Povodom toga, razgovarali smo sa Vladimirom Topićem iz Centra za životnu sredinu, koji godinama prati ovu oblast.

Kako komentarišete sve što se dešava oko izgradnje mHE “Kužo”, posebno kad se uzme u obzir da je nedavno poništena ekološka dozvola za drugu mHE “Jovići”?

“Projekat mHE “Kužo” je star više od pet godina. Ranije se radilo o adaptaciji stare vodenice, a sada privatna firma planira dograditi objekat i napraviti malu hidroelektranu snage 249 kW. Iako se radi o minimalnoj snazi, radovi već sada donose štetu rijeci i njenom koritu. Lokalitet izvora Plive je planiran za uspostavljanje zaštićenog područja u rangu Parka prirode, a ima i veliki turistički značaj. Ovakvom gradnjom se uništava priroda, a građani nemaju nikakvu korist – osim što se otvara put za dalje devastacije.”

Da li postoji bojazan da će ovakvih projekata biti još u Šipovu, na Plivi i Janju? Da li je ovo obrazac koji bi mogao biti primijenjen i u drugim opštinama?

“Apsolutno. Trenutno imamo oko 20 aktivnih lokacija za koje se planira izgradnja elektrana, sve na osnovu starih koncesionih ugovora. Dobro je što novih koncesija nema i što su podsticaji ukinuti još prije tri godine, ali najveći problem su upravo stari projekti koji se recikliraju. Primjer iz Šipova pokazuje da čak i kad zajednica postigne pobjedu – kao u slučaju “Jovića” – investitori i dalje traže načine da proguraju druge projekte u blizini.”

Koliko je ovakav projekat opasan za samu rijeku Plivu?

“Ogromno je pitanje što se ovaj projekat nalazi tik uz izvor Plive, jednog od najvećih izvora pitke vode u Evropi. Udar na prirodni tok, nasipanje pijeska, preusmjeravanje – sve to ugrožava vodozahvate za piće i uništava lokalni biodiverzitet. Takođe, Pliva ima ogroman potencijal za ekoturizam, a hidroelektrane su nespojive s tim. Umjesto da se područje zaštiti, ono se pretvara u gradilište.”

Da li Zakon o koncesijama predviđa bilo kakve mehanizme u slučaju kašnjenja s realizacijom projekta?

“Zakon jeste jasan – ugovori podrazumijevaju rokove, uslove i obaveze. Međutim, imamo mnoštvo slučajeva gdje ništa od toga nije ispoštovano, a ugovori i dalje opstaju. Ministarstva i Vlada imaju zakonski osnov da raskinu te ugovore bez naknade investitorima, ali ne pokazuju volju. Mi smo slali inicijative Ministarstvu, Pravobranilaštvu, Komisiji za koncesije – sve uzalud.”

Imate li podatke o broju ovakvih slučajeva širom RS?

“Itekako. Osim Plive, imamo i ugovor za 7 hidroelektrana na Gornjoj Neretvi, zatim projekte na Sutjesci… U svim slučajevima smo dokumentovali propuste, ali vlasti nisu reagovale. To pokazuje da koncesioni sistem nije pod javnim nadzorom, već funkcioniše kao privatni dogovor investitora i institucija. Zato smatramo da je krajnje vrijeme za reformu koncesione politike, gdje će i javnost imati pravo glasa. Dok se u FBiH vrši zabrana, ostaju i stare koncesije na koje ćemo i dalje obratiti pažnju, a u Republici Srpkoj ćemo aktivno raditi da zaustavimo postojeće projekte jer su loši i jer postoji osnov da se ti ugovori raskinu ali i da zabranimo nove projekte.”

Primjer Plive postaje ogledalo šireg problema u Republici Srpskoj – institucionalne pasivnosti, političke sprege i ignorisanja glasova lokalnih zajednica. Dok se u Federaciji BiH usvaja zakon koji zabranjuje nove MHE, u Republici Srpskoj stare koncesije i dalje “žive”, uprkos dokazima o štetnosti.

Borba za Plivu je tek jedna u nizu, ali bi mogla postati presedan – ukoliko bude shvaćena ozbiljno.

Dejan Rakita / GERILA

The post Vladimir Topić, Centar za životnu sredinu: “Izgradnja mHe na Plivi nije kraj, nego reciklaža starih štetnih projekata” first appeared on Gerila.info.

Ovim projektima protivi se i lokalno stanovništvo, koje je u utorak spriječilo postavljanje informativne table o početku radova na Neretvici.

Federalno ministarstvo izdalo je “obnovljene okolinske dozvole” investitoru JP Elektroprivreda BiH za navedena postrojenja, te u oba postupka onemogućilo učešće javnosti u donošenju ovih rješenja, što je u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti okoliša FBiH.

”Kontrukcija ’obnovljena okolinska dozvola’ je nepoznata u Zakonu o zaštiti okoliša FBiH, sljedstveno čemu nije propisana ni procedura za donošenje takve dozvole, zbog čega tužitelji smatraju da je federalno ministarstvo prekršilo načelo zakonitosti, a kojim je obavezano da donosi upravne akte koji imaju uporište u zakonu, drugom propisu i općem aktu”, istakla je Nina Kreševljaković, pravna savjetnica Aarhus centra u BiH. Dodala je da je zbog navedenih propusta javnog organa, Aarhus centar pokrenuo i inicijativu za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti kod Federalnog tužilaštva.

Amir Variščić, predsjednik udruženja ”Zeleni Neretva” iz Konjica, potvrdio je da će obje tužbe biti brzo uložene uz podršku cijele lokalne zajednice.

”Udruženje ‘Zeleni Neretva’ je još 2010. godine, prilikom izdavanja prve okolinske dozvole, podnio federalnom ministarstvu „Primjedbe na Studiju uticaja na okoliš male hidroelektrane u slivu rijeke Neretvice“ i time u postupku vezanom za ovaj predmet stekao status zainteresiranog subjekta. No bez obzira na tu činjenicu, ministarstvo o novom postupku nije obavijestilo ni nas kao lokalno udruženje, niti lokalno stanovništvo, od kojih je pojedinim licima imovina direktno ugrožena predmetnim projektima”, rekao je Variščić.

Centar za životnu sredinu je također uložio i tužbu protiv rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, kojim se nosilac projekta “MHE Marvel“ d.o.o. Kalinovik oslobađa od obaveze da sprovode procjenu uticaja i pribavi novu Studiju uticaja na životnu sredinu za projekat HES „Gornja Neretva“ Faza I.

Naime, prvom fazom ovog projekta je planirana izgradnja tri male hidroelektrane, ”Grebenac Ušće”, „Mjedenik“ i ”Igaščica” na rijekama Neretva i Igaščica, u opštini Gacko. Za izgradnju je isto Ministarstvo prije osam godina ovom investitoru naložilo da izradi Studiju uticaja, koja je u međuvremenu prestala da važi, te je investitor bio dužan da pribavi novu. Međutim, ovo Ministarstvo je osam godina poslije, odlučilo da ipak nema potrebe za izradom takve Studije.

Kako navode iz Arhus centra, ovim je Ministarstvo premašilo svoja ovlaštenja i djeluje izvan okvira pozitivnih pravnih propisa, tim prije što je u okviru HES “Gornja Neretva”, pored tri navedene MHE u prvoj fazi, u drugoj fazi planirana izgradnja još dodatna četiri postrojenja (MHE Grebenac-Krupac, MHE Trnovica, MHE Plačikus i HE Uloški buk). Samim tim, ozbiljan kumulativni štetni uticaj je potpuno izvjestan, a time i pobijano rješenje Ministarstva nezakonito.

“Obzirom na ukupnu instalisanu snagu smatramo da nije legitimno za očekivati ni da će postrojenja predviđena u prvoj fazi imati zanemariv uticaj na životnu sredinu. Mišljenja smo da je za ista neophodno izraditi novu studiju uticaja koja će procijeniti kumulativni štetni uticaj na zakonom zaštićene vrijednosti, odnosno uopšte dopustivost da se planirana izgradnja objekata realizuje na ovom području”, naveo je Redžib Skomorac, asistent na programu Energija i klimatske promjene u Centru za životnu sredinu.

Izvor: Centar za životnu sredinu

The post Nastavlja se pravna borba za Neretvicu i Gornju Neretvu first appeared on Gerila.info.