Novi granični prelaz u Gradišci pušten je u rad 19. maja uveče. Prva vozila prešla su preko novog mosta oko 18.30 časova, a prelaz je zvanično otvoren nešto prije 19 časova. Nije otvoren nakon dogovora institucija, nego nakon što se na starom mostu urušio dio zaštitne ograde i pješačke staze, zbog čega je saobraćaj morao biti obustavljen.

Ministarstvo bezbjednosti BiH donijelo je hitno rješenje kojim se privremeni granični prelaz određuje na lokaciji novoizgrađenog mosta. Rješenje važi najduže do 19. avgusta 2026. godine, odnosno do prestanka okolnosti zbog kojih je stari most zatvoren. Prelaz bi trebalo da radi 24 sata, a kontrole na novoj lokaciji obavljaće Granična policija BiH i Uprava za indirektno oporezivanje.

Odmah nakon urušavanja dijela mosta, a posebno nakon donošenja hitnog rješenja o otvaranju privremenog graničnog prelaza, pojavile su se spekulacije da je na taj način zaobiđena višemjesečna blokada. Zvanične potvrde za takve tvrdnje nema, ali je ostalo pitanje zašto je prelaz mogao biti otvoren tek kada je stari most postao bezbjednosni rizik.

Ranije otvaranje prelaza je blokirano jer Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje BiH nije usvojio izmjene Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji. Bez toga nije bilo moguće rasporediti carinske službenike na novu lokaciju. Protiv je glasao Zijad Krnjić, član UO UIO iz reda eksperata koje imenuje Vlada Federacije BiH. Krnjić tvrdi da ne blokira prelaz iz hira, već da traži da se prvo riješi poravnanje između Republike Srpske i Federacije BiH. Prema njegovim riječima, Republika Srpska je po privremenim poravnanjima za 2023, 2024. i 2025. godinu dobila 151,8 miliona KM više i taj novac treba vratiti.

Srđan Amidžić, ministar finansija i trezora BiH i predsjedavajući Upravnog odbora UIO, nakon neuspjele sjednice obrušio se na Krnjića. U obraćanju medijima rekao je da je Krnjić “obični musliman”, da kažnjava srpski, bošnjački i hrvatski narod, da Srbe doživljava kao Jevreje u Drugom svjetskom ratu i da bi im, da se njega pita, stavio “žute zvijezde”. Rekao je i da “neko treba da pogine” da bi se Krnjić “odobrovoljio”.

Amidžić je potom slučaj Gradiška iskoristio za tvrdnju da je ovaj granični prelaz dokaz da Bosna i Hercegovina ne može funkcionisati. Govorio je da BiH “nema budućnost” i da je riječ o “mržnji političkog Sarajeva prema Republici Srpskoj”. Tehničko pitanje rada prelaza tako je završilo u novoj rundi nacionalnog prepucavanja.

Reagovao je i Krnjić, koji je Amidžićeve izjave nazvao šovinističkim i islamofobnim. Ćamil Duraković je podnio krivičnu prijavu protiv Srđana Amidžića i poručio da se poslije takvih uvreda ne može praviti da se ništa nije dogodilo. Zatražio je izvinjenje, poštovanje zakona, poravnanje i utvrđivanje koeficijenata.

SDA je takođe zatražila reakciju Tužilaštva BiH, navodeći da bi tolerisanje takvih izjava značilo ohrabrivanje daljeg širenja mržnje i islamofobije. Reagovao je i SDP BiH, ali je i ta reakcija koristila jezik uvreda, jer je Amidžić nazvan “običnim idiotom”. Rasprava o zakonu, prihodima i funkcionisanju granice ponovo je završila u međusobnom ponižavanju.

Oglasila se i Delegacija Evropske unije u BiH, koja je osudila zapaljive komentare Srđana Amidžića upućene Zijadu Krnjiću i Bošnjacima, ocjenjujući da takve izjave ne doprinose povjerenju. Političkim akterima poručeno je da se suzdrže od retorike podjela i da se fokusiraju na konkretna pitanja: indirektno oporezivanje, raspodjelu prihoda između entiteta i dugoročno rješenje za potpuno funkcionisanje graničnog prelaza Gradiška.

Krnjić jeste glasao protiv pravilnika i formalno zaustavio otvaranje prelaza. Predstavnici iz Republike Srpske, prema tvrdnjama druge strane, mjesecima su izbjegavali poravnanje i nove koeficijente raspodjele prihoda. Amidžić je, umjesto odgovora na pitanje zašto se problem nije ranije riješio, posegnuo za vjerskim etiketiranjem i pričom o nestanku države. A građani? Oni su dobili još jedno privremeno rješenje.

Mladen Bubonjić

The post Novi granični prelaz u Gradišci privremeno otvoren, država i dalje zarobljena blokadama i uvredama first appeared on Gerila.info.

Sud je zaključio da su Dodikovi javni istupi predstavljali diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika te da su doprinijeli stvaranju neprijateljskog i uvredljivog okruženja prema LGBTI zajednici.

Dodiku se nalaže i da presudu o vlastitom trošku objavi u medijima koji se distribuiraju na teritoriji BiH.

Sporne izjave izrečene su u periodu kada je u Banjaluci planirano održavanje događaja koji je organizacioni odbor Bh. povorke ponosa namjeravao organizovati u tom gradu. Napetosti su tada kulminirale 18. marta 2023. godine kada su huligani napali LGBTI aktiviste i aktivistkinje u banjalučkom naselju Obilićevo.

Među izjavama koje su bile predmet tužbe nalazi se i ona u kojoj je Dodik rekao:

“Svim aktivistima te grupacije treba zabraniti pristup školama da propagiraju takve stvari, da se iz udžbenika izbaci sadržaj te vrste, a čak i da pokušamo da vidimo kako kroz mreže da to regulišemo jer je sve ekspanzivnije prisustvo takvih sadržaja i ja mislim da to zagađuje javni prostor, društveni prostor i ja mislim da to treba eliminisati.”

U drugim istupima Dodik je izjavio i: “Ja i dalje ostajem protiv tih ljudi, odnosno protiv onog što propagiraju, nemam ništa protiv tih ljudi, oni su slobodni da u svom privatnom životu upražnjavaju šta hoće, tužite me nikakav problem nije”, kao i: “Imate mjesta, ostrva po svijetu gdje je to normalnost, izvolite, pređite živite tamo.”

Iz Sarajevskog otvorenog centra, koji je 2023. godine pokrenuo postupak protiv Dodika, navode da presuda ima širi značaj jer potvrđuje da javni govor političara koji podstiče stigmatizaciju i isključivanje manjinskih grupa može imati pravne posljedice.

“Ova presuda, iako tek prvostepena, predstavlja simboličan ali značajan iskorak i podsjetnik da niko ne treba biti iznad zakona. Zakoni ove države trebaju štititi sve njene građane i građanke, bez obzira na seksualnu orijentaciju, rodni identitet ili bilo koje drugo lično svojstvo”, rekao je Darko Pandurević iz Sarajevskog otvorenog centra.

Advokatica Dženana Hadžiomerović, koja zastupa SOC u ovom predmetu, ocijenila je da je sud u Banjaluci primijenio domaće i međunarodne standarde zaštite ljudskih prava.

“Ohrabrujuće je da je Osnovni sud u Banjaluci dosljedno primijenio izmjene Zakona o zabrani diskriminacije BiH i Evropske konvencije o ljudskim pravima. Značajno je da sudovi u Bosni i Hercegovini sve jasnije primjenjuju princip da nijedan političar, bez obzira na funkciju koju obavlja, nema neograničeno pravo na slobodu izražavanja ukoliko se takvim izjavama krši pravo na jednako postupanje LGBTI osoba ili bilo koje druge manjinske ili ranjive društvene grupe ili pojedinca”, kazala je Hadžiomerović.

U obrazloženju presude sud je naglasio da je Dodik u vrijeme spornih izjava obavljao najvišu izvršnu funkciju u Republici Srpskoj, zbog čega se od njega očekivao viši stepen odgovornosti u javnom govoru. Sud se pritom pozvao i na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj izjave političara imaju poseban društveni uticaj i mogu legitimisati netrpeljivost prema manjinskim grupama.

Sud je zaključio i da sporne izjave sadrže elemente generalizacije i stigmatizacije čitave društvene grupe te da pozivaju na njihovo institucionalno i društveno isključivanje, čime prelaze granice ličnog vrijednosnog suda.

Presudom je Dodiku zabranjeno svako dalje poduzimanje istih ili sličnih radnji kojima bi se kršilo ili moglo kršiti pravo na jednako postupanje prema članovima LGBTI zajednice.

“Javni govor koji podstiče ugrožavanje drugih ne smije proći bez odgovornosti”

Za neke od aktivista i aktivistkinja koji su bili direktno pogođeni događajima iz 2023. godine, ova presuda ima i ličnu dimenziju.

“Ova presuda mi je bitna jer sam i sama bila među osobama koje su napadnute u slučaju napada na organizacioni odbor Bh. Povorke ponosa iz 2023. godine. Zbog toga je za mene ova odluka mnogo više od pravnog postupka — ona predstavlja priznanje da javni govor koji podstiče ugrožavanje drugih ne smiju proći bez odgovornosti”, kaže u razgovoru za Gerilu aktivistkinja Melani Isović.

Posebno ističe da je presuda donesena upravo u Banjaluci.

“Posebnu težinu ima činjenica da je presuda donesena u Osnovnom sudu u Banjaluci, iako još uvijek nije pravosnažna. Time je poslana jasna poruka da niko nije iznad zakona i da kao društvo možemo i moramo sankcionisati javne, neprimjerene i ugrožavajuće izjave, čak i kada dolaze od javnih funkcionera.”

Za mnoge koji se rijetko odlučuju da javno progovore ili pokrenu pravne postupke, kaže, ova odluka ima i širi značaj.

“Ova presuda je posebno značajna i za sve one koji često nemaju glas u javnosti — za sve koji su prešutjeli nepravdu jer su mislili da nema smisla boriti se. Ona pokazuje da borba ipak ima smisla i da pravda može biti dostižna. Nažalost, ovo je tek početak dugog procesa. Pravna borba za sve ono što smo doživjeli se nastavlja, ali mi od nje nećemo odustati”, dodaje Isović u razogvoru za Gerilu.

Struka upozorava: Sloboda izražavanja nije zaštita za diskriminaciju

Presuda ima širi značaj jer, prema riječima advokatice i aktivistkinje za ljudska prava Jovane Kisin Zagajac, jasno pokazuje da politička funkcija ne može biti opravdanje za javno targetiranje i ponižavanje marginalizovanih društvenih grupa.

Kako objašnjava, sud je ovom odlukom praktično primijenio standarde koji već dugo postoje u međunarodnom pravu ljudskih prava, posebno u praksi Evropskog suda za ljudska prava, koji naglašava da nosioci javnih funkcija imaju povećanu odgovornost u javnom govoru jer njihove riječi imaju institucionalnu težinu i mogu uticati na društvenu klimu.

“Ova presuda je važna jer pokazuje da politička funkcija ne daje pravo da bilo ko sa pozicije moći targetira i ponižava marginalizovane društvene grupe. Sloboda izražavanja nije štit za diskriminaciju, posebno kada dolazi od ljudi koji imaju institucionalni uticaj na društvo”, kaže Kisin Zagajac za Gerilu.

Sud je, dodaje ona, prepoznao i da diskriminacija ne mora uvijek biti formalna ili institucionalna, već se može manifestovati i kroz javne izjave koje određenu grupu stavljaju u ponižavajući ili stigmatizujući položaj.

“Kada takve izjave dolaze od visokih političkih funkcionera, šteta je veća jer one legitimišu netrpeljivost i produbljuju društvene podjele”, upozorava Kisin Zagajac.

U širem društvenom kontekstu, ova presuda, prema njenim riječima, šalje poruku da politička moć ne znači pravo na nekažnjiv govor i da postoje granice koje pravo mora štititi.

“Političari imaju pravo na politički stav i oštru javnu raspravu, ali nemaju pravo da koriste svoju funkciju da targetiraju ili dehumanizuju manjinske i ranjive društvene grupe”, ističe ona.

Kisin Zagajac naglašava da ovakve sudske odluke imaju značaj i izvan konkretnog spora.

“Ovakve presude su važne ne samo zbog konkretnog slučaja nego i zbog šire poruke koju šalju. One potvrđuju da sudovi mogu i treba da budu prostor zaštite dostojanstva ljudi kada politički govor pređe granicu i postane diskriminacija”, kaže ona.

Kako zaključuje, zakon postoji upravo da zaštiti one koji su najčešće meta političke moći.

“Ovakve presude nas podsjećaju da zakon ne postoji da štiti političku moć, nego da štiti dostojanstvo ljudi koji su najčešće meta te moći.”

Presuda Osnovnog suda u Banjaluci za sada nije pravosnažna i može biti predmet žalbenog postupka.

Dejan Rakita / GERILA

The post Sud u Banjaluci presudio: Dodik diskriminisao LGBTI osobe first appeared on Gerila.info.

U dopisu koji je upućen skupštinskom rukovodstvu navodi se da šefovi odborničkih klubova SNSD-a i BH Zelenih uopšte nisu dobili poziv, dok je šefovima ostalih opozicionih klubova poziv dostavljen nakon što je održana sjednica Kolegijuma.

„Time je praktično onemogućeno učešće u pripremi sjednice i narušen je princip ravnopravnosti odborničkih klubova. Mi ne namjeravamo da učestvujemo u radu teslićke skupštine dok nadležni istražni organi ne okončaju aktivnosti i ne utvrde činjenično stanje i odgovornosti prilikom kupovine odbornika i nezakonitog formiranja skupštinske većine“, navodi se u zajedničkom dopisu ovih odborničkih klubova.

Ipak, ono što je najzanimljivije jeste da se odbornici opozicije u Tesliću pozivaju na vjerske običaje Bošnjaka. U dopisu se, naime, navodi da sjednice nikada nisi sazivane petkom i to zbog uvažavanja vjerskih običaja Bošnjaka. Predsjednik teslićkog parlamenta sazvao je sjednicu u trenutku kada bi bošnjački poslanici trebali biti na džumi.

Podsjećamo da je nedavno SNSD kažnjen sa 30.000 maraka zbog govora mržnje bivšeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Dodik je koristio govor mržnje prilikom govora na centralnoj tribini stranke u Istočnom Sarajevu kada je rekao, između ostalog, da “niko ne laže gore i više od Turčina” i da “Istočno Sarajevo ne smije dozvoliti dodatnu islamizaciju”.

„Ovaj govor iz ovog predmeta sije strah i mržnju i usmjeren je na netrpeljivosti prema drugoj vjerskoj grupi, ljudima koji se percipiraju drugačijim. On održava jaku odbojnost, mržnju i bezrazložan strah prema svemu što je drugačije od vlastite kulture ili etnične i vjerske grupe. Niko ko djeluje u javnom prostoru, a najmanje poličar, ne smije na uvredljiv način govoriti o pripadnicima druge vjere, nacionalnosti, boje kože, socijalnom statusu ili bilo koje druge vrste“, naveo je član CIK-a Suad Arnautović.

Goran Dakić

The post Dodik napada Bošnjake, odbor SNSD-a u Tesliću ih brani first appeared on Gerila.info.

Komentarišući rezultate izbora Milorad Dodik je rekao da je opozicija bila rezultatski blizu jer je Branko Blanuša dobio 20.000 glasova od strane Bošnjaka u Republici Srpskoj.

“Treba da podsjetimo u postizbornom danu da ovi što su namjeravali, ovaj konglomerat, od strane bosanskih muslimana, njihovih partnera ovdje a to su SDS i PDP, da uzmu mjesto predsjednika, nije uspio. Znali smo prije izbora da opozicija može dovući 18.000 do 20.000 glasova Bošnjaka koji su glasali za njihovog kandidata Blanušu i time je učinilo ovaj rezultat neizvjesnijim”, izjavio je Dodik.

Takva retorika produbljuje podjele i proskribuje čitavu jednu zajednicu, označavajući je kao strano tijelo koje nema pravo uticaja. Time se dodatno ističe uloga bošnjačkih birača kao neprijatelja, a ne kao ravnopravnih građana.

Istovremeno, na društvenim mrežama su se pojavili komentari koji ukazuju na etničku strukturu birača.

“Rezultati u staroj Janji (bošnjačka biračka mjesta): 60 – Кaran, 627 – Blanuša. 30-40 hiljada bošnjačkih glasova u RS je glasalo ovako. Nije da nismo upozoravali…”, naveo je jedan korisnik društvene mreže X.

Резултати у старој Јањи (бошњачка бирачка мјеста):

60 – Каран
627 – Блануша

30-40 хиљада бошњачких гласова у РС је гласало овако. Није да нисмо упозоравали…

— Александар Ђурђевић (@Aleks_Djurdjev) November 24, 2025

Drugi navodi da je “Karanova pobjeda u srpskom biračkom tijelu 50.000 ako se od Blanušinog rezultata oduzme 40 000 glasova Bošnjaka”.

Karanova pobjeda u srpskom biračkom tijelu je 50 000 ako se od Blanušinog rezultata oduzme 40 000 glasova Bošnjaka!

— Miloš Lukić (@tnjiteras) November 23, 2025

Ovakve izjave zapravo otkrivaju dominantan pogled prema bošnjačkom glasačkom tijelu koje se vidi kao tuđe i potencijalno opasno, bez obzira što ti ljudi žive, rade i plaćaju poreze upravo u Republici Srpskoj.

Uprkos retorici o „masovnom glasanju Bošnjaka“, izlaznost u mnogim bošnjačkim sredinama bila je izuzetno niska. Analize ukazuju da su Bošnjaci možda i presudili ishod, ali svojim izostankom. U Doboju, na primjer, odziv u bošnjačkim dijelovima grada bio je simboličan. Čak i u rodnom mjestu ministra Edina Hurtića, pobijedio je kandidat SNSD-a.

Pojedini mediji ističu da je riječ o razočaranju u sve ponuđene opcije. Kandidat opozicije, uprkos šansi da motiviše bošnjačko biračko tijelo, nije to uspio, nije bilo konkretne kampanje upućene povratnicima, niti prepoznatljivih garancija za promjene koje bi ih se direktno ticale.

Među bošnjačkim povratnicima su se čak pojavile spekulacije da su pozivani da ne izlaze na izbore, bilo iz osjećaja beznađa, bilo zbog kalkulacija stranaka iz Sarajeva koje ne žele jačanje opozicije u RS.

Trgovina bošnjačkim glasovima, inače, nije nova pojava. Već godinama je dio predizbornih dogovora, kalkulacija, paktova i prećutne podrške pojedinih bošnjačkih aktera aktuelnoj vlasti u Republici Srpskoj. Kada se trguje s njihovim glasovima, stvarni problemi Bošnjaka povratnika, kao što su institucionalna zastupljenost i ekonomski razvoj, ostaju po strani.

Poruke u kojima se Bošnjaci nazivaju „muslimanima iz Sarajeva“, „stranim glasovima“ ili „problemom za srpsko jedinstvo“ nisu izuzetak, već pravilo. Kada društvene mreže i političari otvoreno promovišu ideju da se bošnjački glasovi trebaju „oduzimati“ iz rezultata to je poruka da oni nisu ravnopravni. Takva retorika ne samo da ponižava jedan dio stanovništva, nego i stvara atmosferu u kojoj se opravdava isključenost, strah i mržnja.

Gerila.info

The post Bošnjački glasovi kao prijetnja, a ne pravo: Kako su izbori za predsjednika RS ogolili političku trgovinu i govor mržnje first appeared on Gerila.info.

Umjesto da predstavi politički program, Dodik uporno govori o „nametnutim izborima“ koje navodno organizuju „muslimani iz Sarajeva“ i međunarodna zajednica s ciljem da „ponište volju srpskog naroda“. Na taj način, institucije poput Suda BiH i CIK-a prikazuje kao oruđa u rukama neprijatelja, a izbore pretvara u još jedan front sukoba, a ne priliku za političko takmičenje.

U njegovim izjavama ključni pojmovi nisu razvoj, zdravstvo, obrazovanje ili borba protiv korupcije, već „devastacija Srpske“, „muslimanska politika“ i „izdajnici među nama“. Kandidat SNSD-a, Siniša Karan, u javnom diskursu gotovo i ne postoji, sve se vrti oko Dodika kao „garanta opstanka“ Republike Srpske.

I pored ukidanja sankcija, koje su ranije uvedene zbog podrivanja ustavnog poretka i korupcije, Dodik nije napravio nikakav retorički zaokret. Naprotiv, njegove poruke sve češće sadrže elemente kolektivnog etiketiranja, dehumanizacije i podsticanja mržnje prema Bošnjacima, Sarajevu i predstavnicima međunarodne zajednice.

U jednoj od izjava Sarajevo opisuje kao „smrad koji se vijekovima širi“, dok političke protivnike označava kao „poslušnike muslimanske politike“ i „strane plaćenike“. Takav jezik više nije samo provokativan, on se uklapa u šablon govora mržnje, jasno definisan međunarodnim i domaćim pravnim standardima.

Kampanja SNSD-a se, umjesto oko ideja i javnog interesa, vrti oko stvaranja atmosfere opsade. Bošnjaci se prikazuju kao homogeni neprijateljski blok, međunarodni akteri kao „fašisti“, a domaći protivnici kao izdajnici. Dodik ne ostavlja prostor za drugačije mišljenje. Svaki glas koji nije za njega, označen je kao prijetnja Republici Srpskoj. Tako se građanima šalje poruka da ne biraju između različitih politika, nego između „izdaje i opstanka“. Time se guši politički pluralizam i sve više normalizuje atmosfera straha, netrpeljivosti i isključivosti.

Ono što dodatno zabrinjava jeste potpuna nekažnjivost ovakvog govora. Iako domaće institucije imaju zakonske mehanizme da sankcionišu govor mržnje, to se ne dešava. Time se šalje poruka da je ovakvo ponašanje dozvoljeno, čak poželjno ako donosi političke poene. Izostanak odgovora samo ohrabruje dalje širenje netrpeljivosti, a sve više građana se povlači iz javnog života, suočeni sa retorikom koja ne ostavlja prostor za drugačije glasove.

Gerila.info

The post Sankcije ukinute, Dodik nastavlja po starom: Početak predizborne kampanje ispunjen govorom mržnje first appeared on Gerila.info.

Cilj događaja bio je da se predstave rezultati istraživanja o kršenju digitalnih prava u Republici Srpskoj i podstakne šira rasprava o jačanju bezbjednosti novinara i aktivista u online prostoru.

Istraživanje SEMPER-a donosi najnovije nalaze o oblicima digitalnih prijetnji – od govora mržnje i dezinformacija do neovlašćenog pristupa podacima, hakovanja i cenzure. Učesnici su razgovarali o pravnim, društvenim i tehničkim aspektima zaštite digitalnih prava, kroz dva tematska panela: „Društveno-pravni aspekti“ i „Tehnički aspekti digitalne bezbjednosti“.

Predsjednik UG SEMPER, Đorđe Vujatović, poručio je da je poštovanje digitalnih prava novinara i civilnog društva „od ključnog značaja za očuvanje slobode izražavanja i demokratskih procesa“.

„Novinari i aktivisti svakodnevno koriste internet za informisanje javnosti i zagovaranje društvenih promjena, ali su upravo zbog toga često izloženi prijetnjama, hakerskim napadima i pokušajima cenzure“, istakao je Vujatović.

Stručnjak za digitalnu transformaciju i sajber bezbjednost Aleksandar Mastilović ocijenio je da pojam digitalnih prava još uvijek nije dovoljno prepoznat:

„Termin ‘digitalna prava’ nije formalno ušao u zakonsku regulativu, niti je dovoljno iskomuniciran u javnosti. Ljudi često nisu svjesni koliko algoritmi i tehnologije utiču na njihov položaj i slobodu“, rekao je Mastilović.

Direktor Helsinškog odbora za ljudska prava u RS Branko Todorović naglasio je da je za zaštitu digitalnih prava potrebna veća saradnja institucija, medija i civilnog društva.

„Vlast, nažalost, trenutno ne pokazuje ni minimum spremnosti za partnerski odnos koji bi omogućio da se ljudska prava u BiH ostvaruju u skladu s Ustavom i međunarodnim obavezama”, ističe Todorović.

Profesor Mirko Sajić sa Fakulteta za informatiku NUBL podsjetio je na važnost tehničke zaštite i digitalne pismenosti.

„Dvostepena autentifikacija pruža određeni nivo sigurnosti, ali apsolutna zaštita ne postoji. Na kraju, vaša bezbjednost zavisi od toga koliko same platforme žele da vas zaštite”, naglašava Sajić.

Zaključeno je da je potrebna sistemska saradnja i edukacija svih aktera kako bi digitalni prostor u Republici Srpskoj postao sigurniji, slobodniji i otporniji na zloupotrebe.

GERILA

The post Konferencija SEMPER-a o digitalnim pravima: Zajednička poruka o potrebi jačanja zaštite novinara i aktivista u online prostoru first appeared on Gerila.info.

U eri društvenih mreža, ono što je nekada bilo šapat u kafani danas je postalo oružje u rukama politički motivisanih botova, anonimnih korisnika i zvaničnika koji slobodno koriste svoj status za obračun s neistomišljenicima.

To potvrđuju i rezultati istraživanja portala Gerila u vezi sa ugrožavanjem digitalnih prava i bezbjednosti novinara i aktivista u Republici Srpskoj. Najveći broj analiziranih slučajeva kršenja digitalnih prava odnosio se upravo na online uznemiravanje i govor mržnje, čineći ovu kategoriju najzastupljenijom u prijavljenim incidentima.

Neki od slučajeva podrazumijevali su vrijeđanje na nacionalnoj osnovi i psovke, kao i vrijeđanje i prijetnje zbog komentara utakmice.

Što se konkretnih primjera tiče, u maju ove godine je evidentiran slučaj napada na društvenim mrežama zbog kritike geoloških istraživanja. Putem fejsbuk naloga Ozren na dlanu, te lokalnih dobojskih portala Olovka.ba i RTV Doboj, kao i portala Tanjug Srpske, vodila se hajka na eko aktiviste i portale Antikorupcija.ba i Odgovorno.ba zbog kritika načina i dodjele koncesija na geološka istraživanja na Ozrenu. Čak je objavljena i šema čime se, kako je navedeno u anketi, crtala meta na čelo eko aktivistima i novinarima koji kritički pišu o navedenoj temi.

Inače, radi se o napadima koji su se dešavali unazad godinu i po dana, a eko aktivisti Ozrenskog studenca i Ozren Gostilj su podnijeli u januaru 2025. godine krivičnu prijavu OJT Doboj, na koju su iz OJT odgovorili u maju ove godine. U prijavi je navedeno da je predmet kod MUP-a, odnosno da ništa nije učinjeno na procesuiranju, navodi se u anketi.

Pored ovog slučaja, navedeno je i da je u nekoliko navrata u posljednjih godinu dana predsjednik NO Olimpijskog centra Jahorina Nedeljko Elek iznosio neosnovane optužbe na račun urednika portala Capital Siniše Vukelića.

Naposlijetku, najteži slučaj zabilježen je u martu ove godine kada je putem društvene mreže X jedna osoba prijetila silovanjem djeteta.

“Zbog interesa istrage koju, navodno, vode policija RS i okružni tužilac u Banjaluci ne mogu govoriti o identitetima jer i nisam sto posto siguran u imena”, navodi ispitanik.

Prema podacima iz istraživanja, napadi najčešće dolaze sa anonimnih X naloga, često bez stvarnih sljedbenika, zatim sa ličnih naloga javnih zvaničnika, koji djeluju u potpunosti nekažnjeno, kao i putem komentara na Facebook stranicama medija, gdje se normalizuje govor mržnje protiv novinara, aktivista i predstavnika manjina.

Stručnjak za digitalnu transformaciju, pametne gradove i sajber bezbjednost Aleksandar Mastilović za Gerilu ističe da se pitanje balansa između slobode izražavanja i zaštite od zloupotreba nije do kraja riješilo ni u tehnološki najnaprednijim društvima.

“Evropska Komisija je usvojila direktivu o legalnom presretanju i zadržavanju informacija o tzv. prisluškivanju i stavljanju lica pod mjere praćenja za koje postoji pravno utemeljenja sumnja da su uključena u djela organizovanog kriminala ili terorizma. Par godina kasnije Evropski sud je stavio van snage tu direktivu (zakon) sa obrazloženjem da se radi o nesrazmjernim ovlašćenjima spram rizika. Iz samog obrazloženja se vidi da se pogled na to može mijenjati prema trenutnom riziku – ako bi javnost bila ubijeđena da stvarno prijeti opasnost od npr. terorističkih napada, vjerovatno bi bili skloniji odustati dijelom od svog prava na privatnost u korist veće bezbjednosti. I tu nema vage koja bi tačno odvagala granicu”, navodi Mastilović.

Ocjenjuje da Bosna i Hercegovina, zbog svog tehnološkog zaostatka, još nije pogođena na način kako su pogođene razvijenije zemlje, ali upozorava da su prijetnje realne i da već postoje primjeri zloupotreba i u domaćem prostoru.

Dalje, naglašava da je razvoj tehnologija, a posebno vještačke inteligencije, stvorio platformu da se pomoću naprednih alata može kreirati vijest ili video gdje neko čita i izgovara potpuno netačne vijesti i da sve izgleda savršeno uvjerljivo.

“To su tzv. „deepfake“ prevare, i pitanje je kako će se regulacija izboriti sa tim trendom”, ističe Mastilović.

Posljedice: od psihološkog pritiska do autocenzure

Iako se online uvrede i prijetnje često relativizuju kao „samo riječi na internetu“, njihove posljedice po pojedince koji su izloženi konstantnom digitalnom nasilju mogu biti duboko traumatizujuće i dugoročne. Posebno su ranjivi novinari i aktivisti, koji su zbog prirode svog rada konstantno izloženi javnosti, nerijetko bez institucionalne zaštite.

„Napad je na mene prilično uticao jer se radilo o mom djetetu“, naveo je ispitanik čiji je slučaj prijetnje silovanjem kćerke evidentiran kao jedan od najtežih.

Psiholozi i stručnjaci za bezbjednost medijskih radnika ukazuju da su ovakve prijetnje posebno štetne kada su usmjerene na porodicu ili privatni život žrtve. Seksualizovane prijetnje, napadi na djecu ili pokušaji zastrašivanja putem doxxinga (objavljivanja ličnih podataka) mogu izazvati dugotrajne anksiozne poremećaje, depresiju, pa čak i PTSP.

Osim direktnog psihološkog uticaja, online uznemiravanje ima i ozbiljne profesionalne posljedice. Praksa autocenzure, iako neformalna i teško mjerljiva, postaje sve češća posljedica digitalnog nasilja. Dugoročno gledano, to vodi do smanjenja kritičkog prostora u medijima, do stagnacije istraživačkog novinarstva i gušenja slobode izražavanja u društvu.

Prema istraživanju koje je 2023. godine sproveo European Centre for Press and Media Freedom, u EU glavna vrsta zabilježenih incidenata su bili verbalni napadi (koji su činili 35,9 % svih napada). Takođe, 20,6% incidenata u EU uključivalo je neku vrstu fizičkog napada, posebno tokom izvještavanja o protestima. Zabilježeni su i slučajevi koji uključuju napade na imovinu (17,4%) i cenzuru (15,9%), poput blokiranog pristupa događajima ili konferencijama za novinare. Glavni izvor napada ostali su privatne osobe (gotovo 33% slučajeva), a slijede ih javni zvaničnici (17,9%) te policija i državna bezbjednost (12,6%).

Kad institucije ne reaguju, napadači se ohrabruju

Direktor “Banjalučkog centra za ljudska prava” Dejan Lučka za Gerilu kaže da su uznemiravanje i govor mržnje u digitalnom prostoru postali praktično svakodnevica u Republici Srpskoj i BiH i da su se počeli doživljavati kao neka vrsta prihvaćene normalnosti, koja to svakako ne bi smjela biti.

“Rekao bih i da su aktivisti i novinari među grupama koje su najviše na udaru, i da je teško naći nekog novinara ili osobu iz nevladinih organizacija koji se bave tzv. „škakljivijim temama” u našem društvu, a da nije doživio neki oblik online uznemiravanja ili prijetnji. Živimo u dobu kada su društvene mreže i portali bez pravilne moderacije i etičkog novinarstva praktično omogućili čak i vođenje kampanja targetiranja, uznemiravanja i linča protiv neistomišljenika, naročito iz medijske i aktivističke sfere, kojima se javni organi veoma malo bave”, ističe Lučka.

Iako Republika Srpska i Bosna i Hercegovina formalno posjeduju određene zakonske mehanizme koji bi mogli obuhvatiti online uznemiravanje i govor mržnje, analiza njihovog stvarnog učinka otkriva zabrinjavajući raskorak između normativnog okvira i njegove primjene u praksi.

To ističe i Lučka koji naglašava da u određenom obimu postoje neka krivična djela kojima se može sankcionisati npr. jedna vrsta prijetnji ili govora mržnje i podsticanja nasilja upućena prema nekome ili nekoj grupi lica, ali da ne postoji konkretno i decidno definisano nasilje na internetu da je na jedinstven način definisano u svim krivičnim zakonima u BiH kao krivično djelo, na zadovoljavajući i harmonizovan način.

U Krivičnom zakoniku RS, kako ističe Lučka, postoji krivično djelo ugrožavanje sigurnosti prema kome će se kazniti onaj ko ugrozi sigurnost nekog lica ozbiljnom prijetnjom da će njega ili njemu blisko lice lišiti života, teško tjelesno povrijediti, lišiti slobode ili oteti, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom ili nekom drugom opšteopasnom radnjom ili sredstvom.

“Takođe, postoji krivično djelo javno izazivanje i podsticanje nasilja i mržnje u kome je definisano da će se kazniti onaj ko, između ostalog, putem kompjuterskog sistema ili društvene mreže, ili na drugi način javno poziva, izaziva ili podstiče ili učini dostupnim javnosti letke, slike ili neke druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema određenom licu ili grupama zbog njihove nacionalne, rasne, vjerske ili etničke pripadnosti, boje kože, pola, seksualno opredjeljenja, invaliditeta, rodnog identiteta, porijekla ili kakvih drugih osobina”, navodi Lučka.

Dalje, postoji i polno uznemiravanje koje je definisano kao svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje polne prirode koje je usmjereno na povredu dostojanstva nekog lica u sferi polnog života, a koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Ono je, kako naglašava Lučka, kažnjivo i ako je učinjeno korištenjem kompjuterske mreže ili nekog drugog vida komunikacije.

Dodaje da postoje i druga krivična djela koja mogu da budu učinjena u okviru vršenja nasilja na internetu ili koja mogu da budu uvod u nasilje i uznemiravanje na internetu, kao što su npr. zloupotreba fotografije i video-zapisa polno eksplicitnog sadržaja ili neovlašteno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka. Takođe, postoje i prekršajne kazne za npr. vrijeđanje ili ugrožavanje bezbjednosti prijetnjom napada na život, tijelo ili imovinu iz Zakona o javnom redu i miru Republike Srpske.

Dakle, zaključuje Lučka, postoji određeno definisanje nekih djela i navođenje da se mogu počiniti i putem kompjuterske mreže ili društvenih mreža, ali isto tako i trenutno propisana krivična djela se mogu učiniti i u online sferi ukoliko imaju sva obilježija iz zakona.

“Ipak, mislim da najviše nedostaje striktno propisivanje krivičnog djela nasilje na internetu, uz sve njegove specifičnosti, kojim bi se tačno definisalo šta sve spada u ovo nasilje i koja je kazna za to djelo, i to na jedinstven način u svim krivičnim zakonima u BiH”, ističe Lučka.

Pravna regulativa u RS i BiH, dakle, generalno ne prepoznaje digitalni prostor kao specifičan kontekst nasilja i uznemiravanja. Nema posebnog zakona o cyber nasilju, niti su postojeći zakoni usklađeni sa evropskim aktima kao što su EU Digital Services Act (DSA) koji definiše obaveze platformi, pravo korisnika na žalbu i mehanizme za borbu protiv dezinformacija i govora mržnje, ili Preporuka Savjeta Evrope CM/Rec(2022)16 koja poziva države članice da prepoznaju online napade na novinare kao napade na slobodu medija.

Mnogobrojne analize ukazuju na sve češće online napade na novinare, sa veoma malim brojem sudskih epiloga napada. To ukazuje na nedostatak volje, kapaciteta ili znanja institucija da se bave online nasiljem, pogotovo kada dolazi iz političkih ili para-političkih krugova.

Zabrinjava i činjenica da vlasti u RS sve češće posežu za zakonodavnim rješenjima koja mogu dodatno ugroziti slobodu izražavanja pod plaštom borbe protiv „lažnih vijesti“. Izmjena Krivičnog zakonika RS iz 2023. godine, koja je uvela krivično djelo „uvrede“ i „klevete“, naišla je na oštre kritike domaće i međunarodne javnosti, jer otvara prostor za kriminalizaciju novinarskog rada i zastrašivanje građana.

Institucionalni odgovor

Iako digitalno nasilje prema novinarima, aktivistima i građanima u Republici Srpskoj postaje sve učestalije i ozbiljnije, institucionalni odgovor ostaje spor, nejasan i često potpuno izostaje. Ovaj nedostatak sistemskog pristupa, jasne nadležnosti i funkcionalnih mehanizama zaštite stvara ono što stručnjaci nazivaju „institucionalnim vakuumom“ – prostor u kojem se digitalna prava teoretski priznaju, ali se u praksi zanemaruju.

Dejan Lučka ističe da je u većini slučajeva reakcija institucija spora, formalna i minimalna i često je svedena na rečenicu da „nema elemenata krivičnog djela”, bez ulaženja u suštinu problematike. Analize pokazuju da se bilježi malo podignutih optužnica za digitalno uznemiravanje, od čega su gotovo svi predmeti okončani bez osuđujuće presude.

“Problem u ovome je što se često online nasilje ne shvata dovoljno ozbiljno ako ne uključuje „fizičku prijetnju smrću” ili direktno ugrožavanje života. Isto tako, službenici često nemaju dovoljno mogućnosti da prate sve tragove, posebno kod anonimnih naloga ili stranih platformi, a dešava se i da savjetuju žrtvama „da blokiraju i ne čitaju”, ili da zaključaju svoje profile na društvenim mrežama, umjesto da djeluju. Sama tužilaštva znaju da zaključuju da nema elemenata krivičnog djela, pogotovo ako prijetnja nije vrlo konkretna (npr. „ubiću te” se lakše procesuira nego „znaš šta te čeka”). Ipak, to je donekle i shvatljivo u našim prilikama, jer je jasno da je institucijama neophodan i kadar koji bi bio stručno osposobljen i nadležan samo za ovakava djela, kao i ostali resursi da bi se mogle uhvatiti u koštac sa svim problemima i brzim razvojem digitalnog svijeta”, navodi Lučka.

S druge strane, Mastilović ističe da policijske organizacije u BiH razvijaju svoje sektore za visokotehnološki kriminal i da su relativno spremni za to i da je cijeli niz prevara u sferi zloupotrebe interneta i digitalnih tehnologija riješen zahvaljujući njihovom radu.

“Oni zaista rade težak posao i to nije ništa manje izazovno i njihovim kolegama iz mnogo bogatijih i tehnički naprednijih država. Ipak, mislim da im moramo pomoći značajno efektnijom i prilagođenijom legislativom i kampanjama razvoja svijesti kod ljudi o rizicima digitalnih rješenja. Pri tome nije namjera da se ljudi odbiju od inovacija – štaviše, da ih naučimo da te alate koriste odgovorno, mudro, da se nauče čuvati i da sve to „voze“ ispravno. I automobile naučimo da vozimo, i ako to radimo kako treba imamo benefite, a rizike po zdralje i život minimizujemo – slično je i kod digitalnih tehnologija”, kaže Mastilović.

Institucija Ombudsmana za ljudska prava BiH formalno može reagovati na povrede prava na slobodu izražavanja i digitalnu privatnost, ali u praksi ta pomoć dolazi sporo i ima ograničen efekat. Ombudsman često djeluje na nivou preporuka, koje institucije u Republici Srpskoj ne moraju da usvoje, niti snose posljedice ako ih ignorišu. Pored toga, politički kontekst dodatno ograničava kapacitet ove institucije da reaguje na napade koji dolaze od strane javnih funkcionera ili njihovih bliskih mreža.

Iako u RS postoji Tim za reagovanje na računarske incidente (CERT), njegova uloga se odnosi na infrastrukturu, sistemske bezbjednosne propuste i širenje zlonamjernih softvera. U slučajevima gdje su žrtve pojedinci, novinari ili aktivisti, CERT RS ne pruža ni pravnu, ni tehničku podršku, niti se aktivno uključuje u prevenciju ili dokumentovanje digitalnih napada. Za razliku od CERT timova u nekim zemljama EU (npr. Holandija ili Njemačka), koji imaju razvijene mehanizme saradnje s medijima i civilnim sektorom, u RS ta veza ili ne postoji, ili je isključivo deklarativna.

Aleksandar Mastilović ističe da BiH nema uređen prostor sajber bezbjednosti.

“Još uvijek je pitanje političkog usaglašavanja da li je državni nivo ili entiteti odgovoran za ovu zadaću ili je to pitanje dijeljene nadležnosti. Bilo koje rješenje se mora usvojiti i mora se usvojiti neki oblik jednog ili više zakona o informacionoj bezbjednost i formirati CERT/CSIRT ili više njih koji će štititi digitalni suverenitet BiH, a posebno u segmentu kritične i esencijalne infrastrukture kao što je vodosnadbjevanje, elektromreža, putne komunikacije, sistemi za grijanje, distribucija gasa, poštanski saobraćaj i drugo što već nalaže EU NIS-2 direktiva sa kojom ćemo se zasigurno usaglašavati”, naglašava Mastilović.

Uzevši u obzir da ne postoji jedinstveno tijelo koje koordiniše odgovor na digitalna kršenja prava, odnosno da policija, tužilaštva, CERT, agencije za zaštitu ličnih podataka i sudovi djeluju fragmentisano, bez jasne saradnje i bez zajedničkih protokola, žrtve se često nalaze u situaciji da ne znaju kome se mogu obratiti, koja je adresa za hitnu intervenciju, i šta da očekuju od institucija. Ovaj pravni i institucionalni haos obeshrabruje ljude da uopšte prijave digitalne napade.

Online govor mržnje nije izolovan incident, već simptom dubokog društvenog problema. U politički polarizovanom društvu, uz slab institucionalni odgovor i neefikasan pravosudni sistem, digitalno nasilje postaje oružje u službi zastrašivanja.

Gerila.info

The post „Digitalna paljba“: Kako prijetnje i uvrede na mrežama ciljaju novinare i aktiviste first appeared on Gerila.info.

Njegovi stavovi izrečeni na jučerašnjoj konferenciji za medije nisu samo nastavak napada na Bošnjake i njihove političke predstavnike, već i pokušaj istorijskog revizionizma u funkciji nacionalističke propagande.

Dodik je u svom govoru poručio da “muslimani žele preko Šmita da se obračunaju sa Srbima” i predložio rješenje koje podrazumijeva da se “muslimani vrate pravoslavlju i katoličanstvu”, što je poruka koja duboko zadire u vjersku slobodu, identitet i dostojanstvo jednog naroda. Ovakva izjava ne samo da podstiče međunacionalnu mržnju, već i otkriva jezgro ideologije koju Dodik promoviše – ideologiju negacije, isključivanja i vjerske supremacije.

Kao nastavak svoje izjave sa konferencije za medije, objavio je komentar na društvenoj mreži X koji je, takođe, ispunjen mržnom i islamofobijom.

Ко не зна историју – осуђен је да је прекраја, а то је постала специјалност сарајевске политике.
Али ако већ хоћете да се играте историје, онда бар будите спремни да погледате у лице њеним чињеницама.
Јер питање је да ли ће вам се свидjети оно што видите када схватите чије сте… pic.twitter.com/gvRKeU0VRT

— Милорад Додик (@MiloradDodik) April 29, 2025

Dodikova Islamofobija nije tek lični stav, ona je postala politička alatka. U istom govoru, Dodik iznosi i teze o bogumilima i nepostojanju islama prije dolaska Osmanlija, dok vrijeđa Bošnjake i interpretira istoriju na način koji ima jasan cilj – da ospori legitimitet postojanja muslimana-Bošnjaka kao konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini.

Njegove poruke nisu “pale s neba”. Povod je bio niz zaključaka Glavnog odbora SDA kojim se poziva na snažniji odgovor međunarodne zajednice prema postupcima vlasti iz Republike Srpske, uključujući i Dodika lično. Međutim, umjesto političke debate ili institucionalnog odgovora, Dodik je pribjegao huškanju i širenju mržnje.

СДА је под вођством Алије Изетбеговића донијела Исламску декларацију као свој политички програм.
Закључцима које су јуче усвојили потврдили су да нису одустали од те платформе.

У Дејтону нису добили оно што су жељели, али је остала вјера у БиХ.
Њихово и наше виђење БиХ потпуно…

— Милорад Додик (@MiloradDodik) April 26, 2025

Ovakva retorika opasno podsjeća na period pred rat 1990-ih, kada su slične tvrdnje korištene za demonizaciju i dehumanizaciju naroda i legitimizaciju nasilja. Danas, u mirnodopskom kontekstu, ona funkcioniše kao sredstvo za mobilizaciju političke baze, cementiranje polarizacije i prikrivanje unutrašnjih problema, poput korupcije, ekonomskog pada i međunarodne izolacije.

U tom kontekstu, Dodikova poruka da „muslimani treba da se vrate pravoj vjeri“ nije samo besramna, nego i duboko opasna. To nije politički stav, već poziv na etničko i vjersko čišćenje identiteta. U svakoj uređenoj demokratiji ovakve izjave bi bile predmet krivičnih prijava, ali u današnjoj Bosni i Hercegovini one prolaze bez reakcije ionako obesmišljenih institucija koje su zarobljene političkim interesima i pritiscima.

U pozadini svega odvija se žestoka politička borba između SDA, vlasti u Republici Srpskoj, te stranaka Trojke i HDZ-a, ali i opozicije iz Republike Srpske. Umjesto političkog dijaloga, građanima se nudi spektakl uvreda, prijetnji i obračuna preko vjerskih i etničkih linija, što, u principu, i nije nešto novo, samo što se sada stiče utisak da su sve “kočnice” popustile. U takvom ambijentu, umjesto argumenta, pobjeđuje govor mržnje, a građani gube.

Gerila.info

The post Dodikove poruke mržnje: Islamofobija kao oružje političkog obračuna first appeared on Gerila.info.

Međutim, nisu svi komentari i stavovi “na mjestu”, ako se tako nešto uopšte može i tvrditi u ovakvim situacijama. Pojedinci, koji ne biraju ni vrijeme ni mjesto, svojim malicioznim komentarima ispunjenim govorom mržnje, dodatno opterećuju ionako bremenite društvene odnose.

Iako nisu reprezentativni, i ne smiju se generalizovati, komentari na društvenim mrežama i portalima svakako mogu predstavljati svojevrsni “lakmus papir” odnosa u društvu. To je posebno izraženo u tragičnim momentima, poput masovnog ubistva učenika u beogradskoj osnovnoj školi. Komentarišući vijesti na portalima i komentare na društvenima mrežama, pojedinci izlaze, ne samo izvan okvira asertivne komunikacije, nego debelo zalaze u domen govora mržnje.

Na portalima i društvenim mrežama su se mogli pročitati komentari kao što su: “Genocidna nacija. Od malih nogu uči da mrziš i ubijaš” ili “Vlasi su pobili toliko naše djece da se ne suosjećam uopšte s njima. Malo je ovo šta im se treba vratiti”.

Neprimjerena generalizacija i poređenja po običaju dominiraju ovakvim komentarima, uz obavezan govor ispunjen etnonacionalnom mržnjom. Čak i u tragičnim trenucima kao što je ovaj.

Sličnu situaciju smo mogli vidjeti i u malicioznim komentarima prilikom zemljotresa u Turskoj, kada su pojedinci širili mržnju i netrpeljivost, vršeći neprimjerenu generalizaciju i poređenja stradalih sa isključivim osvrtom na istorijske događaje.

Spirala mržnje i straha, koja “uspješno” odolijeva svim pokušajima pomirenja, i u slučaju masovnog ubistva u beogradskoj školi dokazuje da smo daleko od normalizacije društvenih odnosa i da, koliko god bili izolovani, maliciozni komentari i govor mržnje definitvno mogu potpaliti vatru i vratiti nas unazad.

Gerila

The post Maliciozni komentari masovnog ubistva u Beogradu: Spirala mržnje u tragičnim trenucima first appeared on Gerila.info.

Prema tržišnoj vrijednosti oglašavanja, najviše su potrošile Savez nezavisnih socijaldemokrata – SNSD (preko 2 miliona KM), Stranka demokratske akcije – SDA (1,74 miliona KM), Partija demokratskog progresa – PDP (943 hiljade KM) i Socijaldemokratska partija – SDP (840 hiljada KM).

Više od 51% ukupnih troškova kampanje ili 5,9 miliona iznosi tržišna vrijednost vanjskog oglašavanja, a posmatrači TI BiH širom BiH evidentirali su oko 3550 reklama na bilbordima, koje su objavljeni na online mapi, dok je vrijednost drugih oblika vanjskog oglašavanja zbog nedostupnosti podataka teško procijeniti. Troškovi vanjskog oglašavanja izračunati su na osnovu javno dostupnih cijena komercijalnog oglašavanja na bilbordima, iako pojedini oglašivači ističu da se politički marketing plaća dodatnih 20%.

Pored ovoga, stranke su na oko 600 skupova koje su pratili posmatrači, potrošile prema okvirnoj procjeni TI BIH oko 2,59 miliona KM ili 22,4% ukupno praćenih troškova. Ovaj iznos izračunat je na osnovu tržišne vrijednosti zakupa prostora gdje su održavani skupovi, zatim zakupa opreme, hrane, pića a u poslednjoj sedmici kampanje angažovani su i brojni estradni izvođači na završnim skupovima partija.

Troškovi oglašavanja stranaka u medijima iznose oko 2,52 miliona ili 21,8%, a procjena je urađena na osnovu praćenja medijskih sadržaja na 19 najznačajnijih TV stanica i osam dnevnih i sedmičnih listova, koje je za potrebe TI BiH provela agencija za monitoring medija. Pored toga, vrijednost političkog oglašavanja stranaka i kandidata na Facebooku, po javno dostupnim podacima, iznosi oko 491 hiljadu KM ili 4,2 odsto ukupnih troškova kampanje koje je zabilježio TI BIH.

Kad se sve sabere evidentno je da se radi o jednoj od najskupljih izbornih kampanja, jer su stranke na tri oblika oglašavanja i predizborne skupove potrošile oko 11,59 milion KM, što je više nego što su po podacima CIK-a sve stranke u BiH bilo kada prijavile u svojim finansijskim izvještajima. TI BIH već dugo upozorava da stranke ne prijavljuju realno troškove kampanje kao ni prihode sa kojima raspolažu što predstavlja jedan od sistemskih nedostataka Zakona o finansiranju političkih partija.

Zloupotrebe javnih resursa u kampanji: TI BIH zabilježio preko 1.137 predizbornih radova, građanima pred izbore podijeljeno 313 miliona KM

Tokom praćenja predizbornih aktivnosti od 1. jula do 1. oktobra posmatrači TI BiH zabilježili su preko 2.215 slučajeva zloupotrebe javnih resursa u svrhu promocije stranaka i kandidata. Najčešći trend kao i prethodnih godina bilo je povećanje javne potrošnje pred izbore, a posmatrači TI BiH zabilježili su 1.137 slučajeva intenziviranja javnih radova pred izbore koji su objavljeni na online mapi.

Vrijednost radova koji su završeni i otvoreni pred izbore iznosi oko 284 miliona KM. Takođe, vrijednost radova koji su započeli pred izbore iznosi preko 1,2 milijarde i u najvećoj mjeri se odnosi na dvije dionice auto puta čiji je početak svečano obilježen u predizbornom periodu.

Pored javnih radova zabilježena su i 364 slučaja davanja jednokratne pomoći građanima pred izbore, a brojne stranke i kandidati upravo su na ovim davanjima gradili vlastitu promociju i time indirektno javnim sredstvima kupovali predizbornu podršku. Vrijednost ovih jednokratnih davanja od različitih nivoa vlasti iznosi čak 313 miliona KM, a TI BiH je na online mapi objavio i bazu svih zabilježenih davanja.

Nažalost u BiH nije zabranjeno povećanje javne potrošnje pred izbore, a na ovaj način već godinama se indirektno kupuje podrška birača.

Pored novčanih davanja TIBIH je u posmatranom periodu zabilježio i 84 slučaja omogućavanja posebnih pogodnosti građanima pred izbore, a najčešće se radilo o besplatnim pregledima u javnim zdravstvenim ustanovama, besplatnim izletima u organizaciji javnih institucija, a brojne javne usluge u ovom periodu davane su građanima besplatno, pri čemu se ovi primjeri koriste za promociju stranaka ili predstavljaju kao donacija stranke ili kandidata. Takođe nastavljen je i trend zloupotrebe događaja koje finansiraju i organizuju javne institucije, ustanove i preduzeća za promociju stranaka i kandidata, a posmatrači TI BiH ispratili su preko 543 javnih događaja, od kojih su na 76% odsto prisutni bili kandidati na Opštim izborima.

TI BiH uputio prijave za preko stotinu potencijalnih nepravilnosti i zloupotreba

Izmjenama Izbornog zakona koje je nametnuo visoki predstavnik uvedene su kazne samo za samo jedan dio zloupotreba javnih resursa, a ključni problem povećanja javne potrošnje pred izbore i dalje je neregulisan i sveprisutan.

Centralna izborna komisija najčešće je kažnjavala kandidate koji su zloupotrijebili javne događaje ili javnu funkciju za stranačku promociju, a TI BIH je po ovim odredbama CIK-u prijavio 19 slučajeva zloupotrebe javnih resursa. Za sada su izrečene dvije novčane sankcije: Gradonačelniku Zenice Fuadu Kasumoviću koji je zloupotrijebio javni događaj otvaranja autobuske linije za vođenje kampanje i kandidatu SNSD-a, Draženu Vrhovcu koji je koristio funkciju direktora IRB RS za vođenje kampanje. U oba slučaja izrečene su sankcije od po 3.000 KM za stranke i 5.000 za kandidate.

Pored 19 prijava za zloupotrebu javnih resursa, TI BIH je upućivao i prijave po drugim osnovama, od kojih se najveći broj odnosi na preuranjenu kampanju i kršenje izborne tišine, a pored toga prijavljivana je i trgovina mjestima u biračkim odborima, neregularnosti u biračkim spiskovima, zabranjeno plakatiranje, govor mržnje, povreda tajnosti glasanja, nepravilno brojanje glasova, itd..

Iako još uvijek nije odlučeno po svim prijavama koje su dostavljene nadležnim tijelima, CIK je do sada po prijavama TI BiH izrekao kazne u iznosu od 62.100 KM po raznim osnovama, uklonjeni su nedozvoljeni plakati na nekoliko lokacija, te su dvije prijave proslijeđene nadležnim tužilaštvima.

transparentno.ba

The post IMA SE, MOŽE SE: Stranke na izbornu kampanju potrošile 11,5 miliona KM first appeared on Gerila.info.