da im je muka od isparavanja. Isti problem imaju i mještani okolnih naselja koji danima ne otvaraju prozore. Mnogi od njih su „prebacili“ djecu u druge gradove i opštine, kod rodbine, dok se „situacija“ ne smiri.

„Ne smijemo izaći iz kuća, ne smijemo otvoriti prozore, ne smijemo upaliti klimu. Ovo je veliko zlo. Osjetite samo koliko smrdi. To udavi čovjeka. Skupi se u ustima i bude muka. Djeca to ne smiju da udišu. A dim ne odlazi“, kaže Đorđe Jovanović, jedan od mještana izbjegličkog naselja Modriča 5 koje se nalazi u neposrednoj blizini jame.

Pane Konstantinović u ovom naselju živi od 2007. godine. Jedan je od mnogih kojima ova jama ne dozvoljava normalan život. Jama se, kaže on za Gerilu, na ovom mjestu nalazi od 1967. godine.

„Dešavalo se i prije da se jama zapali, ali bi se vatra brzo ugasila. Sada je, međutim, sve drugačije. Naselje je gušće nego prije deset godina, temperature su iz dana u dan sve veće, požar ne može da se ugasi. Vatra je planula na nekoliko stotina metara od jame i brzo joj se primakla. I onda se desila eksplozija“, priča Konstantinović.

Svi su, nastavlja on, stali u odbranu naselja – i mještani i vatrogasci. Učinili su sve da se vatra ne proširi prema Petrovdanskoj i prema ulicama Vojvode Putnika i Stefana Prvovjenčanog. Vatra se nije proširila prema naselju, ali jamu nisu mogli odbraniti.

„Niko od nas nije ovdje došao zato što je htio. Došli smo ovdje, jer nas je nevolja natjerala. I svi ti ljudi siju bašte, imaju kukuruze, voćnjake. Bog zna koliko tog otrova ima u zemlji. Mi sjedimo na ekološkoj bombi, a nema ko da je deaktivira“, istakao je Konstantinović.

Predsjednik Upravnog odbora Društva za istraživanje i zaštitu biodiverziteta i bilog Jovica Sjeničić danima prati stanje oko jame. On godinama upozorava na opasnost koja dolazi od kiselog gudrona, ali rješenja nema.

„Gudron najviše liči na katran. To je želatinozna, polutečna materija koja se odlagala kao nusprodukt prerade korišćenih motornih ulja u modričkoj Rafineriji ulja. Gudron se u ovoj jami odlagao od 1967. do 1996. godine. Jama se nalazi u Starači koja predstavlja dio starog toka Bosne. Taj potez se popularno zove Kriva bara“, rekao je Sjeničić za Gerilu.

Prije dvadeset i četiri godine prostor oko jame je isparcelisan i, dodaje on, gusto naseljen. Sjeničić kaže kako jama ima dva vlasnika – jedan je Republika Srpska, drugi je Rafinerija. Oba vlasnika brigu oko saniranja jame prepuštaju onom drugom.

„Prema nekim ranijim procjenema, u jami se nalazi između 25.000 i 30.000 tona otpada. Tu postoje dva ili tri bazena, neki silosi, neke cisterne, burad. Treba provjeriti da li je tu odlagano još nešto osim kiselog gudrona“, kaže Sjeničić.

Iako svi peru ruke od sanacije jame, Sjeničić kaže da se ona može uništiti, ali da je za to potrebno vrijeme, volja i novac. Gudronskih jama ima i u regionu, najviše ih je bilo u Hrvatskoj i sve su sanirane. Gudron nije lako uništiti, za to su potrebni određeni uslovi, ali nije nemoguće.

„Gudronska jama ‘Sovjak’ u Hrvatskoj imala je oko 200.000 kubika. Za njenu sanaciju bilo je potrebno 70 miliona maraka. Naša jama ima 20-30.000 kubika i za njenu sanaciju bi bilo dovoljno deset miliona maraka. Najbezbolnija sanacija je spaljivanje u koncentrisanim uslovima, ali to mora da se radi na zapadu, jer na Balkanu ne postoje takve spalionice“, rekao je Sjeničić.

Sjeničić i sam godinama živi pored jame. Djecu je prije nekoliko dana poslao kod rodbine u Doboj, jer su isparenja ogromna, a dim gust. Život pored gudronske jame je život pored „sumpornog ognja“.

„Izlazimo napolje samo kad moramo. Prozore ne otvaramo. Auta ne otvaramo. Ni vrijeme nam ne ide na ruku. Već danima je preko 40 stepeni. Nema vjetra da bar nešto odnese. Nema kiše da bar malo razblaži ovaj pakao“, dodaje Sjeničić.

Vatra koja gori u jami ne može da se ugasi vodom, nego specifičnom pjenom. Vatrogasci gase koliko mogu, ali najviše paze da ponovo ne plane rastinje oko jame. I njima je voda došla do grla.

„Stalno se nešto dimi. Nikako da sve ugasimo. A vidiš i sam kakav je vazduh. I najzdravijem mora doći muka nakon deset minuta. Ako je nama ovako par sati, mogu misliti kako je ljudima koji žive tu. To nije normalno“, kazao je jedan od vatrogasaca.

„Ljudi koji žive tu“ ne žele mnogo da pričaju. Samo odmahuju glavom i u dvije-tri riječi ili u dva-tri pokreta objašnjavaju kako im je. Niko neće da priča „za novina“, ali jasno je da svima oči ispadaju od nevolje. Dim se nalazi u svakom dvorištu, oko svake kuće.

U ponedjeljak bi svi trebali znati da li se nalaze u velikoj ili nikakvoj opasnosti. Naši izvori tvrde da je koncentracija benzena ogromna i da to predstavlja veliku opasnost, jer je benzen izuzetno kancerogena supstanca. Benzen je bezbojna ili svjetložuta tečna hemikalija na sobnoj temperaturi. Brzo isparava kada je izložen vazduhu. Koristi se prvenstveno kao rastvarač u hemijskoj i farmaceutskoj industriji, kao polazni materijal i međuproizvod u sintezi brojnih hemikalija uključujući plastiku, maziva, gume, boje, deterdžente, lijekove i pesticide.

Benzen je prirodna komponenta sirove nafte i benzina. Hronična izloženost benzenu uglavnom utiče na koštanu srž, kao i na meke, unutrašnje dijelove kostiju gdje se stvaraju nove krvne ćelije. Ovo može dovesti do anemije (nizak broj crvenih krvnih zrnaca), koja je uzrok slabosti i umora, smanjenog broja bijelih krvnih zrnaca, što smanjuje sposobnost tijela da se bori protiv infekcija i različitih vrsta leukemije. Utvrđeni su i štetni efekti na imuni sistem i reproduktivni sistem, kao što je poremećaj menstrualnih ciklusa, navodi se osnovnim karakteristikama ovog elementa.

Institut za javno zdravstvo Republike Srpske izdao je preporuke povodom posljednjih događaja izazvanih požarima, naročito na deponijima koje mogu izazvati štetne posljedice po zdravlje ljudi.

Gerila.info

The post Gerila na licu mjesta: Benzen iz Gudronske jame velika opasnost! first appeared on Gerila.info.

U Gudronskoj jami se nalaze ogromne količine toksičnog i otpada iz Rafinerije ulja Modriča.

Ova jama, smatraju stručnjaci, predstavlja ekološku bombu koju vlast Republike Srpske i uprava Rafinerije godinama ne uklanjaju.

Načelnik Modriče Jovica Radulović kazao je da su vatrogascima iz Modriče u pomoć pritekle i vatrogasne ekipe iz Doboja, Odžaka i Šamca.

Požar oko jame je ugašen, ali sama jama i dalje gori. Radulović je rekao da su vatrogasne ekipe nemoćne u gašenju tog otpada.

U Gudronskoj jami se nalazi 25.000 tona toksičnog i otpada iz Rafinerije ulja Modriča.

Od 1967. do 1996. godine u Rafineriji ulja Modriča su prikupljana otpadna motorna i industrijska ulja sa prostora bivše Jugoslavije, nakon čega su tretirana postupkom rerafinacije sa sumpornom kiselinom i aktivnom glinom.

U tom tehnološkom postupku kao nus-proizvod nastajao je opasni rafinerijski otpad (kiseli gudron) koji je odlagan na lokalitetu „Garevac“ u lagunama nastalim iskopavanjem šljunka.

Deponija kiselog gudrona nalazi se van kruga Rafinerije ulja Modriča, a procijenjena količina deponovanog otpadnog materijala se kreće od 20 do 25.000 tona.

Rafinerija ulja Modriča je od 1996. godine prestala da primjenjuje tehnologiju za obradu otpadnih ulja sa sumpornom kiselinom, tako da se od tada u ovom preduzeću više ne produkuje kiseli gudron.

Međutim, problem otpada koji je do tada odlagan je ostao neriješen i do danas, a u međuvremenu oko jame su se formirala naselja sa više hiljada porodica sa djecom.

Problem ovog odlagališta otpada do izražaja dolazi posebno ljeti kada se širi nesnosan smrad i dim od požara koji nerijetko izbijaju. Iako se ovo pitanje godinama postavljalo vlasti, ali i vlasnika rafinerije, konkretnih pomaka nije bilo.

„Zdrav i razuman um bi vjerovatno pomislio da bi nešto tako toksično, isparljivo i opassno po život bilo sigurno sklonjeno u specijalnim kasetama ili buradima, što dalje od ljudi. Međutim, budući da našu državu pored omladine očigledno napušta i razum i zdravlje, ovaj lokalitet je ne samo na otvorenom, već i u neposrednoj blizini izbjegličkih naselja u kojima je dom nakon pretrpljene ratne traume našlo oko 9.000 duša“, kaže Igor Kalaba iz Centra za životnu sredinu.

U neposrednoj blizini jame nalazi se i JZU Specijalna bolnica za hroničnu psihijatriju.

Različiti političari i činovnici, podjeća Kalaba, već preko 15 godina najavljuju rješavanje ovog problema.

Za samu jamu se zna od njenog nastanka, kao i za toksičnost supstanci koje su tamo odlagane.

„Trenutne procjene su da se u bazenu nalazi oko 25.000 tona kancerogenog otpada. Jednako impresivna je i količina obećanja i broj službenika koji je ovaj problem navodno planirao da riješi. Obećanja su dana, planovi su pravljeni, a rokovi postavljani. I kršeni“, istakao je Kalaba.

Davne 2012. godine rokovi su utvrđeni u ekološkoj dozvoli koju je tadašnji ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju srebrenka Golić izdala ruskoj kompaniji „Zarubežnjeft“.

Uručenju dozvola prisustvovao je i tadašnji načelnik opštine Modriča Mladen Krekić te generalni direktor „Optima grupe“ Aleksandar Đakonov.

Tom prilikom Golić je izjavila da „Gudronska jama na području Modriče mora biti uklonjena do kraja 2014. godine, a jama sa otpadnim uljima u Rafineriji nafte Brod do 2015. godine“, u skladu sa rokovima definisanim u ekološkoj dozvoli.

Tom prilikom je Đakonov potvrdio ovaj dogovor, naglasivši da „Zarubežnjeft“ vodi računa o ekologiji te da je kompanija uložila velika sredstva u te svrhe.

„Međutim, tri godine kasnije Srebrenka Golić je ponovo izjavila da će gudron biti uklonjen te da se traže izvori finansiranja od međunarodnih i domaćih institucija te naglasila da su sredstva izgubljena zbog prekida dodjele podrške iz IPA fondova navodno namijenjene ovoj svrsi. Ministarka se ponovo oglasila 2018. godine i poručila da rješavanje problema napokon počinje krajem te iste godine. Nakon što do toga ponovo nije došlo, godinu dana kasnije premijer RS Radovan Višković je izjavio da će problem biti uskoro riješen“, kazao je Kalaba.

Ovaj problem je ponovo aktuelizovan sinoć kada je došlo do požara na ovom lokalitetu te sigurnog emitovanja ogromnih količina toksičnih supstanci u zrak.

Nažalost, smatra Kalaba, ovo nije prvi, a velike su šanse ni posljednji požar na ovom lokalitetu.

Istini za volju, ulazak toksičnih supstanci u ekosistem i ljudska tijela je neminovan i bez požara, ali oni taj proces dižu na viši nivo.

„Nije sva krivica svakako na jednoj osobi ili na jednom tijelu. Pored krivice onih koji jamu nisu uklonili, bilo koja razumna osoba bi se zapitala – kome bi palo na pamet da u blizini ovakvog lokaliteta izgradi naselje i bolnicu? Da li Institut za javno zdravstvo vrši intenzivniji monitoring građana na ovim lokalitetima i da li postoje podaci o specijalizovanom monitoringu vazduha, vode i zemljišta u njegovoj okolini? Šta se desilo sa silnim obećanjima i onima koji su ih izrekli“, pita Kalaba.

Predsjednik Upravnog odbora Društva za istraživanje i zaštitu biodiverziteta i bilog Jovica Sjeničić kaže za GERILU da se požari u ovoj jami dešavaju svake godine i to najčešće ljudskom nepažnjom.

S obzirom da se prve kuće nalaze ssvega desetak metara od jame, uvijek neko nešto pali, a u ovakvim vremenskim uslovima vatra se brzo proširi.

„Nema ispitivanja uticaja otpada na životnu sredinu. Govorim o isparavanju gasova. Sve je izloženo zračenju, sunčevom isparanjavu, podzemnim vodama. To je zapravo stari tok Bosne i otpad je odlagan u jednom dijelu te bare. Zemljište je kontaminirano. Zbog visokog pritiska dim ne ide gore, nego se širi prema kućama. To je katastrofa. Niko ne zna kakvog je sastava taj dim. Niko ne može ispitati kakve su to čestice“, istakao je Sjeničić.

Treći dan gori i deponija u Duratovcima kod Kotor Varoša. Ova deponija je zatvorena 2009. godine, ali do danas nije sanirana. Načelnik Kotor Varoša Zdenko Sakan kaže da su nesavjesni građani nastavili odlagati otpad na ovoj lokaciji.

Uzrok požara je, smatra on, ljudski faktor. Kotorvaroškli vatrogasci tri dana gase vatru, a u pomoć im je stiglo i vatrogasno vozilo iz Banje Luke.

„Pod požarom je trideset dunuma deponije. To ne predstavlja veliki problem, koliki problem predstavlja dubina požara koja ide i do šest metara u gornjem dijelu deponije. U tom dijelu smo prosuli veliku količinu vode, međutim bez teške mehanizacije i odvajanje parcela na deponiji to se neće moći lako sanirati“, kazao je šef Vatrogasne jedinice Kotor Varoš Danijel Đurić.

U neposrednoj blizini Zvornika, odnosno naselja Ekonomija, već treći dan bukti požar na divljoj deponiji kraj Drine.

Građanima ovog naselja, tvrdi Zvorničani, niko ništa ne govori. Pomoć je i ovaj put izostala.

„Od Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske zahtjevamo hitnu reakciju sa jasnim preporukama građanima kako da se ponašaju i zaštite od zagađenja. Od Instituta za zaštitu i ekologiju Republike Srpske zahtjevamo da hitno izvrši mjerenja kvaliteta vazduha u naseljima Karakaj, Ekonomija, Čelopek, Ulice, Meterize, kao i užeg gradskog jezgra Grada Zvornika“, oglasili su se iz Planirarsko-ekološkog društva „Korak“ u Zvorniku.

Iz „Koraka“ kažu da od nadležnog Okružnog javnog tužilaštva Bijeljina takođe očekuju da u skladu sa svojim zakonskim ovlaštenjima pokrene istrag, i utvrdi da li se na području divlje deponije kraj Drine protivzakonito i dalje odlaže miješani komunalni otpad umjesto da se odlaže na Regionalnu deponiju na Crnom Vrhu.

The post Ekološke katastrofe širom Republike Srpske first appeared on Gerila.info.

„Mi smo ovdje stvarno u opasnosti. To smrdi, naročito ljeti, nekada se i zapali zbog visokih temperatura, izaziva velike glavobolje“, govore mještani naselja Garevac kod Modriče gdje se nalazi odlagalište opasnog rafinerijskog otpada.

piše: Impulsportal

Od 1967. godine Rafinerija ulja „Modriča“ je odlagala opasni otpad, kiseli gudron, na tom lokalitetu. U neposrednoj blizini jame nalaze se izbjeglička naselja s oko 9 000 stanovnika i JZU Specijalna bolnica za hroničnu psihijatriju Modriča.

Vlast u Republici Srpskoj više od dvije decenije nije našla rješenje za 25 000 tona kancerogenog otpada.

Još 2015. godine Srebrenka Golić, ministarka za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, izjavila je za medije tokom svoje tadašnje posjete rafineriji da se aktivno radi na rješavanju ovog ekološkog problema – „Postoje metode koje su već dostavili iz Modriče i Broda tako da mi na tom planu već intezivno radimo, iznalazimo najpovoljnije rješenje i finasijsku konstrukciju kako da to završimo“.

Tri godine kasnije, 2018. godine, ministarka Golić je izjavila da se do kraja te godine počinje s uklanjanjem gudronske jame u Modriči.

Godinu dana nakon ministarkine izjave, premijer RS Radovan Višković je izjavio da će ovaj problem uskoro konačno biti riješen, te je rješavanje “gudronske jame” prvi projekat koji će RS kandidovati za dodjelu donatorskih sredstava namijenjenih za zaštitu životne sredine.

Do danas ništa nije urađeno kad je u pitanju ova opasna jama.

Gordana Vidović, bivša poslanica u Narodnoj skupštini Republike Srpske, kazala je za „Impuls“ da dobro poznaje problematiku koja se tiče gudronske jame, ali prije svega nereagovanje institucija.

„Svjesni smo mi svi da je to jedan ogroman posao i da će koštati mnogo, ali isto tako smo svjesni da postoji strah da se ne razbole ljudi. Ono što mene zabrinjava jeste to da predstavnici državnih institucija, oni koji su radili na prodaji rafinerije ulja u Modriči, nisu stavili jedan od uslova novim vlasnicima da oni moraju riješiti taj problem. Oni su čak nekad u medijima govorili da postoji navodno obaveza i odgovornost novih poslodavaca, međutim, da postoji već bi se pokrenuo neki proces, no to je bilo samo zamajavanje građana“, navodi Vidović.

Poslanica Vidović se dva puta obraćala u Narodnoj skupštini u vezi s ovim problemom, a odgovor koji je dobila od premijera Viškovića je da se radi studija.

„Studija se radila 2015. godine, a ja sam u mandatu četiri godine, znači za više od pet godina studija nije završena niti ima ikakvih pomaka u tom pravcu. A jedan od pokazatelja je što u budžetu nikad nisu planirana sredstva, barem da se krene sa nekim radovima što bi moglo da utiče da se postepeno uklanja gudronska jama“, ističe Vidović.

Obratili smo se pisanim putem resornom ministarstvu, republičkom inspektoratu, Rafineriji ulja „Modriča“ i opštini Modriča. Odgovor smo dobili samo od Republičke uprave za inspekcijske poslove u kojem se navodi da je problem nastao zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa.

„Rafinerija ulja Modriča je 2008. godine odbijena u zahtjevu da se zemljište prenese u vlasništvo rafinerije, tako da u ovom momentu i dalje ne možemo samo krenuti sa postupkom konačnog zbrinjavanja otpada“, navodi se u odgovoru.

Prema riječima Gordane Vidović najveća odgovornost je na vlastima Republike Srpske.

„Ne može sa sebe niko skinuti odgovornost, ali definitivno najveća odgovornost je republička. Odgovornost je Ministarstva za urbanizam i ekologiju koji bi morali to rješavati jer to nije problem od juče. Lokalna zajednica i opštinska vlast u Modriči nema taj kapacitet i tu snagu da može nešto riješiti, što ne sprečava ni njih ni nas, kao građane, da aktivistički djelujemo i da tražimo da se to riješi, jer nije ugrožen samo onaj čovjek koji živi blizu gudronske jame, ugroženi smo svi mi, ali i šire jer tu su podzemne vode, a ulja prodiru kroz sve pore zemlje i zagađuju i vodu i zemlju“.

„Ukoliko se nešto ne riješi na republičkom nivou, neće se ništa ni riješiti“

Da opština Modriča nije u mogućnosti sama riješiti problem, slaže se i Milenko Grabovac, nekadašnji zaposlenik rafinerije.

„Opština nema tih sredstava, ovo je milionski posao. Možda bi mogla da učestvuje jednim dijelom u pripremnim aktivnostima – dovođenjem vode, struje, radne snage, izgradnjom nekog skladišta. Ne znam da li vlada ima tolika sredstva, jedino da se digne na nekakav eko-konzorcijum, da li preko međunarodnih ekoloških fondova ili možda da se, zbog jednostavnijeg i bržeg načina djelovanja, preko jedne od članica EU prijavi tim ekološkim fondovima, a da vlada potom s njima napravi sporazum ili koncesiju za daljnje upravljanje otpadom. To su po meni jedini načini“.

Grabovac dalje navodi da misli da je jama u nadležnosti vlade.

„Mislim da je to nadležnost vlade, s druge strane, ako je to pitanje onoga ko je kupio rafineriju, onda se mora izvršiti pritisak na vlasnika da ipak iznalazi sredstva i način da se to jednom riješi. Prije nekoliko godina rafinerija je obavila javni poziv na svom sajtu i javile su se 4 firme, 3 iz inostranstva i jedna iz Srbije koje su ponudile tehničko-tehnološko rješenje za sanaciju. Međutim, poslije sam dobio informaciju od ruskog direktora iz Optima-grupe da ovaj problem nije u njihovoj nadležnosti“.

Dok se godinama prebacuju nadležnosti i odgovornosti, kiseli gudron je ostavio velike posljedice na okolinu i zdravlje mještana.

Prilikom atmosferskih padavina u zraku se miješa voda s kiselim gudronom i to je jedan od načina kako zagađuje okolinu.

„Različitost gustine je u slojevima, vjerovatno je na dnu koncentrisan taj teži dio, tačnu dubinu gudronske jame ne znam, prema nekim procjenama centralna jama je duboka oko 4 metra, a oko 25 000 tona je deponovanog otpada u ovoj jami“, ističe Grabovac te naglašava da se načinom na koji je deponovan otpad ne može tačno znati da li je bilo prodora i koliko u poljoprivredno zemljište.

„Jedne godine, čini mi se 2009., zbog padavina je došlo do izlijevanja ove centralne jame. Dio puta je bio poplavljen. Tada je nasip saniran i napravljena je drenažna cijev iz glavne jame koja vodi u manju jamu, tako da se održava nivo i više ne dolazi do izlijevanja“, ističe Grabovac.

Jama je sada ograđena i vrši se samo monitoring. Prilikom bilo kakve prirodne katastrofe ne zna se tačno kakve bi to posljedice moglo da ostavi na okolinu, a stručnjaci tvrde da bi prilikom nekog jačeg zemljotresa otrov mogao da prodre do podzemnih voda.

„Ako bi došlo do izlijevanja usljed poplava preko ovog nasipa ili ako bi se negdje probio ovaj nasip usljed atmosferskih padavina, kiseli gudron bi probio u poljoprivredno zemljište u blizini ovih kuća i zagadio bi to zemljište“, navodi Grabovac.

Zvanična mjerenja pokazuju da je štetni uticaj u granicama dozvoljenog, međutim, mještani svjedoče da im ni zrak, ni voda pa ni tlo nisu čisti.

Kiseli gudron je uljna otpadna supstanca, koja nastaje tokom kisele rafinacije naftnih intermedijera ili korišćenih ulja s koncentrovanom sumpornom kiselinom.

U sebi sadrži ostatke sumporne kiseline, otrovne ostatke aditiva za motorna ulja, hlor, cink i olovo.

Zbrinjavanje ove otrovne supstance se može izvršiti na dva načina. Jedan način je njegovo spaljivanje, a drugi solidifikacija.

The post Gudronska jama u Modriči je ekološka bomba koju niko ne rješava (Video) first appeared on Gerila.info.