Državna sutkinja Nada Papo, o kojoj je Valter napisao serijal tekstova zbog njene interesne povezanosti sa Upravom za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, nedavno je donijela novu spornu presudu koja ima duboko uporište u klijentelizmu i trgovini uticajem.

U procesu koji je vođen po tužbi iz radno-pravnog statusa „Predraga Jelača (predsjednik sindikata UIO) protiv UIO BiH“, Papo je presudila, potpuno očekivano i bez trunke sumnje u suprotni ishod, u korist UIO, u kojoj radi i njen sin Leon Papo.

ŠTA JE LEON ELVIRU A ŠTA ELVIR NADI

Ta poveznica je suštinski bitna za sve procese koji se se dešavali i one koji će tek uslijediti, s obzirom da je ova državna sutkinja u više nego očitom sukobu interesa pogotovo jer, prema svim dokumentima i informacijama s kojima raspolažemo, Papo je na direktnoj liniji sa pomoćnikom Sektora za poslovne usluge UIO Elvirom Muminovićem, koji je pretpostavljeni njenom sinu Leonu Papi.

Interesantno je da Papo nije bila izuzeta iz ovog procesa zbog jasnog sukoba interesa te je, uprkos obilju dokaza koje je prezentirao Jelača, inače godinama degradiran i kao poreski inspektor koji je ukazivao na korupciju i kriminal premješten na najnižu poziciju s najnižom platom, odbacila njegovu tužbu protiv UIO presudom broj: S1 3 P 047239 24 P, od 7. jula ove godine.

„Presudu o odbacivanju moje tužbe donije je sudija Nada Papo na koju uticaj direktno ima Elvir Muminović, nezakonito postavljeni pomoćnik direktora Sektora za poslovne usluge: on je neposredno pretpostavljeni Leonu Papi i Milanu Adnanu, šefu Odsjeka za upravljanje ljudskim potecijalima. Nada Papo je bila sudija i po tužbi Emiru Mešiću, službeniku UIO BiH, koji je dobio status zaštićenog prijavitelja korupcije, a nakon toga od bivšeg direktora Mire Džakule 11. marta 2022. dobio otkaz, i čiju je tužbu Papo također odbacila, čime je Mešić izgubio spor protiv UIO, ali je Nada Papo zato baš u toku suđenja Mešiću zaposlila svog Sina Leona Papu u UIO. A znate gdje ga je zaposlila? Upravo u Sektor za poslovne usluge kod Elvira Muminovića, kojeg je Mešić također prijavio za korupciju i zloupotrebu carinskih terminala, zajedno sa direktorom Mirom Džakulom“, pojašnjava za Valter Jelača.

U tom grmu i leži zec – rekli bismo i više zečeva.

Naime, bivši direktor Miro Džakula, protiv koga je proteklih godina Tužilaštvu BiH podneseno čak 18 krivičnih prijava (14 u međuvremenu obustavljeno!) u vrijeme svoja dva i po mandata uspio je da isplete mrežu klijentelizma i korupcije u SIPA-i, Tužilaštvu i Sudu BiH, u kojem je je dugo godina njegova osoba od povjerenja bila nedavno penzionisana državna sutkinja Dragica Miletić (u Tužilaštvu i SIPA-i to su bili tadašnja glavna državna tužiteljica Gordana Tadić, odnosno nekadašnji pomoćnik direktora SIPA-e Đuro Knežević, op.a.).

KAKO SU SUTKINJE POZAPOŠLJAVALE FAMILIJU U UIO

Samoj Miletić „uspjelo“ je da u UIO zaposli (najmanje) tri člana svoje bliže obitelji, o čemu je Valter također pisao u više navrata. Međutim, uprkos jasnim dokazima o njenoj pristrasnosti tokom procesa protiv UIO i sklonosti korupciji (Miletić je u međuvremenu postala ponosna vlasnica više nekretnina), Ured disciplinskog tužitelja Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH je vodio „istragu“ taman toliko dugo (oko godinu) dok Miletić nije otišla u penziju čistog obraza i bez ikakvog pozivanja na odgovornost.

Da bismo pojasnili dokle po dubini seže isprepletenost sudsko-policijsko-carinskih centara moći, dovoljno je podsjetiti da Džakula i UIO, prema dostupnim podacima, nisu izgubili niti jedan slučaj u kojem je sudila Miletić (a sudila je gotovo sve slučajeve UIO), inače direktno odgovorna i za sudbine nekih časnih inspektora UIO (slučaj Nikice Gligorića) i zaštićenih prijavitelja korupcije (slučaj Emira Mešića), jer ih je ostavila na ulici i bez posla.

Interesantno je da je Mešić, koji je zbog nepravde na kraju i teško obolio, izgubio tri tužbe protiv UIO i njenog vrha, prve dvije u režiji Dragice Miletić, a treću u režiji Nade Papo, pri čemu posebnu težinu trećoj tužbi daje činjenica da je baš u to vrijeme posao u UIO, kod Elvira Muminovića, kojem su u opisu poslova i odluke o postavljenjima i premještajima državnih službenika UIO, dobio njen sin Leon.

Stvari su postavljene i veoma uhodane na način da ko se usudi da tuži UIO – u Sudu BiH ga dočeka Nada Papo, koja vodi – i odbacuje – gotovo sve i jedan proces protiv UIO (prema dostupnim podacima samo u jednom slučaju, carinskog inspektora Ljubomira Vlajnića, presudila je protiv UIO), što je priča za sebe, a posebno zloupotreba CMS sistema za dodjelu predmeta sudijama.

Koliko je sam Muminović (bio) značajan bivšem direktoru Džakuli, kako je to i novom Zoranu Tegeltiji, dovoljno je napraviti uvid u personalna rješenja na pomoćničkim pozicijama unazad šest, sedam godina. Naime, Muminović je 2018. po konkursu Agencije za državnu službu (ADS) zajedno sa još četiri pomoćnika postavljen u fotelju prvog čovjeka Sektora za poslovne usluge. Svima je istekao mandat 2022., no od tada je Džakula ovim pomoćnicima izdavao privremena rješenja.

Džakula je bez raspisanog konkursa Muminovića ostavio i drugi mandat, što je nezakonito i u suprotnosti sa članovima 27. i 28. Zakona o državnoj službi.

U junu ove godine novi direktor Tegeltija raspisao je konkurs za četiri pomoćnika UIO – ali, interesantno, ne i za Sektor za poslovne usluge, u kojem će tako suvereno i bez konkursa i dalje rukovoditi Elvir Muminović.

Saznajemo da su protiv Muminovića Tužilaštvu BiH do sada podnesene tri krivične prijave na osnovu kojih su formirana tri predmeta (pod brojevima: T20 0 KTK 0016985 21, T20 0 KTA 0020132 21 i T20 0 KTAK 0016152 18), međutim u sva tri slučaja Tužilaštvo BiH je donijelo naredbu o neprovođenju istrage.

HOĆE LI IKAD IŠTA URADITI NADLEŽNE INSTITUCIJE

Valter se u vezi s korupcijom u pravosuđu mailom obratio i Sudu BiH, odnosno VSTV-i Uredu disciplinskog tužitelja, koje smo pitali kako je moguće da je sutkinja Papo odlučivala po tužbi Jelače protiv UIO, gdje je ranije zaposlila sina, odnosno kako je uopće moguće da Papo odlučuje o tužbi protiv UIO ako se zna da je prvi pretpostavljeni njenom sinu Elvir Muminović iz UIO, a čiji je direktni interes odbacivanje tužbe.

Uz pitanja smo podsjetili i na činjenicu da je sutkinja Papo prethodno vodila i sudski postupak po tužbi zaštićenog prijavitelja korupcije Emira Mešića zbog nezakonitog otkaza, pri čemu su upravo u toku tog postupka Elvir Muminović i bivši direktor UIO Miro Džakula zaposlili njenog Leona Papu u UIO.

Ovo je odgovor koji smo dobili iz Ureda disciplinskog tužitelja VSTV:

 „Poštovani g. Šišiću, u vezi sa Vašim upitom, želimo Vas informisati da će Ured disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine Vaš upit tretirati u smislu eventualnih navoda o povredi dužnosti nosilaca pravosudnih funkcija povodom kojih će registrovati predmet po službenoj dužnosti kako bi isti bili provjereni.“

Iz Suda BiH smo dobili slijedeći odgovor:

„Ovom prilikom Vam ukazujemo na činjenicu da se svi predmeti koji se zaprime kod ovog Suda, po automatizmu, unose u Sistem za upravljanje sudskim predmetima (CMS) i dodjeljuju u rad postupajućem sudiji, a sve u skladu sa Pravilnikom o sistemu za automatsko upravljanje predmetima u sudovima (“Sl. glasnik BiH” broj: 04/16,37/16, 84/16,40/17, 34/18 i 34/19). Za sva eventualna pitanja oko načina rada CMS-a, ljubazno Vas upućujemo da se obratite direktno Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH. U odnosu na dio upita kojim se traži mišljenje i komentar Suda na navode iznesene u istom, obavještavamo vas da Sud ne može odgovoriti na traženi način, iz razloga što se zahtjevom za pristup informacijama, između ostalog, ne smatra davanje mišljenja, objašnjenja, tumačenje nekog propisa kao i stvaranje nove informacije, a sve shodno članu 23. Stav 6. Zakona o slobodi pristupa informacijama u institucijama BiH (Sl. glasnik BiH, broj 61/23).“

Iz odgovora dvije nadležne institucije proizilazi da će UDT ponovo voditi „istragu“ po službenoj dužnosti, pretpostavljamo unedogled kao i slučaju Miletić, dok Sud BiH, između redova, poručuje kako smatra da je sve u najboljem redu i kako treba da bude, iako je u pitanju desetine ljudskih sudbina i don kihotovska borba nekolicine proganjanih i uglavnom nezaštićenih pojedinica sa koruptivnim sistemom koji je napravio državu za sebe.

valterportal

The post NOVA SPORNA PRESUDA, PRIJAVITELJI KORUPCIJE BEZ ŠANSE PROTIV UIO: Ostavite svaku nadu vi koji dolazite kod sutkinje Papo first appeared on Gerila.info.

piše BIRN BIH

U drugostepenoj i konačnoj presudi Sud je ocijenio da su odluke Uprave o sankcijama zakonite.

Mešić je ranije nepravilnosti u radu Uprave prijavio Državnom tužilaštvu, kada je dobio zvanični status zaštićenog prijavitelja korupcije.

Nakon toga su protiv njega vođena tri disciplinska postupka za kršenja pravila i rušenja ugleda Uprave zbog iznošenja informacija u javnost te njegove uloge u nabavci higijenskih sredstava za Granični prijelaz Rača. Kažnjen je degradacijom na niže radno mjesto zbog teže povrede radne dužnosti, a kasnije je u drugom postupku dobio otkaz.

U presudi, u koju je Detektor imao uvid, objašnjava se da je Mešić prekršio interni pravilnik kojim je uposlenicima zabranjeno da bez odobrenja govore o radu Uprave. On kaže da je razočaran odnosom pravosudnih institucija. Smatra da blagonaklono gledaju na korupciju, a represivni su prema prijaviteljima.

“Samo su pokušali naći način da izoluju prava mene kao prijavitelja korupcije i stavljaju me pod okrilje prava koja mi dodjeljuje direktor internim pravilnikom, jer stavljaju taj pravilnik iznad primjene Zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju”, kaže Mešić.

Uprava za indirektno oporezivanje nije željela za Detektor komentarisati slučaj.

Ova institucija kaznila je zaštićenog prijavitelja korupcije jer je bez dozvole istupao u javnosti i govorio o svojoj prijavi nepravilnosti koje je uočio. Takvu mogućnost prijavitelji imaju prema Zakonu o zaštiti prijavitelja korupcije, koji predviđa da, u slučaju nereagovanja po prijavi, imaju pravo javno prijaviti korupciju. U trenutku kada je Mešić odlučio javno govoriti za Detektor, već je bilo prošlo godinu dana od njegove prijave Tužilaštvu BiH.

Mešićeva pravna zastupnica Biljana Radulović kaže da nije iznenađena odlukom Apelacionog vijeća zbog ranijeg odnosa prema postupku, koji je za nju sve vrijeme ukazivao na ovakvu presudu.

“Prvo idu s tom kvalifikacijom da je morao biti svjestan da time može napraviti štetu poslodavcu, a pri tome stvarne razmjere štete odlaze, ne u drugi nego u nepostojeći plan”, objašnjava Radulović i dodaje da je fokus s društvene i državne štete koju je Mešić prijavio sveden na njegova lična ubjeđenja.

“Oni su prosto okrenuli matricu, okrenuli igricu tako da od onoga koji prijavljuje korupciju kao problem, kao štetu, napravili su da on izaziva štetu. To je zamjena teza”, smatra ona.

Transparency International u Bosni i Hercegovini od samog početka prati postupke po Mešićevim tužbama koji se vode u Sudu BiH. U jednom od njih ova organizacija ima ulogu umješača. Ena Kljajić Grgić, rukovoditeljica Centra za pružanje pravne pomoći pri Transparencyju, kaže da su njihova iskustva s tih ročišta razočaravajuća jer Sud “gotovo da nije primjenjivao materijalno pravo”.

“Sud BiH se tokom prvostepenog i drugostepenog postupka uopšte nije bavio ocjenom srazmjernosti miješanja UIO-a u ograničavanje slobode govora Mešića, protiv kog je poslodavac pokrenuo disciplinski postupak zbog iznošenja svojih uvjerenja o korupciji u Upravi”, objašnjava ona i dodaje da je nedopustivo sa Sud prihvati argumentaciju Uprave da je zaštićeni prijavitelj korupcije odgovoran za istupanje u javnosti.

Prema njenim riječima, pravo za javno istupanje zaštićeni prijavitelji korupcije imaju u skladu sa zakonima, Ustavom BiH te Evropskom konvencijom.

“Sud nije pružio odgovarajuću zaštitu Mešiću u situaciji kada je njegov poslodavac protiv njega pokrenuo disciplinski postupak zbog javnog istupanja o korupciji, koje mu je suštinski dozvoljeno u skladu s odredbama Zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju”, kaže Kljaić Grgić.

Naredba o neprovođenju istrage

Mešić je nepravilnosti u radu Uprave, kao zaštićeni prijavitelj korupcije, prije više od pet godina prijavio Državnom tužilaštvu. Danas iz Tužilaštva za Detektor kažu da su odlučili da neće provoditi istragu.

“Na ovu tužiteljsku odluku izjavljena je pritužba Uredu glavnog tužitelja, te je pritužba odbijena”, naveli su iz Tužilaštva BiH.

Mešić kaže da je nepravilnosti koje je prijavio Državnom tužilaštvu “potvrdila Državna agencija za istrage i zaštitu, kao i Ured za reviziju institucija BiH”, te pojašnjava da ga nakon toga i istupanja u javnosti niko nije tužio za klevetu niti iznošenje lažnih informacija.

Kljajić Grgić upozorava da se krivična prijava Tužilaštvu BiH i istupanje u javnosti moraju posmatrati kao ukazivanje na nepravilnosti, odnosno “zviždanje” u okvirima Evropske konvencije, na što je u potpunosti izostala reakcija institucija.

“Dvije degradacije na nižu radnu poziciju, te pokretanje disciplinskog postupka nakon što je prijava podnesena, mogu se smatrati izlaganjem štetnim mjerama lica koje ima status prijavitelja korupcije, zbog čega je Mešić imao zakonit osnov da istupi javno o svojim saznanjima o korupciji”, kaže Kljajić Grgić.

Zakon u BiH predviđa za prijavitelje korupcije zaštitu od štetnih posljedica na njihovom poslu u institucijama BiH.

Kljajić Grgić podsjeća da Sud BiH niti u jednom postupku nije cijenio pravo na slobodu izražavanja, naročito u tvrdnji da je nanio štetu instituciji i državi jer postojanje štete se nije uopće niti utvrđivalo.

“UIO BiH nije pretrpjela nikakvu štetu zbog objavljivanja navedenih informacija i javnog istupanja, niti su službenici Uprave koji su se osjetili prozvanim pokrenuli sudske postupke protiv Mešića zbog eventualne povrede ugleda i časti”, dodaje Kljajić Grgić.

Radulović objašnjava da je nepostupanje po njegovoj prijavi djelimično dovelo do gubitka tužbi, jer je Sud u presudama utvrdio da ta korupcija ne postoji, jer niko nije oglašen krivim za nju.

“Oni su od njega napravili žrtvu sistema da bi pokazali prosto loš primjer bilo kome ko se usudi da prijavi korupciju, niti će Tužilaštvo da pokrene, niti će Sud da donese odluku, jer Tužilaštvo ništa ne pokreće”, kaže Radulović.

Mešić je prvo prijavio Tužilaštvu BiH, a potom za Detektor javno ispričao kako je više od polovine od ukupno 330 miliona maraka, novca prikupljenog za parkiranje na carinskim terminalima u BiH tokom posljednje decenije, završilo na računima tridesetak privatnih firmi.

Iz Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) su za Detektor odgovorili da je Mešiću ova institucija dodijelila status zaštićenog prijavitelja korupcije u februaru 2019. godine i da on još uvijek traje. Nisu mogli komentarisati detalje presude, jer njen otpravak nisu dobili od Suda.

Poruka budućim “zviždačima” i javnosti

U razgovorima za Detektor tokom godina kada je trpio posljedice, Mešić je upozoravao da rezultat njegovog slučaja može utjecati i na druge moguće prijavitelje.

“Ne znam da li su oni svjesni kakav to javni negativan efekt na službenike i na prijavitelje korupcije generalno proizvodi. Da li to rade isključivo da se sačuva taj obrazac ponašanja suda u kojem se svi represivno ponašaju prema prijaviteljima, a blagonaklono prema korupciji i ovim koji čini korupciju i da još uvijek ostajemo dugo zarobljenici korupcije”, kaže Mešić.

Za Kljajić Grgić ovaj postupak nosi jasnu i obeshrabrujuću poruku za potencijalne prijavitelje korupcije, bez obzira na postojanje Zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama BiH, kao i postojanje agencije za njihovu zaštitu.

“Primjer Mešića je pokazatelj kako sistem ustvari funkcioniše i koliko je, nažalost, iluzorna zaštita ‘zviždača’ u Bosni i Hercegovini”, kaže Kljajić Grgić.

Advokatica Radulović objašnjava da zbog izgubljenih presuda Mešić pet godina ne može raditi kao državni službenik niti aplicirati na slično radno mjesto.

The post Prijavitelj korupcije Emir Mešić izgubio spor zbog degradacije na poslu first appeared on Gerila.info.

Jedan od najizraženijih ali i najdrastičnijih primjera izostanka volje i hrabrosti institucija da se uhvate ukoštac s borbom protiv korupcije, odnosno da zaštite prijavitelje korupcije, jeste slučaj bivšeg zaposlenika Uprave za indirektno oporezivanje BiH Emira Mešića, koji je, nakon što je prijavio korupciju, umjesto da bude zaštićen, doživio progon koji je rezultirao otkazom.

Podsjećamo, Mešić je javno za medije govorio o prijavi nepravilnosti prilikom naplate parkinga na carinskim terminalima privatnim kompanijama. Nedugo nakon objave u medijima o tome kako je više od polovine od 330 miliona maraka prikupljenih po osnovu parkiranja na carinskim terminalima u BiH u proteklih deset godina završilo na računima privatnih firmi, UIO je protiv Mešića pokrenula disciplinski postupak, iako je on ranije od Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) dobio status “zviždača”, odnosno “zaštićenog prijavitelja korupcije”.

Nakon toga su protiv Mešića podignute tri odvojene disciplinske tužbe, od kojih je jedna rezultirala otkazom o radu u martu 2022. godine.

“Možda bih postupio malo drugačije u smislu anonimnosti, ali bih u konačnici sve ponovio. Ja bih ponovo sve isto uradio, nije mi žao. Naprotiv, ponosan sam”, ističe Mešić za Gerilu i naglašava da je neophodno da se prijavitelji korupcije ohrabre da razotkriju korupciju.

“Svaka ta insajderska vijest bi trebala kod ljudi, kod građana, da probudi svijest o tome kakva je politika, ko im upravlja, kako im upravlja pa da oni na izborima ili na neki drugi demokratski način odrede te politike i neku buduću vlast”, navodi Mešić i naglašava da bi bez istraživačkih i slobodnih medija, a posebno bez organizacije Transparency International, koja mu je u potpunosti pružila pravnu pomoć, borba bila još teža.

“Svim zviždačima je potrebna pravna pomoć, jer očekujete da vas institucije s druge strane posmatraju kao potencijalnu opasnost za njihov rad, jer vi otkrivate njihov nerad koji je u suštini prožet kriminalom i korupcijom”, ističe Mešić.

Upravo ta percepcija da su zviždači opasnost jer otkrivaju nerad institucija predstavlja jedan od najvećih problema u društvu.

“Mi generalno imamo jedan obrnuti način gledanja na pojave u društvu u smislu da se na zviždače u društvu ne gleda blagonaklono. Oni su na neki način stigmatizovani kao neko ko se bavi aktivnostima potkazivanja, odnosno bavi se ukazivanjem na te strane a to nije dobro, nije poželjno iz perspektive ovog društva”, ističe Naučna saradnica Fondacije Friedrich-Ebert-Stiftung Tanja Topić.

Topićeva naglašava da ni institucije, odnosno vlast, na zviždače ne gledaju blagonaklono jer su oni ti koji su ukazali na nepravilnosti koje se dešavaju u tim institucijama, gdje su često glavni akteri ili vinovnici ljudi koji su bliski strukturama vlasti ili čine samu vlast.

“Kod nas je zapravo problem u mentalnom sklopu politike. To je matrica koja je dominantna, koja ne vidi nikakav problem u sukobu interesa. Nema veze što je to u protivrječnosti, što predstavlja jednu vrstu izvora i žarišta korupcije, to za aktuelnu vlast jednostavno ne predstavlja ništa”, ističe Tanja Topić.

Ivana Korajlić, izvršna direktorka Transparency International BiH, smatra da smo, kada govorimo o postupanju društva, došli u situaciju da se podrazumijeva ćutanje i neka vrsta podaničkog mentaliteta.

“Svako ko iskoči i javno govori ili ukazuje ili pokušava da se bori protiv situacije u kojoj se nalazimo smatra se nekom vrstom Don Kihota. Uvijek je to neko razmišljanje da je bolje ne talasati nego uraditi nešto da se zaista doprinese borbi protiv korupcije. A u isto vrijeme svi će se žaliti na nivo korupcije, na lošu situaciju u društvu iako je u isto vrijeme jako mali broj onih koji su zaista spremni nešto i da urade po tom pitanju”, ističe Korajlićeva i dodaje da je kriv način na koji funkcionišu institucije koje su građane dovele do toga da se razočaraju u sistem i da nemaju nikakvo povjerenje u institucije.

Nedostatak političke volje

U Izvještaju o Bosni i Hercegovini za 2022. godinu Evropska komisija navodi da bi BiH, između ostalog, trebala kompletirati pravni okvir i pojačati implementaciju zaštite uzbunjivača.

U Izvještaju se naglašava da nedostatak harmonizacije zakonodavstva u cijeloj zemlji i dalje koči borbu protiv korupcije.

“Državni zakon o sprečavanju sukoba interesa, u skladu s međunarodnim standardima i najboljom evropskom praksom, odbijen je u Parlamentu u maju 2022. godine, što ukazuje na nedostatak istinske političke posvećenosti vladavini prava i putu zemlje u EU. Nacrt zakona o sukobu interesa, usklađen sa međunarodnim standardima i preporukama Grupe država protiv korupcije (GRECO), treba da bude dostavljen u skupštinsku proceduru i usvojen bez daljeg odlaganja”, navodi se u Izvještaju.

Da je izostanak političke volje ozbiljan problem, smatra i viši istraživač/saradnik za pravne poslove u Transparency International BiH Damjan Ožegović. On ističe da se direktive koje postoje kod nas ne primjenjuju na pravi način, odnosno da se naše zakonodavstvo ne usklađuje sa EU.

“Praksa u EU je takva da je mogućnost zaštite obezbijeđena mnogo širem krugu lica, rokovi su mnogo drugačiji, odnosno direktive koje važe u EU bi trebalo da važe i kod nas, budući da mi stremimo EU, i upravo je zaštita zviždača jedna od veoma bitnih oblasti vladavine prava koje moramo da uskladimo sa pravnim tekovinama EU”, navodi Ožegović.

Ipak, čak i kada postoje direktive i kada ih država primjenjuje, opet postoje propusti i slučajevi kada zviždači trpe posljedice zbog toga što su prijavili korupciju. Takav slučaj je npr. u Hrvatskoj, članici Evropske unije.

Novinar portala 24sata Denis Mahmutović ističe da političke elite u slučajevima prijavitelja korupcije pokušavaju na najpodlije, najperfidnije i najniže moguće načine da difimiraju zviždače.

“Objavio sam priče o zviždačicama koje su otkrile ogromne malverzacije u institucijama u kojima su radile. Jedna je odmah dobila otkaz, kasnije je na sudu dobila rješenje da je otkaz bio nezakonit. Druga je dobila otkaz, protjerana je s posla, protjerana je iz društva, u medijima koji su bili bliski vladajućoj kasti bila je optuživana da je plaćenička struja, da to radi za svoj interes. Žena i dalje nema posao, nateže se po sudovima, a osobe koje je ona razotkrila nakon što su izašli iz pritvora vratili su se na svoje funkcije”, ističe Mahmutović.

Naglašava da su u teoriji zviždači pozitivna stvar, zato što predstavljaju “stub koji se usudi izaći i rizikovati svoju egzistenciju”. Međutim, u praksi, kako ističe, događa se da se ni institucije ni društvo još uvijek ne odnose na najbolji način prema osobama koje prijavljuju korupciju.

A da li je sve vrijedno truda, problema i stresa kroz koji prolaze zviždači kako bi ukazali na nepravilnosti? Za Emira Mešića jeste jer je, kako ističe, ipak došlo do izvjesnih promjena nakon njegove prijave.

“Moj čin je prije svega promijenio ono što sam ja prijavio, odnosno ono na šta sam ciljao da se promijeni, to se dijelom desilo, naravno ne u nekom ogromnom obimu, ali dijelom jeste. Recimo Upravni odbor UIO je izmijenio odluku kojom se umanjuju prihodi jednom dijelu privatnih držalaca terminala, što znači da su ti prihodi povećani u budžetu BiH, što bi za građane trebalo da ima pozitivan efekat. To je ono što je meni najdraže, što sam dijelom uspio to da postignem, ono što sam ciljao”, ističe Mešić, ali i dodaje da ga žalosti spoznaja da institucije ne pokazuju ni na koji način spremnost da se uhvate ukoštac u borbi protiv korupcije.

“Oni imaju ovlaštenja da to rade, oni imaju obavezu da to rade, ali nemaju smjelosti i hrabrosti, upravo zbog političkih opstrukcija, odnosno zbog političkih postavljenja. Pošto je kod nas država duboko korumpirana, upravo zbog toga što vladajuće politike upravljaju institucijama, to se zato i dešava”, naglašava Mešić.

Dok političe elite ne odluče da, ako ništa drugo, puste institucije da rade svoj posao bez opstrukcije, dotle će usamljeni borci za pravdu, poput Emira Mešića, možda biti posljednja brana protiv “koruptivne bujice” koja prijeti da poplavi cijelo društvo.

Gerila.info

The post Zviždači kao potencijalna “opasnost” za institucije: Političkim opstrukcijama do zaštite korupcije first appeared on Gerila.info.

piše: BIRN BiH

Biljana Radulović, punomoćnica Emira Mešića je navela kako ostaje kod navoda iz tužbe i predloženih dokaza, dodajući da proširuje tužbu, tako da ona glasi: “Poništava se rješenje Drugostepene disciplinske komisije UIO-a BiH od 4. marta 2022. godine i zaključak Prvostepene disciplinske komisije od 3. decembra 2021. godine kao nezakonito”.

Pravobranilaštvo je navelo kako se ne protivi preinaci tužbenog zahtjeva.

Kako je naknadno pojašnjeno Balkanskoj istraživačkoj mreži BiH (BIRN BiH), ovom tužbom predlaže se povraćaj u pređašnje stanje jer Mešiću tokom disciplinskog postupka nije dozvoljeno iznošenje odbranu, čime je to njegovo pravo prekršeno.

Iako je Upravu obavijestio o nemogućnosti prisustva disciplinskom postupku, donesena je odluka iz koje je kasnije proizašao njegov otkaz o radu.

Mešić je ranije prijavio nepravilnosti u radu UIO-a Državnom tužilaštvu i od Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije zvanično dobio status “zviždača”. Nakon toga su protiv njega podignute tri odvojene disciplinske tužbe, od kojih je jedna rezultirala otkazom o radu.

Na prijedlog tužioca, na glavnoj raspravi bit će saslušani Mešić, kao i predsjednici Prvostepene i Drugostepene disciplinske komisije – Mate Babić i Sedin Mešinović –  te izvedeni danas uloženi dokazi.

Glavna rasprava zakazana je za 9. mart 2023. godine.

The post Proširena tužba Emira Mešića protiv Uprave za indirektno oporezivanje BiH first appeared on Gerila.info.

Glavni pretres u postupku koji se po tužbi Emira Mešića, zaštićenog prijavitelja korupcije, vodi protiv Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (UIO BiH) zbog diskriminacije trebao bi biti održan 25. i 26. maja 2022. godine, odlučeno je na pripremnom ročištu pred Državnim sudom.

Kako je ranije navedeno, riječ je o tužbi za diskriminaciju nastalu njegovim premještajem na niže radno mjesto, te pokretanjem disciplinskih postupaka, čime ga se kažnjava zbog ukazivanja na nepravilnosti u radu.

Strane u postupku su predložile saslušanje ukupno šest svjedoka.

Predstavnici “umješača”, odnosno Transparency Internationala Bosne i Hercegovine (TI BiH), istakli su, između ostalog, da pojedini dokazi tužene strane nisu bitni za donošenje odluke Suda, kao što je detaljni opis tri disciplinska postupka protiv Mešića koji nisu predmet spora.

“Mešić, za razliku od tužene, korupciju nije prijavio iz revanšizma, nego iz ubjeđenja, niti je korupciju prijavio poslije disciplinskog postupka, već upravo suprotno”, naveli su iz TI-a BiH na ročištu.

Sutkinja Nada Papo upitala je Nađu Hozić ispred Pravobranilaštva BiH da objasni obilnost materijalnih dokaza, na što je Hozić odgovorila da time dokazuje da Mešić nije diskriminisan.

“Sva ova dokumentacija je odgovor na navode tužbe i molimo da se prihvati izvođenje ovih dokaza”, kazala je Hozić nakon što je navela razloge, među kojima su, između ostalog, potreba za pojašnjenjem na koji način je izvršen premještaj tužitelja, zbog čega je doneseno rješenje o raspoređivanju na niže radno mjesto.

Protiv Mešića su podignute tri odvojene disciplinske tužbe. Prva prijava se odnosi na kršenje pravila i rušenje ugleda UIO-a iznošenjem informacija u javnost, druga na navode o njegovoj ulozi u spornoj nabavci higijenskih sredstava za Granični prelaz Rača, a treća za kršenje pravila i rušenje ugleda Uprave iznošenjem informacija u javnost.

Mešićeva pravna zastupnica Biljana Radulović navela je kako ostaje pri osporavanju svih prigovora tužene, uključujući prigovore o neurednosti tužbe. Također, Radulović je Sudu predala pritužbu na odluku o nesprovođenju istrage Tužilaštva Bosne i Hercegovine koju je priložila tužena strana.

The post Glavna rasprava u tužbi Mešića protiv UIO-a BiH planirana u maju first appeared on Gerila.info.

Disciplinski postupak protiv Mešića nastavak je disciplinskog postupka koji UiO protiv njega vodi duže od godinu dana. Prvi postupak je počeo početkom avgusta prošle godine a UiO je preispitivala njegovu ulogu u nabavci higijenskih sredstava za potrebe graničnog prelaza Rača. Drugim postupkom, koji je počeo u oktobru prošle godine, UiO Mešića tereti za rušenje ugleda institucije davanjem informacija medijima. Oba postupka počela su nakon što je Emir Mešić progovorio o kriminalu i korupciji u Upravi za indirektno oporezivanje, konkretno o slučaju dodjele naplate parkinga privatnim kompanijama na carinskim terminalima. O tome je Mešić prvi put progovorio za BIRN BiH početkom avgusta 2020. godine.

Mešić je dobio status zviždača ali od Agencije za prevenciju korupcije nije dobio nikakvu dodatnu zaštitu i trenutno je suspendovan sa posla.

“Ovo je nastavak disciplinskog progona nakon što sam prijavio korupciju u UiO. Iako sam zaštićeni prijavitelj već imam tri disciplinska postupka, dva degradiranja, jedno rješenje o prestanku radnog odnosa koje nije stupilo na snagu… Taj disciplinski progon se nastavlja i dalje. Veliki je značaj prijavljivanja korupcije ali to nije dovoljno da bi se nešto uradilo. Potrebno je da se uključe i ostale institucije. Imamo najavu Tužilaštva BiH da će oni do kraja godine donijeti odluku po mojoj prijavi. Ja se nadam da će ona biti pozitivna i da će se krenuti u obračun sa korupcijom. Mi ćemo dokazati nezakonitosti u postupku protiv mene“, rekao je Emir Mešić.

Zajedno sa Mešićem su trebali biti i predstavnici Agencije za prevencijju korupcije BiH koji su trebali da ga zaštite a što nisu učinili rekao je Uglješa Vuković iz Transparency International BiH.

“Od trenutka kada je on dobio status zaštićenog prijavitelja nije dobio nikakvu vrstu zaštite od ove agencije i nije preduzeta ni jedna zaštitna radnja od te agencije i gospodin Mešić se nalazi pod disciplinskim progonom“, rekao je Uglješa Vuković iz Transparency internationala BiH.

Mešić je zvanično od Agencije za prevenciju korupcije dobio status “zviždača” ali mu to za sada nije mnogo pomoglo. U Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH su nam rekli da su njima u slučaju “Mešić” ruke vezane jer je Komisija Ministarstva pravde BiH utvrdila da se disciplinskii postupci protiv Emira Mešića ne vode zbog prijave korupcije već zbog određenih nepravilnosti u radu i kršenju službenih dužnosti.

GERILA info

The post Nastavak disciplinskog postupka protiv prijavitelja korupcije first appeared on Gerila.info.

Iz Državnog tužilaštva su za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) potvrdili da je postupajući tužilac obavijestio vršioca dužnosti glavnog tužioca da će najkasnije do 31. decembra ove godine donijeti tužilačku odluku u predmetu koji se odnosi na prijavu nepravilnosti u Upravi za indirektno oporezivanje koju je podnio zaštićeni prijavitelj korupcije Emir Mešić.

Milanko Kajganić, vršilac dužnosti glavnog tužioca Državnog tužilaštva, u intervjuu za BIRN BiH je rekao da mu nisu bile poznate informacije o ovome predmetu, ali je rekao kako će provjeriti o čemu se radi. Nakon intervjua i upita, iz Tužilaštva su BIRN-u BiH odgovorili da će najkasnije do kraja godine biti donesena odluka o Mešićevoj prijavi.

Mešić je javno govorio o svojoj prijavi u istraživanju BIRN-a BiH godinu dana nakon što ju je podnio i nakon što ga niko iz Tužilaštva nije ispitao. Gotovo godinu i po od objave istraživanja i skoro tri od kada se obratio Tužilaštvu, Mešić kaže kako je uvijek očekivao da će postupanje tužilaca promijeniti stvari.

“Samo se nadam da će se situacija promijeniti nabolje”, kaže Mešić.

On je kao uposlenik UIO-a 2019. godine podnio prijavu u vezi sa desetinama miliona maraka za parking kamiona na carinskim terminalima koje odlaze privatnim kompanijama, kada je i dobio status zaštićenog prijavitelja korupcije od Agencije za prevenciju i borbu protiv korupcije (APIK).

Ovaj status mu je, u skladu sa Zakonom o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama BiH, trebao pružiti zaštitu od materijalnog, krivičnog ili disciplinskog progona. Dok se Tužilaštvo skoro tri godine bavilo njegovom prijavom, protiv Mešića su pokretani disciplinski postupci, zbog javnog istupanja u medijima te zbog navodnih propusta u radu od prije tri godine.

Iz Transparency Internationala u BiH (TI BiH), organizacije koja pruža podršku Mešiću, ranije su za BIRN BiH rekli kako je njegov slučaj školski primjer odmazde koju trpi lice koje prijavi korupciju.

“Protiv njega su bili pokrenuti disciplinski postupci za neke disciplinske prekršaje tek nakon što je prijavio korupciju”, kazao je Uglješa Vuković iz TI BIH.

Zbog nedovoljne zaštite tokom ovog postupka, Mešić je rekao da će on i njegova pravna zastupnica pokrenuti postupak protiv Agencije za prevenciju i borbu protiv korupcije.

(detektor.ba)

The post Do kraja godine tužilačka odluka o prijavi zviždača UIO Emira Mešića first appeared on Gerila.info.

Drugostepena disciplinska komisija Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) poništila je ranije rješenje kojim je Emir Mešić kažnjen prestankom radnog odnosa zbog teže povrede službene dužnosti, potvrđeno je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Iz UIO-a su potvrdili da je rješenjem na početak vraćen postupak u kome se preispitivala Mešićeva uloga u nabavci i izboru ponuđača higijenskih sredstava za Granični prelaz Rača tokom 2018. godine. Mešić je ranije prijavio nepravilnosti u radu Uprave kod naplate parkinga na graničnim prelazima, te o tome govorio za BIRN BiH, zbog čega se protiv njega vodi odvojeni disciplinski postupak.

Prvostepenom odlukom u postupku o nabavkama roba za Granični prelaz, Mešić je dobio rješenje o prestanku radnog odnosa. Odlukom Drugostepene komisije koju je BIRN BiH imao na uvid, ovaj predmet se vraća na ponovno suđenje zbog povreda pravila postupka.

Za Mešića je drugostepena odluka dokaz da disciplinski postupak nikada nije trebao ni biti pokrenut.

“Dokazali smo da disciplinski postupak od samog početka nije bio osnovan, te da Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK), nažalost, to nije prepoznala. Za mene je ovo jedna satisfakcija da nastavim dalju pravnu borbu i procedure, koje sam sa advokatom pokrenuo”, kaže Mešić.

On je ranije prijavio nepravilnosti u radu UIO-a Državnom tužilaštvu i od Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije je zvanično dobio status “zviždača”. BIRN BiH je ranije pisao kako on nije bio saslušan o prijavi duže od godinu dana, zbog čega je odlučio javno govoriti za medije. Pokretanje disciplinskih postupaka ranije je doveo u vezu sa svojom prijavom nepravilnosti.

Disciplinski postupak koji je prvostepeno okončan otkazom Mešiću, raspoređenom u Odsjeku za poreze u Regionalnom centru Tuzla na radnom mjestu viši stručni saradnik za obradu poreznih prijava u Grupi za obradu poreznih prijava, pokrenut je rješenjem direktora usljed postojanja osnovane sumnje da je učinio težu povredu službene dužnosti, odnosno zloupotrebu ili prekoračenje službenih ovlaštenja i narušavanje ugleda Uprave.

Mešić je prvostepenom odlukom proglašen odgovornim zato što je, prema navodima komisije, neovlašteno u više navrata tokom 2018. putem elektronske pošte pribavljao i prihvatao ponude za košenje trave i čišćenje asfaltnih površina od jedne firme, iako je znao da je UIO za ove poslove zaključio okvirni sporazum s drugom firmom. Disciplinska komisija je, prema rješenju u koje je BIRN BiH imao uvid, kao otežavajuću okolnost cijenila da Mešić nije postupao u skladu s pravilima službe, da je zanemario ugovornog dobavljača te da je samim takvim činjenjem nastala materijalna obaveza za UIO u iznosu većem od 6.500 maraka uvećano za iznos kamate.

Mešićev pravni zastupnik je tokom postupka navodio kako se Mešić obraćao nadređenim i žalio na odnos i cijene firme s kojom je UIO imala potpisan okvirni sporazum, vrste javne nabavke koja daje mogućnost institucijama da jednostavnije naručuju usluge ili robe u dužem vremenskom periodu, ali ih ne obavezuje na trošenje maksimalnog ugovorenog iznosa pa institucije plate samo ono što naruče.

Mešićeva advokatica Biljana Radulović, nakon odluke o poništavanju prvostepenog rješenja, za BIRN BiH kaže da “ovo nije samo Emirova pobjeda, već jedna snažna poruka svim drugim obespravljenim radnicima da se vrijedi boriti za svoja prava i da je pravda dostižna, da znaju da ima nade u borbi”.

“Mi sada čekamo novi postupak i nadamo se da će Emir sada imati pravo na adekvatnu i pravičnu odbranu, bez nedostataka, kako je to bilo u prvostepenom potupku. To bi bio najdragocjeniji korak”, kazala je Radulović.

Ona je kazala da se pravna borba nastavlja kroz tužbe koje je Emir Mešić uz advokatski tim podnio protiv Uprave za indirektno oporezivanje.

“Podnijeli smo tužbe za diskriminaciju, kao i tužbu za degradiranje radnika na niže radno mjesto. Nadamo se da će drugostepena odluka disciplinske komisije sada jasnije odrediti sudbinu i tih tužbi”, kazala je Radulović.

Iz UIO-a za BIRN BiH kažu kako su disciplinske komisije samostalne u svom radu. Objasnili su kako je Drugostepena disciplinska komisija nakon žalbe Mešića utvrdila “da je Prvostepena disciplinska komisija koja je izrekla disciplinsku mjeru Emiru Mešiću u provedenom postupku načinila određene povrede pravila postupka”.

“Što su razlozi zbog kojih je Drugostepena disciplinska komisija u skladu sa (…) Pravilnikom o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti zaposlenih u UIO-u donijela odluku kojom je poništila rješenje Prvostepene disciplinske komisije i predmet vratila Prvostepenoj komisiji na ponovno odlučivanje”, kazao je Ratko Kovačević, glasnogovornik Uprave.

Protiv Mešića se vodio i drugi disciplinski postupak, gdje ga je Prvostepena disciplinska komisija UIO-a kaznila zbog povrede službene dužnosti, odnosno što je, kako je navedeno u rješenju, za BIRN BiH neovlašteno dao izjavu, koju su potom prenijeli drugi internet portali, te mu je izrečena sankcija degradiranja na niže radno mjesto, ili nižu kategoriju u okviru radnog mjesta, u trajanju od 12 mjeseci.

Žalbeni postupak za ovu odluku je u toku.

The post Poništena odluka o otkazu “zviždaču” UIO-a Emiru Mešiću first appeared on Gerila.info.

Piše BIRN BiH

Više od polovine od ukupno 330 miliona maraka, novca prikupljenog za parkiranje na carinskim terminalima u Bosni i Hercegovini tokom posljednje decenije, završilo je na računima tridesetak privatnih firmi dok zviždača koji je upozorio na nepravilnosti u ovom procesu tužilaštvo nije saslušalo duže od godinu dana, pokazuje istraživanje Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Emir Mešić, zaposlenik Uprave za indirektno oporezivanje (UIO), kaže da se zbog ovakvog upravljanja carinskim terminalima milioni iz budžeta svake godine preliju u privatne džepove. Nakon što je na to upozorio nadležne, govori da je premješten na 20 posto slabije plaćeno radno mjesto.

“Shvatio sam da nije u pitanju greška već sistemska korupcija i prijavio sve Tužilaštvu BiH”, kaže Mešić za BIRN BiH.

On je od Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) dobio zvanični status zviždača.

Direktor APIK-a Hasim Šabotić navodi da APIK ima zadatak da javne službenike na državnom nivou koji prijave korupciju zaštiti od revanšizma i osvete njihovih šefova, ali da ne ulazi u meritum prijave. Šabotić objašnjava da APIK ne može zaštititi zviždača ako on krši ugovor o radu ili propise službe niti može spriječiti interni premještaj.

“Ako UIO u svom internom pravilniku ima predviđenu mogućnost da premjesti svoje zaposlenike sa jednog mjesta na drugo, onda je to nešto što Agencija ne može izmijeniti”, ističe Šabotić.

Mešić govori da mu je u početku bilo nashvatljivo da rukovodioci javne institucije mogu osmisliti čitav sistem kako bi preusmjerili milione maraka javnih prihoda u privatne džepove nekolicine. Danas se čudi inertnosti Tužilaštva BiH koje ga nije ni saslušalo iako je prošlo više od godinu dana od kada je prijavio sumnju u nepravilnosti s upravljanjem milionima maraka godišnje.

Uprkos višegodišnjem pisanju medija, protestima udruženja prevoznika, izvještajima revizora i sada prijavi zviždača, praksa Uprave kojom se umanjuju budžetski prihodi se ne mijenja.

Skupi parking

Vozači koji na carinskim terminalima čekaju da im carinici pregledaju ili carine robu moraju platiti parking po visokim cijenama. Plaćanje su, koristeći javne ovlasti, propisali državni i entitetski ministri finansija i drugi članovi, koji rukovode Upravnim odborom UIO-a. Upravni odbor je 70 posto prihoda od parkinga na većini carinskih terminala usmjerio u džepove privrednika.

Stotine uvozno-izvoznih i prevozničkih firmi, ali i građana su u periodu 2010–2019. za parkiranje na carinskim terminalima platili više od 330 miliona KM. Ali više od polovine tog novca, ili oko 171 milion KM, završilo je na računima tridesetak privatnih firmi.

Njima je Upravni odbor, u kojem sjede državni i entitetski ministri finansija, prepustio posao naplate parkinga na 23 od ukupno 38 postojećih carinskih terminala, i dozvolio da zadržavaju 70 posto prihoda, a da ostatak uplaćuju u budžet, čak i na graničnim prelazima kao što su Bijača ili Gorica, na kojima UIO ima kompletnu vlastitu infrastrukturu čija izgradnja je plaćena milionima KM iz budžeta ili iz donacija Evropske unije (EU).

Iz Delegacije EU u BiH su poručili da je Uprava do sada od građana EU dobila skoro13 miliona eura pomoći za finansiranje, između ostalog, i izgradnje graničnih prijelaza. Svaki manjak transparentnosti je ozbiljan razlog za zabrinutost, ali UIO, kao i svaka druga institucija, treba odgovarati prvenstveno svojim građanima.

“Istinska poboljšanja u javnim nabavkama zahijevaju sistemski pristup i ovise o izabranim zvaničnicima koji trebaju da opravdaju odgovornost koju su im povjerili građani”, dodali su iz Delegacije.

Trenutno u BiH na samo devet carinskih terminala parking naplaćuje UIO, a na šest općina i javna preduzeća.

U 2018. UIO je prikupio više od 7,6 milijardi KM prihoda od poreza, carina, akciza, putarina i drugih nameta. Tako se pune budžeti BiH, entiteta i Distrikta Brčko.

Direktor UIO-a Miro Džakula ima svog kolektivnog šefa odnosno Upravni odbor. Njega čine jedan državni i dva entitetska ministra finansija uz tri eksperta koje biraju državne i entitetske institucije.

Upravni odbor utvrđuje kurs i politiku rada UIO-a te odobrava njene planove rada, budžete ili propise koje donosi. Iako su se imena u Upravnom odboru mijenjala u proteklih 15 godina, više-manje nepromijenjene su ostale političke partije koje su ih imenovale.

Taj Upravni odbor UIO-a nije propisao visoke cijene parkinga na carinskim terminalima na osnovu neke ekonomske analize, barem ga nije mogao pokazati revizorima. Propisao ih je u dogovoru sa vlasnicima privatnih firmi kojima je povjerio naplatu tih parkinga, utvrdili su revizori Ureda za reviziju institucija BiH 2015. godine. U Izvještaju o reviziji učinka upravljanja carinskim terminalima piše da je na isti način dogovoreno da 70 posto prihoda ide u korist privatnih firmi.

Komentarišući stanje na carinskim terminalima iz Ureda za reviziju su rekli da je preporuka UIO-a da uradi sveobuhvatnu analizu upravljanja carinskim terminalima ključni preduslov za sistemsko popravljanje stanja u ovoj oblasti.

Objasnili su da je nepostojanje analize prije donošenja odluka značajan nedostatak jer su revizije i kontrole pokazivale da problemi postoje u svim fazama upravljanja i to duži period, na skoro svim carinskim terminalima, a Uprava UIO-a ih nije sistemski rješavala iako su na njih ukazivale interne revizije i kontrole.

UIO nije dostavio sveobuhvatnu analizu koju je BIRN BiH tražio. Naveli su da su većinu preporuka Ureda ispoštovali donošenjem Odluke o carinskom terminalu.

Mešić, dugogodišnji uposlenik Uprave, objašnjava da su promjene koje su urađene nakon revizije kozmetičke, a ne suštinske prirode.

Direktor UIO-a Miro Džakula je u telefonskom razgovoru za BIRN BiH rekao da je upravljanje carinskim terminalima još uvijek nedorečena materija u svakom segmentu, od zakonodavstva pa do postupanja UIO-a.

“Nažalost svi pokušaji koje UIO pokušava raditi svih ovih godina jednostavno nailaze na zidove, i problema i šutnje i nerazumijevanja. Nikad niko nije tu do sada radio analizu niti se iko ozbiljno posvetio tim problemima”, kaže Džakula, objašnjavajući da je UIO dobio obavezu, ali ne i dovoljan budžet od Upravnog odbora koji je, kako tvrdi, njegove prijedloge redovno odbijao.

“Pa odbiju nas svaki put. Odbiju svaki put. Zato što je to kao proračunska stavka koja je za njih velika. Bolje da imaju za neke druge stvari da oni mogu dijeliti raznorazne donacije nego da se može ulagati u održavanje. Politika”, navodi Džakula.

On kaže da ne može špekulisati kakvi i čiji interesi stoje iza svega i da je njegova osnovna zadaća da javni pozivi i poslovanje UIO-a budu u skladu sa zakonom.

“Ti znaš kako se odlučuje u BiH. Direktor UIO-a je samo posmatrač u Upravnom odboru”, navodi Džakula i dodaje da je odbijen i njegov prijedlog da se osnuje državna agencija koja bi upravljala državnom imovinom.

Procedure upravljanja terminalima su uglavnom postavljene tako da pogoduju privatnom, a ne javnom interesu, kaže Mešić. Objašnjava da i dalje nepravilnostima obiluje i provođenje tih procedura u praksi.

Naprimjer, propisane su cijene parkinga od 40 KM za kamione, odnosno pet KM ako je kamion prazan, dok je cijena za putnička vozila deset KM. Međutim, vozače često parkiranje košta mnogo skuplje.

Željko Bratić, prevoznik iz Bileće, objašnjava za BIRN BiH kako to izgleda u praksi. Na graničnom prelazu Klobuk iznad Trebinja postoji carinski terminal kojim upravlja UIO. Na njemu prevoznici moraju platiti 40 KM bez obzira što im carinici tu ne završavaju carinsku proceduru, već samo evidentiraju transport, rekao je Bratić.

Vozače, kako kaže Bratić, zatim upućuju na privatni terminal u kilometrima udaljenom Trebinju, kojim upravlja firma “Butrex” gdje ponovo moraju platiti za parking. Firma “Butrex” je jedan od najvećih proizvođača konzumne ribe u RS-u i u vlasništvu je trebinjskog privrednika Veljka Buđen, koji je bio jedan od privatnika koji su dočekali Milorada Dodika prilikom njegove posjete Trebinju tokom predizborne kampanje za izbore 2016. godine.

Emir Mešić navodi da je nedavno UIO sličnu situaciju napravio na graničnom prelazu Rača pored Bijeljine, uprkos višemjesečnim protestima prevoznika i špeditera.

Carinski terminal na Rači – najnovija žrtva

Mešić tvrdi da se na taj način pogodovalo kompaniji bijeljinskog privrednika Mitra Perića, “MD-Perić Company”. Perić i ova kompanija su 2018. godine pred Sudom BiH osuđeni za krivično djelo utaje poreza ili prevare.

“I uprkos tome Uprava za indirektno oporezivanje radi sve što je u njenoj moći da Periću preusmjeri 70 posto prihoda, iako ima kompletnu vlastitu infrastrukturu”, kaže Mešić.

Mitar Perić je vlasnik ili je povezan sa više firmi. Više puta je osumnjičen za privredni kriminal i prevare. Prema tadašnjem izvještavanju Novosti.rs, u njegovom objektu je bila smještena carinarnica još 2004. godine. Deset godina kasnije, UIO, odgovarajući na poslaničko pitanje 2014. godine, potvrdio je da od Perića iznajmljuje parking i skladište za 6.400 KM mjesečno.

Bez dozvole je sagradio i objekat u Rači i nelegalno ga priključio na struju. U martu 2013. žalio se Regulatornoj komisiji za energiju RS-a da je 9.500 KM koje mu je “Elektro-Bijeljina” obračunala za neovlaštenu potrošnju previše. Sud BiH ga je 2018. godine za poresku utaju ili prevaru osudio na godinu dana uslovne zatvorske kazne, 5.000 KM novčane kazne i oduzimanje skoro 105.000 KM nezakonite dobiti.

Novinar nije mogao stupiti u kontakt sa Mitrom Perićem.

UIO je, prema dokumentu odnosno odgovoru od Uprave koji je na svojoj stranici objavio poslanik Narodne skupštine Republike Srpske Nebojša Vukanović, u martu potpisao ugovor sa firmom “MP Company Pro” iz Bijeljine, jedinim ponuđačem na javnom pozivu kojim je UIO birao partnera. Njen vlasnik je, prema dostupnom online registru kompanija, Miroslav Perić. On nije odgovorio na poruku ostavljenu na zvanični broj telefona firme.

Probleme na carinskim terminalima na svojim novčanicima najviše osjete autoprevoznici. Razgovor o toj temi diže pritisak Nikoli Grbiću, predsjedniku Udruženja prevoznika Republike Srpske. On kaže da je “ u pitanju lični interes” i da je svima jasno “ko to i kome daje (milione)”.

“Država daje nekima koji su podobni kao što je taj Perić. (…) Pa zar smo mi toliko jaki da jednom Periću dajemo milione KM godišnje?”, kaže Grbić i dodaje da je terminal na prelazu Rača moguće održavati uz mala ulaganja jer je riječ o [relativno] novom i ogromnom terminalu na koji može stati 300 kamiona.

“Zamislite na Rači nema mokri čvor. Pa zamislite ljeto i 200 vozača koji fiziološke potrebe obavljaju ispod kamiona. Pa to je užas. Ubireš milione KM godišnje sa tog terminala, a nisi u stanju dati 100.000 godišnje da to blista sve”, ogorčenim glasom govori Grbić.

Grbić dodaje da je cijeli koncept carinskih terminala prevaziđen u EU.

“Pa koji crni terminali? Toga više nema u svijetu. Odete u Italiji ili u Njemačkoj u fabriku gdje imate najavljen utovar. I dok utovarite tu je koverta spremna na kapiji sa dokumentacijom. A onda dođete u BiH i počinju muke”, kaže on.

Iz kabineta državnog ministra i dvije entitetske ministrice finansija, kazali su da je za odgovore o carinskim terminalima nadležna Uprava za indirektno oporezivanje.

U godišnjem izvještaju o radu UIO-a u 2018. godini piše da je te godine potrošio oko 62 posto raspoloživih sredstava i da je neutrošeno ostalo skoro 62 miliona KM. UIO je također odbio dostaviti tražene kopije ugovora koje je sklopio sa 23 privatne firme navodeći kako su ugovori tipski uz to što su dostavili jedan tekst ugovora, ali sa zatamnjenim podacima iz ugovora.

Aleksandar Džombić, koji je bio ministar finansija RS-a od 2006. do 2010. godine, rekao je da je prezauzet da bi razgovarao o terminalima. Kratko je prokomentarisao da nije učestvovao u bilo kakvim direktnim pregovorima sa firmama o carinskim terminalima i da ne bježi od odgovornosti za odluke za koje je glasao kao član UO-a UIO-a.

Godinu dana čekanja na tužioce

Ivana Korajlić, izvršna direktorica organizacije Transparency International BiH, govori da je takvo ponašanje Tužilaštva postalo pravilo, a ne izuzetak, i da prijave koje se ne procesuiraju godinama i prijavitelji korupcije koje Tužilaštvo ne saslušava govore u prilog tezi o neefikasnom pravosuđu.

“Ako nema volje da se radi i pogotovo ako je politički osjetljiv predmet ili ako se treba nekog zaštititi, oni će tu prijavu što duže zadržati tako. (…) Ako je zviždač svjedok, oni bi morali već u fazi provjere navoda iz prijave da razgovaraju sa njim. Nažalost, nije prva prijava koja u Tužilaštvu BiH stoji godinama, a da ništa po njoj nije urađeno”, kaže Korajlić.

Tužilaštvo nije odgovorilo na zahtjev BIRN-a BiH za razgovor o odnosu prema zviždaču.

Duga je historija prijavljivanja nepravilnosti u UIO-u i dugotrajnih istraga Tužilaštva BiH. Kada je 2011. godine Miro Džakula preuzeo rukovođenje UIO-a od svog prethodnika Kemala Čauševića, naredio je kontrolu poslovanja carinskih terminala. Utvrđeno je da je devet firmi, koje su naplaćivale parking, napravilo 12,5 miliona KM duga, tako što su utajile promet u periodu od 2006. do 2014. godine.

UIO je naknadno naplatio većinu duga, ali je nenaplaćeno ostalo više od 2.6 miliona KM, utvrdili su revizori 2015. godine. Nema podataka da je Tužilaštvo BiH optužilo bilo koga po ovom osnovu.

Džakulin prethodnik Čaušević je bio direktor UIO-a od 2003. do 2011. godine. Uhapšen je u ljeto 2014. godine u policijskoj akciji “Pandora”, skupa sa još 30 zaposlenika Uprave i carinskih terminala. Nakon hapšenja je dao iskaz i inkriminirao sam politički vrh BiH, opisujući poslove za koje je tvrdio da je obavljao za Nikolu Špirića, Dragana Čovića, Sulejmana Tihića i druge.

Slikovito je i opširno objasnio nekoliko načina na koje političari izvlače novac iz UIO-a, među kojima i ubiranje miliona KM od parkinga na carinskim terminalima posredstvom firmi svojih prijatelja.

Ispričao je da je doniranim novcem uredio 13 graničnih prelaza gdje su uspostavljeni carinski terminali u vlasništvu UIO-a, među kojim je i Rača pored Bijeljine. Međutim, u unutrašnjosti države je i dalje opstajao poslijeratni “sistem unajmljivanja terminala za skupe pare od privatnika” naslijeđen od entitetskih carinskih uprava.

“Čim sam preuzeo UIO shvatio sam da se radi o pravom kriminalu i pokušao sam to da promjenim”, rekao je Čaušević navodeći da je predložio da UIO kupi zemljište i sam izgradi terminale. To mu, međutim, nije dozvolio Upravni odbor, koji je to pravdao nedostatkom sredstava u budžetu. Čaušević je na 25 stranica svog iskaza dao mnogo detalja tuđih, ali i vlastitih postupaka, nudeći i materijalne dokaze.

Pravosudna akcija “Pandora” će kazniti kriminal u UIO-u kojim je iz budžeta izvučeno oko dvije milijarde KM, govorio je tada novi direktor Džakula.

Gordana Tadić, glavna tužiteljica Tužilaštva BiH, nije odgovorila na zahtjev za razgovor carinskim terminalima ni nakon dva mjeseca upornih pokušaja.

Akcija “Pandora”, koju je prije šest godina ponosno najavilo Tužilaštvo BiH, završila je neslavno. Čaušević je nakon tri mjeseca pušten iz pritvora, a optužnica protiv njega, umjesto protiv organizovane kriminalne grupe, podignuta je tek tri godine nakon njegovog hapšenja, 2017. godine. Tada je u pismu Sudu BiH, Tužilaštvu BiH i Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) Čaušević napisao da je prevaren, da su tužioci zataškali kriminal o kojem je detaljno svjedočio te da je njegov život zbog toga ugrožen. Suđenje Čauševiću traje već tri godine.

Tužilaštvo BiH je tokom 2017. i 2018. godine podiglo dvije optužnice u predmetima visoke korupcije, navodi se u prošlogodišnjem izvještaju o procjeni rada pravosuđa u procesuiranju korupcije koji je uradila Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE). U izvještaju se navodi da visoka korupcija u BiH ostaje faktički nekažnjena te da je na sceni “fenomen zarobljene države, odnosno sistematska politička korupcija”.

Na pitanje da li se danas kaje što je prije više od godinu dana krenuo u borbu protiv korupcije, Emir Mešić bez razmišljanja kaže da nije i da bi opet uradio isto.

“To je jednostavno savjest. Savjest nam determiniše postupke”, govori ovaj zviždač.

The post BIRN BiH: Uprkos prijavama, firme ubiru milione od parkinga na carinskim terminalima first appeared on Gerila.info.

piše birn bih

Prvostepena disciplinska komisija Uprave za indirektno oporezivane (UIO) kaznila je prestankom radnog odnosa uposlenika Emira Mešića, koji ima status “zviždača”, odnosno zaštićenog prijavitelja korupcije, zbog teže povrede službene dužnosti.

Iz UIO-a su za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) potvrdili da je protiv državnog službenika Emira Mešića, raspoređenog u Odsjeku za poreze u Regionalnom centru Tuzla na radnom mjestu viši stručni saradnik za obradu poreznih prijava u Grupi za obradu poreznih prijava, pokrenut disciplinski postupak rješenjem direktora uslijed postojanja osnovane sumnje da je učinio težu povredu službene dužnosti odnosno zloupotreba ili prekoračenje službenih ovlaštenja i narušavanje ugleda uprave.

“Nakon provedenog postupka, Prvostepena disciplinska komisija je donijela Rješenje kojim je istog oglasila odgovornim za težu povredu službene dužnosti koja mu se stavlja na teret, te mu izrekla jednu od propisanih disciplinskih mjera – prestanak radnog odnosa”, kazali su u UIO-u te naglasili da predmetno rješenje nije konačno i da zaposleni ima mogućnost žalbe.

Mešić je proglašen odgovornim što je, prema navodima komisije, neovlašteno u više navrata tokom 2018. putem elektronske pošte pribavljao i prihvatao ponude za košenje trave i čišćenje asfaltnih površina od jedne firme, iako je znao da je UIO za ove poslove zaključio okvirni sporazum sa drugom firmom. Disciplinska komisija je, prema rješenju u koje je BIRN BiH imao uvid, kao otežavajuću okolnost cijenila da Mešić nije postupao u skladu sa pravilima službe, da je zanemario ugovornog dobavljača te da je samim takvim činjenjem nastala materijalna obveza za UIO u iznosu većem od 6.500 maraka uvećano za iznos kamate.

Mešićev pravni zastupnik je tokom postupka navodio kako se Mešić obraćao nadređenim i žalio na odnos i cijene firme sa kojom je UIO imala potpisan okvirni sporazum, vrste javne nabavke koja daje mogućnost institucijama da jednostavnije naručuju usluge ili robe u dužem vremenskom periodu ali ih ne obavezuje na trošenje maksimalnog ugovorenog iznosa pa institucije plate samo ono što naruče.

Od olakšavajućih okolnosti, komisija je cijenila da se radi o zaposlenom ocu troje djece koji do sada nije bio konačno disciplinski kažnjavan, ali i zaključila da one nisu mogle biti od bitnog uticaja na odluku o izrečenoj disciplinskoj mjeri.

Ranije je prvostepena disciplinska komisija UIO-a u drugom predmetu zbog neovlaštenog davanja izjave za BIRN BiH, koju su potom prenijeli drugi web portali, izrekla sankciju degradiranja na niže radno mjesto ili nižu kategoriju u okviru radnog mjesta u trajanju od 12 mjeseci.

Iz UIO-a navode da su u disciplinskom postupku imali u vidu status zaštićenog prijavitelja koji je Mešiću dodijeljen od strane Agencije za prevenciju i borbu protiv korupcije (APIK), te se Uprava obratila Agenciji za stav i mišljenje o pravilnosti postupanja i primjene Zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama BiH.

“Od strane Agencije je, kao nadležnog organa, potvrđeno da dodijeljeni status zaposlenog ne abolira od obaveze poštivanja i postupanja u skladu sa zakonskim propisima i internim aktima institucije u kojoj je zaposlen, te da prema istom nisu učinjene štetne radnje”, kazali su u Upravi za indirektno oporezivanje.

Napominju i da je po zahtjevu APIK-a u Upravi izvršen i inspekcijski nadzor od strane Upravnog inspektorata pri Ministarstvu pravde BiH, kojom prilikom nisu utvrđene nepravilnosti u postupanju UIO-a u odnosu na Mešića.

Direktor APIK-a Hašim Šabotić kaže da nije upoznat sa posljednjom disciplinskom odlukom UIO-a te navodi da ukoliko se Mešić obrati Agenciji sa zahtjevom da je njemu prestao radni odnos zato što je prijavio korupciju, onda će se preduzeti sve mjere da se on zaštiti i vrati na posao.

Šabotić pojašnjava da najprije treba tačno utvrditi da li je ostao bez posla zbog činjenice što je prijavio korupciju ili zbog eventualno njegovih propusta lakše ili teže povrede radne dužnosti u skladu sa podzakonskim aktima.

“U tom slučaju, mi tražimo od Upravnog inspektorata da izvrši nadzor. Ukoliko se ustanovi da je ostao bez posla zbog toga što je prijavio korupciju, istog ćemo momenta dati instrukciju UIO-u da ga vrati na posao. Ukoliko se to ne uradi, onda zakon nalaže ponovno obraćanje Upravnom inspektoratu u pogledu sankcionisanja odgovorne osobe u tom pravnom licu koje nije postupilo po našoj instrukciji”, govori Šabotić.

Direktor APIK-a napominje da zakon ne daje nikome za pravo, ako je prijavio korupciju, “da u toj instituciji može raditi šta hoće”.

Mešić je javno za BIRN BiH govorio o prijavi nepravilnosti Državnom tužilaštvu o naplati parkinga na carinskim terminalima privatnim kompanijama, nakon čega nije bio saslušan duže od godinu dana. Nedugo nakon objave istraživanja BIRN-a BiH u junu o tome kako je više od polovine od 330 miliona maraka prikupljenih po osnovu parkiranja na carinskim terminalima u BiH, u proteklih deset godina, završilo na računima privatnih firmi, UIO je protiv Mešića pokrenuo disciplinski postupak iako je on ranije od APIK-a dobio status nakon “zviždača”, odnosno “zaštićenog prijavitelja korupcije”.

Zbog ovog medijskog istupa je kažnjen degradiranjem na niže radno mjesto, nakon čega su iz međunarodnih organizacija naveli da je potrebno poboljšati mehanizme zaštite “zviždača”, o čemu je BIRN BiH ranije pisao.

Tokom trajanja disciplinskog postupka Mešić i njegov pravni zastupnik navodili su kako smatraju da je sam postupak odmazda za prijavu korupcije koju je on podnio, kao i intervju koji je dao za istraživanje BIRN-a BiH o nepravilnostima u radu carinskih terminala. Iz UIO-a su ranije demantovali takve navode tvrdeći da je postupak protiv Mešića pokrenut zbog istupa u medijima, a ne zbog prijave.

Mešić je u ranijim izjavama za BIRN BiH govorio da su protiv njega pokrenuta dva disciplinska postupka, te isticao da, “umjesto da se istražuju slučajevi koje je prijavio i koji nanose štetu Upravi za indirektno oporezivanje, državi i građanima ove zemlje”, sumnjiči se on za nanošenje navodne štete Upravi.

The post Uprava za indirektno oporezivanje otpušta zaštićenog prijavitelja korupcije first appeared on Gerila.info.