Ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS Bojan Vipotnik upozorava da su aktivnosti hrvatskestrane nelegalne i u suprotnosti sa međunarodnim obavezama.

„Sve intervencije koje Hrvatska sprovodi na lokaciji Čerkezovac su nelegalne, rade se bez saglasnosti Republike Srpske, odnosno BiH i time se krše odredbe Espo konvencije“, rekao je Vipotnik.

Prema njegovim riječima, upravo će to biti jedna od ključnih tačaka na predstojećem saslušanju u Ženevi, gdje će Hrvatska morati da objasni zbog čega radovi teku bez saglasnosti druge države i bez završene procedure projcene uticaja na životnu sredinu.

Espo konvencija je međunarodni sporazum koji obavezuje države da, prije nego što započnu projekte koji mogu imati značajan prekogranični uticaj na životnu sredinu, o tome obavijeste susjedne zemlje, uključe ih u postupak i omoguće javne konsultacije. U slučaju Trgovske gore ona je važna jer BiH tvrdi da Hrvatska preduzima radove i vodi postupak bez pune prekogranične procedure, a eventualna potvrda kršenja konvencije može dodatno ojačati pravnu i diplomatsku poziciju BiH pred međunarodnim tijelima.

Dodatnu sumnju, ističe Vipotnik, izaziva i činjenica da je hrvatsko ministarstvo nedavno priznalo da studija još nije završena.

„Od oktobra prošle godine slušamo kako je studija gotova, pa se nešto dodaje. Sada sami kažu da je nemaju“, naveo je Vipotnik, dodajući da postoje i izjave iz Hrvatske da će studiju „naštimati“, što, kako tvrdi, ukazuje na svjesno kršenje međunarodnih procedura.

I dok institucije BiH pripremaju argumente za međunarodnu pravnu i diplomatsku borbu, na lokalu, u Novom Gradu, povjerenje odavno ne postoji.

Mario Crnković iz udruženja Green Team upozorava da je rušenje objekata prije završetka studije „gaženje i onih posljednjih krhotina povjerenja koje je ostalo u slučaju Trgovska gora“.

On podsjeća da odluka o ovoj lokaciji nije nova, već politički trasirana još krajem devedesetih.

„Politička odluka iz 1999. godine da se na granicu sa BiH izguraju radioaktivni otpadi iz Nuklearne elektrane Krško, ali i drugi opasni otpadi, pokazuje se važnijom od zdravog razuma i dobrosusjedskih odnosa“, kaže Crnković.

Tokom devedesetih je razmatrano više potencijalnih područja za izgradnju centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, ali je na kraju u Prostornom planu Hrvatske ostala samo jedna lokacija – Trgovska gora, na teritoriji Dvora na Uni, male opštine u Hrvatskoj, u neposrednoj blizini granice sa BiH i Novim Gradom. Upravo je taj politički moment, a ne samo stručni kriterijumi, godinama u središtu kritika i u Hrvatskoj i u BiH.

Sagovornici Gerile iz Hrvatske potvrdili su da je izbor Trgovske gore u velikoj mjeri bio politički. Nekadašnja hrvatska ministarka i saborska zastupnica Anka Mrak Taritaš ranije je za Gerilu ocijenila da ova lokacija nije dobro rješenje i da su se okolnosti od njenog prvobitnog odabira značajno promijenile, posebno kada je riječ o zaštiti prirode i standardima okolišne zaštite.

„Kada je birana lokacija Trgovske gore, najmanje problema je bilo sa ovom lokacijom jer je tu bilo najmanje ljudi koji su se protivili. Ta lokacija je i slabo naseljena, što je očigledno bio jedan od ključnih kriterijuma. Danas su se stvari značajno promijenile, posebno u oblasti zaštite prirode, i smatram da sve lokacije treba ponovo preispitati“, rekla je Mrak Taritaš za Gerilu.

Iako su godinama postojale nade da će međunarodni pritisak zaustaviti projekat, to se, kako kaže Crnković, nije desilo.

„Nikad nije bila tajna da je riječ o politički trasiranom procesu obzirom da su političari u saboru Hrvatske odabrali lokaciju, ali riječ je o nečemu toliko lošem da je malo ko mogao da vjeruje. Govorili su mnogi da će to EU zaustaviti, da će Slovenija dići glas jer RAO nastaje na njenoj teritoriji, ali tišina. Stiče se utisak da im je sve preče od života nas sa ovog područja. Kružile su i kojekakve teorije zavjere koje su predviđale rješenja koja ni čarobni štapić ne može izvesti, ali činjenica je da nadležni u Hrvatskoj nastavljaju. I dan danas je nevjerovatno da se to dešava, da se to dešava baš nama, ali mašine su na terenu i pripremaju teren. Umjesto da BiH i Hrvatska imaju zajedničke razvojne projekte za ovu regiju, oni nama guraju radioaktivni otpad na granicu“, dodaje Crnković.

Za njega, problem više nije samo u Hrvatskoj.

„Svako malo imamo prebacivanje odgovornosti. Umjesto toga, svi, od građana do institucija, moramo koristiti sva zakonski dopuštena sredstva u odbrani prava na život“, upozorava Crnković.

Ovo pitanje, odavno, nije samo spor između dvije države. Za stanovnike Novog Grada, Kozarske Dubice, Kostajnice, Dvora i šireg područja uz Unu, riječ je o temi koja direktno zadire u pitanje vode, zemljišta, zdravlja i budućnosti ovog kraja. Hrvatska na Čerkezovcu ne planira samo prihvat nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, već i radioaktivnog institucionalnog otpada nastalog širom Hrvatske, uključujući otpad iz bolnica i naučnih instituta.

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je na sjednici održanoj 1. aprila 2026. godine razmatralo pitanje Trgovske gore i zatražilo od Savjeta ministara BiH da hitno realizuje zaključke iz januara 2026. godine. Od Savjeta ministara je zatraženo da u roku od 15 dana dostavi novu, detaljnu informaciju o aktivnostima Hrvatske i mjerama koje BiH preduzima.

Istovremeno, u Novom Gradu se za 9. april priprema posebna sjednica lokalne skupštine na kojoj će biti predstavljena strategija institucija RS i BiH pred nastup u Ženevi.

To nije prvi pokušaj da BiH ovu temu internacionalizuje. Još ranije su predstavnici domaćih institucija i ekspertskog tima pokušavali otvoriti ovo pitanje pred međunarodnim tijelima, upozoravajući da se radi o lokaciji koja ne bi smjela biti tretirana isključivo kao unutrašnje pitanje Hrvatske. Upravo je to jedna od ključnih poruka i danas – da se nuklearni i radioaktivni objekti ne mogu planirati na granici bez saglasnosti i punog učešća susjedne države.

Na državnom nivou, sve je više upozorenja da Hrvatska nema namjeru da odustane. Predstavnici vlasti i stručnjaci već su ukazali na geološke, seizmičke i hidrološke rizike lokacije, posebno nakon potresa koji su promijenili seizmičku sliku tog područja.

Lokacija Čerkezovac na Trgovskoj gori nalazi se u opštini Dvor u Hrvatskoj, na samoj granici sa Bosnom i Hercegovinom, svega nekoliko kilometara od Novog Grada. Planirana lokacija udaljena je oko dva kilometra vazdušnom linijom od centra grada i približno jedan kilometar od izvorišta vode koje napaja Novi Grad pitkom vodom, što dodatno pojačava zabrinutost lokalnog stanovništva.

Na nedavno održanom okruglom stolu u Parlamentarnoj skupštini BiH, stručnjaci su otvoreno doveli u pitanje sigurnost ove lokacije. Načelnica Odjeljenja za opservatorsku seizmologiju Republičkog hidrometeorološkog zavoda RS, Snježana Cvijić-Amulić, upozorila je da je nakon razornog zemljotresa u Petrinji „potpuno promijenjena seizmološka slika tog područja“ i da bi zbog toga trebalo odustati od izgradnje odlagališta na Trgovskoj gori.

Sličan stav iznio je i profesor hidrotehnike Munir Jahić, koji je naglasio da lokacija koja se nalazi u zoni uticaja potresa „ne može biti pogodna za odlaganje radioaktivnog otpada“, pozivajući se na geološke i hidrološke karakteristike terena.

I drugi stručnjaci ranije su upozoravali na slične rizike. Edin Delić, član Ekspertskog tima BiH za Trgovsku goru, ranije je za Gerilu rekao da „takvi objekti nigdje u svijetu nisu potpuno sigurni“, posebno kada se u obzir uzme protok vremena i neizvjesnost šta se može desiti za deset, dvadeset ili četrdeset godina. Posebno je upozoravao na apsurd da se takav objekat planira svega dva kilometra od izvorišta koje je važno za Novi Grad.

Politički pritisak na institucije BiH dodatno je pojačan i kroz zaključke sa istog skupa, gdje su poslanici u Parlamentarnoj skupštini BiH Saša Magazinović, Jasmin Emrić i Branislav Borenović zatražili snažniji odgovor prema Hrvatskoj, ali i prema institucijama Evropske unije – Evropskoj komisiji, Vijeću EU i Evropskom parlamentu.

Ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac tada je upozorio da Hrvatska „nema namjeru da odustane“ od projekta, te naveo procjenu da bi potencijalni uticaj odlagališta mogao zahvatiti oko 250.000 građana u 13 opština u sjeverozapadnom dijelu BiH.

U međuvremenu, otpor raste i među građanima. U školama se snimaju filmovi, organizuju tribine i protesti, a tema Trgovske gore postaje dio svakodnevnog života zajednica uz Unu. U Novom Gradu je ovih dana prikazan i film „Borba za opstanak“, koji su pripremili učenici Osnovne škole „Sveti Sava“, kao još jedan podsjetnik da se protivljenje ovom projektu prenosi i na mlađe generacije.

Uprkos svemu, ključni procesi i dalje su u rukama institucija – i rokova koji dolaze, ali u prolaze.

U narednim sedmicama očekuje se i zvanično podnošenje zahtjeva za procjenu uticaja na životnu sredinu od strane hrvatskog Fonda za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško.

Portal Gerila uputio je pitanja hrvatskom Fondu NEK (Fondu za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško), tražeći pojašnjenja o aktuelnim radovima na lokaciji Čerkezovac, statusu studije uticaja na životnu sredinu i planiranim narednim koracima. Odgovore ćemo objaviti po njihovom prijemu.

Fond NEK je i ranije tvrdio da na Trgovskoj gori planira gradnju skladišta, a ne trajnog odlagališta, te da bi radni vijek tog centra bio 40 godina. U ranijem razgovoru za Gerilu, direktor Fonda NEK Josip Lebegner tvrdio je da Hrvatska nema namjeru da na toj lokaciji skladišti visoko radioaktivni otpad, odnosno istrošeno nuklearno gorivo, te da za takav scenario ne postoje ni prostorni ni tehnički uslovi. Istovremeno je priznao da Hrvatska praktično nema rezervnu lokaciju ukoliko Trgovska gora ne prođe.

Da su institucije BiH “spavale” do skora po pitanju slučaja Trgovske gore potvrdio je, na neki način, upravo aktuelni direktor Fonda NEK.

„Vaša politika, odnosno političari iz BiH, se trgnula pod nekakvim pritiskom javnosti i to je u redu, jer prije nisu pratili ovu problematiku toliko. To je skroz legitimno da se konsultuju i da traže podršku, ali ovaj projekat ne ide toliko brzo koliko se misli i biće vremena da se sve iskomunicira“, rekao je direktor Fonda NEK Josip Lebegner ranije za Gerilu.

To je i jedan od razloga zbog kojih dio stručnjaka i aktivista ne vjeruje zvaničnim uvjeravanjima. Već ranije su se otvarala pitanja razlike između termina „skladište“ i „odlagalište“, kao i bojazan da bi jednom uspostavljen nuklearni objekat na toj lokaciji u budućnosti mogao biti proširivan ili dobiti novu funkciju. Mario Crnković je ranije upozoravao da se u dokumentima i javnoj komunikaciji hrvatske strane ta granica često zamagljuje, što dodatno pojačava nepovjerenje.

Crnković je rekao da je Ekspertski tim iz BiH više puta tražio od Hrvatske karakterizaciju radioaktivnog otpada na šta nije bilo odgovora.

“Јoš jedna u nizu obmana iz Hrvatske je raskrinkana, zahvaljujući medijima. Više puta su predstavnici Ekspertskog tima iz BiH tražili od Hrvatske karakterizaciju radioaktivnog otpada i svaki put bili manipulisani na različite načine. Svaki put su ostajali bez odgovora”, naglasio je Crnković.

Dodatne sumnje godinama izaziva i činjenica da je Hrvatska nakon neuspjelih pregovora sa Slovenijom na Bledu krajem septembra 2019.godine o zajedničkom rješenju u Vrbini kod Krškog praktično ostala samo na opciji Trgovske gore.

Iako je zvanično objašnjenje bilo da Slovenija nije prihvatila institucionalni otpad iz Hrvatske, više sagovornika Gerile ranije je tvrdilo da tako krupna i dugoročna odluka teško može biti opravdana sa svega nekoliko desetina kubika takvog otpada.

Zabrinutost izaziva i činjenica da, prema navodima iz Fonda NEK, Hrvatska praktično nema alternativno rješenje ukoliko Trgovska gora ne bude realizovana.

„Neću vam lagati, Hrvatska nema plan B ukoliko iz bilo kog razloga Trgovska gora ne bude mogla primiti NSRAO“, rekao je Lebegner u razgovoru za Gerilu, naglašavajući da bi se tek u tom slučaju otvarala pitanja daljih opcija.

Prema ranijim planovima hrvatskih institucija, Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori trebalo bi da počne sa radom 2028. godine, što znači da su upravo naredne dvije godine ključne za završetak svih procedura i izgradnju objekta.

U razgovoru za Gerilu još u novembru 2023. godine direktor Fonda NEK najavljivao je da će studija uticaja biti predstavljena najkasnije 2025. godine i BiH strani, nakon čega bi uslijedile javne rasprave, dozvole i početak gradnje tokom 2025. ili 2026. godine.

„Predviđanja su da gradnja treba da počne 2025. ili 2026. godine da bismo skladište imali spremno do 2028. godine i početka rada Centra“, rekao je tada Lebegner.

Međutim, danas, u aprilu 2026. godine, odnosno dvije i po godine kasnije, studija još nije završena, dok se na terenu u bivšoj kasarni Čerkezovac već izvode radovi – što jasno pokazuje da se ovaj sporni projekat gura unaprijed, dok ključni procesi kasne, a vrijeme koje BiH ima za reakciju ubrzano ističe.

Dejan Rakita / GERILA

The post Trgovska gora bez studije: Hrvatska ruši objekte za radioaktivni otpad, BiH sprema argumente za spor u Ženevi first appeared on Gerila.info.

Ono što je počelo kao, prema zvaničnim objašnjenjima, rutinska reakcija policije zbog snimanja na graničnom prelazu, ubrzo je preraslo u političko pitanje koje je u roku od nekoliko časova nadmašilo sam incident, odnosno kršenje zakona na graničnom prelazu.

Hrvatska policija je navela da je Stanivuković prekršio propise snimajući službene radnje na granici, te da je time prekršio propise o sigurnosti i javnom redu, dok on tvrdi da je dokumentovao vlastiti tretman tokom višestrukih kontrola.

Nakon privođenja, zadržan je nekoliko sati i kažnjen novčanom kaznom zbog narušavanja javnog reda i mira, koju je platio na licu mjesta. Sve su to zabilježile njegove kamere, uključujući i prelazak preko mosta koji razdvaja granični prelaz između BiH i Hrvatske.

Njegovo privođenje ubrzo je postalo regionalna tema, dok je incident sa granice pretvoren u jednu od glavnih tema u odnosima Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Prije nego što je pušten, predstavnici Pokreta „Sigurna Srpska“, na čijem je čelu Stanivuković, poslali su više saopštenja u kojima osuđuju njegovo privođenje, te održali protestnu konferenciju za medije ispred Konzulata Hrvatske u Banjaluci. Istog dana ali u popodnevnim časovima, na istom mjestu konferenciju je održao i sam Stanivuković, koji je u međuvremenu pušten iz pritvora.

U govoru koji je trajao skoro pola sata naveo je da je “uhapšen samo zato što je Srbin i pravoslavac”, koristeći nacionalne naboje, istorijski loše odnose između Srba i Hrvata, ali i mogućnost političkog marketinga, što nikako nije propustio.

Od ličnog slučaja do kolektivne poruke

Stanivukovićev govor treba posmatrati u širem političkom kontekstu – kao dio njegove kontinuirane strategije pred izbore, gdje kroz česte i duge konferencije za medije gradi imidž borbenog, direktnog i emotivnog lidera. Ovo nije samo reakcija na incident, nego pažljivo konstruisan PR nastup kojim zauzima narativ nacionalne borbe, ali ga pakuje u jezik saradnje i pristojnosti.

Osnovni okvir njegovog govora jeste širenje ličnog problema na kolektivni nivo. Kada kaže: „Ovo nije poruka meni, ovo je poruka Srbima“, on koristi klasičnu PR tehniku pretvaranja individualnog iskustva u simbol identitetske nepravde. Time incident dobija političku težinu i mobilizacijski potencijal.

Istovremeno pažljivo balansira između žrtve i snage. Rečenicom „Ne tražim nikakvo sažaljenje… život je borba“ odbija slabost, ali kroz detaljne opise zadržavanja ipak gradi osjećaj nepravde. To je tehnika kontrolisanog mučeništva – publika ga vidi kao žrtvu, ali on sebe predstavlja kao borca.

Jedan od ključnih PR alata mu je ponavljanje. Fraza „14 puta sam pretresan“ stalno se vraća, čime se u svijest publike usađuje centralna slika cijelog događaja. Uz to koristi vrlo konkretne i slikovite opise: „Uzmu gaće, uzmu čarape, dovedu psa“, što je tipična tehnika emocionalne vizualizacije – publika lakše pamti slike nego argumente.

Govor je snažno izgrađen na kontrastu. On sebe opisuje kao pristojnog i otvorenog: „Mi to ne bismo radili“, dok drugu stranu prikazuje kao neprofesionalnu i ponižavajuću. Time gradi moralnu nadmoć bez potrebe da direktno kaže da je bolji – publika to sama zaključuje.

Vrlo važna tehnika je hipotetičko ogledalo: „Zamislite da mi ovdje to radimo vama“. Time publiku uvodi u obrnutu perspektivu i dodatno pojačava osjećaj nepravde.

Između politike i performansa

On koristi i preventivnu odbranu od kritika. Rečenice poput „Nisam glumac, nisam žrtva“ služe da unaprijed neutralizuju optužbe da dramatizuje situaciju radi političke koristi.

U govoru stalno balansira između konflikta i pomirenja. Dok govori o nepravdi i koristi oštre izraze, istovremeno kaže: „Želim da živim sa komšijama Hrvatima“, čime zauzima politički prostor između nacionalnog narativa i regionalne saradnje.

Posebno je zanimljivo kako koristi identitet. Izjava „Kriv sam što sam Srbin i pravoslavac“ direktno aktivira nacionalni osjećaj, ali ga ublažava univerzalnim porukama o zajedničkom životu.

Kroz cijeli govor gradi sliku sebe kao moralno dosljednog lidera. Kada kaže „Dostojanstvo ne dam“, koristi univerzalnu vrijednost koja ima snažan emocionalni efekat u javnosti.

Istovremeno podiže vlastiti status naglašavajući da je gradonačelnik najvećeg grada Republike Srpske, čime implicitno poručuje: ako se to dešava meni, šta onda mogu očekivati obični građani.

Analitičari: „Sve je kampanja“

Upravo na taj aspekt ukazuje i politikolog Stefan Blagić.

„Da li je to PR tehnika za izbore, da li je gluma? Kada posmatramo sve njegove dosadašnje performanse tog tipa, da li je ovo još jedan performans? Šta god da je, definitivno je glupost da ga ljudi zadržavaju svaki put kada prelazi granicu, ako je to tačno i ako je sve u redu, ako vjerujemo onome što govori Stanivuković. Dakle, po meni je to anticivilizacijski“, kaže Blagić.

Dodaje da Stanivuković obilno koristi ovu situaciju za svoj lični PR, praktično gotovo svakodnevno.

“Kao da namjerno ide i prelazi granicu sa Hrvatskom svaki drugi dan. Dakle, vidi se da mu odgovara to što mu rade“, navodi Blagić i podsjeća i na raniji obrazac: „Stanivuković dobro igra ulogu žrtve. To smo mogli vidjeti i u slučaju ‘Pravda za Davida’ 2018. godine, kada je to odradio sjajno i na kraju dobio glasove ljudi.“

Sličnu ocjenu daje i novinar iz Banjaluke Dragan Maksimović.

„Sve je kampanja. U ovom slučaju se poklopilo da je priča o Hrvatskoj i to što on govori da ima probleme na granici došla u pravo vrijeme. On se sada predstavlja kao žrtva, a s druge strane mu to savršeno odgovara“, kaže Maksimović.

Prema njegovim riječima da se ovo desilo na granici sa Crnom Gorom, vjerovatno ne bi bilo tolikih reakcija ni iz Srbije ni od bilo koga drugog.

“Ovako, očigledno i Srbiji to odgovara”, napominje Maksimović koji je na društvenoj mreži X čak naveo da vlasti iz Srbije nisu nikada ovako reagovale iza bilo kojeg političara kao u ovom slučaju.

Ovako brza reakcija političkog vrha Srbije za Stanivukovića, nikada, ni u jednom slučaju, nije stigla za Dodika.

— Dragan Maksimović (@knespoljac) March 24, 2026

Snažan politički kapital na domaćem terenu

Nakon incidenta na granici Hrvatske i obraćanja gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića, uslijedio je snažan medijski i politički odjek u Republici Srpskoj i Srbiji, koji je dodatno pojačao njegovu početnu poruku i pretvorio je u regionalnu temu.

U Republici Srpskoj medijska scena reagovala je očekivano polarizovano, ali uz zajedničku karakteristiku – gotovo svi su preuzeli njegov narativ.

Većina medija se fokusirala na poruke o „poniženju“ i „neprimjerenom tretmanu“, često prenoseći njegove izjave bez većih intervencija. Naslovi su dominantno naglašavali elemente koje je sam Stanivuković isticao – „14 puta pretresan“, „zadržavanje na granici“, „psi i kontrola“.

S druge strane, kritički orijentisani mediji problematizovali su njegov nastup, sugerišući da se radi o politički motivisanom dramatizovanju situacije.

U analizama i komentarima moglo se čuti da Stanivuković „koristi incident za ličnu promociju“ i „svjesno podiže tenzije pred izbore“. Ipak, čak i u tim kritikama, ključne njegove formulacije ostale su u fokusu, čime je njegov narativ dodatno amplifikovan.

Političke reakcije u Republici Srpskoj bile su podijeljene, ali su se, paradoksalno, kretale unutar okvira koji je on sam postavio.

Predstavnici vlasti iz SNSD-a nastojali su umanjiti značaj incidenta. Tako je, na primjer, Milorad Dodik u izjavama za medije sugerisao da „nije riječ o institucionalnom problemu, već o pojedinačnom slučaju koji se koristi u političke svrhe“. Slične poruke dolazile su i od drugih funkcionera vlasti, koji su govorili o „pretjeranoj dramatizaciji“.

S druge strane, nisu propustili da osude ponašanje vlasti Hrvatske, balansirajući tako između zaštite građana iz svoje zemlje, bez obzira na političku razliku, ali i da smanje pozitivni PR Draška Stanivukovića.

Istovremeno, dio opozicionih političara i javnih ličnosti stao je u njegovu odbranu, naglašavajući pitanje dostojanstva. Time je Stanivuković uspio postići važan PR efekat – da se njegov lični slučaj počne tumačiti kao šire pitanje odnosa prema građanima Republike Srpske.

Regionalni kontekst i stalne tenzije

Reakcije iz Srbije dodatno su pojačale cijelu priču. Predsjednik Aleksandar Vučić izjavio je da je „upoznat sa slučajem“ i da „očekuje poštovanje prema svim građanima Srbije i Republike Srpske“, dok je podršku izrazio i Miloš Vučević. Oglasila se i predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić.

Odnosi između Srbije i Hrvatske već duže vrijeme su opterećeni političkim tenzijama.

Nakon otkazivanja učešća Srbije u Brdo-Brioni proces, predsjednik Zoran Milanović izjavio je da „Srbija mora odlučiti gdje pripada“, dok je Vučić uzvratio da Srbija neće ići tamo gdje nije poželjna.

Dodatne tenzije izazvala je i zabrana ulaska istoričaru Milošu Koviću, što je u Srbiji ocijenjeno kao politički motivisana odluka.

Mediji, incidenti i politički marketing

Mediji u Srbiji, posebno tabloidi, dodatno podgrijavaju tenzije, često Hrvatsku predstavljajući kao političkog protivnika.

U tom kontekstu često se podsjeća na incidente u Hrvatskoj – napade na srpske povratnike, nasilje na osnovu nacionalne pripadnosti i vandalizam nad pravoslavnim objektima.

Istovremeno, u javnosti se pojavljuju tvrdnje da se iz Hrvatske podstiču politički pritisci na Srbiju, uključujući i organizaciju studentskih protesta, pa čak i miješanje u izborne procese.

Veoma neodgovorne izjave političara s obe ili čak tri strane dovode u opasnost obične građane svih država, koji mogu postati meta napada, samo zbog izgovora, naglaska, tablica ili oznaka na automobilima. Tako nešto se dogodilo i prije nekoliko dana, kada je napadnut konzul Hrvatske u Banjaluci.

U takvom ambijentu, pojedinačni incidenti – poput ovog na granici – postaju simboli šireg političkog odnosa. Kroz izjave o „poniženju“, „dostojanstvu“ i „poruci narodu“, političari i mediji učvršćuju narative identiteta i ugroženosti.

A Draško Stanivuković se baš tu uklopio, pa nakon privođenja danima već gostuje u medijima, kako domaćim, tako i u Srbiji, preuzimajući ulogu nacionalnog borca, ali protiv Hrvatske (za razliku od SNSD-a, koji se cijelo vrijeme predstavlja kao borac protiv BiH i Bošnjaka), čuvajući popularnost u izbornoj godini, gdje cilja na mnogo višu funkciju od one koju trenutno obnaša.

Đorđe Vujatović, gerila.info

The post „Ovo je poruka Srbima“: Stanivuković između PR-a, politike i incidenta koji je prerastao granicu first appeared on Gerila.info.

“Bez ikakvog pravnog osnova, po nalogu Službe, Bezbednosno-informativne agencije i vlasti Srbije, već dugo vremena maltretiram se i zadržavam na granici, što predstavlja kršenje Ustava i slobode kretanja, koje mi se sistematski ograničava. Situacija se pogoršava svaki put, pa je od polusatnih zadržavanja sada počelo da traje i više od četiri sata, uz pretrese, saslušanja i druge načine maltretiranja bez ikakvog osnova i razloga, jer nikada nisam bio osumnjičen niti osuđen za bilo koje krivično djelo”.

Vukanović je najavio da će danas u Beogradu posjetiti različite institucije i tražiti formalno objašnjenje za zadržavanje.

“Od ujutro krećem u Beogradu da obilazim institucije i počinjem pravnu borbu. Podnijeću prijave na sve adrese i strane, od Dačića i MUP Srbije, BIA do Kancelarije zaštitnika ljudskih prava Srbije, Ambasade BiH u Beogradu kao i Ambasade Srbije u BiH, Narodne skupštine Republike Srbije i Odbora za nadzor i kontrolu službi bezbjednosti Srbije, kao i Narodne skupštine Republike Srpske te Odboru za bezbjednost Narodne skupštine Republike Srpske”, poručio je Vukanović.

On je dodao da vjeruje da nije dobrodošao u Srbiju zbog kritika upućenih predsjedniku Aleksandru Vučiću.

“Izgleda da u Srbiju nisu dobro došli Srbi koji nisu ‘ćaci’ i koji ne podržavaju vlast, represije, poniženja i diskriminaciju. Prešli su svaku mjeru. Pred zoru je najhladnije, a zadržavanje na granici iskoristio sam da potpišem peticiju podrške studentima”.

GERILA

The post “Pred zoru je najhladnije”: Nebojša Vukanović zadržan na granici sa Srbijom first appeared on Gerila.info.

Njihova prisustva u Beogradu i Budimpešti pokrenula su lavinu reakcija u medijima, otkrivajući duboki rascjep u načinu na koji domaći i regionalni mediji izvještavaju o ovom slučaju.

Na jednoj strani nalaze se mediji poput RTRS-a, Glasa Srpske i drugih provladinih medija u Republici Srpskoj, koji ova putovanja predstavljaju kao legitimne, zvanične posjete. Stevandićev odlazak u Mađarsku, prema njihovim interpretacijama, dio je “međunarodne parlamentarne saradnje”, dok se Dodikova prisustva na Vučićevim skupovima i režimskim televizijama opisuju kao “bratski susreti” i “podrška narodu”.

Na drugoj strani su mediji u Federaciji BiH – Oslobođenje, Avaz, Klix, Radiosarajevo – koji otvoreno postavljaju pitanje: kako je moguće da bjegunci od pravde napuštaju zemlju bez ikakvih posljedica? Za njih ova putovanja nisu diplomatske aktivnosti već otvoreno ponižavanje pravne države i poruka da su pojedinci iznad zakona.

Primjetna je dominacija kritičkih naslova u medijima sa sjedištem u Federaciji BiH, dok mediji iz Republike Srpske uglavnom pružaju neutralne ili afirmativne interpretacije putovanja Milorada Dodika i Nenada Stevandića.

Percepcija javnosti oblikuje se upravo u tom medijskom procjepu.

U komentarima u federalnim medijima dominira osjećaj cinizma, bijesa i rezignacije. “Granice ne postoje za povlaštene”, “Zakon važi samo za sirotinju”, “Država je puki dekor” – samo su neki od komentara koji se ponavljaju ispod vijesti o Dodikovim i Stevandićevim kretanjima.

S druge strane, publika medija iz Republike Srpske blagonaklono gleda na međunarodne aktivnosti Dodika i Stevandića, naglašavajući državnički karakter njihovih posjeta, čak i sa određenom dozom provokacija upućenih ne samo Bosni i Hercegovini nego i svima koji je podržavaju, Bošnjacima prije svih.

Za mnoge građane, s jedne strane, ovi slučajevi postali su simbol potpune obesmišljenosti pravne države. Pitanje više nije samo kako su prešli granicu, već zašto niko na to ne reaguje, i dokle će trajati to ćutanje. S druge strane, pojedini komentari idu u pravcu “nove realnosti” u kojoj se nalazi BiH.

Pored svega, režimski narativi u Srbiji idu i korak dalje. Mediji poput Informera i Pink TV plasiraju teorije zavjere o atentatima i prijetnjama Dodiku, pokušavajući da ga prikažu kao žrtvu međunarodne zavjere. Time se pažnja preusmjerava sa činjenice da se radi o osobama koje se nalaze pod istragom i potjernicom.

Generalno gledano, putovanja Milorada Dodika i Nenada Stevandića uprkos sudskim potjernicama ne govore samo o pravnim prazninama i nefunkcionalnosti institucija — već i o dubokoj podijeljenosti medijskog prostora i javnosti u Bosni i Hercegovini. Mediji u Republici Srpskoj, lojalni vladajućim strukturama, oblikuju narativ o političkom legitimitetu i međunarodnoj misiji, brižljivo izbjegavajući bilo kakvo spominjanje pravnih problema. S druge strane, federalni mediji tretiraju iste događaje kao drsku zloupotrebu moći i javno ismijavanje pravne države.

U tom rascjepu, javnost se dodatno polarizuje između onih koji se osjećaju iznevjereno i obespravljeno, i onih koji takve pojave doživljavaju kao „normalan“ izraz političke borbe i zaštite nacionalnih interesa. Povjerenje u pravosudne institucije, medije i samu ideju jednakosti pred zakonom, sve je slabije.

U državi u kojoj granica važi samo za neke, a istina zavisi od izvora informacije, pitanje više nije da li je pravda slijepa, već kome se sve dozvoljava da je zaobiđe.

Gerila.info

The post Dodikova i Stevandićeva putovanja: Granica (ne)postoji first appeared on Gerila.info.

Neko ko već godinama alarmira BiH javnost, tradicionalno uspavanu po pitanju mnogih pitanja a koja nisu dnevnopolitička, po ovom pitanju je Mario Crnković, eko aktivista Green tima iz Novog Grada.

Mario kaže da su u ovom slučaju, po pitanju alarmiranja javnosti pa i rada institucija BiH, pokretačka snaga ljudi, a ne političari.

“Da mi je neko 2015. godine rekao sa čim ću se sve susretati, teško da bih imao hrabrosti upustiti se u ovako nešto, gdje prljav novac i prljavi karakteri rade o glavama svih nas. Ali osam godina kasnije, stvari su itekako drugačije. Raduje me što su građani zemlje sa milion problema, zemlji poznatijoj po podjelama nego po ičemu drugom, uspjeli su se ujediniti oko jedne stvari, oko zajedničke borbe za život. Mi branimo pravo na život bez prijetnje nuklearnog objekta i tu nema nazad”, ističe Mario u izjavi za naš portal.

Priča oko Trgovske gore, odnosno lokacije Čerkezovac, gdje se nalazila stara kasarna JNA a kasnije i Hrvatske vojske, seže do 1988.godine kada je počeo proces izbora lokacija odlagališta za radioaktivni otpad (RAO). Hrvatska je 1993. utvrdila 7 potencijalnih područja za smještaj RAO: Petrova gora, Trgovska gora, Moslovačka gora, Bilogora, Papuk-Krndija, Psunj i Požeška gora.

Na kraju su, 1997. godine, ostale samo 4 i to Trgovska gora, Moslovačka gora, Psunj i Papuk. I tu na scenu stupa politika.

U intervjuu za naš portal, direktor Fonda za finansiranje razgradnje i zbrinjavanje radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva NuklearnNSe elektrane Krško (Fond NEK) Josip Lebenger kaže da je na kraju u usvojenom prostornom planu u Saboru 1999.godine završila samo jedna lokacija, Trgovska gora.

“Vlada RH je 2018. godine prihvatila taj nacionalni program zbrinjavanja radioaktivnog otpada koji je definisao i tu lokaciju Čerkezovac na Trgovskoj gori. Fond je lokaciju 2020. godine preuzeo na upravljanje. Ne mogu tvrditi da li je tu bilo političkih odabira, ali znam da za sve predložene lokacije nije bilo istražnih radnji ali je postojalo dovoljno podataka na osnovu kojih su se određivale te lokacije tada. Bilo koja da je od njih ušla u Prostorni plan ne bi se pogriješilo jer su sve bile prikladne. Ta lokacija je postala aktuelna 2019. godine kada se mi nismo uspjeli dogovoriti sa Slovencima oko zajedničkog skladištenja NSRAO”, ističe Lebegner.

Anka Mrak Taritaš, predsjednica GLAS-a i zastupnica u hrvatskom Saboru, ali i nekadašnja ministrica građevinarstva u Vladi Hrvatske, se u razgovoru za naš portal slaže da odabir lokacije Trgovkse gore nije dobro rješenje i da je tome doprinjela isključivo politika.

“Kada je birana lokacija Trgovske gore, najmanje problema, da tako kažem, je bilo sa ovom lokacijom jer je tu bilo najmanje ljudi koji su se protivili. Ta lokacija je i slabo naseljenja. Iz perioda kad su birane lokacije, a tada su radili lobiji, ali su se danas stvari znatno promijenile pogotovo iz oblasti zaštite prirode i stoga mislim da sve lokacije treba preispitati”, ističe  Mrak Taritaš.

Danijel Prerad, novinar Večernjeg lista iz Siska, nekoliko puta je pisao o ovoj temi.

“Kada govorimo o lokacijama, Moslovačku goru je uspjela eliminisati Marijana Petir, koja tamo živi i koja je tada bila HSS-ov kadar u Vladi Hrvatske. Papuk, kao veliko lovište, je “izbio” Vlado Zec, tadašnji vlasnik koncerna Kamen Ingrad, i ekipa jakih HDZ-ovih saborskih zastupnika. Marijana Petir je jedina bila protiv i lokacije na Trgovskoj gori i ona je tu ostala principijelna. Međutim činjenica je da su sve tri te lokacije jednako vrijedne, nema nikakav minus ili plus jednog u ostalu na druge”, ističe Prerad u razgovoru sa nama.

On dodaje da je Trgovska gora izabrana jer je politika procijenila da je tamo u pitanju najmanja šteta, ona politička.

“Najmanje ljudi, tamo ima svega oko 10.000 stanovnika i to starijeg stanovništvtva i, jedna stvar oko koje je u Hrvatskoj nezgodno govoriti, naseljeno većinom Srbima. Apsurdno, cijelo to vrijeme u Saboru je SDSS, kao stranka Srba u Hrvatskoj, bio u vladajućoj koalicji i glasao za to. A SDSS Milorada Pupovca je imao ključ i u SDP-ovoj kao i u HDZ-ovoj Vladi, ali su jednostavno to pustili”, ističe Prerad.

Milorad Pupovac, saborski zastupnik i predsjednik SDSS-a, kaže da u vrijeme kada se birala lokacija u Saboru, Srbi u Hrvatskoj nisu imali značajni politički uticaj, niti na državnom niti na lokalnom nivou.

“Ono što kao predstavnik Srba u Hrvatskoj mogu izraziti kao potencijalnu zabrinutost jeste da krajevi u kojima žive Srbi i gdje predstavljaju značajan dio stanovništva, uključujući i Dvor, ne bi smjeli biti krajevi prema kojima bi se primarno usmjeravati ovakva vrsta projekata jer bi to moglo biti protumačeno na način na koji ne bi trebalo biti protumačeno. Te bi krajeve trebalo usmjeriti na veća razvojna sredstva za druge ekonomske programe. Bitno je da tome pristupimo trezveno i da stvar bude sagledavana tako da nema prostora za vrstu tumačenja da se tamo nije imao ko pobuniti protiv takvog projekta. Stav je jasan, ono što donosi rizik po zdravlja ljudi i okolinu ne treba tamo da bude već da se skladišti tamo gdje nikoga neće ugrožavati, a neophodna je bolja komunikacija sa lokalnim stanovništvom i susjednom BiH”, kaže Pupovac.

Marijana Petir, nezavisna zastupnica u hrvatskom Saboru, se ovom temom bavi oko 20 godina i najglasniji je protivnik odlaganja nisko i srednje radiokativnog otpada (NSRAO) na Trgovskoj gori.

“Na početku je bilo više lokacija ali su one na kraju utvrđene u nekadašnjem Uredu agencije za posebni otpad, gdje su zaposleni u tom uredu, na osnovu nekih starih informacija a bez terenskih istraživanja, odabrali par potencijalnih lokacija za skladištenje NSRAO. Ja sam kao student tada pokrenula proteste da se te lokacije izbace iz programa prostornog uređenja Hrvatske i tu jeste bilo prihvatanja nekih argumenata. Primjetila sam veliku nezainteresovanost velikog dijela političkih elita koje samo gledaju da to na neki način zaključe”, ističe Petir.

Kako su propali pregovori sa Slovenijom oko zajedničkog skladištenja NSRAO u Vrbini kraj Krškog

NE Krško je sa radom počela 1984. godine u istoimenom mjestu, nedaleko od granice sa Hrvatskom. Vlasnici elektrane su obe države po 50%, a njen radni vijek je prije par godina produžen do 2043. godine. Slovenija je odavno za svoju lokaciju skladištenja predvidjela mjesto Vrbina u opštini Krško i ona je, do prije koju godinu, figurirala i kao lokacija u kojoj bi mogao biti smješten NSRAO koji će pripasti Hrvatskoj.

Ipak, 2019. godine pregovori Hrvatske sa Slovenijom su “pukli” i kao jedina opcija ostala je Trgovska gora.

Ivan Vilibor Sinčić, predsjednik stranke Živi zid i zastupnik u EU parlamentu, kaže da je u pitanju je politička odluka zato jer nije stručna ni znanstvena, a posebno nije demokratska jer se gotovo cijeli narod toga kraja protivi izgradnji toga objekta.

“To je donijela Vlada Andreja Plenkovića. To što nije bilo adekvatnih istraživanja, kako navodite, potvrđuje da je to politička odluka i diktat politike. Sve drugo jednostavno nije bilo relevantno ni za što. Najvažnije faze projekta nosio je tadašnji ministar zaštite okoliša notorni Tomislav Ćorić – najgori ministar ičega ikada u Hrvatskoj”, kaže za naš portal Sinčić.

Apsurdno, a to nam je potvrđeno iz više izvora, razlog zašto su, makar formalno, propali pregovori sa Slovenijom nije otpad iz NE Krško, već institucinalni otpad.

“Razlog zašto su otpali pregovori sa Slovenijom dogodio se 2019. godine kada je slovenačka strana odbila, pod izgovorom da nemaju odobrenje svoje Vlade, da skladište institucionalni otpad iz Hrvatske kojeg mi u ovom trenutku imamo oko 11 kubnih metara. I zaista nije imalo smisla da Hrvatska ulaže svoj novac i resurse za izgradnju skladišta i da u njega ne možemo staviti i taj otpad, što je značilo da mi svejedno moramo graditi skladište za taj otpad. Zasada je u Vrbini predviđena izgradnja samo jednog silosa za potrebe Slovenije, tako da ne znam ima li on kapaciteta da primi i otpad koji pripada Hrvatskoj”, kaže direktor Fonda NEK Josip Lebegner.

Doktor fizičko-hemijskih nauka Milutin Jevremović i stručnjak iz oblasti odlaganja radioaktivnog otpada kaže, da po njegovom mišljenju, Hrvatska nije dobro uradila što je ostavila samo izbor na jednoj lokaciji jer to nije u skladu sa najboljom svjetskom praksom.

“Na neki način je upravo problem institucionalnog otpada iskorišten kao tas na vagi da Hrvatska pravi svoje skladište za institucionalni ali i nisko i srednje radioaktivni otpad iz NE Krško. To je sada razbacano po zemlji u raznim institucijama, a ponajviše na Institutu Ruđer Bošković. Institucionalnog otpada je u Hrvatskoj toliko da može stati u prostoriji 10x10x2 metara ali kad se bude tretirao moćiće stati u prostoriju otprilike 3x3x2 metra”, dodaje Jevremović.

Novinar Danijel Prerad smatra da je u pitanju razlog finansijske prirode.

“Taj rok za odluku o skladištenju NSRAO iz NE Krško je bio, ali kako to obično biva, a to je moguće i svjesno napravljeno, onda su ušli u škripac sa vremenom i samo su presjekli da će lokacija biti Trgovska gora jer više nemaju vremena. Morali su se sa Slovenijom dogovoriti za odlaganje otpada u Vrbini, ali mislim da su u Fondu NEK shvatili da je u pitanju veliki novac i da su razmislili zašto to davati Sloveniji kada to mogu praviti u Hrvatskoj. Fond NEK će sigurno uštediti dosta novca budući da već određenu infrastrukturu ima na Trgovskoj gori, i onda će taj novac odlaziti na neke PR aktivnosti i slično. A stručne firme koje će raditi podizvođačke radove su uglavnom privatne i nema ih mnogo u Hrvatskoj, i to je njima 50-100 godina sigurnog posla, i tu vjerovatno rade određeni lobiji”, dodaje Prerad.

Tvrdnje da su pregovori sa Slovenijom zapeli oko male količine institucionalnog otpada potvrđuje i saborska zastupnica Marijana Petir.

“Od predstavnika Vlade sam dobila odgovor da se nije postigao dogovor sa Slovenijom, odnosno da Slovenija neće da prihvati insititucionalni otpad nastao u Hrvatskoj. Neke procjene govore da će do kraja radnog vijeka NE Krško 2053. godine tog institucionalnog otpada u Hrvatskoj nastati oko 50 metara kubnih, znači ne neka velika količina. Obzirom da je sada produžen rad NE Krško, ali da je ostalo po starom odnosno do kraja ove 2023. godine, prema procjenama Hrvatska bi pored tih 50 metara kubnih institucionalnog otpada trebala preuzeti 18.000 metara kubnih NSRAO iz NE Krško, i zaista nema smisla zbog 50 metara kubnih graditi skladište za ukupno 18.050 metara kubnih“, naglašava Petir.

Mario Crnković također smatra da je neadekvatan izgovor o prekidu pregovora sa Slovenijom zbog institucionalnog otpada.

“Smiješne su tvrdnje da je Hrvatska od zajedničkog odlaganja NSRAO sa Slovenijom, odustala zbog toga što Slovenija ipak nije mogla prihvatiti nekoliko kubika postojećeg institucionalnog otpada iz Hrvatske. Pa svakako taj institucionalni otpad ne ide u isti silos/skladište sa NSRAO iz Krškog. Ko tu koga laže? Za taj otpad, Hrvatska planira iskoristiti dva postojeća skladišta na Trgovskoj gori – znači ne namjerava graditi nova, već bi novu izgradnju imali ukoliko bi deponovali taj radioaktivni otpad iz Krškog”, dodaje Crnković.

U kojoj fazi je sada projekat skladištenja NSRAO na Trgovskoj gori

Hrvatska je završila nekoliko procesa, dok je BiH tek na početku istraživanja koja su počela tek u oktobru ove godine, ponajviše zbog inertnosti domaćih političara.

Fond NEK je, sa druge strane završio Geološka, hidrogeološka, hidrološka i geofizička istraživanja (završeno početkom 2023.), određivanje radioaktivnosti nultog stanja područja (završeno 2022. godine), procjena seizmičkih opasnosti područja (završena 2022. godine),, studija pristupačnosti puteva (2022), deminiranje dijela ovog bivšeg vojnog lokaliteta (završeno početkom 2023.).

Direktor Fonda NEK Josip Lebegner kaže da radovi ipak ne idu tempom koji se očekivao.

“Nakon što smo u maju ove godine potpisali ugovor za izradu projektne dokumentacije, dosta se brzo radi ali ne onoliko koliko smo očekivali. Do sada su napravljeni istražni radovi, studija izvodljivosti, a ono što se sada radi je studija uticaja samog projekta na okolinu. Da bi ta studija mogla biti napravljena rade se i sigurnosne analize i paralelno se radi idejni projekat kako bi se dobila lokacijska dozvola. Procjenjujemo da je nekih 50% studije uticaja na okolinu urađeno a onda bi trebala biti završena u prvom dijelu sljedeće godine. Napravljen je i prvi draft sigurnosnih analiza i to je dokument koji je i glavna podloga za studiju uticaja na okolinu. Jedan od scenarija koji se istražuje je i, na primjer, i pad aviona na skladište.  Prvi rezultati su izuzetno pozitivni”, dodaje Lebegner.

On ističe da se u naredne četiri godine, odnosno do 2028. godine kada bi prema najavama, Centar za zbrinjavanje NSRAO trebao početi raditi, očekuje da se završe studija uticaja na okolinu.

“Studija bi trebala krenuti u javnu raspravu, a najkasnije bi 2025. bila predstavljena i BiH strani, i uslijediće nekoliko javnih rasprava na kojoj ćemo lokalnoj i široj ali i BH javnosti prezentovati detalje i zaključke studije i kako smo do njih došli. Nakon što se studija završi i donese rješenje, za koje se nadam da će biti pozitivno, očekuje se izdavanje lokacijske dozvole a paralaleno se radi idejni projekat i krećemo sa izradom glavnog projekta. Radi se nova revizija tih sigurnosnih analiza koja je podloga za dobijanje građevinske dozvole i kreće se sa izgradnjom. Predviđanja su da gradnja treba da počne 2025. ili 2026. godine da bismo skladište imali spremno do 2028. godine i početka rada Centra, kako bismo dobili upotrebnu dozvolu za njegovo funkcionisanje”, ističe Lebegner.

Predviđena veličina samog objekta u kojem će biti smješten NSRAO na Trgovskoj gori je zgrada veličine fudbalskog igrališta, površine oko 6000 m2 tlocrtno, i ona je dizajnirana da može primiti 2450 tih betonskih blokova koji će se prethodno obrađivati i pakovati u Francuskoj. Blokovi u kojima će biti pakovan NSRAO su dimenzija 1,7×1,7×1,7 metara.

Gdje je u svemu ovome Međunarodna agencija za atomsku energiju

Iako smo mjesecima pokušavali doći do odgovora na pitanja upućenih Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA) u Beču, pa čak i dobijali obećanja putem maila od njihove PR službe da ćemo dobiti odgovore, a nakon što su izbjegli mogućnost da na pitanja odgovaraju pred kamerom, do zaključivanja ovog teksta nismo dobili odgovore.

Kao jedna od glavnih misija IAEA je i nuklearna sigurnost, odnosno promicija visokih standarda na nuklearnu sigurnost.

Zanimljivo je da je ARTEMIS misija, nezavisni stručni međunarodni pregled nacionalnog programa upravljanja radioaktivnim otpadom i istrošenim gorivom, u organizaciji upravo IAEA, u junu ove godine boravila dvije sedmice u Hrvatskoj. Iako je tema misije isključivo upravljanje radioaktivnim otpadom i iako su se bavili pitanjem Trgovske gore, na samu lokaciju, ipak, nisu otišli.

“U pitanju je međunarodno tijelo sačinjeno od vrhunskih stručnjaka, boravili su u Hrvatskoj i oni nisu imali primjedbi na odabir lokacije niti bilo šta na ovaj proces. Nisu obišli Trgovsku goru. Išli su u NE Krško i bili su tamo nekih 2-3 sata. Nije bilo nijedne riječi da postupak koji mi vodimo vezano za Trgovsku goru da tu postoji nekakva greška napravljena ili da je nešto propušteno”, rekao nam je direktor Fonda NEK Josip Lebegner.

Kontaktirali smo Ameli de Hojos, voditeljicu ARTEMIS misije koja je boravila u Hrvatskoj, koja nam je kratko odgovorila da je potpisala ugovor o povjerljivosti te da se obratimo IAEA. Ipak, poslala nam je izvještaj ARTEMIS misije iz Hrvatske.

Zanimljivo, u samom izvještaju Bosna i Hercegovina se spominje svega dva puta, ali nijednom se ne navodi da se BiH protivi samoj lokaciji koja se nalazi u neposrednoj blizini granice, niti koje su eventualne opasnosti ili šteta koje mogu nastati po BiH stranu.

BH političari i stručnjaci i proglašavanje pobjede koja to nije

BH javnost donekle je umirila informacija koju je podijelio Andrej Plenković, premijer Hrvatske, kada je polovinom oktobra ove godine, nakon sastanka sa Borjanom Krišto, predsjedavajućom Savjeta ministara BiH, rekao da “najmanje do 2028. godine neće biti odlaganja radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori”.

“Mi smo održali sastanak međudržavnog povjerenstva između Hrvatske i Slovenije i dogovorili smo da postojeći sustav ostane na snazi do 2028. godine čime na neki način relaksiramo ovu temu u bh. javnosti”, kazao je Plenković.

Prvi od političara iz Republike Srpske, pa i BiH, koji je reagovao bio je Bojan Vipotnik, ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, koji je ovo proglasio za “prvu pobjedu”.

On je istakao da je “Hrvatska shvatila da je Trgovska gora uslov za relaksaciju odnosa dviju država značajan korak ka konačnoj pobjedi – potpunom odustajanju od Čerkezovca kao lokacije za odlaganje radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva niske i srednje radioaktivnosti”.

Da to ipak nema nikakve veze sa naporima BH političara, potvrdio nam je direktor Fonda NEK.

“Premijer Hrvatske Andrej Plenković je samo prenio zaključak međudržavnog povjerenstva koji je održan 2. oktobra u Sloveniji i tamo je prezentovana neka stvarna situacija o mogućnostima preuzimanja otpada iz NE Krško gdje se pokazalo da niti Hrvatska, niti Slovenija imaju mogućnosti odnosno kapacitete da do kraja 2025. godine preuzmu NSRAO. Stoga je donesen zaključak da se do 2028. godine pomijera ta obaveza preuzimanja, što znači da bi do tada Hrvatska morala imati izgrađeno skladište na Trgovskoj gori, a Slovenija izgrađeno odlagalište u Vrbini”, rekao nam je Lebegner.

Da iza odluke da Hrvatska prolongira odlaganje NSRAO na nekoliko godina stoji nešto drugo, postavlja pitanje eko aktivista Toni Vidan.

“Posljednje što sam upratio oko Trgovske gore je ovaj Plenkovićev potez. On je na onoj zajedničkoj sjednici sa Vladom BiH objavio takozvano odgađanje spremanja otpada na Čerkezovac što mislim da mu je pametan potez prije “superizborne” godine u Hrvatskoj, odnosno izbora na čak tri nivoa vlasti, za Europarlament, za predsjednika i za Sabor. Ti izbori su HDZ-u natprosječno važni i mislim da je HDZ na vrijeme identifikovao par tema koje su im potencijalno štetne i onda te teme “staviš u frižider” i mislim da je to kontekst odgađanja odlaganja radoaktivnog otpada na Trgovsku goru. Ovim Plenković kupuje vrijeme da studiju uticaja na okolinu pomakne iza svih silnih izbora naredne godine”, ističe Vidan.

Eko aktivista iz Novog Grada Mario Crnković smatra da je BiH učinila mnoge greške po pitanju odnosa prema problematici odlaganja NSRAO na Trgovskoj gori.

“Jedna od najznačajnijih je to što mi konstantno u svom dvorištu pričamo o prijetnji Hrvatske da deponovuje kako radioaktivne otpade iz Slovenije, tako i opasne otpade sa čitave svoje teritorije uz našu Unu, uz samu granicu. To je nešto o čemu se trebalo i treba, pojedinačno razgovarati sa svim zemljama u Evropi i jasno im postaviti pitanje “Da li vi odobravate da se nuklearni objekti grade na granicama, bez pristanka susjedne zemlje?” Čemu komplikovanje i pametovanje? Dajmo priliku svima da skinu maske, a ne mi ovdje u BiH da jedni drugima govorimo kako smo hrabri i odlučni. Kukavice smo najgore vrste ako stvari držimo na nivou demagogije i nastavimo ovako mlako djelovati na međunarodnom nivou. Na kraju krajeva, većina građana Hrvatske ni ne zna kompletnu priču o slučaju, već zna ono što im serviraju kroz plaćene članke, koji objašnjavaju da je ekološki poduhvat gurnuti RAO na granicu sa BIH”, ističe Crnković.

Ipak, da se nešto pokrenulo i sa ove strane Une, nakon konačnog početka istraživanja u Novom Gradu, je i posjeta delegacije BiH Sekretarijatu ESPO konvencije i protokola SEA u Ženevi 15. novembra ove godine, gdje je predstavljen stav da “Trgovska gora ne ispunjava nijedan parametar za izgradnju odlagališta radioaktivnog otpada”.

Toni Vidan ističe da Bosna i Hercegovina, za sada, “nigdje nije zakasnila kada se radi o problematici vezanom za Trgovsku goru”.

“Nije mi jasno ko daje tumačenja u javnosti da je BiH zakasnila po pitanju Trgovske gore. Studija uticaja na okolinu sa neophodnom prekograničnom javnom raspravom u okviru koje sve zainteresovane strane iz zemalja koje misle da ih može zahvatati neki od uticaja planiranog zahvata, se još nije desila i ta procedura tek treba da se desi. Svi imaju još puno vremena izraztiti svoju zabrinutost i interes i zahtjevati da budu uključeni u javnu raspravu Studije”, ističe Vidan.

On ipak ističe da Hrvatska čini proceduralni propust u cijeloj priči i da to može biti prilika za BiH da ospori ove namjere.

“Hrvatska strana radi procedurani propust da cijeli taj proces vodi Fond NEK koji nije neutralno i stručno tijelo. Fond u svom upravnom odboru ima predstavnike HEP-a, vlasnika elektrane, tako da je procedura koju FOND vodi u neskladu sa evropskom direktivom koja jasno propisuje da država mora imati nezavisno i stručno tijelo koje vodi upravi postupak za bilo kakav zahvat vezan za nuklearnu sigurnost“, dodaje Vidan.

Mario Crnković smatra da moramo biti iskreni prema sebi i progovoriti o rokovima za realizaciju istraživanja koja su započela.

“Ukoliko će Hrvatska imati studiju uticaja na životnu sredinu u drugom kvartalu naredne godine, šta mi tačno imamo od istraživanja koja će biti gotova 2025. godine? Kao drugo, od velike je važnosti argumentovati značajne negativne prekogranične uticaje koji se tiču socijalnih, ekonomskih i drugih uticaja. Mi od medijskih izjava, poziranja za kamere ili od radova koji nisu objavljeni u relevantnim naučnim časopisima, nemamo ništa, treba nam konkretizacija i kreiranje argumenata koje možemo koristiti za tužbe”, naglašava Crnković.

Da BiH nije zakasnila sa procesom osporavanja Trgovske gore kao lokacije za zbrinjavanje NSRAO saglasan je čak i Josip Lebegner, direktor Fonda NEK.

“Vaša politika, odnosno političari iz BiH, se trgnula pod nekakvim pritiskom javnosti i to je u redu, jer prije nisu pratili ovu problematiku toliko. To je skroz legitimno da se konsultuju i da traže neku podršku sa susjednim zemljama i ja se slažem da BiH nigdje nije zakasnila. Zapravo, BiH je na neki način bila i privilegovana jer smo mi imali komunikaciju i prije onog službenog roka kada BiH strana treba biti pozvana da se uključi u izradu studije uticaja na okolinu. BiH strani je upućen poziv da se uključi i pošalje svoje primjedbe na studiju uticaja na okolinu, što su oni učinili u aprilu ove godine. Tako da vi nigdje niste zakasnili, ali ovaj projekat ne ide toliko brzo koliko vaši političari misle, tako da mislim da će biti vremena da se sve iskomunicira”, ističe Lebegner.

Emir Dizdarević, predsjedavajući Ekspertskog tima za Trgovsku goru, kaže da odgovore na primjedbe od hrvatske strane, do danas, nisu dobili.

“Nema odgovora na naše primjedbe od hrvatske strane. Ono što znamo je da do 2028. godine sve ostaje u NE Krško. Slovenija nije ništa počela sa radovima za Vrbinu i dalje nude Hrvatskoj dalje izgradnju silosa. BiH delegacija obilazi razne institucije, poput Sekreterijata ESPO konvencije u Ženevi, da se vidi da se nešto nije propustilo”, kaže Dizdarević.

Lebegner ipak tvrdi da stručnjaci iz BiH Ekspertskog tima “na znaju iščitati informaciju”.

“Ministarstvo privrede Hrvatske je 4. avgusta ove godine izdalo uputstvo o sadržaju studije uticaja zahvata na okolinu i u to uputstvo je dobila vaša, odnosno BiH strana. Ta mišljenja koje smo dobili od BiH strane su uzeta u obzir prilikom izrade Studije uticaja na okolinu i vi ćete kroz tu Studiju moći iščitati odgovore na ta pitanja. Ne znam odakle ta očekivanja da će dobiti neke odgovore, to ne piše u ovom dokumentu. Kad se napravi Studija primjerenije je očekivati i davati neka nova pitanja jer ćete tada imati više informacija. Ova pitanja koje je vaš Ekspertski tim su malo preuranjena i ishitrena ali nama pomažu da imamo manje nepoznanice u kasnijoj fazi projekta”, kaže Lebegner.

Koje su opasnosti, ukoliko do izgradnje Centra za NSRAO na Trgovskoj gori, ipak dođe

Ono što najviše zabrinjava stanovnike Novog Grada, Dvora, ali i svih okolnih opština i gradova jeste, šta će to zapravo doći na Trgovsku goru, ukoliko Hrvatska istraje u svojim namjerama.

Iz Fonda NEK ističu da će se na Trgovskoj gori graditi skladište, a ne odlagalište, a razlika je u tome što je, kako ističu radni vijek Centra za zbrinjavanje NSRAO na Trgovskoj gori planiran za period od 40 godina, počevši od 2028. godine. Nakon tog perioda NSRAO će biti prebačen na odlagalište, odnosno lokaciju gdje će biti trajno deponovan.

Strahovi aktivista, građana ali i stručnjaka su da će Trgovska gora biti i krajnje odredište za NSRAO.

Direktor Fonda NEK kaže da se za sada ne znaju moguće lokacije za odlagalište NSRAO.

“Vjerujem da će i Trgovska gora biti razmatrana kao jedna od opcija i opet će doći do nekoliko lokacija i opet će neko odlučiti, pretpostavljam Sabor, a ja bih želio da to budu makar dvije lokacije da imamo neki izbor. Znaćemo do kraja ove decenije koja će to lokacija biti. Mi bismo morali imati riješeno pitanje odlagališta oko 2053. godine zato što je kapacitet predviđenog skladišta na Trgovskoj gori dovoljan za prihvat samo otpada koji je nastao u NE Krško do kraja ove, 2023. godine. Sve iznad toga nema dovoljno mjesta tako da se mora naći lokacija gdje će se smjestiti i otpad koji će nastati od januara 2024. godine pa do razgradnje NE Krško 2053. godine i taj otpad će ići direktno u odlagalište, odnosno krajnje rješenje za NSRAO. Na Trgovskoj gori ima prostora za otpad koji će možda nastati u jednoj ili dvije godine poslije 2023. ali ne za više od toga i zato mislim da ova lokacija neće biti odgovarajuća za odlagalište. Pogotovo jer se sada razmatraju i neki planovi da se vijek NE Krško produži i do 2063. godine, što je još duplo više NSRAO nego što se sad planira na Trgovskoj gori”, kaže u intervjuu za naš portal Lebegner.

Edin Delić, profesor na Rudarsko-geološko građevinskom fakultetu u Tuzli, načelnik Opštine Lukavac i član Ekspertskog tima iz BiH za problem Trgovske gore, kaže da će šteta po BiH svakako biti ogromna.

“Ti objekti nigdje u svijetu nisu sigurni, bilježe se incidenti na različitim lokacijama, pogotovo kada se uzme u pitanje protok vremena, jer je nemoguće znati šta će se događati za 10, 20, 30 ili 40 godina. Hrvatska ima Fond NEK u kojem je skupljeno preko 300 miliona eura sredstava da bi se zbrinuo taj otpad kao i institucionalni. Oni su već dio sredstava, oko trećine, u neke rizične investicije i sad se to javlja kao problem finansijske prirode. Nedopustivo je da takav jedan objekat bude samo dva kilometra od izvorišta za Novi Grad. Ta lokacija nije adekvatna po nekoliko kriterijuma”, naglašava Delić.

Što se tiče vrste radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori, Delić smatra, da se javnost BiH “kuha kao žaba u loncu”.

“Njima je samo cilj da se gore počne odlagati radioaktivni otpad, u smislu tu će biti radioaktivni gromobrani. Evo ja predlažem da im mi preuzmemo institucionalni otpad, evo nek bude u Tuzlanskog kantonu. Ovdje nije o tome priča, nego je cilj da se gore pripremi teren za odlaganje i visoko radioaktivnog otpada. Odnosno, da prevedem ko ne razumije, da se sačuva 300 miliona eura da ne ode u Sloveniju”, ističe Delić.

Eko aktivista Toni Vidan kaže da postoji velika vjerovatnoća da taj otpad trajno ostane na Trgovskoj gori.

“Cijela situacija sa opasnim otpadom u Hrvatskoj je čista katastrofa i ko god tvrdi da može garantovati da ova lokacija, zato što je na njoj NSRAO, da će biti nadzirana sa pažnjom, daje samo pusta obećanja. Vjerujem da jedino lokalna zajednica i nevladine organizacije mogu garantovati nezavisan monitoring da se u taj objekat ne skladišti i nešto drugo”, ističe Vidan koji dodaje da ipak misli da na Trgovskoj gori neće biti skladišten visoko radioaktivni otpad, odnosno istrošeno nuklearno gorivo (ING).

“Mislim da će to pitanje biti rješavano u nekim širim evropskim dogovorima i tu mislim da to neće biti lokacija za ING, ali bez ozbiljnog nezavisnog i stručnog monitoringa, ko zna šta sve može završiti na Trgovskoj gori”, zaključuje Vidan.

Eko aktivista Mario Crnković smatra da nije najjasnija distanca između tumačenja “skladište” i “odlagalište” sa hrvatske strane.

“Zanimljive su obmane na temu skladište – odlagalište za nisko i srednje radioaktivni otpad. 1999. godine ucrtaju odlagalište u prostorni plan. Nešto više od decenije, sve od dokumenata što su radili se odnosi na odlagalište, te se odjednom predomišljaju i najavljuju skladište. Nakon toga, kreće priča da uopšte prestaju pričati o odlagalištu za NSRAO, već samo o tom kako namjeravaju graditi skladište za NSRAO, a ne namjeravaju graditi odlagalište za visoko radiokativni otpad. U svoj toj priči, gubi se ideja, gdje će biti odlagalište NS RAO, koje po zahtjevima struke, ima daleko strožije kriterije nego skladište – a podsjećanja radi, ta lokacija je isključivo Trgovska gora, jer je ucrtana u Prostorni plan”, upozorava Crnković.

Ivan Vilibor Sinčić, predsjednik stranke Živi zid i zastupnik u EU parlamentu, ističe da razloga za zabrinutost itekako ima.

“Smatram da će u konačnici tu završiti i otpad iz Krškog i tko zna kakav otpad još otkuda. Možda i nuklearni otpad iz trećih zemalja. I s upravljanjem komunalim otpadom u Hrvatskoj je loše i jak uticaj tu ima otpadna mafija. Ako nema reda kod tako jednostavnog otpada, neće biti niti kod nuklearnog. Jednom kada Trgovska gora prođe idejama kako ju što više natrpati otpadom i iskoristiti, neće biti kraja. Zašto? Vrlo jednostavno – jer je jako teško naći neku drugu lokaciju i sve prolaziti ispočetka. Puno je lakše proširiti postojeću”, dodaje Sinčić.

Žarko Puhovski, politički analitičar iz Zagreba, ističe da su strijepnje ipak pretjerane i da iza svega stoji nepovjerenje u struku, pogotovo ako ona dolazi iz druge države.

“Pravi problem je što imamo već godinama, a posebno u posljednje vrijeme, poslije kovid pandemije, sumnju u stručne analize. Stručne analize pokazuju da nema razloga za brigu ni sa hrvatske ali ni sa BiH strane ali se uvriježilo mišljenje da se stručnjacima ne vjeruje, a pogotovo stručnjacima koji rade za drugu državu. I tu na kraju nije bilo izlaza, što je uvidio Plenković, nego je to prolongirao na određeni period dok se ne pronađe rješenje”, kaže za naš portal Puhovski.

Iz Fonda NEK poručuju da straha, barem za sada, nema da će Trgovska gora gora biti krajnja destinacija za NSRAO, odnosno trajno odlagalište i da će se ono tamo nalaziti 40 godina. Posebno nema naznaka da će Trgovska gora biti lokacija i za deponovanje onog najgoreg, visoko radioaktivnog otpada, odnosno istrošenog radioaktivnog otpada (ING). Ono će, dogovorom Hrvatske i Slovenije do 2103. biti skladišteno u suvom skladištu elektrane koje je upravo i završeno u avgustu ove godine i u kojem je već i smješten visoko radioaktivni otpad.

“Nije moguće da na lokaciju Trgovske gore dođe visoko radioaktivni otpad. Gdje će on poslije 2103. godine ići, jer će ga negdje trebati trajno zbrinuti, nismo našli rješenje i to smo odgodili za budućnost. I nas i Sloveniju Evropska komisija obavezuje direktivom o sigurnom zbrinjavanju goriva da nađemo rješenje. Rješenja su, za sada tri, prvo je da to bude negdje u Sloveniji, jedno da bude negdje u Hrvatskoj i treće je da se nađe neko međunarodno rješenje. Ne znamo ima li u Hrvatskoj trenutno postoji geološka struktura za to odlagalište. Na Trgovskoj gori mislim da ne može biti, zapravo tamo ne postoji mogućnost ni za odlagalište NSRAO jer tamo nema mjesta. Da li Trgovska gora ili bilo koja druga u Hrvatskoj može biti lokacija teško je sada reći, ali ja mislim da ne može jer tu treba bušiti po 800-1000 metara zbog ispitivanja geološke strukture jer odlagališta nisu na površini kao što je sad planiran centar za zbrinjavanje NSRAO”, kazao nam je Lebenger.

Iako iz Fonda NEK tvrde da će se na Čekrezovcu, na Trgovskoj gori, nalaziti samo skladište za NSRAO i insititucionalni i medicinski otpad, istraživanjem smo otkrili da na pomenutoj lokaciji postoji mogućnost i obrade radioaktivnog institucionalnog otpada a što nigdje do sada, makar javno nije spomenuto.

Zanimljivo, posao izrade projekta dobila je firma Vin Mode iz Vinče, u blizini Beograda.

Dugogodišnji ekspert iz oblast odlaganja i rukovanja radioaktivnim otpadom Milutin Jevremović i vlasnik firme Vin Mode, potvrdio je ove navode za naš portal.

Fond NEK je 20.04.2022. godine sklopio ugovor na godinu dana sa Vin MODE za izradu prijedloga optimizacije zbrinjavanja IRAO u vrijednosti 200.000 kuna, odnosno preko 50.000 KM.

“Moja saradnja sa hrvatskim Fondom NEK je počela tako što smo sarađivali dok sam bio Rukovodilac Sektora za upravljanje radioaktivnim otpadom JP “Nuklearni objekti Srbije”. Prije nego što sam otvorio firmu radio sam samostalno kao fizičko lice. Naišao je taj tender, igrom slučaja mjesec dana poslije nego što sam osnovao firmu, a pošto ja dobro poznajem situaciju dao sam ponudu i dobio posao. Ono što je moj posao jeste kako oni da unutar samog objekta organizuju posao, a prije svega jedno postrojenje za preradu radioaktivnog otpada gdje oni treba da pripreme taj radioaktivni otpad. Gore imaju dva postojeća tunela, jedan tunel će biti za skladištenje, drugi tunel je da oni pripreme taj otpad u pakovanja koja su propisna po najozbiljnijim kriterijuma. To se ne odnosi na NSRAO, nego na otpad iz Instituta Ruđer Bošković i institucionalni otpad iz cijele Hrvatske. Sav taj otpad može da stane u dvije olovne bačve sa zaštitom”, kaže za naš portal Jevremović.

On dodaje da se, prema trenutnom planu, “taj institucionalni otpad tretira odnosno obrađuje na samoj Trgovskoj gori i da će se obrada raditi u jednom od postojećih bunkera koji su ostali od JNA”.

“Nije ta obrada zahtjevna aktivnost, jer su to male količine, smanjuje se zapremina, vrši se prepakivanje, nema tu nekog spaljivanja nego više neko presovanje. A u drugom tunelu će biti skladište tog otpada. Hrvatska nema tečni radioaktivni otpad, sve je čvrsti otpad, poput rukavica, neki materijali koji su kontaminirani, to je u suštini nisko i srednje radioaktivni otpad”, dodaje Jevremović.

Na naše pitanje iz Fonda NEK kažu da to jeste bila jedna od ideja ali da se od nje odustalo.

“Odustali smo od ideje obrade institucionalnog otpada na Trgovskoj gori, ali to zaista jeste bila jedna od ideja. U Centar na Čerkezovcu će dolaziti isključivo paketi koji se više ne otvaraju. Nije predviđeno nikakvo otvaranje tih bačava, odnosno bilo kakva manipulacija koja bi mogla dovesti do toga da se dogodi neki nepredviđen događaj i takve stvari vezano za institucionalni otpad rješavaće se putem ovlaštenih istitucija koje će to obraditi. Na Trgovsku goru ne može doći ništa tekuće, iz NEK-a, Instituta Ruđer Bošković ili bolnica, a ako i jeste bio tekući onda se mora svesti u nekakvo čvrsto stanje. Odustali smo od toga i tu će se nalaziti skladište čvrstog otpada i nije predviđena njegova manipulacija i smislu neke obrade”, rekao nam je Josip Lebegner, direktor Fonda NEK.

Ostaje ipak pitanje kako je moguće odustati od nekog projekta za samo godinu dana a na čiju je izradu samo projektne dokumentacije dato preko 50.000 KM i, uz to, da firma i stručnjak koji su radili projektnu dokumentaciju nisu obaviješteni o odustajanju od ovog projekta obrade institucionalnog otpada na Trgovskoj gori.

Danijel Prerad, novinar Večernjeg lista, kaže da nije optimista po pitanju ovog problema i da je veliko pitanje šta će se na Čerkezovcu uistinu i odlagati.

“Bojim se sa su velike šanse da će, kada dođe vrijeme za to, na Trgovsku goru doći i istrošeno radioaktivnog gorivo, odnosno visoko radioaktivni otpad. Opet će biti neki rokovi, rješenja neće biti, sjetiće se da imaju već nešto na Trgovskoj gori, vrlo vjerovatno. U važećem Prostornom planu Hrvatske sada nema nijedne potencijalne lokacije za odlaglaište bilo kakvog radioaktivnog otpada, osim Trgovske gore. Da bi se ubacilo neko drugo mjesto mora se mijenjati Prostorni plan. Što znači da se moraju provesti nova istraživanja, a to niko neće. Sa Trgovskom gorom šteta je već učinjena, za 20 godina svi će na to zaboraviti. Ko je naivan da povjeruje da će za 40 godine neko uspjeti u razmatranje za Prostorni plan vratiti Moslovačku goru, Psunj ili Papuk i to još za visoko radioaktivni otpad”, pesimističan je u izjavi za naš portal Prerad.

I gdje je tu običan čovjek

Ivan Vilibor Sinčić, predsjednik stranke Živi zid i zastupnik u EU parlamentu, kaže da je u svemu najspornije što se taj prostor Banovine/Banije dodatno “ubija”.

“Taj prostor Hrvatske, ali i BiH poharan je ratnim događanjima i nije mnogo naroda ostalo. Ovo što je ostalo vidi svoju šansu u razvoju turizma uz predivnu rijeku Unu i ekološke poljoprivrede, a sve to ubija ovakav projekat”, ističe Sinčić.

Maja Sever, predsjednica Evropske federacije novinara, ističe u razgovoru za naš portal da često boravi u Dvoru i da je upoznata sa ovim problemom iz perspektive lokalnog stanovništva, ali da se hrvatska javnost ne bavi dovoljno ovom problematikom.

“Bilo je nešto tekstova ali nemamo javne debate o tome niti imamo pravih informacija. Mislim da netransparentnost i nedovoljno informisanje građana o namjerama na Trgovskoj gori ili možda o nečemu što se već i događa gore nije dobra, jer se među lokalnim stanovništvom pojavila informacija da se na Trgovskoj gori već nešto odlaže, a do takvih priča i dolazi jer nema pravih i tačnih informacija. Smatram da nam na umu mora biti zaštita okoline, kao i veliki oprez kod donošenja bilo kakve odluke, da se moraju konsultovati stručnjaci i da ne možemo pristati na to da se eto tamo negdje nešto događa na području gdje živi malo stanovnika koji se možda neće ni pobuniti i sve zajedno to ne zvuči dobro”, dodaje Sever.

Toni Vidan, dugogodišnji ekološki ativista, ističe da iza “medijske tišine” u Hrvatskoj stoji lobiranje.

“Obično firme koje imaju kapaciteta, odnosno finansije, uspjevaju preko PR agencija imobilizirati medije oko nekih tema, a alternativni mediji to ne uspjevaju nametnuti kao neku temu bitnu u javnosti. Tema oko Trgovske gore je dosta mrtva u Hrvatskoj”, ističe Vidan.

I Marijana Petir, nezavisna zastupnica u hrvatskom Saboru, ističe da Fond NEK ali i hrvatske institucije nedovoljno komuniciraju sa javnosti po pitanju ove teme.

“Ja sam na svoje primjedbe odgovor od Fonda NEK saznala slučajno kroz neko saopštenje, koje su prenijeli mediji, gdje oni navode da Slovenija nije pristala primiti institucionalni otpad i da zbog toga Hrvatska mora graditi svoje skladište i za taj otpad ali i za NSRAO na Trgovskoj gori. To je jako čudno jer iz Fonda NEK prikazuju kao dosta transparentan zato što sam ja kao zastupnica u Evropskom parlamentu još reagovala u toku javne rasprave na dokumente koji su se odnosili na Trgovsku goru i Čerkezovac, ali nikad nisam dobila pisani odgovor na to. Iznenadilo me da šalju nekakva saopštenja medijima, a da meni, tada zastupnici u Evropskom parlementu a sada zastupnici u Saboru, ne obraćaju direktno”, kaže Petir.

Ona dodaje da je Hrvatska ratifikovala ESPO konvenciju i da je stoga dužna komunicirati sa susjednim državama ukoliko planira graditi neke energetske objekte uz granična područja.

Novinar Danijel Prerad kaže da je ovo loše za stanovnike kompletne regije jer im se “u moru minusa dodaje još jedan – minus”.

“Posljedica je da će Opština Dvor dobiti na godišnjem nivou 9 miliona kuna koliko im iznosi godišnji budžet, a sumnjam da je ta lokacija npr. u Zagrebu, da bi taj iznos bio toliki, prije da bi bio 300 miliona kuna. To sve može naravno biti sigurno na Trgovskoj gori, ali tu je onaj psihološki momenat, jer su ljudi tamo mislili živjeti od te prirode, od Une, od zdrave hrane, a ko će sad kupiti med iz npr. Dvora? Jer koliko ima minusa na tom prostoru, ti tim preostalim ljudima daješ još jedan veliki “minus” na sve to. Što je najgore tamo neće biti zaposlenih više od dva stanovnika iz samog Dvora, sve će to dolaziti sa strane”, ističe Prerad.

Da situacija nije bolja ni sa BiH strane tvrdi Edin Delić.

“Ovdje svi iz BiH poprilično tiho reaguju na ovaj problem, tek ponekad stihijski se neko oglasi, svi su uspavani po ovom pitanju, kao da je neki tihi dogovor napravljen na višem nivou”, dodaje on.

Zanimljivo je da, slično kao i u BiH, lokalna zajednica oko ovog pitanja nema skoro nikakvo pravo glasa, jer se njihovi prijedlozi nisu uopšte uzimali u obzir.

Zanimljivo je da ni Prostorni plan Sisačko-moslavačke županije, kao ni prostorni plan Opšine Dvor nije previđao Trgovsku goru kao lokaciju za odlaganje NSRAO, ali je presudno bilo to što je Sabor 1997. tu lokaciju uvrstio u Prostorni plan višeg reda, tj. na nivou države. Time je lolalnim vlastima i stanovništvu stavljena traka na usta po pitanju odlučivanja na ovu temu jer su i Županija i Opština Dvor, u skladu sa zakonom, bili prinuđeni na određeni način prepisati tu lokaciju iz državnog u svoje prostorne planove.

Zaključci sa javne rasprave o Strategiji zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva na Trgovskoj gori, a koji su svi bili redom negativni i obuhvatali mišljenje građana i vlasti Dvora li i susjednih opština, su redom odbijeni.

Iako je Trgovska gora, odnosno lokacija na Čerkezovcu, od BiH udaljena par kilometara, i iako se iz BiH uporno ponavlja da će ovim projektom biti ugrožena sudbina 250.000 stanovnika, to do sada nije dalo rezultate da se barem razmisli o drugoj lokaciji, nakon što je Vrbina u Sloveniji otpala kao solucija.

Ipak, aktivnosti BiH, kako zvaničnih institucija tako i NVO sektora se nastavljaju. Nadaju se da će Trgovska gora ipak “otpasti” kao lokacija za skladištenje NSRAO, a pomijeranjem na 2028.godinu dobijeno je barem vrijeme koje je više nego neophodno.

Vrijeme, ipak, nije saveznik Fondu NEK.

“Neću vam lagati, Hrvatska nema plan B ukoliko iz bilo kog razloga Trgovska gora ne bude mogla primiti NSRAO. Isto tako ni Slovenija nema plan B za Vrbinu. Ukoliko se dogodi neuspjeh i jednog i drugog projekta tad ćemo razgovarati šta dalje”, kaže nam direktor Fonda NEK.

U trci sa vremenom su i i jedna i druga strana, a sudbina stanovnika sa obe strane rijeke Une umnogome će zavisiti od krajnjeg epiloga ove priče.

DEJAN RAKITA/mislioprirodi.ba

The post TRGOVSKA GORA: Zašto i kako je izabrana, šta se tamo tačno gradi i kakve opasnosti nam donosi (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Predstavnicima nevladinog sektora u Кozarskoj Dubici obratio se predsjednik Udruženja građana “Grin tim” iz Novog Grada Mario Crnković, koji je istakao da situacija u vezi izgradnje odlagališta radioaktivnog otpada traje 23 godine.

“Građani su svoje `ne` rekli već više puta i na različite načine, protestima u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji, ali je sada krajnje vrijeme da jasno deklarišemo naše stavove u formi deklaracije”, rekao je Crnković novinarima.

On je naglasio da je jako važno da se i u formalnom stavu izrazi protivljenje odlaganju radioaktivnog i drugih opasnih otpada na području Trgovske gore.

“Važno je da budemo svjesni odgovornosti u kojoj se mi sada nalazimo jer ukoliko se ovdje uz rijeku Unu desi odlaganje radioaktivnog i drugih opasnih otpada, to će značiti da se to isto može desiti na granici Njemačke i Švajcarske, Rusije i Ukrajine. To je međunarodni problem i međunarodni presedan”, rekao je Crnković.

Prema njegovim riječima, potrebno je decidno i jasno postupanje institucija BiH s obzirom da građani ne mogu biti zadovoljni dosadašnjim rezultatima.

“Gdje je naša diplomatija? Gdje je konkretizacija rezultata istraživanja i mnoštvo pitanja koja se mogu i moraju završiti?”, upitao je Crnković i dodao da BiH diplomatija nije uradila dovoljno, jer BiH uz sebe možda ima tri zemlje, a trebalo bi najmanje 33.

Crnković je naveo da je ovo prostor gdje građani pokazuju da mogu i znaju djelovati u okviru svojih mogućnosti i u skladu s tim nevladin sektor će dati svoj doprinos da BiH, Republika Srpska i Federacija BiH, dobiju mogućnost da kažu “ne” na međunarodnom nivou.

Prema njegovim riječima, ekspertski tim BiH je napravio zadatke koje je spustio na entitetske nivoe, te su sada potrebna istraživanja na terenu, dok je pravni tim izradio strategiju, te je potrebna advokatska kuća koja će zastupati interese BiH.

Crnković je naveo da je Hrvatska već izdvojila 830.000 КM za zagovaranje i pravno zastupanje interesa Hrvatske.

“Ne znam šta BiH čeka i krajnje je vrijeme da se ova priča uozbilji i podigne na sasvim viši nivo”, zaključio je Crnković.

Predsjednik Udruženja mladih “Prometej” u Кozarskoj Dubici Dragan Vlajnić smatra da je potrebno boriti se svim pravnim i društvenim sredstvima kako bi se odbranio sjeverozapadni dio Republike Srpske i BiH.

“Stav svih naših građana jeste da se ujedinimo zajedno i ovo je pitanje koje mora poništiti sve razlike koje postoje među građanima, jer je ovo zaista opasno po živote građana i predstavlja kršenje ljudskih prava”, rekao je Vlajnić.

Predsjednik Skupštine udruženja “Eko Moštanica” iz Кozarske Dubice Živko Goga rekao je novinarima da je Hrvatska odabirom Trgovske gore za lokaciju na kojoj će biti izgrađeno odlagalište radioaktivnog otpada poslala poruku, jer će posljedice te odluke imati opštine u Republici Srpskoj, od Novog Grada do Кozarske Dubice.

“Hoću da vjerujem da to nije nastavak nekih događanja koje smo ovih dana obilježavali u Republici Srpskoj. BiH diplomatija kroz politikantski odnos izlazi prema ovom problemu jer smatraju da je to problem Republike Srpske”, rekao je Goga.

On je dodao da zvanične institucije moraju jasnije i glasnije zauzeti stav o ovom pitanju, jer do sada nije učinjeno dovoljno.

Deklaracija o sprečavanju odlaganja radioaktivnih i drugih opasnih otpada u blizini državnih granica biće korištena s ciljem pozivanja evropskih zemalja i institucija da stanu uz građane sa obje strane rijeke Une i sprečavanja presedana da se nuklearni objekti mogu graditi u graničnim područjima bez saglasnosti susjedne zemlje, u kontekstu namjere Hrvatske da nuklearni otpad odlaže u kompleks kasarne Čerkezovac, čiji se ulaz nalazi samo 850 metara od rijeke Une, u samom graničnom području BiH i Hrvatske.

Ovu deklaraciju u Кozarskoj Dubici danas je potpisalo 15 nevladinih organizacija u Кozarskoj Dubici, a organizacije koje žele da to naknadno učine mogu se obratiti u opštinskom Odjeljenju za opštu upravu i društvene djelatnosti.

The post Potpisana deklaracija NVO u Kozarskoj Dubici: STOP za radioaktivni otpad uz granicu! first appeared on Gerila.info.

Prvi rok koji je bio postavljen 1. januara naredne godine prolongiran je, a sudeći prema optimizmu iz EU, teško da će sistem biti u upotrebi i tokom sljedeće godine.

Iz Delegacije EU u BiH kažu za DW da uvođenje ovog sistema nema nikakve veze sa bezviznim režimom, koji i dalje ostaje na snazi.

“Evropski sistem za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja (ETIAS) biće automatizovan elektronski sistem koji omogućava ulazak i vodi evidenciju o posjetiocima iz zemalja kojima nije potrebna viza za putovanje u Šengen zonu.

Očekuje se da će sistem postati operativan do kraja 2023. godine”, kaže portparol Delegacije u BiH, Ferdinand Kenig.

7 eura po osobi

ETIAS ne uvodi obaveze poput obaveze posjedovanja vize i putnici iz zemalja za koje je omogućen bezvizni režim putovanja u EU, uključujući i one iz Bosne i Hercegovine, i dalje će moći putovati bez vize.

Državljani trećih zemalja kojima nije nepohodna viza za putovanje u Šengen zonu, trebaju prije puta podnijeti zahtjev za odobrenje putovanja procedurom korištenja ETIAS web stranice ili mobilne aplikacije i za to će morati platiti naknadu u iznosu od 7 eura.

“Dobijeno ETIAS odobrenje važiće tri godine ili do isteka važenja putnog dokumenta. Aplikanti mlađi od 18 i stariji od 70 godina biće izuzeti od plaćanja naknade, kao i članovi užih porodica državljana zemalja članica EU ili porodica osoba koje nisu državljani zemlja članica EU, ali koje imaju pravo slobodnog kretanja širom Evropske unije”, kaže Kenig.

Građani BiH uglavnom nisu upoznati sa ovim detaljima ili imaju tek informaciju da bi se to moglo desiti.

“Nemam pojma. Prvi put čujem. Išao sam nedavno u Njemačku nisu ništa tražili niti sam vidio na granici da ima nekih oznaka u vezi sa tim”, kaže Petar iz Banja Luke, koji smatra da bi nadležni u BiH na granici trebali da daju informacije svojim građanima o svakoj promjeni, uključujuči i ovu.

Bez promjena na granici BiH

Kada je riječ o šengenskom prostoru, iz Granične policije BiH podsjećaju da je to nešto što se sprovodi svakog dana.

Jedina promjena koja će nastupiti u tom smislu, za sada je ulazak Hrvatske u Šengen zonu pri čemu treba imati u vidu mogućnost naknadnih izmjena režima i uslova ulaska u zemlje Šengena.

“Prema informacijama kojima raspolaže Granična policija BiH, nastaviće se kao i do sada, u Republici Hrvatskoj primjenjivati važeće odredbe Zakona o schengenskim granicama, dok će se informacijski sistemi Europske unije (EES i ETIAS) početi primjenjivati od dana kada Evropska komisija donese odluku o tome”, kaže za DW Franka Vican Bošković iz Granične policije BiH.

Navodi da na zajedničkim lokacijama graničnih prelaza ulaskom Republike Hrvatske u šengenski prostor, neće biti promjena u vezi načina obavljanja granične kontrole.

Što se tiče konačne odluke, nju će donijeti Evropska komisija, a zemlje zapadnog Balkana na koje se ona odnosi su BiH, Albanija, Sjeverna Makedonija i Crna Gora.

Za sve te zemlje potreban je samo biometrijski pasoš za popunu ETIAS dokumenta.

U suprotnom, potrebna je viza. Što se tiče Srbije, na web stranicama evropskih institucija navodi se da je takođe potreban samo biomerijski pasoš, osim u slučaju izdavanja pasoša od Koordinacione uprave Srbije, kada je potrebna viza za ulazak u zemlje EU.

(DW  Foto: Agencije)

The post EU odgodila uvođenje ETIAS-a – Šta to znači za građane BiH? first appeared on Gerila.info.

Svi oni koji su čitali Orvelovu “Životinjsku farmu” znaju na koji način su Svinje manipulisale ostalim životinjama. Prvo je za izdajnika proglašena a zatim i protjerana s Farme svinja koja je ukazivala na problem na Farmi a zatim su životinje kljukane lažnim partiotizmom, veličanjem simbola, bitaka i izmišljanjem neprijatelja.

Tako su u Republici Srpskoj instant patriote, koje bi prije dvadeset godina da hapse generale, da sarađuju sa NATO snagama a danas za istim generalima plaču i kao u sukobu su sa Amerikom i Zapadom, do savršenstva zaista doveli priču o zaštitnicima Nacije, rodoljublju, referendumima, otcjepljenjima, proslavama, paradama. Nevjerovatno, ali kao da su svjesno prepisivali Životinjsku farmu i primjenili je na Republiku Srpsku. Nije isključeno da nisu. Čak, kao i u Životinjskoj farmi, imaju proglase i zakone koji volšebno ujutru osvanu izmijenjeni i prilagođeni ovdašnjoj eliti kao Svinjama na farmi. Imaju za to i medije i medijske radnike koji se lažno predstavljaju kao novinari a koji narod ubjeđuju da je crno zapravo bijelo. Sve zarad kuća u prigradskim naseljima sa mesinganim ogradama. Sve za svoju djecu, jer tuđa nikome nisu bitna.

“Svinje vladari Republike Srpske”, svjesne su da životinjama na farmi mora biti ponuđena tenzija, mora biti ponuđen neprijatelj kako bi se uz kafu pričalo o prijetnjama a ne o platama i skupljem bureku i gorivu. Kako bi se pričalo o granicama i datumima a ne o nemogućnosti odlaska na more.

Tako je Milorad Dodik, kojeg mnogi zovu i predsjednikom (čak i Nedeljko Čubrilović koji je na čelu valjda najjače i najznačajnije institucije u Srpskoj), ponovo u javnost pustio priču o granici između Republike Srpske i Federacije BiH. Dodik je rekao kako je Srpska spremna da ojača entitetsku granicu koja postoji, da je Srpska spremna da je brani ali da niko nema namjeru da je pomjera. Ponovo nije jasno u čije ime ovaj put priča član Predsjedništva BiH jer kao predsjednik stranke nema ovlaštenja da govori u ime Republike a predsjednik i premijer nije. Možda na njegovo petljanje u njihove nadležnosti konačno reaguju oni čije su nadležnosti ukradene? Naravno da neće jer su najtipičnije marionete poput svih članova Vlade i ostalih institucija. Svjesni ili nesvjesni uništivači Republike Srpske. Koji su ispred interesa naroda stavili mesingane ograde, skupa vozila i skupe poklone za jeftine ljubavnice. Fotelja i lažna funkcija većini je dobro došla da zaliječe komplekse iz mladosti, da dosegnu visine koje nikada nigdje, osim iznad tla Srpske, ne bi mogli da dosegnu.

Nego, šta je sa granicom između entiteta. Ništa. Nikada nije regulisana. Zvuči nevjerovatno ali tako je. Praktično je imaginarna jer predstavnici Republike Srpske u Sarajevu za dvadeset godina nisu našli za shodno da to pitanje, koje je definisano Dejtonom, riješe. I ne zove se granica već entitetska linija razgraničenja, ako ćemo već o pojmovima. Kako god da se zove, “Dodikovi Srbi” nikada nisu pokušali da to pitanje riješe. I to nije sve.

Republika Srpska je nedjelovanjem svojih predstavnika u institucijama Bosne i Hercegovine u periodu do 2014. godine izgubila 1,7 odsto teritorije. To se desilo usvajanjem “Metodologije uvođenja i vođenja jedinstvene evidencije” na nivou BiH 2013. godine kojom je pojas međuentitetske linije razgraničenja sa 50 metara proširen na 250 metara širine! Svi srpski predstavnici vlasti na nivou Republike Srpske i Bosne i Hercegovine bili su na vrijeme upozoreni šta će se dogoditi usvajanjem Metodologije ali niko nije reagovao.

O čemu se zapravo radi? Krenimo redom.

Dejtonskim sporazumom utvrđena je međuentitetska linija razgraničenja. Ta linija povučena je na kartama i na kartama njena debljina iznosi jedan milimetar. Na terenu ta je linija široka 50 metara. Međuentitetska linija dugačka je 1150 kilometara, dakle radi se o 5,7 miliona metara kvadratnih teritorije. Teritorije koja po Dejtonu dijelom pripada Federaciji a dijelom Republici Srpskoj, sve unutar tih 50 metara.

Problem je u tome što međuentitetska linija nikada nije kartografski dokumentovana niti precizno opisana i prenesena na teren. Kartografsko prenošenje na teren značilo bi da se tačno zna da međuentitetska linija ide od tačke A do tačke B pa do tačke C i tako redom. Kristalno jasno.

Prenošenje na teren, međutim, učinjeno je na svega 80 kilometara međuentitetske linije.

Nakon potpisivanja dejtonskog sporazuma sprovođenje Aneksa 2 (sporazum o granici između entiteta) dato je u zadatak međunarodnim vojnim snagama, ali posao nikada nije urađen.

Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove je u periodu 2009-2010. godina napravila Plavu knjigu u kojoj je detaljno opisana kompletna granica (po sredini 50 metara). Knjiga je predočena Miloradu Dodiku i od njega je traženo da izvrši pritisak na koalicione partnere u Sarajevu da pitanje granice konačno bude definisano. To nije učinjeno. Apsurdno je to što je i Federalni geodetski zavod bio spreman da posao oko granice konačno bude završen.

Kako međuentitetska linija nikada nije bila definisana, počelo je pitanje njenog popisivanja i obrade u popisu. Radna grupa za pripremu popisa u BiH je prvo predložila da se međuentitetska linija proširi na obe strane za još po 50 metara. Kasniji prijedlog je međuentitetsku liniju proširio 100 metara na obe strane i napravio pojas širine 250 metara.

Novi širi pojas međuentitetske linije razgraničenja, zvanično je obrazloženje kroz Metodologiju, formiran je radi tehničkog pitanja lakšeg popisa stanovništva i pravljenja evidencije i registra prostornih jedinica. Odlukom Agencije za statistiku BiH formira se pojas površine od preko 20 miliona metara kvadratnih. Pojas koji ne pripada ni Republici Srpskoj ni Federaciji Bosne i Hercegovine ali pripada državi Bosni i Hercegovini!

Glupa i uzaludna priča jer sve ovo znaju oni koji narod kljukaju granicama, otcjepljenjima, šarenim pilulama za stvaranje lažne stvarnosti. Dok oni uživaju u hotelima, na jahtama, avionima, plažama pomjerajući svakodnevno samo granicu neukusa.

Svi oni koji su, dakle, čitali Orvelovu “Životinjsku farmu” znaju na koji način su Svinje manipulisale ostalim životinjama na farmi. Oni koji nisu, neka pročitaju. Ako ima još dovoljno onih koji Orvelovu Farmu mogu da shvate. S obzirom na broj glasova koji domaće elite dobijaju na svakim izborima, broj takvih nije veliki.

The post Dvije decenije za vas smišljamo čime da vas zabavimo. Dok mi letimo vi morate da se valjate u blatu granica, poskupljenja, otcjepljenja, ukidanja. A nije da niste glasali za nas! first appeared on Gerila.info.

Naime, danas je u Dvoru na Uni trebala biti održana sjednica Opštinskog vijeća na kojoj su predstavnici Fonda za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva Nuklearne elektrane iz Krškog trebali predstaviti Nacionalni program sprovođenja strategije zbrinjavanja nukearnog otpada. Ipak, tačka dva današnjeg dnevnog reda nije održana.

Međutim, to se nije dogodilo jer je prije obraćanja Hrvoja Prpića, direktora Fonda, jednoglasno usvojen zaključak kojim se potvrđuje raniji zaključak Vijeća iz 2015. godine kojim se Vijeće Opštine Dvor protivi odlaganju radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori. Jedan od odbornika opštine Dvor je napustio današnju sjednicu pri tome rekavši da su odbornici grada već upoznati sa svim namjerama hrvatskih vlasti, te da se vijeće već izjasnilo na tu temu. U isto vrijeme, u centru Dvora na Uni skupilo je oko stotinjak protestanata koji su izrazili svoje nezadovoljstvo na insistiranju hrvatskih vlasti za odlaganje nukelarnog otpada u kasarni Čerkezovac.

Dok su protestanti izražavali nezadovoljstvo protiv odlagališta i odluke hrvatskih vlasti, nakon kratke sjednice Vijeća, diirektor Fonda Hrvoje Prpić potvrdio kako “protivljenje lokalne samouprave i građana ne znači da odlagalište neće biti izgrađeno na području njihove opštine”.

Redakcija portala Gerila, koja je u više navrata pisala o ovom problemu, uputila je nekoliko pitanja na adresu Nikole Arbutine, načelnika opštine Dvor na Uni, ali odgovore na pitanja, još nismo dobili.

Mario Crnković, iz NVO “Green Team”, za portal Gerila.info kaže da je “nejasno zašto se uopšte i sazivala skupština Opštine obzirom da su odbornici već upoznati sa tematikom i da su se zvanično izjasnili da ne žele radioaktivni otpad iz NE Krško”.

“Emocije su pomješane u ovom trenutku. Naravno, pomenuti odbornici su se izjasnili na osnovu zvanično dobijenih stavova građana Dvora kroz izjašnjavanje putem mjesnih zajednica. Glas stanovništva se čuo i na protestima u Dvoru, Novom Gradu, Sisku i Zagrebu. Moram podjeliti zadovoljstvo građana pogođenog područja, o tome što prezentacija planiranih aktivnostimi uspostave Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada nije održana. Uistinu nema potrebe da se takvi performansi odigravaju, te da se agonija građana sa obe strane rijeke Une nastavlja. U skladu s tim, pozivamo sve relevantne aktere kako iz Bosne i Hercegovine, tako i Hrvatske da daju svoj doprinos okončanju ove teme, te da zaborave Trgovsku goru kao mjesto gdje bi se iko usudio odlagati opasne otpade”, izjavio je Crnković za naš portal.

Nacionalnim programom određena je kasarna Čerkezovac u opštini Dvor kao odabrana lokacija za izgradnju skladišta nisko i srednje radioaktivnog otpada.

Prema ovom programu, predviđenu lokaciju treba potvrditi istražnim radovima, procjenom uticaja na životnu sredinu i bezbjednosnim studijama.

GERILA.info

The post Prvi poraz HR vlasti u namjeri da nuklearni otpad skladište nadomak Novog Grada! first appeared on Gerila.info.

The post ŽURNAL U VUČJAKU: Kada igru zamijeni gejm first appeared on Gerila.info.