Film autora Dejana Rakite i Vladimira Kovačevića, nastao u produkciji portala Gerila.info, prati višegodišnje borbe građana, aktivista, stručnjaka i lokalnih zajednica za očuvanje rijeka koje predstavljaju jedan od najvrijednijih prirodnih resursa Bosne i Hercegovine.

Kroz sedam različitih priča – sa Plive, Duboke, Neretve, Kasindolske rijeke, Neretvice, Ugra i Kruščice – dokumentarac prikazuje kako se širom zemlje ponavljaju gotovo identični obrasci: dodjela koncesija, osporavane dozvole, dugotrajni sudski procesi, pritisci na lokalne zajednice i uporna borba građana da sačuvaju rijeke od pretvaranja u cjevovode.

Posebnu vrijednost filmu daju autentična svjedočenja ljudi koji su godinama bili na prvoj liniji odbrane rijeka. U filmu govore aktivisti, mještani, ribočuvari, naučnici, novinari i predstavnici organizacija za zaštitu životne sredine, koji iz vlastitog iskustva svjedoče o posljedicama izgradnje mini hidroelektrana i borbi za očuvanje prirode.

Za razliku od klasičnih dokumentaraca, film je sniman bez naratora. Priču nose glasovi ljudi sa terena – onih koji su protestovali, blokirali bagere, organizovali pravne bitke i mjesecima ili godinama dežurali uz rijeke koje su željeli zaštititi.

Film donosi i širu sliku problema upravljanja prirodnim resursima u Bosni i Hercegovini. Kroz konkretne primjere otvara pitanje odnosa institucija prema javnom interesu, zaštiti životne sredine i ulozi građana u donošenju odluka koje direktno utiču na njihove zajednice.

„Rijeke na ivici“ ne govori samo o ekologiji. Ovo je priča o vodi, ljudima i pravu zajednica da odlučuju o prostoru u kojem žive. Istovremeno, film postavlja pitanje koliko je jedno društvo spremno da žrtvuje zarad energetskih projekata i ekonomskih interesa.

Dok su neke rijeke već nepovratno promijenjene, druge se još uvijek mogu odbraniti. Upravo zato autori kroz ovaj film žele otvoriti javnu raspravu o budućnosti rijeka u Bosni i Hercegovini i značaju njihovog očuvanja za buduće generacije.

Film je realizovan u okviru programa „Innovation. Media. Minds: EU Support to Public Service Journalism in the Western Balkans“, koji finansira Evropska unija, a sprovodi Goethe-Institut u ime Evropske komisije u saradnji sa implementacionim partnerom DW Akademie.

Sadržaj filma isključiva je odgovornost redakcije Gerila.info i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

The post Pogledajte dokumentarni film „Rijeke na ivici“: Priča o borbi za vodu i posljednje slobodne rijeke BiH first appeared on Gerila.info.

„Ljudi iz Srbije se izvinjavaju što su došli, geolog kaže da bi se on isto ponašao i da bi spriječio mašine da mu uđu u selo. Ušli su nam u šume, u privatne posjede, niko nije bio upoznat. Sve rade kradom, dovode ljude sa strane“, rekao je za Gerilu ozrenski aktivista Zoran Poljašević.

Riječ je o važećoj dozvoli za geološka istraživanja iz oktobra 2023. godine, koja se odnosi na površinsko uzorkovanje na području Ozrena kod Doboja. Zanimljivo je da su ova istraživanja bila u nekoj vrsti hibernacije, donedavno.

Tačnije, sve se promijenilo sa novim rješenjem Ministarstva energetike i rudarstva Republike Srpske, kojim je istoj firmi, Lykos Balkan Metals iz Bijeljine, u martu ove godine odobreno izvođenje detaljnih geoloških istraživanja takođe na planini Ozren, ali području opštine Petrovo. Prema tom rješenju, istraživanja obuhvataju olovo, cink, bakar, srebro i zlato, na prostoru od 10,73 kvadratna kilometra.

Tako su se, nakon nedavno održanog javnog skupa u Sočkovcu, mještanima Ozrena, današnjom blokadom prodružili i Ozrenci sa dobojske strane i poručili šta misle o geološkim istraživanjima, a samim tim i potencijalnom rudarenju na njihovoj planini.

Za lokalno stanovništvo ovo nije nova priča. Ozrenci su već jednom uspjeli da zaustave identičan projekat, kada je Ministarstvo na čijem je čelu Petar Đokić 31. maja 2022. godine poništilo ranije odobrenje i koncesiju za geološka istraživanja na Ozrenu, dodijeljene firmi „Medeni Brijeg“ iz Bijeljine, povezanoj sa Lykosom. Današnji razvoj događaja, kako tvrde, pokazuje da je riječ bila samo o privremenom povlačenju.

Dodatno nepovjerenje izaziva način na koji su građani i lokalne vlasti Petrova saznali za nove planove. Stanovnici Petrova nisu dobili nikakvu zvaničnu informaciju od institucija Republike Srpske. Umjesto toga, vijest o odobrenju geoloških istraživanja objavljena je 23. marta 2026. godine na stranici Australijske berze, gdje je kompanija Yugo Metals LTD iz Perta, a koja je vlasnik Lykosa, saopštila da je dobila prava na projekat istraživanja na području Sočkovca.

Ni Opština Petrovo nije zaprimila zvaničan dopis o ovoj odluci.

Ministar energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić nije odgovorio na upite mještana i lokalnih vlasti, ali je nedavno na samitu energetike u Trebinju poručio da Vlada Republike Srpske podržava ovakve projekte.

„Geološka istraživanja su važna i treba ih podržati na bilo kom lokalitetu jer ne predstavljaju nikakve probleme. A da li će se poslije toga ići u eksploataciju, drugo je pitanje“, rekao je Đokić.

Na tu izjavu reagovao je i Zoran Poljašević:

„Đokić se tobože ogradio, ali to je licemjerno. Prije četiri godine sam bio na sastanku kada je lično rekao da se ova firma neće vratiti u Petrovo dok je on ministar. Danas imamo istog investitora – samo pod drugim imenom. U Australiji su ga promijenili, a ovdje i dalje rade pod starim.“

Prema nezvaničnim informacijama, na predstavnike opštinskih vlasti u Petrovu vrše se pritisci, uključujući i prijetnje tužbama od strane kompanije.

Lykos: Sve radimo po zakonu i dozvolama, poštovaćemo volju lokalnog stanovništva

Iz Lykosa, međutim, tvrde da posluju u skladu sa zakonom i da posjeduju sve potrebne dozvole.

„Imamo sve dozvole i radovi se izvode u skladu sa Zakonom o geološkim istraživanjima. Sprječavanje radnika da rade svoj posao nije dozvoljeno. Ostavićemo nadležnim organima da se time bave“, rekao je direktor kompanije Mladen Lujić, dodajući da je za blokadu saznao tek od novinara Gerile.

On ističe da kompanija ima saglasnost Skupštine grada Doboja i da njihovi radovi nisu u suprotnosti sa zakonom.

„Geološka istraživanja ne mogu ugroziti prirodu. U pitanju je površinsko uzorkovanje koje ne može imati negativan uticaj na životnu sredinu“, tvrdi Lujić u razgovoru za Gerilu.

Dodaje i da kompanija ne želi sukob sa lokalnim stanovništvom.

„Radove ćemo pokušati uskladiti kroz razgovor sa mještanima. Ne želimo raditi ništa na silu, ali imamo zakonsko pravo da obavljamo svoju djelatnost. Mislim da je cilj tih ekoaktivista da se mi izguramo kako bi nakon nas došla neka druga firma“, kaže Lujić.

Grad Doboj – Šta je urađeno na Skupštini grada Doboja po pitanju Ozrena?

Posebno pitanje u cijeloj priči jeste uloga Grada Doboja. Skupština grada je u maju 2025. godine jednoglasno donijela odluku o proglašenju planine Ozren za zaštićeno područje sa održivim korišćenjem prirodnih resursa.

Stanovnici i aktivisti tada su tu odluku dočekali kao zaokret i pokušaj zaštite prirodnog bogatstva Ozrena, posebno jer je gradonačelnik Boris Jerinić tvrdio da se time „staje u kraj dezinformacijama o narušavanju biodiverziteta“.

Međutim, ispostavilo se da ta odluka nikada nije upućena Republičkom zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa RS, zbog čega nije ni mogla proizvesti pravne posljedice. U praksi, ostala je samo politička poruka bez stvarnog efekta.

Odluka Skupštine grada Doboja iz aprila 2025. godine o proglašenju Ozrena za zaštićeno područje nije donesena u skladu sa zakonom. Izostao je čitav niz ključnih koraka – od izrade studije zaštite, koja treba da obrazloži vrijednost i značaj područja, do definisanja režima zaštite, odnosno jasnog utvrđivanja šta je na tom prostoru dozvoljeno, a šta nije.

Nisu utvrđene ni konkretne mjere zaštite, niti smjernice za upravljanje područjem, dok kartografski prilozi i precizno utvrđene granice zaštićenog područja uopšte nisu izrađeni. Takođe, nije sproveden ni zakonom obavezan javni uvid, a cijeli postupak nije okončan upisom u zvanični registar zaštićenih područja koji vodi Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa.

U praksi, to znači da odluka o zaštiti Ozrena nikada nije zaživjela izvan skupštinske sale.

Gradonačelnik Doboja Boris Jerinić danas nije odgovarao na pozive portala Gerila.

Budućnost Ozrena ostaje neizvjesna, ali je sadašnjost prilično jasna – i, za sada, ne obećava. Slika je gotovo ista kao i prije poništenja prve dozvole za geološka istraživanja na Ozrenu koji se odnosi na Petrovo: mještani ponovo stoje ispred mašina, institucije uglavnom ćute, a investitor najavljuje nastavak istraživanja.

Dejan Rakita / GERILA

The post Ozrenci zaustavili geologe: Sukob na terenu zbog novih istraživanja Lykosa! (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Zanimljivo, iako se o ovom problemu mjesecima piše u medijima, tek sada je neko od političara napokon obratio pažnju na ovo pitanje.

U središtu spora je koncesija koju je Vlada ZDK 2021. godine dodijelila firmi „Seven Plus“ d.o.o. Sarajevo, danas preregistrovanoj u „Vareški minerali“ d.o.o. Vareš, sa sjedištem upravo u ovom planinskom gradu. Riječ je o istraživanju i potencijalnoj eksploataciji rude hroma na području Duboštica–Tribija, iznad doline Krivaje, rijeke koja odavno nije samo vodotok, nego identitet čitave regije.

Na press konferenciji u Varešu, ekološki aktivisti, univerzitetski profesori i stanovnici doline Krivaje uputili su dramatičan apel javnosti širom Bosne i Hercegovine. Govorili su o, kako tvrde, grubom kršenju koncesionog ugovora, ignorisanju odluka Ustavnog suda BiH i visokog predstavnika, potpunoj netransparentnosti kantonalnih institucija, ali i o pritiscima na lokalne aktiviste i mještane. Iznad svega, upozorili su na ono što smatraju najvećom prijetnjom: opasnost da sliv Krivaje bude trajno zatrovan heksavalentnim hromom – jednim od najtoksičnijih i najkancerogenijih oblika teških metala.

„Organizacije civilnog društva iz Bosne i Hercegovine, zajedno s mjesnim zajednicama u slivu rijeke Krivaje – njih ukupno 49 – i službeno su uputile premijeru i Vladi Zeničko-dobojskog kantona zahtjev za hitan raskid koncesionog ugovora sa firmom Seven Plus, odnosno Vareški minerali, kako se odnedavno zove“, rekao je eko aktivista Davor Šupuković iz Udruženja građana Fojničani.

„Mi tražimo raskid koncesionog ugovora zbog grubog kršenja ugovornih obaveza, zato što je koncesionar bio dužan da započne radove do kraja 2022. godine, ali to se nije dogodilo. Koncesionar je čak sam javno objavio da je započeo radove u ljeto ove godine, čime je prekršen jedan od temeljnih elemenata ugovora“, dodao je Šupuković.

Dok javnost još nema uvid u sam koncesioni ugovor – Ministarstvo privrede ZDK odbija da ga objavi, pozivajući se na „komercijalne interese“ investitora – rokovi iz pratećih odluka Vlade govore dovoljno: najprije 12 mjeseci za početak istražnih radova, pa dodatnih 8 mjeseci aneksom. Sve je isteklo krajem 2022. godine, a šuma u Duboštici počela je da se sječe tek sredinom 2025.

„Vidi se iz samog izvještaja o koncesijama Vlade ZDK za 2022. godinu da ovaj rok nije ispoštovan i to je, samo po sebi, bio dovoljan razlog da Vlada ZDK započne proceduru raskida koncesionog ugovora“, upozorava Šupuković.

Ali lokalna zajednica ne problematizuje samo rokove i papire. U pitanju je i ono što bi se, prema tvrdnjama aktivista i stručnjaka, dešavalo ispod i iznad zemlje ako rudnik hroma zaživi.

Dalibor Ballian, redovni profesor Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i dopisni član Akademije nauka BiH, podsjeća da se sve dešava usred jedne od najvrednijih šumskih cjelina u BiH.

„Ta šuma nije nikakva ‘šikara’, to su naše najproizvodnije šume i to zbog bogatstva minerala tog tla gdje se nalaze. Kad nestane tih minerala u tlu, tu više nikad neće biti takve šume“, ističe Ballian.

„Šumu možemo uništiti za jednu minutu, a za obnovu je potrebno 200–300 godina. Mi, zahvaljujući koncesijama, imamo tih ‘rekultivisanih’ područja, a to su tzv. industrijske pustinje, oko 100 hiljada hektara. Sada je koncesija za rudnik hroma data na 3.200 hektara površine – 32 kvadratna kilometra – od sadašnjeg rudnika Rupice do budućeg rudnika hroma u Duboštici. Izgradnjom ovog rudnika, stanje u rijeci Krivaji će biti takvo da u njoj ne da neće biti riba i rakova, nego neće biti ni bakterija“, upozorava Ballian.

U igri nije samo šuma. Hidrolog Muriz Spahić, jedan od najeminentnijih stručnjaka za riječna korita i podzemne vode u BiH, već ranije je upozorio da hrom u obliku u kojem bi se mogao pojavljivati kao nusprodukt rudarenja – heksavalentni hrom – predstavlja direktnu prijetnju zdravlju ljudi, ekosistemima i izvorima pitke vode. Hrom VI se akumulira u sedimentima, prolazi kroz pukotine u karbonatnim masivima, stiže do izvorišta i ulazi u lanac ishrane.

„Jednom kontaminirana, voda može dugo ostati opasna za sve – prirodu, poljoprivredu, ljude“, naglasio je Spahić u ranijim upozorenjima, zbog čega i ne čudi što se otpor u dolini Krivaje širi iz sela u selo, iz grada u grad.

Za Azida Kaknjaševića, stanovnika Olova i inženjera rudarstva, paradoks je dodatni razlog za pobunu.

„Apsurdno, ja sam inženjer rudarstva, a u prilici sam da govorim protiv ovih programa vezano za rudarenje. Kada govorimo o planiranom rudniku hroma, u pitanju je ekološka bomba iz različitih aspekata zagađivanja prirode. Ovdje su prekršeni mnogi zakoni, kao i odluka Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika, a najbitnije je da su ovdje ugrožena osnovna ljudska prava. Iz Olova i doline rijeke Krivaje poručujemo da se narod koji tu živi mora ujediniti kako bi se ova koncesija raskinula”, kaže Kaknjašević.

Kada aktivisti govore o „bombi“, ne misle samo na metaforu. Ballian procjenjuje da bi u slučaju otvaranja rudnika i separacije hroma toksična prašina mogla zagađivati krug od 120 kilometara oko Duboštice–Tribije.

„U krugu od 120 kilometara stalno će biti zagađenje koje ulazi u pluća, kožu, hranu, vodu… To znači da će biti ugroženi Sarajevo, Zenica, Doboj, praktično do Tuzle“, posebno upozorava profesor.

U pozadini svega je čovjek čije se ime već godinama vezuje za najkontroverznije rudarske projekte u BiH – Miloš Bošnjaković.

Kao vlasnik firme Seven Plus, danas Vareški minerali, u javnosti je poznat po projektu Rupice, kasnije prodatom stranoj kompaniji za više od milijardu dolara, bez ijedne marke koja je kao direktna korist završila u kasi Vareša.

U Republici Srpskoj, u opštini Petrovo, isti vlasnik je ostao bez istražnih prava nakon što su inspekcije i institucije konstatovale niz nepravilnosti.

„To nam jasno govori kakav je to partner. Neko ko gubi istražna prava u jednoj opštini zbog neregularnosti, a ovdje dobija koncesiju na državnom zemljištu, bez javne rasprave, bez učešća lokalne zajednice“, upozorava Šupuković. Podsjeća i na prijavljene slučajeve zastrašivanja aktivista i mještana u oba entiteta: nezakonita geološka istraživanja iz zraka, prijetnje, ucjene, pokušaji zastrašivanja onih koji se protive „investiciji“.

Za Miroslava Pejčinovića, stanovnika Vareša i predsjednika inicijativnog odbora novoosnovanog udruženja „Opstanak“, obrazac je već viđen: prvo se simboličnim iznosima finansiraju sportski klubovi, kulturna društva, „donacije“, a potom dolaze bageri, kopovi i devastacija.

„Koncesionar koji se pojavio za taj rudnik hroma je isti kao i prvobitni za rudnik u Rupicama i on je vrlo izverziran, jer prvo uđe u sve pore društva i finansira neka sportska društva, kulturna udruženja, pridobije na svoju stranu dio lokalne zajednice time što im ‘zamaže oči’, a u suštini oni dijele naš novac“, kaže Pejčinović.

„Pozivamo vas sve zajedno da se borimo jer Bosnu žele da pretvore u jedan veliki rudnik, a tu ostanka i opstanka onda neće biti.“

U cijeloj priči možda je najglasnije odsustvo – onih institucija koje bi morale da štite javni interes.

Ministarstvo privrede ZDK odbija da objavi koncesioni ugovor, iako je Aarhus centar, u ime više organizacija, tražio uvid pozivajući se na pravo na pristup informacijama. Odgovor je bio da investitor nije dao saglasnost zbog „komercijalnih razloga“ i „reputacijskih rizika“.

„Ja pitam vlasti u Opštini Vareš i u ZDK – zašto se krije koncesioni ugovor?“, poručio je Šupuković na skupu u Varešu.

„Ono što znamo je da je 1,5 KM koncesiona naknada po toni rude, 150 KM po hektaru zemljišta, a to nam govori da je prodavanje prirodnih resursa ove države u bescjenje. To su resursi svih građana BiH, a ne resursi vlade ili opštinskih vlasti”, ističe on.

Jedan od stanovnika Vareša, koji je želio ostati anoniman, brutalno je sažeo ono o čemu mnogi šapuću: „Naše lokalne i kantonalne vlasti ćute, ignorišu sve. Svi su oni uzeli svoj dio da sramno ćute. Ovo treba dići na nacionalni nivo jer se tiče svih građana ove zemlje, a bojim se da mnogi toga još nisu svjesni.“

Dimenzija priče koja ovu koncesiju dodatno izdvaja od drugih je namjena rude. Prema informacijama kojima raspolažu aktivisti, hrom iz Duboštice–Tribije bio bi korišten u vojnoj industriji. „Da li Bosna i Hercegovina, nakon godina krvavog rata, smije i treba da učestvuje u proizvodnji oružja koje će sutra ubijati u Ukrajini, Palestini ili negdje drugdje?“, pita Šupuković.

Potpisnice inicijative podsjećaju da je BiH zemlja sa svježim traumama ratnih stradanja, masovnih zločina i razaranja, te da njeni resursi ne smiju služiti proizvodnji oružja, već miru, razvoju i dobrobiti ljudi.

Upravo zato, inicijativa 49 organizacija i mjesnih zajednica nije ostala samo na saopštenju i press konferenciji.

Upravo danas, na 46. sjednici Skupštine Zeničko-dobojskog kantona, predsjednik Kluba zastupnika SDP BiH Damir Memić pokrenuo je Inicijativu za raskid koncesionog ugovora o istraživanju i eksploataciji rude hroma na području Duboštica–Tribija, naglasivši da će planirani rudnik najviše pogoditi upravo područja u slivu rijeke Krivaje.

Time je borba mještana i organizacija iz doline Krivaje izašla iz šumskih puteva i mjesnih zajednica na kantonalnu političku scenu. Vlada ZDK više ne odgovara samo aktivistima i lokalnim ljudima, već i zastupnicima u Skupštini – a preko njih i javnosti koja će ovu priču pratiti mnogo pažljivije nego kada su šumske parcele i državna imovina dijeljene tiho, u vrijeme pandemije i pravnog vakuuma.

Redakcija portala Gerila poslala je pitanja kompaniji Vareški minerali, ali do objavljivanja ovog teksta odgovor nismo dobili; ukoliko ga dobijemo, objavićemo ga u cijelosti.

Hoće li se koncesioni ugovor raskinuti, ili će Duboštica–Tribija postati još jedno „industrijsko pustinjasto polje“ u nizu, zavisi od odluke iste one vlasti koja je šume nazvala „šikarom“, a državnu zemlju tretirala kao privatno dvorište.

Ali ovog puta, ljudi iz Vareša, Olova, Maglaja i čitave doline Krivaje poručuju da neće ćutati.

Dejan Rakita / GERILA

The post Rudnik hroma prijeti Varešu: Inicijativa protiv projekta Miloša Bošnjakovića stiže pred Vladu ZDK first appeared on Gerila.info.

Publika je ostala zatečena kada su aktivistkinje sa transparentom poručile da rudari, zemlja i voda ne smiju postati moneta za potkusurivanje u energetskim igrama globalnih korporacija. Posebno su naglasile apsurd konferencija poput SECW-a, koje, kako kaže, služe da se „iza zatvorenih vrata“ dogovaraju privatizacija i prodaja zajedničkih resursa.

„Prekinuto je izlaganje DPM-a na konferenciji koja je rezervisana za korporacije, institucije i sve koji mogu da priušte ulaz kako bi slušali i promovisali prodaju i privatizaciju onog zadnjeg što je ostalo zajedničko i što smo izgradili — energetskog sektora”, istakle su aktivistkinje.

ZBOR, odnosno Združeni balkanski otpor i rad, je transnacionalni samoorganizovani kolektiv koji okuplja i pomaže sve koji se bore protiv nepravedne tranzicije na Balkanu i šire, tranzicije koja je samo pokriće za privatizaciju i uništavanje prirordnih i društvenih dobara.

Drugi ZBOR održan je nedavno u Brezi, simbolično, u gradu koji je nastao zahvaljujući rudniku i čiji su stanovnici generacijama gradili svoje živote na rudarskom radu. Poruka okupljenih bila je jasna: dok se u ime zelene tranzicije zatvaraju državni rudnici, otvaraju se novi, privatni, u interesu kapitala i političkih elita.

ZBOR je, inače, prvi put održan prošle godine na Homolju u istočnoj Srbiji, gdje kompanija Dundee godinama vrši geološka istraživanja s ciljem otvaranja rudnika, među kojima je i rudnik zlata koji se planira, kako ističu aktivisti, ispirati cijanidom. Na Homolju je do sada napravljeno više od 2000 istražnih bušotina, što je čak četiri puta više od projekta Jadar i kompanije Rio Tinto.

Iz ZBOR-a poručuju da građani više ne žele šutjeti i da jasno daju do znanja institucijama i investitorima šta misle o njihovim planovima.

„Nama niko ne daje riječ – mi je sami uzimamo. Rudari su među prvima osjetili udar, jer se već unaprijed zna kad će koja jama biti zatvorena. I šta nude? Bonove za gorivo, da rudari napuste gradove koje su gradili njihovi djedovi i očevi, a sada i oni sami”, poručuju iz ZBOR-a.

Aktivisti naglašavaju da se iza priče o klimatskoj tranziciji kriju interesi velikih korporacija i međunarodnih finansijskih institucija. 

„Nisu nama kritični minerali za vaše korporacije i vaše ratove. Nama su kritično bitni naši rudari, zemlja i voda. Naši domaći izdajnici, vaši MMF-ovi i Svjetske banke uništili su privredu, a sada na nas puštate kapitaliste da dokrajče energetski sektor i da otmu samu utrobu ove zemlje“, naglašavaju aktivisti.

Kao upozorenje navode i iskustva iz drugih država: „Dundee bandits uništavaju Namibiju, Ekvador, Bugarsku, Srbiju – i sad su došli u Bosnu. Mi ih ovdje ne želimo! Plaćaju dva eura po toni nečega što niko i ne zna šta je, a zauzvrat ostavljaju posječene šume, devastirane puteve, toksični otpad, radnike otrovane olovom i uništene zajednice.“

Na kraju poručuju da odustajanja nema: „Nećemo dati naš ugalj, nećemo napustiti naše rudare, nećemo im dati ni vodu ni zemlju za njihove ratne minerale. No pasarán prevarantima i lopovima! Za rudare, zemlju i vodu! Free Homolje, free Bosnia, free Palestine!“

Podsjećamo, Sarajevo Energy & Climate Week (SECW 2025) okuplja ključne aktere iz sektora energije, klime, biznisa, javnih institucija i nevladinog sektora radi “razmjene politika, praksi i inovacija za zelenu tranziciju u BiH i regionu”. Teme na ovoj konferenciji obuhvataju dekarbonizaciju, otpornost na klimatske promjene, energetsku efikasnost, politiku EU i instrumente poput CBAM-a i ETS-a. Događaj je organizovan u partnerstvu sa World Energy Council Bosnia and Herzegovina.

Dejan Rakita /GERILA

The post „Kapitalisti odbijte – dundeebandits“ na konferenciji u Sarajevu: ZBOR – glas otpora protiv privatizacije energetskog sektora first appeared on Gerila.info.

Na regionalnom okupljanju održanom 7. i 8. avgusta u okviru Saveza “Odbranimo r(ij)eke Balkana”, koji broji preko 40 lokalnih pokreta širom regije koji se bore za očuvanje vode i plodne zemlje u regionu, zatražilo je hitno brisanje svih odredbi koje otvaraju prostor za eksploataciju litijuma, bora, kobalta, bakra i drugih sirovina. Poručuju da je riječ o crvenoj liniji preko koje nema pregovora, a ako vlasti ignorišu glas naroda – otpor će biti zajednički i beskompromisan.

“Tražimo brisanje svih i najmanjih mogućnosti za istraživanje i eksploataciju kritičnih sirovina jer ove aktivnosti nose razorne posljedice po vodu, tlo, šume i zdravlje ljudi, što nam pokazuju primjeri rudnika širom svijeta”, rekao je Adi Selman iz Karton revolucije, ističući da se zbog pohlepe velikih korporacija Balkan pokušava pretvoriti u rudarsku koloniju “ni Istoka ni Zapada”.

Okupljanje u Tuzli bilo je i prilika da se Savezu priključe novi pokreti iz svih krajeva BiH – Mladi za Kupres, Čuvari Majevice, Čuvari Ozrena, Eko Put i Prijedor se budi – čime je mreža koja se bori za očuvanje vode i plodne zemlje u regionu dodatno ojačala.

Za Ivu Marković iz organizacije Pravo na vodu/Polekol, ključ je u solidarnosti:

“Kad god nam se čini da smo sami u ovoj borbi protiv belosvetskih investitora, znajte da je cijeli region napadnut po istom principu. Zato je najbolji odgovor zajedništvo – ne samo u riječima, nego kao danas u Tuzli, u djelima i prisustvu.”

Aktivisti podsjećaju da su vlasti, u ime naroda, bez javnih konsultacija, već godinama donosile “razvojne strategije” iza kojih stoje projekti masovne eksploatacije prirodnih resursa. Rezultat su redukcije vode, požari, suše i klizišta, dok su ekosistemi trajno narušeni.

“Naša borba ne poznaje granice koje su političke elite iscrtale. Ako se planira kopati u Loparama, Doboju, Kaknju, Varešu, Loznici, na Homolju, u Čeliću ili Srebreniku, patit će isti čovjek – radnik, poljoprivrednik, žena, dijete, penzioner. Zato mi to nikada nećemo dopustiti”, poručila je Andrijana Pekić Tešanović iz Čuvara Majevice.

Ivan Bjelić iz pokreta Marš sa Drine naglašava da se neće stati dok posljednji pedalj zemlje, rijeke i šume ne bude oslobođen od interesa stranih rudarskih kompanija i njihovih domaćih partnera:

“Naša borba je časna i neumoljiva. Granice nas ne dijele jer nas ova borba spaja. Poruka je jasna – nećete kopati!”

Sličan stav ima i Azra Berbić iz Fondacije ACT, koja odbacuje tvrdnje da su aktivisti protiv razvoja:

“Mi potencijal za razvoj vidimo u zaštiti prirode. Priroda ne poznaje granice, ali zna prepoznati nasilje – a rudarenje kritičnih minerala jeste nasilje nad zemljom i nad čovjekom. Borba da sačuvamo naše šume, rijeke i oranice jeste borba za budućnost.”

Okupljeni u Tuzli zaključili su da je borba protiv rudarenja kritičnih minerala ujedno borba za dostojanstven život, očuvanje zajednica i prirode koja ne poznaje granice – ali itekako prepoznaje nepravdu.

GERILA

The post Granice nas ne dijele: Aktivisti iz regiona poručuju – nećete kopati kritične minerale u Tuzlanskom kantonu first appeared on Gerila.info.

Tog dana, tačno u 23:59, u Federaciji BiH istekao je zakonski rok za investitore da kompletiraju dokumentaciju za dobijanje energetskih dozvola, čime je formalno zatvoreno poglavlje potencijalne izgradnje više od 150 MHE, koje su godinama izazivale otpor lokalnih zajednica i organizacija za zaštitu životne sredine.

Upravo istog dana, kako su saopštili lokalni aktivisti, u opštini Šipovo, u Republici Srpskoj, ponovo su počeli radovi na izgradnji MHE “Kužo 1” – svega nekoliko stotina metara od izvora rijeke Plive, jednog od najvećih izvora pitke vode u Evropi.

“Bageri su jutros ponovo radili. Iako je sada postavljena tabla s nazivom izvođača, lokalni stanovnici tvrde da su mašine na terenu bile iz druge firme”, naveli su iz Fondacije ACT, ističući da je šok još veći jer se paralelno vodi borba protiv druge planirane MHE “Jovići”, čija je ekološka dozvola ranije poništena nakon velikih protesta i pritiska javnosti.

Protesti i prijave: Borba za Plivu se nastavlja

Neformalna grupa “Čuvari Plive” javno je osudila nove radove, ističući da se oni odvijaju netransparentno, bez poštovanja zakona i da direktno ugrožavaju korito i vodozahvat rijeke koju koriste stanovnici sela Pljeva i okolnih naselja.

“Dok u Federaciji BiH obilježavamo stupanje na snagu zakona o zabrani izgradnje novih malih hidroelektrana, u Republici Srpskoj svjedočimo nastavku prijetnji našim rijekama. Ponovo su započeti radovi na pripremi izgradnje mHE „Kužo 1“. Posebno zabrinjava činjenica da je instalisana snaga ove hidroelektrane 0,249 MW – tačno ispod praga nadležnosti više instanci vlasti, čime se odgovornost svodi isključivo na opštinske organe”, ističu iz Čuvara Plive.

Ističu da još više uznemirava podatak da je građevinska dozvola za ovaj objekat izdata 15. aprila 2025. godine, svega četiri dana prije velikog protesta lokalnog stanovništva protiv druge planirane mHE „Jovići“, čija je ekološka dozvola u međuvremenu poništena.

“Apelujemo na sve nadležne institucije – posebno opštinske vlasti – da preuzmu odgovornost, poštuju zakonske procedure i zaštite prirodne resurse u interesu građana i javnog dobra. Takođe, smatramo da je hitno potrebno usvajanje zakona kojim bi se i u Republici Srpskoj zabranila izgradnja novih mHE, kako bi sve rijeke u Bosni i Hercegovini bile ravnopravno zaštićene od daljeg uništavanja”, ističi za Gerilu iz ove neformalne grupe.

Naglašavaju da su, u međuvremenu, podnijeli zahtjeve za pristup informacijama u vezi sa svim izdatim dozvolama i čekaju zvaničan inspekcijski nalaz o trenutnom stanju na terenu, kao i da će, u skladu sa tim, preduzeti dalje korake.

Prema njihovim navodima, investitor je staru vodenicu pokušao pretvoriti u malu hidroelektranu, a tokom radova su navodno izvađene mlađi ribe, nasuto je 10–15 kamiona pijeska u korito, a tok rijeke privremeno prepriječen. Sve to je, tvrde, izvedeno bez table i najave radova, zbog čega su odmah zatražili intervenciju policije i inspekcije.

“Voda je zamućena, a direktno ide u kaptaže za piće. Investitor je povukao mašine kada su se ljudi okupili, ali šteta je već vidljiva”, navode aktivisti.

Iz Inspektorata Republike Srpske i opštine Šipovo potvrđeno je da su inspektori izašli na teren i zatekli tragove radova, ali bez prisutnih mašina. Najavljeno je da će investitor biti zvanično pozvan radi uvida u dokumentaciju i donošenja daljih mjera.

Vlasnik firme “Kužo”, Dragan Kužić, izjavio je za medije da ima svu potrebnu dokumentaciju, te poručio da će tražiti zaštitu institucija od – kako kaže – neosnovanih napada.

Nevidljiva proizvodnja, vidljiva šteta

Posebnu sumnju izaziva činjenica da je instalisana snaga MHE “Kužo 1” 0,249 MW – tik ispod granice za koju su nadležnosti u izdavanju dozvola prepuštene opštinskom nivou. Aktivisti smatraju da se ovakva praksa koristi kako bi se izbjegla šira kontrola i odgovornost viših nivoa vlasti.

“Radi se o projektu gotovo simbolične energetske vrijednosti, ali s ogromnim štetama po rijeku, ekosistem i lokalnu zajednicu”, upozorila je Sara Tuševljak iz Fondacije ACT.

Zanimljivo, samo nekoliko sedmica ranije, lokalno stanovništvo i ekološki aktivisti iz udruženja Čuvari Plive organizovali su velike proteste protiv planirane izgradnje mHE “Jovići”.

Na protestima je učestvovalo nekoliko stotina građana, a podršku im je tada javno dao i načelnik opštine Šipovo Milan Kovač, koji je tom prilikom, za GERILU, izjavio da “Pliva mora biti sačuvana”.

Ipak, samo četiri dana prije te protestne šetnje, 15. aprila 2025. godine, upravo Odjeljenje za urbanizam i stambeno-komunalne poslove opštine Šipovo, izdalo je građevinsku dozvolu za gradnju mHE “Kužo 1”, i to na svega nekoliko stotina metara nizvodno od izvora Plive.

Još zanimljivije je da je upravo Skupština Opštine Šipovo 2022. godine donijela Rezoluciju o zaštiti izvorišta, voda i rijeka, u kojoj se jasno navodi zabrana iniciranja i sprovođenja izgradnje malih hidroelektrana i sličnih objekata bez posebne odluke Skupštine, kao i obaveza uključivanja lokalne zajednice u odlučivanje. Na čelu Skupštine je tada, kao i sada, bio lokalni ogranak SNSD-a kojim “vedri i oblači” upravo dugogodišnji načelnik Milan Kovač.

U međuvremenu je ekološka dozvola za mHE “Jovići” poništena, čime je ova zajednica ostvarila važnu pravnu pobjedu – ali i pokazala koliko je borba za Plivu složena i višeslojna.

Presudom Okružnog suda Banja Luka od 23.07.2025. godine poništena je ekološka dozvola za navedenu malu hidroelektranu Jovići na rijeci Plivi, a u postupku osporavanja ove dozvole učestovali su Centar za životnu sredinu, Opština Šipovo, inicijativa Ne damo plivu i Janj, kao i još nekoliko udruženja i pojedinaca.

Zakon u Federaciji, šutnja u Srpskoj

Zakon koji je usvojen u Federaciji BiH 2022. godine zabranio je gradnju novih MHE, ali ostavio trogodišnji prelazni rok za one sa ranije potpisanim koncesijama. Danas je taj rok već uveliko istekao, a prema podacima Fondacije ACT, više od 150 projekata više ne može biti realizovano.

Ovo se smatra velikom pobjedom aktivista, ali i momentom u kojem se očekuje da se sličan zakon usvoji u Republici Srpskoj, gdje trenutno nema formalne zabrane, niti ozbiljne institucionalne kontrole nad već postojećih 123 MHE na teritoriji cijele BiH.

Strah građana i aktivista jeste da ovo nije kraj, već upravo početak izgradnje mikro hidrocentrala kojima će lokalne vlasti “gledati kroz prste” i da će Pliva, zaštitni znak Šipova, uskoro postati plijen lokalnih moćnika.

Dejan Rakita / GERILA

The post Dvije istovremene stvarnosti: Rijeka Pliva opet na udaru gradnje mHE, dok je u FBiH “odsviran” kraj za izgradnju istih! first appeared on Gerila.info.

Iz Centra tvrde da su sve do sada upućene javne reakcije, pozivi i zahtjevi ostali bez odgovora.

„I dalje nismo dobili informacije od Gradske uprave kako je moguće da su radovi počeli bez dozvola. Dobili smo samo tvrdnje da će se raditi, ali ne i pojašnjenje kako se uopšte ušlo u ove radove“, izjavio je Igor Kalaba iz programa Biodiverzitet i zaštićena područja Centra za životnu sredinu.

Prema njegovim riječima, inspekcija je potvrdila da je jednom prilikom došlo do obustave i pečaćenja gradilišta, ali su se radovi ipak nastavili bez uklanjanja zabrane. Zbog toga su, navodi Kalaba, odlučili da ulože krivičnu prijavu protiv odgovornih lica iz Gradske uprave.

“Mi nismo protiv šetnice – već protiv načina na koji se radovi izvode. Ta komunikacija mora biti transparentna, odgovorna i utemeljena na činjenicama”, ističe Kalaba.

Udruženje građana “Zdravo da ste” takođe je javno reagovalo, ističući da podržavaju ideju uređenja obale, ali samo pod uslovom da se to radi zakonito.

“Jasno je da šetnica može biti korisna, ali sve mora biti urađeno po zakonu i uz poštovanje pravila”, kazala je Tanja Boromisa iz ovog udruženja, dodajući da je važno da mladi građani vide odgovorno ponašanje institucija, a ne primjer samovolje.

Kako je Gerila ranije pisala, projekat izgradnje šetališta pokrenut je u junu 2025. bez prethodno pribavljenih potrebnih dozvola, uključujući vodne smjernice od nadležnih organa. Inspekcija je u međuvremenu potvrdila nepravilnosti i zapečatila lokaciju, ali se radovi nisu trajno obustavili.

U odgovoru Grada Banjaluka za Gerila.info od 18. jula 2025. navodi se da su „pristupili radovima jer nisu stekli utisak da bi projekat bio odbijen“, što su nevladine organizacije protumačile kao dodatno ignorisanje zakona i procedura.

U odgovoru našem portalu su dodali da su u toku pripremni radovi kao i da zbog radova nije došlo do zagađenja životne sredine “s obzirom da je u pitanju kamen koji je prirodni materijal”.

Zajednička poruka: Rad po zakonu, a ne samovolji

Radovi su zatekli i građane koji žive u naselju Šeher/Srpske Toplice. Oni tvrde da će izgradnjom šetališta biti uništene prirodne plaže kojih je ionako sve manje na Vrbasu.

Centar za životnu sredinu i više udruženja iz Banjaluke pozvali su institucije da hitno obustave sve radove dok se ne pribave sve zakonske dozvole, i da se konačno prekine praksa da se ekološki i urbanistički značajni projekti sprovode mimo javnosti, bez konsultacija s građanima i civilnim sektorom.

U pozadini slučaja ostaje i pitanje – kako je moguće da se javni projekat finansira i realizuje bez pravnog pokrića, te ko snosi odgovornost za eventualnu štetu nanesenu prirodnom okruženju i riječnim plažama, koje se smatraju dijelom lokalnog identiteta i resursa.

Dejan Rakita/GERILA

The post Eko aktivisti podnose krivičnu prijavu: Grad Banjaluka gradi šetalište na Vrbasu mimo zakona i uprkos zabranama (FOTO, VIDEO) first appeared on Gerila.info.

“Zoran je platio visoku cijenu. Navodno je otpušten sa radnog mjesta inženjera u znak odmazde zbog njegove uloge u pokretu. Pratiću suđenje i vjerujem da bi trebao biti vraćen na posao”, izjavila je Meri Laulor, ističući da ga vidi kao simbol otpora i ljudske hrabrosti.

Slučaj Poljaševića uvršten je u preliminarni izvještaj UN-a koji će biti predstavljen Savjetu za ljudska prava u martu 2026. godine. U dokumentu se Ozren navodi kao primjer ujedinjenog građanskog otpora iz Republike Srpske i Federacije BiH, gdje zajednički interes za očuvanjem ekosistema prevazilazi entitetske i političke podjele.

Cijena borbe za Ozren

Zoran Poljašević, dugogodišnji inženjer i aktivista, se sa još nemalim brojem aktivista posvetio borbi za očuvanje Ozrena. Pokret koji je pomogao organizovati spriječio je više pokušaja otvaranja rudnika koji bi, prema mišljenju stručnjaka, nepovratno devastirali jedno od biološki i kulturno najvrijednijih područja u ovom dijelu BiH.

Međutim, ta borba ga je, tvrdi, koštala radnog mjesta. Njegova tužba za nezakonit prekid radnog odnosa uskoro stiže na ročište, a činjenica da će slučaj pratiti zvaničnica UN-a dodatno ga pozicionira kao prelomnu tačku u borbi za prava ekoloških aktivista.

“Inspirisala me je priča u kojoj su se ljudi iz različitih dijelova BiH udružili kako bi zaštitili nešto što je zajedničko – prirodu, kulturu i istoriju”, poručila je Meri Laulor.

Planina Ozren – mnogo više od geografije

Planina Ozren posljednjih godina prerasta u žarište sukoba između interesa rudarskih korporacija, političkih struktura i građana koji zahtijevaju održiv razvoj i poštovanje okolišnih standarda. Lokacija je označena kao potencijalni izvor „kritičnih minerala“, što je izazvalo pojačane pritiske, sumnjive koncesije i protivljenje lokalnog stanovništva.

Pokret za Ozren, okupljen oko građanskih inicijativa i lokalnih udruženja, već je godinama suočen s brojnim oblicima represije: od diskreditacija i SLAPP tužbi, do, kako se navodi u UN izvještaju, direktnih otkaza, prijetnji i pokušaja ušutkivanja.

U tom kontekstu, Zoranov slučaj više nije samo pitanje radnog odnosa, već simbolički front za pravo na otpor i slobodu izražavanja.

UN upozorava na represiju na eko aktiviste u Republici Srpskoj

Meri Laulor je tokom svoje posjete BiH razgovarala s desetinama branitelja ljudskih prava, institucija i organizacija, i konstatovala da je situacija posebno alarmantna u entitetu Republika Srpska, gdje se – kako je navela – vlasti koriste zakonodavstvom i političkim diskursom za obračun s kritičkim glasovima.

“Visoki zvaničnici Republike Srpske, uključujući i predsjednika entiteta, često portretiraju aktiviste, novinare i NVO kao neprijatelje. Takva stigmatizacija, u kombinaciji sa zakonima poput kriminalizacije klevete i pokušaja uvođenja „zakona o stranim agentima“, stvara atmosferu straha i autocenzure”, upozorila je Laulor.

Dodala je da su aktivisti koji brane životnu sredinu u posebno ranjivom položaju, jer njihov rad direktno zadire u ekonomske interese moćnih struktura. „Zakon o geološkim istraživanjima“ i dozvole za rudarenje često se, prema njenim riječima, donose bez adekvatnih konsultacija s lokalnim zajednicama.

Međunarodna podrška – unutrašnji izazovi

Podrška UN-a Zoranu Poljaševiću i Pokretu za Ozren dolazi u trenutku kada domaće, i na lokalnom i na entitetskom ali i državnom nivou, vlasti sve češće ignorišu ili obeshrabruju građanski aktivizam. Umjesto dijaloga, aktivistima se nudi šutnja institucija, sudski procesi i društvena stigmatizacija.

Uprkos svemu, Pokret za Ozren i dalje traje – okuplja, informiše, odupire se. Međunarodno priznanje Meri Lajor dodatno legitimira ovu borbu i otvara prostor da Zoran, ali i svi drugi koji se bore za javno dobro, ne ostanu sami.

“Branitelji ljudskih prava nisu neprijatelji, već graditelji pravednijeg društva. Zoranova priča to najbolje pokazuje”, zaključila je specijalna izvjestiteljica Ujedinjenih nacija za položaj branitelja ljudskih prava.

Upravo je i redakcija portal Gerila snimila kratki igrani dokumentarni film o borbi lokalnog stanovništva i eko aktivista za očuvanje planine Ozren.

Podsjećamo, portal Gerila kontinuirano izvještava o višegodišnjem otporu lokalnih ekoloških udruženja i građana protiv rudarenja na Ozrenu, posebno nakon što su izdane koncesije za geološka istraživanja nikla i kobalta .

O pritiscima na eko aktiviste, posebno sa Ozrena među prvima je pisao i portal Gerila. Naime, nakon Javne rasprave o Nacrtu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o geološkim istraživanjima održane krajem januara 2024.godine u Administrativnom centru Vlade RS, na kojoj su brojni građani, mahom upravo sa Ozrena, izrazili svoje nezadovoljstvo najavljenim izmjenama, upravo je Poljašević ostao bez posla. 

Važno je napomenuti da, iako lokalne vlasti u gradu Doboju godinama nisu blagonaklono gledali na građanski aktivizam za očuvanje planine Ozren, nedavno, početkom maja ove godine, Skupština Grada Doboja jednoglasno je donijela odluku o proglašenju planine Ozren za zaštićeno područje sa održivim korišćenjem prirodnih resursa. Definitivan pomak u odnosu lokalnih vlasti ne znači i konačnu odbranu Ozrena jer je u pitanju šesti, odnosno najniži, nivo kategorisanja zaštićenih područja na osnovu kategorizacije Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) na čijim principima su bazirani entitetski zakoni o zaštiti prirode.

Ekološka udruženja, poput Ekološkog udruženja “Ozrenski studenac” iz Petrova, Centra za životnu sredinu, Čuvara Ozrena, UG Fojničani iz Maglaja, u saradnji s Mrežom za zaštitu prirode u BiH, doprinijela su ovom uspjehu kroz promociju, istraživanja i značajna otkrića.

Ozren je prepoznat i po bogatom biodiverzitetu a što je prezentovano na sedmoj Konferenciji Mreže za zaštitu prirode u BiH, o čemu je Gerila takođe izvještavala. Tada je istaknuto da bološke raznolikosti planine Ozren, koji je po Prostornom planu Republike Srpske planirana za zaštitu u rangu nacionalnog parka, treba napokon i da joj omoguće status koji joj i po pravu i po prirodnim vrijednostima pripadaju.

Dejan Rakita / GERILA

The post UN stavlja Ozren na mapu borbe za ljudska prava: Slučaj Zorana Poljaševića pod međunarodnim nadzorom! first appeared on Gerila.info.

U okviru Akta o kritičnim sirovinama (CRMA), Evropska komisija je odabrala 13 strateških projekata u trećim zemljama, među kojima se našao i rudnik litijuma i bora u dolini rijeke Jadar. Projekat vodi ćerka-firma Rio Tinta – Rio Sava Exploration d.o.o., a cilj je obezbjeđivanje litijuma za evropsku elektroindustriju i energetsku tranziciju.

Za Brisel, Srbija je postala “pogodno tlo” za prljave poslove – dovoljno blizu da bude dio evropske zone uticaja, ali dovoljno van da se na nju ne primjenjuju isti standardi zaštite životne sredine i prava građana.

Sprovođenje volje naroda – ali ne u Srbiji

Podsjećamo, projekat „Jadar“ već godinama izaziva duboke podjele u srpskom društvu. Nakon talasa protesta 2021. i 2022. godine, tadašnja Vlada Srbije donijela je odluku o ukidanju prostornog plana i povlačenju svih dozvola za Rio Tinto. Ipak, 2023. godine, nakon što je Ustavni sud tu odluku ocijenio neustavnom, vlast je polako “oživljavala” ovaj projekat, a Evropska unija se nije libila da tome pruži punu podršku. Potpisivanjem Memoranduma o razumijevanju o održivim sirovinama između Srbije i EU, Brisel je jasno pokazao da mu je litijum važniji od demokratskih procesa i zaštite stanovništva.

Nebojša Petković, predstavnik udruženja Ne damo Jadar, u izjavi za portal Gerila.info, ističe da ova odluka EU predstavlja ništa drugo do formalizaciju korporativnih interesa pod maskom evropskih vrijednosti.

„Ova vijest za nas konkretno ne znači baš ništa, ali kompaniji omogućava lakši pristup novcu za finansiranje projekta. Bili smo svjesni da će se ovo desiti kad-tad, jer nam je odavno jasno da je EU odstupila od svojih izvornih vrijednosti i postala zastupnik korporativnih interesa i interesa svojih vodećih članica. Oni ne uvažavaju stav građana Srbije, naših naučnika, lokalne zajednice, ali mi to nismo ni očekivali”, kaže Petković u razgovoru za naš portal.

Petković je dodao da je posebno problematično što se još uvijek ne zna ko je iz vlasti Srbije dao formalnu saglasnost za uključivanje projekta „Jadar“ na listu EU:

„Važan je i podatak da ovo nije moglo da se desi bez saglasnosti države Srbije, ali mi još uvijek ne znamo ko je to potpisao. Naša borba se nastavlja, vjerujem uz još veću podršku naroda, jer su maske pale, pa je narodu valjda jasnije da su priče o tzv. obojenoj revoluciji smiješne, jer je iz ovog primjera očigledno da režim u Srbiji i EU savršeno funkcionišu, a da je sve ovo što dolazi kao navodna podrška protestima iz EU – u stvari samo prazna priča. Nisam protiv EU integracija, ali ovo što oni rade posljednjih godina je – najblaže rečeno – sramota.“

Ekološki aktivisti: „Nećemo da budemo evropska litijumska kolonija“

Odluka Evropske komisije naišla je na oštre reakcije i među drugim akterima. Zlatko Kokanović, takođe iz udruženja Ne damo Jadar, izjavio je za portal Zelena Srbija da „Evropa licemjerno promoviše vrijednosti koje u praksi brutalno krši“:

„To je sasvim licemjerno od jedne Evrope koja se zalaže za vladavinu prava, demokratiju, slobodu govora, zdravu životnu sredinu i čist vazduh, vodu i zemlju. Oni bi da nauštrb našeg zdravlja i zdravlja naše djece uzmu naš litijum i od nas naprave deponiju da bi oni zdravo živjeli.“

Kokanović podsjeća da projekti poput ovog ne postoje u gusto naseljenim i razvijenim dijelovima EU, poput Njemačke, gdje litijumski projekat Zinnwald nije uvršten na listu, dok s druge strane granice, u Češkoj – jeste.

„Jasno je ko je pogodan za rudarenje, a ko za benefite“, zaključuje Kokanović.

Maskiranje kolonijalne logike zelenim rječnikom

Evropska komisija tvrdi da su svi odabrani projekti „u skladu sa visokim ekološkim i društvenim standardima“, no primjeri iz prakse govore drugačije. U zemljama poput Zambije, Brazila i Kazahstana – takođe na listi – međunarodne kompanije ostavljaju pustoš i siromaštvo iza sebe. Srbija, kao zemlja sa oslabljenim institucijama, korumpiranim sistemom i represivnom političkom klimom, predstavlja savršenog domaćina za sličan scenario.

U trenutku kada se u Beogradu i drugim gradovima odvijaju najmasovniji studentski, odnosno građanski, protesti od 5. oktobra 2000. godine, Evropska komisija šalje poruku da joj je važniji litijum nego sloboda, ekologija i volja građana. Ova odluka razotkriva duboko ukorijenjeni raskorak između riječi i djela evropske politike prema zemljama kandidatkama.

Brisel ovom odlukom ne samo da podriva sopstvene vrijednosti već i pruža direktnu političku podršku režimu koji sistematski guši slobodu govora, medija i izražavanja u Srbiji. U očima građana koji se bore za sopstvena prava i zdravu životnu sredinu, Evropska unija gubi kredibilitet – ne zbog litijuma, već zbog načina na koji pristaje da ga dobije.

Jer ako litijum postaje valuta koja kupuje ćutanje Brisela na represiju, onda evropski put više nije put demokratskih vrijednosti, već ruta za izvoz sirovina – bez pitanja, bez saglasnosti, bez poštovanja.

Dejan Rakita / GERILA

The post Licemjerje Brisela: EU podržava rudnik litijuma u Srbiji dok ignoriše višemjesečne studentske proteste first appeared on Gerila.info.

To je izazvalo burnu reakciju aktivista koji upozoravaju da se područje sjeveroistočne Bosne pretvara u novu metu rudarskih interesa, nakon što je sličan scenario već viđen u dolini rijeke Jadar u Srbiji.

Kako otkriva portal Odgovorno.ba, u dokumentu se eksplicitno navode prostori za potencijalnu eksploataciju, što su ekološki aktivisti iz Tuzle okarakterisali kao “riječi veleizdaje”. Inicijativa „Karton revolucije“ najavila je da će, ako plan ostane u ovom obliku, radikalizovati svoje aktivnosti, pozivajući građane, sindikate, akademsku i kulturnu zajednicu da u narednih 60 dana, koliko traje javna rasprava, djeluju protiv ovakvih rješenja.

“Nakon Jadra u Srbiji i Lopara u BiH, ovo je prvi puta da se i regija Tuzla spominje u ovom kontekstu. I to u najvažnijem strateškom planskom dokumentu TK. Imamo period od 60 dana da poduzmemo akciju, mobilišemo akademsku zajednicu, politiku, milion udruženja od kojih većina samo ćute, radnike u prosvjeti, medicini, kulturi, umjetnosti, privredi i druge i da kroz javnu raspravu izmjenimo prostorni plan i obrišemo ove riječi veleizdaje koje su napisane“, stoji u reakciji aktivista “Karton revolucije” iz Tuzle.

Paradoks je utoliko veći jer je upravo Tuzla bila među potpisnicima zajedničke izjave donesenе na sastanku u Loparama u septembru 2024. godine, gdje su se predstavnici osam opština (među njima i Čelić i Sapna) javno usprotivili otvaranju rudnika litijuma na Majevici. Nešto ranije, u septembru iste godine, Gradsko vijeće Tuzle usvojilo je Deklaraciju o najoštrijem protivljenju otvaranju rudnika litijuma u susjednim Loparama.

Ipak, dokument koji je sada u proceduri mijenja tu logiku: po prvi put se litijum i drugi metali pojavljuju u zvaničnom planskom dokumentu TK kao resursi čiju eksploataciju treba razmotriti. To je, upozoravaju aktivisti, dovoljan signal da se priprema teren za buduće koncesije.

Posebno upozoravajuće djeluje i planirana mogućnost otvaranja rudnika bakra u Lukavcu, Banovićima, Gračanici i Srebreniku, kao i dosad nedovoljno objašnjeni pokušaji da se zone zaštite prirode na planini Konjuh prilagode potencijalnim rudarsko-ekonomskim interesima.

Aktivisti najavljuju da će nastaviti s okupljanjima, filmskim projekcijama i javnim tribinama, poput one u martu 2024. u Tuzli, kada je o planiranom rudniku u Gornjoj Tuzli rečeno da je to “uništenje Tuzle”. Tada je potpisan i Memorandum o saradnji ekoloških grupa iz više gradova BiH, s jasnim ciljem: zajednički otpor svakoj formi eksploatacije strateških sirovina koja prijeti prirodi, zdravlju i budućnosti lokalnog stanovništva.

Rasprava o nacrtu Prostornog plana će trajati 60 dana, a provešće je Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona.

GERILA

The post Zaokret prema rudarenju: Tuzlanski kanton otvara vrata eksploataciji litijuma i metala? first appeared on Gerila.info.