Riječ je o laboratorijskom izvještaju akreditovane laboratorije „Sistem Qualitas“ sa Pala, koji je za potrebe JP „Vodokom“ Kakanj sačinjen nakon uzorkovanja vode sa izvorišta Bukovica 17. aprila ove godine. Analiza je pokazala koncentraciju barijuma od 52,8 miligrama po litru, dok je već narednog mjeseca izmjereno 11,9 mg/L. Iako je došlo do značajnog pada, i ta vrijednost višestruko je veća od svih rezultata zabilježenih tokom 2025. godine, kada su se koncentracije barijuma kretale između 0,3 i 1,7 mg/L.

Laboratorijski nalazi, koji su javno objavljeni na internet stranicama JP „Vodokom“ i Opštine Kakanj, do sada nisu bili predmet javne analize niti su nadležne institucije objasnile zbog čega je uz ovakve izmjerene vrijednosti izdata Izjava o usaglašenosti kojom se navodi da je voda zdravstveno ispravna?!

Iako pravilnik u Bosni i Hercegovini ne propisuje graničnu vrijednost za barijum, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) u svojim Smjernicama za kvalitet vode za piće navodi zdravstveno zasnovanu preporučenu vrijednost od 1,3 mg/L!

U dokumentu SZO navodi se i da, kada su koncentracije barijuma u vodi u rasponu od nekoliko miligrama po litru, voda za piće može postati značajan izvor izloženosti stanovništva ovom metalu.

Toksikolog: Dugotrajna izloženost može imati ozbiljne posljedice

Nalaz prema kojem je u vodi za piće sa izvorišta Bukovica izmjerena koncentracija od 52,8 miligrama barijuma po litru može ukazivati na hroničnu izloženost stanovništva ovom metalu, upozorava za Gerilu dr Sandra Đuranović, prvi i jedini klinički toksikolog u Crnoj Gori.

Dr Đuranović, koja je nedavno učestvovala na javnim tribinama o povišenim vrijednostima olova u krvi stanovnika Vareša i rizicima koje teški metali predstavljaju za stanovništvo Ozrena, kaže da se ovako visoke koncentracije barijuma dovode u vezu sa povećanim rizikom od hipertenzije, poremećaja srčanog ritma, smanjenja vrijednosti hemoglobina i trombocita, mišićne slabosti i gastrointestinalnih tegoba.

“U ovom slučaju gdje je vidljivo da je značajno visok skok barijuma u pijaćoj vodi koji nije dozvoljen i iznad je granice koju dozvoljava SZO može se govoriti o hroničnoj ekspoziciji barijumu. Pored toga dokazano je da hronična izloženost barijumu dovodi smanjenja plodnosti, tj. do smanjenog broja spermatozoida i pokretljivosti istih kod muškaraca, a kod žena direktnim dejstvom na ovarijalni ciklus i razvoj jajnih ćelija”, kaže Đuranović.

Ona podsjeća da barijum i njegova ruda barit prirodno prate ležišta olova i cinka, podsjećajući da su kod stanovnika Vareša ranije već utvrđene povišene vrijednosti olova u krvi.

“Barijum i njegova ruda barit su uvijek pratioci ruda olova i cinka. U analizama biološkog materijala stanovnika Vareša su bile, kao što već znamo, povišene vrijednosti olova u krvi”, dodaje Đuranović.

Ističe i da barijum-sulfat, koji se koristi u dijagnostičke svrhe u medicini, ne treba poistovjećivati sa rastvorljivim jedinjenjima barijuma koja mogu predstavljati zdravstveni rizik.

barium-background-jan17 WHO

Inače, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) u svojim Smjernicama za kvalitet vode za piće navodi zdravstveno zasnovanu preporučenu vrijednost od 1,3 miligrama barijuma po litru vode. U dokumentu se ističe da, pri koncentracijama od nekoliko miligrama po litru, voda za piće može predstavljati značajan izvor izloženosti stanovništva barijumu.

Za razliku od Bosne i Hercegovine, čiji važeći Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće ne propisuje graničnu vrijednost za barijum, zemlje regiona imaju jasno definisane maksimalno dozvoljene koncentracije.

Tako je u Srbiji Pravilnikom o higijenskoj ispravnosti vode za piće maksimalno dozvoljena koncentracija barijuma u redovnim uslovima 0,7 mg/L, dok se u vanrednim okolnostima dozvoljava najviše 3,0 mg/L. Isti limit od 0,7 mg/L propisuje i Hrvatska Pravilnikom o parametrima sukladnosti, metodama analiza i monitorinzima vode namijenjene za ljudsku potrošnju.

Poređenja radi, u vodi sa izvorišta Bukovica u aprilu ove godine izmjerena je koncentracija od 52,8 mg/L, što je oko 40 puta više od zdravstveno zasnovane preporučene vrijednosti Svjetske zdravstvene organizacije, oko 75 puta više od maksimalno dozvoljene koncentracije u Srbiji i Hrvatskoj u redovnim uslovima, te gotovo 18 puta više od vrijednosti koja je u Srbiji dozvoljena čak i u vanrednim okolnostima.

Opština Kakanj: Nismo nadležni, pitajte Vodokom

Gerila je uputila pitanja Opštini Kakanj tražeći objašnjenje da li su nakon prijema laboratorijskog nalaza održane konsultacije sa Vodokomom ili zdravstvenim institucijama, da li su zatražene dodatne analize, da li su građani upozoreni na povećane koncentracije barijuma, kao i da li postoji procjena mogućih uzroka ovako visokih vrijednosti.

Umjesto odgovora na konkretna pitanja, iz Opštine su naveli da je za upravljanje vodovodnim sistemom, monitoring kvaliteta vode i preduzimanje svih mjera nadležno JP “Vodokom” Kakanj.

Podsjetili su da je Opštinsko vijeće još u martu 2024. godine zadužilo Vodokom da nastavi aktivnosti na zaštiti izvorišta Bukovica i da putem ovlaštene laboratorije vrši mjesečna ispitivanja prisustva teških metala.

Zbog toga su Gerilu uputili da se za sva pitanja koja se odnose na rezultate analiza, njihovo tumačenje, eventualne dodatne analize i preduzete mjere obrati upravo Vodokomu.

“S tim u vezi, za informacije iz Vašeg zahtjeva koje se odnose na rezultate analiza vode, tumačenje laboratorijskih nalaza, komunikaciju sa akreditovanim laboratorijama, monitoring kvaliteta vode, eventualne dodatne analize i mjere poduzete u vezi sa utvrđenim vrijednostima pojedinih parametara, upućujemo Vas da se obratite JP „Vodokom“ d.o.o. Kakanj kao nadležnom organu“, navodi se u odgovoru Opštine Kakanj koji, inače, niko nije potpisao tako da nije poznato da li je ovo stav Opštine, portarola ili načelnika Kaknja.

Odgovor Opštine posebno je zanimljiv ako se uporedi sa objavom od 5.juna ove godine na zvaničnoj Facebook stranici načelnika Opštine Kakanj.

Zanimljivo je da je Opština u zvaničnom odgovoru Gerili odbila da tumači laboratorijske nalaze, navodeći da je za to nadležan JP „Vodokom“. Međutim, na zvaničnoj Facebook stranici načelnika Opštine isti ti nalazi predstavljeni su javnosti uz poruku da su „rezultati uredni“, a cijela objava označena je kao „odgovor na dezinformacije“. Drugim riječima, institucija koja tvrdi da nije nadležna za ocjenu laboratorijskih rezultata, istovremeno ih je ranie javno okarakterisala kao uredne.

Gerila je zbog toga od JP “Vodokom” zatražila odgovore na pitanja kada su prvi put upoznati sa nalazom od 52,8 mg/L, da li su izvršili kontrolno uzorkovanje, da li su tražili provjeru rezultata, da li su obavijestili zdravstvene institucije, da li smatraju da je voda bila bezbjedna za piće i zbog čega građani nisu obaviješteni o izmjerenim vrijednostima.

Do objavljivanja ovog teksta odgovori nisu dostavljeni.

Bez odgovora je, za sada, ostala i laboratorija “Sistem Qualitas”, kojoj je Gerila uputila pitanja da li rezultat predstavlja ukupnu koncentraciju elementa barijuma ili nekog njegovog jedinjenja, da li je moguće utvrditi u kojem hemijskom obliku se barijum nalazi, kao i na osnovu kojih kriterijuma je uzorak proglašen usaglašenim sa pravilnikom uprkos izmjerenoj koncentraciji.

Bivši direktor Rudnika Kakanj: Širenje rudarskih radova povećava rizik za izvorišta

Rudarski inženjer Fuad Breščić, bivši generalni direktor Rudnika mrkog uglja Kakanj i Rudnika uglja Srednja Bosna, smatra da intenziviranje rudarskih aktivnosti na području Rupica i planirano širenje eksploatacije zahtijevaju mnogo ozbiljnije praćenje kvaliteta površinskih i podzemnih voda.

Breščićevi navodi odnose se na rudarske aktivnosti na području Rupica, koje se nalaze u okviru rudarskog projekta Vareš.

Rupice su jedno od glavnih ležišta u okviru rudarskog projekta Vareš, na kojem se eksploatišu srebro, cink, olovo, zlato i barit. Projekat je od septembra prošle godine u vlasništvu kanadske kompanije DPM Metals Inc., koja je preuzela Adriatic Metals za oko 1,3 milijarde američkih dolara.

Breščić, koji se godinama bavi istraživanjem istorije rudarstva na području Vareša, kaže da je tokom godina svjedočio značajnim promjenama na Vrućem potoku i Trstionici, za koje smatra da nisu posljedica prirodnih procesa.

“Izričito tvrdim da promjene koje su nastale u Vrućem potoku i Trstionici nisu nikakva posljedica prirodnih geoloških procesa nego baš ukazuju na uticaj rudarskih aktivnosti”, kaže za Gerilu Breščić.

Istovremeno naglašava da Vrući potok nema direktan dodir sa vodozahvatom Bukovica, ali upozorava da bi širenje rudarskih radova prema novim lokalitetima moglo povećati rizik i za druga izvorišta.

“Kretanje podzemnih voda u radijusu od 150 km teško je predvidjeti, ali je sasvim izvjesno da će se zagađenja osjetiti posebno u gravitaciono nižim područjima, što Kakanj dovodi u vrlo težak položaj i traženje rezervnih rješenja dovođenja pitke vode, ali se, po meni, ona trebaju ozbiljno razmotriti i planirati. Drugi dio sliva voda prema Borovičkom Potoku i Bukovici vrlo teško je spriječiti i povećanjem obima radova u Rupicama i Lipničkom brdu rasti će i prisustvo teških metala. Za sada se vlast brani hemijskim analizama koje vrši institut na Palama, a stanovništvo i dalje uglavnom tu vodu pije ne vjerujući upozorenjima ekologa i udruženja tog tipa”, ističe Breščić.

Uprao zato, Breščić smatra da bi zaštiti izvorišta koja snabdijevaju stanovništvo Kaknja pitkom vodom trebalo pristupiti mnogo ozbiljnije.

Iako su laboratorijski nalazi javno objavljeni, nadležne institucije, barem zasad, nisu se oglašavali po pitanju visokih koncentracija barijuma u vodi koju piju stanovnici Kaknja.

Nije poznato ni da li su nakon ovih nalaza urađena dodatna kontrolna uzorkovanja, da li su o rezultatima obaviještene zdravstvene institucije i na osnovu kojih stručnih procjena je građanima poručeno da su rezultati “uredni”.

Dejan Rakita / GERILA

The post Kakanj: Barijum u vodi za piće 40 puta iznad preporuke SZO, nakon objave o „urednim rezultatima“ muk na pitanja Gerile first appeared on Gerila.info.

Film autora Dejana Rakite i Vladimira Kovačevića, nastao u produkciji portala Gerila.info, prati višegodišnje borbe građana, aktivista, stručnjaka i lokalnih zajednica za očuvanje rijeka koje predstavljaju jedan od najvrijednijih prirodnih resursa Bosne i Hercegovine.

Kroz sedam različitih priča – sa Plive, Duboke, Neretve, Kasindolske rijeke, Neretvice, Ugra i Kruščice – dokumentarac prikazuje kako se širom zemlje ponavljaju gotovo identični obrasci: dodjela koncesija, osporavane dozvole, dugotrajni sudski procesi, pritisci na lokalne zajednice i uporna borba građana da sačuvaju rijeke od pretvaranja u cjevovode.

Posebnu vrijednost filmu daju autentična svjedočenja ljudi koji su godinama bili na prvoj liniji odbrane rijeka. U filmu govore aktivisti, mještani, ribočuvari, naučnici, novinari i predstavnici organizacija za zaštitu životne sredine, koji iz vlastitog iskustva svjedoče o posljedicama izgradnje mini hidroelektrana i borbi za očuvanje prirode.

Za razliku od klasičnih dokumentaraca, film je sniman bez naratora. Priču nose glasovi ljudi sa terena – onih koji su protestovali, blokirali bagere, organizovali pravne bitke i mjesecima ili godinama dežurali uz rijeke koje su željeli zaštititi.

Film donosi i širu sliku problema upravljanja prirodnim resursima u Bosni i Hercegovini. Kroz konkretne primjere otvara pitanje odnosa institucija prema javnom interesu, zaštiti životne sredine i ulozi građana u donošenju odluka koje direktno utiču na njihove zajednice.

„Rijeke na ivici“ ne govori samo o ekologiji. Ovo je priča o vodi, ljudima i pravu zajednica da odlučuju o prostoru u kojem žive. Istovremeno, film postavlja pitanje koliko je jedno društvo spremno da žrtvuje zarad energetskih projekata i ekonomskih interesa.

Dok su neke rijeke već nepovratno promijenjene, druge se još uvijek mogu odbraniti. Upravo zato autori kroz ovaj film žele otvoriti javnu raspravu o budućnosti rijeka u Bosni i Hercegovini i značaju njihovog očuvanja za buduće generacije.

Film je realizovan u okviru programa „Innovation. Media. Minds: EU Support to Public Service Journalism in the Western Balkans“, koji finansira Evropska unija, a sprovodi Goethe-Institut u ime Evropske komisije u saradnji sa implementacionim partnerom DW Akademie.

Sadržaj filma isključiva je odgovornost redakcije Gerila.info i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

The post Pogledajte dokumentarni film „Rijeke na ivici“: Priča o borbi za vodu i posljednje slobodne rijeke BiH first appeared on Gerila.info.

U kratkom dokumentarcu “Život s rijetkim sindromom: Priča dječaka Uroša Živkovića i njegove porodice” Gerila je prikazala svakodnevicu porodice koja živi sa rijetkim oboljenjem – godine brige, terapije koje se traže van sistema, put do škole, strah od budućnosti, ali i snagu porodice da djetetu obezbijedi dostojanstven život. Priča o Urošu pokazuje kako rijetke bolesti nisu samo medicinsko pitanje, nego i pitanje podrške, obrazovanja, socijalne zaštite, finansijske sigurnosti i odnosa društva prema djeci i porodicama koje se bore sa dijagnozom o kojoj često ni sistem ne zna dovoljno.

U nastavku ove priče, Gerila podkast donosi razgovor sa Elom Rozenberger (Ella Rosenberger), direktoricom austrijskog udruženja Pro Rare Austria, koje okuplja i podržava osobe sa rijetkim bolestima i njihove porodice. Rozenberger govori da ni Austrija nema jednostavan sistem u kojem porodica sve može riješiti na jednom mjestu. Naprotiv, i tamo se roditelji često suočavaju sa složenom birokratijom, dugim putem do dijagnoze, nedostatkom stručnog kadra, neujednačenom podrškom i osjećajem da su prepušteni sami sebi. Posebno naglašava da finansijska naknada nije dovoljna ako ne postoji šira mreža pomoći, kao što su asistenti u vrtićima i školama, inkluzivno obrazovanje, dostupna terapija, jasne informacije i centralno mjesto koordinacije.

Suština podkasta nije da pokaže kako je Austrija idealan primjer, nego da otvori pitanje šta se iz uređenijih sistema može naučiti. Ako je porodicama djece sa rijetkim bolestima teško i u Austriji, onda je jasno koliko je taj teret veći u Bosni i Hercegovini, gdje se porodice često same bore sa dijagnozom, institucijama i svakodnevnim troškovima. Upravo zato ovaj razgovor, nakon dokumentarca koji prikazuje problem, pokušava ponuditi moguće pravce rješenja, odnosno bolju koordinaciju, raniju dijagnostiku, registre rijetkih bolesti, jaču ulogu udruženja pacijenata i sistem koji porodicu ne ostavlja samu nakon prve dijagnoze.

The post Rijetke bolesti i nevidljive porodice: Šta BiH može naučiti od Austrije? (Gerila podkast) first appeared on Gerila.info.

U ekskluzivnim odgovorima za Gerilu, hrvatski Fond za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva NE Krško (Fond NEK) tvrdi da je postupak procjene uticaja na okoliš za Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Čerkezovcu formalno počeo tek ove godine i da će Bosna i Hercegovina “uskoro” dobiti zvaničnu notifikaciju prema Espoo konvenciji.

Iz Fonda NEK navode da je zahtjev za pokretanje postupka predat 2. aprila 2026. godine, dok je Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije Hrvatske 7. maja formalno objavilo početak postupka procjene uticaja na okoliš.

“Bosni i Hercegovini uskoro će biti upućena službena obavijest o početku postupka procjene utjecaja na okoliš, uz poziv da se očituje želi li sudjelovati u postupku procjene utjecaja na okoliš”, naveli su iz Fonda NEK za Gerilu.

Hrvatska strana tvrdi i da konačna odluka o prihvatljivosti Centra za okoliš još nije donesena, te da je “postupak tek započeo”.

Međutim, upravo ta formulacija izazvala je burne reakcije u BiH, posebno nakon što je hrvatski Fond NEK objavio izvještaj o realizaciji programa rada i finansijski izvještaj za 2025. godinu, iz kojeg je vidljivo da su brojni tehnički i sigurnosni segmenti projekta već ranije završavani.

Predsjednik Udruženja “Green Team” iz Novog Grada Mario Crnković tvrdi da taj dokument ruši ključnu argumentaciju hrvatske strane iznesenu u Ženevi.

“Riječ je o zvaničnom izvještaju o realizaciji programa rada i finansijskom izvještaju za 2025. godinu, koji nedvosmisleno potvrđuje da je projekat na Čerkezovcu već do kraja 2025. godine daleko odmakao. Dok su u Ženevi neuspješno pokušavali sve uvjeravati da će BiH biti uključena ‘dovoljno rano’, njihov sopstveni dokument pokazuje da je ključne faze projekta Hrvatska već odavno gurala iza zatvorenih vrata, bez stvarnog i pravovremenog uključivanja BiH”, rekao je Crnković za Gerilu.

On tvrdi da se iz samog izvještaja vidi da je Studija uticaja na okoliš već bila završena i poslata na završnu recenziju, da su sigurnosne analize pregledali stručnjaci Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), te da su na lokaciji već uklanjani objekti i vršene pripreme za budući transport i skladištenje radioaktivnog otpada.

“To znači da ovo više nije bio ‘projekat u početnoj fazi’, nego projekat koji je faktički već bio pripremljen za realizaciju”, upozorava Crnković.

Dok Hrvatska insistira da je Bosna i Hercegovina uključena u skladu sa međunarodnim procedurama, iz BiH dolaze potpuno drugačije interpretacije.

Zamjenik direktora Državne regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost BiH i predsjedavajući Ekspertskog tima BiH za Trgovsku goru Emir Dizdarević kaže da ostaje nejasno kako Hrvatska danas tvrdi da postupak tek počinje, ako je još početkom 2023. godine BiH zvanično dostavljen sadržaj Studije uticaja na okoliš.

“Nije mi jasno šta je onda bilo u februaru 2023. godine kada su nam poslali oficijelno preko diplomatskih kanala sadržaj Studije uticaja na okolinu i pitali nas da izrazimo, formalno-pravno, ako želimo da učestvujemo u procesu izdavanja Okolinske dozvole kao zainteresovana strana”, rekao je Dizdarević za Gerilu.

On otkriva i detalj sa sastanka u Ženevi koji dodatno komplikuje cijelu priču.

“BiH strana je pitala da li će Republika Hrvatska staviti u Komisiju koja provodi navedeni postupak predstavnika BiH kojeg BiH predloži, na šta je odmah odgovoreno da to ne može po zakonu Republike Hrvatske”, naveo je Dizdarević.

Hrvatska strana u odgovorima Gerili insistira i na tome da je BiH imala mogućnost da bude uključena u istraživačke radove na Trgovskoj gori, ali da tu mogućnost nije iskoristila na vrijeme.

“Odboru je pojašnjeno i da je od 2021. do 2024. održano šest neformalnih sastanaka predstavnika Fonda i stručnjaka iz BiH, mimo postupka Espoo konvencije. Mogućnost uključivanja stručnjaka iz BiH u provođenje istraživačkih radova dogovorena je na prvom održanom sastanku, ali BiH tu mogućnost nije iskoristila, jer je zahtjev podnesen tek po završetku istraživačkih radova”, navode iz Fonda NEK.

Dizdarević na to odgovara da BiH posjeduje kompletnu dokumentaciju o komunikaciji između dvije strane.

“Imamo dopise koje je Republika Hrvatska zaprimila i odgovor. Vjerovatno onaj koji te informacije plasira nije u potpunosti informisan”, rekao je Dizdarević.

U cijeloj priči posebno je važno pitanje šta će zapravo biti predmet daljeg razmatranja pred međunarodnim tijelima.

Dizdarević smatra da će Implementacioni komitet Espoo konvencije prije svega posmatrati formalnu komunikaciju i poštovanje međunarodnih procedura.

“Ipak, veoma je značajno što je prvi put BiH ozbiljno o ovom pitanju razgovarala pred trećom stranom i to Implementacionim komitetom Espoo konvencije”, kaže Dizdarević.

Dodaje da će ključni dokument biti izvještaj i preporuke koje bi Espoo komitet trebalo da pripremi do septembra ove godine.

“Preporuke su jako važne”, naglašava on.

Da je slučaj Trgovska gora daleko više od tehničkog pitanja smatra i Mario Crnković.

“Ne znam šta je gore, to što se nizaju pokušaji iz Hrvatske da se ozbiljan međunarodni problem koji su stvorili svedu na tehničko pitanje ili to što uz sav trud i sav novac nikako da uspiju”, kaže Crnković.

On upozorava da Hrvatska pokušava neformalnim sastancima i parcijalnom komunikacijom zamijeniti ono što su formalne međunarodne obaveze prema Bosni i Hercegovini.

“Ni po koju cijenu niti možemo niti smijemo dozvoliti da se BiH kao zemlju tretira kao statistu, da tu budemo za ukras projektu koji je neko trasirao političkom odlukom kasnih devedesetih. To je ponižavajući odnos, upakovan u hrpe floskula koje trebaju zamagliti suštinu”, kaže Crnković.

Prema njegovim riječima, ključni problem je upravo pitanje trenutka kada je BiH zaista trebala biti uključena.

“Kada kažemo rana faza projekta, to je proces dok su opcije još bile stvarno otvorene, dok lokacija nije bila faktički unaprijed određena, a Bosna i Hercegovina te riječi čuje nakon 26 godina od ključne političke odluke koja je izglasana u Saboru Hrvatske”, upozorava Crnković.

S druge strane, Hrvatska u odgovorima Gerili insistira da će BiH i njena javnost imati mogućnost dostavljanja mišljenja i podataka tokom postupka procjene uticaja na okoliš, te da konačna odluka još nije donesena.

Istovremeno, Provedbeni odbor Espoo konvencije zatražio je dodatnu dokumentaciju, prevode određenih dijelova studije i pojašnjenja hrvatskih propisa koji su citirani tokom sastanka u Ženevi.

Dizdarević smatra da upravo taj detalj pokazuje da slučaj Trgovska gora ulazi u novu, ozbiljniju međunarodnu fazu.

Prema njegovim riječima, pravni tim BiH već priprema nove međunarodne korake.

“Spremna je dokumentacija za traženje sučeljavanja pred Aarhus konvencijom kao i drugim međunarodnim dokumentima i EURATOM sporazumom”, rekao je Dizdarević.

Dok Hrvatska pokušava dokazati da je riječ o proceduri koja se odvija u skladu sa zakonima i međunarodnim pravilima, u BiH raste uvjerenje da je suštinska odluka o Trgovskoj gori donesena mnogo ranije i da se sada vodi bitka da se taj proces međunarodno ospori.

A upravo bi zaključci Espoo odbora mogli postati prvi ozbiljan međunarodni test cijelog projekta na Čerkezovcu. I ogroman problem za Hrvatsku jer je upravo za Gerilu, direktor Fonda NEK Josip Lebegner rekao da Hrvatska praktično nema alternativno rješenje ukoliko Trgovska gora ne bude realizovana.

„Neću vam lagati, Hrvatska nema plan B ukoliko iz bilo kog razloga Trgovska gora ne bude mogla primiti NSRAO“, rekao je Lebegner naglašavajući da bi se tek u tom slučaju otvarala pitanja daljih opcija.

Hrvatska je međunarodnim ugovorom sa Slovenijom obavezna da preuzme i zbrine polovinu nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško. Taj proces mora početi najkasnije do 2028. godine.

Ali kako se međunarodni pritisci budu pojačavali, a spor oko Trgovske gore ulazio u sve ozbiljnije pravne i političke sukobe, ostaje pitanje – da li će ovaj projekat na kraju postati veći problem za samu Hrvatsku nego za Bosnu i Hercegovinu?

Dejan Rakita / GERILA

The post Trgovska gora i radioaktivni otpad: Nema više bijelih rukavica — BiH i Hrvatska u otvorenom sukobu! first appeared on Gerila.info.

Gerila je taj problem prikazala u kratkom dokumentarcu „Došao iz bolnice i dobio otkaz“, kroz priču Đorđa Piljka iz Glamoča, koji je nakon skoro 14 godina rada u „Komunalcu“ otkaz dobio dok je bio na bolovanju.

U novoj epizodi Gerila podkasta razgovaramo sa Admirom Bajrićem, ekspertom za radnička prava iz Radničke komore grada Beča, o tome kako izgleda sistem u kojem radnik ima kome da se obrati. Bajrić objašnjava kako u Austriji funkcionišu radnička prava, šta znači besplatna pravna pomoć, kako se štite radnici u slučaju otkaza, bolovanja, diskriminacije, neplaćenih prekovremenih sati, rada na crno ili plata „na ruke“. Posebno naglašava da ključna razlika nije samo u zakonima, nego u tome da pravni sistem funkcioniše i da radnik ne mora sam da ulazi u skupe i rizične sudske procese.

Ovaj podkast nastavak je Gerilinog projekta u kojem se prvo kroz kratke dokumentarne filmove prikazuju konkretni problemi ljudi u BiH, a zatim se kroz razgovore sa sagovornicima iz razvijenijih sistema traže moguća rješenja. Suština nije samo pokazati da je radnik u BiH obespravljen, nego otvoriti pitanje šta se može promijeniti. Jer tamo gdje je radnik zaštićen, tamo postoji država. Tamo gdje radnik nema zaštitu, država postoji samo na papiru.

The post Radnik u BiH ostaje sam, u Austriji ima sistem koji ga štiti (Gerila podkast) first appeared on Gerila.info.

Kroz sedam rijeka – Plivu, Duboku, Neretvu, Kasindolsku rijeku, Neretvicu, Ugar i Kruščicu – film prati višegodišnje borbe lokalnih zajednica protiv izgradnje mini hidroelektrana i drugih zahvata koji mijenjaju prirodna korita rijeka i ugrožavaju životnu sredinu.

U centru priče nisu samo rijeke, već ljudi koji uz njih žive. Aktivisti, mještani, ekolozi, stručnjaci i novinari kroz vlastita svjedočenja govore o pritiscima, protestima, sudskim procesima i pokušajima da sačuvaju ono što mnogi u Bosni i Hercegovini još uvijek smatraju zajedničkim dobrom.

Film je sniman bez klasične naracije. Umjesto naratora, priču nose autentični glasovi ljudi sa terena – onih koji su godinama blokirali bagere, protestovali ispred institucija ili završavali na sudovima zbog borbe za rijeke.

Kroz njihove ispovijesti otvara se mnogo šira slika: sistem u kojem prirodni resursi često postaju predmet privatnih interesa, dok posljedice snose lokalne zajednice.

„Rijeke na ivici“ ne pokušava ponuditi jednostavne odgovore, već postavlja pitanje koliko daleko društvo može otići u ime profita i energetskih projekata prije nego što izgubi ono najvrijednije – pitku vodu i netaknutu prirodu.

Autori filma su Dejan Rakita i Vladimir Kovačević, a film je nastao u produkciji portala Gerila.info.

Dokumentarac će premijerno biti emitovan na BHRT u subotu, 9. maja 2026. godine u 16:15 časova, dok je reprizno emitovanje zakazano za 14. maj u 12:30.

Premijera na FTV planirana je za 21. maj u 20:20, uz reprizna emitovanja 22. maja u 15:10 i 25. maja oko ponoći.

Film je realizovan u okviru programa „Innovation. Media. Minds: EU Support to Public Service Journalism in the Western Balkans“, koji finansira Evropska unija, a sprovodi Goethe-Institut u ime Evropske komisije u saradnji sa implementacionim partnerom DW Akademie.

Sadržaj filma isključiva je odgovornost redakcije Gerila.info i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

The post Premijera dokumentarca „Rijeke na ivici“: Priča o rijekama BiH koje nestaju pod pritiskom mini hidroelektrana first appeared on Gerila.info.

Više od pola vijeka kasnije, ovaj datum se i dalje obilježava, ali svakodnevni život Roma u Bosni i Hercegovini pokazuje da se suštinski malo toga promijenilo i da je u našoj zemlji, kao i u mnogo drugih oblasti, sve ostalo samo na papiru.

Iako su kroz godine uspostavljeni određeni zakonski i institucionalni okviri za uključivanje Roma, njihova svakodnevica i dalje je obilježena kršenjem osnovnih ljudskih prava – od pristupa radu i obrazovanju, do zdravstvene zaštite i dostojanstvenog života. Prema popisu iz 2013. godine, u BiH živi oko 13.000 Roma, ali procjene romskih organizacija govore da ih je zapravo oko 80.000.

Ta razlika između statistike i stvarnosti najbolje oslikava i odnos sistema prema ovoj zajednici.

Upravo o toj stvarnosti svjedoči i dokumentarni film portala Gerila.info koji je nedavno snimljen u Zavidovićima, koji kroz lične ispovijesti otvara pitanja koja godinama ostaju na margini.

„Kad imam – jedem, kad nemam – ne jedem“, kaže Avdija Huskić, jedan od sagovornika u filmu. Sa 190 maraka socijalne pomoći, nakon što plati osnovne račune, ostaje mu tek 20 ili 30 maraka. „Vreća brašna je 30 maraka. Šta ja mogu s tim?“, pita.

Njegova priča nije izuzetak već, kako kažu naši sagovornici, pravilo.

I Nusret Seferović, Avdinjin komšija, govori da je na evidenciji biroa za zapošljavanje i da ga za skoro četiri decenije niko nikada nije pozvao na posao.

„Ja sam na birou od 1987. i još me niko nikada nije zvao“, kaže, ogoljavajući apsurd sistema koji formalno postoji, ali u praksi ne funkcioniše.

Život „od danas do sutra“ nije metafora, već svakodnevica romske populacije u BiH.

„Mi živimo od danas do sutra. Danas imamo, sutra nemamo. Nikad niko iz Zavidovića bilo koji predstavnik institucija, ko je nadležan za ovu sirotinju, nije došao da nas obiđe. Da kaže – ajmo da obiđemo taj romski narod, pa bar te starije osobe koji ne mogu zaraditi za život, da vide šta nam treba u životu. Treba li nam brašna, drva, ulja. Nikad niko. Mi smo Romi, nama očito ne treba nikakva pomoć. I kažu sutra – Romi prose, pa moraju prositi. Prisiljen je da mora da prosi.“, kaže Avdija za Gerilu, opisujući ciklus siromaštva iz kojeg se teško izlazi bez sistemske podrške.

Problem nije samo u siromaštvu, već i u odnosu institucija koje često ostaju nijeme i nevidljive. Nusret Seferović, koji sa porodicom živi u kući koja se naslanja na objekat u ruševnom stanju, godinama upozorava lokalne vlasti na opasnost urušavanja kuće.

„Kažu – popravi sebi ako imaš para. Pa da imam para, ne bih vas pitao“, kaže Nusret.

Još drastičniji primjer dolazi iz oblasti zdravstvene zaštite.

Nusret svjedoči i da njegov sin nije mogao dobiti zdravstveno osiguranje na vrijeme za liječenje, iako je bolovao od karcinoma.

„Tek kad je umro, javili su da mu je odobreno zdravstveno osiguranje. Gdje to postoji?“, pita on.

Redžo Seferović, neformalni zastupnik prava Roma u Zavidovićima, koji godinama ukazuje na probleme ove zajednice, kaže da se o Romima najviše govori – kada je to politički opravdano.

„Znate kada se najviše vodi evidencija o Romima? U predizbornim kampanjama, kada se kupuju glasovi. Tada se sjete da postojimo. I na Svjetski dan roma i to je to“, kaže Redžo.

Podaci iz Zavidovića dodatno potvrđuju razmjere problema – od više od hiljadu Roma, zaposlen je tek jedan.

Uprkos svemu, romska djeca završavaju škole, uče zanate, pokušavaju da izađu iz začaranog kruga siromaštva. Ali prepreke ostaju iste.

„Završe školu, dođu na biro – i nikad ne dobiju posao. Zato što su Romi“, kaže Redžo za Gerilu..

Međunarodni dan Roma u Bosni i Hercegovini tako ostaje prije svega podsjetnik koliko je malo toga zapravo urađeno. Dok se govori o inkluziji i pravima, u stvarnosti mnogi Romi i dalje žive bez osnovnih uslova za dostojanstven život.

Bez konkretnih i sistemskih poteza institucija, bez volje i samog društva da nešto promijeni, teško je očekivati promjene, jer između onoga što formalno postoji i onoga što Romi žive i dalje stoji ista, duboka razlika.

Dejan Rakita / GERILA

The post Svjetski dan Roma: Prava možda jesu na papiru, ali su Romi i dalje na margini (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

„Kad imam – jedem, kad nemam – ne jedem. Od 190 maraka socijalne pomoći, nakon računa ostane mi 20–30 maraka. Šta mogu s tim?“, kaže Avdija Huskić, opisujući život na ivici egzistencije. Njegova priča nije izuzetak, već pravilo za mnoge u ovom naselju.

Slično govori i Nusret Seferović, koji sa porodicom živi u kući uz neuslovan i opasan objekat naslonjen na njegov dom. Upozoravao je opštinske vlasti da urušeni dio predstavlja prijetnju za bezbjednost njegove porodice, ali bez ikakvog odgovora: „Kažu – popravi sebi ako imaš para. Pa da imam para, ne bih vas pitao.“

Njegova porodica, kao i mnoge druge, živi bez sigurnog krova nad glavom i bez konkretne pomoći nadležnih.

Na sistemski problem ukazuje i Redžo Seferović, mještanin Zavidovića i neformalni zaštitnik romskih prava, koji ističe da su Romi među najmarginalizovanijim grupama u državi: „Znate kada se najviše vodi evidencija o Romima? U predizbornim kampanjama, kad se traži i kupuje glas. Tada se sjete da postojimo.“

Prema njegovim riječima, od više od hiljadu Roma u Zavidovićima zaposlen je tek jedan.

Film donosi i širu sliku – generacije koje završavaju škole, ali ne dobijaju posao, porodice bez zdravstvenog osiguranja i starije koji preživljavaju bez osnovnih uslova za život. U takvim okolnostima, borba za dostojanstvo postaje svakodnevna.

The post Romi u Zavidovićima – dokumentarni film: „Kad imaš jedeš, kad nemaš ne jedeš“ first appeared on Gerila.info.

U tom saopštenju navodi se da su testiranja organizovana kroz zdravstveni sistem, uz finansijsku podršku kompanije DPMetals BH, te da su rezultati u javnosti pogrešno interpretirani, dijelom zbog razlika u mjernim jedinicama. Kako tvrde, laboratorijska referentna vrijednost koja je prekoračena kod dijela ispitanika ne predstavlja zdravstveni prag, već statističku referencu, a samo mali broj uzoraka prelazi nivo koji služi kao signal za dodatnu istragu mogućih izvora izloženosti.

Opština i Dom zdravlja također navode da su, nakon prvih rezultata, pokrenute epidemiološke procjene, formiran Akcioni tim te provedena dodatna ispitivanja vode, hrane, tla i zraka, uz tvrdnju da je većina uzoraka bila u skladu s važećim propisima. Poručeno je i da neće davati pojedinačne izjave niti komentare izvan zvaničnih pisanih saopštenja.

Međutim, ovakva reakcija izazvala je snažan i oštar odgovor Udruženja građana Fojničani, koje je javno reagovalo na ono što nazivaju pokušajem umanjivanja ozbiljnosti problema.

„Prva rečenica u svim smjernicama relevantnih međunarodnih zdravstvenih organizacija jasno kaže da ne postoji sigurna razina olova u krvi, ni kod djece ni kod odraslih. Isto stoji i u službenom izvještaju Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica. U demantu lokalnih institucija o tome nema ni riječi“, navode iz Fojničana.

Posebno upozoravaju da se u zvaničnom saopštenju u potpunosti zanemaruje pitanje dugotrajne izloženosti. Nalazi krvi, kako ističu, predstavljaju samo presjek trenutnog stanja, dok ključna pitanja ostaju neodgovorena: koliko dugo su ljudi izloženi olovu koje se taloži u organizmu i kakve kumulativne posljedice takva izloženost ima po zdravlje.

„Institucije koje sada demantuju trovanje olovom najprije su 14 dana šutjele o rezultatima testiranja, a potom, dva mjeseca nakon što su prvi nalazi bili poznati, pokušavaju relativizovati problem. Vrlo je vjerovatno da se ne bi ni oglasile da ova tema nije dospjela u medije“, navode iz Udruženja, uz ocjenu da ovakav pristup zatvara prostor za otvoren i odgovoran dijalog.

Reakcija Fojničana dodatno problematizuje i širi institucionalni kontekst jer, dok lokalne institucije insistiraju na proceduralnoj komunikaciji i kontroli informacija, izostaje jasna poruka o odgovornosti, i najvažnije – koje su to mjere zaštite stanovništva.

Podsjećamo, prethodni nalazi testiranja, kao i izjave stručnjaka iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, ukazali su da u ljudskom organizmu ne postoji fiziološka potreba za olovom i da ne postoji „sigurna doza“ ovog teškog metala. Takođe je potvrđeno da su među osobama s utvrđenim prisustvom olova i djeca mlađa od šest godina, što cijelom slučaju daje dodatnu težinu.

U tom svjetlu, poruke o „konfuziji u tumačenju podataka“ i fokus na mjerne jedinice, umjesto na suštinu problema, Fojničani vide kao opasan presedan.

„Ovakav demanti ne pokazuju spremnost institucija da zaštite zdravlje ljudi, nego naprotiv – dodatno umanjuju problem i praktično zatvaraju vrata javnosti“, navode.

Cijeli slučaj još jednom otvara pitanje odnosa institucija prema Varešu. Kako ističu iz UG Fojničani, na kantonalnom i federalnom nivou reakcije su gotovo nevidljive, osim kada je riječ o davanju državnog zemljišta na raspolaganje koncesionarima.

Dejan Rakita / GERILA

The post Između „demanta“ i nalaza: Zašto institucije u Varešu umanjuju problem olova u krvi first appeared on Gerila.info.

Posebno zabrinjava podatak da je olovo pronađeno i u nalazima petoro djece mlađe od šest godina, dok najnovija testiranja ukazuju da su kod nekih osoba zabilježene izrazito visoke koncentracije iznad referentnih vrijednosti, koje zahtijevaju posebnu medicinsku pažnju.

Olovo je teško metal koji može da uzrokuje trajna oštećenja zdravlja, posebno kod djece, trudnica i starijih osoba.

„Prisustvo olova u krvi predstavlja izuzetno kompleksan zdravstveni problem, jer u ljudskom organizmu ne postoji fiziološka potreba za olovom. Savremena medicina zastupa stav da ne postoji ‘sigurna’ doza olova u organizmu“, ističu stručnjaci iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.

Ovo nije prvi put da se alarm pali, ali jeste prvi put da broj testiranih i geografski raspon nalaza jasno ukazuju da problem više ne može biti tretiran kao “lokalna smetnja” uz industrijsku zonu.

Još u decembru prošle godine testirane su 44 osobe različitih starosnih grupa i kod svih je zabilježeno prisustvo olova u krvi, a kod njih 17 iznad granične vrijednosti. U međuvremenu je, u privatnom aranžmanu, testirano još devet osoba, a rezultati su – kako navode Fojničani–Maglaj – samo potvrdili alarmantne pokazatelje.

Još u decembru prošle godine upućene su urgencije svim relevantnim institucijama – ministarstvima zdravlja FBiH i ZDK-a, Zavodu za javno zdravstvo FBiH, Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, kao i ministarstvima zaduženim za rad i socijalnu politiku.

Predsjednik Mjesne zajednice Pržići Mario Mirčić podsjeća da su mještani na potrebu zdravstvene kontrole upozoravali godinama. Pristanak na eksploataciju i preradu rude olova, cinka i barita dat je 2020. godine, ali uz jasno definisane uslove, među kojima je bilo i obavezno uzorkovanje krvi stanovništva i konstatovanje “nultog” stanja.

„To nikada nije urađeno. Ni tada, ni kasnije, kada je proizvodnja počela. Da jeste, danas bismo znali kada je i kako došlo do ovakvog stanja“, kaže Mirčić.

Međutim, uprkos nalazima koji se gomilaju i strahu koji raste, ključne odluke loklanih i kantonalnih, pa i entitetskih, vlasti izostaju. Vanredno stanje u Varešu, iako se, realno, odavno stekli svi uslovi, još uvijek nije proglašeno. Nije poznato ni da li je Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona uopšte pokrenulo istragu o trovanju, navodi se u saopštenju.

U takvom ambijentu, dodatnu težinu dobija politički narativ koji se posljednjih dana pokušava nametnuti – da je problem moguće “upravljati” kroz finansijske aranžmane i dogovore, umjesto kroz hitne mjere zaštite zdravlja, utvrđivanje odgovornosti i eventualnu obustavu aktivnosti koje dovode do zagađenja.

Vršitelj dužnosti načelnika Opštine Vareš Malik Rizvanović izjavio je u intervjuu za lokalni radio da će mu, ukoliko osvoji mandat na predstojećim vanrednim izborima, zdravlje građana biti prioritet. Međutim, istovremeno je govorio i o inicijativi koja je u javnosti dočekana s gorčinom:

„U petak je ispred DPM Metali zvanično upućena inicijativa Ministarstvu privrede Zeničko-dobojskog kantona i u narednim mjesecima doći će do povećanja koncesije. Ono što sam uspio dogovoriti s kompanijom jeste da, nakon potpisivanja novog ugovora, koncesiona naknada bude isplaćena retroaktivno od 1. januara 2026. godine“, izjavio je Rizvanović.

U normalnim okolnostima, tema koncesione naknade bila bi dio rasprave o ekonomskim efektima eksploatacije. U Varešu, međutim, to je postalo pitanje tajminga i poruke: dok se objavljuju nalazi o trovanju, javni prostor se puni pričom o novcu – kao da se iznosima može neutralisati činjenica da su u krvi građana, uključujući malu djecu, pronađeni opasni nivoi teškog metala.

Stanovnici Pržića i Daštanskog ovakav pristup čitaju kao pokušaj “kupovine mira”.

„Ako se radi o pokušaju kompanije da ovim potezom kupi socijalni mir, jasno poručujemo da zdravlje građana nema cijenu i da je krajnje neprimjereno razgovarati o koncesionim naknadama u trenutku kada su životi ljudi u Varešu ozbiljno ugroženi“, poručuju mještani.

U cijeloj priči postoji i vrlo jasna pravna linija koja se, barem zasad, ignoriše. Zakon o rudarstvu Federacije BiH propisuje da nadležno federalno ministarstvo mora ukinuti dozvolu za eksploataciju mineralnih sirovina ukoliko rudarski radovi ugrožavaju život i zdravlje zaposlenih i drugih građana, a druge mjere nisu dovoljne da se takvo ugrožavanje spriječi. Ako se u Varešu radi o masovnom trovanju i nalazima koji prelaze iz naselja uz jalovište u centar grada – postavlja se pitanje šta je još potrebno da bi se taj član zakona uopće primijenio.

Umjesto toga, institucije Zeničko-dobojskog kantona i Federacije BiH i dalje nemaju jasan, javno saopšten plan: ko vodi zdravstveni nadzor, ko organizuje sistematska testiranja, ko utvrđuje izvor kontaminacije, ko preuzima odgovornost i koje mjere se uvode da bi se spriječilo dalje izlaganje stanovništva.

Dok se na jednoj strani govori o retroaktivnim uplatama i koncesijama, na drugoj strani ostaje velika praznina: odgovor na pitanje kako je moguće da se u sredini koja živi od priče o “razvoju” i “investicijama” istovremeno razvije situacija u kojoj se djeci u krvi nalazi olovo – i zašto država (ne) reaguje tek kada je šteta već vidljiva na laboratorijskim papirima.

Podsjećamo, Gerila.info je nedavno objavila istraživački tekst „Bosna, Albanija i hrom: Koliko ‘zeleno’ je rudarstvo kada se dešava na Balkanu“, u kojem je detaljno obrađen slučaj planiranog rudarenja hroma u Varešu, uz poređenje s praksama u Albaniji. Tekst je ukazao na ozbiljne okolišne i zdravstvene rizike, izostanak transparentnosti i marginalizaciju lokalnih zajednica u procesima donošenja odluka.

Dejan Rakita / GERILA

The post Olovom zatrovani Vareš: Više od 100 testiranih, olovo pronađeno i u centru grada, institucije i dalje bez vanrednih mjera first appeared on Gerila.info.