Protiv izmjena Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji UIO ponovo je glasao član Upravnog odbora Zijad Krnjić, čime je još jednom blokirano stavljanje u funkciju novoizgrađenog prelaza na mostu preko Save.

Bez tog pravilnika, koji podrazumijeva raspoređivanje carinskih službenika i organizaciju rada na novoj lokaciji, prelaz ne može biti otvoren, bez obzira na to što je infrastruktura već završena i spremna za upotrebu.

„Samo je Zijad Krnjić bio protiv ponovo. Šteta je ogromna. Jedan čovjek maltretira pet miliona ljudi na granicama“, rekao je ministar finansija i trezora BiH Srđan Amidžić.

“Odluku je blokirao član UO iz reda eksperata kojeg imenuje Vlada FBiH Zijad Krnjić. Nažalost i po peti put pokušali smo da vidimo da li u BiH ima zdravog razuma, ali nema ga na žalost. Apsurd BiH. Za otvaranje prelaza u Gradišci glasali su svi izuzev Krnjića. Јedina dobra stvar u ovome je političke prirode, a ona je da BiH ovakva ne može da postoji. Ako se ovako nastavi niko živ nas više neće sastaviti. Ovo je poruka za sve Srbe, šta bi bilo kada bi o nama odlučivala Federacija BiH”, dodao je Amidžić.

Ministarka finansija Zora Vidović naglašava da su svi predstavnici iz RS glasali za otvaranje prelaza.

„Zaista ne mogu da vjerujem da se ovo dešava“, izjavila je Vidović.

Ali Krnjić tvrdi da problem nije u samom prelazu, već u širem sistemu koji, kako kaže, mjesecima ne funkcioniše.

„Kvalifikacije Amidžića i Vidović su netačne. Postoji veliki broj važnih odluka koje čekaju. RS za prvi kvartal duguje Federaciji više od 150 miliona KM, a taj dug će rasti. Predložio sam da razgovaramo o svemu, ali to nije prihvaćeno“, naveo je Krnjić.

On insistira da se pitanje otvaranja prelaza ne može odvojiti od raspodjele prihoda od PDV-a između entiteta, odnosno od novih koeficijenata i poravnanja dugova. Upravo taj zahtjev, kako ističe Krnjić, postao je ključna tačka spora i razlog zbog kojeg svaki naredni pokušaj završava bez rezultata.

Dok političari razmjenjuju optužbe, posljedice su konkretne. Novi prelaz u Gradišci, planiran za početak decembra 2025. godine, i dalje nije u funkciji. Saobraćaj se i dalje odvija preko starog mosta, gdje se formiraju višesatne kolone, posebno tokom praznika i turističke sezone.

Krnjić, međutim, umanjuje razmjere štete, tvrdeći da bi novi prelaz uglavnom služio za putnički saobraćaj, dok bi većina teretnog transporta i dalje ostala na staroj lokaciji.

„Naravno da će biti bolje kad novi prelaz bude otvoren, ali u odnosu na sadašnje stanje nema velike štete“, kaže on.

Privredna komora Republike Srpske već je najavila pravne korake, uključujući i krivičnu prijavu protiv Krnjića zbog blokade donošenja akata potrebnih za rad prelaza. Angažovan je i advokatski tim koji razmatra mogućnost zahtjeva za nadoknadu štete.

Iz Uprave za indirektno oporezivanje ranije su upozorili da je riječ o projektu od strateškog značaja i pozvali sve političke aktere da omoguće njegovo stavljanje u funkciju. Uprkos tim apelima, rješenje ni danas nije ugledalo svjetlost dana.

Dejan Rakita / GERILA

The post Granični prelaz Gradiška i dalje zatvoren: Peti put bez dogovora, Krnjić opet protiv first appeared on Gerila.info.

U novoj Vladi nije bilo mjesta za nekadašnjeg predsjednika Mladih socijaldemokrata, Denisa Šulića, zbog unutarstranačkih sukoba i lobija, koji su direktno tražili od vrha stranke da se njegovo ime ne nađe na spisku novih ministara.

Prema saznanjima našeg portala, gradonačelnik Gradiške Zoran Adžić zaprijetio je čak i istupanjem iz SNSD-a ukoliko Šulić ne bi bio smijenjen.

Sukob klanova unutar SNSD-a u Gradišci je kulminirao u decembru 2024.godine kada je čak Gradski odbor te stranke u Gradišci isključio Denisa Šulića iz Predsjedništva.

Tada je navedeno da je razlog za isključenje Šulića, kao i još tri osobe, to što su djelovali u suprotnosti sa odlukama Predsjedništva Gradskog odbora, kao i da nisu bili aktivni u radu stranke.

Šulić danas nije bio dostupan za komentar, međutim i poslanik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović naveo je tokom skupštinske rasprave da je takođe dobio istu informaciju.

„Govorio sam ranije da je gospodin Šulić mijesio kifle, kao što je Isus pretvarao vodu u vino, tako je on pretvarao dug u kapital- 145 miliona na Jahorini, potpisivao, prodavao zemljišta i na kraju smijeniše ga i pustiše niz vodu. On je čak trčao, borio se i sve živo radio i na kraju ga nema. Zato što je gospodin Adžić, načelnik Gradiške dao ultimatum i rekao: Ako bude Denis Šulić u Vladi.. Ja samo kažem kako mi je žao što ste izbacili druga Šulića iz Vlade jer se on ponajviše trudio“, naveo je Vukanović.

Takođe, pojedinci u vrhu stranke zamjerili su Šuliću “pretjeranu angažovanost” u saradnji sa Olimpijskim centrom Jahorina, a koja je protumačena kao bliskost Nedeljku Eleku, predsjedniku Nadzornog odbora OC Jahorina.

Naime, iako je i Elek član SNSD-a, unutar stranke vladaju veliki antagonizmi između njega i nekoliko osoba bliskih predsjedniku stranke Miloradu Dodiku.

I sam Elek je sinoć putem društvenih mreža naveo da je mogući razlog za smjenu Šulića njihova saradnja.

“Kao predsjednik NO OC “Jahorina” sarađivao sam sa četiri ministra trgovine i turizma Republike Srpske. Denis Šulić je bio najbolji od svih njih. Patriota, odgovoran, uvijek na usluzi običnim ljudima. Vjerovatno je zbog toga i smijenjen”, naveo je Elek na X.

Kao predsjednik NO OC “Jahorina” sarađivao sam sa četiri ministra trgovine i turizma Republike Srpske. Denis Šulić je bio najbolji od svih njih. Patriota, odgovoran, uvijek na usluzi običnim ljudima. Vjerovatno je zbog toga i smijenjen. pic.twitter.com/PldKopp3Kg

— Nedeljko Elek (@NedeljkoElek) January 18, 2026

Pohvala bivšem ministru iz opozicionih redova

Inače, tokom skupštinske rasprave, pojedini predstavnici opozicionih stranaka su se pohvalno izražavali o radu bivšeg ministra trgovine i turizma.

“Odmah ću na početku ovdje da pohvalim određene ministre, između ostalog gospodina Šulića. S nekim stvarima se nisam slagao, a neke stvari su on i njegov tim uradili. Između ostalog, zahvaljujući nekim zakonima su povećani budžeti i lokalnih zajednica i samim tim budžet Republike Srpske”, rekao je predsjednik Kluba poslanika SDS  u NSRS OGnjen Bodiroga

Kako je rekao, svjestan je da vladajuća koalicija ima većinu i pravo da bira ko će biti u Vladi, te govorio o dosadašjnoj saradnji sa Minićevom prethodnim kabinetom.

“Smjenjujete gospodine Šulića, kao i ministricu porodice omladine i sporta s kojom su se mogle dogovoriti neke stvari koje su bile dobre za opšti interes građana Republike Srpske. O ostalim ne bih. S nekima sam imao korektnu saradnju, ali upadaju u oči ova dva ministra i imate moje poštovanje i nadam se da ćemo u nekom periodu moći ponovo da sarađujemo”, zaključio je Bodiroga, na što je reagovao i premijer.

“To da danas se javno hvali moj stranački kolega i moj ministar Denis Šulić, kome se ja svakako zahvaljujem i svim ministrima,a do juče je bio predmet vaše smijurije i cirkusa govori samo o tome kako mijenjamo narativ”, naveo je u svojoj diskusiji Minić.

Denisa Šulića je zamijenio Nedžad  Ned Puhovac, koji je široj javnosti u Republici Srpskoj nepoznat.

Mediji prenose da je ranije bio angažovan u kabinetu gradonačelnika Brčkog Siniše Milića, na poslovima saradnje sa Svjetskom bankom, te da je bio i savjetnik gradonačelnika Dragana Pajića.

Đorđe Vujatović

The post Denisu Šuliću presudio sukob sa Adžićem i saradnja sa Elekom first appeared on Gerila.info.

Objava bivšeg ministra policije, koji danas pretenduje na najvišu funkciju u entitetu, izazvala je reakcije javnosti i otvorila pitanje političke odgovornosti i poruka koje vlast šalje građanima.

„Svako novorođeno dijete je nova snaga porodice ali i Republike Srpske. Bez jake porodice nema ni jake Republike Srpske. Danas, sa posebnom radošću i ponosom, slavimo rođenje drugog djeteta naših kumova“, napisao je Karan ispod fotografije, potvrđujući da je Šukalo njegov kum.

Свако новорођено дијете је нова снага породице али и Републике Српске.
Без јаке породице нема ни јаке Републике Српске.

Данас, са посебном радошћу и поносом, славимо рођење другог дјетета наших кумова. pic.twitter.com/891eGGzTHI

— Siniša Karan (@sinisa_karan) November 2, 2025

Međutim, iza idilične objave stoji mnogo ozbiljnije pitanje: kakvu poruku šalje čovjek koji je godinama bio ministar unutrašnjih poslova i danas pretenduje na najvišu funkciju u Srpskoj — kada se javno fotografiše sa osobom čije je ime vezano za aferu sa drogom?

Od Dodikovog savjetnika do Karanovog kuma

Marko Šukalo je u političke krugove ušao kao savjetnik Milorada Dodika, tada člana Predsjedništva BiH, i kao pomoćnik generalnog sekretara u Vladi Republike Srpske.

Bio je zadužen za izradu seta zakona o „vraćanju nadležnosti“ sa državnog nivoa na Republiku Srpsku — tada ključnog političkog projekta SNSD-a. Bio je, kako su ga opisivali mediji, „čovjek od povjerenja“ Milorada Dodika.

Sve do novembra 2021. godine, kada je, kako su potvrdili policijski izvori, uhapšen u banjalučkom lokalu zbog posjedovanja kokaina i ekstazija.

Policija je tada pronašla 0,80 grama kokaina i jednu tabletu ekstazija. Šukalo je bio pod dejstvom droge i, prema navodima BN televizije, na saslušanju priznao da je ovisnik koji narkotike koristi za lične potrebe.

Skandal je izazvao šok u političkim krugovima.

SNSD je tada saopštio da je „Šukalo isključen iz stranke zbog nedoličnog ponašanja kojim je narušio ugled partije“, a Vlada RS ga je smijenila sa mjesta pomoćnika generalnog sekretara.

Od „šut karte“ do “amnezije” javnih institucija

Ipak, kako pokazuju dostupne informacije, Marko Šukalo nije ostao bez posla u javnoj upravi.

Na njegovom LinkedIn profilu i dalje stoji da je savjetnik u Gradskoj upravi Gradiška, a prema dostupnim dokumentima, nakon afere bio je zaposlen i u Agenciji za državnu upravu RS, i to cijelu godinu, kao “part-time” saradnik.

Prema saznanjima GERILE, nezvanično, Šukalo je trenutno zaposlen i u Centru za društveno-politička istraživanja Republike Srpske.

Takva praksa, poznata i u drugim slučajevima „partijske lojalnosti“, pokazuje koliko je politička bliskost često jača od institucionalne odgovornosti.

Glavna i odgovorna urednica Nezavisnih novina, Sandra Gojković Arbutina, za Gerilu kaže da slučaj sa Karanovom objavom nije izuzetak, već simptom sistema u kojem je nestala svaka vrsta odgovornosti – lične, moralne i institucionalne.

„Jedan od najvećih uzroka našeg sveopšteg sunovrata je nedostatak bilo kakve odgovornosti. Možete se izvući sa spiskom krivičnih djela, samo ako ste u tom trenutku na pravoj strani – odnosno stranci“, kaže Gojković Arbutina.

Dodaje da je nemoguće nabrojati sve slučajeve kršenja zakona i selektivne pravde, jer se u pravilu sve završava po već poznatom scenariju — nakon kratke buke u javnosti i medijima, sve se utiša, a akteri se eventualno premještaju „s jedne funkcije na drugu“, samo da bi se stvorio privid reakcije.

„Ne desi se ništa, i dalje su prikačeni na javni novac i planiraju da ga isisavaju dok vladaju — uvijek se može otvoriti neko savjetničko mjesto ili izmisliti nova pozicija“, dodaje ona.

Kao primjer navodi nedavni slučaj hapšenja savjetnika direktora policije u Banjaluci, nakon kojeg se, kaže, „nije dogodio ni onaj minimum odgovornosti da se direktor ili resorni ministar obrate javnosti“. Umjesto toga, nastavili su sa redovnim aktivnostima, što, prema njenim riječima, šalje jasnu poruku „da mišljenje javnosti više nije ni bitno“.

„Zarobljene i poništene institucije izgledaju upravo tako – vladaš kao da je to tvoja vlastita prćija, ignorišeš sud javnosti i držiš čvrsto lojalnu ekipu oko sebe, ubijeđen da si nedodirljiv. A vidimo da ih slučajevi poput ovoga, u konačnici, i ne okrznu“, zaključuje Gojković Arbutina.

Lider Liste za pravdu i red, Nebojša Vukanović, za Gerilu kaže da je šokiran činjenicom da se bivši ministar unutrašnjih poslova i aktuelni kandidat za predsjednika RS Siniša Karan javno druži i slavi sa osobom koja je bila hapšena zbog posjedovanja narkotika.

„Nevjerovatno je da bivši ministar policije privatno učestvuje u proslavi sa osobom koja je privođena zbog posjedovanja kokaina — krivičnog djela iz oblasti proizvodnje i prometa narkotika — a koja je, pritom, bila savjetnik predsjednika Republike Srpske i i dalje radi u javnom sektoru, bez ikakvog procesa ili sankcije“, kaže Vukanović.

On tvrdi da je ovaj slučaj jasan dokaz da „vlast pokriva i amnestira kriminal, a da sam ministar, sada kandidat za predsjednika, time šalje opasnu poruku da su konzumiranje i trgovina drogom društveno prihvatljivi“. Takva poruka, upozorava Vukanović, posebno je pogubna za mlade i za društvo koje bi trebalo da se bori protiv normalizacije kriminala.

Šta zapravo poručuje Karanova objava?

Karan, koji je kao ministar policije često isticao „nultu toleranciju prema kriminalu i narkoticima“, sada pozira uz osobu osuđenu za posjedovanje droge, uz poruku o „snazi porodice i Republike“.

Njegova objava izazvala je lavinu reakcija i na društvenim mrežama: dok jedni podsjećaju da „svako zaslužuje drugu šansu“, drugi ističu da politički simboli ne mogu i ne smiju biti osobe sa kriminalnim dosijeima — naročito kada su u pitanju ljudi bliski vrhu vlasti.

Evo kumova, tako nam i treba jer smo zaboravili da je svojevremeno kum otjeran iz Sekretarijata Vlade RS zbog porno snimka i afere s kokainom. Kad se prašina slegla, kum vaskrsao na savjetničku poziciju. Idemo samo jako! https://t.co/t3zWInziUJ

— Sanda (@sanda0601) November 2, 2025

Čini se da je javno priznanje o konzumiranju narkotika za pojedince tek sitni prekršaj, a da je politička lojalnost glavni kriterij o(p)stanka u institucijama, dok Šukalo izgleda nikada nije stvarno pao u nemilost.

Njegov povratak u javni prostor — sada kroz objavu samog ministra i kandidata za predsjednika RS — pokazuje da je političko pamćenje u Republici Srpskoj, ali i cijeloj BiH, kratkog daha.

A to što je bivši ministar policije ujedno i kum čovjeku koji je bio simbol „partijskog skandala“, samo dodatno otvara pitanje – da li je sistem koji bi trebalo da čuva red i zakon — u stvari samo produžetak porodične lojalnosti i političkih veza?

Dejan Rakita / GERILA

The post KARANOV KUM I BIVŠI DODIKOV SAVJETNIK Jedna fotografija, ali mnogo dilema: šta je starije – kumstvo ili odgovornost? first appeared on Gerila.info.

Lokalni mediji su objavili da su nakon završetka meča u sudijsku svlačionicu provalili predsjednik Borca Živko Dragičević, njegov sin i još nekoliko lica. Oni su pretukli glavnog sudiju tog meča Gorana Nježića koji je zadobio više povreda koje su mu konstatovane u gradiškoj bolnici. Nježiću je polomljen nos. Pojedini mediji objavili su kako je Dragičević suspendovan na dvije godine zbog ranijih incidenata i kako se nije smio ni naći u službenim prostorijama.

Iz Policijske uprave Banjaluka saopštili su da su slobode, zbog napada na sudiju, lišena četiri lica.

Inače, Torpedo iz Cerovljana pobijedio je u tom meču Borac iz Maglajana rezultatom 4-2. Utakmica je igrana u nedelju a Torpedo je prvi na tabeli Područne lige Gradiška dok je Borac sedmi. Nezvanično svi privedeni su bliskim vezama sa vladajućim SNSD-om u Laktašima a neki su obavljali političke funkcije u Laktašima.

Posljednji napad na sudije u Republici Srpskoj dogodio se u maju 2022. godine nakon utakmice Regionalne lige Zapad između Svodne i banjalučkog Naprijeda. Tada je jedan od domaćih igrača nakon utakmice koju je njegov tim izgubio rezultatom 3-2 udario u glavu sudiju Momčila Pavlovića. Tada je intervenisala i policija iz Novog Grada.

GERILA info

The post Pretukli sudiju u Laktašima, četvorica uhapšena! first appeared on Gerila.info.

Kako se navodi u presudi, lice G.V. je u oktobru mjesecu 2018. godine u više navrata koristeći, nekoliko naloga na društvenoj mreži Instagram, slalo više poruka vulgarnog i eksplicitnog sadržaja i audio-vizuelni snimak na kojem je prikazao polni organ, te je od iste tražio da pošalje svoje nage fotografije iako je znao da se radi o maloljetnoj djevojčici od 11 godina, koja mu je na njegovo pitanje o starosti to i potvrdila.

Na osnovu sporazuma o priznanju krivice, Osnovni sud u Gradišci donio je presudu kojom se lice G.V. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine, okrivljenom je izrečena i mjera zabrane približavanja i komunikacije sa maloljetnom K.K. u trajanju od dvije godine.

U obrazloženju presude, sud je cijenio olakšavajuće okolnosti i činjenice da okrivljeni nije ranije bio osuđivan niti kažnjavan, da je izrazio iskreno kajanje i da je sporazumnim priznanjem krivice doprinio ekonomičnosti i ekfikasnosti postupka.

micromreza

The post Pedofil iz Gradiške osuđen na godinu dana zatvora first appeared on Gerila.info.

Kako Gerila saznaje, kao razlog isključenja navodi se da su Šulić, kao i još tri osobe djelovali u suprotnosti sa odlukama Predsjedništva Gradskog odbora, kao i da nisu bili aktivni u radu stranke.

Uz Šulića, iz Predsjedništva partije isključene su još tri osobe: Aleksandra Stojanović, Branko Staživuk i Željko Sladojević.

Sjednica na kojoj se odlučivalo o isključenju pomenutih osoba održana je u četvrtak uveče, bez Šulićevog prisustva.

Naime, on je taj dan kao resorni ministar učestvovao na otvaranju Zimske sezone u OC Jahorina.

Šulić danas nije bio dostupan za komentar na ove informacije.

Prema našim saznanjima, na zvaničnom dnevnom redu sjednice Predsjedništva SNSD u Gradišci stavljena je tačka “Zamjena člana Predsjedništva” i očekivala se rasprava samo o Željku Sladojeviću.

Međutim, na samoj sjednici donesena je odluka i o isključenju još tri osobe uz Predsjedništva, ali ostaju članovi Gradskog odbora.

Šulić je i član Glavnog odbora SNSD-a.

Stojanovićeva je trenutno na poziciji savjetnika u Ministarstvu trgovine i turizma, Straživuk je dosadašnji odbornik u Skupštini Gradiške, dok je Željko Sladojević na posljednjim lokalnim izborima nastupio kao nezavisni kandidat za gradonačelnika.

Zanimljivo je da je Sladojević na izborima skupio 6615 glasova ili 28,67 posto i imao čak više glasova od kandidata opozicije Radislava Dončića.

Ðorđe Vujatović, Gerila.info

The post Denis Šulić isključen iz Predsjedništva SNSD-a u Gradišci first appeared on Gerila.info.

GRADIŠKA, KOZARSKA DUBICA, ČELINAC, GLAMOČ, DRVAR – SNSD je ubjedljivo pobijedio u trci za (grado)načelniče mandate i lokalne parlamente u Gradišci, Kozarskoj Dubici i Čelincu, kao i dvije opštine u Federaciji BiH, Glamoču i Drvaru, koje su bile predmet naše analize.

Najveća partija u Srpskoj tako je zadržala trenutne pozicije u pomenutim mjestima, u kojima ne bi trebala imati problem ni sa formiranjem skupštinskih većina.

Adžić i SNSD ubjedljivi u Gradišci

Stanovnici Gradiške izašli su na birališta 6. oktobra u približno istom broju kao i prije četiri godine, a gotovo identično su i  glasali, iako je izborna trka za prvog čovjeka pomenutog grada bila nešto zanimljivija zbog postojanja tri kandidata.

Zoran Adžić osvojio je treći mandat a njegov SNSD “odbranio” uvjerljiv broj odbornika – 11, koliko su osvojili i 2020. godine.

Novi-stari gradonačelnik Gradiške osvojio je 11.854 ili 51,38 odsto glasova, dok je njegov doskorašnji partijski kolega Željko Sladojević kao nezavisni kandidat dobio povjerenje 6.615 ili 28,67 odsto birača. Radislav Dončić, poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, kao kandidat opozicionog Narodnog fronta završio je na trećem mjestu sa 4.600, odnosno 19,94 odsto glasova.

Imajući u vidu da je u referendumskoj atmosferi 2020. godine Adžić osvojio 14.687 ili 64,49 odsto glasova a kandidat SDS-a i PDP-a Mirko Samardžija 8.088 ili 35,51 odsto glasova, jasno je da je Sladojević “otkinuo” dio glasova i od vlasti i od opozicije.

Kada je u pitanju borba za lokalni parlament, pored 11 SNSD-ovih odbornika, samo je još NPS Darka Banjca osvojio tri, dok su ostale parlamentarne stranke morale da se zadovolje sa jednim ili dva. Opozicione stranke sa republičkog nivoa su sa pet mandata (tri SDS-a i dva PDP-a) iz 2020. godine “pale” na četiri, po dva SDS-a i Narodnog fronra. PDP i i lista Nebojše Vukanovića Za Pravdu i red osvojile su svega 340, odnosno 434 glasa.

SNSD-ovi koalicioni partneri su takođe zadržali isti broj mandata, 13, uz nekoliko promjena snaga unutar tog bloka. Pomenuti NPS, koji nije postojao na prethodnim lokalnim izborima osvojio je tri mandata, dok je Ujedinjena Srpska pala sa pet na dva mandata. DEMOS i DNS su osvojili po dva, izgubivši jedan u odnosu na 2020. godinu, SPS je zadržao dva, a SP povećao sa jednog na dva mandata.

Mandat koji pripada odborniku nacionalnih manjina ponovo je pripao Stanislavu Kozminčuku. Jedina značajnija promjena jesu dva mandata SDP-a, koji prije četiri godine nije ni učestvovao u borbi za ulazak u parlament Gradiške.

Adžić je nedavno saopštio da je koalicija okupljena oko SNSD-a ponovo osvojila ubjedljiv broj mandata te da će prva redovna sjednica, na kojoj će biti formirana nova-stara skupštinska većina, biti održana isti dan kada Centralna izborna komisija BiH dodijeli sertifikate novoizabranim odbornicima.

Nedavno završeni izbori pokazali su da stanovnici Gradiške nisu zamjerili rukovodstvu grada davanje sumnjivih poslova “prijateljskim” kompanijama, javnim nabavkama na kojima su pobjeđivali podobni, ali i poslovima za članove porodice najviših funkcionera grada.

Burno u Kozarskoj Dubici

Dok pojava trećeg kandidata u Gradišci nije donijela mnogo uzbuđenja niti dovodila u pitanju Adžićevu pobjedu, kandidatura NPS-ovog Dragan Brdara za načelnika Kozarske Dubice, ustalasala je odnos stranke Darka Banjca sa SNSD-om, koji je takođe imao kandidata, Igora Savkovića. Ispred opozicionog SDS-a kandidovan je Nikola Zlojutro.

Baš kao i u Gradišci, i rezultat izbora u Kozarskoj Dubici je pokazao da su opozicione stranke koje u Narodnoj skupštini RS čini kvartet SDS-PDP-NF-Za pravdu i red, potpuni autsajderi te da se istinska borba za glasače odvija unutar vladajućeg bloka.

Iako partneri na nivou Srpske, NPS i SNSD u Kozarskoj Dubici, koja je i mjesto nastanka partije koju vodi Darko Banjac, vodili su oštru borbu za svaki glas, a isto su pokazali i sami rezultati glasanja.

SNSD je zadržao poziciju prvog čovjeka ove opštine, i pored turbulentnog mandata prethodnog načelnika Radenka Reljića, koji je u jednom momentu, zajedno sa nekoliko odbornika SNSD-a, i otkazao poslušnost partiji Milorada Dodika iz koje je privremeno bio i isključen a protiv njega pokrenuto više istraga zbog zloupotrebe službenog položaja. Da su stvari “popeglane” pokazali su nedavni izborima, na kojima je on bio nosilac odborničke liste SNSD-a.

Reljić je 2020. osvojio 6.005 ili 58,24 odsto glasova a kandidat SDS-a i PDP-a Pero Karan 4.306 ili 41,76 odsto. Četiri godine kasnije, SNSD-ov Igor Savković dobija povjerenje 4.892 ili 44,66 odsto birača, NPS-ov Dragan Brdar 4.635 ili 42,32 odsto glasova a SDS-ov Nikola Zlojutro 1.426 ili 13,02 odsto glasova.

Borba za lokalni parlament je pokazala da u Kozarskoj Dubici gotovo da postoje samo dvije stranke, jer su od 27 mandata, SNSD i NPS osvojili 21. SNSD će u narednom skupštinskom sazivu imati 11, a NPS jedan manje. Vodeća partija je tako povećala rezultat za dva odbornika, dok su Banjac, Brdar i ekipa dokazali da su sa sobom u NPS, koji nije postojao na prethodnim izborima, prevukli čitavo članstvo i simpatizere DNS-a, koji je 2020. osvojio osam, a na prethodnim izborima ostao bez ijednog mandata, isto kao i DEMOS, još jedna partija nastala cijepanjem DNS-a.

SDS i PDP, kao jedine opozicione stranke koje su se utkrivale za lokalni parlament, pale su sa šest mandata iz 2020. (po tri za obje stranke), na tri (dva SDS i jedan PDP). Mandat prije četiri godine osvojila je SDA, dok je isto učinila, kao dio koalicije “Zajedno” i na izborima 6. oktobra ove godine.

SP je zadržao dva mandata, dok je NDP, koji je u aktuelnom sazivu imao jednog predstavnika, ostao ispod cenzusa.

Još uvijek aktuelni načelnik Kozarske Dubice Radenko Reljić osvojio je najviše glasova od svih kandidata koji su učestvovali u trci za lokalni parlament, što govori u prilog tome da ni njemu sugrađani nisu zamjerili brojne afere ali i zvaničnu istragu koja se trenutno vodi protiv njega.

O sastavu skupštinske većine još uvijek se nije javno govorilo. Pružanje ruke između predstavnika SNSD-a i NPS-a omogućio bi široku podršku novoizabranom načelniku, dok bi eventualni sukob pomenutih partija označavao vrlo turbulentne četiri godine i skupštinsku većinu “na staklenim nogama”.

Gligorić i SNSD još ubjedljiviji u Čelincu

U Čelincu ubjedljivu pobjedu ponovo su odnijeli novi-stari načelnik Vlado Gligorić i njegov SNSD. Gligorić je osvojio 5.550 glasova ili 64,69 odsto glasova, 528 više nego 2020. godine. Njegov protivkandidat iz SDS-a Aleksandar Krejić dobio je povjerenje 3.030 birača, mnogo manje od rezultata koji je Željko Dubravac kao kandidat DNS-a ostvario prije četiri godine (4.161 glas).

SNSD će bez problema zadržati skupštinsku većinu jer su osvojili 11 mandata, dva više nego 2020. godine i dva manje od potrebnog natpolovičnog broja.

Opozicija sa republičkog nivoa zadržala je pet mandata. Narodni front i Za pravdu i red, koji nisu učestvovali 2020. osvojili su po jedan mandat dok je SDS osvojio dva, jedan manje nego prije četiri godine. PDP koji je 2020. dobio dva mandata ovoga puta moraće se zadovoljiti jednim.

Jedan mandat izgubio je i SP, koji će u novom skupštinskom sazivu imati dva predstavnika, isto koliko i US i DEMOS, koji su zadržali isti broj predstavnika. DNS je izgubio jednog predstavnika, pa će u novom sazivu imati dva. NDP koji je 2020. godine osvojio jedan mandat, ovoga puta nije ni učestvovao na izborima, dok je SPS, za razliku od izbora prije četiri godine, na nedavno završenim obezbijedio mjesto za jednog predstavnika u čelinačkom parlamentu.

Medijsko izvještavanje o koruptivnim radnjama lokalne vlasti i partijskom zapošljavanju nisu uticali na izbor građana.

SNSD zadržao Glamoč i Drvar

Kako u Republici Srpskoj, slična situacije je ostala i u Federaciji BiH u mjestima u kojima su Srbi većinsko stanovništvo. SNSD-ov Nebojša Radivojša ponovo je osvojio načelnički mandat u Glamoču a njegova partijska koleginica Dušica Runić u Drvaru.

Radivojša je osvojio 900 glasova (49,97 odsto), 42 više nego prije četiri godine. Ovoga puta su mu na crtu stala dva protivkandidata, Nikola Srdić (SNS FBiH) i Anto Milošević (HDZ BiH), dok je 2020. godine imao četiri oponenta.

Sa druge strane, Runićeva je i prije četiri godine i 6. oktobra ove, imala samo jednog protivkandidata, prvo Mladena Kukolja a potom i Petra Pećanca, oba iz SNS FBiH. Nova-stara načelnica prije četiri godine je osvojila 1.794 glasa (52,94 odsto), a ove godine 1.780 ili 62,46 odsto glasova.

Situacija u parlamentima ove dvije opštine takođe je ostala slična, te će skupštinske većine vjerovatno ponovo predvoditi odbornici SNSD-a.

SNSD je u obje opštine izgubio po jednog odbornika, u Glamoču će sada imati tri a u Drvaru sedam. HDZ je i u Glamoču i u Drvaru zadržao jednog predstavnika. SNS FBiH zadržao je dva predstavnika u Glamoču dok je u Drvaru pao sa četiri na dva. SP u Glamoču neće imati predstavnike dok će u Drvaru imati jednog.

Predstavnike u Glamoču imaće i SDA (dva mandata), HDZ 1990 (dva), DF (jedan), SDP (jedan), HNP (jedan), SNP FBiH (jedan), a mandat je osvojio i nezavisni kandidat Ivica Jurić.

U Drvaru, pored SNSD-a, HDZ-a, SP-a i SNS FBiH, mandate su osvojili i predstavnici SNP FBiH (pet) te HDZ 1990 (jedan). Pomenuti SNP osnovali su nekadašnji odbornici SNSD-a koji su napustili pomenutu stranku, a podržao ih je i lider Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić.

Iako male, i ove opštine su pratile brojne afere. U Drvaru su utvrđene brojne finansijske nepravilnosti, rukovodstvo opštine je optuživano za “nestale milione iz Srbije” i aferu sa nelegalno uvezenim otpadom, dok su u Glamoču u prvom planu bile sumnjive javne nabavke. Međutim, glasači pomenuto nisu uzeli za zlo te su povjerenje ponovo ukazali starim predstavnicima.

GERILA.INFO

The post BIRAČI ODABRALI SNSD: Fotelje zagarantovane i nakon afera first appeared on Gerila.info.

GRADIŠKA – Vlast u Gradiški je u prethodne četiri godine prepoznatljiva po davanju sumnjivih poslova “prijateljskim” kompanijama, javnim nabavkama na kojima su pobjeđivali podobni, ali i poslovima za članove porodice aktuelnog rukovodstva grada.

Zaduženja i krediti za servisiranje obaveza nisu gradskoj vlasti u Gradiški, na čelu sa Zoranom Adžićem iz SNSD-a, bili prepreka da organizuju sumnjive milionske javne nabavke.

U julu 2021. godine lokalna vlast je “Zavodu za vodoprivredu” iz Bijeljine za izradu projektne dokumentacije za razvoj i unaprijeđenje vodovodnog sistema kojim upravlja Vodovod Gradiška platila više od milion maraka. Ugovor o poslu potpisan je u februaru 21. godine.

Kriterijum za dodjelu posla bila je najniža cijena a Zavod za vodoprivredu je, zanimljivo, bio i jedini ponuđač. Opozicija u Gradiški je tada tvrdila da se radi o poslu koji je preskupo plaćen i da je riječ o klasičnom izvlačenju novca iz budžeta grada.

Sredinom prošle godine grad Gradiška je bio velikodušan prema još jednoj kompaniji koja se dovodi u vezu sa pojedincima koji su bliski vladajućoj stranci u Republici Srpskoj.

Kompanija “DWELT” u vlasništvu Stefana Krnete, koji je zet nekadašnjeg ninistra zdravlja Republike Srpske i jednog od kumova Milorada Dodika Ranka Škrbića, sa Gradiškom je potpisala ugovor vrijedan gotovo 700.000 maraka.

Riječ je o iznajmljivanju i održavanju aplikativnog softvera za fakturisanje i naplatu komunalnih usluga i elektronski dispečerski dnevnik, pisali su mediji prošle godine.

Ekološka dozvola i biznis za suprugu

U novembru 2022. godine portal micromreža iz Gradiške pisao je o tome kako je firma u vlasništvu supruge aktuelnog gradonačelnika Zorana Adžića, Ljiljane Adžić, dobila dozvolu za pokretanje proizvodnje u Agroindustrijskoj zoni u tom gradu.

Firma Adžićeve supruge osnovana je 2010. godine ali do 2020. nije imala nikakvih aktivnosti. Firma Branel-fin bavi se uslugama i trgovinom a više je nego zanimljivo da su se aktivnosti i račun te kompanije aktivirali nedugo prije dobijanja dozvole za pokretanje biznisa u Agroindustrijskoj zoni. Ekološku dozvolu firmi u vlasništu Ljiljane Adžić izdao je Grad Gradiška na čijem čelu je gradonačelnik Zoran Adžić.

Ljiljana Adžić je, tada, za Micromrežu rekla da su firmu osnovali kako bi pomogli sinu, koji je CNC operater, da započne posao. U gradiškoj opoziciji su sve nazvali gradonačelnikovom zloupotrebom položaja.

U opoziciji napominju da je gradska vlast u više navrata koristila mogućnost potpisivanja aneksa ugovora o dodatnim radovima na određenim projektima u gradu. Tako je u 2022. godini gradska vlast u šest navrata zaključivala ugovore o dodatnim i novim radovima koristeći pregovarački postupak bez objave obavještenja.

U dva navrata su ugovori o dodatnim radovima potpisivani isti dan kada i prvobitni ugovori. Tako je, nakon što je potpisan ugovor o asfaltiranju puta vrijedan 145 hiljada maraka, zaključen ugovor o dodatnim radovima na asfaltiranju istih puteva, vrijedan gotovo 20 odsto vrijednosti prvobitnog ugovora, što je na samoj granici zakonskog maksimuma kada su ugovori o dodatnim radovima u pitanju.

Ukupno je grad Gradiška koristeći pregovarački postupak bez objave obavještenja samo u 2022. godini na dodatne i nove radove potrošio blizu 600.000 maraka bez PDV.

Mediji su 2023. godine pisali o tome kako je gradska vlast u Gradiški sklopila direktne sporazume sa firmom Foto video “Flash” u vlasništvu gradiškog novinara Milana Pilipovića vrijedne 22.000 maraka.

Vlast Gradiške tada je tvrdila da je ugovor sa pomenutom firmom sklopljen zbog iskustva i znanja novinara a da je u saradnji sa Foto video Flash realizovano nekoliko dokumentarnih filmova od javnog značaja.

Mediji su, međutim, naveli da je grad Gradiška sa istom firmom sklapao ugovore o poslovima koji nemaju veze sa djelatnošću pomenute firme. Narodni poslanik iz Gradiške Radislav Dončić tvrdio je, tada, da gradonačelnik Gradiške “plaća” firmu u vlasništvu novinara Pilipovića kako novinar o njemu ne bi pisao loše i da Adžić na taj način obezbjeđuje promociju svog lika i rada.

Radislav Dončić poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske kaže da je lokalna vlast u Gradiški u protekle četiri godine, odnosno osam, koliko je gradonačelnik Zoran Adžić na vlasti, sve javne resurse podredila interesima uskog kruga pojedinaca.

Naročito je zanimljivo to koliko i u kojoj vrijednosti je poslova od grada Gradiška dobila firma “Hidrokop”.

“Samo u proteklih nekoliko godina, kroz javne nabavke i infrastrukturu iz budžeta je izvučeno nekoliko desetina miliona maraka. Navešću primjer izmjene sistema javne rasvjete u gradu i prigradskim mjestima, gdje je za zamjenu halogenih za led sijalice potrošeno nevjerovatnih 9 miliona mraka. U proteklih sam godina na svim radovima u oblasti niskogradnje angažuje se privatna firma Radislava Babića, bliskog saradnika gradonačelnika Adžića. Firma “Hidrokop” je dobila apsolutno sve poslove, čija vrijednost prevalizi iznos od 15 miliona maraka u Adžićevom mandatu. Kako je moguće da niti jedan drugi izvođač za osam godina nije mogao da ispoštuje uslove iz tendera. Očigledno je da se radi o korupciji i privatnim dogovorima sa ciljem izvlačenja javnog novca. Taj novac se osim ličnog bogaćenja, poslije dijelom koristi i za političke kampanje SNSD-a i kupovinu glasova. U moru sumnjivih javnih nabavki izdvaja se i nabavka softvera za sistem objedinjene naplate, čiju realizaciju je dobila firma “DWELT” u vlasništvu Stefana Krnete, zeta Ranka Škrbića, čija nabavka je građane Gradiške koštala milion maraka, uz redovno godišnje održavanje koje građane košta dodatnih nekoliko stotina hiljada maraka. Dakle, pod vlašću SNSD-a Gradiška i njeni građani su opljačkani i pljačka će biti nastavljena ako ne dođe do promjena na izborima 6. oktobra”, kaže Radislav Dončić.

Mediji su u toku prošle godine pisali o tome kako je bolnica u Gradiški bez saglasnosti Vlade Republike Srpske zaposlila 27 novih radnika. To je ustanovljeno nakon negativnog revizorskog izvještaja. U istom izvještaju je navedeno i da su akontacije za službena putovanja isplaćivane na naloge bez rješenja o odobravanju službenog puta kao i da priznavanje troškova upotrebe privatnih vozila u službene svrhe ničim nije dokazano niti dokumentovano.

Nabavka kiseonika za potrebe bolnice, pisao je prošle godine portal capital, u vrijednosti od 213.000 maraka izvršena je bez sprovođenja postupka javne nabavke i zaključenog ugovora o javnoj nabavci.

Iz kabineta gradonačelnika Gradiške Zorana Adžića u odgovoru za Gerila info objašnjavaju kako je utvrđivanje koruptivnih radnji u nadležnosti organa krivičnog gonjenja a da navodi u tekstovima medija i izjava lokalnih opozicionara o korupciji u Gradiški nisu dokazani kao i da imaju elemente krivičnog djela klevete.

“U proteklom mandatu nije bilo prijava korupcije u Gradskoj upravi grada Gradiška u skladu sa omogućenim mehanizmima prijave korupcije, niti je bilo provedenih krivičnih postupaka od strane nadležnih javnih tužilaštava i sudova protiv odgovornih lica u Gradskoj upravi grada Gradiška“, naveli su u odgovoru iz kabineta Zorana Adžića.

(GERILA.INFO)

The post BURNE ČETIRI GODINE U GRADIŠKI: Poslovi za prijatelje, Škrbićevog zeta, gradonačelnikovu suprugu first appeared on Gerila.info.

Riječ je o Zoranu Adžiću, aktuelnom gradonačelniku, koji je i zvanično nominovan ispred najveće partije u Srpskoj, a koji “cilja” treći uzastopni mandat na trenutnoj poziciji, i Željku Sladojeviću, koji je kao član takođe SNSD-a odlučio, kao formalno nezavisni kandidat, ući u istu političku borbu.

Ignorisanje sa vrha

Još nevjerovatnije izgleda činjenica da je Sladojević nakon zvanične kandidature 23. maja ove godine ostao član SNSD-a još ravna dva mjeseca, tačnije do 18. jula, kada je isključen iz Gradskog odbora. Sve to vrijeme nije bilo nikakvih oglašavanja “sa vrha” iako je svima poznato da ne postoji ni najmanja turbulencija nakon koje lider stranke Milorad Dodik lično ne “gasi požare”. Sladojević ne samo da je dva mjeseca bio i zvanično dio SNSD-a nakon kandidature, nego nije imao ni problema sa poslom u javnoj instituciji, niti su dirani oni koji su ga podržali, a kojih je veliki broj i iz samog SNSD-a.

Primjera radi, nakon što je Demos odlučio da ne podrži SNSD-ovog kandidata za načelnika Pala već kandiduje svog, svi kadrovi ove stranke koji su imenovani na funkcije u lokalnim preduzećima i institucijama su ekspresno razriješeni, a sve je podignuto na mnogo viši nivo pa su situaciju analizirali i sam Dodik te lider Demosa Nedeljko Čubrilović.

Zbog svega toga, kandidat Narodnog fronta za gradonačelnika Gradiške Radislav Dončić, koji je trenutno poslanik u Narodnoj skupštini RS, smatra da je situacija u Gradišci fingirana te dodao da sa rezervom uzima čak i informaciju da Sladojević više nije član SNSD-a.

“Plasirana je informacija da ga je isključio Gradski odbor, ali nikakve odluke Glavnog odbora nismo vidjeli. Niti se vrh te stranke uopšte oglašavao o situaciji u kojoj njihova dva člana ističu kandidature za istu poziciju. Zašto se ne oglasi stranački komitet ili neko od najviših funkcionera SNSD-a? Radi se o Gradišci, bitnom gradu”, pita se naš sagovornik.

Povlačenje kandidature

On smatra da će u oktobru da ukrsti koplja sa dva kandidata SNSD-a.

“Sladojević je 20 godina bio član SNSD-a, sarađuje sa javnom institucijom, posao mu ne trpi. Znamo kako prolaze neposlušni, i znamo da bi se ovakva situacija, da nije fingirana, završila sa ozbiljnim posljedicama po Sladojevića, od posla, stranke pa na dalje. Sve zato govori da je to jedna varka režima da pokušaju da odvuku opozicione glasove, da prevare glasačko tijelo, da bi se olakšao prolazak Adžiću čija je popularnost u padu. Preko Sladojevića slabe mene, hoće da izmanipulišu glasače koji nisu skloni aktuelnom gradonačelniku. Imaju strah da bi mogli izgubiti Gradišku. S obzirom na to da su u okruženju formalno nezavisnog kandidata sve SNSD-ovci, ljudi koji su i dalje dio te stranke, i u vrhu vladajuće strukture, koji su i dalje na funkcijama, oni su se samo podijelili u dvije grupe a imaju isti centar”, kaže Dončić te dodaje kako ga ne bi iznenadilo da se kasnije i jedan od kandidata povuče u korist drugog.

Kada je riječ o drugim opozicionim strankama, one nisu istakle svoje kandidate ali nisu još uvijek formalno ni podržale kandidata Narodnog fronta.

“Još nisam dobio konkretan odgovore od opozicionih stranaka da li će me podržati. I ovom prilikom bih zatražio od njih konkretan odgovor da li će mi dati podršku ili ne, i SDS-a i liste Za pravdu i red…”, kaže naš sagovornik.

Dodaje kako je situacija u njegovom gradu slična onoj u Banjaluci.

“Nije identična ali jeste jako slična. Tamo se kandidat PDP-a predstavlja kao opozicionar dok Sladojević ne drži formalno stranu. Ali je suštinski isto. Oni su takođe kandidati vlasti”, kaže Dončić.

Podsjećamo, Dončić je u Narodni front prešao iz PDP-a u aprilu 2023. godine, a njegova bivša stranka, prema nezvaničnim informacijama, podržaće Sladojevića.

Košmar na terenu

Politička analitičarka Tanja Topić kaže za Gerilu da partije koje nisu sigurne u pozitivan rezultat borbe jedan na jedan, pribjegavaju formuli podmetanja kukavičjeg jajeta.

“Mislim da je glasačima vrlo teško shvatiti šta se dešava i da postaju predmetom obmane, ne znaju ko je kandidat vladajućih, ko opozicije, za koga rade nezavisni a za koga pojedinci iz opozicije. Na terenu u pojedinim sredinama je pravi košmar. Raste kreativnost u osmišljavanju mehanizama prevare, a u takvim uslovima donošenje racionalne odluke glasača je veoma upitno”, kaže naša sagovornica.

S druge strane, dodaje ona, ovakve situacije ukazuju i na postojanje žestokih unutarstranačkih sukoba i podmetanja.

“Za stranačko rukovodstvo u takvim situacijama je nekada najbezbolnije držati se po strani i prepustati da na megdanu pobijedi bilo ko. Svakako će na kraju biti njihov čovjek”, zaključila je Topićeva.

Izuzetak od pravila

Politikolog Velizar Antić kaže da su slučajevi poput ovog u Gradišci izuzetak od pravila po kojem se na glasačkim listićima biračima najčešće nude samo dva imena.

“Naš izborni zakon je takav da se čitava trka za načelnike i gradonačelnike završava u prvom krugu. Dakle, ukoliko bi potencijalno prvoplasirani kandidat osvojio i svega 10-15% glasova a svi ostali imali manji broj glasova od njega, taj prvoplasirani bi bio izabran za mizernom podrškom. Iz tog razloga se uvijek iskristališu najčešće dva, a u rijeđim situacijama i tri kandidata koji mogu da budu izabrani. Pošto je kod nas u Srpskoj politička scena poprilično podijeljena na vlast i opoziciju, mi u većini gradova i opština imamo dva jaka kandidata. Jedan je obično predstavnik vladajuće koalicije, najčešće je to član najveće vladajuće partije, SNSD-a, dok je drugi kandidat iz redova opozicije, i u najvećem broju slučajeva je to kandidat najjače opozicione partije SDS-a”, kaže naš sagovornik.

Pojava i trećeg kandidata koji ima potencijal da osvoji veći broj glasova, dodaje Antić, u svakom slučaju može da pomrsi račun jednoj od opcija koje su primarne u trci.

“S obzirom da je Sladojević do juče bio član SNSD-a, verujem da će više štete nanijeti ovoj partiji jer će određeni broj ljudi koji bi glasali za kandidata SNSD-a u ovom slučaju glasati za Sladojevića. Međutim, odnosi na lokalu su jako specifični i zavise od mnogo drugih faktora u odnosu na izbore za entitetski ili državni nivo i zato ih je i mnogo teže prognozirati. U svakom slučaju, pojava ovakvih kandidata može itekako uticati na konačan rezultat izbora u određenim lokalnim samoupravama. U ovom konkretnom slučaju, verujem da će kandidatura nekog ko je do juče bio član SNSD-a mnogo više štete nanijeti kandidatu ove partije nego opozicionom kandidatu”, zaključio je Antić.

Inače, Adžić je na prethodnim izborima, 2020. godine, dominantno osvojio aktuelni mandat osvojivši 64,49 odsto glasova (14.687), dok je njegov protivkandidat Mirko Samardžija dobio povjerenje 35,51 odsto birača (8.088 glasova).

Gerila.info

The post Izbori u Gradišci: Tri kandidata, dvije partije first appeared on Gerila.info.

Iako pripadnika nacionalnih manjina, prema posljednjem održanom popisu u BiH iz 2013. godine, ima ispod tri posto, mnogi politički aktivni pripadnici kostitutivnih naroda (Srbi, Hrvati, Bošnjaci) koriste manjkavosti izbornog zakonodavstva pa se, zarad boljeg izbornog uspjeha, izjašnjavaju kao pripadnici nacionalnih manjina.

Time dodatno obespravljuju ionako jedva vidljiv uticaj manjinskih naroda u BiH, a što za Gerilu potvrđuje i Igor Kotjelnikov, član Vijeća nacionalnih manjina pri Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine ispred ruske nacionalne manjine. On tvrdi da se kandidatura nezavisnih kandidata iz redova manjina svodi na „biznis-odbornička mjesta“ i da je to javna tajna u krugovima udruženja nacionalnih manjina.

“Zašto ga zovemo „biznis odborničko mjesto“? Za relativno malu kvotu, mali broj glasova, dobija se odborničko mjesto. Ko su prijavljeni? Oni koji nisu imali direktan ili su imali jako površan kontakt sa nacionalnim manjinama, prvenstveno sa svojom zajednicom, sa pripadnicima svog naroda čiji nacionalni identitet dijele, a kasnije sa svim ostalim nacionalnim manjinama koje djeluju na području lokalne zajednice gdje se oni kandiduju. Zašto kažemo biznis? Uglavnom se to svodi da jedan privrednik kandiduje sam sebe, skupi 40 potpisa i on je već nezavisni kandidat ispred reda nacionalnih manjina. Gdje je uzrok tom problemu? Prvo ga trebamo tražiti u Ustavu, u Izbornom zakonu i u Zakonu o zaštiti prava nacionalnih manjina”, objašnjava Kostjelnikov.

Stanislav Kozminčuk, predstavnik nacionalnih manjina u Skupštini Grada Gradiška, ovo vidi kao ozbiljan problem u zastupljenosti zajednica manjinskih naroda.

“Pa svakako da to jeste jedan veliki problem kojim se moramo pozabaviti u nekom narednom periodu, jer samim Izbornim zakonom svako ko se izjasni kao pripadnik nekog naroda, kao Crnogorac, Poljak, Ukrajinac, ima pravo za tu listu nacionalnih manjina. E sad, na neki način to se zloupotrebljava jer se neko, ko se vodi u rodnom listu da je druge nacionalnosti, izjasni se na lokalnom nivou pred izbore da je druge nacionalnosti. Najviše se ljudi izjašnjavaju kao Crnogorci, i na taj način se ta lista zloupotrebljava. To bi trebalo u nekom narednom periodu da se riješi“, kaže Kozminčuk.

Lažno predstavljanje u ime nacionalnih manjina je ozbiljan problem u izbornom procesu u BiH, gdje se pojedinci ili politički subjekti lažno predstavljaju kao pripadnici ili predstavnici nacionalnih manjina kako bi ostvarili političke koristi. Ovi slučajevi uključuju manipulacije koje mogu uticati na izborni ishod i narušiti prava stvarnih pripadnika manjinskih zajednica.

Na prošlim lokalnim izborima 2020. godine zabilježene su situacije koje su dovodile u sumnju regularnost izbornog procesa kada je u pitanju, ne samo lažno predstavljanje u ime nacionalnih manjina, nego i sam ishod izbora.

Franjo Rover, predsjednik Saveza nacionalnih manjina RS, inače kandidat ispred manjina na prošlim lokalnim izborima u Prnjavoru, tom prilikom je izjavio da su izbori za manjinske odbornike postali „čista smijurija i lopovluk“.

„Jedna mi je partija nudila da me podrži, naravno, kasnije bi tražili protivuslugu, i ja sam to odbio“, rekao je tada Rover tvrdeći da su mu građani BiH, koji su glasali u Italiji i Sloveniji, slikali i telefonom slali listiće na kojima se vidi da su zaokružili njegovo ime. Ipak, kada su prebrjani glasovi pristigli poštom, ispostavilo se da nije dobio ni jedan jedini glas u inostranstvu.

Četiri godine ranije Rover je izjavio da je Izborni zakon diskvalifikovao nacionalne manjine.

„Tamo gdje nas je manje od tri odsto ne možemo imati predstavnike ni u lokalnim parlamentima a kamoli šta dalje. Znači, u ovoj državi mi smo građani 17. reda. Do tri odsto ako nas nema, mi ne možemo imati nikakva prava. Ovo je namjerno urađeno da nacionalne manjine nemaju nikakvih prava“, rekao je Rover.

OSCE i druge organizacije su izvještavale o zloupotrebama, naglašavajući potrebu za većom zaštitom prava nacionalnih manjina i transparentnijim izbornim procesom.

A šta kaže zakonodavstvo?

U Izbornom zakonu BiH u poglavlju 13A pod “Učešće pripadnika nacionalnih manjina u izborima za opštinski nivo” stoji da “pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na zastupljenost u opštinskom vijeću, odnosno u skupštini opštine i gradskom vijeću, odnosno skupštini grada srazmjerno procentu njihovog učešća u stanovništvu prema posljednjem popisu u BiH”, kao i da se pripadnicima svih nacionalnih manjina koji u ukupnom broju stanovništva te izborne jedinice prema zadnjem popisu stanovništva učestvuju sa više od 3% garantuje najmanje jedno mjesto. Kandidati mogu biti izabrani samo ako se njihovo ime nalazi na posebnoj listi kandidata pripadnika nacionalnih manjina.

Inače, prema Izbornom zakonu BiH, pravo prijave za učešće na izborima za popunu garantovanih mandata za pripadnike nacionalnih manjina imaju kandidati koje predlože političke partije, nezavisni kandidati, registrovana udruženja ili drugi registrovani organizovani oblici djelovanja nacionalnih manjina, kao i grupa od najmanje 40 građana koji imaju biračko pravo koji uz prijavu za učešće na izborima dostavljaju i imena kandidata.

Pored toga postoji i Zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina koji, između ostalog, definiše i  njihovo učešće u organima vlasti. “Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na zastupljenost u organima vlasti i drugim javnim službama na svim nivoima, srazmjerno procentu njihovog učešća u stanovništvu prema posljednjem popisu u BiH”, navodi se u Članu 19.

U narednom članu se ostavlja mogućnost da se “način zastupljenosti predstavnika nacionalnih manjina u izvršnoj i sudskoj vlasti, kao i javnim službama uredi posebnim zakonima i drugim propisima BiH, entiteta, kantona, gradova i opština”.

Navodi se i da su “predstavnici nacionalnih manjina u strukturama vlasti, predstavnici svih nacionalnih manjina i obavezni su štititi interese svih nacionalnih manjina”.

Na primjeru Banjaluke se vidi kako su to uradili organi jedne lokalne jedinice gdje je Članom 39.  Statuta Grada zagarantovano jedno mjesto u Skupštini Grada Banjaluka.

U Banjaluci je na proteklim izborima bilo 14 kandidata nacionalnih manjina. Riječ je o nezavisnim kandidatima, zatim kandidatima koje su predložile grupe građana, kao i kandidatima koje su predložile političke stranke. Od toga, već tradicionalno, najviše predstavnika Crnogoraca, od kojih je jedan i izabran u Skupštinu Grada, a u pitanju je Saša Čudić, kojem je ovo treći uzastopni mandat.

I dok je, u prosjeku, za siguran odbornički mandat potrebno osvojiti najmanje 2.000 glasova, predstavnicima nacionalnih manjina bilo je potrebno znatno manje, pa je tako aktuelni predstavnik manjina na izborima 2020. godine u Banjaluci osvojio svega 533 glasa, odnosno 56,28% glasova za nacionalne manjine, što je bila ubjedljiva pobjeda u odnosu na ostale protivkandidate.

Inače, prema Izbornom zakonu BiH, posebna lista kandidata pripadnika nacionalnih manjina nalazi se na glasačkom listiću iza listi ostalih političkih subjekata čije se kandidatske liste takmiče za redovne mandate za opštinsko vijeće, odnosno skupštinu opštine i gradsko vijeće, odnosno skupštinu grada.

Stanislav Kozminčuk ističe da Izborni zakon na neki način manjinama ograničava učešće u politici, misleći na ograničenja u vezi sa nemogućnošću kandidature za člana Predsjedništva BiH i za Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Što se lokalnog nivoa tiče, u bilo kojoj lokalnoj zajednici gdje je broj stanovnika tri i više posto, manjine imaju pravo na jednog odbornika, što je zagarantovano mjesto.

„To je neki najveći nivo što se može u političkom životu BiH, uopšte da manjine imaju prostora. Sve dalje ograničava Izborni zakon koji još nije riješen, još nije ni definisan, niti je tu šta pokrenuto po tom pitanju”, kaže Kozminčuk.

Sa njegovim mišljenjem se slaže i kolega iz Banjaluke, Igor Kotjelnikov, koji kaže da se zbog toga i neće kandidovati na predstojećim lokalnim izborima za odbornika u Banjaluci.

“Trenutna legislativa apsolutno ne ide na ruku nacionalnim manjinama. Tako da će ovi lokalni izbori 2024. proći bez kandidata ispred ruske nacionalne manjine”, ističe Kotjelnikov koji smatra da manjine apsolutno nisu dovoljno zastupljene u političkom sistemu Republike Srpske i Bosne i Hercegovine.

“Uzmemo li zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, nigdje nemate mjesto koje pripada eksplicitno nacionalnim manjinama, izuzev Vijeća naroda gdje političke stranke predlažu svoje kandidate ispred svojih stranaka, osam iz reda konstitutivnih naroda i samo četiri člana Vijeća naroda iz nacionalnih manjina”, kaže za Gerilu Kotjelnikov.

Za bolji položaj manjina, kako kaže, potrebna je izmjena Izbornog zakona, izmjena Zakona o zaštiti prava nacionalnih manjina, kao i usvajanje nove strategije o zaštiti prava nacionalnih manjina.

Slično razmišlja i Stanislav Kozminčuk koji ističe da je lokalni nivo sadašnji maksimum za učešće nacionalnih manjina u bilo kakvom političkom odlučivanju.

“Generalno nismo nešto zastupljeni u političkom životu u smislu prema Izbornom zakonu BiH. Nama je taj lokalni nivo maksimalni domet što se tiče manjina. A svakako bi bilo značajno da imamo pripadnika u Parlamentu BiH, da su poslanici u NS Republike Srpske itd. Puno veće bi mogućnosti imali, puno više bi rješavali problema i mislim da bi to doprinijelo jednom kvalitetnijem i boljem razvoju”, kaže Kozminčuk.

Naši sagovornici ističu da bi prijedlozi za unapređenje položaja nacionalnih manjina u BiH, prije svega, podrazumijevali izmjene Ustava BiH. Trebalo bi jasno definisati status i prava nacionalnih manjina, uključujući precizne definicije ko spada u kategoriju nacionalnih manjina. Zatim, potrebno je omogućiti pripadnicima nacionalnih manjina kandidaturu za sve nivoe vlasti, uključujući Predsjedništvo BiH, čime bi se eliminisale diskriminatorske prepreke kao u slučaju “Sejdić-Finci”.

Pored Ustava, potrebno je uraditi i izmjene Izbornog zakona koje bi podrazumijevale vođenje striktnih kriterija i mehanizama za provjeru identiteta i pripadnosti nacionalnih manjina kako bi se spriječile zloupotrebe izjašnjavanja pripadnosti nacionalnim manjinama. Takođe, potrebno je ograničiti kandidature na nezavisne kandidate koji imaju dokazanu povezanost i aktivnost u zajednici nacionalne manjine koju predstavljaju. Naposlijetku, potrebno je razmišljati u pravcu uvođenje kvota za zastupljenost nacionalnih manjina u svim nivoima vlasti, uključujući izvršnu i sudsku vlast.

Dalje, navode da je potrebno osigurati da Centralna izborna komisija BiH ima nadležnost i kapacitete za rigoroznu kontrolu i nadzor nad kandidaturama pripadnika nacionalnih manjina. Takođe, neophodno je uvođenje javnog registra kandidata nacionalnih manjina s informacijama o njihovoj etničkoj pripadnosti i aktivnostima u zajednici.

Poboljšanje položaja nacionalnih manjina bi podrazumijevalo izmjene Zakona o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina, odnosno preciziranje prava i obaveza predstavnika nacionalnih manjina u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti, kao i jačanje odredbi o zaštiti prava nacionalnih manjina u političkom procesu, uključujući mehanizme za prijavu i sankcionisanje zloupotreba.

Naposlijetku, ističu da bi trebalo razmišljati i o uvođenju posebnih izbornih jedinica ili dodatnih izbornih lista rezervisanih isključivo za predstavnike nacionalnih manjina.

Manjine u BiH su godinama u zapećku

Da je učešće i ostalih naroda, osim konstitutivnih, u počitičkim procesima u BiH od izuzetne važnosti, slaže se i novinar Elvir Padalović.

“Svakako da je bitno. Demokratija znači da svaki pojedinac može biti biran i da bira. To se očigledno u BiH ne dešava. Imamo presude Evropskog suda za ljudska prava u više slučajeva i predmeta gdje mi to još uvijek nismo ispoštavali. Dakle, ovdje još uvijek određeni građani BiH, konkretno radi se o nacionalnim manjinama, ne mogu da budu birani, što je diskriminacija. Kada otklonimo sve te zakonske prepreke koje moramo, jer je naloženo tako, barem ćemo jedan korak biti bliže ka nekim normalnim državama”, ističe Padalović.

Kada se priča o izbornim manipulacijama u slučaju izjašnjavanja pripadnosti nekoj od manjina a zarad boljeg rezultata na izborima, Padalović smatra da to isključivo šteti samim manjinskim narodima.

“To je uvijek pitanje legitimiteta izabranih predstavnika. Dakle, mi vidimo ovdje manipulacije između konstitutivnih naroda, gdje su jedni jedan dan dio jedne nacije ili jednog etničkog korpusa, a drugi dan drugog. Ako se to dešava u državi u kojoj su konstitutivni narodi primarno zastupljeni u Ustavu BiH, možete tek zamisliti što se dešava sa nacionalnim manjinama. Dakle, predstavnici nacionalnih manjina su isključivo brojke. Oni se tu pojavljuju kao članovi političkih partija i potpuno su pod dominacijom i uticajem političkih partija. Ona politička partija koja bolje kotira među građanima, šansa da njihov politički predstavnik koji dolazi iz nacionalne manjine bude izabran je veća. Dakle, vrlo jednostavno, ide se sve po šablonu, po ključu, a nacionalne manjine ostaju u zapećku jer njih de facto niko ne predstavlja“, ističe Padalović.

I sami predstavnici političkih stranaka priznaju da je učešće predstavnika manjina u izbornom procesu ali i u političkom životu nedovoljno.

Branislav Borenović, predsjednik Partije demokratskog progresa (PDP), kaže da to nije u obliku u kojem bi trebalo biti jer je društvo u BiH i dalje etnički oblikovano.

“Vremena su takva da je teško naći kandidate iz reda svog naroda a kamoli iz drugih naroda”, kaže Borenović za Gerilu.

Skupštine u lokalnim zajednicama u BiH, pored odbornika iz političkih partija, imaju i zagarantovana mjesta za pripadnike nacionalnih manjina. Naravno, ne sve lokalne zajednice, nego samo one u kojima ima najmanje tri odsto pripadnika nacionanih manjina.

Kada je riječ o Banjaluci, Skupština Grada Banja Luka broji ukupno 31 odbornika.

„Često se zna desiti da je taj 31. odbornik ključan i za formiranje većine u skupštini grada”, naglašava Borenović u razgovoru za naš portal.

Upravo taj jedan glas može biti povod za manipulisanje izjašnjavanjem pripadnosti nekoj od manjina, radi boljeg izbornog rezultata. To je, prema našim sagovornicima, veliki problem koji istinske predstavnike sa svakim novim izborima odbija od aktivnijeg političkog angažmana.

Šta je potrebno promijeniti?

Politička marginalizacija manjina doprinosi i smanjivanju broja stanovništva u ruralnim mjestima, a uz političko odlučivanje bi se moglo dosta učiniti za nacionalne manjine.

Naši sagovornici ističu da predstavnici nacionalnih manjina u lokalnim samoupravama omogućuju bolju zastupljenost specifičnih interesa i potreba manjinskih zajednica. Oni mogu direktno uticati na donošenje odluka koje se odnose na obrazovanje, zapošljavanje, kulturu i druge ključne aspekte života zajednice.

Takođe, prisutnost manjinskih predstavnika doprinosi promociji multikulturalizma i međusobnog poštovanja različitih etničkih grupa, što je ključno za održavanje društvene kohezije u multietničkim sredinama poput BiH.

Naposlijetku, predstavnici manjina mogu se aktivno boriti protiv diskriminacije i raditi na zakonodavnim promjenama koje osiguravaju ravnopravnost svih građana bez obzira na etničku pripadnost.

U nedostatku podrške za manjine i uslijed zaloupotreba, mnogi pripadnici nacionalnih manjina nisu motivisani da se aktivno uključe u politički život. Osjećaj marginalizacije i nedostatak povjerenja u politički sistem dodatno smanjuju njihovu zainteresovanost za kandidaturu, ističu naši sagovornici.

“Nama je bio cilj da zadržimo ljude u sredinama u kojima žive manjine. Puno bolji rezultat bi bio da smo to mogli prije nekih 30 godina da uradimo. Puno veći efekat bi bio kvalitetnije obrazovanje, bolja radna mjesta, to su neki načini za zadržavanje i integrisanje i manjina u sam život ovdje u BiH”, kaže naš sagovornik i dodaje da je preduslov za to izmjena Izbornog zakona BiH.

Time bi se, kako kaže, omogućio puno veći prostor, dalo više prostora pripadnicima manjinske populacije za rješavanje važnih pitanja, bolju zastupljenost u političkom životu u svakom smislu, bolje dolaženje do projekata, kao i do realizacije tih projekata.

Sa predstavnikom poljskog naroda iz Gradiške saglasan je i predstavnik ruskog naroda iz Banjaluke, Igor Kotjelnikov.

“Evo da pođemo od onog prvog i najosnovnijeg na kojem je i sud u Strazburu dao ocjenu da je neustavan. Kao pripadnik nacionalnih manjina nemate pravo da se kandidujete za člana Predsjedništva. Na temelju toga sva prava se dalje po dubini gube za pripadnike nacionalnih manjina”, podsjeća Kotjelnikov na slučaj Sejdić-Finci iz 2006. godine.

Podsjećamo, Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine je naziv sudskog predmeta koji je vođen pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, po tužbi Derve Sejdića i Jakoba Fincija koji su kao pripadnici nacionalnih manjina bili onemogućeni da budu birani u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Dom naroda Bosne i Hercegovine.

Presuda Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, koju je donio Evropski sud za ljudska prava 2009. godine, ističe diskriminatorne odredbe Ustava BiH koje sprječavaju pripadnike nacionalnih manjina da se kandiduju za Predsjedništvo i Dom naroda. Presuda naglašava da trenutni ustavni aranžman krši Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, posebno Protokol 12 koji zabranjuje diskriminaciju po bilo kojem osnovu. Sud je zaključio da takve odredbe nisu opravdane u demokratskom društvu. Presuda je donijela potrebu za izmjenama Ustava BiH kako bi se osigurala ravnopravnost svih građana bez obzira na etničku pripadnost.

Upravo zato, ističe Kotjelnikov, potrebno je trenutne zakonske odredbe prilagoditi tako da konstitutivni narodi ne budu privilegovani prilikom izbora u izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti.

“Zakon se temelji na tome da se poziva na Ustav, a Ustav nije jasno definisao pojam nacionalne manjine, već je zadržao neki stari naziv iz bivše države – ostali. Međutim, ostali nisu nigdje ostali, oni su tu, žive tu. Definiciju nacionalnih manjina, nacionalnih izjašnjavanja, zabrane zloupotreba koja je očigledna upravo u vrijeme izbornih ciklusa, treba jasno definisati kako ne bi dolazilo do zloupotrebe i naravno dati slobodu nacionalnim manjinama da mogu da se predstave, da rade, da daju svoj doprinos, ne samo da uzimaju od zajednice, nego da zajednici i pruže. To su elementi koje moraju da prihvate svi nivoi vlasti”, ističe Kotjelnikov.

Za malo više od dva mjeseca očekuju nas Lokalni izbori i na njima će se birati ukupno 22 predstavnika nacionalnih manjina, u 20 lokalnih zajednica u Bosni i Hercegovini. Jedino će se u Brčko distriktu i birati po dva odbornika u lokalnoj skupštini za predstavnike nacionalnih manjina. Među kandidatima su i 43 nezavisna kandidata predstavnika nacionalnih manjina, podaci su Centralne izborne komisije.

Dok se vlastodršci i donosioci odluka u BiH ne zamisle nad nespornom činjenicom da su nacionalne manjine i multikulturanost jedna od bogatstava ove zemlje, dotle će Albanci, Austrijanci, Crnogorci, Česi, Italijani, Jevreji, Mađari, Makedonci, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumuni, Rusi, Rusini, Slovaci, Slovenci, Turci i Ukrajinci za svoje predstavnike u lokalnim skupštinama najčešće i dalje birati samo formalne predstavnike. Ipak, vrijedi podsjetiti da je manjina u BiH prije rata bilo 7,5 odsto prema posljednjem prijeratnom popisu iz 1991. dok je ta cifra prema popisu iz 2013. godine manje od tri odsto. Ukoliko se marginalizacija manjina u političkim procesima nastavi i dalje, taj procenat bi se već na narednom popisu mogao svesti daleko ispod statističke greške.

Članak/video prilog nastao nakon treninga Mediacentra Sarajevo o konstruktivnom i eksplanatornom izvještavanju o izborima

Dejan Rakita

The post Manjkavi Izborni zakon za nacionalne manjine, učešće njihovih predstavnika u organima lokalne samouprave – skoro pa nemoguća misija first appeared on Gerila.info.