Prema informacijama koje su redakciji Gerile dostavili mještani ovog dobojskog naselja, posljednjih dana počelo je priključenje solarnih elektrana na distributivnu elektroenergetsku mrežu.

Riječ je o kompleksu od 104 pojedinačne solarne elektrane, mada posljednje informacije sa terena kažu da je ta brojka sada dostigla cifru od 118 (?!) malih solarnih elektrana, koje se grade u samom centru naseljenog mjesta, između porodičnih kuća, u neposrednoj blizini Osnovne škole “Dositej Obradović”, koju pohađa 124 učenika.

Sve to dešava se uprkos činjenici da je ekološka inspekcija Grada Doboja još ranije utvrdila da investitor ne posjeduje ekološke dozvole za ovaj projekat, iako su one, prema važećim propisima, jedan od osnovnih uslova koji prethodi izdavanju građevinskih dozvola. S obzirom na to da se projekat sastoji od preko stotinu odvojenih solarnih elektrana, investitor bi morao posjedovati isto toliko pojedinačnih ekoloških dozvola. Ipak, radovi nikada nisu obustavljeni, a sada je počelo i priključenje elektrana na mrežu.

“Niko nije ni upozorio selo, nevjerovatno šta se dešava”

Stanovnica Podnovlja Ana Đukić kaže da su mještani za početak priključenja saznali tek kada su ostali bez električne energije.

„Počeli su sa priključenjem prije par dana. Slušam da još stavljaju šipove, ali strašno je to da i pored presude nastavljaju sa tim spornim projektom. Nama je zamrzivač pun mesa pustio vodu. Niko nas nije upozorio, niko u selu nije znao za to. Ovo nije normalno šta nam rade“, kaže Đukićeva za Gerilu.

Dodaje da među stanovnicima raste osjećaj nemoći.

„Ne znam možemo li reći da mi imamo pravnu državu. Većina naroda u Podnovlju je protiv ovoga, ali se boje ili ne smiju pričati. Ali ima i ljudi koji smiju, poput mene, dignuti glas. Ne znam dokle više ovo. Vjerovatno ćemo ići do Strazbura. Borba i dalje traje. Ovo sa strujom će trajati još dugo, tako se priča, nije to samo jedna trafostanica. Nevjerovatno je da se sve ovo dešava”, dodaje Ana u razgovoru za naš portal.

Od presude do priključenja

Vrhovni sud Republike Srpske 2. aprila ove godine ukinuo je raniju odluku Okružnog suda u Doboju i praktično osporio način na koji je zemljište poznato kao Crkveno brdo preneseno sa Zemljoradničke zadruge Podnovlje na Grad Doboj, a potom prodato kompaniji ETMAX.

Nakon toga RUGIPP je poništio svoj raniji zaključak i predmet vratio na ponovno odlučivanje, uz nalog da se u novom postupku utvrde sve relevantne činjenice i omogući učešće svih stranaka.

U međuvremenu je Gerila objavila i dokumente iz kojih proizlazi da je ekološka inspekcija utvrdila kako investitor ne posjeduje potrebne ekološke dozvole, ali uprkos tome nije donesena odluka o obustavi radova.

Još apsurdnije djeluje činjenica da su se institucije međusobno proglasile nenadležnim. Republički inspektorat predmet je proslijedio Gradu Doboju, dok je urbanističko-građevinska inspekcija Grada odgovorila da se radi o imovinsko-pravnom sporu i da nije nadležna za postupanje.

I tako, dok se institucije mjesecima bave pitanjem ko treba da reaguje, na terenu se projekat, u najmanju ruku, kontraverzan – polako privodi kraju.

Šta je odgovorio RUGIPP

Nakon višemjesečnog ćutanja, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS odgovorila je na dio pitanja Gerile.

Iz RUGIPP-a potvrđuju da su na području katastarske opštine Podnovlje od 2024. do 2026. godine zaprimani zahtjevi za promjenu kulture i načina korišćenja zemljišta, te da su u pojedinim predmetima izvršena promjena načina korišćenja parcela u “solarne elektrane”, i to na osnovu građevinskih dozvola.

Međutim, RUGIPP nije odgovorio na ključna pitanja koja je Gerila postavila.

Izostali su odgovori o tome koliko je ukupno zahtjeva za solarne elektrane odobreno ili odbijeno u Republici Srpskoj od početka 2023. godine, da li su u ovim predmetima vršeni terenski uviđaji i stručne procjene zemljišta, kada su tačno izvršene promjene kulture zemljišta u katastarskom operatu, kao i da li su na lokalitetu Crkveno brdo evidentirane parcelacije zemljišta radi realizacije ovog projekta.

Bez odgovora su ostala i pitanja koja bi mogla rasvijetliti cijeli postupak promjene namjene zemljišta, pogotovo poljoprivrednog i pogotovo u svrhu prenamjene da bi se na tom zemljištu kasnije pravile solarne elektrane.

Grad Doboj i dalje ćuti

Gerila je prije dvije sedmice, tačnije 26. juna, ponovo zatražila odgovore od Grada Doboja. Zanimalo nas je da li je nakon presude Vrhovnog suda preduzeta bilo kakva aktivnost u vezi sa lokalitetom Crkveno brdo u Podnovlju, da li su u međuvremenu izdavane nove saglasnosti ili drugi akti koji se odnose na nastavak projekta, da li je izvršen nadzor nad radovima i da li je Grad o svemu obavijestio nadležne institucije. Zatražili smo i dokumentaciju koja bi pokazala kako je lokalna uprava postupala nakon što je najviša sudska instanca Republike Srpske osporila upis spornog zemljišta.

Odgovor ni ovog puta nije stigao.

Ćuti i kompanija ETMAX, koja ni nakon višemjesečnih upita nije odgovorila na pitanja Gerile o nastavku radova, nepostojanju ekoloških dozvola i izvođenju projekta uprkos presudi Vrhovnog suda Republike Srpske.

Upravo zbog toga ostaju otvorena brojna pitanja o zakonitosti cijelog projekta, čiji korijeni sežu mnogo prije početka radova.

Podsjetimo, cijeli slučaj vodi se oko zemljišta poznatog kao Crkveno brdo, 28,5 hektara plodne poljoprivredne zemlje koju je Grad Doboj uknjižio na sebe, a potom prodao privatnom investitoru, iako je u katastarskoj evidenciji kao posjednik i dalje bila upisana Zemljoradnička zadruga Podnovlje.

Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIPP) dva puta je odbila zahtjev Zadruge da se postupak ponovi. Okružni sud u Doboju odbacio je tužbu, a kasnije je odluka Vrhovnog suda RS sve vratila, ili bar trebala da vrati, na početak. Međutim, na terenu i dalje nema apsolutno nikakvih naznaka izvršavanja presude Vrhovnog suda Republike Srpske.

Gerila info je ranije pisala o tome da na oko 28,5 hektara obradive površine investitor “Etmax” planira izgradnju preko stotinu pojedinačnih solarnih elektrana snage do 150 kW. 

Posebnu sumnju među mještanima izaziva i način na koji je projekat koncipiran. Umjesto jedne velike solarne elektrane, planirana je izgradnja preko stitinu pojedinačnih elektranđa snage do 150 kilovata – upravo ispod zakonskog praga iznad kojeg se plaćaju koncesione naknade.

„Došlo je do parčanja zemljišta na posebne parcele kako bi se izbjeglo plaćanje koncesija i drugih taksi. Sve te elektrane biće spojene na jedan vod i to je, po našem mišljenju, totalna zloupotreba zakona“, rekao je ranije za Gerilu Slobodan Dragičević iz stručne komisije mjesne boračke organizacije Podnovlje.

Dejan Rakita / GERILA

The post Podnovlje uprkos presudi Vrhovnog suda RS – ETMAX uveliko priključuje solarne elektrane: Mještani bez struje, institucije bez odgovora first appeared on Gerila.info.

Na terenu se, međutim, ništa ne zaustavlja.

Na više od 28 hektara zemljišta poznatog kao Crkveno brdo svakodnevno se nastavlja izgradnja kompleksa od 104 solarne elektrane, a posljednje nezvanične info za Gerilu tvrde da je sada u pitanju čak 106 elektrana. Metalne konstrukcije i paneli zauzimaju prostor koji su mještani do prije samo nekoliko mjeseci koristili za poljoprivredu, dok institucije istovremeno vode administrativnu prepisku iz koje proizlazi da gotovo niko ne želi preuzeti odgovornost.

Nova dokumentacija do koje je došla Gerila pokazuje da je pravna situacija dodatno zakomplikovana.

Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIP) početkom maja poništila je svoj raniji zaključak kojim je odbijen zahtjev Zemljoradničke zadruge Podnovlje za ponavljanje postupka izlaganja nekretnina te predmet vratila na ponovno odlučivanje. U obrazloženju se direktno poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Srpske od 2. aprila ove godine, kojom je utvrđeno da prvostepeni organ nije dovoljno ispitao činjenice i da Zadruzi nije omogućeno puno učešće u postupku. RUGIP je naložio da se u ponovljenom postupku utvrde sve relevantne okolnosti i donese nova odluka.

Drugim riječima, spor oko toga ko je stvarni nosilac prava nad zemljištem nije završen. Naprotiv, vraćen je na početak.

Uprkos tome, na parcelama se i dalje radi.

Još zanimljivije je ono što proizlazi iz dopisa Republičke uprave za inspekcijske poslove Republike Srpske. Nakon što je Zemljoradnička zadruga Podnovlje tražila reakciju republičke inspekcije, iz Inspektorata RS su predmet proslijedili Gradu Doboju uz obrazloženje da je za nadzor nad radovima za koje dozvole izdaje jedinica lokalne samouprave nadležna upravo urbanističko-građevinska inspekcija grada. Drugim riječima, republički inspektori smatraju da oni nisu nadležni za postupanje.

Kada je predmet stigao u Doboj, uslijedio je novi obrt.

Urbanističko-građevinska inspekcija Grada Doboja početkom juna obavijestila je podnosioce prijave da ni ona ne može postupati. U dopisu se navodi da, ukoliko se radi o gradnji na tuđem zemljištu ili o sporu oko vlasništva, to nije pitanje inspekcijskog nadzora nego sudske nadležnosti.

Tako je nastao apsurdan institucionalni krug u kojem jedna institucija predmet šalje drugoj, druga ga vraća sudovima, dok se za to vrijeme na terenu nastavljaju radovi vrijedni milione maraka.

Posebnu težinu cijeloj priči daje činjenica da je još u aprilu ekološka inspekcija Grada Doboja utvrdila da ETMAX za predmetni projekat nema ekološku dozvolu.

U zvaničnom rješenju inspektor je naveo da investitor posjeduje građevinske dozvole za 104 solarne elektrane pojedinačne snage do 149 kilovata, ali da ne posjeduje ekološku dozvolu, zbog čega mu je naloženo da je pribavi u roku od 30 dana.

Taj rok je odavno istekao.

Ono što javnosti nikada nije objašnjeno jeste zbog čega radovi nisu obustavljeni ukoliko je inspekcija utvrdila da projekat nema jedan od osnovnih zakonskih uslova za realizaciju.

Mještani Podnovlja upravo u tome vide suštinu problema.

„Nama svi govore da nisu nadležni. Sud donese presudu, RUGIP vrati predmet na početak, inspekcija kaže da nema ekološke dozvole, policija dođe i napravi zapisnik, a radovi se nastavljaju kao da se ništa nije desilo. Na kraju ispada da niko nije nadležan, osim investitora koji radi šta hoće“, kaže jedan od stanovnika Podnovlja.

Podsjećamo, cijeli slučaj otvorio je pitanje načina na koji je Grad Doboj raspolagao zemljištem koje je godinama bilo evidentirano kao posjed Zemljoradničke zadruge Podnovlje. Nakon prenosa zemljišta na Grad Doboj uslijedila je prodaja kompaniji ETMAX, a zatim i početak realizacije projekta solarnih elektrana.

Dodatne kontroverze izazvao je sam koncept projekta. Umjesto jedne velike solarne elektrane planirana je izgradnja 104 pojedinačna postrojenja snage do 150 kilovata, što je, prema tvrdnjama mještana i dijela stručne javnosti, omogućilo investitoru da izbjegne određene koncesione obaveze predviđene za veće energetske projekte.

Manastir Svete Trojice na Crkvenom brdu preživio je mnoge ratove, promjene država i vlasti, ali teško da je ikada gledao ovakav prizor. Ispod njega danas se, umjesto usjeva, šire redovi solarnih panela, dok se istovremeno po kancelarijama i institucijama vodi bitka oko toga ko je nadležan i ko treba da postupi po sudskim odlukama.

Mještani Podnovlja kažu da vjeru u Boga nisu izgubili i da im i ona, na neki način, pruža utjehu u njihovoj borbi za budućnost svojih domova.

Vjeru u institucije, međutim, svakim novim dopisom, ćutanjem i prebacivanjem odgovornosti sve teže pronalaze. A kada nestane vjera da će zakon važiti jednako za sve, tada mnogo više od jednog komada zemlje postaje sporno.

Ne samo u Podnovlju, ne samo u Doboju.

Dejan Rakita / GERILA

P.S. Institucije Republike Srpske, Grad Doboj, kao i kompanija ETMAX, ni nakon višemjesečnih upita nisu odgovorili na pitanja portala Gerila o ovom slučaju. U međuvremenu, radovi u Podnovlju se nastavljaju.

The post Podnovlje nakon presude: Niko nije nadležan da zaustavi radove, a solarne elektrane niču iz dana u dan first appeared on Gerila.info.

Ovaj priručnik nastao je iz serijala Gerila.info o ljudima koji se često vide tek kada problem postane kriza. Cilj nije da se napravi još jedna tužna priča, nego da se iz konkretnog života postave pitanja ko je odgovoran, šta već postoji, gdje sistem puca i šta bi se moglo uraditi drugačije.

Za koga je ovaj priručnik

Priručnik je namijenjen lokalnim i nezavisnim medijima, dopisnicima, studentskim redakcijama i organizacijama koje proizvode sadržaj od javnog značaja. Posebno je koristan u sredinama gdje nema dovoljno lokalnog izvještavanja, a problemi građana se pojave u medijima tek kada postanu dramatični.

Može se koristiti za teme kao što su stare napuštene osobe, rijetke bolesti, radnička prava, život Roma (manjina), nezaposlenost mladih, samohrano roditeljstvo i slični problemi koji se često guraju na margine.

Osnovna ideja

Jedna dobra priča ne treba da ostane samo na pitanju: “Kako ova osoba živi?” Treba da nastavi dalje: “Zašto je tako?”, “Ko je trebalo da pomogne?” i “Postoji li negdje model iz kojeg se nešto može naučiti?”

U ovom modelu jedna tema ima četiri dijela:

• kratki dokumentarni film, obično 6 do 8 minuta, zasnovan na jednoj osobi ili porodici;
• podkast ili razgovor sa stručnim osobama koje znaju kako se sličan problem rješava u drugoj sredini;
• kratak dokument sa preporukama, napisan razumljivim jezikom;
• plan distribucije: objava na sajtu i društvenim mrežama, slanje institucijama i praćenje reakcija.

Šta je SoJo u ovom modelu

Solutions journalism, odnosno SoJo, ne znači da novinar traži lijepu priču po svaku cijenu. Ne znači ni promociju institucija, donatora ili pojedinaca. U ovom modelu SoJo znači da redakcija, pored problema, provjerava i mogući odgovor na problem.

Dobra SoJo priča odgovara na nekoliko jednostavnih pitanja:

• Šta tačno ne funkcioniše i ko zbog toga trpi posljedice?
• Ko je pokušao riješiti sličan problem i kako?
• Šta pokazuje da taj model radi, makar djelimično?
• Koje su njegove slabosti?
• Šta bi od toga bilo realno pokušati u Bosni i Hercegovini, a šta ne bi?

Važno je ne prepisivati tuđe rješenje kao gotov recept. Austrija, Slovenija ili bilo koja druga zemlja mogu poslužiti kao poređenje, ali svaka preporuka mora proći kroz lokalni kontekst: budžet, nadležnosti, kadar, zakone i političku volju.

Kako smo to koristili u serijalu Gerila.info

Serijal je spojio šest dokumentarnih priča iz BiH sa razgovorima o praksama iz Austrije. Svaka tema je krenula od konkretne osobe, a zatim otvorila pitanje sistema.

• Rijetke bolesti: priča Uroša Živkovića i njegove porodice otvorila je pitanje dijagnoze, terapija, škole i dugoročne podrške porodici.
• Stare i napuštene osobe: priča Dragana Samardžića pokazala je šta znači kada osoba s invaliditetom brine i o nepokretnoj majci.
• Radnici bez zaštite: slučaj Đorđe Piljka otvorio je pitanje šta radnik može uraditi kada ostane bez posla u trenutku bolesti.
• Romi: priča iz Zavidovića pokazala je kako se siromaštvo, stanovanje, posao, zdravlje i politička isključenost vežu jedno za drugo.
• Mladi nezaposleni: priča Sergeja Milanovića otvorila je pitanje prvog posla, povjerenja u konkurse i odlaska mladih.
• Samohrane majke: priča Dijane Popović pokazala je koliko porodica zavisi od sistema koji često reaguje sporo ili nikako.

Kako izabrati priču

Priča nije dobra samo zato što je emotivna. Za ovaj model potrebna je veza između ličnog iskustva i javnog problema. Prije nego što redakcija krene na teren, treba provjeriti sljedeće:

• Da li problem pogađa osobu ili grupu koja se rijetko čuje u medijima?
• Da li postoji institucija, pravo ili usluga koja je trebalo da funkcioniše?
• Da li se tvrdnje mogu provjeriti kroz dokumente, svjedoke, zakone ili odgovore institucija?
• Da li javna objava može dodatno ugroziti osobu, porodicu ili dijete?
• Da li postoji uporedni primjer koji se može ozbiljno analizirati?
• Da li priča osobu prikazuje kao čovjeka, a ne samo kao žrtvu?

Ako je jedini razlog za priču to što je slučaj potresan, treba zastati. Emocija može pomoći publici da priđe temi, ali javni interes mora biti jasan.

Kratka prezentacija priče

Prije snimanja korisno je napisati nekoliko rečenica. To pomaže redakciji da zna šta radi i zašto.

• Radni naslov: tema, mjesto i javni problem.
• Ko govori: zašto je baš ta osoba važna za priču.
• Šta ne funkcioniše: institucija, usluga, pravo ili procedura.
• Dokazi: dokumenti, izjave, fotografije, statistika, ranije prijave.
• Rizici: privatnost, bezbjednost, djeca, zdravlje, pravne posljedice.
• Uporedni ugao: zemlja, organizacija ili stručnjak koji može objasniti drugačiji model.
• Moguća preporuka: šta se realno može pokrenuti u narednih šest mjeseci.

Rad sa protagonistima

Ljudi koji učestvuju u ovakvim pričama često su već prošli kroz bolest, siromaštvo, diskriminaciju, gubitak posla, institucionalnu nebrigu ili javno poniženje. Zato redakcija mora objasniti šta radi i kakve posljedice objava može imati.

Prije snimanja treba jasno reći: gdje će priča biti objavljena, da će ostati online, ko je može vidjeti, kakvi komentari ili pritisci se mogu pojaviti i šta osoba ne želi da bude snimljeno. Kod djece treba biti posebno oprezan. Ne treba ih pitati da objašnjavaju traumu, bolest ili porodične sukobe ako to mogu reći odrasli, stručnjaci ili dokumenti.

Dostojanstvo je važnije od dramaturgije. Ne treba snimati detalje koji ponižavaju osobu samo zato što djeluju snažno u videu.

Pitanja za razgovor sa protagonistom

• Kako izgleda jedan običan dan?
• Koji trenutak najbolje pokazuje problem?
• Kome ste se obraćali i šta se desilo?
• Šta vam je pomoglo, a gdje je sistem zakazao?
• Šta ljudi najčešće pogrešno razumiju o vašoj situaciji?
• Šta bi za vas bila prva konkretna promjena?
• Postoji li nešto što ne želite da objavimo ili prikažemo?
• Kome želite da ova priča bude upućena?

Pitanja za razgovor o mogućem rješenju

Podkast ili drugi razgovor ne treba da ponovi dokumentarac. Njegov zadatak je da objasni šta bi se moglo uraditi drugačije.

• Koji problem rješava model o kojem govorite?
• Ko ima pravo na podršku i ko o tome odlučuje?
• Kako osoba ulazi u sistem (preko škole, ljekara, centra, suda, službe za zapošljavanje)?
• Ko plaća uslugu i koliko je model održiv?
• Šta pokazuje da model funkcioniše?
• Koje su slabosti modela?
• Šta ne bi radilo u BiH bez prilagođavanja?
• Koji bi bio prvi realan korak za lokalnu zajednicu ili državu sa skromnim budžetom?

Kako složiti dokumentarni film

Film treba biti dovoljno kratak za online publiku, ali dovoljno pažljiv da osoba ne bude svedena na jednu rečenicu. Preporučena dužina je 6 do 8 minuta.

1. Početi jednom scenom iz svakodnevice, bez dugog uvoda.
2. Pustiti protagonistu da objasni ko je i šta se desilo.
3. Pokazati svakodnevicu: kuću, posao, školu, biro, ambulantu, prevoz ili drugu konkretnu situaciju.
4. Uvesti javni aspekt: koja institucija, pravo ili usluga nedostaje.
5. Završiti pitanjem odgovornosti: šta bi bila prva promjena i ko treba da reaguje.
6. Uputiti publiku na podkast, preporuke ili dodatni tekst.

Kako složiti podkast

Podkast treba da doda ono što dokumentarac ne može: objašnjenje procedure, iskustvo iz drugog sistema i granice tog modela. Dobar razgovor ne tvrdi da je negdje sve riješeno. On pokazuje šta postoji, šta radi, šta ne radi i šta bi se moglo probati kod nas.

Praktična struktura može biti jednostavna: kratak podsjetnik na dokumentarac, objašnjenje modela, praktični detalji, slabosti modela i nekoliko realnih lekcija za BiH.

Kratke preporuke umjesto teškog dokumenta

Policy brief ne mora biti komplikovan. Za širu javnost i lokalne institucije često je korisniji kratak tekst od dvije do četiri stranice. Važno je da čitalac odmah vidi problem, mogući pravac rješenja i ko treba da uradi prvi korak.

Dobar dokument sa preporukama treba da sadrži:

• kratak opis problema;
• šta pokazuje konkretna priča;
• zašto je problem javan, a ne samo privatan;
• šta pokazuje uporedni primjer;
• šta već postoji u BiH, ali ne funkcioniše dovoljno dobro;
• pet do osam konkretnih preporuka;
• ko je odgovoran za svaku preporuku;
• kako se može provjeriti da li je nešto urađeno.

Preporuke ne treba pisati kao opštu poruku da “institucije treba da rade svoj posao”. Bolje je napisati koja institucija, koja mjera, koji rok i koji dokaz da je mjera pokrenuta.

Distribucija: priča nije završena objavom

Objava je samo prvi korak. Ako redakcija želi da priča živi duže od jednog dana, treba imati mali plan distribucije.

• Objaviti dokumentarac, tekst i podkast na sajtu i društvenim mrežama.
• Napraviti kratke video isječke i citate za Facebook, Instagram i YouTube.
• Poslati preporuke institucijama koje su nadležne za temu.
• Poslati materijal lokalnim organizacijama koje rade sa tom grupom.
• Zabilježiti ko je odgovorio, ko je ignorisao, ko je podijelio sadržaj i da li je najavljen bilo kakav korak.
• Nakon nekoliko sedmica provjeriti da li se nešto promijenilo.

Etika i zaštita ljudi u priči

U ovakvom radu najlakše je pogriješiti onda kada se želi napraviti snažna scena. Zato prije objave treba provjeriti nekoliko stvari:

• Da li osoba razumije gdje će sadržaj biti objavljen?
• Da li smo uklonili detalje koji mogu nepotrebno ugroziti dijete ili porodicu?
• Da li smo izbjegli kadrove koji ponižavaju osobu?
• Da li smo čuli glas osobe ili zajednice o kojoj govorimo?
• Da li smo pitali odgovorne institucije za komentar?
• Da li sadržaj ima titlove, kratak opis i jasan jezik?
• Da li imamo plan ako nakon objave dođe do pritiska na protagonistu?

Kako mjeriti uspjeh

Broj pregleda je važan, ali nije jedino mjerilo. Za ovakav model treba pratiti i druge tragove.

• Publika: pregledi, gledanje do kraja, komentari, dijeljenja, poruke redakciji.
• Zajednica: da li protagonisti i lokalne organizacije smatraju da je priča pošteno prikazana.
• Institucije: da li su odgovorile, održale sastanak, najavile mjeru ili nastavile da ignorišu temu.
• Mediji: da li su drugi mediji preuzeli temu ili je dalje razvili.
• Praksa: da li je pokrenuta usluga, radna grupa, procedura, budžetska stavka ili javna rasprava.

Najčešće greške

• Priča se pretvori u humanitarnu akciju, a sistem ostane izvan fokusa.
• Uporedni model se predstavi kao idealno rješenje, bez objašnjenja ograničenja.
• Dokumentarac traje predugo i nema jasno javno pitanje.
• Podkast ponavlja problem umjesto da objasni mogući odgovor.
• Preporuke su opšte i niko nije jasno odgovoran.
• Institucijama se ne pošalje ništa nakon objave.
• Ljudi iz marginalizovanih grupa služe samo kao ilustracija, a ne kao stvarni sagovornici.

Minimalni produkcijski paket

Za jednu temu redakciji je dovoljan jednostavan paket:

• dokumentarni film od 6 do 8 minuta;
• podkast ili razgovor od 20 do 30 minuta;
• kratak tekst sa preporukama;
• tri kratka isječka za društvene mreže;
• jedan email institucijama;
• tabela za praćenje reakcija;
• arhiva: saglasnosti, dokumenti, transkripti, snimci i screenshotovi objava.

Primjeri iz serijala Gerila.info

Ovaj priručnik je nastao na osnovu dokumentarnih filmova i podkast epizoda Gerila.info:

• Život s rijetkim sindromom: priča dječaka Uroša Živkovića i njegove porodice
• Sudbina Dragana Samardžića: iako bez nogu, brine i o nepokretnoj 95-godišnjoj majci
• Dobio otkaz dok je bio na bolovanju: Priča o bolesti, siromaštvu i nepravdi
• Romi u Zavidovićima: Kad imaš jedeš, kad nemaš ne jedeš
• Mladi nezaposleni u Mrkonjić Gradu: Do posla teško bez stranačke knjižice
• Kako izgleda život samohrane majke u BiH: Priča Dijane Popović
• Rijetke bolesti i nevidljive porodice: Šta BiH može naučiti od Austrije?
• Teško je biti star tamo gdje sistem ne pomaže: Šta BiH može naučiti od Austrije?
• Radnik u BiH ostaje sam, u Austriji ima sistem koji ga štiti
• Romi između siromaštva i sistema: Šta BiH može naučiti od Austrije?
• Mladi između diplome i članske karte: Kako Austrija zapošljava, a BiH tjera ljude da odlaze
• Samohrane majke u BiH su prepuštene same sebi: Šta možemo naučiti od Austrije?

Dobra SoJo priča ne završava rečenicom da neko teško živi. Ona ide dalje i daje odgovre na pitanja zašto je tako, ko je odgovoran, gdje postoji drugačiji model, šta su njegove granice i koji je prvi korak koji se može pokušati u lokalnoj zajednici.

The post SoJo priručnik za lokalne medije first appeared on Gerila.info.

U kratkom dokumentarnom filmu u produkciji Gerile Dijana govori o izazovima života bez sistemske podrške, ali i o ličnoj borbi koju je prošla. Dijana je preboljela leukemiju, nakon čega se vratila poslu i nastavila brinuti o porodici.

U tome joj značajnu podršku pružaju roditelji, koji pomažu oko djece i svakodnevnih obaveza. Ipak, problemi poput neplaćanja alimentacije, organizacije prevoza i finansijske stabilnosti ostaju dio njene realnosti.

Film prati njenu svakodnevicu i donosi uvid u život samohrane majke u Bosni i Hercegovini, bez dodatnih komentara i naracije. Priča je ispričana kroz njene riječi i iskustvo.

GERILA

The post Kako izgleda život samohrane majke u BiH: Priča Dijane Popović (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Više od pola vijeka kasnije, ovaj datum se i dalje obilježava, ali svakodnevni život Roma u Bosni i Hercegovini pokazuje da se suštinski malo toga promijenilo i da je u našoj zemlji, kao i u mnogo drugih oblasti, sve ostalo samo na papiru.

Iako su kroz godine uspostavljeni određeni zakonski i institucionalni okviri za uključivanje Roma, njihova svakodnevica i dalje je obilježena kršenjem osnovnih ljudskih prava – od pristupa radu i obrazovanju, do zdravstvene zaštite i dostojanstvenog života. Prema popisu iz 2013. godine, u BiH živi oko 13.000 Roma, ali procjene romskih organizacija govore da ih je zapravo oko 80.000.

Ta razlika između statistike i stvarnosti najbolje oslikava i odnos sistema prema ovoj zajednici.

Upravo o toj stvarnosti svjedoči i dokumentarni film portala Gerila.info koji je nedavno snimljen u Zavidovićima, koji kroz lične ispovijesti otvara pitanja koja godinama ostaju na margini.

„Kad imam – jedem, kad nemam – ne jedem“, kaže Avdija Huskić, jedan od sagovornika u filmu. Sa 190 maraka socijalne pomoći, nakon što plati osnovne račune, ostaje mu tek 20 ili 30 maraka. „Vreća brašna je 30 maraka. Šta ja mogu s tim?“, pita.

Njegova priča nije izuzetak već, kako kažu naši sagovornici, pravilo.

I Nusret Seferović, Avdinjin komšija, govori da je na evidenciji biroa za zapošljavanje i da ga za skoro četiri decenije niko nikada nije pozvao na posao.

„Ja sam na birou od 1987. i još me niko nikada nije zvao“, kaže, ogoljavajući apsurd sistema koji formalno postoji, ali u praksi ne funkcioniše.

Život „od danas do sutra“ nije metafora, već svakodnevica romske populacije u BiH.

„Mi živimo od danas do sutra. Danas imamo, sutra nemamo. Nikad niko iz Zavidovića bilo koji predstavnik institucija, ko je nadležan za ovu sirotinju, nije došao da nas obiđe. Da kaže – ajmo da obiđemo taj romski narod, pa bar te starije osobe koji ne mogu zaraditi za život, da vide šta nam treba u životu. Treba li nam brašna, drva, ulja. Nikad niko. Mi smo Romi, nama očito ne treba nikakva pomoć. I kažu sutra – Romi prose, pa moraju prositi. Prisiljen je da mora da prosi.“, kaže Avdija za Gerilu, opisujući ciklus siromaštva iz kojeg se teško izlazi bez sistemske podrške.

Problem nije samo u siromaštvu, već i u odnosu institucija koje često ostaju nijeme i nevidljive. Nusret Seferović, koji sa porodicom živi u kući koja se naslanja na objekat u ruševnom stanju, godinama upozorava lokalne vlasti na opasnost urušavanja kuće.

„Kažu – popravi sebi ako imaš para. Pa da imam para, ne bih vas pitao“, kaže Nusret.

Još drastičniji primjer dolazi iz oblasti zdravstvene zaštite.

Nusret svjedoči i da njegov sin nije mogao dobiti zdravstveno osiguranje na vrijeme za liječenje, iako je bolovao od karcinoma.

„Tek kad je umro, javili su da mu je odobreno zdravstveno osiguranje. Gdje to postoji?“, pita on.

Redžo Seferović, neformalni zastupnik prava Roma u Zavidovićima, koji godinama ukazuje na probleme ove zajednice, kaže da se o Romima najviše govori – kada je to politički opravdano.

„Znate kada se najviše vodi evidencija o Romima? U predizbornim kampanjama, kada se kupuju glasovi. Tada se sjete da postojimo. I na Svjetski dan roma i to je to“, kaže Redžo.

Podaci iz Zavidovića dodatno potvrđuju razmjere problema – od više od hiljadu Roma, zaposlen je tek jedan.

Uprkos svemu, romska djeca završavaju škole, uče zanate, pokušavaju da izađu iz začaranog kruga siromaštva. Ali prepreke ostaju iste.

„Završe školu, dođu na biro – i nikad ne dobiju posao. Zato što su Romi“, kaže Redžo za Gerilu..

Međunarodni dan Roma u Bosni i Hercegovini tako ostaje prije svega podsjetnik koliko je malo toga zapravo urađeno. Dok se govori o inkluziji i pravima, u stvarnosti mnogi Romi i dalje žive bez osnovnih uslova za dostojanstven život.

Bez konkretnih i sistemskih poteza institucija, bez volje i samog društva da nešto promijeni, teško je očekivati promjene, jer između onoga što formalno postoji i onoga što Romi žive i dalje stoji ista, duboka razlika.

Dejan Rakita / GERILA

The post Svjetski dan Roma: Prava možda jesu na papiru, ali su Romi i dalje na margini (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Udruženje/udruga BH Novinari najoštrije osuđuje krajnje neprimjeren i profesionalno neprihvatljiv odnos načelnice Opštine Jezero Snežane Ružičić prema novinaru portala Valter i Gerila.info, Dejanu Rakiti, koji narušava osnovne standarde komunikacije između javnih institucija i medija, kao i pravo javnosti da bude pravovremeno i tačno informisana o pitanjima od javnog značaja.

Na novinarski upit Dejana Rakite upućen Opštini Jezero o geološkim istraživanjima na području te opštine, načelnica Ružičić objavila je odgovor u formi saopštenja za javnost na društvenim mrežama. Tom prilikom je javno podijelila i screenshot e-maila novinara, uključujući njegovu e-mail adresu i druge lične podatke, čime su prekršeni osnovni standardi zaštite privatnosti i profesionalne komunikacije.

Dodatno zabrinjava sadržaj odgovora načelnice Ružičić, u kojem novinaru cinično poručuje da se „bavi istraživačkim novinarstvom“ upućujući ga da čita sa web stranice Opštine, uz pokušaj njegove diskreditacije i omalovažavanja. Takav pristup predstavlja nedopustiv oblik javnog targetiranja i obeshrabrivanja kolege Dejana Rakite, budući da je ovaj novinar više puta nagrađivan za profesionalne istraživačke priče o ekologiji.

BH Novinari podsjećaju načelnicu Ružičić da su novinarski upiti legitimno sredstvo rada svakog medija, te da su institucije javne vlasti dužne na njih odgovarati pravovremeno, tačno i putem kanala kojim su zaprimljeni. Svako drugačije postupanje, uključujući javno prozivanje novinara i izbjegavanje odgovora na postavljena pitanja, predstavlja kršenje temeljnih principa transparentnosti i odgovornosti javnih institucija, kao i pravo građana na informisanje.

Pozivamo načelnicu Ružičić da hitno prestane sa praksom javnog targetiranja novinara, te da ubuduće osigura profesionalnu, transparentnu i odgovornu komunikaciju sa predstavnicima medija. Obavljanje javnih funkcija podrazumijeva povećan stepen odgovornosti, uključujući obavezu prihvatanja medija kao važnog aktera u oblasti informisanja građana, a ne kao protivnika.

Udruženje BH Novinari će nastaviti pratiti ovaj slučaj i pružati podršku novinarima u zaštiti njihovih profesionalnih i ljudskih prava, posebno prava na pristup informacijama u posjedu javnih institucija.

Sloboda medija i sigurnost novinara su temelj svakog demokratskog društva!

The post BH NOVINARI: Pozivamo načelnicu Jezera Snežanu Ružičić da prestane sa targetiranjem novinara first appeared on Gerila.info.

Od svega što je napisano u saopštenju-reakciji UIO BiH koje su dobile mnogobrojne redakcije u BiH, osim portala Gerila gdje je originalno objavljen tekst, tačno je jedino to da navedeni Pravilnik još uvijek nije usvojen, ali je takođe činjenica da je on pred samim usvajanjem, da je prošao postupak e-konsultacija, i preostalo je samo da ga Upravni odbor UIO usvoji i objavi. Na sadržaj Pravilnika više ne može da utiče niko, ni građani, ni bilo koji parlament, niko sem Upravnog odbora koji je, prethodno, “skrojio” ovakav Pravilnik.

Budući da su iz UIO naveli da je u pitanju “netačno i nepotpuno tumačenje”, “stvara zabune”, kao i da je u pitanju “netačno informisanje”, pozabavićemo se samim navedenim saopštenjem UIO BiH. Nije zgoreg ni napomenuti da su pitanja o ovoj temi poslata upravo prema Upravnom odboru UIO BiH sa ciljem pojašnjenja Pravilnika, a do današnjeg dana nismo dobili odgovore a, kao što smo već napisali, nismo dobili ni reakciju UIO na tekst koji je, gle apsurda, objavljen upravo na Gerila.info portalu.

U svom saopštenju, pres služba UIO (iako bi reagovati trebao Upravni odbor UIO), navodi da se “zbog činjenice da se u medijima pojavljuju netačna i nepotupna tumačenja nacrta Pravilnika o izjmenama i dopunama Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-U u BiH, vezano za ostavrivanje prava povrata PDV-a na kupovinu prve nekretnine, oglašavaju u cilju potpuno tačnog informisanja
javnosti”. Takođe ukazuju da dodatne zabune i sumnje kod potencijalnih korisnika ovog prava može stvoriti “tumačenje propisa od nenadležnih osoba, posebno u vrijeme kada Pravilnik još nije ni usvojen od strane Upravnog odbora UIO”.

Pravilnik, kako smo naveli, još nije usvojen, ali je prošao sve procedure do usvajanja, i gdje je nakon brojnih primjedbi građana (preko 100), tek djelimično usvojen mali broj dok su na većinu primjedbi davana 3 tipska, maltene identična, odgovora.

Ukoliko tekst Gerile, na koji je UIO BiH reagovao, na kraju doprinese da se pomenuti Pravilnik izmjeni na bolje smatraćemo to za svoju veliku pobjedu, uprkos “saopštenju UIO” gdje se naš tekst naziva netačnim ali i gdje se još jednom pokazalo koliko državne institucije itekako “boli” kada se za njihov (ne)rad zainteresuju mediji, pa je tako i ovo saopštenje poslato naprečac, svim mogućim medijima, bez potpisa autora saopštenja, neuredno (sa nekoliko veličina fonta u samom mailu što je u svijetu modernog PR-a izraz neprofesionalnosti), i sa površnom analizom samog teksta, do te mjere, da sam (nepoznati) autor ovo saopštenja-reagovanja očito nije ni čitao dalje od naslova i prvih par rečenica teksta objavljenog na Gerili.

No, krenimo redom.

U saopštenju UIO se navodi da “umačenje propisa od nenadležnih osoba, posebno u vrijeme kada Pravilnik još nije ni usvojen od strane Upravnog odbora UIO, može samo stvoriti dodatne zabune i sumnje kod potencijalnih korisnika ovog prava”.

Iz UIO BiH “zaboravljaju” da akti koji su postavljeni na portalu eKonsultacije imaju pravo komentarisati pojedinci, organizacije, udruženja i svi zainteresovani građani Bosne i Hercegovine. Upravo je iz tih razloga i otvoren portal kako bi se zainteresovanoj javnosti omogućilo da svojim konstruktivnim prijedlozima i razmjenom mišljenja unaprijedi kvalitet pravnih propisa koji se donose u institucijama Bosne i Hercegovine.

Takođe, svi zainteresovani građani imaju pravo u javnosti iznositi svoje mišljenje o propisima koje donose javni organi, bez obzira jesu li oni usvojeni, ili su u procesu usvajanja. Sloboda misli i sloboda izražavanja garantovane su Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i ne odnose se samo na „nadležne osobe“ već na sve građane. Pogrešno je očekivati od zainteresovane javnosti da se suzdržava od izražavanja mišljenja o propisu koji će uticati na prava i obaveze građana, samo zato što isti još nije usvojen. Pri tom, treba imati u vidu da se radi o propisu koji intrigira građane, te da je postupak javnih konsultacija o tom istom propisu završen.

Čak 112 zainteresovanih lica učestvovalo je u postupku javnih konsultacija, upućena su čak 123 prijedloga, od kojih su usvojena i djelimično usvojena samo 23. Iz Izvještaja o održanim konsultacijama proizilazi da su na sve prijedloge data 3 gotovo identična odgovora, što je, kako saznajemo, izaziva revolt kod građana.

Upravo iz tog razloga bi trebala da postoji potreba da se o temi javno govori i pozivamo odgovorne u UIO BiH da otklone sumnje i zabune za koje tvrde da smo, kao redakcija, izazvali objavom teksta.

Dalje se u Saopštenju UIO navodi da “smatraju bitnim ukazati na odredbe člana 3. Zakona o dopunama Zakonu o porezu na dodatu vrijednost (Službeni glasnik BiH, broj 20/25), kojima je propisano da će “Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine donijeti podzakonske akte za provođenje Zakona nakon stupanja ovog Zakona na snagu, u kojima će se utvrditi uslovi i način pod kojima kupac ostvaruje pravo na povrat PDV-a za kupovinu prvog stambenog objekta, uključujući nadležne organe za izdavanje potvrda kojima se dokazuje ispunjavanje uslova za povrat PDV-a, definiranje minimalnog perioda za otuđenje stambenog objekta od strane korisnika prava na povrat PDV-a, površinu i cijenu stambenog objekta na koju je moguće ostvariti povrat PDV-a, maksimalan iznos povrata PDV-a, broj članova domaćinstva koji ostvaruju ili ne ostvaruju pravo i u kojem obimu, početne rokove u smislu posjedovanja prve nekretnine radi ostvarivanja prava, kao i sve ostale potrebne uslove s ciljem provođenja Zakona.”

Kada već govorimo o članu 3. Zakona o dopunama Zakona o porezu na dodatu vrijednost važno je da javnost bude upoznata da prvobitni Prijedlog Zakona o dopunama Zakona o pdv-u od 24.09.2024. uopšte nije ni sadržavao ovaj član.

Takođe, važno je da javnost zna da je upravo UIO u Mišljenju na Prijedlog zakona od 25.10.2024. predložila da se doda novi stav kojim se reguliše da kupac može da ostvari pravo na povrat pdv-a ukoliko on i svaki član njegovog domaćinstva u poslednjih deset godina nisu imali u vlasništvu i/ili zajedničkom vlasništvu ili suvlasništvu stambeni ili poslovni objekat u BiH, te da se zalagala da Upravni odbor UIO definiše minimalni period za otuđenje stana od strane korisnika prava na povrat pdv-a i površinu stana na koju je moguće ostvariti pravo na povrat.

Pravo je pitanje, zašto se u UIO BiH nisu zalagali da se zakonom definiše površina stana na koji je moguće ostvariti pravo na povrat PDV-a i minimalni period za otuđenje stana, nego su predložili da isključivo Upravni odbor njihove Uprave definiše ove uslove!?

Istina, Zakon daje ovlaštenja UIO da donosi podzakonske propise u konkretnoj oblasti, ali one kojima će se bliže regulisati uslovi i način povrata pdv-a, a ne one koji će uticati na suštinsko ostvarivanje prava.

Dalje se u saopštenju UIO ističe “da se ovdje ne radi o “derogiranju Zakona” kako to pojedinci tumače, već naglašavaju da je odrebama Zakona upravo data obaveza Upravnom odboru UIO da kroz pravilnik definiše gore pomenute uslove isključivo u cilju propisivanja procedure koja će građanima BiH koji ostvaruju ovo zakonsko pravo, to i omugućiti. Podzakonski akt ima za cilj da ova procedura bude potpuno jasna, transparentna i da spriječi bilo kakve zloupotrebe.

U objavljenom testu nije ni osporavano da je Upravni odbor UIO ovlašten da donosi podzakonske propise, već je navedeno sledeće „Pravilnik je, naime, dodao kriterijume koji ne postoje u zakonu, čime je ovo pravo praktično uskraćeno velikom broju potencijalnih korisnika“. Činjenica je, takođe, da u Zakonu nisu propisani kriterijumi odnosno uslovi za ostvarivanje prava na povrat PDV-a za kupovinu prvog stana u šta se vrlo lako uvjeriti čitanjem zakona. Zakonom je propisano da pravo na povrat PDV-a prilikom kupovine prvog stambenog objekta ima punoljetno fizičko lice koje je državljanin Bosne i Hercegovine sa stalnim mjestom prebivališta u Bosni i Hercegovini, koje je kupac stambenog objekta.

Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine jeste Zakonom ovlašten da donese podzakonske akte za sprovođenje Zakona, u kojima bi se, između ostalog, trebali definisati uslovi i način pod kojima kupac ostvaruje pravo na povrat PDV-a, međutim Pravilnikom se ne bi smjeli propisivati uslovi koji utiču na umanjenje datih prava.

Za razliku od Bosne i Hercegovine u susjednoj Srbiji, Zakon o porezu na dodanu vrednost pored prava propisuje i uslove pod kojim kupac prvog stana može da ostvari pravo na povrat PDV-a, pa samim tim postoji pravni osnov za dalju razradu ovih uslova kroz podzakonske akte.

Činjenica je da je u Bosni i Hercegovini Upravnom odboru UIO dato da propisuje uslove za ostvarivanje prava na povrat PDV-a podzakonskim propisima, umjesto da su ova pitanja uređena zakonom – i to je ono na šta iz UIO BiH uporno izbjegavaju da odgovore, čak i u svom saopštenju-reagovanju!

Činjenica je, takođe, i da se Upravni odbor UIO u postupku donošenja zakona zalagao da mu se daju ova ovlaštenja. O razlozima možemo da nagađamo, ali svjesni smo gdje i u kakvom društvu živimo.

Dalje, u saopštenju UIO BiH se navodi da smatraju “posebno potrebnim pojasniti da naslov Ako vam brat ima garsonjeru, neće vam biti vraćen PDV na stan – nije tačan”.

“Nacrtom Pravilnika je propisano je da kupac može ostvariti pravo na povrat PDV-a na 40 metara kvadratnih i dodatnih 15 m2 na članove domaćinstva. Definisanje članova domaćinstva je izvršeno sa ciljem preciziranja ko su osobe na koje se može iskoristi dodatnih 15 metara kvadratnih, a nikako iz razloga da se kupcu uskraćuje pravo na povrat PDV-a. Ukoliko se utvrdi npr. da „brat“ kao član domaćinstva ima stan (imovinu), a „sestra“ je kupac novog stana (i ona nema imovinu ili nije imala u zadnjih 7 godina), ona će moći da ostvari pravo na povrat PDV-a, ali neće moći iskoristiti pravo na povrat za dodatnih 15 metara kvadratnih na „brata“ kao člana domaćinstva, jer on već ima stan”, navodi se dalje u saopštenju-reagovanju UIO BiH.

Nedopustivo je, zapravo, da se samo na osnovu naslova donosi zaključak da su čitaoci teksta netačno informisani, te da UIO BiH čitaocima dodatno pojašnjava kako se ostvaruje povrat pdv-a na člana domaćinstva. U tekstu je vrlo jasno i precizno navedeno da „Pravilnik, međutim, propisuje da kupac može ostvariti pravo na povrat PDV-a za dodatnih 15m² po članu domaćinstva, ali samo ako taj član u posljednjih sedam godina nije imao u vlasništvu ili suvlasništvu nikakvu nekretninu u BiH – uključujući stan, kuću, apartman ili druge stambene objekte“.

Javnost nije netačno informisana, u objavljenom tekstu javnosti su dostavljene sve informacije i ništa nije sakriveno. Svaka objavljena informacija vrlo lako se može provjeriti jer se radi o prezentovanju činjenica, samo je potrebno tekst pročitati do kraja.

Na kraju iz UIO BiH poručuju – “U cilju daljeg izbjegavanja netačnog informisanja javnosti Uprava za indirektno oporezivanje vam stoji na raspolaganju za bilo kakvo pojašnjenja, s tim da molimo da se sačeka da predmetni Pravilnik prvo bude usvojen od strane Upravnog odbora UIO”.

Nevjerovatno je da iz UIO BiH poručuju javnosti da “treba da sačeka da predmetni pravilnik prvo bude usvojen od strane Upravnog odbora UIO, pa da se tek onda daju pojašnjenja” i to dovoljno govori o shvatanju nadležnih o transparentnosti institucija koje finansiraju svi građani ove zemlje.

Pojašnjenja i obrazloženja potrebno je davati dok propis nije usvojen, jer se samo tako može uticati na njegovo poboljšanje.

I dalje čekamo na odgovore Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje BiH…

Dejan Rakita / GERILA

The post UIO BiH reagovao na tekst Gerile: Gerila reaguje na saopštenje UIO BiH first appeared on Gerila.info.

Jednom od tih odluka Šmit je dio profita Centralne banke Bosne i Hercegovine preusmjerio za nabavku tehnologije za izbore 2026. godine. Ali, veliko je pitanje da li ćemo naredne godine na izborima imati skenere i elektronsku identifikaciju birača putem otiska prsta.

Poslanik PDP-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Branislav Borenović kaže za GERILU da je potrebno učiniti sve da na izborima u oktobru sljedeće godine imamo nove tehnologije na biračkim mjestima.

„To je moguće uraditi. Ko traži izgovor za potencijalni neuspjeh, on je neodgovoran. U Predstavničkom domu smo izglasali izmjene zakona kojima se traži uvođenje novih tehnologija, ali je to zaustavljeno u Domu naroda, jer SNSD ne želi da nove tehnologije dođu BiH“, kazao je Borenović.

On dodaje da subina BiH zavisi od zaustavljanja izborne korupcije. Ako je zaustavljena izborna korupcija, onda je zaustavljena i korupcija koja ulazi u sve ostale pore društva. A ona je do sada gotovo uvijek pobjeđivala na izborima.

„U zadnjih nekoliko izbornih ciklusa pobjeđuje korupcija. Vi ste onda zapravo nagradili te koruptivne politike i rekli da to je dozvoljeno. I kada na bazi korupcije, kupovanje glasova, izbornih manipulacija i krađa dođete do tako kontaminirane izborne pobjede, onda sve političke elite razmišljaju da to je dozvoljeno“, istakao je Borenović.

Menadžer za odnose sa javnošću Transparency International BiH Srđan Traljić kaže kako je sada na potezu Centralna izborna komisija koja treba da raspiše tender za nabavku novih izbornih tehnologija.

„Oni su imali studiju izvodljivosti Kada su predstavljali izveštaj za izbore 2024. godine, tada su predstavili i te nove tehnologije. Tada ste mogli da isprobate i skenere i sistem za elektronsku identifikaciju birača. Ne vidim nikakvu prepreku da se to ne uradi, ali prošlo je dosta vremena od te odluke visokog predstavnika kojom su obezbijeđena sredstva, a još nije raspisana nabavka. Ne znam šta se čeka“, rekao je Traljić.

On podsjeća da je CIK prije nekoliko dana saopštio da im nedostaje ljudi zbog neusvajanja budžeta Bosne i Hercegovine. Ukoliko ne bude bilo novih izbornih tehnologija na sljedećim opštim izborima, ništa se neće promijeniti zato što je prostor za izborne manipulacije zaista ogroman.

„Mislim da je sistem za elektronsku identifikaciju birača važniji od skenere, jer smo tu zaista imali brojne izborne manipulacije. Transparency, između ostalog, analizira i sudske odluke i odluke CIK-a i zaista postoji ogroman prostor da su izbori pokradeni pred očima posmatrača. Posebno je sporna ta elektronska identifikacija birača“, istakao je Traljić.

Skoro pet godina nakon poništavanja Lokalnih izbora u Doboju 2020. i dalje traju suđenja za najveći slučaj izborne prevare kojim se bavilo domaće pravosuđe. Podignuto je 67 optužnica protiv 350 lica, a Osnovni sud u Doboju,  prema posljednjim informacijama, donio je 27 oslobađajućih presuda za 139 lica i samo jednu uslovnu osudu protiv dva lica. Većina presuda je donesena po istom obrascu: izborne prevare su dokazane, ali nema dokaza da su za to krivi članovi biračkih odbora.

U 22 prvostepene presude koje je analizirao Transparency International u BiH potvrđuje se da je Tužilaštvo u svim slučajevima uspjelo materijalnim dokazima i iskazima svjedoka dokazati da se izborna volja građana najčešće prekrajala po dva scenarija:

1) glasanjem u ime birača koji nisu izašli na izbore – najčešće onih koji žive u inostranstvu

2) glasanjem u ime umrlih lica koja nisu izbrisana sa biračkog spiska.

„Suđenju je prethodilo poništavanje izbora od strane CIK-a nakon čega su uslijedile krivične prijave, istragе i podizanje optužnicа. Sumnja se pojavila zbog rekordne izlaznosti od skoro 70 odsto, a na pojedinim biračkim mjestima prema računici CIK-a utvrđeno je da je svakih 50 sekundi glasao jedan glasač. Zato nam je potreban elektronski otisak prsta“, kazao je Traljić.

The post Novi podkast „Gerile“: Nove izborne tehnologije moraju zaustaviti korupciju (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

„Samo desetak minuta nakon što sam se parkirao, auto je planulo. Požar sam pokušao da gasim do dolaska vatrogasaca“, rekao je Vukanović, a policija se, zasad, o motivu i eventualnim počiniocima zasad nije javno oglasila.

“Iza ovog novog napada na moju porodičnu kuću stoji zločinac i vođa Mafije Milorad Dodik, koji je nalogodavac, a izvršioci su nebitni. Pravda će biti obaveza!?”, rekao je Vukanović.

Ovo je drugi sličan incident ove godine koji je Vukanović doživio i sa istim epilogom. U martu ove godine je, na istom mjestu, zapaljena njegova Toyota Auris. Tada je – prema Vukanoviću – sve uslijedilo nekoliko sati nakon maratonske sjednice Narodne skupštine RS, uz uvrede koje su na njegov račun iznijeli najviši predstavnici vlasti predvođene Miloradom Dodikom. Nadzorne kamere zabilježile su muškarca s kačketom koji polijeva vozilo zapaljivom tečnošću i potom ga pali. Istraga je otvorena, ali javnosti nikada nisu prezentovani počinioci ni nalogodavci.

Petak u Banjaluci: napad na Borenovića, snimci postoje – rezultata nema

Podsjećamo, proteklog petka u Banjaluci napadnut je i bivši predsjednik PDP-a Branislav Borenović. Dvojica muškaraca poprskala su ga biber-sprejom ispred zgrade u kojoj živi, nakon čega su pobjegla u automobil u kojem ih je čekala treća osoba. Borenović je objavio više snimaka nadzornih kamera na kojima se vidi kretanje napadača i vozilo – prema njegovim riječima vjerovatno crni Audi A3.

Pozvao je policiju da „u rekordnom roku“ identifikuje odgovorne, ali je juče poručio da ga, uprkos težini slučaja, „nijedna bezbjednosna institucija još nije kontaktirala“.

Dva slučaja, razdvojena samo nekoliko dana i 200 kilometara, otvorila su pitanje institucionalnog odgovora na nasilje usmjereno prema opozicionim akterima. Kada napadi prođu bez brzog rasvjetljavanja i jasne komunikacije institucija, raste nepovjerenje građana – i prostor za nove incidentе.

U sistemima sa slabom vladavinom prava, upravo ovakvi događaji prave najveću štetu: normalizuju nasilje, potiskuju političku raspravu i ohrabruju anonimne izvršioce. Zbog toga je svaka neprocesuirana epizoda korak unazad za demokratski poredak.

Vukanović je najavio da će „pravda biti obaveza“ i insistira na pronalaženju nalogodavaca. Borenović očekuje sastanke sa bezbjednosnim agencijama i jasnu informaciju o tome šta građani mogu da očekuju od institucija kada su napadnuti.

GERILA

The post Trebinje: Zapaljen automobil Nebojše Vukanovića – drugi put ove godine, napadači i dalje nepoznati first appeared on Gerila.info.

Nagrada je uručena danas u Tuzli, na svečanosti povodom Svjetskog dana slobode medija, u organizaciji Društva novinara BiH. Prepoznat kao projekat koji kroz lične ispovijesti donosi poruke pomirenja, serijal “Ožiljci” govori o ratu na način koji izbjegava senzacionalizam, a umjesto toga donosi tihe, ali moćne priče onih koji su izgubili najviše.

“Ova nagrada je veliko priznanje za rad našeg tima, ali i snažan podsticaj da istrajemo u vrijednostima odgovornog, etičkog i antinacionalističkog novinarstva”, poručili su iz redakcije Gerile.

Pored redakcija Gerile i Hercegovina.info, nagrađeni su i brojni drugi novinari i mediji koji su, prema ocjeni stručnog žirija, svojim radom dali značajan doprinos slobodnom i odgovornom informisanju.

U kategoriji online i printanih medija nagrađena je Branka Mrkić, novinarka magazina Žurnal, za seriju istraživačkih tekstova o femicidu u BiH, kao i za koautorski rad na dokumentarnom filmu “Pomozite, ubiće me!”. Žiri je posebno istakao njen analitički pristup temi, sagledavanje sistemskih uzroka, institucionalne neodgovornosti i društvenih posljedica femicida.

Za nagradu “Novinar godine” u kategoriji istraživačkog novinarstva odabrani su Jelena Jevtić i Mubarek Asani iz Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), za dokumentarni film “Gdje je Sara” – potresnu priču o roditeljima koji, u potrazi za nestalom kćerkom, nailaze na zid institucionalne šutnje.

Nagradu za radijsko novinarstvo dobio je Darko Đerić, novinar BH Radija 1, dok je nagrada za životno djelo pripala Bori Kontiću, jednom od najistaknutijih novinarskih imena u Bosni i Hercegovini.

Specijalna priznanja za zapažen rad dobile su novinarke Anisa Mahmutović i Barbara Pavljašević, kao i portal Hrvatski glasnik.

Iz Društva novinara BiH poručeno je da ove nagrade dolaze u trenutku kada je profesija izložena brojnim pritiscima – od prijetnji, ucjena, pokušaja ušutkivanja, do zakonskih inicijativa koje ograničavaju slobodu mišljenja i medijskog izražavanja.

Gerila

The post Portal Gerila dobitnik prestižne novinarske nagrade povodom Svjetskog dana slobode medija first appeared on Gerila.info.