Višegodišnji izazovi i povlačenje partnera

Priča o Bloku 7 započela je prije deset godina, kada je Elektroprivreda BiH potpisala ugovor s kineskim konzorcijem China Gezhouba Company i China Energy Engineering Group Guangdong Electric Power Design Institute. Projekat je naišao na ozbiljne probleme 2019. godine, kada se američka kompanija General Electric, zadužena za ključnu opremu poput kotla, turbine i generatora, povukla iz projekta.

Kineski partneri su ponudili izmjenu ugovora kako bi ovu opremu zamijenili kineskim proizvodima s evropskom licencom, ali je Elektroprivreda BiH odbila prijedlog, navodeći zaštitu vlastitih interesa. Uslijedila su tri zvanična upozorenja pred raskid ugovora, a javnost je nakon toga ostala bez daljih informacija sve do sada.

Troškovi i pravni rizici

Kako saznaje Klix.ba, trošak raskida ugovora uključuje pravne obaveze prema kineskom konzorcijumu, iako detalji nisu precizirani. Istovremeno, Elektroprivreda BiH je uspjela povratiti avans od skoro 250 miliona KM uplaćenih kineskim partnerima, ali direktor ovog preduzeća, Miro Džakula, odbija javno govoriti o temi.

„U cilju zaštite interesa Elektroprivrede BiH i Federacije BiH, još uvijek nismo u poziciji iznositi informacije u javnost,“ izjavio je Džakula, dodajući da će javnost biti obaviještena kada za to dođe vrijeme.

Federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić poručio je da će uskoro biti objavljene sve informacije o projektu, uključujući detalje o ulaganjima i razvoju projekta do trenutka raskida.

Kritike od početka

Od početka projekta 2014. godine, stručnjaci i političari izražavali su skepsu prema izgradnji Bloka 7. Energetska zajednica i Evropska unija su više puta kritikovale domaće vlasti zbog odluke da se investira u termoelektranu. Posebno je sporno bilo to što je državna garancija za kineski kredit proglašena nezakonitom državnom pomoći. Osim toga, projekat je bio u suprotnosti s obavezom Bosne i Hercegovine za dekarbonizaciju.

Otvorena pitanja i odgovornost

Propast Bloka 7 ostavlja za sobom brojna pitanja: ko će odgovarati za dosadašnje gubitke, kako će država pokriti troškove raskida i kakve će dugoročne posljedice ovaj projekat imati na energetsku politiku Bosne i Hercegovine.

Najavljeno je da će Parlament Federacije BiH zatražiti detaljno pojašnjenje o svim aspektima raskinutog ugovora, dok javnost čeka odgovore na sudbinu jednog od najskupljih projekata u novijoj istoriji zemlje.

Dejan Rakita/GERILA

The post Blok 7 Termoelektrane u Tuzli: Završena priča koja će BiH koštati desetine miliona KM?! first appeared on Gerila.info.

Piše: A. DUČIĆ/Fokus.ba

Nakon što je portal Fokus.ba otkrio kriminogenu pozadinu osnivanja zavisnog preduzeća GEOLP koje je u 100-postotnom vlasništvu Elektroprivrede BiH, uslijedio je hitan sastanak izvršnog direktora Elektroprivrede za proizvodnju Senada Sarajlića s direktorima sedam rudnika uglja i predstavnicima Samostalnog sindikata radnika rudnika FBiH.

Prema zapisniku s ovog sastanka, a koji je u posjedu Fokusa, užarena tema je bila upravo GEOLP, odnosno navodi iz pomenutog teksta.

Podsjetimo, pomenuti portal objavio je informacije o tome da SIPA istražuje sumnjive okolnosti pod kojima GEOLP treba zbrinuti višak radnika iz rudnika, zatim o najavi gašenja laboratorija u rudnicima koji bi se prebacili u GEOLP s ciljem novog utvrđivanja kalorijske vrijednosti uglja. Sve je, kako smo objavili, povezano s otkupom uglja u ogromnim količinima od privatnih firmi poput Lagera iz Posušja.

Na spomenutom sastanku, održanom 24. januara, Sarajlić je pokušao uvjeriti predstavnike Sindikata da je novo zavisno društvo GEOLP „ispunilo po zakonu sve predviđene uslove koje je potrebno ispuniti da bi se bavilo djelatnostima koje su utvrđene“, te da će po sistematizaciji zapošljavati 97 radnika. Naveo je da će se premještanje radnika u GEOLP prvobitno vršiti na dobrovoljnoj osnovi.

Budući da su iz Sindikata, kako smo ranije objavili, zaključili da im GEOLP predstavlja potpunu nepoznanicu, posebno kada je riječ o njihovim pravima, Sarajlić je naveo da će radnici u GEOLP-u imati potpunu mogućnost osnivanja sindikata. Sastanku je prisustvovao i direktor GEOLP-a Emir Aliefendić koji je izjavio da je „realno očekivati da će radnopravni i materijalni status biti utvrđen u skladu s Kolektivnim ugovorom elektroenergetske djelatnosti u FBiH“.

S druge strane, kako nam je rečeno, ovim se rukovodstva Elektroprivrede BiH i GEOLP-a nastoje retroaktivno izvaditi iz nezakonitosti u koje su krenuli. Naime, GEOLP je osnovan 30. jula 2021. godine, više od godinu nakon što je na snagu stupio Kolektivni ugovor o pravima i obavezama poslodavaca i radnika u oblasti rudarstva u FBiH.

U članu 39. stav 2. ovog kolektivnog ugovora kojim se poput zakonskog rješenja reguliraju prava radnika stoji da se „poslodavac obavezuje da neće ustupiti poslove registrirane djelatnosti drugim pravnim ili fizičkim licima čije bi ustupanje izazvalo otkaze ugovora o radu radnicima zaposlenim kod poslodavca“.

Upravo je to urađeno osnivanjem GEOLP-a i dosadašnjim tokom cjelokupnog procesa u vezi s formiranjem ovog zavisnog društva, čime je prekršen navedeni kolektivni ugovor. Kako saznajemo, u istragu se, osim SIPA-e uključila i Federalna uprava policije, dok uporedo Sindikat, kako nam je potvrđeno, kompletira dokumentaciju kako bi putem ovlaštenog pravnog zastupnika podnio krivičnu prijavu protiv odgovornih osoba u ovom procesu.

Na sastanku Sarajlića s direktorima rudnika i predstavnicima Sindikata, otkriva zapisnik, razgovarano je i o onome što je prava pozadina osnivanja GEOLP-a, a o čemu je pisao Fokus – utvrđivanje kalorične vrijednosti uglja.

Predstavnici Samostalnog sindikata rudara su na tom sastanku upozorili Sarajlića da se spomenutoj djelatnosti dodjeljuje ozbiljan i odgovoran tretman te su pozvali rukovodstva rudnika uglja da u svim prilikama, kada se za to procijeni potreba, zahtijevaju arbitražu uzoraka.

Kako smo u ranijem tekstu naveli, EPBiH se već obratila Institutu za akreditiranje da rudnike „Kreka“ i „Kakanj“ razvlasti po pitanju laboratorija, te da ovu djelatnost omogući GEOLP-u. Upravo kalorična vrijednost uglja utječe na otkupnu cijenu uglja i tu je najveći prostor za mahinacije, odnosno trošenje novca, pa tako i kada je riječ o nabavci uglja od spomenutih privatnika. Ako je kalorična vrijednost niža, plaćaju se penali, a ako je viša, na to se plaća dodatna premija. Iz sindikata rudara su godinama ukazivali na to da je EPBiH po ovom pitanju išla na štetu samih rudnika otpisujući im hiljade tone uglja.

S druge strane, postavlja se pitanje kako je moguće da, primjerice, ugalj od Lagera koji se otkupljuje u ogromnim količinama zadovoljava kaloričnu vrijednost. Ovaj segment je i u fokusu istrage SIPA-e. Ispituju je li u konačnici namjera da se u GEOLP-u smanjuju kalorične vrijednosti uglja koji dolazi iz rudnika u sastavu koncerna, a da se povećavaju vrijednosti uglja od Lagera radi isplate premije.

Inače, državna Elektroprivreda BiH privatnom preduzeću Lager, koje je opeterećeno brojnim aferama, već duže vrijeme plaća basnoslovne iznose za nabavku uglja. Fokus se ranije s pitanjima o GEOLP-u obratio Elektroprivredi BiH, ali odgovore do danas nismo dobili.

The post Sindikati od Elektroprivrede tražili odgovore o GEOLP-u, u istragu se uključio i FUP first appeared on Gerila.info.

Povlašteni položaj firmi u vlasništvu Vuka Hamovića za deceniju poslovanja i iskorištavanja prirodnih resursa u Republici Srpskoj rezultirao je prihodom od oko milijardu maraka za EFT RiTE Stanari. Višemilionskim prihodima pomogli su i višemilionski ugovori od javnih preduzeća za nabavku struje i uglja.

Pored ove firme, i EFT Bileća uspješno posluje sa javnim preduzećima. Za samo tri ugovora za nabavku struje od Elektroprivreda BiH i HZHB dobila je više od 120 miliona maraka. U međuvremenu od 200 miliona prihoda u 2019. godini EFT RiTE Stanari je u budžet Republike Srpske uplatila tek nešto više od 8,4 miliona maraka koncesione naknade

Odluku Vlade Republike Srpske iz 2008. godine da dodjeli koncesije na 30 godina za rudnik i izgradnju Termoelektrane Stanari firmi EFT Vuka Hamovića pratile su brojne kontroverze. Bez obzira na to, Kineska razvojna banka odobrila je EFT-u kredit u vrijednosti 350 miliona eura za izgradnju termoelektrane dok je ova firma uložila oko 30 posto svojih sredstava.

Termoelektranu Stanari gradila je kineska firma Dongfang Electric Corporation. To je, za sada, jedini je do kraja realiziran kineski projekat u BiH. Prema pisanjima medija, postignut je dogovor da u slučaju da EFT ne bude mogao vraćati kredit, Kineska razvojna banka uzima sve – termoelektranu, koncesiju za vađenje lignita i vode potrebne za rad termoelektrane. O nemogućnosti vraćanja kredita iz EFT-a ne moraju da brinu.

EFT Rudnik i Termoelektrana Stanari u posljednjih deset godina imala je prihode od oko skoro milijardu maraka. Od 2010. do početka 2020. godine ukupni prihod ove firme bio je 983. 809. 216 KM. Za deset godina rada EFT Rudnik i Termoelektrana Stanari ostvarili su dobit u vrijednosti od 151.352.404 KM. Ugovorom o koncesiji Vlada Republike Srpske obezbijedila je fiksnu koncesionu naknadu EFT-u u iznosu 3,6 posto od ukupnih godišnjih prihoda ove firme.

EFT RiTE Stanari jedna je od najvećih izvoznika u Bosni i Hercegovini. Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, EFT Rudnik i Termoelektrana Stanari u 2019. godini nalaze se među deset vodećih kompanija prema vrijednosti izvoza. I u prvih šest mjeseci 2020. godine ova firma treći je najveći izvoznik iz BiH. Osim izvoza značajno je i poslovanje EFT Rudnik i Termoelektrane sa javnim institucijama i preduzećima u BiH.

Firma EFT International Investments Holdings Limited London Vuka Hamovića osnivač je dvije firme u Bosni i Hercegovini- EFT Rudnik i Termoelektrana Stanar (EFT RiTE Stanari) i Energy financing team d.o.o. Bileća (EFT Bileća). Obje ove firme imaju izuzetnu saradnju sa javnim institucijama i preduzećima u BiH.

Od  decembra 2012. do februara 2016. godine EFT Rudnik i Termoelektrana Stanari dobili su poslove vrijedne više od 45 miliona maraka od Javnog preduzeća Elektroprivreda BiH za nabavku uglja. Od EFT RiTE Stanari ugalj nabavlja i Gradska toplana Doboj. Od 2013. godine ova firma svake godine od Gradske toplane Doboj dobija poslove vrijedne između 2 i 2,7 miliona maraka.

Od 2013. godine do septembra ove godine EFT RiTE Stanari od Gradske toplane Doboj dobila je poslove vrijedne više od 20 miliona maraka. Ugalj od njih nabavljaju i Željeznice Republike Srpske, Opština Stanari, Vodovod Prijedor, JKP Komvod Brod ali i druge javne institucije na području Bosne i Hercegovine. Žurnal je izdvojio samo one sa najznačajnijim iznosima.

Prema podacima portala Akta, u 2019. godini EFT Rudnik i Termoelektrana Stanari peta je kompanija u BiH po ostvarenom prihodu. Ukupan prihod EFT RiTE Stanari u 2019. godini iznosio je 200. 968. 214 KM! Prema podacima Komisije za koncesije Republike Srpske ЕFТ-Rudnik i Termoelektrana Stanari  u 2019. gоdini оd prоdаје еlеktričnе еnеrgiје ostvarila je prihod 174. 607. 456,00 KМ. Оd ukupnе prоdаје, 1.839.673 МWh izvеzеnо је iz Bоsnе i Hеrcеgоvinе, dоk је unutаr Bоsnе  i Hеrcеgоvinе prоdаtо ukupnо 233.522 МW. Podaci o tome kome i po kojim cijenama EFT RiTE Stanari prodaju struju nisu javno dostupni.

Bez obzira na 200 miliona maraka prihoda koje je EFT RiTE Stanari ostvarila, zahvaljujući prije svega korištenju javnog dobra, u budžet Republike Srpske ova firma uplatila je tek nešto više od 8,4 miliona maraka koncesione naknade.

„ЕFТ-RUDNIK I ТЕRМОЕLЕKТRАNА SТАNАRI“ d.о.о. Stаnаri је nа imе kоncеsiоnе nаknаdе zа pеriоd 01.01.2019. gоdinе – 31.12.2019. gоdinе uplаtilо 8.417.413,66 KМ i tо: kоncеsiоnа nаknаdа zа еksplоаtаciјu uglја 864.378,16 KМ, kоncеsiоnа nаknаdа zа prаvо kоrištеnjа vоdе 797.945,40 KМ, kоncеsiоnа nаknаdа zа еlеktričnu еnеrgiјu 6.755.090,10 KМ“, navedeno je u Izvještaju o radu i finansijskom izvještaju Komisije za koncesije Republike Srpske za 2019. godinu

Pored EFT RiTE Stanari u Bosni i Hercegovini posluje još jedna firma Vuka Hamovića- Energy financing team d.o.o. Bileća (EFT Bileća). I ova firma bavi se prodajom električne energije. Za samo godinu i po dana, od polovine 2018. pa do kraja 2019. godine samo Javno preduzeće Elektroprivreda HZHB za nabavku električne energije od EFT Bileća izdvojilo je 24.349.755,60 KM!

Elektroprivreda HZHB od EFT Bileća nabavljala je i struju za potrebe Aluminija Mostar. Tako je 2016. godine za isporuku struje od 1.8.2016. do 31.12.2016.godine, od 0-24 sata, Elektroprivreda HZHB dodijelila ugovor vrijedan  19.102.538,40 KM upravo EFT-u Bileća.

Ovo nije bio najunosniji posao EFT Bileća sa Elektroprivredom HZHB. Prema podacima portala Akta.ba, Elektroprivreda HZHB u oktobru 2010. godine potpisala je ugovor sa EFT-om za nabavku električne energije za 2011. godinu vrijedan 99.040.611,20 KM!

EFT Bileća poslovao je i sa Elektroprivredom Bosne i Hercegovine. Prema dokumentaciji koja je u posjedu Žurnala, za isporuku električne energije samo za mjesec mart 2017. godine EFT Bileća isporučio je dvije fakture Elektroprivredi BiH u ukupnom iznosu od 5.575.058 KM.

Poslovanje EFT-a u Bosni i Hercegovini nije upitno, kao ni saradnja sa nadležnim institucijama. EFT RiTE Stanari provobitno je dobio koncesiju za izgradnju termoelektrane, rudnik i vodu za termoelektranu na 30 godina ali je prošle godine Vlada Republike Srpske produžila ovoj firmi koncesiju za korišćenje TE, te za eksploataciju uglja i vode do 2055. godine.

Mediji u Bosni i Hercegovini su i ranije pisali o povlaštenom položaju kompanija u vlasništvu Vuka Hamovića. Početkom ove godine portal Capital.ba upozorio je da je Hamoviću namještena koncesija za solarnu elektranu u Bileći. Ministarstvo energetike i rudarstva RS raspisalo je Javni poziv za dodjelu koncesije za izgradnju solarne elektrane na području opštine Bileća, a u definisanim uslovima prednost je data kompaniji “EFT International Investments Holdings Limited” Vuka Hamovića.

Polovinom jula ministar energetike i rudarstva RS Petar Đokić i direktor privrednog društva “Energy Financing Team SE” Bileća Ranko Čokorilo potpisali su Ugovor o koncesiji za izgradnju i korištenje solarne elektrane na području opštine Bileća. Koncesija je izdata na 50. godina.

Bliskost Vuka Hamovića sa vlastima u Bosni i Hercegovini ali i povezanost sa Rusijom i kineskim investitorima godinama je bila tema pisanja mnogih medija. Osim medija, poslovanjem firmi u vlasništvu Vuka Hamovića bavili su se domaći ali i američki istražni organi. To nije puno uticalo na poslovanje EFT-a u Bosni i Hercegovini što je vidljivo po prihodima firmi. Osim saradnje sa Kinom i kineskim bankama mediji su Hamovića povezivali i sa EuroAksis bankom sa sjedištem u Moskvi.

Prema pisanju CIN-a pokazalo se da Hamović posjeduje i vlasnički udio u EuroAxis banci koja je osnovana tokom devedesetih godina prošlog vijeka, kako bi se zaobišle sankcije UN-a nametnute Srbiji i Crnoj Gori. Početkom 2016. godine Centralna banka Rusije (CRB) oduzela je  dozvolu za rad ovoj banci,  između ostalog, zbog  “nepoštovanja zakona koji regulišu rad banaka, kao i normativnih akata CBR i nesposobnošću da odgovori na zahtjeve kreditora o novčanim obavezama“.

Najveći projekat Vuka Hamovića u Bosni i Hercegovini, izgradnju termoelektrane, finansirala je kineska banka a radove izvodila kineska firma. Za najnoviji projekt, izgradnju solarne elektrane u Bileći, osnovana je nova firma u BiH Energy Financing Team SE Bileća. Procijenjena vrijednost  izgradnje solarne elektrane je 43,5 miliona eura a sudeći prema prihodima i dobiti EFT-a u BiH za realizaciju ovog projekta neće im biti potrebni krediti.

zurnal.info

The post BLIZAK VLASTIMA BIH, KINE I RUSIJE: Firme Vuka Hamovića zaradile milijardu maraka u BiH first appeared on Gerila.info.

Za četiri godine javna preduzeća u Bosni i Hercegovini potrošila su preko 18,2 miliona KM na ime ugostiteljskih usluga i konzumacije jela i pića, pokazala je preliminarna analiza poslovanja 319 javnih preduzeća koju je sproveo Transparency International u BiH. Od tog iznosa čak 46% potrošile su tri elektroprivrede u BIH a taj procenat je vjerovatno i veći budući da sva zavisna preduzeća nisu objavila ove podatke, prenosi portal transparentno.ba.

Troškovi reprezentacije u javnim preduzećima u BIH su od 2015. do 2018. porasli za 50%, pa se 2018. godine u te svrhe trošilo oko 4,6 miliona KM, dok je taj iznos 2015. bio oko 3,1 milion KM, pokazuju podaci kojima raspolaže baza podataka Transparentno.ba. Ovakav rast dolazi u periodu kada većina javnih preduzeća gomila dugove i gubitke, iako se troškovi reprezentacije po zakonu pravdaju samo uz uslov da su nastali radi unapređenja poslovanja.

Prema ekonomskoj klasifikaciji troškovi reprezentacije se svrstavaju kao nematerijalni troškovi u okviru poslovnih rashoda. Tako oni uključuju troškove reprezentacije u poslovnim prostorijama i na sajamskim i drugim manifestacijama, troškove ugostiteljskih usluga kao što su hrana i piće, troškove prenoćišta i ishrane poslovnih partnera kao i troškove za poklone.

U poslovnom svijetu predstavljaju sasvim normalnu pojavu koja otvara vrata saradnje sa poslovnim partnerima, ali kako javna preduzeća najčešće posluju sa pozicije monopola nad tržištem u okviru kojeg posluju, svrha ovolike potrošnje je u najmanju ruku upitna.

Opravdanost „troškova reprezentacije radi unapređenja poslovanja“  je još manje vidljiva ako se u obzir uzme da ova preduzeća iz godine u godinu bilježe sve lošije poslovne rezultate. Zbirni dugovi javnih preduzeća u BiH iznose oko 26 posto BDP-a i to uključuje blizu 4 posto BDP-a u zakašnjelim neizmirenim obavezama za poreze i doprinose, pokazuje analiza MMF-a iz 2019[2].

Preduzeća iz energetskog sektora potrošila 8,3 miliona na reprezentaciju

Rastu potrošnje najviše doprinose tri Elektroprivrede u BIH koje, bez obzira na status neupitnog monopola troše milionske iznose na troškove reprezentacije. Od ukupno 18,2 miliona koliko su za četiri godine potrošila sva javna preduzeća u BiH, samo su zavisna preduzeća iz sastava Elektroprivrede Republike Srpske iskazala troškove reprezentacije od 6 miliona KM. Na ovo treba dodati i troškove Matičnog preduzeće Elektroprivrede RS koje odbija da objavi podatke o poslovanju, zbog čega je TIBiH  nedavno dobio sudski spor protiv ovog javnog preduzeća.

Finansijski izvještaji Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg Bosne pokazuju da je ovo preduzeće 2018. godine iskazalo  55% veće troškove reprezentacije u odnosu na 2016. Ipak najveći iznos od preko pola miliona KM na ugostiteljske usluge potrošen je u 2015. godini, čime je ovo preduzeće postavilo svojevrstan rekord u cijeloj BiH za period obuhvaćen ovim istraživanjem.

Elektroprivreda Bosne i Hercegovine u ovom periodu trošila je između 170 i 230 hiljada KM godišnje na usluge reprezentacije. Potrebno je naglasiti da sva zavisna preduzeća nemaju javno objavljene podatke o iznosima koje su potrošili u ove svrhe za period koji je bio obuhvaćen istraživanjem. I pored monopola na tržištu. javna preduzeća iz energetskog sektora  su vodeća po pitanju potrošnje na ugostiteljske usluge tako da dominiraju na listi 10 najvećih potrošača u Bosni i Hercegovini. U pokušaju ostvarivanja bolje saradnje sa poslovnim partnerima sektor energetike je za četiri godine potrošio preko 8,3 miliona KM ili gotovo isto koliko i sva ostala javna preduzeća u cijeloj BIH.

Na listi prvih deset javnih preduzeća po prosječnoj potrošnji na reprezentaciju uspjela su da uđu i dva preduzeća iz sektora šumarstva – JP „Šume Republike Srpske“ i „Hercegbosanske Šume“ Kupres.

„Šume Republike Srpske“ po godišnjoj potrošnji na usluge jela i pića spadaju u sam vrh javnih preduzeća u BIH pa je  2015, 2016 i 2017. izdvojilo ukupno 1.193.889,00 KM za troškove reprezentacije, od čega je najviše potrošeno u izbornoj 2016. godini i to 424.404,00 KM. Ogromne troškove iskazuju i „Hercegbosanske Šume“ Kupres i to u periodu kada su poslovali sa gubicima  od 2,6 miliona u 2017. i 1,5 miliona u 2018. godini.

Zakoni nejasni

Zakonski je ova oblast na nivoima entiteta definisana na način da se troškovi reprezentacije direktno povezuju sa unapređenjem poslovanja. Tako se u članu 15. Zakona o porezu na dobit Republike Srpske navodi:

Izdaci za reprezentaciju u vezi sa poslovnom djelatnošću poreskog obveznika priznaju se u iznosu od 30% od troškova reprezentacije (izvođenje poslovnih partnera u ugostiteljske objekte, na sportske priredbe, u pozorišta, troškovi rekreacije i slično), pod uslovom da su nastali radi unapređivanja poslovanja, da su dokumentovani i da njihov primalac nije povezano lice.

Na sličan način se u Zakonu o porezu na dobit Federacije BiH u članu 12. navodi:

(2) Pod porezno priznatom reprezentacijom iz stavka (1) ovoga članka podrazumijevaju se rashodi nastali uslijed ugošćavanja poslovnih partnera, a koji su povezani s obavljanjem djelatnosti ili uspostavom poslovne suradnje.

Svako detaljnije određivanje o troškovima reprezentacije prepušteno je internim aktima javnih preduzeća. To znači da uprava svakog preduzeća sama donosi dokument kojim odlučuje šta tačno jeste, a šta nije dozvoljen trošak reprezentacije, kako se definiše povezanost sa unapređenjem poslovanja te iznos koji će se trošiti u ove svrhe. Zakonski okvir koji koristi ovako nejasne odrednice i nedovoljno precizna rješenja jesu važan dio objašnjenja zašto su troškovi reprezentacije u većini javnih preduzeća u BiH u porastu ili su neopravdano veliki.

Značajan aspekt ovog problema sugerišu i prethodni rezultati monitoringa o trendu porasta potrošnje u izbornim godinama, što ukazuje na zloupotrebu javnih resursa u političke svrhe. Uprave preduzeća u javnom vlasništvu koriste nedostatak regulative, te povećavaju nematerijalne troškove svoga poslovanja, često bez opravdanja. Na taj način javna preduzeća postaju kanali za finansiranje političkih kampanja, umjesto generatora razvoja infrastrukture i privrednog rasta.

Ovo potvrđuju i analize MMF-a koje govore da gotovo polovina javnih preduzeća nije likvidna i zahtijeva budžetsku podršku.

Na osnovu ovih analiza vidimo da su enormna povećanja iznosa za reprezentaciju u potpunosti nesvrsishodna i neproduktivna, to jest ne unapređuju poslovanje. Stoga je neophodno detaljnije definisanje zakonskih odredbi kojim se reguliše iskazivanje troškova reprezentacije i dozvoljena potrošnja na ove vrste usluga, kako bi javna preduzeća mogla da posluju sa većim stepenom transparentnosti i odgovornosti.[1]

[1] Analiza je rađena na osnovu podataka koji su prikupljeni iz finansijskih i revizorskih izvještaja koji su javno dostupni na Bazi podataka o poslovanju javnih preduzeća u BiH.

[2] ttps://www.imf.org/en/Publications/WP/Issues/2019/09/20/~/media/A069CC95700E4925B3C35828336BE73A.ashx

The post „Radi unapređenja poslovanja“ javna preduzeća u BIH potrošila 18,2 miliona KM na ugostiteljske usluge first appeared on Gerila.info.

The post TENDER U MUTNOJ VODI: Tužilaštvo i Sud u zaštiti falsifikatora sertifikata o autentičnosti ribe first appeared on Gerila.info.

Radi se o arbitraži po kojoj je ova austrijska firma tužila Elektroprivredu BiH zbog spora u vezi sa gradnjom hidrocentrale Vranduk, čiji su radovi 2016. godine zaustavljeni, potvrđeno je iz Elektroprivrede BiH.

Štrabag, koji je bio vođa konzorcijuma na projektu vrijednom 114 miliona, odlučio je početkom 2016. godine raskinuti ugovor, jer je tražio da mu se osigura dodatnih 20 miliona KM za radove, na šta u EPBiH nisu željeli pristati, tvrdi Avaz.

”Iako su Štrabag i Elektroprivreda BiH pokušavali postići sporazum o mirnom rješavanju spora, kao bi se izbjegla arbitraža, Austrijanci su se ipak odlučili na ovaj postupak”, pišu sarajevske novine navodeći kako se ova informacija krila mjesecima od javnosti, a predstavnike bh. kompanije o tome su savjetovali austrijski pravnici koji ih zastupaju u ovom procesu.

Kako je rečeno Avazu, u toku je postupak kada obe strane, i tužena i podnosilac tužbe, iznose svoje podneske i prijedloge. Glavno ročište, kada postupak i kreće, najvjerovatnije će biti održano tek krajem godine.

Razlog je taj što je rok odgovora na arbitražu pola godine. No, i bosanskohercegovačka strana smatra da je oštećena.

Avaz piše kako EPBiH, bez obzira na to što je Štrabag pokrenuo arbitražu, traži od ove firme 30 miliona evra.

”I mi smatramo da smo oštećeni jer smo ispoštovali svoj dio ugovora. Naš je odštetni zahtjev veći, jer smo pretrpjeli veliku štetu. Ali, sud će reći ko je u pravu’‘, rečeno je Avazu iz EPBiH.

The post Štrabag traži 40 miliona evra odštete od Elektroprivrede BiH first appeared on Gerila.info.