Samo dva mjeseca kasnije, rezultati međunarodnog i domaćeg naučnog istraživanja zvanično su potvrdili upravo suprotno od tvrdnji institucija: ispuštanje vode osiromašene kiseonikom iz HE Ulog jeste uzrok pomora.

Na konferenciji održanoj u Plavoj sali Parlamentarne skupštine BiH, međunarodni i domaći naučnici – uključujući tim iz Insbruka, univerzitetske eksperte,  svjetski priznate stručnjake, hidrologe, biologe i nezavisne istraživače – predstavili su rezultate detaljnog mjerenja, terenskog rada i analize koja nedvosmisleno potvrđuje: HE Ulog jeste uzrok ekološke katastrofe u Neretvi!

Ni resorno Ministarstvo ni Inspektorat Republike Srpske danima ne daju nikakvo saopštenje niti komentar na nalaze naučnika. Kao da se konferencija na kojoj su izloženi nepobitni dokazi nije uopšte – ni dogodila?!

Smrtonosna voda: kako je Neretva ostala bez kiseonika

Prema nalazima istraživačkog tima, 12. septembar obilježio je trenutak kada je iz akumulacije HE Ulog ispuštena voda sa izrazito niskom koncentracijom rastvorenog kiseonika. To je bila dubinska, hladna, “mrtva” voda, koja tokom ljetnih mjeseci u stratifikovanim akumulacijama gubi kiseonik i postaje toksična za bilo koji oblik života nizvodno od HE Ulog.

Podsjećamo, 12. septembra lokalni ribari su nizvodno od HE Ulog uočili veliki broj uginule ribe, rakova i drugih riječnih organizama. Pomor je zabilježen na dionici od samog Uloga pa sve do oko sedam kilometara nizvodno od elektrane.

Prema ekološkoj dozvoli koju je kompaniji EFT izdale Ministarstvo za građevinarstvo i ekologiju RS, HE Ulog mora raditi u protočnom režimu i kontinuirano ispuštati količinu vode u granicama ekološki prihvatljivog proticaja — najmanje 0,52 kubna metra u sekundi.

HE Ulog je dozvolu za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije dobila u martu ove godine, a izdala ju je Regulatorna komisija za energetiku RS.

Profesor Gabriel Singer sa Univerziteta u Insbruku potvrdio je ono što su mnogi pretpostavljali, ali bez dokaza nisu mogli sa sigurnošću tvrditi:

„Mjerenja koja smo izvršili 28. septembra, šesnaest dana nakon pomora ribe, potvrdila su da je uzrok pomora ispuštanje niske vode osiromašene kisikom. HE ‘Ulog’ je primjer kako ne treba realizovati hidroenergetske projekte.“

Singer dodaje da su takve posljedice bile potpuno predvidive, jer akumulacije ovakvog tipa ljeti neminovno stvaraju slojeve vode sa različitim temperaturama i kvalitetom. Kada hidroelektrana radi u vršnom režimu — i ispušta dubinsku vodu — rezultat je smrtonosan.

Naučnici: „Ulog je opasan, predvidiv i ponovljiv slučaj“

Nakon pomora, istraživački tim proveo je terenske analize na pet kilometara toka rijeke nizvodno od HE Ulog. Otkriveni su dokazi hemijske destabilizacije, povećanog prisustva sumporvodika i kiseonika gotovo na nuli. Tijela uginule ribe, mekušaca, rakova i insekata ukazivala su na naglu, nepostepenu smrt.

Muriz Spahić, akademik i jedan od vodećih hidrologa u BiH, događaj je opisao kao upozorenje koje se ne smije ignorisati:

„Ovaj slučaj mora poslužiti kao primjer da energetski razvoj mora biti u ravnoteži s očuvanjem okoliša. Odluke se moraju donositi na temelju naučnih činjenica, a ne kratkoročnih komercijalnih interesa.“

Spahić je naglasio da je Neretva jedan od najvrednijih ekosistema jugoistočne Evrope, rijeka u kojoj su istraživači posljednjih godina otkrili potpuno nove vrste za nauku. „Njena zaštita je zajednička odgovornost svih nas“, poručio je.

Na prezentaciji je istaknuto da će se incidenti poput septembarskog pomora ponavljati ako se hitno ne zabrani vršni režim rada HE Ulog, te ako se ne uvede 24-časovni monitoring kvaliteta vode.

Neretva kao kolateralna šteta privatnog profita

Izgradnja HE Ulog već godinama je sinonim za sumnjive poslove, kršenje propisa, ignorisanje upozorenja i netransparentnost. Projekat je od početka pratio niz ozbiljnih problema: nestabilno tlo, česti odroni, pogibije radnika, probijanje rokova, izmjene projektne dokumentacije i tehničkih rješenja usred gradnje.

Još od prvih radova, istraživanja geologa upozoravala su da je trasa buduće akumulacije na izrazito nestabilnom terenu.

Umjesto da se radovi zaustave ili revidiraju, investitor — kompanija EFT Group — nastavio je sa gradnjom u tišini, oslanjajući se na podršku institucija Republike Srpske.

Istovremeno, dozvole su se mijenjale “u hodu”, a rokovi za završetak projekta probijani više puta. Ekološka dozvola i studije uticaja bile su predmet žalbi građanskih organizacija, a upravo je žalba Fondacije ACT dovela do poništenja vodne dozvole u martu 2025. godine.

Ipak — gradnja je nastavljena.

Ekocid kao očekivani ishod

Kada su se u septembru pojavile stotine mrtvih jedinki ugroženih vrsta — mekousne pastrmke i bjelonogog raka — institucije su požurile da saopšte kako je “navodni pomor” vjerovatno rezultat nečeg drugog.

U saopštenju Ministarstva za prostorno uređenje, koje je RTRS 16.septembra prenio bez ijednog dodatnog pitanja ili konteksta, navedeno je:

„Inspekcija nema konkretne dokaze da je razlog navodnog pomora u vezi sa radom HE Ulog.“

Umjesto ispitivanja akumulacije, uzorci su uzimani u potočićima iznad brane, tvrde eko aktivisti. Umjesto mjerenja sadržaja kisika, pozivali su se na ranije izvještaje iz juna — mjeseca kada stratifikacija još nije dostigla kritičnu fazu.

Ulrich Eichelmann, izvršni direktor Riverwatch-a, organizacije koja vodi evropsku kampanju “Save the Blue Heart of Europe”, upozorio je da je pomor samo početak:

„Katastrofa u septembru nije samo ubila ribe, već je uništila kompletan život u tom dijelu. Ako se dozvoli da HE Ulog nastavi ilegalno raditi u vršnom režimu, razorna šteta neće stati ispod elektrane — već će biti pogođene populacije riba sve do Konjica.“

On je dodao da je ovo je daleko od lokalnog incidenta: “Ovo je prijetnja cijelom ekosistemu Neretve”.

Nakon što su međunarodni timovi predstavili rezultate istraživanja u Parlamentu BiH, Republička uprava za inspekcijske poslove, Ministarstvo za prostorno uređenje RS i rukovodstvo HE Ulog nisu se oglasili. Još uvijek.

Jednako simptomatično — RTRS nije prenio nijednu vijest o ovim nalazima.

„Zaštita rijeka nije političko pitanje“

Azra Berbić, aktivistkinja Fondacije ACT, podsjetila je da je borba za Neretvu borba za opstanak:

„Zaštita rijeka i voda nije nacionalno ni etničko pitanje. Štiteći Neretvu, Unu, Plivu, Vrbas, Drinu — štitimo budućnost ljudi koji žive ovdje.“

Berbić je naglasila da je Neretva rijeka u kojoj su naučnici otkrili nove vrste za svjetsku nauku, rijeka čiji se biodiverzitet ne može obnoviti ako se ekološki šokovi budu ponavljali.

Dok javnost i dalje čeka reakciju, zvanični rezultati istraživanja ostaju neoborivi: međunarodni i domaći naučnici potvrdili su da je HE Ulog uzrok masovnog pomora ribe i drugih organizama u Neretvi. Institucije Republike Srpske još nisu ponudile objašnjenje, niti najavile bilo kakve mjere u vezi sa radom elektrane.

Ostaje otvoreno pitanje da li će nadležni preispitati režim rada HE Ulog, revidirati dozvole i uvesti nadzor koji bi spriječio slične incidente – ili će izostanak reakcije dovesti do ponavljanja ekoloških šteta u budućnosti.

I dok su nalazi sada dostupni javnosti i potvrđeni od strane međunarodno priznatih stručnjaka, izostanak reakcije institucija ostavlja Neretvu bez jasne garancije da se ovakav incident neće ponoviti.

Dejan Rakita / GERILA

The post Institucije RS mjesecima negirale, nauka dokazala suprotno: HE Ulog uzrok ekološke katastrofe u Neretvi! first appeared on Gerila.info.

Zanimljivo, iako se o ovom problemu mjesecima piše u medijima, tek sada je neko od političara napokon obratio pažnju na ovo pitanje.

U središtu spora je koncesija koju je Vlada ZDK 2021. godine dodijelila firmi „Seven Plus“ d.o.o. Sarajevo, danas preregistrovanoj u „Vareški minerali“ d.o.o. Vareš, sa sjedištem upravo u ovom planinskom gradu. Riječ je o istraživanju i potencijalnoj eksploataciji rude hroma na području Duboštica–Tribija, iznad doline Krivaje, rijeke koja odavno nije samo vodotok, nego identitet čitave regije.

Na press konferenciji u Varešu, ekološki aktivisti, univerzitetski profesori i stanovnici doline Krivaje uputili su dramatičan apel javnosti širom Bosne i Hercegovine. Govorili su o, kako tvrde, grubom kršenju koncesionog ugovora, ignorisanju odluka Ustavnog suda BiH i visokog predstavnika, potpunoj netransparentnosti kantonalnih institucija, ali i o pritiscima na lokalne aktiviste i mještane. Iznad svega, upozorili su na ono što smatraju najvećom prijetnjom: opasnost da sliv Krivaje bude trajno zatrovan heksavalentnim hromom – jednim od najtoksičnijih i najkancerogenijih oblika teških metala.

„Organizacije civilnog društva iz Bosne i Hercegovine, zajedno s mjesnim zajednicama u slivu rijeke Krivaje – njih ukupno 49 – i službeno su uputile premijeru i Vladi Zeničko-dobojskog kantona zahtjev za hitan raskid koncesionog ugovora sa firmom Seven Plus, odnosno Vareški minerali, kako se odnedavno zove“, rekao je eko aktivista Davor Šupuković iz Udruženja građana Fojničani.

„Mi tražimo raskid koncesionog ugovora zbog grubog kršenja ugovornih obaveza, zato što je koncesionar bio dužan da započne radove do kraja 2022. godine, ali to se nije dogodilo. Koncesionar je čak sam javno objavio da je započeo radove u ljeto ove godine, čime je prekršen jedan od temeljnih elemenata ugovora“, dodao je Šupuković.

Dok javnost još nema uvid u sam koncesioni ugovor – Ministarstvo privrede ZDK odbija da ga objavi, pozivajući se na „komercijalne interese“ investitora – rokovi iz pratećih odluka Vlade govore dovoljno: najprije 12 mjeseci za početak istražnih radova, pa dodatnih 8 mjeseci aneksom. Sve je isteklo krajem 2022. godine, a šuma u Duboštici počela je da se sječe tek sredinom 2025.

„Vidi se iz samog izvještaja o koncesijama Vlade ZDK za 2022. godinu da ovaj rok nije ispoštovan i to je, samo po sebi, bio dovoljan razlog da Vlada ZDK započne proceduru raskida koncesionog ugovora“, upozorava Šupuković.

Ali lokalna zajednica ne problematizuje samo rokove i papire. U pitanju je i ono što bi se, prema tvrdnjama aktivista i stručnjaka, dešavalo ispod i iznad zemlje ako rudnik hroma zaživi.

Dalibor Ballian, redovni profesor Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i dopisni član Akademije nauka BiH, podsjeća da se sve dešava usred jedne od najvrednijih šumskih cjelina u BiH.

„Ta šuma nije nikakva ‘šikara’, to su naše najproizvodnije šume i to zbog bogatstva minerala tog tla gdje se nalaze. Kad nestane tih minerala u tlu, tu više nikad neće biti takve šume“, ističe Ballian.

„Šumu možemo uništiti za jednu minutu, a za obnovu je potrebno 200–300 godina. Mi, zahvaljujući koncesijama, imamo tih ‘rekultivisanih’ područja, a to su tzv. industrijske pustinje, oko 100 hiljada hektara. Sada je koncesija za rudnik hroma data na 3.200 hektara površine – 32 kvadratna kilometra – od sadašnjeg rudnika Rupice do budućeg rudnika hroma u Duboštici. Izgradnjom ovog rudnika, stanje u rijeci Krivaji će biti takvo da u njoj ne da neće biti riba i rakova, nego neće biti ni bakterija“, upozorava Ballian.

U igri nije samo šuma. Hidrolog Muriz Spahić, jedan od najeminentnijih stručnjaka za riječna korita i podzemne vode u BiH, već ranije je upozorio da hrom u obliku u kojem bi se mogao pojavljivati kao nusprodukt rudarenja – heksavalentni hrom – predstavlja direktnu prijetnju zdravlju ljudi, ekosistemima i izvorima pitke vode. Hrom VI se akumulira u sedimentima, prolazi kroz pukotine u karbonatnim masivima, stiže do izvorišta i ulazi u lanac ishrane.

„Jednom kontaminirana, voda može dugo ostati opasna za sve – prirodu, poljoprivredu, ljude“, naglasio je Spahić u ranijim upozorenjima, zbog čega i ne čudi što se otpor u dolini Krivaje širi iz sela u selo, iz grada u grad.

Za Azida Kaknjaševića, stanovnika Olova i inženjera rudarstva, paradoks je dodatni razlog za pobunu.

„Apsurdno, ja sam inženjer rudarstva, a u prilici sam da govorim protiv ovih programa vezano za rudarenje. Kada govorimo o planiranom rudniku hroma, u pitanju je ekološka bomba iz različitih aspekata zagađivanja prirode. Ovdje su prekršeni mnogi zakoni, kao i odluka Ustavnog suda BiH i Visokog predstavnika, a najbitnije je da su ovdje ugrožena osnovna ljudska prava. Iz Olova i doline rijeke Krivaje poručujemo da se narod koji tu živi mora ujediniti kako bi se ova koncesija raskinula”, kaže Kaknjašević.

Kada aktivisti govore o „bombi“, ne misle samo na metaforu. Ballian procjenjuje da bi u slučaju otvaranja rudnika i separacije hroma toksična prašina mogla zagađivati krug od 120 kilometara oko Duboštice–Tribije.

„U krugu od 120 kilometara stalno će biti zagađenje koje ulazi u pluća, kožu, hranu, vodu… To znači da će biti ugroženi Sarajevo, Zenica, Doboj, praktično do Tuzle“, posebno upozorava profesor.

U pozadini svega je čovjek čije se ime već godinama vezuje za najkontroverznije rudarske projekte u BiH – Miloš Bošnjaković.

Kao vlasnik firme Seven Plus, danas Vareški minerali, u javnosti je poznat po projektu Rupice, kasnije prodatom stranoj kompaniji za više od milijardu dolara, bez ijedne marke koja je kao direktna korist završila u kasi Vareša.

U Republici Srpskoj, u opštini Petrovo, isti vlasnik je ostao bez istražnih prava nakon što su inspekcije i institucije konstatovale niz nepravilnosti.

„To nam jasno govori kakav je to partner. Neko ko gubi istražna prava u jednoj opštini zbog neregularnosti, a ovdje dobija koncesiju na državnom zemljištu, bez javne rasprave, bez učešća lokalne zajednice“, upozorava Šupuković. Podsjeća i na prijavljene slučajeve zastrašivanja aktivista i mještana u oba entiteta: nezakonita geološka istraživanja iz zraka, prijetnje, ucjene, pokušaji zastrašivanja onih koji se protive „investiciji“.

Za Miroslava Pejčinovića, stanovnika Vareša i predsjednika inicijativnog odbora novoosnovanog udruženja „Opstanak“, obrazac je već viđen: prvo se simboličnim iznosima finansiraju sportski klubovi, kulturna društva, „donacije“, a potom dolaze bageri, kopovi i devastacija.

„Koncesionar koji se pojavio za taj rudnik hroma je isti kao i prvobitni za rudnik u Rupicama i on je vrlo izverziran, jer prvo uđe u sve pore društva i finansira neka sportska društva, kulturna udruženja, pridobije na svoju stranu dio lokalne zajednice time što im ‘zamaže oči’, a u suštini oni dijele naš novac“, kaže Pejčinović.

„Pozivamo vas sve zajedno da se borimo jer Bosnu žele da pretvore u jedan veliki rudnik, a tu ostanka i opstanka onda neće biti.“

U cijeloj priči možda je najglasnije odsustvo – onih institucija koje bi morale da štite javni interes.

Ministarstvo privrede ZDK odbija da objavi koncesioni ugovor, iako je Aarhus centar, u ime više organizacija, tražio uvid pozivajući se na pravo na pristup informacijama. Odgovor je bio da investitor nije dao saglasnost zbog „komercijalnih razloga“ i „reputacijskih rizika“.

„Ja pitam vlasti u Opštini Vareš i u ZDK – zašto se krije koncesioni ugovor?“, poručio je Šupuković na skupu u Varešu.

„Ono što znamo je da je 1,5 KM koncesiona naknada po toni rude, 150 KM po hektaru zemljišta, a to nam govori da je prodavanje prirodnih resursa ove države u bescjenje. To su resursi svih građana BiH, a ne resursi vlade ili opštinskih vlasti”, ističe on.

Jedan od stanovnika Vareša, koji je želio ostati anoniman, brutalno je sažeo ono o čemu mnogi šapuću: „Naše lokalne i kantonalne vlasti ćute, ignorišu sve. Svi su oni uzeli svoj dio da sramno ćute. Ovo treba dići na nacionalni nivo jer se tiče svih građana ove zemlje, a bojim se da mnogi toga još nisu svjesni.“

Dimenzija priče koja ovu koncesiju dodatno izdvaja od drugih je namjena rude. Prema informacijama kojima raspolažu aktivisti, hrom iz Duboštice–Tribije bio bi korišten u vojnoj industriji. „Da li Bosna i Hercegovina, nakon godina krvavog rata, smije i treba da učestvuje u proizvodnji oružja koje će sutra ubijati u Ukrajini, Palestini ili negdje drugdje?“, pita Šupuković.

Potpisnice inicijative podsjećaju da je BiH zemlja sa svježim traumama ratnih stradanja, masovnih zločina i razaranja, te da njeni resursi ne smiju služiti proizvodnji oružja, već miru, razvoju i dobrobiti ljudi.

Upravo zato, inicijativa 49 organizacija i mjesnih zajednica nije ostala samo na saopštenju i press konferenciji.

Upravo danas, na 46. sjednici Skupštine Zeničko-dobojskog kantona, predsjednik Kluba zastupnika SDP BiH Damir Memić pokrenuo je Inicijativu za raskid koncesionog ugovora o istraživanju i eksploataciji rude hroma na području Duboštica–Tribija, naglasivši da će planirani rudnik najviše pogoditi upravo područja u slivu rijeke Krivaje.

Time je borba mještana i organizacija iz doline Krivaje izašla iz šumskih puteva i mjesnih zajednica na kantonalnu političku scenu. Vlada ZDK više ne odgovara samo aktivistima i lokalnim ljudima, već i zastupnicima u Skupštini – a preko njih i javnosti koja će ovu priču pratiti mnogo pažljivije nego kada su šumske parcele i državna imovina dijeljene tiho, u vrijeme pandemije i pravnog vakuuma.

Redakcija portala Gerila poslala je pitanja kompaniji Vareški minerali, ali do objavljivanja ovog teksta odgovor nismo dobili; ukoliko ga dobijemo, objavićemo ga u cijelosti.

Hoće li se koncesioni ugovor raskinuti, ili će Duboštica–Tribija postati još jedno „industrijsko pustinjasto polje“ u nizu, zavisi od odluke iste one vlasti koja je šume nazvala „šikarom“, a državnu zemlju tretirala kao privatno dvorište.

Ali ovog puta, ljudi iz Vareša, Olova, Maglaja i čitave doline Krivaje poručuju da neće ćutati.

Dejan Rakita / GERILA

The post Rudnik hroma prijeti Varešu: Inicijativa protiv projekta Miloša Bošnjakovića stiže pred Vladu ZDK first appeared on Gerila.info.

Odbornici opozicije u Banjaluci traže hitnu vanrednu sjednicu skupštine grada povodom informacija o zagađenosti dijela zemljišta u poslovnoj zoni Incel kancerogenim i otrovnim uljem piralen. Odbornici upozoravaju na nedopustivo ćutanje i gradskih i republičkih vlasti koje se uporno ne oglašavaju o potencijalno strahovito velikom ekološkom problemu i velikom riziku po zagađenje okoline ali i opasnosti po zdravlje ljudi.

Dnevni listi Blic je objavio da su zvanični rezultati analize pokazali na prisustvo ulja piralen u poslovnoj zoni Incel. Ulje je “oslobođeno” u martovskom požaru u krugu Incela kada su radnici firme koja je kupila objekat krenuli da sjeku predmete, a dio otrovnog otpada završio je u tlu ispod “Incela” i zagadio zemljište, utvrdili su nadležni organi. Vatrogasci su požar ugasili za sat vremena vjerovatno ne znajući da su bili izloženi toksičnim isparenjima otrovnog ulja, pisali su prethodnih dana pojedini mediji.

Odbornici opozicije traže i da se ispita zdravstveno stanje vatrogasaca koji su gasili taj požar.

“Ovdje se radi o netransparentnom i nedovoljno hrabrom vođenju grada. Naši čelnici grada moraju znati da se sa pravim problemima moraju suočiti na pravi način u smislu da izađu pred narod i da pojasne ljudima šta god da je i koliko god je veliki problem. “-kaže odbornik u skupštini grada Banjaluka Saša Lazić.

Mirna Savić-Banjac odbornica u banjalučkoj skupštini pita da li iko zna da odgovori kakvo je sada stanje nakon velikih kiša koje su padale danima u Banjaluci a s obzirom da su stručnjaci upozorili da su kiše najveća opasnost da otrovno ulje dospije u vodu i zemlju. Zašto nema informacija pita banjalučka odbornica.

“Puštamo sve da prolazi nekažnjeno, probijanje rokova, nesavjesno rukovanje gradskim novcem, nekvalitetno izvođenje radova i evo gdje smo došli. Ja ne mogu da ne budem oštra jer nemamo nikakve informacije. Mene interesuje, obzirom da stručnjaci tvrde da je najveći problem kada zbog kiše to opasno ulje dođe u podzemne vode i kontakt sa biljkama da je tada najveća opasnost po stanovništvo. Obzirom da je požar bio 9. marta ljudi moji to je skoro tri mjeseca. Logično je zaključiti da su te supstance već u zemlji. Hoću da čujemo odgovore jer građani to zaslužuju. Koliki je stepen kontaminacije, koliko je problematično za stanovnike, šta je sa ljudima koji ovdje svakodnevno dolaze na posao…”-rekla je banjalučka odbornica Mirna Savić-Banjac.

Ulje piralen zabranjeno je u Evropi od 2001. godine, ne zna se zvanično koliko ga još i na kojim lokacijama ima u Republici Srpskoj. Piralen (PCB – polihlorovani bifenil) je industrijsko ulje koje se kod nas najviše koristilo za hlađenje transformatora.

Poslovna zona Incel nije u direktnoj nadležnosti grada Banjaluka i veća odgovornost je na republičkim vlastima ali grad Banjaluka svakako mora biti najviše zaineteresovan za slučaj. Navodno je ministarstvo ekologije od prije nekoliko godina upoznato obavještenjem stečajnog upravnika jedne firme u krugu Incela o postojanju otrovnog ulja u Incelu. Iz ovog ministarstva su prije nekoliko dana jednom mediju odgovorili da nemaju informacija.

Riješenje o uklanjanju otrovnog ulja postoji, prenose mediji, od 2016. godine a za postojanje ulja zna se već četrnaest godina. Od tada je promijenjeno nekoliko Vlada a na početku tog perioda na vlasti je bila i sadašnja republička opozicija. U PDP-u kažu da nemaju problem da se ispita i utvrdi odgovornost apsolutno svih.

“Mi nemamo problem da se otvore sve arhive i sav protokol gdje su ti izvještaji završili. Od 2005. kada je potpisan treba vidjeti ko je bio gradonačelnik, ko je bio resorni ministar i ko je bio premijer. I ako treba neka se prvo PDP kadrovi procesuiraju. I treba vidjeti zašto se sve ovo vrijeme ćutalo. Ima tu mnogo krivice, ima tu mnogo nadležnosti ali iz ovoga treba nešto da naučimo.”- rekao je potpredsjednik gradskog odbora PDP-a u Banjaluci Saša Čekrlija.

Za raspisivanje posebne vanredne sjednice na temu ekološka katastrofa u Incelu odbornicima banjalučke opozicije potrebno je jedanaest odbornika lokalnog parlamenta. Opozicija u ovom trenutku ima četiri.

The post Ko je odgovoran za otrovno ulje u Incelu. Zašto niko nije reagovao 14 godina. Odbornici traže hitnu sjednicu gradske skupštine. first appeared on Gerila.info.