Vlast tvrdi da će ova mjera ubrzati zapošljavanje mladih i omogućiti brže uključivanje na tržište rada. Kritičari, međutim, upozoravaju da javnosti nisu predstavljene analize koje bi dokazale da je upravo dužina pripravničkog staža jedan od ključnih razloga nezaposlenosti mladih.

Posebnu pažnju izaziva činjenica da je čitav paket zakonskih izmjena usvojen po hitnom postupku, svega nekoliko mjeseci prije opštih izbora.

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik juče na pre konferenciji, dok je sjednica NSRS još trajala, nije krio zadovoljstvo zbog usvajanja izmjena.

„Veoma mi je drago što se jedan programski zadatak SNSD-a ostvarimo – a to je da smanjimo period trajanja pripravničkog staža za visoko obrazovanje, a i za srednje obrazovanje smo uspjeli da završimo na današnjoj sjednici Narodne skupštine RS. Tako da za visoko obrazovanje taj period će biti šest mjeseci, a za srednje tri mjeseca, i to će omogućiti fluktuaciju, brže zapošljavanje mladih ljudi. To je nešto što smo osjetili i to je tražila naša omladinska organizacija da se uradi prije dva-tri mjeseca, a danas već to imamo realizovano“, rekao je Dodik.

Upravo Dodikova izjava legitimno otvara pitanje na osnovu čega je procijenjeno da je skraćivanje pripravničkog staža prioritetna mjera za mlade. Da li je odluka donesena na osnovu sveobuhvatnih analiza tržišta rada ili na osnovu zahtjeva stranačke omladinske organizacije?

Iz Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske za Gerilu tvrde da su „analize pokazale da je dosadašnji pripravnički staž bio nepotrebno dug“ i da je usporavao ulazak mladih na tržište rada.

„Posebno zabrinjava podatak da se na evidenciji nezaposlenih nalazi oko 3.000 mladih sa visokom stručnom spremom koji nisu imali priliku da odrade pripravnički staž, čime im je otežano zapošljavanje i profesionalna afirmacija u struci za koju su se školovali“, navode iz Ministarstva.

Ministarstvo tvrdi da će kraći pripravnički staž povećati ponudu radne snage, mobilnost zaposlenih i smanjiti troškove poslodavaca.

„Dosadašnje trajanje pripravničkog staža od godinu dana predstavljalo je značajno finansijsko opterećenje za poslodavce, imajući u vidu da pripravnici ostvaruju sva prava iz radnog odnosa, uključujući i pravo na platu u visini od 80 odsto plate radnog mjesta za koje se osposobljavaju. Skraćivanjem trajanja staža na šest mjeseci troškovi poslodavaca biće značajno smanjeni, što će ih dodatno motivisati da zapošljavaju mlade bez radnog iskustva“, saopšteno je iz Ministarstva.

Istovremeno najavljuju i novi program podrške zapošljavanju pripravnika. Rebalansom budžeta za ovu godinu planirano je pet miliona maraka za program kojim bi trebalo da bude obuhvaćeno više od hiljadu mladih sa visokom stručnom spremom.

Međutim, na pitanje Gerile da dostave analize na koje se pozivaju, Ministarstvu je upućen dodatni zahtjev za pristup informacijama, a odgovor u trenutku objavljivanja ovog teksta još nije dostavljen.

Da podaci na kojima se zasniva ova reforma nisu lako dostupni pokazuje i odgovor Republičkog zavoda za statistiku Republike Srpske.

Gerila je od Zavoda tražila podatke o broju pripravnika, njihovim platama, rasporedu po sektorima, kretanju broja pripravnika tokom posljednjih pet godina, kao i eventualnim analizama koje povezuju pripravnički staž i zapošljavanje mladih.

Odgovor je bio kratak:

„Zavod ne raspolaže traženim podacima.“

AApsolutno legitimno je zapitati se – ako institucija koja prikuplja i obrađuje zvanične statističke podatke ne raspolaže podacima o pripravnicima, na osnovu kojih pokazatelja je utvrđeno da je pripravnički staž prepreka zapošljavanju i da ga je potrebno hitno skratiti u čak deset različitih oblasti?

Ekonomska analitičarka Svetlana Cenić smatra da se efekti koje vlast najavljuje ne mogu automatski povezati sa zapošljavanjem.

„Ovo privredi neće pomoći. Trajanje pripravničkog staža je prije svega administrativno i organizaciono pitanje, dok je zaposlenost prvenstveno određena ekonomskom aktivnošću, investicijama i potrebama poslodavaca. U najboljem slučaju, skraćivanje pripravničkog staža može ubrzati prelazak pojedinaca iz statusa pripravnika u status zaposlenog radnika, ali ne znači da će se otvoriti veći broj radnih mjesta“, kaže Cenićeva.

Ona upozorava da bi vlast morala pokazati konkretne ekonomske pokazatelje.

„Trebalo bi pokazati koliki su prosječni troškovi pripravničkog staža za poslodavce po mjesecu i po zaposlenom, koliki dio tih troškova čine plate, doprinosi, mentorstvo i administracija, te kolika bi bila stvarna ušteda nakon skraćivanja staža“, navodi Cenićeva.

Njena ocjena je mnogo oštrija kada govori o stvarnim motivima izmjena.

„Stvarni razlog je partijsko kadriranje i razmještanje u javnoj upravi i državnim preduzećima, pogotovo onih sa kupljenom diplomom. Sa privredom veze nema. Privreda traži nekog ko ima ili znanje ili volju da uči i radi“, kaže Cenićeva.

Slične dileme imaju i u Transparency Internationalu BiH.

Ena Kljajić Grgić, rukovodilac Centra za pružanje pravne pomoći u ovoj organizaciji, upozorava da obrazloženja hitne procedure ne nude uvjerljive razloge za zaobilaženje redovnog zakonodavnog postupka.

„U svim prijedlozima kao razlog zbog kojeg se zakoni mijenjaju i dopunjavaju po hitnom postupku navodi se opšti interes, brže uključivanje mladih na tržište rada i povećanje dostupnosti stručnog kadra. Međutim, iz dostavljenih obrazloženja nije vidljivo postojanje vanrednih okolnosti, neposredne štete ili drugih razloga koji bi opravdali izuzetak od redovne procedure“, kaže Kljajić Grgić.

Ona podsjeća da nijedno obrazloženje ne razmatra moguće negativne posljedice.

„Nije analizirano da li će kraći period praktičnog osposobljavanja uticati na kvalitet stečenih znanja, stručnu samostalnost kandidata ili kvalitet usluga koje pružaju zdravstvene, obrazovne, kulturne ustanove i javni organi”, dodaje Kljajić Grgić.

Posebno je zanimljivo što su gotovo identična obrazloženja korištena za različite oblasti (?!), od zdravstva i obrazovanja do muzejske djelatnosti i lokalne uprave.

„Neobično je da postoji ista potreba za bržim zapošljavanjem mladih u realnom sektoru, zdravstvu ili, na primjer, u muzejskoj djelatnosti i javnoj upravi. U obrazloženjima nisu navedeni konkretni podaci, analize niti procjene koje bi potvrdile da postojeći period pripravničkog staža predstavlja prepreku zapošljavanju ili da je upravo njegovo trajanje uzrok nedostatka kadrova u pojedinim sektorima“, navodi ona.

Transparency International upozorava i na politički kontekst.

„Činjenica je da se ovako obiman paket zakonskih izmjena predlaže svega nekoliko mjeseci prije održavanja opštih izbora u Bosni i Hercegovini. Iako vremenska podudarnost sama po sebi ne dokazuje političku motivaciju, izostanak detaljnih analiza i procjena efekata otvara pitanje da li je primarni cilj izmjena stvarno unapređenje tržišta rada ili slanje političke poruke mladim biračima kroz formalno skraćivanje puta do stručnog ispita i zaposlenja”, dodaje Kljajić Grgić.

Za sada ostaje nepoznato ono što bi kod ovakve reforme trebalo biti najvažnije – analiza (ili analize) na osnovu koje je donesena odluka.

Vlada Republike Srpske tvrdi da ona postoji. Zavod za statistiku nema podatke. Javnosti dokument, barem zasad, nije predstavljen. I sve je išlo po hitnoj proceduri i, prema riječima Milorada Dodika, na inicijativu omladinske organizacije njegove stranke.

Zato je teško procijeniti da li će kraći pripravnički staž zaista dovesti do većeg zapošljavanja mladih ili će ostati, prije svega, još jedna politička “igranka” u izbornoj godini. 

Dejan Rakita / GERILA

The post Pripravnički staž prepolovljen: Da li vlast u Srpskoj zapošljava mlade ili vodi predizbornu kampanju? first appeared on Gerila.info.

PIŠE: Đorđe Vujatović

Pravo na pristup informacijama u Bosni i Hercegovini formalno je jedno od ključnih demokratskih načela. U praksi, međutim, ono se sve češće svodi na birokratsku proceduru u kojoj institucije odlučuju kada će, kako i da li će uopšte odgovoriti na novinarske upite.

Između zakonskog roka od 15 dana i realnih potreba medija da informacije dobiju odmah, nastaje prostor koji administracija koristi – za odgađanje, selektivno odgovaranje ili potpuno ignorisanje zahtjeva.

Za razliku od većine redakcija, koje nemaju kapacitete da sistematski prate ishode svojih zahtjeva, BIRN BiH je jedna od rijetkih medijskih kuća koja vodi preciznu statistiku.

Manje novinarske redakcije najčešće ni ne bilježe koliko puta su odbijene ili im nije odgovoreno, što dodatno otežava sagledavanje razmjera problema na nivou cijele države.

Njihovi preliminarni podaci pokazuju razmjere problema: Samo u 2025. godini od oko 454 zahtjeva za slobodan pristup informacijama, potpuni odgovori stigli su u 298 slučajeva, djelimični u 24, dok su u najmanje 13 slučajeva informacije odbijene. U tri slučaja institucije su tvrdile da ne posjeduju tražene podatke, a za oko 115 zahtjeva nije ni evidentiran konačan ishod.

Ovi podaci ukazuju ne samo na sporost sistema, već i na nedostatak odgovornosti institucija koje često ne snose nikakve posljedice zbog nepostupanja.

Ipak, ni ovi brojevi ne oslikavaju u potpunosti realnost – jer „odgovor“ često ne znači i „informaciju“.

„U velikom broju slučajeva institucije probijaju zakonski rok od 15 dana za odgovor. Ponekad nas kontaktiraju i kažu da je zahtjev preobiman i da im treba više vremena, ali najčešće se dešava da uopšte ne dobijemo odgovor jedno vrijeme. A i kada odgovor stigne, rijetko je potpun i ne zadovoljava ono što smo tražili“, kaže Džana Brkanić, urednica portala Detektor, čiji je izdavač BIRN BiH.

Ona dodaje da institucije često formalno odgovore, ali bez suštine.

„Imate situacije da odgovor postoji, ali zapravo ne dobijete informaciju. Morate dodatno tražiti, žaliti se, ponovo slati zahtjeve. U međuvremenu, tema koju radite gubi na aktuelnosti“, napominje Brkanićeva.

Između ignorisanja i “praznih” odgovora

U praksi se izdvajaju dvije dominantne strategije institucija: potpuni izostanak odgovora i slanje formalnih, ali beskorisnih odgovora.

„U ogromnom broju slučajeva – rekao bih i do 90 posto – ne dobijem nikakav odgovor na pitanja koja postavim. I onda ste primorani da šaljete urgencije, da se obraćate ombudsmanu, što sve traje predugo u odnosu na potrebe novinarskog posla“, kaže Ljupko Mišeljić, novinar iz Banjaluke.

Ako i kada odgovori stignu, često su uopšteni.

„Dobijete odgovor da nešto ‘nije dozvoljeno’ i da se ‘ne bi trebalo dešavati’, ali nema konkretnih podataka niti reakcije institucije. To je formalno odgovor, ali suštinski – ništa niste dobili“, naglašava Mišeljić.

Problem dodatno komplikuje praksa da se novinarski upiti tretiraju kao predstavke građana, posebno kada uključuju zahtjeve za postupanje institucija, čime se izbjegava obaveza pravovremenog informisanja javnosti.

Zakonski okvir postoji, ali ne funkcioniše

Zakoni jasno propisuju rok od 15 dana za odgovor, ali u praksi to često ostaje nepoštovano. Kada institucija ne odgovori, nastupa tzv. „ćutanje administracije“.

Ovaj mehanizam postoji još od prvih zakona o slobodi pristupa informacijama koji su u BiH doneseni početkom 2000-ih godina, ali se njegova primjena u praksi i dalje pokazuje kao spora i neefikasna.

„Zakon kaže da se organ mora izjasniti u roku od 15 dana. Ako se ne izjasni, to se tretira kao da je zahtjev odbijen i tada imate pravo na žalbu. Ali problem je što taj proces ide dalje – žalba, urgencija, pa sud – i to traje mjesecima, pa i godinama“, objašnjava i advokat iz Banjaluke Đorđe Knežević.

On upozorava da pravni mehanizmi postoje, ali nisu prilagođeni novinarskoj praksi.

„Novinari često izbjegavaju da se odmah pozovu na zakon, jer znaju da će onda biti vezani za rok od 15 dana. Njima informacija treba odmah, a ne za dvije sedmice. Ali s pravne strane, uvijek je sigurnije imati taj formalni osnov, jer tek tada možete dalje reagovati“, dodaje on.

Iskustva Transparency International BiH, organizacije koja sistemski prati rad institucija, dodatno potvrđuju sistemski problem.

„Transparency International u BiH ima dugogodišnju praksu u primjeni Zakona o slobodi pristupa informacijama na svim nivoima vlasti. Posjedujemo više od 300 sudskih odluka u ovoj oblasti, a preko 80 posto tih odluka doneseno je u korist naše organizacije. To je najbolji pokazatelj koliko često institucije krše zakon“, izjavila je za Gerilu Ena Kljajić Grgić, rukovodilac Centra za pružanje pravne pomoći u borbi protiv korupcije Transparency Internationala u BiH.

Administrativne barijere kao alat

Osim neodgovaranja, institucije koriste i niz administrativnih prepreka kako bi otežale pristup informacijama.

„Nerijetko moramo i plaćati dokumente jer ih žele dostaviti u štampanoj formi, umjesto elektronski. Praksa se razlikuje od institucije do institucije i to dodatno komplikuje proces“, kaže Brkanić.

S druge strane, civilni sektor bilježi i otvoreno nezakonite prakse:

„Imali smo situaciju da nam je jedan javni organ postavio ultimatum da će odlučiti po našem zahtjevu samo ako ga podnesemo na obrascu koji je objavljen na njihovoj web stranici. To nije u skladu sa zakonom i predstavlja lošu praksu prema podnosiocima zahtjeva“, kaže Ena Kljajić Grgić.

Dodatni problem je pravna nesigurnost oko odgovora putem e-maila.

„Dešava se da institucija odgovori mailom, bez potpisa i pečata, i dostavi samo dio informacija. Onda se postavlja pitanje da li je to uopšte upravni akt na koji možete izjaviti žalbu ili ne. Sudska praksa po tom pitanju još nije ujednačena“, objašnjava jednu od zabilježenih praksi i advokat Knežević.

Granica između privatnog i javnog interesa

Institucije često odbijaju dostaviti informacije pozivajući se na zaštitu ličnih podataka ili poslovne tajne.

„Uvijek postoji ta vaga između prava na privatnost i prava javnosti da zna. Ali u praksi se ta vaga često koristi kao izgovor da se informacije ne dostave“, kaže Knežević.

U praksi, to znači da i podaci koji su očigledno od javnog interesa ostaju nedostupni, što novinarima, posebno kod rada na složenijim istraživačkim temama, stvara dodatne probleme.

Dodatno, institucije se često pozivaju na nedostatak kapaciteta za anonimizaciju podataka, što u praksi postaje još jedan razlog za odgađanje ili odbijanje zahtjeva.

„Imate situacije gdje se podaci o subjektima koji učestvuju u javnim poslovima proglašavaju tajnim, iako bi trebali biti dostupni javnosti“, napominje i advokat Ljupko Mišeljić.

Zastarjeli zakoni i spora primjena

Iako je na državnom nivou donesen novi zakon, entitetski propisi i dalje zaostaju.

„Entitetski zakoni ne sadrže odredbe o proaktivnoj transparentnosti i nisu usklađeni sa međunarodnim standardima, zbog čega bi ih trebalo mijenjati i osavremeniti“, kaže Ena Kljajić Grgić.

Dodaje da problem nije samo u zakonima, nego i u njihovoj primjeni:

„Građani nam se najčešće žale na ćutanje administracije, dok novinari i organizacije civilnog društva ukazuju na pogrešnu primjenu zakona – i proceduralno i suštinski“, ističe Kljajić Grgić.

Sistem koji zavisi od volje institucija

Sve navedeno ukazuje na to da pristup informacijama u BiH ne funkcioniše kao pravo, već kao privilegija.

„Institucije često računaju na to da će novinari odustati. Mi ne odustajemo, ali to znači dodatno vrijeme, dodatne žalbe i dodatni rad“, podsjeća i Džana Brkanić.

Rješenje postoji, ali zahtijeva dodatni angažman.

„Pokretanje postupaka pravne zaštite protiv odluka kojima se krši zakon je jedini mehanizam koji može promijeniti situaciju. Problem je što građani često nisu upoznati s tim mehanizmima“, zaključuje Ena Kljajić Grgić.

U takvom sistemu, gdje institucije biraju kada će odgovoriti, a zakon se primjenjuje selektivno, ćutanje administracije postaje pravilo – a pravo javnosti da zna kolateralna šteta.

Dodatni problem koji novinari sve češće prepoznaju jeste selektivan odnos institucija prema medijima.

U praksi je uočeno da pojedine institucije odgovaraju samo određenim redakcijama i novinarima, dok druge ignorišu, čime se stvara nejednak pristup informacijama. Takav pristup otvara prostor za kontrolu narativa i upravljanje informacijama koje dolaze u javnost.

Istovremeno, novinari ukazuju na obrazac prema kojem, nakon što istraživački mediji pošalju upit institucijama, vrlo brzo u pojedinim medijima bliskim vlastima izlaze tekstovi sa istom tematikom, ali u ublaženoj i „ispeglanoj“ verziji.

U tim tekstovima često nedostaju ključni elementi problema, odgovornost institucija ili kritički ton, što upućuje na koordinisano plasiranje informacija.

Takva praksa predstavlja klasičnu PR metodu ublažavanja potencijalne štete – prije nego što istraživački tekst bude objavljen, javnosti se plasira kontrolisana verzija priče, čime se unaprijed oblikuje percepcija i smanjuje prostor za ozbiljnu javnu raspravu.

The post Informacije na čekanju: Kako administracija namjerno usporava novinare i javnost first appeared on Gerila.info.

Kad je početkom godine usvojena dopuna Zakona o porezu na dodatu vrijednost, djelovalo je da Bosna i Hercegovina konačno pravi konkretan korak ka rješavanju stambenog pitanja mladih i onih koji prvi put ulaze u vlasništvo nad nekretninom. Član 54a Zakona predviđa pravo na povrat PDV-a za punoljetna fizička lica – državljane BiH sa prebivalištem u zemlji – koji kupuju svoj prvi stan.

Ipak, sve ono što je zakon obećao, značajno je urušeno kroz kasniji Pravilnik koji je usvojio Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje (UIO). Pravilnik je, naime, dodao kriterijume koji ne postoje u zakonu, čime je ovo pravo praktično uskraćeno velikom broju potencijalnih korisnika.

Predsjedavajući Upravnog odbora UIO BiH i ministar finansija i trezora BiH Srđan Amidžić izjavio je prije godinu dana da “nije u pitanju populistički zakon iz razloga što njegove komponente ili njegova sadržina jeste takva da ona uvažava potrebu ljudi u BiH da riješe to stambeno pitanje, ako govorimo o prvoj nekretnini”.

Za sada, sa trenutnim rješenjima, ovaj zakon je, ističu stručnjaci, diskriminatorski i čini se da je više namjenjen pogodovanju građevinskom lobiju nego samim građanima.

Problem retroaktivnosti i restriktivnih uslova

U tekstu Pravilnika navodi se da pravo na povrat PDV-a ima osoba koja, u posljednjih sedam godina, nije imala stan, kuću ili apartman u svom vlasništvu – ni samostalno, ni u zajedničkom ili suvlasništvu.

Još problematičnije, ovaj kriterijum ne odnosi se samo na kupca, već i na članove njegovog porodičnog domaćinstva, u koje su sada uključeni i braća i sestre. Drugim riječima, ako vam brat ima garsonjeru, vi ne možete ostvariti pravo na povrat PDV-a pri kupovini svog prvog stana.

Transparency International BiH, koji je učestvovao u javnim konsultacijama o Nacrtu Pravilnika, upozorio je da je ovakav pristup u direktnoj suprotnosti sa samim zakonom, koji se ne poziva na prethodni period vlasništva, već se fokusira isključivo na trenutni status kupca.

„Pravilnik sužava pravo koje je Zakon omogućio, i to kroz uslove koje Zakon ne propisuje – što je ne samo pravno sporno, već i nepravedno“, upozoravaju iz TI BiH.

Transparency International u BiH upozorava da je član 105a stav 5. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u u nesaglasnosti sa samim Zakonom, jer se njime pravo na povrat PDV-a ograničava na način koji Zakon ne poznaje.

Dok Zakon jasno kaže da:

„punoljetno fizičko lice – državljanin BiH sa prebivalištem u BiH – ima pravo na povrat PDV-a“ prilikom kupovine prvog stambenog objekta,

Pravilnik uvodi dodatne uslove, među kojima je i retroaktivno ispitivanje vlasništva u periodu od sedam (ranije deset) godina, ne samo za kupca, već i za članove njegovog domaćinstva.

Prema riječima Ene Kljajić Grgić, rukovodioca Centra za pružanje pravne pomoći u Transparency International BiH, pravo na povrat PDV-a za kupovinu prvog stambenog objekta je jasno definisano Zakonom.

„Zakonom nije propisano da lice ne smije imati stan u vlasništvu u prethodnom periodu, niti se spominju površina stana, članovi domaćinstva, status prodavca ili način plaćanja. Sve to su dodatni uslovi koje je Pravilnik naknadno uveo, čime se zapravo mijenja suština prava koje garantuje Zakon. Pravilnik ne bi smio ići iznad Zakona, a ovdje je to očigledno slučaj“, upozorava Kljajić Grgić.

Dodaje da se ovakvim tumačenjem stvara prostor za uskraćivanje prava licima koja po prvi put rješavaju svoje stambeno pitanje, ali su ranije, primjerice kroz nasljeđe ili zajedničko vlasništvo, imala udio u nekretnini – što Zakon ne isključuje.

„U pitanju je jasno narušavanje hijerarhije propisa, jer podzakonski akt ne može sužavati već definisano zakonsko pravo“, zaključuje ona.

TI BiH smatra da je ovakvo rješenje u suprotnosti sa zakonom, jer Zakon o PDV-u ne propisuje retroaktivna ograničenja, a dodatno je i diskriminatorno, budući da pravo na povrat proširuje na imovinu članova domaćinstva – uključujući supružnika, roditelje, brata ili sestru – pa građanin može biti uskraćen za povrat PDV-a iako sam nikada nije imao stan. Takvim pristupom, upozoravaju iz TI BiH, obesmišljava se intencija zakonodavca da se ovom mjerom građanima olakša rješavanje stambenog pitanja.

TI BiH zaključuje da Pravilnik prekoračuje ovlaštenja datih Zakonom i time krši načelo hijerarhije pravnih akata. Umjesto da detaljnije razradi tehničku proceduru za ostvarivanje prava, on uvodi materijalna ograničenja koja Zakon ne poznaje – i zbog toga bi trebalo da se izmijeni u pravcu usklađivanja sa Zakonom i njegovom svrhom.

IZ Transparency Internationala BiH upozoravaju i na spornu praksu širenja uslova za ostvarivanje prava na povrat PDV-a na članove porodičnog domaćinstva, iako je Zakon to pravo jasno vezao isključivo za kupca stana.

Pravilnik, međutim, propisuje da kupac može ostvariti pravo na povrat PDV-a za dodatnih 15m² po članu domaćinstva, ali samo ako taj član u posljednjih sedam godina nije imao u vlasništvu ili suvlasništvu nikakvu nekretninu u BiH – uključujući stan, kuću, apartman ili druge stambene objekte.

Za razliku od BiH, gdje Zakon ne definiše ovakva ograničenja, u susjednoj Srbiji Zakon o PDV-u precizno propisuje uslove koje je moguće razrađivati podzakonskim aktima. Kod nas, naprotiv, ovakvim proširenjem uslova Pravilnik faktički sužava pravo predviđeno zakonom.

„Ovakvo rješenje u praksi može dovesti do situacije da lice koje prvi put kupuje stan bude uskraćeno za povrat PDV-a na člana porodičnog domaćinstva zato što je, npr. njegov supružnik, roditelj ili brat i sestra bio u vlasništvu nekretnine u ranijem periodu, pri čemu se ne ispituje način sticanja te nekretnine”, dodaje Ena Kljajić Grgić.

U obrazloženju nacrta Pravilnika navedeno je da se za supružnike traži dokaz da ne posjeduju nekretninu kako bi se provjerila imovina stečena u braku, koja se smatra zajedničkom. Međutim, napominje Kljajić Grgić, ovdje se zanemaruje mogućnost da je supružnik nekretninu stekao prije braka ili da ju je naslijedio, a da od tada nije proteklo sedam godina – što, bez obzira na zakonsku osnovu, kupcu automatski ukida pravo na povrat.

Pravilnik pisan za bogate i građevinski lobi?

Još jedna zabrinjavajuća stavka tiče se maksimalne površine stana na koju se može ostvariti povrat PDV-a – 40 kvadrata za samca, uz mogućnost povećanja od 15 kvadrata po članu porodičnog domaćinstva.

Međutim, povrat se ne računa prema stvarnoj cijeni stana, već prema prosječnoj cijeni objavljenoj u biltenu Agencije za statistiku BiH. Maksimalan iznos povrata tako ne može preći preračunatu vrijednost od 24.557,74 KM, što može biti znatno niže od stvarno plaćenog PDV-a na stanove u urbanim sredinama.

Dodatno, UIO zadržava pravo da odbije zahtjev i u slučaju da je stan otuđen prije isteka roka od 5 godina – što podrazumijeva vraćanje kompletnog iznosa PDV-a, uz kamate.

Dalje, prvobitni prijedlog dopuna Zakona je predviđao da se povrat PDV-a vrši pri kupovini prvog stana pri čemu je drugačije definisano šta se smatra stambenim prostorom, dok ovaj usvojeni Zakon o dopunama zakona o porezu na dodatnu vrijednost to omogućuje samo na stanove u novogradnji, što definitivno budi sumnju u izlazak u susret građevinskom lobiju, odnosno investitorima. Paradoksalno, kad i ako se ispune svi ovi uslovi, koji nisu jednostavni, onda će morati proći i “kroz sito i rešeto” odnosno kroz Pravilnik čime će se dodatno smanjiti broj građana koji će ostvariti ovo, Zakonom već, ionako suženo pravo.

Ena Kljajić Grgić iz Transparency International BiH, u razgovoru za Gerilu ističe da su pojedine odredbe Pravilnika u suprotnosti s osnovnim ciljem zakona – da se građanima omogući lakše rješavanje stambenog pitanja kroz povrat PDV-a pri kupovini prvog stana. Umjesto da se propisima precizira procedura ostvarivanja tog prava, Pravilnik, kako navodi, uvodi ograničenja koja nisu predviđena zakonom i time umanjuje broj onih koji bi to pravo mogli iskoristiti:

„Namjera zakonodavca je bila da se pomogne građanima pri kupovini prvog stambenog objekta. Pravilnik, nametanjem dodatnih uslova koji nisu u Zakonu, suštinski obesmišljava ovu intenciju i umanjuje broj potencijalnih korisnika prava. Odredbe Pravilnika potrebno je uskladiti sa Zakonom na način da se istim razrade proceduralna pitanja za ostvarivanje prava na povrat pdv-a, a ne da se istim propisuju uslovi koji mijenjaju ili ograničavaju pravo garantovano Zakonom.“

Posebno problematičnim smatra član koji pravo na povrat PDV-a uslovljava time da je prodavac stana uredno prijavio i uplatio PDV – što je, po njenim riječima, nešto na šta kupac ne može imati nikakav uticaj.

„Iz Pravilnika bi trebalo izbrisati odredbu da kupac stana može ostvariti pravo na povrat pdv-a ako je prodavac stana obračunati pdv za stan prijavio i uplatio na jedinstveni račun koji vodi Uprava za indirektno oporezivanje. Time se uvodi uslov koji kupac objektivno ne može kontrolisati, jer kupac stana ne može biti odgovoran za fiskalnu disciplinu prodavca”, naglašava Kljajić Grgić.

Kao dodatni problem, navodi i činjenicu da je iz konačne verzije Pravilnika uklonjena odredba koja je ranije omogućavala nasljeđivanje prava na povrat PDV-a u slučaju smrti kupca koji je prethodno podnio zahtjev. Smatra da bi se ta odredba trebala vratiti jer njeno izostavljanje može dovesti do uskraćivanja prava članovima domaćinstva:

„U prvobitnoj verziji Nacrta Pravilnika bila je predviđena mogućnost nasljeđivanja prava na povrat pdv-a izuzetno ukoliko je kupac stana podnio zahtjev za povrat pdv-a prije nastupanja njegove smrti, a sada to nije slučaj. To se u praksi može negativno odraziti na članove porodičnog domaćinstva kupca stana koji neće moći ostvariti pravo na povrat pdv-a, zbog čega treba razmisliti o ponovnom vraćanju ove odredbe u tekst Pravilnika”, dodaje ona u razgovoru za Gerilu.

Konsultacije bez efekta

Na eKonsultacijama je učestvovalo 112 učesnika koji su poslali 123 prijedloga i komentara. UIO je usvojila svega 23.

Jedna od sugestija Transparency Internationala BiH bila je da se izbriše retroaktivna zabrana posjedovanja stana u prethodnom periodu, jer nije u skladu sa zakonom. UIO nije prihvatila taj prijedlog, već je samo smanjila retroaktivni period sa 10 na 7 godina – zadržavši suštinsku prepreku i izvan zakonskih okvira.

Poslali smo pitanja Upravnom odboru UIO BiH, ali do trenutka objavljivanja ovog teksta nismo dobili odgovore. Ukoliko odgovore – objavićemo ih naknadno.

Iako Zakon o PDV-u daje osnovno pravo na povrat PDV-a, Pravilnik je otišao korak dalje – dodao je materijalne uslove koje zakon ne poznaje, i time ozbiljno ograničio obim ovog prava.

Ustavno pravilo da podzakonski akt ne može derogirati zakon zanemareno je bez mnogo objašnjenja.

Oni koji su ovu mjeru dočekali sa nadom sada se suočavaju s lavirintom birokratije, uslova i ograničenja. Mjera koja je trebala biti socijalna, transformisana je u privilegiju rezervisanu za one koji imaju savršeno „čisto“ vlasničko i porodično stablo – što u BiH ili bilo gdje u svijetu, priznaćete, nije čest slučaj.

Dejan Rakita / GERILA

The post GERILA ISTRAŽUJE: Imaš brata sa garsonjerom? Nemaš pravo na povrat PDV-a pri kupovini prvog stana! first appeared on Gerila.info.

Predlagač Izmjena zakona o izmjeni Zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju – po hitnom postupku je Ministarstvo pravde RS a ova tačka dnevnog reda će se pred poslanicima naći odmah nakon poslaničkih pitanja i odgovora, odnosno aktuelnog časa.

Iz Transparency international BiH ističu da ova izmjena Zakona uopšte nije predviđena Programom rada Vlade Republike Srpske za 2024.godinu već је javnost o tome obavještena tek u najavi dnevnog reda 84. Sjednice Vlade Republike Srpske, na kojoj je ovaj Prijedlog razmatran, te utvrđen po hitnom postupku. Na zvaničnoj web stranici Vlade RS objavljeno je da se Prijedlogom izmjene zakona vrše korekcije odredbe koja se odnosi na nadležnost Komisije za sprovođenje Strategije za borbu protiv korupcije, radi uspostavljanja efikasnijeg i jednostavnijeg sistema borbe protiv korupcije, te je navedeno da u Ministarstvu pravde Republike Srpske postoji Resor čija je nadležnost sprovođenje Strategije za borbu protiv korupcije, zbog čega je postojanje Komisije za sprovođenje Strategije za borbu protiv korupcije Republike Srpske postalo nepotrebno.

“Međutim, izmjena zakona ne odnosi se samo na brisanje Komisije za sprovođenje Strategije za borbu protiv korupcije RS iz teksta zakona, nego i na potpunu izmjenu suštine odredbe kojom je propisana obaveza dostavljanja godišnjeg izvještaja o broju i ishodu primljenih prijava i postupaka za zaštitu lica koja prijavljuju korupciju Narodnoj skupštini RS i Vladi RS”, kaže za Gerilu Ena Kljajić Grgić, rukovodilac Centra za pružanje pravne pomoći u Transparency International BiH.

Ona dodaje da je predloženim izmjenama predviđeno je da Ministarstvo pravde godišnji izvještaj ubuduće dostavlja samo na razmatranje Vladi RA, dok se razlozi zbog kojih se NSRS isključuje iz procesa obaveznog dostavljanja godišnjeg izvještaja uopšte se ne navode u propratnom aktu koji je objavljen u materijalima zakazane 11. redovne sjednice Narodne skupštine RS. Isto tako, nisu objavljeni ni razlozi za donošenje izmjena ovog zakona po hitnom postupku.

Inače parlamentarna kontrola uprave prihvaćena je u svim savremenim pravnim sistemima i predstavlja ocjenu političke cjelishodnosti rada uprave. Parlament preispituje da li uprava sprovodi postavljenu politiku, ostvaruje postavljene ciljeve, te vrši svoja ovlaštenja u skaldu sa javnim inetresom. Ono najvažnije kod parlamentarne kontrole je činjenica da se rasprava o nekom pitanju završava glasanjem, te je u tom kontekstu moguće i pokretanje pitanja političke odgovornosti ministara i drugih nosilaca funkcija, dodaju iz TI BiH.

“Interesantno je ispratiti kako će u konkretnom slučaju odlučiti narodni poslanici Republike Srpske, tj. da li će dati svoj glas za izmjene zakona kojim im se faktički uskraćuje mogućnost preispitivanja jednog veoma važnog godišnjeg izvještaja u kom se prikazuje rad, problemi rada i rezultati postignuti u oblasti zaštite lica koja prijavljuju korupciju. S druge strane otvoreno je pitanje zašto Ministarstvo pravde RS koje je predlagač ovih izmjena želi isključiti Narodnu skupštinu iz postupka razmatranja izvještaja”, ističe Ena Kljajić Grgić.

Zanimljivo, ukoliko se usvoje ove izmjene, već se godišnji izvještaj za tekuću 2024. godinu neće naći pred narodnim poslanicima u skupštini Republike Srpske!

Da je ova predložena izmjena sporna po više osnova, slaže se se i advokat Milan Malešević koji ističe da je Narodna skupština Republike Srpske jedini forum gdje se može voditi polemika i gdje opozicija ima priliku izraziti stavove, dok u Vladi RS, naravno, nema opozicije.

“Prvo, izmjena stavlja kontrolu i nadzor nad prijavama o korupciji isključivo u ruke Vlade, bez uključivanja vanjskih ili nezavisnih tijela poput Komisije. U sistemu gdje opozicija nema uticaj na rad Vlade, to može značiti da će se postupci vezani za zaštitu uzbunjivača odvijati u okruženju bez adekvatne javne kontrole”, naglašava Malešević u izjavi za Gerilu.

On dodaje da opozicija, koja može postavljati pitanja u Skupštini, ima ograničen pristup ovim procesima unutar Vlade, čime se smanjuje mogućnost kritičkog preispitivanja tih izvještaja.

“Drugo, centralizacija izvještavanja u Ministarstvu pravde, koja sada podnosi izvještaj direktno Vladi, može izazvati zabrinutost zbog nedostatka transparentnosti. Bez nezavisne komisije ili sličnog tijela koje bi imalo ulogu u nadzoru, postoji rizik da se prijave korupcije ne obrađuju na pravičan ili nepristrasan način. U takvom kontekstu, politička kontrola nad borbom protiv korupcije postaje jača, što potencijalno oslabljuje zaštitu uzbunjivača i može dovesti do smanjenja povjerenja javnosti u proces borbe protiv korupcije. Ova izmjena, stoga, može biti korak unazad u smislu transparentnosti i nezavisnosti institucija, naročito u političkom sistemu gdje je pluralizam u Vladi praktično nepostojeći”, kaže za naš portal Malešević.

On dodaje da se, u širem kontekstu, ove izmjene nadovezuju na druge zakonske promjene, poput kriminalizacije klevete i strože regulacije rada nevladinih organizacija, koje su nedavno usvojene u Republici Srpskoj.

“Ove promjene zajedno stvaraju okvir u kojem se pojačava kontrola vlasti nad građanskim društvom, slobodom izražavanja i kritičkim mišljenjem, čime se postepeno približava konceptu policijske države”, upozorava Malešević.

I narodni poslanici iz redova opozicije su iznenađeni ovim potezom Ministarstva pravde, čak iako se zna da borba protiv korupcije nije na listi prioriteta naših institucija.

“Upravo zbog toga i jesmo zemlja duboko zaglibili u korupciju. Strategije i komisije za borbu protiv korupcije su se pokazale kao beskorisni paravani, jer rezultata nema, dok se afere korupcije gomilaju. Nažalost, u javnom prostoru daleko češće nailazimo na primjere koruptivnih radnji nego na konkretne poteze u njihovom suzbijanju”, kaže za Gerilu narodna poslanica Tanja Vukomanović.

Ona naglašava i da je to što novi resor u Ministarstvu pravde preuzima posao Komisije za sprovođenje strategije za borbu protiv korupcije Republike Srpske može značiti da se ovo pitanje dodatno centralizuje.

“Iako se u obrazloženju navodi da je cilj “uspostavljanje efikasnijeg i jednostavnijeg sistema borbe protiv korupcije” bojim se da to samo znači efikasnija i jadnostavniji obračun sa licima koja bi korupciju prijavljivala. Kako Vlada štiti lica koja prijavljuju koripciju najbolje pokazuje primjer sandučića u zgradi Vlade koji su postavljeni prije nekoliko godina kako bi zaposleni mogli anonimno da prijave korupciju, a hodnici u kojima su sandučići su pokriveni video nadzorom. To znači da se sve to radi forme radi, bez ikakvog detaljnog pristupa i bez ikakvog očekivanja da će ove mjere dati rezultate”, dodaje u razgovoru za naš portal Vukomanović.

Dejan Rakita/GERILA

The post GERILA ISTRAŽUJE Šta se krije iza najavljene izmjene zakona o zaštiti lica koje prijavljuju korupciju RS? first appeared on Gerila.info.