(…)

A sad, da kažem nešto što se ne govori. Sa strahom, sa užasom vam velim, da na planeti, po meni, nema opasnijeg virusa od čovjeka, naročito od pohlepna, a silno praktična čovjeka sa novčićima umjesto očiju. I sa čekovima umjesto ruku. Od razljuđenog čovjeka koji ne zna za mjeru i stid. Koji je sav svoj, mada niko sam sebi nije dovoljan. Od nezajažljivog razbojnika, od gramzivog i bezobzirnog insana siromašnog dušom.

(…)

Nijedan čovjek na zemlji, ma koliko osjetljiv bio, ne osjeća ono što drvo osjeća. Jer, kad bi osjećao, ne bi bio čovjek, već drvo. Neću biti neskroman ako kažem, da će čovjek na niske grane pasti ako prestane od prirode da uči, a ne, kao do sada, samo od sebe samog. Ako ne bude živio u skladu s tom beskrajnom i čednom ljepotom. I sa godišnjim dobima. Ako Božju umjetnost ne uvažava, ako se ne osjeća dijelom velikog umjetničkog djela. I ako ne prestane, tu božanstvenu ekonomiju, da pljačka. Da je, u ništa, pretvara.

(…)

U mraku svojih strahova, da vas pitam: Hoće li mister grad, hoće li gospodin napretka, bez obzira koliko mi dobro želi, biti sretniji kada u ponor i tišinu odem? Hoće li tajkuni biti zadovoljniji kad podzemni spomenik postanem? Hoće li biti ispunjeniji i kada me iz postojanja izbrišu? Da li će se osjećati sigurniji kad me budu mogli samo u mašti vidjeti? Kad ne budu znali da li sam bio kad sam bio? I kakav sam bio dok sam bio? I šta sam mislio.

(…)

Kad uporedim ono što je bilo sa onim što jeste, i slijep čovjek vidi da se ovaj grad nezadrživo razvija. Odnosi se poboljšavaju, društveni proizvod raste, višak vrijednosti je sve veći, sve napreduje, standard, demokratija, otuđenost, ali, ne, na žalost, kako bi zapravo moralo biti, na bolje. Ja znam da je grad sam po sebi negacija prirode, ali on mora neku mjeru da nađe. Zato hoću da ti se čovječijim jezikom odratim:

Rodni grade, brate moj dvjestogodišnji, grade moj u pjesmama opjevan, imaš sve da bi se dopao, imaš bezgranično vrijeme koje te okružuje. Vjerujem u vječnost tvoju! Zato budi ono što još nisi bio! I pored svega što si u svojoj burnoj istoriji preživio, budi grad svih nas! Budi svačiji! Sve što pripada tebi, neka pripada svima! Neka svak ima samo ono što mu nedostaje! Neka svak u tebi bude svoj na svome, a ne tuđ i prognan! Budi grad u kojem niko neće strahovati kad mu neko na vrata zakuca! U kojem će svak sa sobom u miru da živi, jer ako sa sobom u miru živi, onda će i sa drugim! I da više niko ne umre drugačije nego sam od sebe!

(…)

Ovo su dijelovi knjige Oproštajno pismo starog hrasta Tihomira Levajca koja je objavljena 2014. godine. Profesor Levajac, koji je prije četiri godine u šumadijske livade odlutao, napisao je ovu knjigu da bi ukazao na propadanje hrasta koji je bio star više od dva vijeka i koji je bio jedan od simbola grada na Vrbasu. Hrast, koji se nalazio u Ulici Svetozara Markovića, počeo je da se suši kada je površina oko debla asfaltirana. Stručnjaci su govorili da je to bio najstariji hrast ove vrste u Banjoj Luci, ali nikada nije uvršćen na listu zaštićenih spomenika prirode. Zatajila su administracija i gradska uprava.

(…)

Sedam godina kasnije, u junu 2021. godine, gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković uručio je nagradu „Zlatni grb Grada Banje Luke“ upravo Tihomiru Levajcu i to za izuzetan doprinos u oblasti obrazovanja, kulture i umjetnosti. Gradonačelnik koji u posljednjih sedam dana nije posjekao samo ono što nije olistalo tom je prilikom rekao kako „od velikog profesora Tihomira Levajca možemo mnogo da učimo“. Džaba što je profesor veliki kada je student mali.

Goran Dakić, Gerila info

The post Otvaranje perforacija first appeared on Gerila.info.

Kad ima šta i da se vidi: unuk babe Gospave opet nešto smatra i donosi. Dela, rekoh sebi, primaknider se još malo, možda nešto pametno i čuješ. Priđem, ali slabo šta razumijem. Pitam nesuđenog potpredsjednika Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda šta se zbiva, a on mi kaže kako gradonačelnik u parlament šalje nekakvu rezoluciju u kojoj traži da se mlađima od petnaest godina onemogući pristup društvenim mrežama. To se, kažem ponovo samome sebi, mora čuti, jer se drugačije u to ne bi vjerovalo.

Gudi Gospavino unuče, gudi, kiti i veze, smatra i razmatra, ali na koncu dođe čas i za novinarska pitanja. Ne bude mi lijeno, a i urednik mi diše za vratom, ne bude mi, dakle, lijeno, dignem ruku i pitam mladog stratega da li bi on bio voljan da se odrekne društvenih mreža na trideset dana. Da bude uzor, da bude primjer, da bude etalon. Da pokaže djeci kako to nije španska groznica i da osokoli roditelje prije bitke sa mobilnom omladinom.

Moje su mreže, odgovori mladunče, pune kvalitetnog sadržaja, ja ne dijelim ništa opasno, ništa skaredno, ništa ponižavajuće, imam pola miliona pratilaca, to nema niko u regionu, možda ni n Balkanu, sadržaj na mom X nalogu je koristan, postovi na FB profilu ugodni, rilsovi na IG-u zabavni i lagani za stomak. Ne biste, pitam ponovo, suspendovali mreže na mjesec dana i tako promovisali akciju koju ste sami predložili? Mislim da sam odgovorio na vaše pitanje, kaza
gradonačelnik i prepusti se blagodetima narednog upita.

Dođem kući, udanem vazduha, napišem tekst, legnem da odmorim. Zvoni telefon, stižu notifikacije. Šalju sa svih strana svijeta isto pitanje: Matere ti, je li stvarno ovo rekao? Ko je li rekao šta? Tek stiže link. Kliknem. Novi prijedlog, nova rezolucija: unuk babe Gospave najavljuje služenje obaveznog civilnog roka. Nema se više šta čekati: srpski narod je pred istorijskim slomom i čišćenje klozeta na Manjači jedini je spas za posrnule srpske vitezove. U jednoj ruci četkica, u drugoj kašika kojom se grabi posni pasulj i da vidiš kad se srpska vojska na Kosovo vrati.

Ima mali princ još vunice. Nakon što zašije društvene mreže i podijeli gladnoj pješadiji crveni luk, sjeda za šivaću mašinu i niže školsku uniformu za školskom uniformom. Model za dječake nosi oznaku „1/3“, model za djevojčice ima etiketu na kojoj piše „Mirna“. Dan je kratak, noć još kraća. Šilježe ne može da postigne sve što je obećao, ali to i nije tako strašno, jer je svakako obećao ono što nije ni mislio da učini. Dobro je Gospavino unuče naučilo najvažniju maksimu svakog iole uspješnijeg političara na ovom rastresitom tlu: Šta mi je obećati.

Stati i gledati. Grad se guši u magli i u smogu, korito Vrbasa je ograđeno nakaradnim zgradurinama, ulice su prljave, saobraćaj je nemoguć, parkinga nema, grijanje je pod znakom pitanja, voda poskupljuje, snježina je u najavi, a veliki vizionar predlaže ukidanje Snapchata i marširanje manjačkim platoom. Gradski olimpijski će proraditi čim gimnazijalci navuku uniforme, urbanistički plan će biti donesen tek kada vojnički tići pomažu činiju rezanim hljebom, centralno spomen obilježje biće gotovo nakon potpuno blokade youtube kanala. Kakav strateg, takva i strategija.

Ima rezona u svemu tome. Prostačkog i drskog, ali ima. Unuče se, vidjeli smo, ne bi odreklo društvenih mreža trideset dana. Da budemo pošteni: ne bi ni na trideset minuta. Može li neko da ga zamisli kako spava na mokroj zemlji na brdima iznad Sitnice? Može li neko da zamisli Drinića kako sedam dana živi na vojničkom pasulju u kojem nema ni pasulja? Hoće li prve dame maloga princa nositi uniforme na plažama Azurne obale? To je pošteno: njima regulacioni
planovi, stanovi i procenti, ostalima gušterov let i crveni luk koji ujeda.

Društvene mreže je nemoguće zabraniti, od služenja civilnog roka nema ništa, a ni školske uniforme uskoro neće imati ko da nosi. Unuk babe Gospave svakoga dana nešto lupi samo zato što svakoga dana nešto treba lupiti. Važno je da se priča, da se predlaže i da se obećava, malo manje je važno da se radi, da se djeluje i da se stvara. Dan bez slikanje bolje da je ostao u noći.

Dan bez konferencije bolje da nije svanuo. Prazna priča pomnožena sa praznom puškom. Ako je Gospavin unuk hirurg koji treba da spasi srpski narod, plašim se da ćemo svi krepati od sepse.

Goran Dakić, Gerila info

The post Velike ideje malog junaka first appeared on Gerila.info.

This was said, in a fictional interview with fictional English journalists, by the very real Minister of Energy and Mining in the Government of Republika Srpska, Petar Đokić. A London-educated man who doesn’t speak English, the eternal holder of a ministerial chair despite a court ruling, a loyal warlord of Dodik’s flank formation. He hides his foreign diploma the way Selak hides his domestic one. In coalition deals, he maneuvers better than a pike in muddy water. He likes to have things, but doesn’t brag about it. He saves well and hides even better.

Are you satisfied with how we presented you in the introduction?

My name is Petar.

You are linked to numerous scandals. How much truth is there in the media reports?

Hello.

How is it possible that you are in every government, like parsley in every dish?

Need for speed.

Do you believe this is the end of Dodik’s rule?

Very good.

Has Dodik, as speculated, sold public assets of Republika Srpska in order to have U.S. Treasury sanctions lifted?

She is such a lovely girl.

Who are Republika Srpska’s friends now: the Russians or the Americans?

Probably.

When did you enroll in your studies in London?

Yes.

When did you complete your studies in London?

That’s a lie.

Can you name at least two professors whose lectures you attended?

Thank you.

Which exam was the hardest for you to pass?

I’ll be back.

Who financed your studies in London?

For God’s sake.

What did you like most about London?

How are you?

Did you use public funds of Republika Srpska during your stay in the United Kingdom?

We will see.

Why did electricity prices increase in Republika Srpska?

I’m married.

The Prime Minister of Republika Srpska, Savo Minić, said electricity would definitely not become more expensive this year. Someone, therefore, lied. Who?

I’m not married.

Was the government simply waiting for the snap elections to pass before increasing electricity prices?

I am sorry.

Should citizens of Republika Srpska expect another electricity price hike after this one?

Just a moment.

RiTE Ugljevik is in serious trouble. Will these problems be resolved, and when?

I have a brother.

Minić tells journalists to address those problems to you, you say the director of Elektroprivreda, Luka Petrović, is to blame… It seems there is no culprit after all?

No, thank you.

Will Rašid Serdarov be paid the money for RiTE Ugljevik?

No.

Is it true that Dodik and you are involved in this deal of the century?

Yes.

Will the Dabar Hydropower Plant be completed by 2027?

That’s not my resor.

What is a „resor“?

I love you.

What is the value of the deposit that „Comsar“ claims rights to?

I don’t think so.

Can the public see all the agreements your ministry has signed with Chinese companies?

Next time.

Will Republika Srpska get a new president after the repeat elections at 136 polling stations?

I don’t understand.

What result will the Socialist Party achieve in next year’s elections?

Maybe. Very maybe.

Do you approve of the fact that the Central Election Commission has initiated proceedings against Nikolina Šljivić?

I’m hungry.

What kind of relationship do you have with Dodik?

You are so beautiful.

And with Stevandić?

What is this?

Did you understand anything we asked you?

Make America great again.

(In the New Year’s fictional interview, the guest of our portal will be Grandma Gospava)

Prevod izmišljenog intervjua možete pročitati OVDJE.

Goran Dakić, Gerila info

The post Fictional interview with the eternal minister: My name is Petar, Đokić Petar first appeared on Gerila.info.

Vijest za stubac se s vremena na vrijeme možda i mogla pronaći, ali kandidati za tri rubrike – za „pobjednika dana“, za „gubitnika dana“ i za „hit dana“ – nikada i nikako. Svi se tekstovi opreme, sve se fotografije potpišu, svi se antrfilei prelome, a tih rubrika nema i nema. Društvene mreže još nisu uzele maha, pa je valjalo listati sve što se štampalo ne bi li pronašli nešto nalik aforizmu plus nešto vrijedno dnevnog podviga i dnevne sramote. Istinu vam kažem: bilo je dana kada bismo kalirali za stolom trudeći se da „ubodemo“ nešto vrijedno tih rubrika.

Ponekad je materijala bilo i previše, pogotovo za rurbiku „hit dana“, pa smo ga skladištili, jer smo znali da će nakon sedam debelih naići sedam mršavih krava. Zbog tih rubrika mnogom je novinaru proradio kamen u žuči; rokovi su kratki, urednik nestrpljiv (javi se, Jandrićeva!), a prelamači čekaju. Trudili smo se da budemo što precizniji, jer smo znali da se čitulje ne čitaju s tolikom strašću koliko se čitaju te rubrike. Nikome nije bilo jasno, ali je svima bilo znano da se ništa pod milim bogom nije čitalo kao što su se čitali „pobjednik dana“, „gubitnik dana“ i „hit dana“.

Gospoda koja pripada prljavom svijetu politike oduvijek je mislila da se „izlazak“ u tim rubrikama plaća i to zlatnim polugama. Oni sa manjim pragom tolerancije kada je mišljenje u pitanju govorili su da u redakciji svakoga dana zasjeda anonimna komisija koja „važe“ ponude; komisija koja razmatra ko je više dao, ponudio i obećao, ko je drskije slagao i bezobzirnije prevario. Vjerovalo se, a vjeruje se i danas, kako se nijedno ime u tim rubrikama nije odštampalo slučajno: pobjednici dana su masno plaćali svaku tu titulu, drugi su još masnije plaćali da bi se treći okitili lentom „gubitnika dana“ i to se tako pričalo i pripovijedalo iz dana u dan, iz sedmice u sedmicu, iz godine u godinu.

Među onima koji najčešće gostuju u „hitu dana“ jeste keramičar, poznavalac svih dihtunga i filtera, prve skije Azurne obale, montažer opskurnih skupštinskih skečeva, najbolji poznavalac poslastica parlamentarne kuhinje i novinar Dragan Maksimović, selo Knežica (ako ima struje).

Maksina misija na društvenim mrežama, prije svega na X-u, nekadašnjem twitteru, jasna je i precizna: ismijati sve što treba da se ismije, kritikovati sve što je kritiku zaslužilo, uvrijediti onoga kome se ništa drugo više ne može reći. I takvog je mog druga Maksu odlučio da vaspitava onaj koji od vaspitanja nema ni jaslice.

Među onima koji gotovo nikako ne gostuju ni u „hitu dana“, ni u „pobjedniku dana“, ali s vremena na vrijeme paradiraju onom trećom rubrikom, rubrikom koja bilježi političke luzere, nalazi se mladi gradonačelnik Banje Luke koji je brzo avanzovao u nevaspitano Gospavino unuče. Koga vaspita bahatost, podoji ga bezobrazluk. Ostao je ono što je i bio: glavna tačka svake cirkuske predstave. Za nešto više od toga naprosto nema visine. Džaba pedeset hiljada glasova, džaba ih i stotinu. Mile ima sedam puta više, pa svi znaju kakav je i koliko može kad mu se odveže jezičina. Glasovi, da srežem, nisu garancija poštenja, no su posljedica krvavog rada (često) i dubokog džepa (češće).

Tako nam je i tako nam mora biti: lopovi drže pridike o poštenju, piromani o štetnosti paljenja na otvorenom, lažovi ljube istinu kao najčistije načelo, kukavicama probijanje Koridora ne silazi s usana, a nevaspitana unučad na sva zvona o vaspitanju. Motivi su uvijek prosti: ne smeta nevaspitanom Gospavinom unučetu ono što je @knespoljac „tvitnuo“, nego mu smeta što je to završilo u „hitu dana“, a on, jadan, eto, nije. Hajde što nije „hit dana“, nego nije čak ni „pobjednik dana“, a nema šta nije činio da se popne na to brdo: nosao je radare, gurao kolica sa ćumurom, slikao se po ugljevičkim kopovima, dizao dreku zbog Đajićevog „uratka“. I opet ništa.

Kakvi saradnici, takav i gradonačelnik. Tačnije: kakav gradonačelnik, takvi i saradnici. Ništa cijelo, samo istrgano. Ništa iz komada, samo onoliko koliko treba. Ako ne može istina, može laž. Sve što babin ponos kaže – sve je to do pola, jer ne može se pobjeći pred sobom, ne može se biti više od onoga što čovjek jeste, pa makar za tog čovjeka glasalo i pedeset hiljada Banjolučana.

Nevaspitani gradonačelnik danas radi ono što je juče prezirao: siječe i montira, izvrće i podvaljuje. I onda se, kao i svaki laf u kojem bije zečje srce, krije iza saradnika. Dok je iz poslaničkih redova napadao režimske tvrđave – municiju, mine i tenkove uzimao je od novinara koje danas vrijeđa i omalovažava. Klasični proizvod dodikovske politike koja šipak cijedi dok iz njega ide sok da bi ga nakon toga bacila krmcima.

Ako ne umije da citira, i te kako umije da podmeće. Sa tih časova nije bježao, tu školu nije preskakao. Takvima kao što je on čovjek može objasniti samo ono što pripada tenderima i ono što pripada procentima. Ostalo se nalazi u izmaglici po kojoj tumaraju slijepi i poslušni saradnici. I zato nevaspitani Gospavin unuk nikada neće shvatiti konačnu istinu: da je od trenutnog pobjednika postao vječni gubitnik.

Goran Dakić, Gerila info

The post Nevaspitano Gospavino unuče first appeared on Gerila.info.

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske ima sve simptome mesijanskog ludila: vazda gura kratku pamet u prve redove, sudi i presuđuje gore i grđe nego turske kadije prije pet stotina godina, niko mu sem njega i službe nije dovoljan, uvijek posljednji, nikada prvi, zaljubljen u sopstveni moral (kao i svako ko je odavno ostao bez njega), prvosveštenik je primitivizma, nasilja i bahatosti, nosilac licemjernog osmijeha prvoga reda, drumski razbojnik s čijih usana kaplje jevanđeoski med.

Stevandiću nikada nije dovoljno sopstvene veličine. Vjerovatno vjeruje – ako takve sorte uopšte vjeruju u bilo šta – kako će agresivnom kampanjom poništiti ne tako davnu prošlost u kojoj je, da tuga bude veća, bio isto ovo što je i danas. U monodramama koje s vremena na vrijeme izvodi Stevandić ne bira tekst koji će da izgovori, jer je uvjeren da svaki vokal koji njegovo grlo proizvede postaje istog trenutka suva klasika.

Prije nekoliko dana predsjednik parlamenta se džilitnuo pričom o – magarcu. Kada magarci budu u ratu, veli Stevandić, vojnici ga ne smiju pustiti, već ga nose kroz minsko polje da prežive. Ako ga puste, svi će izginuti. Magarac, veli uvaženi doktor, mora da se nosi i mora da se trpi. Ukoliko se desi drugačije, ukoliko magarac krene prvi ili posljednji, ući će u jednom trenutku tamo gdje ne treba i niko neće pronijeti živu glavu.

Druga Stevandićeva priča počinje đavolovim dolaskom u selo. Šejtan odveže magarca sa jedne i pusti ga u drugu njivu. Jadni magarac sve pobrsti, gazdarica te njive zbog tolikog zijana ubije nesrećno životinjče, onda vlasnik magarca ubije gazdaricu, a tačku na tužni niz stavi gazdaričin muž koji presudi vlasniku magarca. Pitaju potom đavola zašto je to uradio, a on, vispren i mudar kao Stevandić, kaže: „Nisam uradio ništa, samo sam pustio magarca“.

Na stranu što druga priča nije o magarcu, nego o đavolu – mada se i ona lijepo uklapa u ono štobi se moglo reći o Stevandiću i o onima kojima on služi – treba priznati da se predsjednik uvaženog doma, koji je za njegovog vakta pao toliko nisko da ga ni najsavremeniji mikroskop ne može pronaći, dosjetio lijepe parabole. Nisu, međutim, sve priče o magarcu ovim Stevandićevim nastupom iscrpljene. Ostala je bar još jedna, ona koju je u Lajpcigu 1788. godine štampao
Dositej Obradović, u „Ezopovim i pročih raznih basnotvorcev basnama“ i zove se „Magarac u lavljoj koži“.

Išao magarac šumom i pronašao lavlju kožu koju su lovci raširili po zemlji da se suši. Magarac je uzeo lavlju kožu i obukao je uvjeren da će tako izgledati kao lav. Kada su ga ljudi vidjeli, uplašili su se i pomislili su da je pred njih iskočio pravi lav, pa su digli dreku i razbježali se na sve strane. Magarac je poskočio od sreće i nastavio da plaši jadni narod i još jadniju stoku koja bi mu izbila na put. Krenuo je magarac po poljima, po njivama, po baštama. Plašio je žene, plašio je muškarce, plašio je stare, plašio je djecu. Prepadao je kerove, mačke, svinje, krave, ovce, sve što hoda, leti i gmiže. Ali, magarac se zaigrao. Zaboravio je i ko je i šta je i u jednom je naletu igre počeo da njače. I njakao je i njakao i njakao dok se ljudi nisu dosjetili šta je. Pozvali su njegovog gazdu
koji mu je skinuo lavlju kožu i počeo da ga vošti dok mu uši nisu otpale.

Naravoučenije ove basne je jasno kao što je jasno da referenduma neće biti: ma koliko magarac bio veliki, predsjednik parlamenta uvijek može biti veći.

Goran Dakić, Gerila info

The post Magarac u lavljoj koži first appeared on Gerila.info.

Drva ili pelet?

Skupo je i jedno i drugo, ali valjda će Savo navući.

Krmokolj ili pečenje rakije?

Dobro je oboje dok ima ljudi koji dolaze.

Burek ili sirnica?

Neka donese ko šta ima.

Lov ili ribolov?

Više niko ne zove.

Prijava na biro ili „bijeli hljeb“?

Imam neke ušteđevine.

Ovlašćeni predsjednik ili v.d. predsjednika?

To više ni jadni Slavko ne može pohvatati.

Šljiva ili jabuka?

Godina nije dobro rodila.

Prokleta je Amerika ili Podmoskovske večeri?

Šta god da kažem, onaj drugi će da se naljuti.

Jutarnji program ili Dnevnik?

Sad imam vremena za oboje.

Vile ili sikira?

Pravo da ti kažem nisam više ni za šta.

Baklava ili hurmašice?

To su kolači političkog Sarajeva.

Komšija Draško ili komšija Vlado?

Mislim da će s obojicom biti problema oko međe.

Striko Nebojša ili tetak Nikola?

Ujak Sredoja.

Strina Željka ili tetka Ana?

Sestrična Sanja.

Traktor ili kombajn?

Prepisao sam na sina sve.

DESPOT ili VIHOR?

Ne znam jesmo li uspjeli prodati nekome.

Božić ili Uskrs?

Valjda neću morati i toga da se odreknem.

Vulin ili Vučić?

Milanović je veći Srbin od obojice.

Siniša Vukelić ili Nikola Vukelić?

Od Vukelića boli glava.

Pred zadrugom ili u kafani?

Pod ladarom je najsigurnije.

Sač ili ražanj?

Nisam ja ko moja rodbina iz Srbije pa da ne znam oko vatre ništa.

Šljivovica ili kruška?

Samo da je Đedova.

Đedova rakija ili Krajiška ljepotica?

Bolje da se nisam ni mico od kotla.

Ustavni sud BiH ili Kristijan Šmit?

Poštujem.

SDS ili PDP?

Kupljeno.

Vijadukt ili Komsar?

Naplaćeno.

Državna imovina ili imovina RS?

Make America great again.

Referendum ili prijevremeni izbori?

Meni je peći rakiju kako god da se desi.

Banjac ili Nešić?

Jedno kelj, drugo prokelj.

Šareni gra ili bijeli gra?

Samo da nije posni.

Sapunjara ili adidaska?

Đed je volio samo bijelo, pa tako i ja.

Borački ili invalidnina?

Valjalo bi sad i jedno i drugo.

Rat ili mir?

U miru nema šverca.

Goran Dakić, Gerila info

The post Penzionisani leksikon rakidžije iz Bakinaca: Godina nije dobro rodila first appeared on Gerila.info.

Nekretnine ili pare?

Pošto je da kupim leksikon, pa da Pejka ispiše?

Javna rasvjeta ili teniska dvorana?

Poso je dobar, a para laka.

Korićanac ili Mandići?

Sabraćemo na kraju.

Agino selo ili Bočac?

Volim sve koji daruju.

Đajić ili Ćurla?

Ne daju marke nijedan.

Dragan Milanović ili Igor Crnadak?

Valjalo bi kupiti.

Dep-ot ili Čistoća?

Kaja je Kaja.

Dodik ili Kaja?

Draško Mile, ja Kaja.

Tenis na travi ili tenis na tvrdoj podlozi?

Reket je najvažniji.

Azbuka ili abeceda?

Zar to nije isto?

Gradski olimpijski bazen ili Terme u Šeheru?

Zavisi kako se dogovorimo.

Igor Radojičić ili Branko Blanuša?

Radojičić je iskreni opozicionar.

Lov ili ribolov?

U ribolovu nema para.

Kupljenje smeća ili čišćenje snijega?

Nek radi ko mora.

Auto-praonica ili pekara?

Sve će to jednog dana biti moje, Draškovo i Gospavino.

Drina Trećina ili Drina Polovina?

Sve dok nema kašnjenja – svejedno je.

Regulacioni planovi ili Urbanistički plan?

Zna se gdje se pare kote.

PDP ili novi pokret?

Sve je već plaćeno.

Mirna Savić Banjac ili Milada Šukalo?

To je kao tekući račun protiv deviznog.

Most u Docu ili most u Česmi?

Zna se koliko je moj… Naše.

Bijeli hljeb ili raževi hljeb?

Valjda mi bijeli hljeb nikada neće trebati.

Med ili pekmez?

Ljepljivi prsti i od jednog i od drugog.

SDS ili SNSD?

Više (s)lova je više (s)lova.

Građenje Đurić ili Građevinarstvo Kos?

To pričaju oni koji kragu godinama. Mi štedimo.

Kuće ili stanovi?

Ne želim nikome da se pravdam, pa ni vama.

Rakija ili vino?

Nisam još počeo da proizvodim, ali bože zdravlja.

Kružni tok ili novi park?

Važno je da se para vrti.

Izet Beganović ili Goga Tehnoprom?

Pokoj mu duši i od Boga joj zdravlje.

SIPA ili OBA?

Potkupljeno.

Morska ili riječna riba?

Najbolja je džabna.

Park knjige ili Park oslobođenja?

Vjeruj da još nisam stigao pogledati.

Goran Dakić, Gerila info

The post Nebojša Drinić pokušao da kupi leksikon: Zna se gdje se pare kote! first appeared on Gerila.info.

Ovako izbor nove Vlade Republike Srpske u podkastu našeg portala „Skupštinski nadzor“ komentarišu lider Liste za praavdu i red Nebojša Vukanović i šef Kluba poslanika PDP-a u Narodnoj skupštini Igor Crnadak.

„Ako bih u jednoj riječi morao opisati novu Vladu, onda bi ta riječ bila – tragikomično. Novi ministar prosvjete i kulture Borivoje Golubović je kum bivšeg šefa Kluba poslanika SNSD-a Igora Žunića i svojevremeno je bio vozač u Vladi. Vozio je Aleksu Buhu i sada je naprasno postao Hrvat i ministar. Anđelka Kuzmić je završila italijanski jezik, a vodi poljoprivredu“, kazao je Vukanović.

Crnadak smatra da su „ljudi“ u novoj Vladi nebitni. Ova vlada, tvrdi on, ne postoji. Ove vlade nema. Sa Vladom Save Minića niko neće razgovarati – ni Evropska unija, ni Sjedinjene Američke Države, ni Velika Britanija, ni Njemačka.

„Dobio sam informaciju koju još nisam provjerio, ali ću je provjeriti. Ipak da je kažem – stav je i Kine da se vladavina prava mora poštovati, a nulta tačka vladavine prava je vladavina pravosnažnih presuda. Džaba oni misle da je Dodik predsjednik i da je Minić premijer. Kod mene u naselju je bio čovjek koji je deset godina poslije rata hodao u uniformi i nije vjerovao da je rat gotov“, istakao je Crnadak.

Vukanović kaže kako je Dodik uveo jedan obrazac ponašanja na osnovu kojeg njega na interesuje ama baš ništa – ni ustav, ni zakoni, ni pravila. On je gospodar i tako se i ponaša. Ako Nadzorni odbor „Autoputeva“ na želi Viškovića na čelu ovog javnog preduzeća, Vlada će promijeniti Nadzorni odbor u roku od dva sata.

„Takva uzurpacija vlasti i takvo nasilje nisu zabilježeni na ovim prostorima. U čitavom javnom sektoru vlada potpuna anarhija. Preduga vlast pomuti razum čovjeku. Mora se promijeniti sistem, a ne vlast. I to je ključno. Ja nikad neću proći kroz grad automobilom, a da nisam vezao pojas. Zašto? Da ne bi neki policajac pomislio kako je Vukanović bahat. Ovaj nakaradni sistem se mora restartovati“, rekao je Vukanović.

Crnadak kaže da će 95 odsto slučajnih ispitanika u Sarajevu reći da želi BiH bez Republike Srpske i dodaje da će 95 slučajnih ispitanika u Banjoj Luci reći da želi samostalnu Reppubliku Srpsku, ali se politike ne mogu donositi na osnovu toga.

„Imamo državu u državi. Sedamdeset pet odsto svih nadležnosti je kod nas. Ono što nije kod nas – spoljna trgovina, inostrani poslovi i odbrana – tu se nijedna odluka ne može donijeti bez Republike Srpske. Zašto to da rizikujemo? U ovom trenutku nijedna značajna zemlja nema na svojoj agendi slabljenje ili poništavanje Republike Srpske“, kazao je Crnadak.

I Vukanović i Crnadak smatraju da će SNSD izaći na prijevremene izbore. Postoje, smatra Crnadak, četiri opcije SNSD-ovog izlaska na izbore. – Prva opcija je da SNSD prijavi sebe za izbore i kasnije da svog kandidata.

„Druga opcija je da neka manja koaliciona partija prijavi sebe i da svog kandidata u ime koalicije. U tom slučaju bi SNSD snažno podržao tog kandidata. Treća mogućnost je da se pojavi novi politički subjekat koji je u međuvremenu registrovan i koji nije u koaliciji sa SNSD-om. Četvrtu opciju predstavlja nezavisni kandidat u vidu nekog SNSD profesora“, ističe Crnadak.

Goran Dakić, GERILA info

The post Crnadak i Vukanović u „Skupštinskom nadzoru“: SNSD izlazi na prijevremene izbore first appeared on Gerila.info.

Na dan kada je Republika Srpska ostala bez predsjednika Vlade Sud BiH je odbio žalbu pravnog tima Milorada Dodika i on je praktično bivši predsjednik Republike Srpske. On više ne može da imenuje mandatara a po Ustavu Republike Srpske to čini predsjednik Republike. Ukoliko Dodik imenuje mandatara a Narodna skupština ga izglasa za novog predsjednika Vlade Republika Srpska može doći u situaciju da Ustavni sud BiH sve odluke takve Vlade stavi van snage. Što bi dugoročno izazvalo pravni haos i ogromne probleme.

“Bilo je više nego očekivano koja će biti odluka apelacionog vijeća i sada isto tako očekivano jedina stvar koju će CIK da uradi a to je da raspiše prijevremene izbore. Sve ostalo što bi se desilo ne bi bilo u skladu sa zakonom. Kada bi se desilo. Međutim sada ovo što se desilo danas, u kontekstu podnošenja ostavke Radovana Viškovića postavlja se jedno vrlo logično pitanje a to je ko treba da da mandat novom premijeru Republike Srpske. To je sada ključna stvar. Ko će mu dati mandat? Formalno-pravno Srpska više predsjednika nema a on bi po Ustavu Republike Srpske trebalo da predloži novog mandatara. Čini se da polako i BiH a i RS klize u jednu duboku pravnu nesigurnost a ishod je jako teško predvidjeti“, kaže analitičar Stefan Blagić.

Milorad Dodik, međutim, danas je još jednom najavio sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske rekavši da će na toj sjednici biti donesena odluka o referendumu ali i o zabrani održavanja izbora na teritoriji Republike Srpske. Upitno je to kako Dodik može znati kakve će odluke da donese najviše zakonodavno tijelo u Republici Srpskoj ali i Vlada i NSRS godinama donose odluke na osnovu najava i želja Milorada Dodika pa to više i nije vijest. Ključno je pitanje ima li Republika Srpska snagu i mandat da raspiše referendum o pravnom statusu Milorada Dodika ali i da zabrani održavanje izbora. Profesor Milan Blagojević smatra da NSRS nema mandat ni za jedno ni za drugo.

“Zato što bi u tom slučaju bilo učinjeno krivično djelo spriječavanja održavanja izbora propisano krivičnim zakonikom Republike Srpske koje djelo se čini od strane bilo kog lica koje spriječi održavanje izbora koje je raspisala CIK“, rekao je Blagojević za FTV.

NSRS nema mandat, smatra Blagojević ni za raspisivanje referenduma zbog presude.

Evidentno je da Dodik ne želi da odustane od fotelje i pozicije moći smatra novinar Goran Dakić. On kaže i da Dodik svojim potezima Republiku Srpsku dovodi u sve težu situaciju. Tako je i sa ostavkom Radovana Viškovića jer Dodik sada ne može da predloži mandatara.

“Dodik trenutno nema mandat kao predsjednik Republike Srpske i s obzirom da nema mandat on ne može da predlaže mandatara. Vjerujem da je to jedan od razloga zašto ga danas nije predložio da ne bi slučajno ušao u novo krivično djelo. Jasno je da on nema mandat na osnovu kojeg će predložiti mandatara niti onda NSRS ima mandat da neustavan prijedlog aminuje“, kaže Dakić.

Vladimir Kovačević, GERILA info

The post Šta nakon odbijanja žalbe? Ko će imenovati mandatara? Prebacuje li Dodik krizu u Vladu Republike Srpske? first appeared on Gerila.info.

Ponedjeljak: Odbornici SPS-a u SO Gacko Siniša Mandić i Srđan Vujović napustili su ovu stranku i prešli u DNS. Predsjednik DNS-a Nenad Nešić pozdravio je ovu odluku gatačkih odbornika, dok je potpredsjednik SPS-a Maksim Skoko rekao kako ne prihvata samovolju neodgovornih pojedinaca i kafanske dogovore. Nešić je prethodno razbucao DNS „kao peder Playboy“, dok je Skoko isključen iz SP-a nakon dizanja bune protiv prvog socijalističkog dahije Petra Đokića. Obojica su nagrađeni za dobro obavljene poslove: Nešić foteljom u Savjetu ministara, Skoko direktorskom platom u RiTE Gacko.

Utorak: Darko Ćulum je opozvao ostavku i vratio se na mjesto direktora Agencije za istrage i zaštitu BiH. Ćulum je ostavku podnio prije skoro tri mjeseca, a novu platu pronašao je u Ministarstvu unutrašnjih poslova Srpske kao savjetnik direktora Policije Republike Srpske Siniše Kostreševića. Ćulum je ostavku podnio nakon što je Milorad Dodik, gonjen i od Tužilaštva i od Suda BiH, pozvao sve Srbe da se povuku iz SIPE i nakon što je NSRS usvojila zakone kojima se zabranjuje djelovanje ove agencije na prostoru Republike Srpske. Zakoni nikada nisu ni važili, a Srbi se konačno vraćaju u Sarajevo.

Srijeda: Predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Nikola Špirić izjavio je da se bez zalaganja Obavještajno-bezbjednosne agencije BiH ne bi završilo političko-pravno nasilje prema rukovodstvu Republike Srpske. Špirić smatra da je direktor OBA Almir DŽuvo pokazao državničko ponašanje kada je nedavno odvezao predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika u Tužilaštvo BiH. Daj Bože, dodao je vispreni Špirić, da su i drugi bili na nivou takvog ponašanja. Još malo, pa će i Šmit valjati.

Četvrtak: Dragan Bursać ne zna kome sada da šalje tekst, kolumnu, urlik sredine i vapaj za istinom nakon što je ugašena AlJazeera Balkans. On će i dalje, piše bez trunka patetike Dobitnik priznanja Bundestaga, nositi tu istinu u torbi, u džepu (kako se istina nosi u džepu zna samo dragi Allah dž.š.), bez štita, bez plate, bez osiguranja. Kao i do sada, naravno.

Petak: Limeni paneli kojim je obložena fasada banjalučkog Okružnog javnog tužilaštva koji mjesecima unazad otpadaju sa zidova postali su opasnost za prolaznike. Zbog toga je zgrada u centru Banje Luke opasana trakom i to u znak upozorenja prolaznicima da se ne primiču ovoj pravosudnoj instituciji. Ne bi trebali ni inače, a sada pogotovo. Više šanse građani imaju ako ne daj bože nalete na Velju Nevolju u mraku nego ako zaglave sa poštenim i hrabrim tužiocima Republike Srpske.

Subota: Predsjednik Nadzornog odbora Olimpijskog centra „Jahorina“ Nedeljko Elek potvrdio je pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci da glavni i odgovorni urednik portala CAPITAL Siniša Vukelić nikada od njega nije tražio famoznih 6.000 KM da se prestane pisati o problematičnom poslovanju ovog javnog preduzeća. Ne samo da Elek uporno ponavlja ovu laž, nego je i na dan suđenja ponovio kako ide na ročište sa prvim „reketom“ Republike Srpske. Oni koji znaju Eleka kažu da se on mnogo ne sikira zbog ovoga, jer će izgubljenu parnicu vjerovatno pokriti jedna njegova dnevnica.

Nedjelja: Direktor „Šuma Republike Srpske“ Blaško Kaurin rekao je kako radnici ovog javnog preduzeća „sudskim putem vrše potraživanja za svoje plate i time ugrožavaju poslovanje kompletnog javnog preduzeća“. Kaurinu nakon ove izjave nije oduzeta radna sposobnost, ali će, kako stvari stoje, Republici Srpskoj biti oduzete „Šume“. Usput je, kako pišu pojedini mediji, pokrenuta inicijativa da se Nenad Nešić ponovo imenuje za ministra bezbjednosti BiH. Državi takođe nije oduzeta radna sposobnost.

To vam je, što bi rekla majka moga prijatelja, što vam je. Stavite ih na rever kao što oni stavljaju značku Republike Srpske dok je istovremeno pljačkaju, ponižavaju i uništavaju. Oni bar znaju zbog čega se kite – puni su im magacini, puno im je i na zemlji i pod zemljom – a znate li vi zašto im tako srčano aplaudirate i zašto ih tako strasno branite? Naravno da ne znate. U tome je, na koncu, njihova snaga.

Goran Dakić, GERILA info

The post Pregled srpske sedmice first appeared on Gerila.info.