Kada su maskirani privatni zaštitari počeli da vuku demonstranta Eduarta Subašija u Zvernecu 30. maja ove godine, malo ko je mogao da predvidi da će te scene postati početna tačka pokreta koji, 45 dana kasnije, nastavlja da okuplja stotine demonstranata svake večeri u centru Tirane.

Ono što je počelo kao reakcija protiv turističkog projekta u zaštićenom području nije ostalo samo u Zvernecu.

Kako su dani prolazili, protest je počeo da dobija novi oblik, stavljajući zaštitu životne sredine, transparentnost u donošenju odluka, upravljanje javnom imovinom i način upravljanja u centar debate. Demonstranti su ga nazvali „Revolucija flaminga“, uzevši ime ptice simbola lagune Narta, čije se stanište smatra ugroženim projektom izgradnje turističkih smještajnih objekata u zaštićenom području Zverneca.

Iako je projekat Zvernec na društvenim mrežama široko povezivan sa Džaredom Kušnerom i Ivankom Tramp – zetom i kćerkom američkog predsjednika Donalda Trampa – njihove javne izjave i dokumenti pokazuju da je njihovo interesovanje usmjereno na projekat na ostrvu Sazan, a ne direktno na Zvernec. U međuvremenu, investiciju u Zvernecu razvija kompanija „Zvërnec South Adriatic Development“, povezana sa mrežom albanskih kompanija koje se bave kupovinom nekretnina i pregovorima sa stanovnicima.

Albanska vlada podržala je projekat kao stratešku investiciju za razvoj elitnog turizma, uprkos protivljenju stanovnika, ekoloških organizacija i stručnjaka. S druge strane, dokumenti iz istrage Specijalnog tužilaštva (SPAK) podižu sumnju da su neke od nekretnina na području projekta stečene kroz sumnjivu šemu falsifikovanja dokumenata o vlasništvu, otuđenja i transakcija vrijednih više od 200 miliona evra, koje se takođe istražuju zbog sumnje na pranje novca i uglavnom su povezane sa biznismenom Arturom Šehuom.

Zvuči poznato?

Nasilje koje je izazvalo pokret

Jutro 30. maja okupilo je stanovnike, aktiviste i ekološke borce u Zvernecu, u Valoni, koji su se protivili ograđivanju dijela područja žicom, kao dijelu planiranog projekta turističkih usluga.

Demonstranti su tvrdili da ograđivanje ograničava pristup njihovom zemljištu i području od posebne prirodne vrijednosti. Flamingo, ptica koja se godinama poistovjećuje sa lagunom Narta i koja će kasnije dati ime samom protestu, takođe je bila u centru zabrinutosti.

Sukob između demonstranata i zaposlenih u privatnoj bezbjednosnoj kompaniji „Major Security“ označio je prvu prekretnicu pokreta, nakon što su ih privatni čuvari brutalno napali, vukli i prskali biber-sprejom.

Snimci Eduarta Subašija, stanovnika Zverneca sa prebivalištem u Grčkoj, brzo su dijeljeni na društvenim mrežama, emitovani u albanskim medijima i preneseni u međunarodnim, što je izazvalo široke reakcije javnosti. Događaj je takođe izazvao institucionalne reakcije, a državna policija suspendovala je direktora policije Valone, dok su dva zaposlena u „Major Securityju“ uhapšena i sudi im se zbog njihovih postupaka. Sami službenici državne policije, iako prisutni na dan protesta, nisu intervenisali da spriječe privatne čuvare da napadaju demonstrante.

U danima koji su uslijedili, protest se proširio van granica Zverneca. Aktivisti su protest premjestili u Tiranu, pretvorivši ga u svakodnevni marš.

Svake večeri građani se okupljaju na Trgu Skenderbeg i marširaju ka kancelariji premijera, gdje su jednostavan mikrofon i zvučnik postali glas protesta.

Premještanje protesta u Tiranu izazvalo je i prvu reakciju premijera Edija Rame. Odgovarajući demonstrantima, on je branio projekat u Zvernecu i tvrdio da debata nije bila povezana sa kršenjem zaštićenog područja, već sa izborom modela razvoja turizma koji Albanija treba da slijedi. Rama je izjavio da su takve investicije neophodne za povećanje kvaliteta turizma, dok nije odgovorio na pitanja o tome kako je projekat izabran i koje su procedure sprovedene.

„Premijer“ kao centar gravitacije

Početkom juna protest je počeo da dobija novi oblik, uspostavljajući osovinu protestnog pokreta između trga ispred kabineta premijera i centralnih trgova prijestonice. Proširio se u javnu debatu i više se nije ograničavao na protivljenje turističkom projektu ili zaštitu jednog prirodnog područja. Aktivisti, studenti, nastavnici, umjetnici, roditelji i građani različitih profesija podijelili su svoje priče, zabrinutosti i razloge za pridruživanje protestu. Za mnoge od njih ovo je bio prvi put da učestvuju u javnom protestu.

Kako su dani prolazili, učešće se proširilo i na druge gradove u zemlji, uglavnom u Draču, Valoni, Korči i Beratu. Pored aktivista koji se godinama bave zaštitom životne sredine, protestu se pridruživalo sve više mladih ljudi, porodica sa djecom i građana koji se ranije nisu identifikovali sa protestima ili javnim organizacijama. Njihovo prisustvo dalo je pokretu širi društveni profil, dok su svakodnevni marševi postali prostor gdje se nije raspravljalo samo o pitanjima životne sredine, već i o načinu upravljanja, transparentnosti i učešću građana u donošenju odluka.

Iz dana u dan protest je produžavao svoje trajanje, počinjući u 18 časova i završavajući se u ponoć, uz masovni odziv i više od sedam sati provedenih na ulicama glavnog grada. Protivljenje projektu Zvernec pratili su pozivi na preispitivanje politika vezanih za strateška ulaganja, zaštitu zaštićenih područja i upravljanje javnom imovinom. Ovo je takođe označilo trenutak kada se protest više nije doživljavao kao lokalna reakcija, već kao građanski pokret sa širim ciljevima.

Na trgu ispred kancelarije premijera bilo je masovno prisustvo mladih iz „generacije Z“, koji svake večeri nakon protesta nastavljaju masovni marš ulicama Tirane, povlačeći se tek kada se približi ponoć i vraćajući se na trg sljedećeg dana.

Sa ulica Tirane, dešavanja u vezi sa Zvernecom stigla su do Brisela i odrazila se i u godišnjem izvještaju Evropskog parlamenta o Albaniji, gdje su poslanici Evropskog parlamenta izrazili zabrinutost zbog intervencija u zaštićenim područjima, zatražili preispitivanje izmjena Zakona o zaštićenim područjima i pozvali na moratorijum na nove dozvole i radove dok se zakon u potpunosti ne uskladi sa evropskim standardima zaštite prirode. Ovo institucionalno interesovanje pratilo je i prisustvo grupe poslanika Evropskog parlamenta na terenu, koji su učestvovali u protestu u Tirani, a zatim posjetili Zvernec kako bi se izbliza upoznali sa situacijom i posljedicama intervencija u zaštićenom području.

Jedan protest, mnogo glasova

Kako su nedjelje prolazile, „Flamingo revolucija“ prestala je da bude samo protest građana koji se protive intervencijama u Zvernecu. Svake večeri, na Trgu Skenderbeg, oni koji uzimaju mikrofon predstavljaju sve više različitih ciljeva iz različitih gradova zemlje, ujedinjenih zajedničkim brigama o načinu upravljanja teritorijom, javnom imovinom i procesima donošenja odluka.

Među njima se svake večeri ističe Lucijana Kokaj, koja je u početku bila zvanični glas protesta, otvarajući ga i iznoseći zahtjeve demonstranata. Ona je iz sela Rjol u Velipoji i godinama živi u Italiji. Lucijana se vratila u Albaniju da zahtijeva prava nad zemljištem koje je, prema njenim riječima, njena porodica nasljeđivala generacijama i koje je pogođeno projektom turističkog odmarališta „Plavi Borgo“. Ostavila je svoje lične obaveze u Italiji i skoro svake večeri govori na protestu, povezujući cilj Rjola sa zahtjevima građana za veću transparentnost uopšte, zaštitu imovine i učešće građana u donošenju odluka.

Protestu su se pridružili i stanovnici Drača koji se mjesecima protive projektu TID Drač. Jedan od najglasnijih glasova je arhitektica Entela Koja-Spahivogli, predstavnica stanovnika koja je postala jedna od najistaknutijih ličnosti na svakodnevnim skupovima. U svojim govorima ona iznosi zabrinutost zajednice zbog nedostatka transparentnosti u vezi sa projektom i uticaja koji bi on mogao imati na grad, čineći pitanje Drača dijelom mozaika zahtjeva narodnog pokreta.

Kako dani prolaze, svakodnevni marš nastavlja da okuplja građane i aktiviste koji dolaze sa različitim ciljevima, od zaštite zaštićenih područja do pitanja vlasništva, urbanog razvoja i transparentnosti u donošenju odluka. Ovo je pretvorilo „Flamingo revoluciju“ u prostor gdje koegzistiraju različiti građanski zahtjevi, povezani zajedničkom idejom zaštite javnog interesa i zahtjevom za otvorenijim procesom donošenja odluka.

Protest sa kreativnim identitetom

Marš do kancelarije premijera postao je svakodnevni ritual, dok ga način izvođenja razlikuje od uobičajenih protesta u Albaniji po kreativnoj organizaciji i desetinama građana i turista koji se usput pridružuju talasu marša.

Svake večeri učesnici drže ručno rađene transparente, crteže, karikature i umjetničke instalacije koje se mijenjaju gotovo svakodnevno, pretvarajući protest u prostor gdje umjetnost i poruka idu paralelno. Kartonski „tepih“ služi kao improvizovani studio za djecu koja dolaze sa roditeljima i tamo satima slikaju.

Ružičasti flamingo, ptica koja je dala ime pokretu, postala je njegov najprepoznatljiviji simbol. Pojavljuje se na transparentima, crtežima, maskama i predmetima koje su sami demonstranti kreirali, predstavljajući ne samo zaštitu lagune Narta, već i ideju da su priroda i javni prostori zajedničko dobro.

Za razliku od tradicionalnih protesta, gdje politički lideri ili organizatori obično imaju riječ, u „Flamingo revoluciji“ mikrofon ostaje otvoren. Svake večeri učesnici različitih profesija i uzrasta uzimaju riječ da podijele svoje priče, brige i razloge zbog kojih biraju da budu dio protesta. Na taj način protest je postao i prostor za dijalog među njima.

Još jedan karakterističan element je učešće porodica. Roditelji koji drže djecu za ruku ili ih voze u kolicima, mladi ljudi, studenti i penzioneri marširaju jedni pored drugih, stvarajući panoramu kakva se rijetko viđala na protestima posljednjih godina. Za mnoge od njih prisustvo djece je način da pokažu da su njihovi zahtjevi povezani i sa budućnošću generacija koje žele da grade život u Albaniji.

Humor je takođe postao dio identiteta protesta.

Kroz ironiju, umjetničke kreacije i kreativne transparente, demonstranti prenose svoje poruke u obliku koji često privlači pažnju prolaznika i korisnika društvenih mreža, dajući protestu drugačiji jezik komunikacije od onog na tradicionalnim protestima.

S druge strane, premijer Edi Rama i predstavnici Vlade više puta su koristili društvene mreže da objavljuju saopštenja, fotografije i druge materijale vezane za protest. U nekim od ovih objava demonstranti su kritički prikazani, dok su poruke koje se šire imale za cilj da opovrgnu njihove tvrdnje i delegitimišu pokret, ciljajući određene ličnosti koje u njemu učestvuju.

Od odjeka preko bulevara do sukoba sa policijom

Kako su se svakodnevni marševi nastavljali u Tirani, protest je počeo da nalazi odjeka i van prijestonice. Pored noćnih skupova, organizatori su pozivali na proteste širom zemlje, dok su građani i aktivisti organizovali proteste podrške u većim gradovima širom Evrope, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država.

Jedan od trenutaka sa najvećim učešćem bio je protest 20. dana, kada su Albanci iz dijaspore stigli u Tiranu da se pridruže maršu, dok oni koji žive u inostranstvu nastavljaju da organizuju simbolične proteste i šire poruke pokreta van granica Albanije.

Pored svakodnevnih večernjih marševa, demonstranti su organizovali proteste i ispred Parlamenta u danima kada su održavane parlamentarne sjednice, sa ciljem da svoje zahtjeve direktno iznesu institucijama koje donose odluke. Upravo na dva od ovih protesta zabilježeni su najžešći sukobi sa državnom policijom, koja je koristila suzavac i vodu pod pritiskom da bi rastjerala demonstrante, dok su neki od njih privedeni i uhapšeni.

Najveći sukob dogodio se nakon protesta 2. jula, kada je državna policija objavila hapšenje 19 demonstranata i krivično gonjenje još 12, optužujući ih za pružanje otpora policajcima, oštećenje policijskog vozila i napad na poslanike. Sud u Tirani je 4. jula pustio 19 uhapšenih iz pritvora, dok je nekima od njih izrekao blaže mjere bezbjednosti.

Hapšenja i optužbe za nasilje nad demonstrantima izazvali su reakciju 24 organizacije civilnog društva, koje su pozvale na nezavisnu, nepristrasnu i efikasnu istragu svih vjerodostojnih navoda o zlostavljanju, kao i na garantovanje prava na zaštitu i mirno okupljanje.

Organizacije su pozvale institucije da dokumentuju sve sumnjive slučajeve i da izbjegavaju izjave koje bi mogle da ugroze istrage.

Uprkos sukobima, hapšenjima i debatama koje su ih pratile, protest nije prestao. Svakodnevni marševi nastavili su se i narednih dana, dok su organizatori insistirali da će pokret ostati miran i otvoren za sve koji žele da mu se pridruže.

Uveče 44. dana protesta, jedna od tema koje su se ponavljale u govorima građana bila je nastavak pokreta. Nakon diskusija na društvenim mrežama o tome da bi protesti mogli biti obustavljeni tokom avgusta i nastavljeni u septembru, demonstranti su javno odbacili ovu mogućnost.

Jedan za drugim, građani koji su izašli ispred kabineta premijera ponavljali su istu poruku: „Protest se neće zaustaviti“, dok je „Ovaj trg je kraj Vlade“ bio još jedan od uzvika koji su se čuli među demonstrantima.

Paralelni „nevidljivi“ protest

Pored izvještavanja stotina profesionalnih medija, televizijskih stanica, novina, međunarodnih novinskih agencija i platformi za provjeru činjenica koje su dokumentovale dešavanja na terenu, protest za Zvernec pratila je paralelna kampanja dezinformacija na društvenim mrežama. Za razliku od izvještavanja zasnovanog na događajima sa protesta, ova kampanja nije imala za cilj da informiše o tome šta se dešava na trgu, već da izgradi alternativnu verziju protesta kao antizapadnog i namijenjenog publici van Albanije.

Amforina analiza pokazala je da su se na platformama poput „X-a“ širili izmišljeni narativi koji su odvajali protest od njegovog stvarnog konteksta. Protivljenje turističkom projektu u zaštićenom području Zverneca zamijenjeno je tvrdnjama da je protest povezan sa naseljavanjem izraelskih doseljenika u Albaniji, dok je u drugim slučajevima predstavljen kao dio investicija od direktnog interesa za porodicu Tramp. Ovi narativi nisu bili zasnovani na činjenicama ili provjerenim dokumentima, već na recikliranju teorija zavjere i neosnovanih tumačenja.

Meta ovih narativa nije bila albanska javnost, koja je imala priliku da prati dešavanja putem lokalnih medija i prisustvom na protestima na terenu, već međunarodni korisnici društvenih mreža. U analiziranom sadržaju posebno su se isticali narativi sa antisemitskim i antizapadnim prizvukom, koje su širili kanali iranskog i ruskog propagandnog ekosistema.

Kroz neosnovane tvrdnje o navodnom planu naseljavanja izraelskih doseljenika u Albaniji i tumačenje projekta kao dijela skrivene zapadne agende, ovi izvještaji imali su za cilj da preusmjere debatu sa protivljenja razvoju turističkog projekta na geopolitički narativ. Ove poruke nisu bile zasnovane na provjerljivim činjenicama, već su reciklirale teorije zavjere i dobro poznate dezinformacijske narative, koje često koriste mreže koje promovišu poruke u skladu sa ruskim i iranskim propagandnim interesima kako bi podstakle nepovjerenje u demokratske institucije i zapadne saveze.

Autori: Geri Emiri i Erjola Azizoli

Preuzeto sa portala amfora.al

The post „Flamingo revolucija“: Kako je jedan ekološki protest prerastao u najveći građanski pokret u Albaniji first appeared on Gerila.info.