U središtu svega nalazi se kompanija AAFS Infrastructure and Energy, firma bez široko poznatih referenci u regiji, ali s izravnim putem do jednog od najvažnijih energetskih projekata u zemlji.

Od Washingtona, preko X-a na Moskvu, pa u FBiH: Wilkins, teorije i politički krugovi

Cijela priča dobiva neobičan javni okvir kroz istupe američke političke komentatorice i country pjevačice Alexis Wilkins, koja je na društvenim mrežama iznijela tvrdnje o međunarodnim utjecajima, mreži stvorenoj za rušenje Donalda Trumpa i MAGA pokreta koje uključuju i ime putinovog ideologa Alexandera Dugina, kao i dodikovog lobista, generala Michaela Flynna.

Wilkins je uz to javnosti poznata i kao djevojka Kasha Patela, direktora FBI-a, s kojim je u vezi od 2023. godine. Njihov odnos privukao je značajnu pažnju američkih medija, osobito nakon što je Patel preuzeo čelnu poziciju u FBI-ju, a Wilkins se počela pojavljivati u javnosti uz njega, uključujući i ceremoniju njegova imenovanja.

Zbog njihove veze Wilkins je bila predmet javnih polemika i sigurnosnih procjena, pa joj je u jednom trenutku dodijeljena i zaštita FBI-a, što je dodatno otvorilo pitanja o preplitanju privatnog i institucionalnog u vrhu američkog sigurnosnog aparata.

Njezine objave dodatno su dobile na vidljivosti nakon što ih je podijelio Yair Netanyahu, sin izraelskog premijera Benjamina, dok ih je komentirala i poznata američka komentatorica s desnog spektra Candace Owens, koja je cijeli narativ nazvala “objektivno smiješnim” i pozvala javnost da ga “pažljivo pročita kao primjer apsurda”.

Owens je pritom sarkastično sažela Wilkinsinu teoriju, navodeći kako ona tvrdi da ruski ideolog Alexander Dugin vodi operaciju rušenja Donalda Trumpa preko generala Michaela Flynna, Joea Kenta i Katoličku crkvu.

Zaključujući svoju objavu, Owens je poručila kako je riječ o “potpuno neozbiljnoj i sramotnoj priči na svjetskoj razini”.

Iako same tvrdnje ostaju u sferi političkog spektakla, imena koja se pojavljuju u toj komunikaciji vode prema stvarnim akterima – prije svega prema braći Flynn, koja se u posljednje vrijeme pojavljuju kao bitni akteri u BiH.

Ko su braća Flynn i zašto su važni

U središtu američkog dijela priče nalazi se Michael Flynn, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Donalda Trumpa i nekadašnji direktor DIA-e.

Flynn je 2017. priznao krivnju za davanje lažnih izjava FBI-u u kontekstu istrage o kontaktima s ruskim dužnosnicima, no kasnije ga je pomilovao Donald Trump. No njegov angažman nije završio u sigurnosnom sektoru.

Prema dostupnim podacima iz američkog registra stranih agenata (FARA), Flynn je bio uključen u aktivnosti povezane s lobiranjem za interese Republike Srpske, uključujući pitanja ukidanja sankcija Miloradu Dodiku.

Nedavno je boravio u Banjoj Luci na poziv vlasti RS-a. Danas, zajedno s bivšim guvernerom Rodom Blagojevichem, koji je također pomilovan nakon presude za korupciju, ima status jednog od ključnih lobista Republike Srpske u Washingtonu.

Tijekom boravka u Banjoj Luci Flynn je iznosio niz kontroverznih geopolitičkih stavova o Iranu, Europi i islamu, kritizirajući Europsku uniju, Daytonski sporazum i međunarodne institucije te zagovarajući redefiniranje globalnog poretka pod vodstvom velikih sila.

Njegov brat, Joseph Flynn, djeluje u poslovnom sektoru i povezuje se s infrastrukturnim i energetskim projektima. Upravo kroz njega otvara se poslovni krak priče koji vodi prema drugom entitetu u Bosni i Hercegovini, konkretno Federaciji BiH.

Posebno zanimljiv sloj cijele priče otvara činjenica da se braća Flynn pojavljuju na suprotnim stranama istog geopolitičkog pitanja u maloj i kompleksnoj balkanskoj državi.

Dok se Michael Flynn dovodi u vezu s lobiranjem za interese Republike Srpske, koja tradicionalno ima bliske odnose s Rusijom, njegov brat Joseph sudjeluje u poslovnom projektu Južne interkonekcije, čiji je cilj upravo smanjenje ovisnosti o ruskom plinu.

Dodatnu dimenziju daje činjenica da je Alexis Wilkins u svojim javnim istupima Michaela Flynna povezivala s ruskim utjecajem, čime se otvara paradoks u kojem se unutar iste obitelji isprepliću suprotni geopolitički i energetski interesi.

AAFS: Firma bez javnog traga, ali s velikim ambicijama

Svježe osnovana kompanija AAFS Infrastructure and Energy LLC pojavljuje se kao zainteresirani investitor za ključne infrastrukturne projekte u Federaciji BiH. O njoj je portal Hercegovina.info pisao i ranije.

Prema informacijama koje je Hercegovina.info pokušala provjeriti s Vladom FBiH, ova kompanija poslala je pismo namjere koje, osim Južne interkonekcije, potencijalno obuhvaća i druge projekte, uključujući infrastrukturu zračnih luka u Sarajevu i Mostaru.

Dodatnu dimenziju daje činjenica da se AAFS u Bosni i Hercegovini pojavljuje kroz lokalnu firmu registriranu dosta ranije u Sarajevu, čime dobiva operativnu prisutnost na domaćem tržištu.

U Bosni i Hercegovini AAFS djeluje kroz sarajevsku firmu AAFS d.o.o., čiji je zastupnik i direktor Amer Bekan, bivši političar i osnivač opskurne Prve stranke, koji se posljednjih godina profilirao u području investicija i povezivanja stranog kapitala s domaćim projektima.

Jedan od predstavnika te kompanije uz Jospeha Flynna je Jesse Binnall, američki odvjetnik poznat po bliskosti s političkim krugovima Donalda Trumpa.

Binnall je sudjelovao u nizu pravnih postupaka kojima su osporavani rezultati američkih izbora 2020. u pojedinim saveznim državama, zastupajući stavove o nepravilnostima u izbornom procesu. Iako ti pokušaji nisu rezultirali promjenom ishoda izbora, njegovo ime ostalo je vezano uz širi politički i pravni krug oko Trumpove administracije.

Uz to, Binnall se povezuje s političko-savjetničkim i lobističkim aktivnostima, a njegovo pojavljivanje u kontekstu AAFS-a dodatno ukazuje na to da projekt Južne interkonekcije ima i izraženu političku dimenziju, a ne isključivo investicijsku.

Američka ambasada u BiH javno je podržala izmjene zakona kojima se otvara prostor za ulazak kompanije AAFS u projekt Južne interkonekcije, ocijenivši ih “velikim korakom ka diverzifikaciji energije i jačanju odnosa sa SAD-om”.

Zakon koji bira investitora

Ključni moment cijele priče nalazi se u prijedlogu izmjena Zakona o Južnoj interkonekciji.

U dokumentu Vlade Federacije BiH jasno se navodi:

“Za nositelja investicije projekta izgradnje gasovoda ‘Južna interkonekcija BiH i Republika Hrvatska’ određuje se kompanija AAFS Infrastructure and Energy d.o.o. sa sjedištem u Sarajevu.”

Time se praktično unaprijed određuje investitor, izostavlja javni natječaj te eliminira konkurencija.

AAFS bi, prema istom dokumentu, imao ulogu u izgradnji ključnih dionica plinovoda kroz Federaciju BiH, uključujući pravce prema Mostaru, Travniku i Tuzli, kao i niz regionalnih odvojaka.

Glavna trasa predviđena je na pravcu od granice s Republikom Hrvatskom preko Posušja i Tomislavgrada prema središnjoj Bosni, s nastavkom prema Travniku, čime bi se osigurala povezanost s postojećim i planiranim energetskim čvorištima. Paralelno s tim, planiran je i krak koji ide prema zapadnoj Hercegovini i Mostaru, čime bi se plinska infrastruktura po prvi put ozbiljnije spustila i u Hercegovinu.

Uz glavne pravce, projekt uključuje i niz regionalnih odvojaka prema gradovima poput Livna, Uskoplja, Jajca, Čapljine i Tuzle, čime bi se stvorila šira distribucijska mreža s ciljem povećanja potrošnje plina i širenja tržišta.

Takva konfiguracija mreže pokazuje da projekt nije zamišljen samo kao tranzitni plinovod, već kao temelj za razvoj unutarnjeg plinskog sustava Federacije BiH, s potencijalnim dugoročnim utjecajem na industriju, energetiku i lokalne zajednice.

Dok zakon precizno definira investitora i trasu plinovoda, izostaje odgovor na ključno pitanje – tko će i kako trošiti plin koji bi trebao opravdati investiciju vrijednu stotine milijuna eura.

Energetika i(li) geopolitika

Južna interkonekcija zamišljena je kao strateški energetski projekt kojim bi Bosna i Hercegovina dobila alternativni pravac opskrbe prirodnim plinom, neovisan o postojećem sustavu koji u velikoj mjeri ovisi o ruskom plinu i ulaznoj točki preko Srbije.

Projekt predviđa povezivanje plinskog sustava Federacije BiH s plinskom mrežom Republike Hrvatske, čime bi se omogućio pristup europskom tržištu plina, uključujući i ukapljeni prirodni plin (LNG) koji u Europu dolazi putem LNG terminala na otoku Krku.

Time bi Bosna i Hercegovina dobila mogućnost diverzifikacije izvora opskrbe, što je jedan od ključnih energetskih prioriteta Europske unije, posebno nakon poremećaja na tržištu plina izazvanih ratom u Ukrajini i smanjenjem isporuka iz Rusije.

Osim sigurnosnog aspekta, projekt ima i ekonomsku dimenziju jer bi omogućio stabilniju i konkurentniju opskrbu plinom za industriju i kućanstva, kao i potencijalno širenje plinske mreže na područja koja trenutno nisu obuhvaćena postojećom infrastrukturom.

U širem geopolitičkom kontekstu, Južna interkonekcija predstavlja dio nastojanja zapadnih partnera da se energetski sustavi zemalja zapadnog Balkana integriraju u europsko tržište i smanji utjecaj ruskih energetskih tokova u regiji.

No pitanje koje se nameće jest tko zapravo kontrolira taj projekt i pod kojim uvjetima.

U trenutku kada se u priči pojavljuju bivši američki savjetnik za nacionalnu sigurnost, lobiranje povezano s Republikom Srpskom, privatna kompanija bez jasnih referenci, te dosad neviđen zakon koji direktno imenuje investitora, energetski projekt prestaje biti samo infrastrukturno pitanje i postaje tema političkog i sigurnosnog značaja.

Hercegovina.info uputila je službeni upit Vladi Federacije BiH, tražeći pojašnjenja o pismu namjere AAFS-a, vlasničkoj strukturi kompanije, provjeri povezanih osoba, planovima dodjele koncesije i eventualnim sastancima s predstavnicima vlasti, a odgovori još nisu dostavljeni.

U trenutku kada zakon već definira investitora, a javnost nema uvid u kriterije po kojima je odabran, ostaje otvoreno pitanje radi li se o strateškom energetskom projektu ili o unaprijed složenoj konstrukciji u kojoj se politika, kapital i međunarodni utjecaj preklapaju daleko od očiju javnosti.

Ključno pitanje koje zasad ostaje bez odgovora jest postoji li uopće javno dostupna studija ekonomske opravdanosti projekta u njegovom aktualnom obliku, koji uz plinovod uključuje i izgradnju plinskih elektrana bez kojih sam projekt teško može biti financijski održiv.

hercegovina info

The post Priča o Južnoj interkonekciji koja spaja Washington, Moskvu, brata Dodikovog lobista, Vladu FBiH i djevojku šefa FBI-ja first appeared on Gerila.info.

Kada krajem godine šef bh. diplomatije Elmedin Konaković bude odlazio iz fotelje ministra vanjskih poslova, ostaće zapamćeno da su njegov mandat obilježila brojna uhljebljenja i preuzimanja državnih službenika i uposlenika iz drugih institucija koje nemaju nikakve veze sa diplomatijom, ali i veliki broj internih premještaja i unapređenja bez uporišta.

Prema informacijama s kojima raspolaže Valter, Konaković je tokom mandata direktno preuzeo blizu 30 kadrova iz institucija koje se bave i nesrodnim zanimanjima, poput zatvorskih institucija za provođenje zakona, zaštitom bilja, upravnim poslovima, ali i javnom upravom, čak i jednog službenika iz Vlade RS koji je imao poseban tretman.

NOVA UNAPRJEĐENJA ZA DVADESETAK LJUDI

Vrijedi podsjetiti, eksterni premještaj, ili sporazum o direktnom preuzimanju državnog službenika, mehanizam je koji je predviđen da se koristi samo u iznimnim slučajevima, onda kada je instituciji potreban ekspert kakav se ne može naći u vlastitim službama. Ne postoji, međutim, niti jedan relevantan dokaz da je u bilo kojem od 30-ak slučajeva postojala potreba za preuzimanjem „eksperta“ koji se ne može naći u vlastitim redovima.

Paralelno s ovim procesima, sve ove godine vršeni su interni premještaji državnih službenika, što ne bi bila neuobičajena diplomatska praksa da se u velikom broju slučajeva nije radilo o unapređenjima bez uporišta na bolje i potentnije pozicije.

Dokumenti u posjedu Valtera svjedoče da je samo u toku ove godine ministar naredio novi val unapređenja koja, međutim, većinski nisu dobila potrebnu saglasnost Agencije za državnu službu (ADS) BiH.

Početkom februara iz Kabineta ministra Muameri Hambo, pomoćnici ministra za opšte poslove i Tariku Džuburu, v.d. šefa Odsjeka za kadrove, poslana je naredba za interni premještaj 20-akdržavnih službenika. Da ne bi bilo zabune, riječ je mahom o unapređenjima.

Valter je u posjedu spiska s imenima koja objavljujemo. Uz ostalo, Konaković je donio odluku o premještaju:

• Amara Ćerimagića, na radno mjesto I sekretar u Odsjeku za EU,
• Benjamina Šuvalije, na radno mjesto I sekretar u Odsjeku za pravne, kadrovske i prevodilačke poslove,
• Ornele Čule, na radno mjesto I sekretar u Odsjeku za ekonomsku diplomatiju,
• Leona Škore, na radno mjesto I sekretar u Ambasadi u Kuvajtu,
• Alme Turkić, na radno mjesto I sekretar u Odsjeku za analizu i planiranje,
• Mirze Idrizovića, na radno mjesto I sekretar u Svetoj Stolici,
• Naide Rezak, na radno mjesto I sekretar u Stalnoj misiji u Njujorku,
• Jovane Baošić, na radno mjesto I sekretar u Odsjeku za EU,
• Ljilje Grgić Stojanović, na radno mjesto ministar savjetnik u Stalnoj misiji u Njujorku,
• Šejle Cocalić, na radno mjesto I sekretar u Odsjeku za ljudska prava,
• Renate Sedić, na radno mjesto I sekretar u Odjelu za naučno-tehničku saradnju i kulturu,
• Anise Kerken, na radno mjesto ministar savjetnik u Ambasadi u Atini,
• Nejre Sarić, na radno mjesto ministar savjetnik u Ambasadi u Amanu,
• Mirande Sidran, na radno mjesto ministar savjetnik u Odsjeku za susjedne zemlje,
• Dragane Anđelić, na radno mjesto ministar savjetnik u Ambasadi u Egiptu,
• Alme Delić, na radno mjesto savjetnik u Odsjeku za VPP,
• Davorke Ištuk, na radno mjesto ministar savjetnik u Odsjeku za statusna pitanja,
• Predraga Perišića, na radno mjesto savjetnik u Odsjeku za VPP,
• Dunje Radovanović, na radno mjesto ministar savjetnik – šef Odsjeka za VPP,
• te Saše Jovetića, na radno mjesto savjetnik u Ambasadi u Vašingtonu (inače bivšeg uposlenika Vlade RS).

Dobar dio ovih kadrova su stranačke, rođačke i prijateljske veze te je posebno sporan način na koji Konaković želi da unaprijedi većinu ovih državnih službenika prije okončanja svog mandata.

MINISTAR UPOZOREN DA JE ISTE LJUDE VEĆ UNAPRIJEDIO

Neuobičajeno za ADS BiH, aktuelna direktorica Agencije Anita Markić u svom dopisu sjedištu MVP-a i ministru Konakoviću od 18. februara ove godine zaključuje da ADS-u iz sjedišta nije dostavljeno bilo kakvo obrazloženje zbog čega Konaković, u vrlo kratkom roku, unaprjeđuje devet državnih službenika: Aidu Mulalić, Jovanu Baošić, Almu Turkić, Naidu Rezak, Leona Škoru, Šejlu Cocalić, Benjamina Šuvaliju, Amara Ćerimagića i Mirzu Idrizovića. 

„Na osnovu dostavljenih zahtijeva, Agencija je utvrdila da tražite interni premještaj državnih službenika na radna mjesta višeg ranga, odnosno da iste državne službenike unaprjeđujete po drugi put, nakon što su postavljeni u toku 2024. i okončali probni rad u toku 2025. godine, te su već jednom interno premješteni na radna mjesta višeg ranga, a u zahtjevima niste dostavili obrazloženje potrebe za ponovnim unaprjeđenjem niti za jednog od državnih službenika“, piše, između ostalog, Markić u dopisu Konakoviću te zaključuje:

„Uvidom u našu evidenciju, utvrdili smo da su navedeni državni službenici unaprjeđivani u periodu od nekoliko mjeseci nakon završetka probnog rada, tačnije od maja do decembra prošle godine (2025., op.a.), a za iste ponovo u veoma kratkom vremenskom razdoblju tražite mišljenje za novo unaprjeđenje“, navodi Markić u svom dopisu.

No, nekoliko dana kasnije (26. aprila) iz sjedišta MVP-a Agenciji za državnu službu poslan jer dopis sa dodatnim obrazloženjima za svakog od ovih službenika (izuzev za Jovanu Baošić, kadra SNSD-a), koja su ništa drugo nego opšta mjesta i pomalo liče kao da su izašla iz knjiga društvene samozaštite i socijalističkih uvoda u diplomatiju.

Evidentno je da ministar vanjskih poslova BiH derogira i pokušava da zaobiđe utvrđene pravilnike i diplomatsku praksu kakva decenijama vlada u ovom elitnom ministarstvu, pogotovo procedure koja od rata naovamo vrijede kada su u pitanju napredovanja u diplomatiji. Ne želeći ulaziti u kompetencije i kvalitet mahom mlađih državnih službenika, činjenica je da su uhljebljenja odnosno unaprjeđenja dobrog dijela njih produkt trgovine uticajem, ili rezultat stranačkih dogovora.

Ono što smo uspjeli da saznamo od više nevezanih izvora, istražujući kadriranja u diplomatiji i DKP mreži, jeste da je, npr., mladi Leon Škoro (državnih službenik iz Kiseljaka), veza predsjednice FBiH Lidije Bradare, da je Benjamin Šuvalija pulen sekretara MVP-a, ili pak da je Aida Mulalić bliska s Mirsadom Bešićem, načelnikom Odjela za diplomatski protokol MVP-a.

KONAČNO UHLJEBLJENJE U VAŠINGTONU

U ovoj grupi su i Naida Rezak, koja je poznata kao kćerka dugogodišnje diplomatkinje Enise Hadžović, Mirha Subašić, koja je prema ranijim medijskim navodima bliska za šefom Kabineta Zlatanom Burzićem (odnosno njegovom suprugom Irmom), potom Nejra Sarić, kćerka doktora Nijaza Sarića, koja u sjedištu MVP-a slovi za miljenicu aktuelnog sekretara MVP-a i pomoćnika ministra (Sarić je uspjelo da za svega osam godina postane ministar-savjetnik), bivša novinarka Hayata Šejla Cocalić (djevojački Salihefendić), Amar Ćerimagić, za kojeg izvori iz MVP-a navode da mu je kod Konakovića prošlo sve što kod prethodnice Bisere Turković nije (te u vezi s tim da poznaje mnoge toga što su radili prethodnici), te Ajša Grabovica, koja je u familijarnom odnosu sa suprugom šefa Kabineta Zlatana Burzića.

Interesantno je da se sa statusom Grabovice trenutno dešava isto što i sa Sašom Jovetićem (preuzetim „ekspertom“ iz Vlade RS o kojem je Valter ranije pisao), koja je nakon medijskih pritisaka i natpisa poslana u Ambasadu u Washingtonu – ali kao ispomoć.

Ona bi nakon probnog rada trebala i da ostane u Ambasadi u Vašingtonu, što je zaobilaženje procedura i pravilnika, a kako je urađeno i u slučaju Saše Jovetića. Nakon što mu je istekao probni rad, on je sada novom odlukom Konakovića planiran na poziciju savjetnika u Ambasadi BiH u Vašingtonu.

Slična je priča i sa Emirom Halilovićem, koji je u maju prošle godine postao 1. sekretar u Odsjeku za nekretnine Sektora za opšte poslove MVP-a BiH, odakle je prešao iz državnog zatvora sa pozicije „stručnog savjetnika za javne nabavke“.

Ranije nismo uspjeli utvrditi kakvu poveznicu njegov prijašnji posao nabavke narezaka i konzervi za zatvorsku instituciju ima sa sadašnjim – no prema saglasnosti ADS BiH od 9. feberuara ove godine, a nakon nove Konakovićeve odluke, on se sada vraća u prirodno okruženje na poziciju savjetnika sa javne nabavke u Odsjeku za opšte poslove. Time je postalo jasno da je Odsjek za nekretnine bio samo prolazna tačka i „čeka“ dok se ne srede stvari.

U JANUARU I FEBRUARU NOVA PREUZIMANJA

U vrijeme istraživanja ove priče događaji su se smjenjivali jedan za drugim, pa su tako vršena i nova preuzimanja iz „nesrodnih“ institucija u sjedište. Tako je 23. januara iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice preuzeta Ema Ćosić Hodžić na poziciju I sekretara u Odsjeku za međunarodnopravne poslove.

Dan ranije (22. januara) ADS je donijela rješenje o eksternom premještaju Nadže Naronnig iz također nesrodne institucije – Agencije za sigurnost hrane, na mjesto drugog sekretara u Ambasadi BiH u Ankari, što je jedno pod poželjnih „preuzimanja“.

Interesantan je i sporazum koji je Konaković postigao s načelnikom Opštine Centar Sarajevo Srđanom Mandićem o direktnom preuzimanju državnog službenika Alme Varatanović-Gušo, koja u Opštini radi kao stručni savjetnik za prostorno uređenje, a na radno mjesto savjetnik u Odsjeku za ceremonijal MVP-a (Odjel za diplomatski protokol). Kakve veze ima opštinsko prostorno uređenje i planiranje sa ceremonijama dočeka visokih zvanica i diplomata – također nismo uspjeli da utvrdimo.

Valter je, kao i autor ovog teksta, proteklih godina napisao desetine priča o stanju u sjedištu i DKP mreži, najezdi „kursadžija“ i srozavanju ugleda bh. diplomatije, mnogim aferama iz vremena Zlatka Lagumdžije, Svena Alkalaja, Mladena Ivanića, Igora Crnatka, posebno Bisere Turković. No, teško se sjetiti da je neki od prethodnih ministara izvršio ovoliku količinu preuzimanja državnih službenika i da je na ovakav način isprepleo kadrovsko-diplomatsku mrežu.

Još prije dvije sedmice (18. februara) u sjedište diplomatije i ministru Konakoviću poslali smo pitanja u vezi sa direktnim preuzimanjem službenika i internim premještajima, ali do zaključenja ove priče nismo dobili nikakve odgovore.

valter portal

The post Kako je u sjedištu bh. diplomatije isprepletena mreža stranačkih, rođačkih i prijateljskih veza first appeared on Gerila.info.

Povod za najnoviju rundu međusobnih napada bila je situacija s njemačkom ministarkom Anom Lirman, koju su vlasti Republike Srpske proglasile personom non grata. Elmedin Konaković, ministar inostranih poslova BiH, reagovao je nizom oštrih izjava u kojima je Dodika nazvao „ludakom“, „ozbiljnim kriminalcem“, te poručio da su ozbiljni planovi za njegovo hapšenje već na stolu. Dodikov potez ocijenio je kao „predkonfliktnu situaciju“ za BiH, a zatražio je i asistenciju EUFOR-a.

Ovakva retorika bila bi šokantna u većini evropskih demokratija, ali u Bosni i Hercegovini ona se savršeno uklapa u obrazac političke prakse u kojoj konflikt nije izuzetak, nego pravilo – pa čak i sredstvo preživljavanja. Dok Konaković pokušava demonstrirati odlučnost pred međunarodnom zajednicom i biračima u Federaciji, Dodik koristi svaku Konakovićevu izjavu da učvrsti narativ o „sarajevskoj prijetnji“ i dodatno mobiliše biračko tijelo u RS.

Iako se čini da su na suprotnim stranama političkog ratišta, Dodik i Konaković u stvari djeluju po logici uzajamne političke koristi. Svaka uvreda, svaka konferencija za novinare, svaka optužba – postaje gorivo za njihove političke mašine. Dodik dobija potvrdu da je Republika Srpska pod konstantnim napadom „političkog Sarajeva“, dok Konaković pokazuje Zapadu da je „zapadniji od Zapada“, spreman da se obračuna s domaćim proruskim narativima i antizapadnim politikama.

U tom kontekstu, njihova međusobna netrpeljivost nije toliko politička slučajnost koliko dobrodošao instrument političkog marketinga.

Međutim, nije uvijek bilo ovako. Nakon formiranja nove vlasti 2023. godine, Konaković i Dodik su se sastajali i slali poruke uzdržanog optimizma. Dogovori su se spominjali u kontekstu energetike, gasne konekcije i diplomatije. Dodik je tada izjavio da nema problema s Konakovićem, dok je Konaković pozivao na „izbjegavanje uslovljavanja“.

Ali, idila nije dugo trajala. Kako su jačale tenzije oko Ustavnog suda, državne imovine i ponašanja bh. ambasadora, njihova komunikacija je prešla u sferu međusobnog diskvalifikovanja. Konaković je sve otvorenije govorio o Dodikovoj „antiustavnoj agendi“ i „korupcionaškim motivima“, dok je Dodik njegovu političku poziciju nazivao produženom rukom stranih ambasada.

U svemu ovome, najvažnije pitanje nije da li se Dodik i Konaković mrze, već da li im ovaj sukob koristi. A koristi im – politički, medijski, pa i strateški. Oni ne vode dijalog, jer dijalog ne donosi klikove, naslovnice i bodove među biračima. Sukob, s druge strane, održava status quo, usložnjava politički proces i sprečava ozbiljne institucionalne reforme.

Zato i ne čudi što, dok se na javnoj sceni vrijeđaju i prijete hapšenjima, iza kulisa obojica znaju da bez tog sukoba gube mnogo više – pažnju, uticaj i podršku.

Konaković i Dodik vode vrlo svjestan politički performans. U zemlji u kojoj je etnička polarizacija dovedena do savršenstva, uvreda je valuta, a sukob roba koja se najbolje prodaje. Svaka nova izjava, svaka medijska objava, svaka tenzija – sve to hrani njihov politički opstanak.

I zato, u ovom odnosu, možda najprecizniji opis nije ni „neprijatelji“, ni „partneri“. Oni su – saučesnici u konfliktu.

Gerila.info

The post Od javnih uvreda do političke koristi: Kako Dodik i Konaković “hrane” jedan drugog first appeared on Gerila.info.

U ovoj instrukciji se dalje navodi da eventualno postupanje po instrukcijama spornog akta podrazumijeva krivičnu i disciplinsku odgovornost s obzirom na to da se radi o nezakonitom dopisu i instrukcijama.

“Tim instrukcijama se, na ilegalan način, nastoji dati podrška organizovanoj separatističkoj grupi u njihovom pokušaju državnog udara. Ministarstvo spoljnih poslova BiH ostaje posvećeno provođenju zakona i državnih spoljnopolitičkih interesa za dobrobit svih građana naše zemlje i neće tolerisati aktivnosti usmjerene ka kršenju ustavnog poretka i zakona Bosne i Hercegovine“, navodi se u aktu koji je potpisao Konaković.

Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović danas je kazala kako sada definitivno imamo i konačnu potvrdu za to da BiH uopšte nema spoljnu politiku. Spoljna politika BiH je, istakla je ona, mnogo godina bolovala od teške bolesti koja se zove zloupotreba, manipulacija i uzurpacija od strane bošnjačkih kadrova.

“Sada je konačno i podlegla. Za smrt su odgovorni prvenstveno bošnjački član Predsjedništva Denis Bećirović, ministar spoljnih poslava Elmedin Konaković i ambasador Zlatko Lagumdžija, a pomagači su svi oni koji u DKP mreži rade tako da je koriste za promociju svojih interesa na štetu drugih, a prvenstveno za blaćanje Republike Srpske“, rekla je Cvijanović.

U otvorenom pismu ambasadora koji dolaze iz reda srpskog naroda danas je, dodala je ona, više nego jasno saopšteno na koji način oni moraju da preživljaju određene stvari, na koji način se oni zaobilaze ili na koji način se manipuliše DKP mrežom.

“Konaković je bio u Briselu. Otišao je na sastanke ili sastanak sa jednim zvaničnikom Evropske Unije ili sa više njih. Onda su nas oni pitali zašto s njim nije i ambasador Kesić koji je šef misije BiH pri Evropskoj Uniji. Rekli smo da nije tamo zato što je Srbin i zato što bošnjački kadrovi manipulišu i zato što nastoje da izbjegavaju svaki put ambasadore koji su Srbi“, kazala je Cvijanović.

Dok je na sceni uzurpacija DKP mreže i dokle god ona služi širenju antisrpske retorike ili djelovanja, istakla je Cvijanović, oni nisu dužni da provode odluke ministra Konakovića, niti Predsjedništva u kojima nije sadržan i glas srpskog člana Predsjedništva.

“Nisu dužni da izršavaju odluke koje nisu donesene u skladu sa Ustavom. Oni moraju da poštuju nadležnost Predsjedništva kao vrhovnog autoriteta kada je u pitanju spoljna politika”, kazala je Željka Cvijanović.

Goran Dakić, Gerila info

The post Konaković: Postupanje po nezakonitom dopisu krivično djelo! Cvijanović: DKP mreža je podlegla! first appeared on Gerila.info.

“Mi sada odgovornost prebacujemo na stranke iz Federacije i oni ukoliko žele mogu da se riješe SNSD-a i njihovih ministara u Savjetu ministara BiH“, rekao je Nebojša Vukanović, predsjednik Liste za pravdu i red nakon sastanka stranaka opozicije iz Republike Srpske.

Vukanović, Stanivuković i Miličević usaglasili su se da su te tri stranke spremne za promjenu većine u Parlamentu BiH i navode da su oni otvoreni za saradnju. Navode i da večeras nisu govorili o imenima ni o bilo kakvim pozicijama već samo o tome kako na najbolji način odbranitzi interese i Republike Srpske i njenih građana. Naveli su da su spremni za nastavak evropskog puta Bosne i Hercegovine. Ne isključuju koaliciju sa strankama sa sjedištem u Federaciji.

“Mi smo otvoreni za saradnju sa svim strankama osim sa SNSD“, rekao je Vukanović.

Predsjednik PDP Draško Stanivuković je rekao kako SDS, PDP i Lista za pravdu i red, bez obzira šta o tome govorili predstavnici SNSD-a imaju politički i svaki drugi legitimitet da predstavljaju Republiku Srpsku na BiH nivou i da u Sarajevu “brane interese Republike Srpske. “Ne može SNSD imati eksluzivitet na patriotizam“, rekao je Stanivuković.

Predsjednik SDS-a Milan Miličević rekao je kako na večerašnjem sastanku nije raspravljano o tome kako će se ove tri stranke postaviti u slučaju da na dnevni red dođe smjena Elmedina Konakovića.

“Nismo o tome razgovarali i o tome ćemo pričati kada za to dođe vrijeme. Ja znam da u ovom trenutku postoje dvije inicijative za njegovom smjenom, jedna je od SNSD, druga je od SDA i mi ćemo o tome razmišljati kada to dođe na dnevni red i kada vidimo obrazloženja“, rekao je Miličević.

Vukanović, Stanivuković i Miličević rekli su i da očekuju posebnu sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske na temu “katastrofalnog stanja” u javnim preduzećima u Republici Srpskoj. Ukoliko rukovodstvo skupštine ne zakaže takvu sjednicu navode da će proceduru za to pokrenuti ove tri stranke.

Vladimir Kovačević, GERILA info

The post SDS, PDP i Lista za pravdu i red spremni za vlast u Sarajevu first appeared on Gerila.info.

Nenad Nešić se nalazi u pritvoru zbog optužbi za organizovani kriminal, zloupotrebu položaja i pranje novca. Iako je opozicija očekivala brzu reakciju na inicijativu za njegovu smjenu, vladajuća većina pokazala je suzdržanost, što je otvorilo pitanje zaštite stranačkih kadrova na štetu sistema. Nešić, formalno na bolovanju, čeka odluku o svojoj sudbini dok se koalicioni partneri pokušavaju dogovoriti o mogućoj ostavci kako bi izbjegli formalnu smjenu i potencijalne političke posljedice.

Paradoksalno, dok su glasovi za smjenu u Parlamentu osigurani, proceduralne zavrzlame i stranački interesi usporavaju proces. Opozicija kritikuje ovu pasivnost, ističući kako je zaštita Nešića samo još jedan primjer političkog pragmatizma.

Elmedin Konaković je suočen s inicijativom za smjenu zbog izjava o 9. januaru, Danu Republike Srpske, koji je predložio kao dan žalosti. SNSD tvrdi da su njegovi postupci uvredljivi za srpski narod i narušavaju ustavni poredak, dok Konaković poručuje da neće odstupiti od svojih uvjerenja. Kritičari iz opozicije, ali i vladajućih struktura, smatraju da se iza ove inicijative krije politička strategija koja ima za cilj destabilizaciju trenutne koalicije. Konaković otvoreno proziva SNSD zbog blokada na putu ka Evropskoj uniji, sugerišući da političke igre ugrožavaju budućnost zemlje.

Smjene ministara: Politička odgovornost ili predstava za javnost?

Dosadašnja praksa pokazuje da su inicijative za smjene ministara često bile osuđene na propast. Od Staše Košarca, optuženog za porodično nasilje, preko pomenutog Nenada Nešića, koji se i ranije nalazio u poziciji da se pokreće inicijativa za njegovu smjenu, do Zukana Heleza, čije su izjave izazvale političke tenzije, većina ministara zadržala je svoje pozicije zahvaljujući podršci stranačkih lidera.

Naučna saradnica Fondacije Friedrich-Ebert-Stiftung Tanja Topić navodi da ono što smo mogli naučiti iz nedavnog iskustva jeste da političari, posebno oni u vlasti, štite svoje “kriminalce” i one koji su zloupotrijebili položaj i ogriješili se o zakon.

“Naglasak je na svojima. Nedavno smo vidjeli na koji način se štiti Zoran Galić a sada Nenad Nešić. Moram skrenuti pažnju na jedan neobičan detalj, vezan za Nešića. Opozicija iz RS-a i unatoč kritikama na njegov rad, nedavno je, i to prije hapšenja, odbila da ga smijeni, sad su među grlatijima da se on smijeni. Iako onda nisu imali suvislo i argumentovano obrazloženje zašto ministra sigurnosti ne žele smijeniti. Iako su njihovi grijesi vidljivi golim okom, obavezno u javnosti bivaju tumačeni kao politička odmazda i progon po nacionalnoj osnovi. To je bezobzirno obmanjivanje javnosti, odbrana neodbranjivog i cementiranje matrice o tome da su korupcija, klijentelizam, nepotizam i kriminal poželjni kad se rade u ime zaštite nacionalnih interesa. Znamo ko su najveći zaštitnici istih”. kaže Topićeva za Gerilu.

Politički analitičar Velizar Antić za Gerilu kaže da ne vjeruje da će doći do smjene ministara, baš kao što je bio slučaj i sa prethodnim inicijativama.

“Sve ove inicijative su sastavni deo dnevno-političkih kalkulacija političkih partija i određeno pokazivanje mišića a manje su istinska želja za njihovom realizacijom. Na ove inicijative više gledam kao na podilaženje i dodvoravanje sopstvenom biračkom telu od strane partija na vlasti nego kao dubinsku strategiju i svesni cilj. Iz tog razloga ne verujem da će se i ovoga puta nešto suštinski promeniti i da će doći do smene ministara. Ukoliko bi do toga došlo to bi onda značilo i pucanje koalicije na državnom nivou i traženja novih partnera i nove kombinatorike a ne verujem da je bilo kome u interesu da do toga zaista i dođe u ovom trenutku. Više verujem da će do pucanja koalicije doći sledeće godine pred same izbore kada će početi međusobna optuživanja, prebacivanja i pravdanja za sopstveni nerad u prethodnom periodu”, ističe Antić.

Što se tiče zastupnika u Parlamentu i njihovom odnosu prema smjenama, Antić ističe da je “stvar vrlo prosta”.

“Ti ljudi su stranački vojnici i u skupštinskim klupama ne predstavljaju sebe sa imenom i prezimenom već predstavljaju stranku ispred koje su dobili mandat. Tako da oni slušaju samo direktive iz centrala političkih partija i prema njima se i rukovode. Oni će glasati onako kako odluči vrh političke partije”, naglašava Antić.

Ako Parlament ne realizuje ove inicijative, postavlja se ključno pitanje: Koga zapravo čuvaju parlamentarci – ministre ili sebe i svoje lidere? I dok građani sve češće doživljavaju ove procese kao politički teatar, zemlja ostaje u limbu političkih kalkulacija i blokada.

Dok čekamo ishode ovih inicijativa, jasno je da je potreba za reformama jača nego ikad. Suštinsko pitanje nije samo smjena ministara, već i odgovornost prema javnosti, efikasnost institucija i spremnost političkih elita da stave interese građana ispred stranačkih kalkulacija.

Gerila.info

The post Politički teatar smjena: Kako opstaju kompromitovani ministri? first appeared on Gerila.info.

Dva dana pred novu, 2025. godinu Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) BiH dobiće „pojačanje“ iz Vlade RS odakle im u spektakularnom transferu dolazi državni službenik Saša Jovetić, i to direktno na poziciju ministra-savjetnika.

Prema dokumentima u posjedu Valtera, šef bh. diplomatije Elmedin Dino Konaković 28. novembra ove godine potpisao je dokument – Sporazum o direktnom preuzimanju državnog službenika, što je mehanizam koji je predviđen da se koristi samo u iznimnim slučajevima, onda kada je instituciji potreban ekspert kakav se ne može naći u vlastitim službama.

I PO BABI I PO STRIČEVIMA

Međutim, šef bh. diplomatije redovno poseže za mehanizmom eksternog premještaja, o čemu svjedoče i dokumenti koje objavljujemo. Na ovaj je način Konaković samo nastavio, u ovom slučaju i u potpunosti etablirao praksu uhljebljavanja politički bliskih, podobnih, odnosno djece poznatih, kakvu su prakticirali njegovi prethodnici Bisera Turković, Igor Crnadak, Sven Alkajal…

Tako je u martu 2023, netom po preuzimanju fotelje, eksternim premještajem „preuzeo“ izvjesnog Tarika Džubura iz Uprave za zaštitu bilja kao „pravnog eksperta“, a isti mjesec i Sanelu Krupaliju, iz Konkurentskog vijeća BiH.

U februaru ove godine nova savjetnica u Sektoru za opšte poslove MVP-a BiH postala je Nejra Hiroš, inače kćerka urologa dr Mustafe Hiroša, koju je „preuzeo“ iz Direkcije za evropske integracije.

Na sličan način su u junu, julu i septembru ove godine u sjedište bh. diplomatije prebačeni, redom, Dragica Grbavac, Muhidin Hadžibegić, Mitar Sladoje i Petar Zelenika.

U vrijeme pisanja ovog teksta Konaković je pripremio novi dokument o direktnom preuzimanju pravnice Mirhe Subašić iz Porezne uprave FBiH, ponovo na prestižnu poziciju ministra-savjetnika (u Odsjek za pravne i kadrovske poslove MVP-a BiH).

Niti za jedno od ovih službenika i službenica nije raspisivan konkurs, svi su prebačeni na Konakovićev zahtjev eksternim (direktnim) premještajem iz institucija u kojima su do tada radili.

Vrijedi pri tome podsjetiti na „hijerarhijsko stablo“ u MVP-u BiH, po kojem se u startu karijere uspinju državni službenici, najprije od pozicije trećeg sekretara, potom drugog sekretara, pa prvog sekretara, onda savjetnika, i tek na kraju ministra-savjetnika, što je najviša pozicija za jednog državnog službenika do koje mnogi kvalitetni pojedinici u MVP-u i samom sjedištu nisu uspjeli doći iako imaju i po 30 godina staža.

„EKSPERT“ SA APERIONA

Naši izvori potvrđuju da, u ovom trenutku, u sjedištu bh. diplomatije radi dovoljan broj visokoobrazovanih i stručnih kadrova koji bi mogli preuzeti poslove za koje se dovode kadrovi bez konkursa, pa tako i poziciju „ministra-savjetnika u Odsjeku za vizno-pasoške poslove“ u kojem će Jovetić od 30. decembra početi raditi, pa se samo po sebi nameće pitanje šta će Konakoviću službenik iz Vlade RS i da li se ovim transferom nekome izlazi u susret?

Valter se pitanjima obratio i Ministarstvu vanjskih poslova, od kojih je jedno bilo „kakva je potreba za kadrom iz Vlade RS ako znamo da je u sjedištu diplomatije postoje kadrovi dovoljno kvalitetni da odgovore svim pa i najsloženijim zadacima“, međutim u MVP-u su smatrali da ne trebaju da odgovore na naša pitanja.

Kada je, pak, riječ o novom „ekspertu“ u sjedištu bh. diplomatije odakle dolazi iz Vlade RS, na dostupnom nalogu njegovog Facebook profila stoji da je „radio u Vladi RS“ i da se „školovao“ u Aperionu, široj javnosti poznatom kao privatnom fakultetu, odakle se mahom uhljebljuju i regrutiraju kadrovi za neke vladine institucije u Banjaluci, najviše u sjedište Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH. To potvrđuje i dokument u našem posjedu, uvjerenje o položenom stručnom ispitu, u kojem Jovetić navodi da je završio “Fakultet za pravne nauke”, kakvi postoje samo unutar nekih privatnih univerziteta – Aperion je jedan od njih.

Sam Apeiron se pominjao i u velikoj istrazi u aferi Klaster, čije je detalje prije dvije godine otkrio autor ovog teksta, a koja je na kraju rezultirala i optužnicama protiv 15 osoba i šest univerziteta zbog trgovine diplomama.

Almedin Šišić/valterportal.ba

The post Konaković bez konkursa uhljebljuje „eksperte“ iz drugih institucija, posljednjeg preuzeo iz Vlade RS first appeared on Gerila.info.

U Konjicu je Konaković izjavio kako je “sada jedino realno izmijeniti Izborni zakon kako bi se osigurala transparentnost izbornog procesa, što uključuje elektroničku identifikaciju birača, uvođenje skenera za brojanje listića i profesionaliziranje biračkih odbora”.

Ipak, takve tehničke izmjene Izbornog zakona na prijedlog sada opozicione SDA prihvatio je nedavno Zastupnički dom Parlamenta BiH uz podršku i predstavnika Trojke, ali taj zakon nisu podržali vladajući HDZ BiH i SNSD Milorada Dodika.

Čović te izmjene planira podržati, kako je rekao, ako se istovremeno sa tim izmjenama dogovori izborni model koji bi spriječio preglasavanje Hrvata od brojnijih Bošnjaka, kakvo se dogodilo s izborom Željka Komšića u Predsjedništvo BiH.

Prema šturim informacijama koji su procurili sa sastanka u Bakincima, lideri vladajućih partija se nisu dublje dotaknuli teme izbora članova Predsjedništva BiH.

Podsjećamo, Kristijan Šmit, visoki predstavnik u BiH kojeg vlasti u Srpskoj ne priznaju, rekao je kako liderima vladajuće koalicije na BiH nivou daje rok do kraja ove sedmice da se još jednom probaju dogovoriti oko tehničkih izmjena Izbornog zakona BiH.

Ukoliko se to ne dogodi Šmit je najavio nametanje tih izmjena koje bi, kako se navodi, trebale spriječiti zloupotrebe i moguće izborne krađe.

Da se najlakše dogovore oko novca, vodeći političari vladajuće koalicije su pokazali dogovaranjem usvanjanja budžeta institucija BiH u iznosu većem za 40 miliona KM a koje će dobiti iz Centralne banke BiH.

Dogovor ipak nije postignut oko sjedišta budućeg Apelacionog suda BiH jer Dodik ostaje kod zahtjeva da to bude Banjaluka, a predstavnici Trojke insistiraju na Istočnom Sarajevu.

U narednim danima očekuje se ofanziva evropskih političara po pitanju puta BiH u EU, pa će tako sljedeće sedmice u zvaničnu posjetu Sarajevu doputovati premijer Hrvatske Andrej Plenković, njegov holandski kolega Mark Rute i predsjednica Evropske komisije Ursula von der Lejen.

GERILA

The post Dodik, Trojka, Čović, Šmit i Izborni zakon BiH – sapunica koja traje first appeared on Gerila.info.

Pristupanje Evropskoj uniji je definisano u Prioritetima vanjske politike BiH, koji su usvojeni još 2003.godine, gdje se, između ostalog, navodi da je dalje približavanje i institucionalizacija odnosa sa Evropskom unijom u skladu sa Procesom za stabilizaciju i pridruživanje od bitnog su značaja za Bosnu i Hercegovinu.

I prije usvajanja ovog dokumenta u Predsjedništvu BeiHa, bilo je još ključnih koraka i događaja koji su počeli neposredno nakon završetka rata.

Ipak, na tom putu bili su pregovori o sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, potpisivanje tog sporazuma, a kasnije i podnošenje aplikacije za članstvo.

“Bosna i Hercegovina tada je bila u fazi velikog entuzijazma pa i optimizma i kretali smo se da kažem zajednički i usaglašenim koracima sa Evropskom komisijom, poprilično optimistički, entuzijstički i dosta brzo“, kaže za Gerilu Igor Davidović, bivši Glavni pregovarač BiH sa EU.

Prema njegovim riječima, od trenutka kada su započeti pregovori, realne procjene su bile da BiH uđe u Evropsku uniju nakon devet godina, to jeste 2014.godine, ali da političke elite ništa ne rade ni 2023.godine da bi se BiH integrisala u EU.

“Sad imamo tih famoznih 14 tačaka. Koliko smo od toga uradili, ja vam ne znam dati odgovor, jer koga god pitate, dobićete različit odgovor. Nekada će vam se pojaviti neki predstavnik nekog političnog tabora koji će reći mi smo već polovinu završili. Drugi će reći mi nismo ništa ni počeli“, napominje Davidović.

Cijelo to vrijeme, političari u BiH su davali optimističke tvrdnje o početku pregovaranja, posebno od trenutka predaje aplikacije BiH.

“Jedini uvjet je da uspostavimo vlast. Svi drugi uvjeti kada je u pitanju otpočinjanje pregovaračkog procesa, BiH je već odavno ispunila predajom onog upitnika i dodatnog odgovora. Vjerujem da je vrijeme od 6 mjeseci idealno zbog ovog čudnog ponašanja Evropske komisije“, izjavio je još 20119.godine lider HDZ-a BiH Dragan Čović, međutim, ni do danas, datum pregovora je nepoznat.

Za to vrijeme, Evropska unija je odlučila da otvori pristupne pregovore sa Moldavijom i Ukrajinom, iako je u Ukrajini još uvijek rat.

S druge strane, BiH, je imala veoma ograničeni napredak, što je konstantovano u izvještajima. Od 14 prioriteta koje je Evropska unija stavila pred BiH, u potpunjenosti su ispunjena samo dva.

“Problem je što vladajuće elite jedno pričaju, a drugo rade. Oni sve što rade, rade na tome da se taj put ili zaustavi privremeno ili da ide veoma sporo, što je sporije moguće. Ja mislim, da postoji prava volja, oni bi svih 14 prioriteta riješili za mjesec dana“, smatra bivši ministar inostranih poslova BiH Igor Crnadak.

Dužina kompletnog procesa dovela je i do pojave evroskepticizma. Najviše se izrazio kod stanovništva Republike Srpske, a zvaničnici ovog entiteta sve otvoreniji govore protiv Evropske unije.

„Evropa više nije ona zajednica koju smo mi gledali ranije i da nije ono optimističko mjesto, mitsko ili idealizovano, kako smo mi gledali ranije i da bi trebalo da vodimo računa o našim interesima. Ako je put ka Evropi ukidanje RS do mjere smanjenje nadležnosti, mi treba da odbijemo taj put“, izjavio je prije nekoliko mjeseci predsjednik RS Milorad Dodik.

U Delegaciji EU ipak smatraju da je BiH mjesto u Evropskoj uniji.

“Članstvo u EU nije nešto što EU nameće BiH. Mi smo jedan klub 27 zemalja i vjerujte da u tom klubu postoji dosta onih koji kažu da smo dosta veliki, a li s druge srtane, pristupanje BiH bi bio veliki benefit i za nas i smatramo našom obavezom da pomognemo BiH“, kaže šef delegacije EU u BiH Johan Satler.

I sa ovako usporenim radom, BiH je u decembru dvije hiljade dvadeset druge dobila kandidataski status, a nakon izvještaja koji je objavljen u novembru 2023.gdje je bilo jasno da opet nećemo dobiti odluku o otvaranju pregovora, aktuelni šef diplomatije BiH davao je potpuno suprotne izjave.

“Imamo situaciju u kojoj BiH ima na stolu ponudu od strane EU koju ranije nikada nije imala. Ima političku spremnost zbog odnosa unutar same Evropske unije i promjene stava prema samom proširenju, da ugrabi možda zadnji voz”, rekao je Elmedin Konaković, ministar inostranih poslova BiH.

Ipak, a u martu ove godine biće nova prilika za ocjenu da li će i kada BiH početi pristupne pregovore.

Da li će BiH ikada postati dio Evropske unije, odgovor nije imala ni vještačka inteligencija.

The post Može li vještačka inteligencija dati odgovor na pitanje hoće li BiH ikada ući u EU (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

piše BIRN BiH

The post Konaković nabavlja službeni automobil za 130.000 maraka first appeared on Gerila.info.